Hajde molim te još jednom o nama razmisli

Kako bi nas dvoje izgledali

Da smo se vječnošću spojili

Drugi nam tu vezi nebi dozvolili

Bilo bi tračeva priča podmetanja.

Ali to nama nikada nije smetalo

Nikada našu vezi nije pokolebalo.

Mada sam od tebe iskreno puno stariji

Tvoju mladost u krvi sam vrelu osjećao.

Srce mi je lupalo dok te očima gutalo

Tvoje usne su vatrene iz žeravica složene

Tvoja strast gladna posesivna ne zaustavljiva

Toliko je stihova iz dubine duše pokrenula.

Samo me teški uzdah kao grč neki uhvati

Vodopad suza jedva nekako zaustavim

I nakon toliko godina bez tvoje ljubavi

Ne mogu i baš ne želim da te mrvicu zaboravim.

Hajde molim te još jednom o nama razmisli

Ja mogu koliko god je potrebno godina čekati

Nemaš pojma koliko strpljenja samo za tebe postoji

A užasno duge noći preduge sekunde nekako izdržavam.

Stalno albume sa tvojim slikama prelistavam

I svojoj mašti koje kakve planove na tacni serviram.

znam da je sve čista ali nekako slatka zabluda

drago mi je jer te nosim duboko u zaljubljenim grudima

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 01.12.2020

Ne znaš što poduzeti kojim putem krenuti

Sada kada si se njemu kući eto vratila

Dal si napokon shvatila da nije za tebe

Tu se kao tuđin osjećaš, susret izbjegavaš

Kao lopov ulaziš tiho ne čujno na prstima.

..

A on jedva dočeka na tebi sve psovke izreda

A ti šutiš sve radi djece kao eto izdržavaš

Sve mu toleriraš i dozvoljavaš, žrtva si postala

Sagnute glave svu galamu trpila bi satima.

I onda kad legneš ridaš cviliš predugo u sebi

Ne znaš što poduzeti kojim putem krenuti

Što ti je to trebalo pa te njemu od mene odvelo.

O čemu si iskreno razmišljala kad si me napuštala.

A kod mene osmijehom  sa posla sam te dočikao

O tebi svake sekunde brinuo zbog tebe sam patio.

Zajedno smo pravili planove sreći se smijali

Tvojim slatkim lažima onako ljubeć se cerekali.

Nisi baš nikada bila svjesna koliko bi mi značilo

Kad bih te svaki dan pored sebe opet tu vidio

Znam da si za djecom patila ali si eto shvatila

I ja bih o njima brinuo da si barem dozvolila.

Samo zbog tebe delirij alkohola sam upoznao

Samo zbog tebe kutiju cigareta sam ispušio

Jer nikako nije išlo u glavu i nisam eto shvatio

Gdje sam pogriješio zašto sam te izgubio.

Možda si na tuđe tračeve naivno posumnjala

Možda tragove drugih žena na meni otkrila

A vjeruj sve je to problem u tvojoj glavi

Nemam druge vjeruj mi, čista je zabluda.

Sjećaš se da si govorila da se o svemu moramo dogovarati

Ne trebamo ako problemi dođu tišinom nekom skrivati.

Hajde sada iskreno pokušaj odlazak svoj mi objasniti

Gledaj me pravo u oči znam te nemožeš mi lagati.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,29.11.2020

Toliko godina prošlo je a još uvijek voli je

More šumi ispod njenog prozora

Još davno ga je davno pozvala

Da se u mraku tiho prikriva

A kada svi zaspu krišom da došunja.

Sve oko njega je škripilo i šuštalo

svakim korak Suho lišće bi otkrivalo

Tiho ko lopov hodao bi na prstima.

Bijaše to suluda rizična misija.

….

Al sve što su tu noć čarobnu dobili

Opet bi po tko zna koji put ponovili

Nebi  se kajali ma kako ih kaznili

Tu večer su istinsku strast otkrili.

….

Tek onda ih još više zarobilo povezalo

Koliko bi kilometara noću krišom vozio

Nebi li je samo jedan sat u zagrljaju imao.

A ona mu stršću i požudom nagradu dijelila.

I jedva je čekao kad bi ga opet pozvala

Uvijek  što prije način da dođe bi pronašao

Samo da bi one vrele posesivne usne ljubio

Onu divljakinju punu gladne strasti imao.

A skoro da su ih uhvatili o bože provalili

Tek sada vidi koju sreću su onda imali

Jer tu noć je vrištala leđa od strasti grebala

Još uvijek ima te tragove na nju da podsjete.

Neka sve njihova slatka tajna dugo ostane

Da nikada u javnost slučajno ne ispliva

Neka se divlja strast što duže održava

Nedaj bože da slučajno ne postane zabluda.

I sada kada ga samoća neka podlo uhvati

Rado se njenih strastvenih poljubaca prisjeti

Pa brdo suza teških ispusti čim je zamisli

Toliko godina prošlo je a još uvijek voli je.

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 28.11.2020

A možda je ovo samo zavaravanje.

Koliko sam puta poželio  sa tobom život maštao

I nekako kad se sve približi od mene te udalji

I evo božić samo što nije sa snjegovima  stigao

A još uvijek niti traga ti nisam baš pronašao.

….

Zato te samo zamišljam usne ti blizu osjećam

Ljubiš me, onim noktima po leđima grebeš me.

Najavljuju da zima najteža ovog božića dolazi

Nema toga što zbog ljubavi srce ne podnosi.

Eh da mogu u tvoje misli da se barem uvalim

Pa da svoje tragove na srcu ti barem osjetim

Sve bih lakše shvatio i tebe bih pravdao

Ne želim bez tebe ostati jer tako sam riješio.

A možda je sve ovo između nas čista prevara

Možda se samo prokleta lažljiva mašta poigrava

A ja naivan,prosto za tobom sam poludio

Toliko bolova nikada u životu nisam otkrio.

A mogu ti reći i sve prošle baš samotne  godine

Toliko tuge i užasne boli bez tebe mi donijele

I duboko u meni potajni strahovi crne misli uviru

Tko zna kakvi  nas crni dani bez ljubavi  dočekuju.

Uporno da tražim i čekam te znaš da nastavljam

Jeste da srcem nikako ne upravljam, vdi me

Pojede me za tobom posesivno sjećanje

Bože zar još uvijek tako silno gladno volim te.

A možda je ovo samo zavaravanje.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,26.11.2020

Zbog tebe sam starac postao

Ista priča isti snovi noću stižu me

A ja bježim sve se skrivam da ne gledam te.

Poslije tebe mislih bit če garant najbolje

Ali vraga sve od tada najgore.

Ti si žena koja pamti se

Ti si žena koju proklinjem

Zbog tebe sam brzo propao

Zbog tebe sam starac postao.

Pišem pjesme slike mijenjam daj već nestani

Pusti me na miru noćas idu svatovi

Udaješ se sad za njega dal si sretnija

A meni si srce slomila

Ti si žena koja pamti se

Ti si žena koja pali sve

Zbog tebe sam brzo propao

Zbog tebe sam starac postao.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,24.11.2020

Zbog tebe sam starac postao

Bm                    F#

Ista priča isti snovi noću stižu me

G                            D

A ja bježim sve se skrivam da ne gledam te.

Em                           Bm

Poslije tebe mislih bit će garant najbolje

F#                     Bm  F#

Ali vraga sve od tada najgore.

G            A         D F#

Ti si žena koja pamti se

G            A         D F#

Ti si žena koju proklinjem

Em                     Bm

Zbog tebe sam brzo propao

F#                     Bm F#

Zbog tebe sam starac postao.

Bm                          F#

Pišem pjesme slike mijenjam daj već nestani

G                      D

Pusti me na miru noćas idu svatovi

Em                     Bm

Udaješ se sad za njega dal si sretnija

F#                 Bm F#

A meni si srce slomila

G            A         D F#

Ti si žena koja pamti se

G            A         D F#

Ti si žena koju proklinjem

Em                     Bm

Zbog tebe sam brzo propao

F#                     Bm F#

Zbog tebe sam starac postao.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,24.11.2020

Svi me tješe ruku pružaju

Zašto tebe kad god spominjem

bol u dušu gadan dolijem

A u srcu vrisak dočeka

Dal si mene ikad voljela.

Svi me tješe ruku pružaju

Ali moju tugu ne znaju

Kad bi znali bar da osjete

Koju ljubav čuvam za tebe

Već je prošlo deset godina

bol u meni još preživljava

A u srcu rane redaju

Prečesto ti  ime spominju

Svi me tješe ruku pružaju

Ali moju tugu ne znaju

Kad bi znali bar da osjete

Koju ljubav čuvam za tebe.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,23.11.2020

Svi me tješe ruku pružaju

F#m            C#7                      F#m C#7                      

Zašto tebe kad god spominjem

A                   C#7            F#m

 bol u dušu gadan dolijem

Bm                            F#m

A u srcu vrisak dočeka

C#7                           F#m  C#7                      

Dal si mene ikad voljela.

D                     E                      A

Svi me tješe ruku pružaju

Bm                           F#m

 Ali moju tugu ne znaju

A                                             Bm

Kad bi znali bar da osjete

C#7                                  F#m

Koju ljubav čuvam za tebe

F#m                 C#7          F#m C#7                      

Već je prošlo deset godina

A                   C#7            F#m

 bol u meni još preživljava

B m                           F#m

A u srcu rane redaju

C#7                           F#m  C#7                      

Prečesto ti  ime spominju

D                     E                      A

Svi me tješe ruku pružaju

Bm                           F#m

 Ali moju tugu ne znaju

A                                             Bm

Kad bi znali bar da osjete

C#7                                  F#m

Koju ljubav čuvam za tebe.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,23.11.2020

Pokušavajuć da te zaboravim

U sjećanju tražim ti  trag

Do jučer ti  bila si moja

A sada baš Osjećam bolno

da nisam ti više  drag.

U suzama noći provodim

pokušavajuć da te zaboravim

Baš svaku večer uz svijeće

U pismima pratih ti trag

A suze nagrću teške

Cvilieć ja gubih tad dah.

U suzama noći provodim

pokušavajuć da te zaboravim

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,23.11.2020

Pokušavajuć da te zaboravim

Gm                                     F

U sjećanju tražim ti  trag

D#                       Bb

Do jučer ti  bila si moja

Cm                        Gm

A sada baš Osjećam bolno

F                                  Bb

da nisam ti više  drag.

Cm                               Gm

U suzama noći provodim

        D7                                    Gm

pokušavajuć da te zaboravim

Gm                                     F

Baš svaku večer uz svijeće

D#                       Bb

U pismima pratih ti trag

Cm                        Gm

A suze nagrću teške

F                                  Bb

Cvilieć ja gubih tad dah.

Cm                               Gm

U suzama noći provodim

        D7                                    Gm

pokušavajuć da te zaboravim

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,23.11.2020

I onda savjest grize me , kajem se

Preko puta našeg sjećanja

Čekah te ali tu noć uzalud

Od tebe ono baš niti traga

Niti poruke ili barem poziva

Pitam se što u hotelu samoće

Bez tebe ovu noć provodim

Zašto jednostavno ne odlučim

Na vrata ti odlučno zazvonim.

Al opet kada bolje razmislim

Veću štetu bih napravio

Tebe u probleme bih uvalio

Našu tajnu ljubav bi otkrio.

Sa lažnog broja šaljem ti poruke

Znam da on krišom  kontrolira te

Šifre naše ipak uzaludno koristim

Ali nikako neki odgovor  da uputiš.

Onda sam shvatio on je telefon držao

Pa sam se tu noć nekako ipak primirio

Ali ti nemaš pojma koliko sam patio

Koliko sam da te vidim i ljubim želio.

I ta naša drama godinama se odvijala

Godinama nisi mi se nikada javila

Onda sam shvatio da sam te izgubio

Da sam pogrešnoj ženi ljubav nudio.

Bože koliko za tobom sam patio

Koliko crnog vina u dušu sasuo

Nebi li onu užasnu bol ublažio

Kratko prekratko bi uvijek trajalo.

I onda bih se u tuđem krevetu probudio

Sebe bih kažnjavao zašto sam učinio

Zašto sam našu ljubav iznevjerio

Zašto sam nepoznatoj ženi se predao.

Jer sam okus tvojih usana tražio

Tko zna po koji put bez tebe patio

I onda savjest grize me , kajem se

Da si tu sve bih ti priznao oprost tražio.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,23.11.2020

I sama znaš da uvijek otvoreno sam igrao

Eh kad bih toliku moć od nekud dobio

Novu ljubav sa tobom bih stvorio

Porušio svih uspomena stare zidove.

Da novi život opet do tebe dovede me.

A ti kažaš čitala si moje tajne poruke

Pa zar misliš da ja skrivam nešto od tebe

Jer da jesam sve bih još davno izbrisao

nikad ti ne bih da to otkriješ dozvolio.

A sve ono vidljivo što je tamo eto ostalo

Baš nikakav razlog da se ljutiš nije imalo

Vidjela si da je sve moje pusto zezanje

Da u stvari prava ljubav vode samo do tebe.

I da si jača ti bi garant ono tako me odvalila

a svu krivicu kao uvijek na mene bi svalila

I sama znaš da uvijek otvoreno sam igrao

Ništa od tebe ne daj bože da bih skrivao.

A nisam kriv što me prate i stalno se nabacuju

A znaš da pored tebe nikakve šanse nemaju

To bi garant osjetila prvi tren na mojim usnama

Jer ljubav i strast više nikad nebi ista ostala.

Nadam se da ćeš o svemu dobro da razmiliš

I da je savim logično da nesporazum oprostiš

A sam si priznala da je ljubav moja posebna

I da ti nitko nikada nije pisao pjesme te stihove.

Jako dobro znaš da rijetko govorim da volim te.

To više postupcima oko tebe strasno dokazujem

Kad si pored mene podivljam i baš ne mirujem

Obožavam usne ti i kada pored mene uzdišeš.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,21.11.2020

I ti si molila da te zadržim odlazak ti ne dopustim

Sjećanje o tebi poput suše se tiho osipa

Čak u snovima sve rijeđe te susrećem

Znaš ono na ulici u prolazu ne nalijećem

Iscrpljen od čekanja laži i pustog nadanja.

Praznina se šepuri budućnost bez smisla ne vidi

Tamo na drugom otrvu života kažu mi stanuješ

Svi brodovi i trajekti put ka tebi su zakončili

Nema vise šanse da ti na kraju pristignem.

Jedino luđački da pustim morem nade zaplivam

I da se nekoj lažnoj nadi opet naivno prepustim

I tko zna dal ću opet na tebe tamo da naletim

A ako se to i dogodi možda me na kraju sve zaboli..

I ta prokleta pučina kroz fatamorgane se nazire

Kao da tvoj glas sa dalekih ostrva tiho dopire

Jedva čujno te ipak uvijek i te kako prepoznajem

I taman kad odlučim nekako te ipak na kraju izgubim.

Jednostavno mi nekako izmičeš usne više ne dotičeš

Bože nikako iz pamćenja da se zauvijek izbrišeš

Koliko sam puta sa svog ostrva vrišteć te dozivao

Al nekako glas bi uvjetru i šumu mora se gubio.

..

Sebe bih okrivljivao zašto sam ti odlazak dopustio

Zašto, jednostavno zašto nisam za ruke te držao.

Jer bijah tim trenutcima u tovjim suznim očima

I ti si molila da te zadržim odlazak ti ne dopustim…

Lika se sve manje prisjećam.glas jedva osjećam

Osmijeh tvoj prati me ali i oči suzne što mole me

Daj čovječe odluči se, zdrži me, nedaj drugom me

zajedno o svemu smo maštali na kraju eto nestali.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,21.11.2020

Ja bih opet da ti usne ljubim,

Plamen svijeće podsjeća me da si bila tu

spavala mi baš na ramenu

pijem vino sve ti tepam vraćam ti se stalno

ja bih opet da ti usne ljubim,



Čitam pisma gledam slike suze mi se roje

ja bih opet da se meni vratiš

stare želje stari snovi nedaju mi mira

ja bih opet da ti usne ljubim,

Kao onda kad si moja bila onog ljeta

ljubila me tepala mi stalno

pijem vino svijeća gori nešto mi se plače

ja bih opet da ti usne ljubim,



Čitam pisma gledam slike suze mi se roje

ja bih opet da se meni vratiš

stare želje stari snovi nedaju mi mira

ja bih opet da ti usne ljubim.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,19.11.2020

……

Ja bih opet da ti usne ljubim,

 F                           Am              Gm        C
Plamen svijeće podsjeća me da si bila tu

 B                C7           F
spavala mi baš na ramenu

F                  Am                     Gm             C
pijem vino sve ti tepam vraćam ti se stalno

 B                  C7         F
ja bih opet da ti usne ljubim,


B                      C                        F                 Dm

Čitam pisma gledam slike suze mi se roje

B                   C                       F

ja bih opet da se meni vratiš

B                      C              F           Dm

stare želje stari snovi nedaju mi mira

            B         C                      F
ja bih opet da ti usne ljubim,

 F                   Am              Gm        C
Kao onda kad si moja bila onog ljeta

 B                                  F
ljubila me tepala mi stalno

F                    Am            Gm              C
pijem vino svijeća gori nešto mi se plače

 B                  C7         F
ja bih opet da ti usne ljubim,


B                      C                        F                 Dm

Čitam pisma gledam slike suze mi se roje

B                   C                       F

ja bih opet da se meni vratiš

B                      C              F           Dm

stare želje stari snovi nedaju mi mira

            B         C                      F
ja bih opet da ti usne ljubim.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,19.11.2020

Al Žena ledenog srca bila i ostala

Do jucer bila si sa mnom

Do jučer si ljubila mene

A sada neznam ni gdje si ni skim si

I kome laži ti prodaješ iste

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

U očima mojim ti si propala

Ne mogu pronaći riječi

Gdje bi se svrstala

Al Žena ledenog srca bila i ostala

Toliko se lažima skrivaš

I uvijek sreće u ljubavi imaš

Kako ti spavaš  ti nevjerna ženo

Da li te savjest grize ponekad

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

U očima mojim ti si propala

Ne mogu pronaći riječi

Gdje bi se svrstala

Al Žena ledenog srca bila i ostala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,18.11.2020

Al Žena ledenog srca bila i ostala

D                               Hm

Do jucer bila si sa mnom

D                               Hm

Do jučer si ljubila mene

Em                                                 A

A sada neznam ni gdje si ni skim si

                D                     Hm

I kome laži ti prodaješ iste

 G                            A                             D A

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

G             A          D                Hm

U očima mojim ti si propala

G             A         

Ne mogu pronaći riječi

D             Hm

Gdje bi se svrstala

Em                          A                   D      A            

Al Žena ledenog srca bila i ostala

D                               Hm

Toliko se lažima skrivaš

D                               Hm

I uvijek sreće u ljubavi imaš

Em                              A

Kako ti spavaš  ti nevjerna ženo

                D                             Hm

Da li te savjest grize ponekad

G                             A                             D A

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

..

G             A          D                Hm

U očima mojim ti si propala

G             A         

Ne mogu pronaći riječi

D             Hm

Gdje bi se svrstala

Em                          A                   D      A            

Al Žena ledenog srca bila i ostala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,18.11.2020

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

Do jucer bila si sa mnom

Do jučer si ljubila mene

A sada neznam ni gdje si ni skim si

I kome laži ti prodaješ iste

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

U očima mojim ti si propala

Ne mogu pronaći riječi

Gdje bi se svrstala

Žena si ledenog srca bila i ostala

Toliko se lažima skrivaš

I uvijek sreće u ljubavi imaš

Kako ti spavaš  ti nevjerna ženo

Da li te savjest grize ponekad

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

U očima mojim ti si propala

Ne mogu pronaći riječi

Gdje bi se svrstala

Žena si ledenog srca bila i ostala

Toni Ljubiša Božić, Dublin,17.11.2020

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

D                               Hm

Do jucer bila si sa mnom

D                               Hm

Do jučer si ljubila mene

Em                                                 A

A sada neznam ni gdje si ni skim si

                D                     Hm

I kome laži ti prodaješ iste

 G                            A                             D A

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

G             A          D                Hm

U očima mojim ti si propala

G             A         

Ne mogu pronaći riječi

D             Hm

Gdje bi se svrstala

Em                          A                   D      A            

Žena si ledenog srca bila i ostala

D                               Hm

Toliko se lažima skrivaš

D                               Hm

I uvijek sreće u ljubavi imaš

Em                              A

Kako ti spavaš  ti nevjerna ženo

                D                             Hm

Da li te savjest grize ponekad

G                             A                             D A

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

..

G             A          D                Hm

U očima mojim ti si propala

G             A         

Ne mogu pronaći riječi

D             Hm

Gdje bi se svrstala

Em                          A                   D      A            

Žena si ledenog srca bila i ostala

Toni Ljubiša Božić, Dublin,17.11.2020

Ljubav je bure skrivenih bolova

Davno,pradavno bijaše posebna 80-ta

A ona prokleto nezadrživa u grudima.

Jednostavno iz srca i duše mi ne izlazi

Svako malo od nekud lopovski priviri.

Prosto neobjašnjivo još uvijek grije me

Vodi me, inspiracija gladnih stihova je

A toliko malo tek nekoliko poljubaca pružila

Ali džaba je vrti se proplancima stihova.

Drugi bi rekli ljubav je bure skrivenih bolova.

Istina toliko toga nakon toga svega ubija

Ona samoća i tišina bez njenog osmijeha

Prosto sve razara crnim mislima me ubija.

..

A činila me sretnim i nevjerojatno ponosnim

I dan danas nakon toliko godina je  zaprosim

Kleknem pa se gore za njenu sreću pomolim

Jednostavno iz misli ne mogu da je se otarasim.

Zar sam toliki idiot i toliko naivan a razočaran

I nikako ne mogu shvatiti niti je preboljeti

Da ću do kraja života u tišini samoće kukati

Stalno ime joj spominjati slike sjećanja vraćati.

Pa se u ogledalu onako jutrima eto pogledavam

prosjak ljubavi mi se pričinjava ili oslikava

samo ljuštura eto čovjeka bez ljubavi ostala

a u srcu i duši tuga samoće sve razorila.

I što trebam da za sve krivim je, glupo je

Nikad mi se nije onu strašću predala

tek nekoliko poljubaca samnom  razmjenila

al u sijedoj glavi previše tragova ostavila.

I pitam se dal sam sada barem malo sazrio

Dal sam je barem  nakon 40 godina prebolio

Odgovor pronaći iskreno na kraju sve priznati

Ono baš ne uspijevam, baš joj ne odoljevam.

Toni Ljubiša Božić,Dublin, 17.11.2020

Kamene ulice

Bože kako te uske stare ali kamene ulice

skrivaju one slatke ne zaboravne tajnice,

samo uzdah potegnu osmijeh na licu rastegnu

i onako po nekad i koja suza se pojavi

čisto da se divna stara uspomena

iz mladih dana tek tako ne zaboravi.

..

Da, ona je nekada zagrljena tim ulicama hodala

Tu ispod kamene terase me prvi put poljubila

A mrak nas skrivao, mjesec iza obaka stražu čuvao

Bože kao da joj sada ovog trena one usne osjetim.

Jednostavno ne mogu ne želim niti neću

Te divne nezaboravne trenutke prohujale mladosti

Tek tako u neki zapećak zaborava da odbacim.

Ona to ipak ne zaslužuje,još uvijek želim je.

I čisto plašim se u te ulice da više zalazim

Na sve načine izbjegavam jer srce razaram

Samo se slike vraćaju pa suze teške nagrnu

Usne žele je,srce pati mi,a duša cvileć uzdahne.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,16.11.2020

I koja mi korist što sada svijetom putujem

Od kako sam u Irskoj se skrasio

sa ovom maglom i kišom se stopio

Baš sve ovo  mojoj tuzi odgovara

Iz dana u dan se uporno ponavlja.

A njoj sve sunce čujem obasjava

Ona se u Senju ljubavlju zadovoljava

Kažu da sretna je da ono baš voli ga

A mene je u pustinju Dublina  poslala.

I sada kad sam se ovdje nekako skrasio

praznina je u meni ništa nije ostalo.

Ne želim da je na daj bože proklinjem

Al svako jutro u suzama slomljen ustanem.

Razlog za stari osmijeh baš i ne vidim

Sve je u meni nekako bezvoljno i presušilo

Čini mi se svaki dan snjeg će navaliti

Ah kada bi tugu duše i srca mi vidjeli.

Od kada mi je hladno leđa okrenula

Kao da je nebo tuge i pljuskova svalila

Jedva dišem srce mi neprestano prekida

Od mene je prazna ljuštura neka ostala.

I koja mi korist što sada svijetom putujem

Ono baš ničemu se niti trenutka ne radujem

Jer kada mi je bilo nateže ljubav bi me nosila

A sada slomljena duša ucviljena je ostala.

Pokušavam nekako da glavu podignem

Da sve barem pokušam da zaboravim

Al uvijek na istu prepreku bolno naletim

Nema je nema da mi usne poklanja.

I onu grubu knedlu u grlu nekako progutam

Suze na jedvite jade rijetko da zaustavljam

Jer ostati usamljen bez nje ne prihvatam

I zato iz dana iz dan ridam sav uplakan.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,14.11.2020

Pusti je…tugu na licu ona ne zaslužuje.

Ako ikada krenete putem Australije

I ako možda slučajno sretneš je

U oči je pažljivo dubinski pogledaj

njenu rekaciju uporno promatraj.

Onako slučajno spomeni me

Dal u njenim očima tada zasuzi

Dal bez teksta tišinom ostane

Ako jeste , još uvijek pamti me.

Onda samo o meni pričati nastavi

Pitaj zašto se nekada barem ne javi

Reci joj da još uvijek i te kako volim je

Da neprekidno pišem joj sve ove stihove.

A ako ono baš nikako ne reagira

Ako je sa nekim zaljubljena i zagrljena

Nemoj više da me uzalud spominješ

Pusti je… ona tugu na licu ne zaslužuje.

A ako ostane sama…na uho šapni joj

Da još uvijek računam i čekam je

Nema veze što su je išarale godine

Volim obožavam i još uvijek trebam je.

Toni LjubišaBožić, Dublin,14.11.2020

Kako super zaljubljenu ženu izigravaš.

Praviš me naivnom budalom

Svakim ubogim danom laži izmišljaš

Stalno naš susret izbjegavaš

Da susretnem i pitam ne dozvoljavaš.

A ja naivan do bola u tebe ublehan

Sve ti tek tako te gluposti opraštam

Sve se nekako lažima ponadam

Da ćeš se vratiti i opet me ljubiti.

A ti stalno u nekoj žurbi i zauzeta

Prozore zatvraraš vrata zaključavaš

Zauzetu službenu osobu izigravaš

Kojim lažima hinjski se prikrivaš.

Hajde budi barem jednom iskrena

Priznaj da me nisi baš nikada voljela

Al moram da ti na glumi čestitam

Kako super zaljubljenu ženu izigravaš.

A meni si se zaklinjala da si me željela

Da bi negdje daleko sa mnom otišla

Da se nikada za nikada više nebi vratila

A ja naivna budala na te priče nasjela.

I nikako ne prihvatam da me ostavljaš

Još uvijek tvoje riječi zvone u grudima

Da nikoga kao mene nisi ludo voljela

Al vjeruj nikoga kao mene nisi slomila.

Hodam ulicom uvijek sretno nasmijan

Al gorku istinu i ridanje u grudima prikrivam

nemaš pojma koju bol u grudima izdržavam

zar mogu toliko suza iz duše da prolijevam.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,14.11.2020

Nemaš pojma kakva si u tuđim očima.

Sada kada si drugog pronašla

Moj čemer i tugu si raspalila

Samo šuti i ne hvali se drugima

Nemaš pojma kakva si u tuđim očima.

A naša nazovi ljubav kratko je trajala

I isto tako prebrzo i u trenu je nestala

Srce je voljelo pa užasnu bol  osjetilo

Valjda sa razlogom sve mi se desilo.

Idi sada i sa drugim sreću potraži

Ali dobro znaš da kratko traju laži

A on će na vrijeme valjda da skuži te

Al tebe kao i mene rastanak boljet će.

Kao pitaš se što sam se baš naljutio

Nikada shvatila nisi iskreno sam volio

Nemoj da foliraš da kao za mene brineš se

Ne pali tvoje lažno kajanje jer skužih te.

Idi sada sa njim, kako planiraš uživaj

Potoke mojih suza nemoj da analiziraš

Jer da si na vrijeme iskreno shvatila

Moju ljubav nikada za nikad nebi odbila.

Slobodno dalje sa njim kroz život kreći se

Nije mi potrebno tvoje opravdanje i kajanje

Samo napokon na miru me ostavi i zaboravi

Da si me ikada poznavala a kamo li ljubila.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,14.11.2020

I tako eto preko 30 godina

Da one predivne jeseni

Opada lišće a vreli kesteni

Njene usne su tako mirisale

Mene vatreno gladno ljubile.

I sada kada alejom prolazim

Te vrele usne posesivno  poželim

Pa uzmem pečenih kestenja

Nebi  li se duša nekako umirila.

I dok lišće posljednje opada

Nekako sve se obaziruć okrećem

Možda će baš tada ipak naići

Ona ,žena koja me je ljubila.

I tako eto preko  30 godina

Svaka jesen i pečeno kestenje

Sjećanja bi draga probudila

Ona bi se tim trenutcima vratila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 09.11.2020

A za nju sam samo jedan u nizu očigledno postao

Na licu mi vidljivi ožiljci

Prošlih godina tragovi.

Od osmijeha pa i suza

Što mi je ona crtala.

Toliko toga u srcu i duši

Nevidljivo ali baš  slomljeno

Da bi me svakog dana

Na nju  sa razlogom podsjećalo.

Eh kada bih te rane mogao

Nekako kao krhotine da sakupim

Da na novo dušu i srce zalijepim

Da onaj bezbrižni osmijeh povratim.

Al tako lako to baš i neide

Preteško je skupiti sve krhotine

Neke je vjetar daleko odgurao

Negdje je zaborav svoje prikrio.

Al sjećanje ono duboko ostaje

Kroz sve pore duše i srca prodire

Tako olako se ono sa lica ne sapire.

Još uvijek tamo negdje ona važna je.

A bože tu ljubav nikada nisam glumio

U svakom trenu ne štedljivo sebe sam dijelio

Da bih na kraju u pustinji samoće ostao

Bože kome sam ja srce i dušu poklonio.

I tko zna koliko puta sam probao

Nebi li te komadiće te krhotine

Rasparčane duše i srca nekako skupio

Ali uvijek po neki dijelić bi falio.

I opet na kraju ne bih nikako uspio

u ogledalu toliko ispucalih linija gledao

nikada nakon nje više nisam uspio

da bih onaj vedri osmijeh na lice vratio.

Tko zna koliko sam puta floskule ponavljao

Neke psihološke fraze i treninge ponavljao

Kao sebe da se podignem pokušavao

Ali uvijek na kraju tu borbu bih izgubio.

Nikada do kraja iz glave nisam uspio

Da je otklonim da je totalno zaboravim

A baš nije toliku iskrenu ljubav zaslužila

Tek sada vidim tako dobro je ljubav odglumila..

U podrume te  tavane duše sam zavirivao

Sve slike i sva sjećanja nekako uzalud tražio

Da tu minulu ljubav barem što prije otklonim

Da onaj njen prokleti osmijeh nekako zaboravim.

Da one vrele usne baš više nikada ne poželim

Toliko puta sam ludio jer nikako nisam uspjevao

Stalno bi se vraćala, razlog za stihove prinosila

Kao da mi se u krv u svaku stanicu bića pretvorila.

Slike nas dvoje sam derao i tamo nas razdvajao

Nekoliko albuma sam u suzama teško spaljivao

I sve sam više ovisan o njoj očigledno postajao

A za nju sam samo jedan u nizu očigledno postao.

Eh kada bi bar mene nekako starog sastavili

Kada bi mi onaj vedri osmijeh na lice vratili

Možda bi je nekako tek tada zaboravio

Da mi priđe bliže ne bih nikada dozvolio.

Previše sam otrova sa tih vrelih usana popio

Previše sam srce i dušu svakim trenom dijelio

Da bi ona na ispiranje mozga tamo negdje otišla

I tek tako duhovnim vježbama zauvijek me zaboravila.

Ali ja nisam kao i ona sazdan da tek tako ljubav zaboravljam

Nisam sazdan da se lažnom ljubavlju nekome ulizivam

U meni čežnja nekako iza zavjese života stanuje

Ona nikada ne mruje i zato mi je stalno priželjkuje.

A sada m svjetski vjetrovi preko koljena prebacuju

I oni se na meni na svoj način prebolno iživljavaju

Pomislim ako odem negdje daleko da ću da je zaboravim

Kako sam naivan kako mogu to samo i da pomislim.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,08.11.2020 u 04:48

Baš jadnik sam nakon toliko godina se zavaravam.

Baš se pitam što si ti i kako u početku zamišljala

Kada si ovu igru među nama sjeti se započinjala.

Migoljiš po meni u svaki kutak duše mi zalaziš

Prosto nevjerojatno kako slabe strane mi pronalaziš.

I kao iskusna lisica sve tajne si u par dana razotkrila

I onda svim osjećajima olako kao od šale mi upravljala.

Srce mi stisneš pa pustiš kao da je ono samo tvoje

Migoljiš dubinom i nepristupačnim grubim kostima.

..

I što je najgore srce se za svaki trenutak tvoj preotima.

Visiš na ovim presahnulim ispucalim gladnim usnama

Ime ti stalno ponavljam prosto se tobom prehranjivam

Jer ti više nisi u gostima svaki dio mene ti pripada.

A sjeti se da dosta davno bez pozdraava si otišla

Na tuđe usne si tek tako baš olako se privikla

A meni bi opet da svratiš kad me se poželiš

A želiš da ti sve što si uradila tako zaboravim.

I pratiš me proganjaš, mira mi sekunde ne dozvoljavaš

Ulaziš u sve nemirne stihove, voliš da stalno želim te

Izvireš iz zidova svaku stopu spominje na ulazu ponjava

Svi pamte želeć te,čak su tužne bez tebe i zavjese.

Bol poslije tebe nikada takav nisam niti blizu doživio

Izgleda da sam te ipak iskreno luđački vjeruj volio

Kad budim se tražim te, po sobi tragove osjećam

Baš sam jadnik nakon toliko godina se zavaravam.

Toliko puta se zarekao da te budem što prije zaboravio

Al sve tebi vuče me, kao da si me nečim začarala

Kao da si svaki dio mene za sebe nitima zavezala

I plačem i ridam i cvilim usamljen predugim noćima.

A svjestan sam da se više nikada ne budeš vratila

Jednostavno si me u svoj brojčanik redni ubacila

Bio sam ti afera što se brzo i što prije zaboravlja

Što te brige ako jedno srce iza tebe očigledno propada.

I ma bilo koje godišnje doba da se na prstima dovlači

Samo malo, samo malo dublje da se trenutak zadubite

Jednostavno njene nemirne oči morate da ugledate

Il se to samo meni nakon toliko godina samo pričinjava.

Bože koliko tragova u srcu i duši ta senjska princeza je načinila

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.11.2020

A tek su zajedno nekoliko nezaboravnih godina

Nekako uvijek s jeseni  miris njen se osjeti

Vrelo nadimljeno kestenje na nju podsjeća

Nekako kao stare želje da na novo  ispunjava

One romantične zagljene duše nadahnjiva.

Kada bi se sve dublje i dublje u tančine zagledalo

U kapljicama kiše bi ih tako jasno  olako pronašlo

Čak i da se onako pokisle prozore  o svemu raspita

Toliko bi se pronašlo ne oborivih ljubavnih dokaza.

Jer ipak oni su se nekako s jeseni upoznali, zavoljeli

Jedno drugom na prvom sastanku ono baš izjadali

I od tada sve je nekako iskreno reći predivno krenulo

Dvije duše u ljubavni frak zamotalo i zauvijek držalo.

Oni se na kilometre osjećaju, duše se eto razumiju

Ako jedno zaplače a ono baš i više nego daleko je

Ono drugo srce kao blizanac tako jasno osjeća je.

Odmah se naziva poruke se prosljeđuju,istražuju.

Sjeta ih ne napušta drži ih u svojim kandžama.

Taj vragolasti ringišpil mira im ne dozvoljava

Jednostavno iskrena strastvena ljubav ih zgrabila

I nema tih novaca da bi trenutka popustila.

Nekako zajedničku starost već poodavno planiraju

A tek su zajedno nekoliko ne zaboravnih godina

Bore na licima vole da ljube ljubavlju ispravljaju

Želeć  što manje tragova na licu da ostavljaju.

A usne od osmijeha naborane traže li traže

Nikada dosta cjelivanja, nikada dosta maženja

Ta im se igra strastvene ljubavi očigledno osladila

Pa ih jedno od drugog nebi trenutka napuštala.

Toni Ljubiša Božić, Trondheim,06.11.2020

Greška što zavoljeh te… postala si najveća.

Ma koliko se trudio i vukao te nocima

Ma koliko se trudio ti samo si zabluda

Poslje tvoje ljubavi teska bol je pristigla

Greška što zavoljeh te postala  si najveća.

Ali ono što plaši me opet bih ponovio

Kada bi samo dozvolla kada bih te volio

Možda bi se drugi put promijenila

 možda ipak do kraja na usnama ostala.

Ti si me previše koštala,srce razorila

Greška koja se preteško  proživljava

Jer biti trenutak na vrelim ti usnama

Prokletstvo je što prati u grudima.

A samo samo tobom sam ono imao

Samo sam tobom sam snove baš snivao

Samo sa tobom sve bih ti opraštao

Bože kakvu grešku sebi sam dozvolio.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,03.11.2020

Bilo bi jako dobro da si kraj mene.

Džaba prikrivam suza tragove

To jače je oduvijek od mene

Osmijeh se u suzu pretvorio

Tetovažu tuge mi nabacio.

I svaki put kad se pogledam

Zbog tih tragova boli osjecam

Nemam te, sada drugi ljubi te

Bilo bi jako dobro da si kraj mene.

Nespavanja tragovi prate me

Jecaj  iz duše noću prodire

A srce se baš odavno raspada

Na tuđim si usnama na tuđim si usnama.

Kako sam baš naivno maštao

U našu ljubav nadu polagao

A sada me zime samoće spopale

Tuđe usne sad luđački ljube te.

A bilo kuda ovakav da krenem

I baš bilo što da pokušam

Na istu tugu i bol se ranjavam

Dno života bez tebe dodirivam.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,03.11.2020

Eh da si barem uz mene ostala.

Da si tu uz mene barem ostala

Nikada sjecanje tuge nebi postala

Da si tu ostala druga pjesma bi svirala

Ovim srcem i dusom slatko bi pjevala

I gle sto si nam tim potezom ucinila

Dva zivota u nemir tuge si utopila

Svakodnevne suze u duse vratila

Eh da si barem u bajci nam ostala.

I nemoj sada da cudis se

Sto muci i prati te sjecanje

Sto spavas na krhke kapaljke

Jer mira ti neda uporno sjecanje.

..

Mozes prodati sve sto si skupila

Al uzalud pogresan potez si povukla

Od mene i nasih snova si se udaljila

a kazna propustene ljubavi nas zgrabila.

Dok lutas tim obalama uzburkanog  mora

Mene samoca Dablinom ocigledno razdire

Jer ne mogu da ne pomisljam na tebe

Prati me uporno i tako bolno sjecanje.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin, 03.11.2020 u 03:45

Oni su te pratili dokaze naše ljubavi tražili.

Znam i tebi su prošle prebrzo godine

Znam da prečesto pomisliš na mene

Znam i osjećam kada se zakoceneš.

A te suze od sviju  želiš da sakriješ.

I znam da te tuga u svoje kandže

Onako drsko priklješti da zaboli

Jer i ti garant ne možeš da zaboraviš

Ono što smo u naše vrijeme imali.

Znam da baš često u zvijezde pogledaš

Tamo negdje mene tražiš i prozivaš

Jer onoj požudi i strasti teško odoljevaš.

I ti kao i ja u srcu snove krišom dozvoljavaš.

Pogledaj sa terase sve silne podivljale valove

Oni kao i ja luđački žele te, fališ im shvataš li.

Pitaj senjske vjetrove,oni sve u sebi skrivaju

Oni ti misli i snove potpiruju na mene podsjećaju.

Sjećaš se kad si novčić u rijeku kod Bihaća bacila

Znam da si me onda predugo i uporno čekala

Nisam ti prišao jer sam na vrijeme skužio

Oni su te pratili dokaze naše ljubavi tražili.

A život kako nismo zajedno baš gorak je postao

Nemoj i nedaj da nas zaborav još više razdvoji

Da se ova ljubav postepeno nekako ne razblaži.

Jer vjeruj ja te nikad ne mogu  prestati voljeti.

Jer ja sam u vjetru u valovima u nabujalim rijekama

I kada zvijezde promatraš znam oči mi uočavaš

Osmijeh ti iskezim na dušu smiraj neki položim

Jer ne mogu i ne želim da me ikada zaboraviš.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,12.10.2020

Uporna u mislima

Gledam u daljini svijetla Stockholma

Mislima neko beznađe me zgrabilo

Bezvooljnost crnim mislima pristigla

Boze pa ona bas nikada nije voljela.

Pokusam da dignem glavu i više ne plačem

Ad više to dno tuge srcem ne dodirujem

Al dole u taj ponor tuge sjecanje uvlači

Nikako ne mogu da je prokletu zaboravim.

OK muško sam i teška srca poraz priznajem

Al ove grozne noći baš usamljen bolujem

Sve što smo imali pokušavam da proklinjem

Al plašim se da joj se nešto ne dogodi

Da je slučajno ne daj Bože ne ureknem.

I nekako kad u gluhov doba oči zatvorim

Jutrom se opet kao vedar probudim

Opet je na jastuku ggledajuć potražujem

I očima ne vjerujem da stvarno nema je.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,12.10.2020

Ako ikada hrabrosti bude mrvu skupila.

Pitam se dal je uopće vrijedilo

Što sam time na kraju dobio

Koliko sam samo suza ispratio

Koliko stihova u suzama  pisao.

Vise nisam siguran kako sam prosao

Toliku gorcinu razocarenje upoznao

Toliko boli u grudima užasnih nakupio.

Što sam iz ljubavi toliku bol doživio.

Što je najgore još uvijek jasno čujem je.

Iz svih zidova osmijeh joj  baš odjekuje.

I sada izmedju patnje i bolnog sjećanja

Lutam negdje izmedju snova i nadanja.

Kako god saberem nije me voljela

Nije barem kao ja iskreno srce otvorila.

Možda jednoga dana bude objasnila

Ako ikada hrabrosti bude mrvu skupila.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 12.10.2020

Neka je sada na tudjim usnama ali i tebe je voljela.

Dok sjedim na pjescanoj obali nasih susreta

Onako more kao ulje glatko se bas umirilo

Nije kako zna senjskom burom divljacki ludilo

Njen lik mi se onako slatko nasmijesen prividjao.

Boze kako sam a ocigledno i tada sam je kudo volio.

Slatki bljeskovi sjecanja prepuni laznog iscekivanja

Onaj dasak nade mi olako u srcu i dusi se potpali

Ona radost zaljubljenog ublehanog  vidno tad proviri.

Tim trenutcima koji bi se na srecu precesto ponavljali

Nas dvoje bi kao nekada smijuc se pricali,voljeli

One usne bih i te kako vrelo blisko gladno osjecao

Opet bi zenu moga zivota usamljen na plazi imao.

Sva ona tuga oni duboki strahovi zariveni u meni

Tim trenutcima nashi desavanja bi olako nestali.

A sto je najbolnije nema je,kada se iz tih snova

Iz te podle usamljenicke maste ipak eto probudim.

Onako sav u suzama,umrljanog slinavog lica od ridanja

Koliko sam se samo puta zapitao toliko zavaravao

Ali je bilo prosto ne moguce da je se otarasim.

Nisamo jednostavno da ona nestane da eto dozvolim.

Krenuo bih da pisem stihove ubacujem glupe floskule

I onda kazem si nemoj je nikada prestati voljeti

Neka je sada na tudjim usnama ali i tebe je voljela.

A sto mogu bez nje mi ostaje ova sumorna sudbina.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,09.10.2020

Rasut izmedju sjecanja i laznog nadanja

U tebe kao u sunce nade sam gledao

A onda sam najvecu tamu tuge upoznao

Tvojim osmijehom i ocima si mi tepala

Da bi mi bez izgovorene rijeci  srce izgrebala.

Vrelinu strasti takvu nikada nisam upoznao

Ali sam zaledjen bez tvojih usana postao

Toliko toga u tebi divnog  predivnog sam vidio

Da bih srz najvecih lazi jako bolno shvatio.

Sada kada bas nemam te niti trunke u snovima

Uraganom tuge i boli u grudi si se nastanila

Sve moje uzaludne utopije na povrsinu isplivale

Kako bijah glup i naivan prebolno mi  dokazale.

Sve one ljubavne carolije na kraju sranje ispale

Naivna budala zabludom i nadom se hranila

Centrifuge na sve strane me lopovski opijale

Nebi li me do tvojih vrelih usana dovele.

Vise ne znam koji atom mene nisi zarazila

Koliko boja savrsene duge u mene si nasula

A na kraju sve te duge u bijesu su nestaale

Bila si eliksir koji se u otrov na kraju pretvorio.

Sada izgubljen izmedju silnih razocaranih tsunamija

Jako bolna prica izmedju srca i duse se odvija

Ocekivanja su razocarenja ono bas do bola postala

Jer nikada niti jedna kao ti nije me ljubila.

Sada kada bokale vina u tuzi onako usamljen ispijam

Sebi u pijanom stanju uzalud nesto dokazivam

Osjecam kako se u sopstvenoj sudbini utapam

Ruku spasa bas i ne potrazivam, nit se sazaljevam.

Nekako sav rasut izmedju sjecanja i laznog nadanja

Dobro su mi rekli besmislena su mi ocekivanja

Ona je sada sa drugim i njemu se zauvijek predala

Kada ta svjesnost u mojoj glavi bude napokon  sazrila.

Sada su mi samo stihovi kroz rijeci onako isprazne ostale

Nikada vise nista vratiti meni nece je,sa drugim je.

Za nju sam samo grska starac u njenim ocima

Kada mi se predala najvecu gresku zivota je napravila.

Suze vec odavno vise ne ispracam, i ne dozivljavam

Samo znam da se iz nekon nejasnog stanja probudim

Sav mokar jastuk prepun suza pod tjemenom osjetim

Tko zna sto mi je tada radila koliko me je izranjavala.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,06.10.2020

I budes se smijala kako ljubav nisi shvatila…

Ma koliko se trudila, uzalud, vjeruj mi…

Tesko se budes iz srca mu iscupala

Ocigledno dovoljno ga ne poznajes

Jer ti kao on toliko se ljubavi ne radujes.

No premlada si kroz zivot shvatit ces

Ljubav iskrena prosto je neunistiva.

uskoro budes gledala njegovim ocima

I budes se smijala kako ljubav nisi shvatila.

Toni Ljubisa Bozoic, Amsterdam,06.10.2020

Tugu iz duse mi… na Senj bi s burom srucili

Kad bi samo ove zelje mi shvatila

od mene se vjeruj trena nebi odvajala

U vosku i nektary strasti bas uzivam

dok usne ti gladno posesivno cjelivam.

Ati bajkovito lijepa prosto ne odoljiva

svaki moment srcu i dusi lopovski otima

mada si u snovima ohola i slatko lazljiva

dzaba je srce za tebe se stalno preotima.

Ne objasnjivo cedna si i prosto ne stvarna

svaka rijec, strofa il stih za tebe se preotima

Ti princezo senjskih uvala sto si ucinila

zasto si carima bosansko srce i dusu opila.

Okupirala si misli zadrla u najdublje stihove

strascu tvojom sam zaludjen od sviju otudjen

sanjam te vrijeme sa tobom gladno zasladjivam

od sviju te prikrivam,zavidnim se nasladjivam.

U ocima si zarobljena,stihovima okruzena

pa nemiri izludjuju kroz prozore potpiruju.

nedodirljiva,neuhvatljiva dusa si stihova

ponocka bez tebe tuzna je, jer tamo si ostala.

Od srca I duse si odabrana u dubini zarobljena

putujes kroz misli snove ite gladne stihove

na sve moguce nacine pronalazim put do tebe

Al svako jutro razocaran budim se bez tebe.

Jesen vec odavno pristigla,obale bura okupala

a ja bosonog obalama i uvalama Senja trazim te

namamljuje me posesivno lopovsko sjecanje

da si tu negdje skrivena drugima zamagljena.

Poslao sam citavu armiju stihova u bocama

nebi li koja stigla do australije ono do tebe

da shvatis na istom mjestu da gladno cekam te.

Do tada grizem usne ispucale kao narandze.

I tako lutajuc te cekajuc neki glas od tebe

grickam protiv kiseline bademe, da smirim se

iznad mena oblaka jastuci te oni bi plakali

Tugu iz duse mi… na Senj bi s burom srucili.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 26.09.2020

Nisam te zasluzila, nisam kao ti voljela

I sada se prisjetim

njene rijeci osjetim

bolje ti je toni da me

vise nikada ne volis.

Bolje ti je da se

od mene udaljis

Nisam te zasluzila

nisam kao ti voljela.

I onda prosto iz zivota

mi je bestraga nestala.

Godinama u zabludi zivio

bas uzaludno nadajuc trazio..

Godinama pod svijecom

zore uplakan docekivao

te bas ne znam koliko

stihova samo joj posvetio.

A iskrena ljubav u meni

nije trunke izblijedila

strast koju mi je Irina

desetak dana pruzala.

Svoje je zauvijek ucinila,

duboko u srcu je ostala

I ne mogu i bas ne zelim

da je ikada trena zaboravim.

Zato se uvijek sa njenim likom

onako nasmijesen probudim

cekam sanjam je da moja je

na ovim pregladnjelim usnama.

Ali njene teske i bolne rijeci

stalno me nekako vriskom progone

Oprosti mi, nisam te zasluzila

nisam kao ti iskreno voljela.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,27.09.2020

Ako te netko zeli zauvijek prokleti

Sve nam se kao po loju bas olako kretalo

osmijeh na licu se sepurio, zivot uzivali

I onda odjednem sve se u trenu okrenulo

neki cudni momenti se odjednom desavali.

Kako god sabirem odgovor na kraju ne dobijem

racunice pogresne zbunjenost bas uvijek donose.

Taman kad smo se do bola ludjacki zavoljeli

Neko prokletstvo u zivot nam vjerujem nasuli.

Planove smo smislili i cvrsto ipak odlucili

kroz zivot krecemo da zajedno zivotom jedrimo.

Luku smo odabrali pa put u detalje planirali

I bas sve smo u najvecoj tajni tiho spremali.

Netko nam je ocigledno srecu u ljubavi ukrao

tu posesivnu neoipisivu ljubav nam podvalio

pa ispade ako te netko zeli zauvijek prokleti

da se zaljubis ludo ti pozeli, pa te rastavi.

I nakod tog neobicnog te bas cudnog rastanka

prosto bez rijeci onako preko noci je nestala.

Uzasno sam patio,sto ce novi dan donijeti strepio

a umor i iscrpljenost me sustizali dusu lomilo.

I sve ove samotne godine tuge u starca pretvorile

buljave oci se iskolacile,bora na sve strane

Nesanica vise i ne pamtim podlo nocima rastura

pa vrijeme trosim u rijekama tugaljivih stihova..

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,26.09.2020

Samo na njenim usnama ipak prezivljavam

Dok Amsterdamom nose me ravne ulice

lopovski na prstima pristigne sjecanje

tu je, ona je, vidim je,muvica moja je

osmijeh bas isti ostao, nije se promijenila

Zar u ocima u Australiji dalekoj je otkriva

tek je 50 i neku napunila sva je prosjedila

ali sijede slatke ne prikriva,moja ne odoljiva

Jos uvijek tu zenu zamisljam i potrazivam.

Kazu da onaj dragulj osmijeh nije izgubila

ljubav zivota moja muvica bila i ostala.

Mada vremenom blijede mi draga sjecanja

ali ona nekako jos uvijek mlada u mislima.

I nove njene slike koje sam krisom dobio

ne bih je za nista na svijetu boze mijenjao.

Svaka sijeda joj savrseno se eto uklopila

onaj vedri prekrasni osmijeh uozbiljila.

Jos uvijekje onako vrckastu ludastu zamisljam

jos uvijek tim vrelim usnama ne odoljevam

svaki dan je prosto posesivno prizeljkivam

uzalud se zabludom te nadom prehranjivam,

Jer kako god okrenem njen lik tamo susretnem

samo na njenim usnama ipak prezivljavam.

Imamojos vremena,da nas sudbina mozdasastavi

da opet ona na mojim gladnim usnama boravi

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,25.09.2020

Po cemu je eto posebna, srce je stihova

Svi me pitaju te bas ono svi sumnjaju

tko je od kuda dolazi,kako ona izgleda

po cemu je eto posebna,srce je stihova

zasto mi u srcu je bas duboko zasjela.

Svi pokusaju izmedju redova stihova

provaliti tko je ljubav tajna tko je osoba

zbog koje godinama ispisujem stihove

tko je osoba zbog koje ne spavam nocima.

Svaki put me pitaju jer primjete sjaj u ocima

od ne prospavane noci iscrpljen u suzama.

Eh pojma oni nemaju o ljubavi nista neznaju

zato o nama o njoj uporno traze iskopavaju.

A ja kao zmija noge vjesto ime joj prikrivam

sto dalje od znatizeljnih je uporno udaljavam

prevrijedna je,meni je ona sve i najbitnija

siguran, nikada se ne bude otkrila istina.

A jednoga dana ako se smiluje ova sudbina

kada bude napokon samo moja postala.

Sva zvona i sirene ima tu vezu da najave

svi saznat ce koliko,lud sam te volim je.

Do tada skrivam je iza mastarskih stihova

ona u svome svijetu zasticena negdje uziva

a ja cekam je, nadam se,ludjacki volim je

al nekako plasim se da njegova ostaje.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 25.09.2020

Od prvoga dana su im ljubav branili

Od prvoga dana su im vezu i ljubav branili

da se nebi slucajno negdje u prolazima susreli

da se nebi slucajno opet ludjacki zavoljeli

da ne bi tu strast i pozudu posesivno hranili.

Kao da su ih nekako zlobnici teski prokleli

da se ludjacki zavole na trenutak ih pustili

da bi iskonsku ljubav i strast pustu upoznali

a onda ih bas nasilno s prepuno bola razdvojili.

A bas ne shvataju dal su tu kaznu zasluzili

kao da su ih nekako uzasno vjecno prokleli

jer ljubav im se jednostavno u trenu dogodila

odjednom preko noci tom strascu zaludila.

Kako su ih razdvojili dvije duse su slomili

besane noci se zaredale radjale su stihove

nesanica svijece je palila, listove tuge redala

nebi li se tuga iz duse i skrsenog srca opisala.

I sada kako te ne snosne osjecaje nekako stisati

kako razdvojenost nekako hladno prihvatiti

kako je prosto vise ne zeljeti, voljeti zamisljati

prosto je nemoguce tim strastima trena odoljeti.

Kako strasti u dubini duse primiriti nekako stisati

kako iz srca zaludjenog je izbaciti, sve zaboraviti

Uu svakom dijelu duse i srca ljubav vidljiva se prikriva

prosto je ne odvojiva te bas jednog trena ne dijeljiva.

Mogu ih samo natjerati silom na sve primorati

harakiri da naprave da je iz srca silom izvade.

Ako nju zauvijek izgube,ako ih zauvijek rastave

samuraj u njima ce da presudi,harakiri danapravi.

Srce iz grudi cupat ce, na paramparcad kidat ce

ostat ce jedno tuzno sjecanje i ljubav nedjeljiva

Romeo i Julia istu sudbinu su na zalost imali

da se vole i ljube bas nikad im nisu dozvolili.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,25.09.2020

Tragovi iz nas ne ostaju,tesko nas otkrivaju

Vani se nekako bas stusilo,struje nestalo

pod svijecom me se neka sjecanja svezala

stojis ispred mene stalno bi se smijuljila

pitas me dal bih sa tobom bilo kuda krenuo.

Kroz svoje snove bi me vodila,svijetom lutala

da ceznju nahranis srcu da uziva dozvolis

u skrivene predjele gdje miruju sve kazaljke

gdje sunce po nardzbi zalazi a mjesec dovlaci.

Gdje osmijeh sa lica ne silazi,usne ne govore

gdje uzdasi u ocima nemirom proviruju dozivaju

gdje se vatra strasti i pozude tesko zagasi

jer tijelo jedno drugo stalno pozudo pozeli.

Tragovi iz nas ne ostaju,tesko nas otkrivaju

samo u zraku nasi uzdasi vjetrom odjekuju

valovi i palme sa nama se lopovski udruzuju

nema tih novaca da nase mjesto ljubavi otkriju.

..

Gutam te dok snove opisivas,tako te osjecam

u meni se milina na sve strane rasula,obuzima

a vani zagrmilo cijelu dolinu osvijetlilo

sa usana te ne pustam sve dok trajes da uzivam.

Tako me to mastanje opilo,u narucje odvelo

mada vani nevera razvaljuje, u meni ljeto je

oblaci bas rijetki na obzoru se pojavljuju

dok smo u strastvenom zagrljaju nas ne diraju.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,24.09.2020

Bas i nisam siguran da ces mi se vratiti.

Boze mili kada se samo sjetim

kako sam ti krisom prilazio

najvjestiji lopov sam postao

na prstima lebdec sam hodao.

Pa svo ono dugo predugo cekanje

da bi se poslije ponoci pojavila

dok bi majku uspavala,pa se predala.

Svaku sekundu cekati je vrijedilo.

Strascu i pozudom me nagradilo

divlje i bas gladno bi me ljubila

za svo ono prekratko vrijeme

sto bi me u grmu kadulje imala.

I te slatke slike me nocu bas progone

opet i opet posesivno za sebe zelim te

A kada nakon toga dok trepnem nestanes

u sjenku se pretvorim da te ispratim.

Skakuces ono bas presretna na prstima

vristis tisinom grmljavine u grudima

osmijeh ti se do senjske rive iskezio

samo bih ga ja ono u detalje razumio.

Ja bih da te ama bas nikada ne izgubim

posesivno sam te zavolio i srcu prisvojio

Samo kazi koliko treba uporno cekat cu

ovo preostalog zivota tebi poklonit cu.

ali neki crvuljak u meni stalno upozorava

da bi jednoga dana mozda tudja ipak postala

Pa plasim se,grizem se, jer ludjacki volim te

bas i nisam siguran da ces mi se vratiti.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,24.09.2020

Presuti nas,nista ne spominji,prerano je

Svise nekako o nama se eto raspituju

sve bi da saznaju pa tajne nam istrazuju

presuti nas,ali bas nista ne spominji

pravi se da ih ne cujes,pa se okreces.

Ako se za nas budu krisom raspitivali

naivna ne zainteresirana se napravi

sva pitanja ignoriraj,tajne prikrivaj

tragove bas niti rijecima ne otkrivaj.

Cak i osmijeh neka se onako tuzno iskezi

da ti se ta varnica u oku ne primjeti

jer samo ona moze da nas ipak otkrije

jer vatra u srcu i dusu tesko se prikrije.

Presuti nas,nista ne spominji,prerano je

tek kada prstenja na srca napokon stavimo

kada onako zagrljeni zaljubljeni dodjemo

I vjecnu zakletvu suznim ocima predamo.

Onda neka nas ono bas totalno zacudjeni

izbezumljeni gledaju pa nista ne shvataju

kako smo godinama uspjeli tajnu skrivali

oni ne neznaju sto ljubav je ne shvataju.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,24.09.2020

Pobjegla si hinjski, kao najveca kukavica ispala

Pobjegla si hinjski, kao najveca kukavica ispala

onaj nas savrseni karavan srece preko noci napustila

u pustinji noci izgubila i sve tragove mudro zatrla

da te nebi moja ljubav trazeci slucajno pronasla.

Nikada nisi hrabrosti imala nikada nisi objasnila

zasto zbog cega sve sto smo imali si prekinula.

Dal sam ti za tugu samo usputna stanica postao

rame za plakanje koje si godnima suzama natapala.

I onda mojim osmijehom se ljubavlju preporodila

jos ne mogu da vjerujem kako si stvarno uspjela

kako si me uvjerila i na kraju olako prevarila

i savrseno sve odglumila da volis me uvjerila.

Dal si samo kraci put od tuge preko mene trazila

dal si planirano moje osjecaje debelo iskoristila

priznajem,jesi uspjela nikada me neka nije satrla.

Nikada toliko bola i tuge u srce i dusu sasula.

Drzim glavu gore ponosno mada mi je srce slomljeno

glumim da si me eto samo onako tek mrvicu ogrebala

a u stvari dar mar u meni si napravila,sve skrsila

vjecni osmijeh sa lica skinula u starca pretvorila.

Mozda sada sama od sebe skrivas se,mozda i kajes se

al nekako u to bas i nisam siguran ovako razocaran

ne znam sto da bi ucinila,sumnjam da bi me uvjerila

da kajes se da si pogrijesila i bez rijeci otisla.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,23.09.2020

U TU VEZU SAM TOLIKO ULAGAO VJEROVAO

Sve je imala za srce se kao pijavica pripila

pamet od prvog poljupca na iskap popila

sanjao sam nase ognjiste,plamen ljubavi

nikad sumnjao da moze da me ikada ostavi.

Kada bih je ugledao zedj i glad bih utazio

osmijeh na licu vidljiv bi me stalno krasio

kazu mi oci bi tako prepoznatljivo sjajile

kako nebi kada su njen lika stalno imale.

Opijen bez daha bih je slusao, bas uzivao

njen opojni osmijeh bez teksta ostavljao.

A usne joj nikada ne bih za nesto mijenjao

takvu strast i pozudi nikada nisam osjetio.

A sada sam negdje u bespucu tuge zborim

nikoga nema da mi osmijeh bar trenutak vrati

pobjegoh tamo od dusebriznika mnogih

da mi tugu ovu ne raspire jos zesce i vise.

Drustvo ce mi pravit vjetrovi sto kisu nose

da mi suze skriju sto se slivaju niz lice.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,22.09.2020

Kad bi me sve od tebe barem manje boljelo

Kad bi me sve od tebe barem manje boljelo

mazda bi ovu tugu u dusi mrvicu stisalo

nebi mi srce toliko cijepalo i paralo

nebi toliko teskih suza iz duse sasulo.

Ti teski jecaji I ridanje bivaljda prestalo

barem trenutak neki mir u mene eto vratilo

trganje bi prestalo, sve bi manje boljelo

al nekako uvijek ispred svega ti prednjacis.

Jednostavno trenutak iz misli me ne napustis

u meni preduboko zapela za srce se zakacila

uzdisem,a kad bih ti barem mogao zabraniti

da u misli ne navracas,jerbolove izazivas.

Sto imas od toga da uporno u srcu mi boravis

samo ces i ovako skrseno srce da mi unistis

da ga u trenu ako treba na komadice rasturis

boze zasto, zasto tako ne izbrisivo postojis.

Kad bi mogla barem da vidis u ocima mi slapove

sve vodi do tebe, razlog si sve tuge i jecaja

jer si me nadmudrila,ljubav odglumila i ostavila.

A bolove ti nepaskojma kakve si strasne ostavila.

Kad bi mi u dusu zavirila od vriskova bi se ukocila

mozda bi onda shvatila sto si mi odlaskom ucinila

sve uzasno gnjeci boli me, voljeh te, zeno voljeh te.

Daj odustani u grudima i dusi vise molim te ne boravi.

U neku duboku tminu sam eto propao,svjetlosti nestalo

nema te da svjetlo na srcu upalis ponovo trenutak ozivis

da se ova ledena tugom prepuna krv opet mrvicu ugrije

prosto ne shvatljivo je koliko ludjacki eto voljeh te.

Po nekad kazem si u vinu tugu pokusaj da covjece utopis

da tu voljenu zenu napokon barem jednu noc zaboravis

aljos gora je iztog vina proviruje kao da mi namigujes

opet me zaposjednes opet u misli kroz suze se pojavis.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,23.09.2020

Tvoja iskrena ljubav nije joj bila dovoljna

Sinoc su je od mene otimali

sinoc da klecim me natjerali

uzasno sam ridao te sve nudio

ali uzalud, ipak nisam uspio.

Ime sam joj prozivao pa jecao

a snjegovi navalili sve priteglo

tuguu u ostre ledenice pravilo

iglice bolno zarivale srce parale.

Ruke sam trzao iz sna se budio

uzalud nisam ipak mrve uspio

onako slomljena srca sam patio

U suzama gledah kako je odvode.

Nemoj uzalud da covjece branis se

ona drugima vidis sada pripada

za bolju cijenu se ipak prodala

a ti naivan mislis da te voljela.

E bas si naivan u ljubav si vjerovao

nisi niti prvi niti posljednji naivac

koji je na zenske price i suze nasjeo

toliko rana bez razloga na srcu dobio.

Sto prije probudi se, iskoci iz te zablude

nebi ONA nikada otisla da te bas voljela.

Zar ne shvatas tamo se osjeca sigurnija

tvoja ljubavna garancija nije dovoljna.

Nije imala snage da barem prizna ti

tvoje garancije nemaju zlatne podloge

mozes najvise na svijetu da volis je

vremena su drugcija,lova je presudila.

A ti nastavi jos koju godinu se ono isplaci

bit ce bolno vjeruj mi al ces je preboljeti

jednostavno slike blijedit ce, vrijeme satire

osmijeh ces polako vracati nju zaboravljati.

Mozda ce ako bude srece druga prispjeti

mozda ces je daleko vise od nje zavoljeti

sebi ces se tim trenutcima srece smijati

kako si uzalud godinama ridao i plakao

kako si u stvari pogresnu zenu zavolio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,21.09.2020

Drugi bi te pojeli kad bi o nama saznali.

Da li mozda po nekad sjecas se

kuda smo sve setali skroviste trazili

gdje sve ljubav nismo vodili

da bi eto strast i pozudu nahranili.

Ti si me stalno gladno vodila

svoje snove prozdrljivo hranila

a ceznja prosto divlja te prozdrljiva

do petnih zila do bola ne umoljiva.

Vrijeme bi u mraku krisom ostavili

sve satove tisinom uzdaha zaustavili

a vrijeme kao u inat trcalo zoru bi donijelo

samo da bi nam na ljubavi zakinulo.

Zora bi nam se na usne tiho prikrala

sunce dok trepnes bljestavo donijela

a noci se nekako bas ko u inat skratile

u prokleto kratke sekunde stvorile.

Rodjendan svaki dan smo slavili

opsesivnu gladnu ljubav hranili

o buducnosti malo naivno mastali

da bolovi postoje nismo vjerovali.

Isto nam se desilo, sve u trenu nestalo

tek tako si se ohladila, ledja mi okrenula

tamo u necijem krilu kazu srecu trazila

a znam da si me nocima stalno sanjala.

A sto je meni ostalo, samo naivnom mastati

da ces se mozda u Senjsku uvalu vratiti

da ces mozda kao prvi put me strasno ljubiti

za ruku voditi od mene trena ne odvajati.

Al bijah naivan, ali trenutka ne kajem se

jer iskreno barem onih godina voljeh te.

Jer nisam ljubav glumio, tebi se predao

al ti, dal si se zapitala dal si u zivotu uspjela.

U Senju na tebe nitko ne sumnja,ti si primjerna

obitelj si stvorila, a srce na panju mi cijepala

ali jos toliko volim te, da jos vise cuvam te

jer drugi bi te pojeli kada bio nama saznali.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 20.09.2020

Sjecanjem i osmijehom proslosti se ogrnem

Kada bih barem malecki trenutak mogao

nekako gore s vjetrovima bih bas lutao

do Velebita i nazad uporno bi je trazio

ne bih li njeno tajno mjesto negdje otkrio.

U tom lutanju s vjetrovima bih je trazio

mozda vjerojatno lakse trag joj nanjusio

jer te vrele usne bas se i ne zaboravljaju

sa toliko tragova u meni jezom podsjecaju.

Onda bih sa vrha velebita do senjskih uvala

sve na tanane cesljao,kadulje uporno pitao

kada su je zadnji put vidjele,dal se sijecaju

svjedoci su nase ljubavi, tad su nas skrivali.

Pa se sjecanjem i osmijehom proslosti ogrnem

pored sebe je zasjednem,pa sutke osluskivam

u njenom osmijehu kao kad prozbori uzivam

preduboko u srcu i dusi jos uvijek je osjecam.

Pa kako i prilici zaljubljenoj dusi suza potekne

jer to sjecanje duboko u srcu toliko toga pokrene

Pero u ruci zadrhti, i ono bi u pricu da se ukljuci

stihovi se pokrenu samo o njoj zele da pricaju.

Pa uporno u sjecanju ostajem mada godine prolaze

vidim je,usne osjetim u trenu nemirom zadrhtim.

Prosto gladno zelim je, trebam je i bas volim je.

Eh kada bi mogla da opet na usne mi svrati se.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,20.09.2020

Savrseni sistem ONA je

Savrseni Sistem ONA je,

koja moju tugu i radost

u suznim cmizdravim ocima

bez iti jedne rijeci razumije.

Kada neprestano zurim kuci

jer uzasno posesivno zelim je

i stalno fali mi,moja je

moja je,ljubav zivota je.

Sa njom starost ne postoji,

mladosti nekako tiho prozima

dok u njenim strasnim igrama

ljubavlju slasnu tijeloopijam.

Sa njom negativnu energiju ne osjecam

osmijeh na licu mjesecima ne skidam

sve oko mene je nekako carobno

I prosto nikad mi je dovoljno.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,19.09.2020

Starost sa tobom bas i ne zelim da dozivim

Volio bih ispod srca da ti krisom zavirim

onaj ritam strasti da opet I opet osjetim

da vidim koliko ima tamo pozude taloga

strpljivo iscekujuc strast da bukne u grudima.

Neka nam se bodlje strasti nemirom provlace

neka svaki nemir u kosti ludo nezasitno uvire

a kise sladora neka vulkanski uporno nadiru

onako na usnama zedj i glad da nam namiruju.

Dosta je bilo trnja pa ruzinih bodlji i grmova

dosta duga godina ova samoca nas razdvajala

Sijede kose cekanja u trenu mladoscu potamne

cim tvoje ime svaki puta netkoonako spomene.


A licemjeri bez obzirni nek ljubomorno crkavaju

unatoc svim lazima podlim nasa ljubav prodire

dolinama nase strasti i pozude uporno li putuje

jer tada stihovi procvaju kao da te dodiruju.

I sada kad god slike Senja negdje ugledam

nekako slatko nemirom u trenu protrnem

kao da usne ti kao onda strasno dodirnem

Jer sjecanja naviru,gladno bi da te imaju.

Slike proslosti uporno jasno blisko naviru

u dubinu srca u najtanju nit strascu dopiru

Vidim te, tako jasno i bistro bas vidim te

I reci kako da posesivno ne pozelim te.

I stihovi naravno tom ljubavlju procvaju

jer te usne opet pa opet gladno osjecaju

kezim se, svi me bas cudno promatraju

jer nikoga pored mene tog trena ne vidjaju.

Bas briga me.sa sobom cesto dugo se ispricam

a u stvari sa tobom na tanane tada razgovaram

slatko smijes se, sve cesce i cesce ljubis me

Ti nemas pojma nakon toliko godina zelim te.

Starost sa tobom bas i ne zelim da dozivim

jer sa tobom mladost vjecnu duboko osjetim

ti me podmladjujes, srce mi strascu dohranjujes

uvires, ti senjska sireno srcem mi uporno uvires

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 18.09.2020

A sjecanja naviru,gladno bi da te imaju.

Volio bih ispod srca da ti zavirim

onaj ritam strasti da cisto osjetim

da vidim koliko ima pozude taloga

strpljivo iscekujuc strast u grudima.

Neka nam se bodlje strasti provlace

neka svaki nemir u kosti ludo uvire

a kise sladora neka vulkanski nadiru

onako na usnama zedj i glad namiruju.

Dosta je bilo trnja pa ruzinih grmova

dosta nas je duga godina razdvajala

Sijede kose cekanja u trenu potamne

cim tvoje ime svaki puta spomenem.


A licemjeri bez obzirni nek crkavaju

unatoc svemu nasa ljubav prodire

dolinama nase strasti i pozude putuje

neka stihovi procvaju kao da je dodiruju.

I sada kad god slike Senja negdje ugledam

nekako slatko nemirom u trenu protrnem

kao da usne ti kao onda strasno dodirnem

Jer sjecanja naviru,gladno bi da te imaju.

Slike proslosti uporno blisko naviru

u dubinu srca u najtanju nit dopiru

Vidim te, tako jasno ibistro vidim te

I reci kako da posesivno ne pozelim te.

I stihovi naravno tom ljubavlju procvaju

jer te usne opet pa opet gladno osjecaju

kezim se, svi me bas cudno promatraju

jer nikoga pored mene tog trena ne vidjaju.

Bas briga me.sa sobom se po cesto dugo ispricam

a u stvari sa tobom na tanane tada razgovaram

slatkosmijes se,sve cesce I cesce ljubis me

Ti nemas pojma nakon toliko godina zelim te.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 18.09.2020

Ti crnko smrtnicima ne dokuciva,svaki mig im srce otkida

Zasto, zasto nas tim prodornim pogledom crnko ubijas,

kao zalosne vrbe srca i duse nam tako olako savijas…

Nemilosrdna si, u patnji muskih srca ocigledno uzivas.

Zrtve hladno prebrojavas, volju za zivotom nam ubijas.

Za njima se nikad ne okreces ali, ali i ti imas rok trajanja…

Kada se najmanje budes nadala.mozda uskoro sama budes ostala,

oko sebe budes se uzalud nevjerice okretala, odgovor trazila.

Mozda ces tada shvatiti sto znaci dragu voljenu osobu izgubiti..

Znas kako te obilate ruse kose prebaciti,poglede skrenuti

znas svaku rijec na pravo mjesto u pravo vrijeme dobaciti

musku paznju godinama bez treptaja napeto gladno drzati

a oni sline,pisu stihove,ljubavne poruke, gladno zele te.

Postavljas im mudro silna pitanja,vodas kao slijepce danima

oni ne kuze ,u duse im zalazis,sve slabosti olako pronalazis

koristis sve atribute koje si rodjenjem beskrajno dobila

da bi im dusu i muska srca onako za ular tako olako vodila.

I neka se zna, ljepota ti nikada nije bila niti trenutka upitna,

jer tvoja ne nadmasiva dusica toliko toga lopovski prikriva…

Tko se tamo uvuce i srce ti dodirne, boze najveci sretnik postaje…

Trnovit, strmovit, klizav izazovan put samo uporne vodi do tebe…

Ti crnko nama smrtnicima ne dokuciva,svaki mig im srca otkida

duboko u ranjiva bica zalazis,tim kraljevskim osmijehom dolazis

otvorenih usta sve prolaznike pokraj tebe u trenu ostavis

I onda nestanes,preblizu sebe nikome ne dozvoljavas, bas uzivas.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,14.09.2020

Sa uzdahom mi zafali,toliko podsjeti

Kada sve pazljivo danas sagledam

ocigledno polako kazu izludjivam.

Boze mili nije me ono niti posteno

samo tjedan jedan strasno ljubila.

Ali je toliko tihih bolnih tragova

na srcu duboko urezanih ostavila

ma zar je sve to moguce,pitah se…

Izgleda jeste ne zaboravljam je.

Najgore sto sam uplakanoj joj prisao

da bih rame za plakanje eto tada ispao.

Toliko je tjesio umirivao pa nasmijavao

da bih poljubac zahvalnosti na kraju dobio.

Njenim obalama strasti gladno uzivao,

u ocima bljestavim trenutke stanovao

osmijeh na lice slatko joj vracao.

Onako bi me zagrlila od srca zahvalila.

Uzasno se jadala,nekako cmizdrila ridala

da kao srece u ljubavi nikada nije imala.

A tako strasno gladno me posesivno ljubila

pamet mi okrenula,uz nju sam tjedan ostao.

Kompas sam izgibio i primjetno lagano ludio

tako smo stimali bez rijeci se razumjeli.

Granicama beskrajne strasti te gladne pozude

tih prokleto kratkih tjedan dana jezdili.

Za tim usnama pa osmijehom cesto zaplacem

al suze duboko u dusi zaustavim pa prikrijem

Ono sa uzdahom mi zafali,toliko me podsjeti

da sam najljepse bice na svojim usnama imao.

I to je rastanak koji nikada nisam prebolio

sto sam bice moga zivota tako olako izgubio

Sto nisam klekao onako sretnicki je zaprosio

ali bijednik nisam toliku hrabrost skupio.

Njagore sto sw nikada nisam detalja sjetio

kako je odjednom nestala, vlakovi ne postoje

Busevi su bas rijetko dolazili ljude odvozili

kada bih za nju pitao svibi sec nekako cudili.

Na kraju sam ja lud ispao kao da sam je sanjao

Kada bih je opisivao,u Senju je nisu poznavali.

Sliku nisam imao digitalne slike nisu postojale

I nakon toliko godina svjeza uspomena je ostala.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,16.09.2020

Tajnovita sa osmijehom nemira

Kada sam ono bas najmanje se nadao

na srodnu dusu sam eto ipak naletio

a toliko stihova nocima joj napisao

u sebi je bas tako blisko gladno imao.

Njen lik uporno posesivno me pratio

siguran da sam je godinama poznavao

a nikada se nismo bas niti susreli

nikada usne strascu i pozudom natopili.

Svaku obrvu i svaku trepavicu poznavao

u masti i stihovima toliko puta ljubio

toliko ne prospavanih noci ispratio

toliko svijeca skoro dogorenih gasio.

Litrama tinte potrosio, stihove pisao

pozutjeli listovi jos uvijek svjedoce

kraj mene je, blisko je gladno osjecam

dok osmijeh u zidovima joj osluskivam.

Kada se slatko nasmijesi te pogled uputi

ono ispod oka me gladno promatra doziva

u mili sekundi bih skocio da bih je ljubio

trenutka uzalud nisam gubio,tako je zelio.

A ona lopuza da mi je slabost davno skuzila

na sve moguce nacine strast gladno palila

uzivala je,toliku ljubav nikad nije imala.

i slatko jos vise i strasnije mi uzvracala.

Napokon je izasla iz maste i gladnih stihova

napokon usne strascu u pozudom divlje punila

toliko tepanja kroz uzdahe strasti se stapalo

toliko bez iti jedne rijeci napokon priznalo.

Sve se nekako ne stvarno kao u bajci poslozilo

dvije srodne duse spojilo,ljubav eto probudilo

eh tko zna kolikobude sve to trajalo I drzalo

da me se ne zasiti i jednostavno u trenu odleti.

O tome ne zelim da razmisljam,samo izludjivam

nadam se da I ona presretna je I da voli me

a to nam je za sadaa najbitnije,prati me.

A sto nam donose godine, neka tajna ostane.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,14.09.2020

U jednome danu je osijedio

Zaledjenih suza je odlazila

a krik primjetan u tim ocima

glavu je sagela u sebi ridala

znala je… ne bude se vratila.

A od tuge srce se bolom slamalo

tko zna koliko puta je zalupalo

kao da bi od te silne uzasne tuge

na trenutak i ono bas zanijemilo.

Suza obilni potoci, eto sve govori

bez daha se ostaje tesko ridanje

rijec izustiti bas nije bilo moguce

toliko u grudima ta bol odjekuje.

Nije niti za prvu krivinu skrenula

u grudima samoca podlo zaposjela.

Fali , boze fali mu, na glas bi vristao

ali u toj tuzi bez rijeci totalno je ostao.

A vani odjednom sve se smracilo

I vrijeme mu dusu izgleda citalo

krenuli pljuskovi munje sijevale

skoro u detalje tugu mu sapirale.

Al ne ide, slomljen tuzan usutio

suze niz lice kao zaledjen pustao

jednostavno nikako nije vjerovao

ljubav zivota zauvijek eto izgubio.

Niti mjesec nije od tada prosao

u samo jednome danu je osijedio

starac u ogledalu ga je promatrao

dok bi sutke sijedu bradu brijao.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 13.09.2020

Tanja iz Zagreba u Amsterdamu osmijehom opila

Onako u prolazu kada se bas nicemu nisam nadao

trenutak pogleda u stranu me iz petnih zila odusevio

bukvalno bez teksta sam ostao,ljepoticu sam ugledao.

Prvo sam osmijeh sladak zacuo u tu stranu se okrenuo.

Svijetlo plava kosulja sa bijelim ukrasima oko oboda

frizura,nikad u zivotu me nije tako bez daha ostavila.

Mozda meni zasljepljenom 40-tak je najvise imala.

Onako neprimjetno sam zastao,kao nesto istrazivao.

Zamolih da je uslikam,prekrasne sijede kose je imala

vjerojatno nasljedno je i te predivne sijede kose dobila

Rucne radove,lancice,mindjusice je predivne pravila.

Posebna i bas divna umjetnicka dusa tako me odusevila.

Ali frizura,te sijede na jednoj strani krace a na drugoj

onako preko uha slatko lice su predivno ukrasavale.

Zamolih da photo napravim to predivno lice uhvatim

prvo se neckala i onako kroz osmijeh slatko pozirala.

..

Predivne crte lica tako se sa tom frizurom stapale

pitah je na engleskom od kuda tako slatko bice dolazi

Iz Zagreba,kroz osmijeh je odgovorila dok je pozirala

Boze mili hvala ti sto je da mi pokloni photo pristala.

Tanja iz Zagreba u Amsterdamu osmijehom me opila

one slatke zmarce duse sa nasih prostora eto probudila.

Nije da je nisam istog trena pozelio,vjesto sam to skrivao.

Lopuza slatka zenskim nagonima olako me procitala.

Naocale su joj prosto savrseno stajale okvir je pogodila

crte njenog savrsenog lica te divnog osmijeha ukrasavala.

I glas bijase onako njezno polu grub, vjerojatno je pusila.

Steta jer je svoju posebnu ljepotu u nesvjestan rizik bacila.

Pa zastidjen korak sam pruzio ispod oka je posesivno gutao

Ne ja moram sutra istom ulicom Amsterdama da navratim

to predivno neobjasnjivo predivno lice da opet pozdravim

Ali sto sutra da dobacim, koju rijec sa njom da razmjenim.

U duboku noc sam se zavukao, nemir me neki bas razbudio

mislima sam je vrtio, jedno predivno bice sam istinski pozelio.

Poljubac sam zamisljao, kao da nikada nisam zenu eto ljubio.

Slike njenog osmijeha tu noc su me u snovima uporno pratile.

..

Pa razmisljah, cim sam oci otvorio,dal bih je mozda uvrijedio

ako bih je na pice i pregrst razgovora jutros nekako pozvao.

Pa kazem si ona prodaje rucne radove i od toga prezivljava

pobogu kome li stand tim trenutcima bude trenutak ostavila.

..

Bijase krivo mi, sve se nesto izmedju nas eto u inat trpalo

da nebi dvoje slicnih dusa ovog ljetnog dana mozda spojilo.

Uhvatih kukavicu u sebi, zar moze meni to da se ipak dogodi.

Pokusah da skrenem misli da o njoj bar jutros ne pomislim.

Nije mi uspjevalo,dorucak sam eto ne svjesno zurno pojeo

a da je nisam iz misli panicno niti trenutak ispustao.

Njen osmijeh i pramen kose sto lijevu stranu lica prekriva

neda mi mira, od prvog trena na lice osmijeh mi dospijeva.


Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 12.09.2020jutro, 05:51

NEGDJE IZMEDJU NAS

Preglasna tisina nemirom obuzima

mada miran sam neki trzaji iskacu

mira mi trenutka nedaju ,grcim se

pogledavam noc vec polako spusta se.

Zelim da javi se, posesivno zelim je

dosadilo mi je da sam samo ljubavnik

na pola sata imam je pa opet odlazi.

U njegovom krilu svaku vecer provodi.

Kaze da voli me,da jos malo izdrzim

I tako kad me noc usamljenog dohvati

kapci nekako teski se ne sklapaju.

Ne mogu misli da se uporno otarasim.

Ali vraga, osjecam je vrelu na usnama

viri iz ispucalih zidova tisinom doziva

krajickom oka kao da je eto primjetim

I uvijek na kraju sve ispadne zabluda.

Sva se u nemiru satkala, srce provocira

A dan i noc isti su,mira mi stalno nedaju.

Grasci znoja naviru,niz lice putanje saraju

usne ispucale posesivne sve oblizuju.

Tako bih je prvo u celo lagano ljubio

dok bih krunu na celo princezi stavljao

oko vrata zagrljajem bi se njezno spustao

pa koraljima njenih strasti lagano ronio.

Bila bi to svaki put nase strasti molitva

dok bih zaludjen tepao njenim grudima

I onako iz mora dok izlazi, jeza prolazi

razlog svih snova koje mi stalno donosi.

Kao Vilu senjskih uvala bih je vidio

uvalama njene strasti bih vijugao

uzdahe njene strasti i pozude upijao

dok bih je gladno pozudno posesivno imao.

Ona je moja njiva posesivno najrodnija

svaki plod glad posesivnu bas izaziva

cuvam je,tepam joj, kamcim do beskraja

da se ta strast i pozuda nebi zagubila.

Kao senjska divlja bura isto se ponasa

u jednom trenutku svega me rastura

svaki tracak snage iz mene ona uzima

I onda smiri se…pa zaspe na grudima.

Kada bi me pitali dal se zaklinjem

milost boziju tim trenutcima spominjem

da samo i zauvijek ona cisto moja je

druge mi ne trebaju jer sanse nemaju.

I cesto puta sebe tako zborec uhvatim

kako onako sa njenih grudi izronim

sav strascu okupan , pamecu izoliran

samo onjoj o nama sretan razmisljam.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,09.09.2020

Ne vise mi nije potrebno

Ne vise mi nije potrebno novu ljubav traziti

grijeh i tugu sa osmijehom uzastopno mijesati.

Da kleknem da je molim da mi ako je moguce oprosti

zar sebi ranjenom u ovim godinama to da dozvolim.

Opet pa opet da nas bude nova lazljiva svitanja

dvoje zagrljenih ludo zaljubljenih gugukanja

dal ona ili ja moramo i trebamo krivnju priznati

razlog osudu tamo negdje nekada u nekome traziti.

Da se utapam u poljupca varkama okorjelim zamkama

da citam sto osjeca iz zanesenog krisom pogleda

da joj pisem gladne ne zasitne ljubavne stihove

ocigledno umoran od svega…vise mi to bas ne ide.

sto treba da nastavim zbirke stihova da objavljujem

uzalud njeno ime podlacima zavidnim da spominjem

da bi nam jos vise podlo zakuhali pa gladno tracali.

Kao dragulj carobni duboko u dusi ne otkrivena ostaje

neka je nikada ne pronadju oni bi da je drsko izbruse.

Ja cu da nastavim pisma ne poslana da krisom sakupljam

jezera, mora suza na vrijeme iz srca ako moze zaustavljam.

Jer suze ako navale preduboke tragove dusi i srcu ostave.

Pa ne popustljivo peku sve duboko najdublje od boli izgara.

Bol je prosto ne podnosljiva,dio po dio srca i duse otkida.

I bas ne podnosljivo je da se ta kanonada bolova dogadja.

Jer vise nije moja pa zasto i kako svojom da je nazivam

muvice moja tepam,pa rane u srcu netrpeljivo provociram.

Bolje bi bilo da mi nikada nije trenuttka strasti pripala

bolje bi bilo da mi se nikada u zivot nije ona pojavila.

Ne bi me njene sjene pod svijecom pratile,pozudu budile

idi tvoje prisustvo predugo prati me,a to bas boli me.

Uporna si i tvrdoglava ne znam cime si me proklela.

Da stalno patim i posesivno zelim te a uporno nemam te.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,10.09.2020

Dubina boli prosto je ne podnosljiva

Nikada u svoju snagu ne bih boze posumnjao

te da sam tako olako suvise ranjiv vidnopostao

tako malo i onu mrvicu izgleda je potrebno

da bi me u duboko ridanje cvilenje poslalo.

Nisam vjerovao da ljubav toliku bol izaziva

da rijeke nepreglednih suza skrivam u grudima

boze dal sam u ovom zivotu reci mi nesto skrivio

pa nakon tolike strasne ljubavi uzasnu bol dozivio.

Koje su to kazne od koga dolaze tko nam presudjuje

uzalud sto ludo posesivno voljeh je, sada prekasno je

uzaludne molbe, ne postoji sansa za neko vracanje

Boli me, previse boli me sto ona sada eto tudja je.

A Dubina boli je gruba te ne podnosljiva, rastura

vec toliko godina uporno ponavljajuc se odvija

jer te usne i strast bajka je prosto ne ponovljiva

toliko njenih krvavih tragova nosim u grudima.

Melodija senjskih obala svako jutro me docika

I bas uvijek onu tesku suzu niz lice bolno saliva

u zagrljaju imam je, moja je, ljubi me voli me

I tako niti sam ne znam koliko dugo ta laz potraje.

Ali ta bol toliko duboka reska prosto ne podnosljiva

nema dijela duse srca tijela koji mi podlo ne rastura.

Ma koliko se trudio da bi je bar sto prije zaboravio

nikako ne uspijevam te boli preduboko u sebi osjecam.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 09.09.2020

A ja laka roba od nje ne znam da branim se

Onako uporna bas kao do bola obijesna

stalno u stihove dolazi kao da me opcini.

Njena pojava stalno i svugdje se prividja

I ona bljestava zarazna jeza me obuzima.

Kako uvijek istu foru i prevaru mi podvali.

Kao da sa mjeseca smijuljec me promatra

kao da uvijek je sigurna da dobit me uspjela

sladi se svojoj pobjedi, da voli me ubijedi.

A nesanica kao sobom sirom je prosuta

izbija iz svih pora oronulih starih zidova

svijece od sebe pale se, kao da osjete je

dolazi, put princezi strasti da osvijetle.

Lopuza slatko podrugljiva opet bi eto uspjela

olako gladnu pozudnu strast i zelju probudila.

A nebo prepuno zvijezda kao da eto zove me

da promatram gore u sazvjezdju njene znakove.

Onako virec iza neptuna, sa venerom se spojila

kao da je mrezu bljestave svijetlosti stvorila

ceka opet da me na istu foru lopovski uhvati

I opet beskrajnim svemirom galaksije odleti.

A ja laka roba od nje ne znam da branim se

pristajem bez razmisljanja na sve njene uvjete

da ljubim je da trena ne prestajem ne odustajem

samo da one vrele medene usne gladno dodirujem.

Toni Ljubisa,Bozic, Amsterdam.09.09.2020

Iskreni roditelj od djeteta nikada nece odustati

Svi ocevi nekako bas sinove su zeljeli

ali njeno rodjenje mene je preporodilo

nekako ponosnog te sretnog oca stvorilo

u njenom odrastanju sam ponosno uzivao.

..

Sve njene bubice sa osmijehom ispracao

sve njenje suze sa bolom tesko gutao

prve ljubavi nekako bas tesko prihvatao

vremenom i na njeno odrastanje privikavao.

Toliko toga u meni roditeljskog nadahnula

ponosnog oca svakim danom osmijehom hranila

svaku kapljicu zivota njoj bih posvecivao

nesanicom njen povratak nocu iscekivao.

Za svaki njen pokret il potez bas plasio

da je zivot ne opece ili mozda povrijedi

svu krivnju na sebe bih svaljivao optuzivao

zasto nisam vise paznje i opreza posvecivao.

Kada bi pricala gutqao bih njene rijeci pametne

nekako sve vise slicila je na svoga oca, na mene.

I sada kada je odrasla zena postala,meni je falila

tamo negdje u daljini zivot svoj je formirala.

Cesto bas zove nas, sa majkom bi se eto ispricala

meni nekako u kratkim crtama sve bi uvijek izlozila.

Ali i to bi onu gladnu ocinsku ljubav nahranilo

pa bi do sljedeceg javljanja nekako me drzalo.

Divan je osjecaj kada ti zdravo dijete odrasta

kada u zivotu koliko toliko zadovljno uspijeva

I sto kazu stariji, mala djeca mali problemi dolaze

a velika djeca velike brige i nesanice donose.

..

A godine kao kroz prste da su neprimjetno protekle

sebe kao mladjeg starca promatram godinama odupirem

nekako volim jos uvijek kroz zivot da pratim je.

Ocinska ljubav je posebna mozda malo izgleda ledena.

Otac pokusava kao majka voljeti po nekad ce uspjeti.

Divan je osjecaj svoju djecu imati beskrajno voljeti

mada znaju toliko problema i nevolja u zivotu donijeti.

Ali iskreni roditelj od djeteta nikada nece odustati.

..,.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,08.09.2020

A tek je prosla tridesete, na njoj se bas ne primjete

Dugo se prelamala, dal bi ovoj naturenoj modi nasjela.

Jer koliko mediji sve lansiraju kazu da je zaostala.

Da uzasno izgleda, da bi na sebi toliko toga promjenila

al opet onaj bistri dio mozga u njoj uporno je zaustavlja.

Svaki dan taj dio mozga je upozorava da glupostima ne nasjeda.

Nisu je uzele godine, ali su govorili takve zene nisu moderne.

Koliko puta su joj nabacivali u glavu gluposti naturali,pokusavali.

Dal se u ogledalo pogleda zar ne vidi kako uzasno staracki izgleda.

Nikada preduge nokte jednostavno nije zbog mode uzalud pustala.

Boze mili kako bi po kuci sve stigla i najbolje te najbrze uradila

sama sebi bi smetala,na sve zivo bi kao smotana uvijek zapinjala.

Svi bi joj se smijali,sto od sebe sa tim uzasom od noktiju napravi.

A jos da silne gelove nabacuje da tijelo do bola ozbiljno zatruje

jer cula je da su ti ukrasni gelovi za zdravlje bas jako otrovni

al bi joj govorili pa ne misli valjda zivjeti kao starica sto godina

da je bila seljanka te od prvoga dana takva i zadrta eto ostala.

To bi je uzasno vrijedjalo,no idioti bili su ljubomorni i zavidni

jer kao ona nikada tako daleko u zivotu nisu svojom pamecu uspjeli

Fakultet nije nikada ganjala ali je u poslovima daleko uspijevala.

Njen prirodni zdravi osmijeh sa djecijim licem goste je privlacio.

U njene apartmane su dolazili, pozitivnu energiju bi upijali

preporuke drugim gostima savrsene su ostavljali,nju pohvaljivali.

Njen prirodan izgled bez sminke strance je uvijek odusevljavao.

No u posljednje vrijeme cak i njen muz na nju je pritisak vrsio.

A tek je prosla trideset i neku, na njoj te godine ne primjete

po koja prosjeda jos veci sarm joj je davala,super je izgledala.

No plasticne barbike stalno bi joj napominjale da promjeni se.

da bude zena u trendu koju ce svi posesivno strasno pozeljeti.

A njoj se sve to uzasno gadilo,od dosadnih barbika udaljavalo

a po barbikama vjestacke bi obrve uzasnom trajnom bojom nacrtala

sama pomisao da svo to smece na lice jos nabaci je grozila

muzu bi uvijek nakon malog neckanja odbrusila, da ista ostaje.

Eno mu…ima tajnicu, zgoljavicu sa 5 cm blata na licu nek uziva

svaka kost iz nje je uzasno izvirivala,ali njemu se svidjala.

Jednom joj je napomenuo da bi joj malo usne i grudi korigirao

danima je plakala,ocigledno kao prirodna ga vise nije privlacila.

Ali ona bistra pamet u njoj je preovladavala, svemu se preotimala.

Sebi je jednostavno zacrtala,takva prirodna do kraja bude ostala.

Eto jedino je iz mladosti pirsing na pupku ostao pa se zadrzao.

Ali dalje ne ide… barbika plastike ne zeli da kao druge postane.

I kada bi ulicom i rivom prosetala tim barbikama bi se gadila

jer je prelijepa i prirodna do kraja ipak uporno tvrdo ostala.

Jer sve vise i cesce su se na silikone i botokse zene zalile

da su bas pogrijesile sto nisu kao i ona bas prirodne ostale.

Vremenom tijelo je prirodno starilo a to je jos botoksa trazilo

I te plasticne glupace su zeljele privlacne starkeljama ostati.

Samo krkani i zaostali tipovi po klubovima njih su pijani zeljeli

samo da bi eto sa silikonima i botoksima barbike napokon probali.

Njene grudi trojke su joj savrseno izgledale,mada je troje rodila

jos uvijek je na sebi radila svoju mladolikost lijepo odrzavala.

Ali eto muz se nje zasitio on bi barbiku za nocne strasti imao.

Svakakve gluposti na pamet su mu padale sto bi trebala promjeniti.

..

Cak po njemu brazilske ogromne guzice ugraditi,silikone 6-tice imati

usne kao balone da na pumpa, nema veze sto slina vidljivo ispada.

Nije ga razumjela kako moze u tom uzasu da jedan tren uziva.

Ipak do kraja uporna je ostala svoju cvrstu odluku nije mijenjala.

Mozda malo karmina bi nabacila da bi svoje medene usne naglasila

bijase to maksimum na koji bi pristala pa svoje kovrdze bi ukrotila

po koju ukrasnu snalu bi nabacila, ludu frizure bi pravila i uzivala.

PO svome se ukusu sredjivala, tudje prijedloge nije nikad uvazavala.

Sto sada majka troje djece treba da se seksi oblaci uzdahe izaziva

nekih starkelja polu-paljene hormone u guzici da ipak zadovoljava

Da nosi poderane farmerice,lice sa kilu sminke cijeli dan izdrzava

pa nije se ludjackih gljiva il droge nagutala, do kraja ista ostala.

Njeno lice prirodnim sjajem je bljestalo,kovrdze su vjetrovi cesljali

nokti onako savrseni normalno kratki svoju ulogu su zadovoljavali.

Za drustvene mreze nije se slikala, da bi se kao nekima eto svidjela.

Svoj povuceni privatni zivot majke i sretne supruge bas je skrivala.

Vremenom su joj postovanje odavali, svi joj se divili jer nije podlegla

naturenim modnim detaljima nije se navukla, majka djecijeg lica ostala.

A muz joj se promijenio, idiot napokon je shvatio sto je u kuci imao.

Mada je eto jos duboko u podsvijesti barbiku za nocne strasti zelio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,08.09.2020

Ne pisem ti vise romanticne stihove, zalim te

Toliko godina sam te molio bas uzaludno trazio

za tvojim usnama bolesnicki dugim nocima zudio

niti sam ne znam koliko suza pod svijecom prolio

podocnjaka od samoce na lice tako vidljivo nabacio.

Shvatas li da sam te bas iskreno do bola eto volio

na sve bio spreman da bih ti sve tvoje grijehe oprostio

o tvojoj proslocti nikada nista nisam sjecas se pitao

meni si bila najbolja tvoje proslost nije me ticala.

A ti si ovu iskrenu ljubav na najbolji nacin iskoristila

svoje zacrtane ciljeve ocigledno od prvoga dana postigla

kada sam te iz ponora ono bas slomljene duse izvlacio

jedva nekako ljubavlju pravom sa toliko truda iscupao.

I sto sam time na kraju krajeva neku vrstu osvete dobio

glavu si hladno krenula bez rijeci hladno od mene nestala.

Sada kad ti je iz guzice u glavu izgleda iznenadno pristiglo

ti bi se kajala kao za sve grijehe klececi mi se izvinula.

E to vise kod mene lako ne pali i dobro znas da bas ne ide

napokon sam podigao zavjese zablude,u pravom svjetlu vidim te

u pravom svjetlu sad te promatramne na tvoje price ne nasjedam

sada srce lakse mogu kontrolirati i tvojim igricama odoljeti.

Tvoji poljupci tesko vise mogu dame opet kao klinca eto potkupe

tvoje slatke rijeci sto u trenu lazima izlete, vise ne pale

ne pisem ti vise romanticne stihove, na neki nacin bas zalim te

sad si shvatila da si na kraju samo ti daleko vise izgubila.

Na tvoje olake fore i kajanje vise kao idiot bas I ne nasjedam

usne ne nagrizam, cak sto vise i svemu eto ipak smijem se

jer bistrog pogleda vidim i bas olako dok lazes skuzim te.

od tebe vise nista ne pali niti moze da kao nekada iznenadi.

Prosle su teske godine kad su suze danima grizle i ronile

prosle su godine kada nocima slomljen nisam trunke spavao

kada sam toliko ne odgovorenih pitanja sebi uzalud postavljao.

Da bih sada u ogledalu kao oronuli starac jasno vidim postao.

Sto mislis da cu vjecno biti tvoj lutak na svilenim koncima

da cu na svaki tvoj poziv voziti da te imam i ljubim nocima

po nekoliko stotina kilometara, da bi ti strast zadovoljila.

Sebe si gledala, kako bi tim trenutcima uzasne tuge opstala.

A ja ludo zaljubljen u iskrenu ljubav naivno dobola vjerovao

grabljivica zderacica ljubavi si bas potpuno do kraja postala

samo svoje hirove i strasti bi ne zasitno tada zadovoljavala.

E sada bas dosta je, za tvoj povratak ipak i suvise kasno je

sav sam toliko puta zbog tvojih lazi i zabluda tesko izgorio

nepregledne rane na srcu i dusi preduboko sam bolno otvorio.

Kasnis barem 40 godina, gdje si do sada zivot protracila.

Sada bi da vratis se, koristis opet lazi i ko fol neko kajanje.

Kukavicluk pokazujes mada se za prosle poteze bas ne kajes.

Samo sjenke tvoga lika ostale su u mome sjecanju pa blijede.

I vjeruj nekako bas lakse mi, kako polako iz stihova nestajes.

Sada valovima ocaja i kajanje pristizes, mislis da uspjeh postizes.

No, zao mi je ali to ne bude uspjelo,vise je sazaljenja probudilo

paras duse ti lazljive bijesom savove,polako u pepelu nestajes

jednostavo da te vise bas i ne volim i ne zelim valjda razumijes.

Zaboravi nasi snovi nepregledni su poodavno svojim rokom istekli

samo budj u nekim prikrajcima duse se mozda trunke smradom nazire

pitanja ne postavljaj, odgovora kao i ja od tebe neces dobiti

duboko u sebi razlog hladnoce u meni jednog dana ces otkriti.

I kada sve zbrojim pa u detalje sagledam sve bolje uvidjam

dobro je na kraju ispalo sto nas je jako brzo razdvojilo

jer ocigledno sa tobom na duge staze nebi bas sjajno ispalo

tebe bi jako brzo u neke tudje vrtove zaludjeno odvelo.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,08.09.2020 godine

Kad god bi bura udarila pjena bi njen lika stvorila

Vec nekoliko dana veselih Senjskih maskara

uzalud sam je u masi sarenila uporno trazio.

Bijah siguran olako je budem negdje pronasao

Sva moguca lica maski su se tako danima redala.

Ali niti jedna maska nije mi se ka srcu dojmila.

Bijase maski od Robin huda do krezavih gusara

najvise crnih ciganki i sarenih veselih marama.

Ali nekako jedna, jedna me stalno izbjegavala.

U korak sam je pratio,njen hod sam bas prepoznao

ali odjednom kao u more je propala i tako nestala.

Usne sam grizao,kiselinu i goricinu u sebi osjecao

zar je moguce ljubav zivota da ne mogu prepoznati.

Na stari top sam razocaran zasjeo, i nesto cekao

I onda u drugoj maski pored mene je prohujala

nije se trena okrenula tako me hladno ignorirala

kao stara ciganka cergu djece za sobom je vodila.

Iz misli sam se prenuo hladnu staracku ruku osjetio.

Pitala me dal cekam je,primjetih mnogo suza u ocima

Ne znam dal znate ali ona se jos davno, davno udala.

Cak je i troje predivne djece rodila, obitelj stvorila.

Kao da su mi se noge oduzele, u stanje vriska sasule.

Pitah staricu dal je sigurna da o njoj to meni govori

iz dzepa je nasu zajednicku sliku izvadila i plakala.

Pitah od kuda je znade, samo se okrenula i placuc nestala.

Tolike su prosle senjske maskare ali ipak ne pronadjoh je.

Ali sada bolnu istinu sam saznao, zauvijek sam je izgubio.

Kako tu tesku bolnu vijest sazvakati,kako je preboliti.

Tolike godine sam je trazio da bih bolnu istinu saznao.

I sto sada treba da uradim, da joj ispred vrata se pojavim.

Ne to ne ide, neka zivot svojim putem sada sretno vodi je

a ja,nekako poguren u dusi i srcu potpuno vidno salomljen

oci prepune suza senjskom rivom medju maskarama me vodile.

Nisam je mrzio, nisam niti prijezir prema njoj osjetio

tako nekako prazan, usamljen tuzan u sebi sam ostao.

Onaj ocaj , beznadje kao koprena me potpuno uzela.

Bijah izgubljen duboko u nekim izgubljenim mislima.

Sada je vrtim kroz stihove, potpuno svega sijecam se

snimam recitacije kao u masti jasno nasmijanu vidim je

bezbroj njenih pisama iz Australije mi uporno pristize

moli da joj oprostim,zna da mi je tesko da je zaboravim.

Svaki stih posvecen ljubavi mojoj svoju melodiju je imao

u svakom molu ili duru uvijek bih je u masi olako prepoznao.

Cak kada bi ljudi nocu ispod starih lampi nekako prolazili

po sjeni bih je uvijek prepoznao i uvijek u sebi cvilio.

Nije u meni kao zamrznuta slika ostala,oko mene se vrtila.

Toliko opcinjen njom korake na asfaltu bih joj prepoznao

da se totalno izmjeni kao ukocena pored mene da proleti

po mirisu bih je prepoznao one usne uvijek i uvijek zelio.

Na internetu se nije pojavljivala, tek kasnije shvatih

ona je moj pristup na sve njene stranice blokirala

zato za mene na tim mrazama prosto nije postojala

Nije bila vidljiva, niti mojim gladnim ocima dostupna.

Dal je to savjest grizla,sto se za drugog odjednom udala

dal je mucilo sto mi vise nikada nije barem eto priznala.

Ostaje tajna prikrivena, ostajem da zivim u laznim snovima.

A glas joj iz zidina Senja izbija,osmijeh joj bas odzvanja.

Posljednjih godina sebe uspjesno onako utucenog promatram

kuda idem sto radim o cemu razmisljam,slabosti si otkrivam

Zar je moguce da me toliko osvojila, u starca me pretvorila.

Uzalud bijahu godinama upucene molitve, da trenutak vrati se.

Uragan misli opcinjenih njom me godinama bas uporno pratio

vidjaj reazne vrste njenih laznih projekcija, te me pratila

Kad god bi senjska bura udarila pjena bi njen lika stvorila

I kada se ona riva ledenicama zaledi njen lik se opet pojavi.

Zedan, gladan sam je ostao nisam dovoljnonjene ljubavi imao.

Prosto sve to me ne popusta, u vuka samotnjaka me godinama

nekako izoliranog od svega primjetim bas vidljivo pretvara.

I gubim se u sadasnjosti budim u proslosti zaledjen u buducnosti.

Toliko puta sam puzao, klecao molio nebi li je molitvama vratio

uzalud jos teze bi me davilo, na miru godinama nije pustalo

cijelim bicem mi je dominirala, svaku trunku mene opcinjavala.

I sto sada,gdje sam dosao, nisam je nasao, bolnu istinu saznao.

Da li trebam mozda medjunarodni sud casti da oformim,potrazim

da je za laznu ljubav argumentirano optuzim,dokaze prilozim

da sve svjetske medije pokrenem bas toliku frku da podignem.

Ne ne zelim biti sve u jednom, porota , sud,i krvnik na cekanju.

Priznati poraz teska srca moram nekako bijelu zastavu izviti

onu tesku musku suzu u oku vise ne skrivati, sada tudja je.

Sve bi to bilo lako uraditi, ali srce moje srce tesko je

jednostavno ne popustivo sve sto je uradila ipak voli je.

>>>

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,07.09.2020

Svaki odmor bi me smorio, o nama bih razmisljao

Cujem da si u Sydneyu i pored tih godina ostala najljepsa

Bez obzira sto je Australija prepuna lijepih raznih nacija.

Ali tvoj osmijeh sve u prolazu obara,energija ti neodoljiva.

Kada bi oni znali ono sto sam otkrio, svatko bi se zaljubio.

Dok si tamo obitelj formirala, mene je samotna europa gutala.

Nekako u Amsterdamu sam najduze ostao, zivotom lutao

mada sam u njemackoj nekoliko godina uzalud proveo

za tobom patiti nisam vjerujes li ono niti trenutka prestao.

Skoro svaki godisnji nasim uvalama sam uplakan setao

nema tih novaca koje ne bih potrosio da bih te vratio.

I svi bi se sa odmora preporodjeni bas odmorni vracali

na meni bi kada se vratim uzasnu tugu uvijek primjetili.

Naravno silna pitanja i brizne osobe odgovor bi trazile

ali nikada pravi razlog mojih suza u ocima nisu otkrile.

Najvecu tajnu u srcu skrivao, nikada te nisam spominjao.

Nikome nikada blizu nas nisam trenutka dozvoljavao.

Mjeseci bi mi nakon godisnjeg trebali da se oporavim

da nasa uvala i sjecanje bar na neko vrijeme izblijedi.

Tih mjeseci bilo bi mi najteze zaboraviti moje najdraze.

Kao neka neumoljiva kazna sve to nocima pratilo me.

Koliko dugo ce one nase uspomene da me proganjaju

niti najbolje gatare i citaci zvijezda to vise bas ne znaju

u srcu mi previse tvojih tragova je ocigledno ipak ostalo

a vjeruj srce se bas i nije da te zaboravi nekako trudilo.

Ovo srce ranjeno izgleda da na neki nacin da pati se uziva

tu si stalno prisutna duboko u grudima,za tebe se preotima.

I cesto kada pomislim na Jesenjina i na ljubav njegovu

mogu da ga razumijem, kako su nastajali svi ti stihovi.

..

Ni ja prosto ne zelim niti mogu sto smo imali da zaboravim

nekako uspomenama hranim se, laznom nadom i zabludom

stihovima eto uporno tjesim se, da ces se sigurno vratiti.

Dal cemo se kao starci opet spojiti, to cemo tek vidjeti.

Do tada ovim tempom cu da nastavim da te se prisjecam

u stihovima da te strastveno ljubim usne ti iscjedjivam

ti nemas pojmo koliko sve to znaci mi, eto govore stihovi.

U njima moja trenutna stanja bas mozes uvijek prepoznati.

I mozes shvatiti dal sam tu noc ridao svijece suzama gasio

il su me slatka sjecanja obavila na lice osmijeh vratila.

Ne brini tvoje ime do kraja cu skrivati i naravno stititi.

Jer tvoju sadasnju obitelj ne zelim niti umasti okrznuti.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 06.09.2020

Uzmi zivot u svoje ruke

Zasto,reci mi zasto…kada ti u te divne oci zavirim,

neku sjetu i nemir bas preduboko u dusi ti osjetim..

tko je taj da te u to stanje podloscu i lazima doveo,

Jer kad razmislim tuga ti iskreno bas i ne stoji najbolje.

Podigni te britke slatke obrve,ono ponosno nasmijesi se,

on ne vrijedi da mu se suze trenutka nekog poklanjaju..

rodjena si da sa osmijehom uzivas da zivotom upravljas

a bezveznim tipovima da te rastruraju ne dozvoljavas.

Pronadji strpljivo srodnu dusu koja ce te uporno pratiti

ocima svakodnevno gutati u osmijehu ti posesivno uzivati.

Ne dozvoli da te sjeta i tuga jednoga trenutka satire

ovaj zivot divan je i vjeruj da voli te, daj pronadji se.

….

Nisi se ti na Boga kamenjem bacala da bi eto teror trpila

osmijeh ti vrijedi cijele Francuske i prelazi sve obale Italije.

Nemas pojma koliko njih na tebe u redu tamo negdje cekaju

da takvu princezu napokon otkriju da zajedno sretni uzivaju.

Nemoj da se sazaljevas da na neki nacin zivotom vegetiras.

Nemoj zivotu dozvoliti da pored tebe tek tako uzalud proleti

dusu i srce ljubavlju ne preglednom napuni,neka to predvodi.

Vidjet ces onu sretnu osobu u sebi kako opet ponosno izvire.

Vjeruj ne vrijedi niti jednu suzu zbog nekoga nocima pustati

ne vrijedi o proslosti nikako razmisljati, ne mozes je promijeniti

O buducnosti ne razmisljaj, u svakom trenutku danas uzivaj.

Na taj nacin svijetlu buducnost da nisi svjesna ti pripremas.

Mi smo rodjeni da bi zivotu prkosno podle udarce trpili

da bi sve probleme kroz zivot sa osmijehom olako rjesavali.

Okreni stranicu, ne dozvoli da te tuga i sjeta podlo obuzmu.

Voli se, sebe najvise moras da pazis i postivas, tako uzivas.

Ne boj se, zvijezde od rodjenja u stopu uporno prate te.

Oni sto pricaju da nesretnu sudbinu imaju, sami krivi su.

U zamke su upali iz kojih ne znaju kako da se iscupaju.

A samo treba list zivota da okrenu i u njemi bas uzivaju.

I ti si svoje teske trenutke imala pa si ipak eto prezivjela.

Molim te nasmijesi se, svi oko tebe kao takvu vole te.

U tvojoj energiji osmijeha svi ce da kao opijeni uzivaju

I oni ce osmijeh nabaciti i njih ces na kraju ponosno spasiti.

A do tada cekam tvoj odgovor, adresu na pamet poznajes.

Samo kratko javi se, reci hvala ti dobri covjece, u pravu si.

Zivot mi se totalno na bolje promjenio, castim te osmijehom.

I vjeruj u tvojoj sreci i ja na daljinu cu uzivati, potpuno je osjecati.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 05.09.2020

A proleti stoljece u sekundi ko proljece

A stoljece proleti u sekundi kao proljece

Sada kada si uspijela i srce mi podlo slomila

da li si napokon vampirsku krv svoju nadojila.

Tvoje vrijeme je podmukle krvave mjesecine

kada nocnim dusama krv na iskap hitro ispijas.

Sebi slobodu na siroko i dugacko uvijek dopustas

nitko te ne zaustavlja igru ti ono trunke ne remeti

ali vjeruj uskoro jednoga dana onako bas iznenada

netko ce grdno da ti se do bola sigurno tako osveti..

Narednih 100 godina tvome krvavom znaku pripada

svacija srca tebi su dostupno lako bas olako su lomljiva

pred sobom sve satires na nikoga se nikada ne obazires

bitno je da si svoju slast i glad na mjesecini namirila.

….

A u sekundi proleti stoljece kao prekratko proljece

nisi niti trepnula vlast i moc si preko noci izgubila.

A vec na vratima vampiri novi uzasno gladni ti kucaju

sada oni tvoju igru odradjuju, krvi tvoje zedno potrazuju.

Al vjeruj jako brzo ce proci tih mizernih 100 godina

kada se na zemlju kao obicna smrtnica budes vratila

kazne placat ces, nocima ridat ces, stalno se kajati

da ti se za prosli krvavi pohod barem nekako oprosti.

A dzaba ces da se na sve strane uzalud okreces

iz svoje sopstvene koze pokusat ces da pobjegnes

neces koraka uspjeti, noge kao olovo ces ti imati

I tako bas lako ranjiva drugima postajes slatka lovina.

Sve ono sto si drugima radila, sada ti budes trpila

sve tudje boli preko srca i duse vjeruj budes trpila

neces vjerovati sto si sve drugima stoljece cinila

a tebi se svaka sekunda u dane beskrajne pretvorila.

Dok ti drugi vampiri krv budu uzastopno sisali

U svim tvojim vriscima, bolovima bas budu uzivali

nitko se na tebe nece obazirati, jer vriske ti ne cuju

jer pored tebe ce kao obicnog zida da hodaju.

Kako se tada budes osjecala, kako sve to budes izdrzala

neka ti onaj gore svevisnji ako se sazali nekako oprosti

ali koliko znam jos se takav nije rodio da mu je oprostio.

Zato se sada u svome stoljecu pripremaj, i bas u tome ne uzivaj.

Toni Ljubisa Bozic ,Amsterdam,04.09.2020

Zasto, zasto je onda nisam jednostavno odveo.

Kako krenuh od Opatije pa sve do Splita

onako cvilec osmatrajuc poluprazne obale

vraca se nase romanticno divno ljetovanje.

Ona i ja, stijene, krsevita nasa Senjska uvala.

Vidim je,ispred mene djetinjasto skakuce

na trenutak po poljubac posesivno dolijece

volim te….volim te… na uho tiho mi sapuce

boze… tako brzo uzalud prodjose silne godine.

A sada kada imam sve,kada sam rekli bi uspio.

Sto sam time dobio,dal sam pogresnim putem

ono bez ljubavi najpotrebnije u zivot zalutao.

Samo uzdisem,popravni mladosti bih trazio.

Al ne ide,u mladost se ne mozemo vratiti

uzalud se kajati,uzalud sijecanja vracati.

Kako je tako je,glavu gordo uplakan podizem

ipak barem jedno senjsko ljeto voljeh je.

A obale ispred mene se redaju, podsjecaju

zasto u zivotu jedan popravni nebi imali

barem tada zivot bi vecina sretnicki proveli

nebi sulude greske zivota naivno ponavljali.

Kad bih mogao taj zahtjev tiho gore uputiti

da se to barem za naredne zivote razmotri

tko zna mozda bi se i nesto od toga usvojilo

mozda bi nas u mladosti barem upozorilo.

Da se u kriznim situacijama bolje razmisli

da se sa prebrzim odlukama covjek ne zaleti.

A ja sigurno te ona barem jedno bi trazili.

Opet bi ne zaboravno senjsko ljeto proveli.

I samo jednu jedinu zelju tada bi imali

zajednicki put kroz zivot bi eto odabrali

pa kako god da nam bude mi bi jezdili

onaj zljubljenicki osmijeh sa lica nebi skidali.

Gospodine , Vi ovdje izlazite,prenuh se.

opet sam je sanjao, a tako sam lijepo

u ono nase vrijeme ljetnih igara se vratio.

Okrenuh se u kupeu njeno pismo je stajalo.

Citajuc sam ga vjerojatno slatko zaspao

I to me u davnu proslost odvelo,zaludilo

tko zna koliko dugo jos uvijek bude me pratilo

zasto zasto je onda nisam jednostavno odveo.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,04.09.2020

Ona ne odlazi, sobu ne napusta… podstanar je svih zidova

Ona, samo ona od prvog poljupca srce nekako uzela.

Sve muske brane u jednom trenu je olako razvalila.

Jos uvijek onaj njen zagrljaj na vratu cvrsto osjetim

boze taj prvi trenutak ne mogu eto da zaboravim.

Jos uvijek me ne pusta onu posesivnu igru zadrzava

tu je,od mene ne odmice, miris kose potkrovljem protice.

Pa mi navale gladni posesivni stihovi, bas sve bi otkrili.

Jedva na uzdi ih nekako ne bas uspjesno zadrzavam.

Toj posebenoj proncezi, sve sto u dusi imam poklanjam.

Srce kad bi se raspricalo, tko zna sto bi na kraju ispalo.

Kad bi sve suze za njom sabrali, senjsku plazu bi zatrpali.

Ona predivna riva bi nestala u suzama moga sjecanja.

Kazu mi brzo cu promjeniti misljenje, al bas tako ne ide.

Zaposjela je svu moju nadu zabludu i bolno sjecanje.

Jednostavno stalno vidim je, sjene svijece mi dokazuju.

Samo njen lik na zidovima uporno i uporno mi prikazuju.

Pa se svakodnevno u mislima utapam,sokove dozivljama

toliko planova u detalje isplaniram,samog sebe zaludjivam.

Oci njene kroz zidove nemira prate me, lopovski izazivaju

na koje kakve pozudne i strasne misli gladno nagovaraju.

I opet bi da mi na usne pozudno zasjedne, strast mi uzburka

da se borim sa nemirom, lupanjem srca samotnim nocima

Tako blizu je neobjasnjivo osjecam, vrelinu kao da dodirivam

smije se, vristi, kako je uvijek uz mene sretnicki uzivala.

Svijet bez nje bi se srusio, zato je nisam iz misli izbacio.

Uporno od mene je posesivno voljena, sigurno bi osjecala.

A samoca ruje li ruje u podsvijesti, zeli da je zaboravim.

A ne mogu jednostavno ne mogu da je zauvijek napustim.

A kada bi me iz gladnog zagrljaja barem trenutak pustila

mozda bi se ta nasa bajka vremenom nekako i zagubila.

Al ona ne popusta,kaza da je bila i ostala ljubav mi jedina.

I onda se rasplacem, dok se mjesecina pod oblacima razvlaci.

Sve moguce svijece u potkrovlju upalim, bas blizu je osjetim

nekakav strah me obuzme vristec i uplakan okolo trazim je.

Po nekad posumnjam da sam ipak poludio, pa ustuknem

sebi se zareknem, dosta je covjece probudi se, al ne ide.

Ona ne odlazi, sobu mi ne napusta podstanar je svih zidova

Zasto sam je toliko duboko u srce pustio, zasto ludjacki zavolio

no sada i suvise kasno je, nema vracanja, ljubav se zabarikadirala.

Iz srca ne izlazi,drugoj niti blizu srca ne dozvoli.

….

Boze mili kako posesivno gladno jos uvijek isto volim je.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,03.08.2020

Olako si uvijek rusila moje tuge zidine

Cesto i ako bijah muskarac

pred tobom slomljen sam ridao

osjecaje tuge i beskrajne srece

bas uvijek sa tobom sam dijelio.

….

Ljubavi daleka a beskrajna… hvala ti

sve moje u dusi i srcu razumjela si.

I reci mi hajde ,kako i na koji nacin

sve to nase prosto da eto zaboravim

Nikad toliku ljubav bas niti blizu

od druge zene nisam trunke primao

nikad na necijim opojnim usnama

takvu vatru i strast gladno osjetio

I ja sam tebevjeruj i onda i sada

ono bas beskrajno iskreno volio.

A ti barem 100 puta si i vise

neopisivu ljubav mi uzvracala.

I onda te drugom ne razjasnjeno

teska ona uzasna sudbina odvela.

Ne mogu da tek tako prebolim,

u stihovima na miru da ostavim.

Oprosti ali ljubav prema tebi

prosto posesivno ono prejaka je.

Ovo ranjeno srce, cmizdrava dusa

uzasno gladno osjetis da zele te.

Prosto je ova ljubav za ne vjerovati

nakon toliko godina moze te voljeti

fali mi tvoj zagrljaj samotnim nocima

skoro te osjetim na ispucalim usnama.

Olako si uvijek rusila moje tuge zidine

uvijek te imao kada sam te gladno trebao

bila si moja nepregledna tiha utjeha

zena koja je sve u zivotu mi eto znacila.

Hvala ti , rijeci mozes srcem razumjeti

ne nikada vise ne zelim ti smetati

neprilike u tvome zivotu slucajno praviti

teska srca odlucih na miru te ridajuc pustiti.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,03.09.2020

Suzno pismo iz Sydneya

Nakon skoro javno njenog imena prozivanja

iznenada pismom iz Australije ipak se javila

U Sydneyu istina je da se ipak dugo skrasila.

Jos uvijek i ona bas pati te bez ljubavi izdrzava.

Rodjaci su joj javili da li se mozda cujemo

to ju je bas iznenadilo,i nekako obradovalo.

Ali sada je stabilnu obitelj u tudjini stvorila

I nebi da to izgubi nekako to je od mene zeljela.

Jos uvijek ocigledno i te kako osjetim da voli me.

Samo za malo vise strpljenja uplakana moli me.

Uskoro ce u Hrvatsku planira sigurno da navrati

A nakon toga u Amsterdamu mora da me potrazi.

Molim te ljubavi u nasu divnu proslost ne diraj

nemirne vjetrove vrele strasti u nasim srcima

starom pozudom ne provociraj, primiri je.

Srce me boli jer toliko ljubavi u stihovima ti osjetim.

Covjece posebni, divni,jos uvijek za mnom ispastas.

Na moje i tvoje rane nemoj molim te da ulje dolijevas.

Jeza mi tijelo okupirala, na nasa stara mjesta vratila.

Cvilih, pa ridah pa vristec je dozivah u nasoj uvali.

Njen rukopis boze mili istog trena sam prepoznao

nakon godina ne javljanja nije se muvice promijenio.

Onako hodajuc i citajuc toliko sam uzbudjen ridao

I sebi sam rekao, na miru je zaljubljeni covjece ostavi.

Ali bas teska srca to moram da ipak nekako uradim

ne daj boze da neku neugodnost mojoj ljubavi napravim.

Sada samo cekat cu, njen dolazak nestrpljivo iscekivat cu.

A senj i senjske uvale onako u suzama tesko ostavljam.

I tako citajuc poduze pismo jugo se na more srucilo

kao da je neku tugu i radost u srcu mi duboko osjetilo.

Stiskah ono pismo cvrsto precvrsto na uplakanim grudima.

Boze mili ona se ipak ona se ipak meni napokon javila.

Sjedoh na vlak za Amsterdam a duboko razmisljah

kako ce taj susret opet izgledati ako se ikada dogodi.

I zaspah sa osmijehom na licu onako toplinom ususkan.

Nekako trznuh se….jako slatko ste nasmijani spavali.

Suputnica u vagonu mi je tiho smijuc se eto dobacila .

Rekla je da sam njeno ime sa osmijehom ponavljao.

Samo sam se nasmijao i u kratko svoju bajku ispricao.

Suza iz oka joj procurila, i ona se bivse ljubavi sjetila

….

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,03.09.2020

Suvise iskreno ludo sam je volio da bih tek tako zaboravio

Volio bih da saznam razlog njene mrznje ili ne javljanja

Volio bih da vidim I osjetim dal skriva pogled u ocima

dal moze da me pogleda dok sve te lazi mi prepricava.

Da mi objasni kako I zbog cega ta hladnoca je nastupila.

..

Kako mi izgleda nema ona muda da mi sve to ispovjeda.

Ipak je lakse sve prekinuti niti jednu rijec nekako izustiti

Tada bih volio puls dajoj oslusnem, kako dise da je promatram

zelim tim momentimastrpljivo da je analiziram.

Problem je sto svaki moguci I nemoguci kontakt izbjegava

niti blizu sebe ne dozvoljava,kao dame u stvari i ne poznaje

I zbunjen sam jer njeno ponasanjeono bas nikako ne razumijem.

Da je toliko podla I bas hladana nikada za nikad ne bih rekao.

Onda sam nekako sebe polako mijenjao da bih je eto shvatio

al ne ide,u glavu mi ne staje njeno suludo hladno ne javljanje.

Dalmozda trebam neki dio sebe zrtvovatimozda amputirati

da bi se ona barem na mene sazalila I eto ipak na kraju javila.

Volio bih dal o nama nekome barem jednu rijec slucajno spomene

ali koliko vidim I osjecam kao stonoga skriva sve sto smo imali

da slucajno tamo neki oko nje nebi ipak na kraju nesto posumnjali.

Pa me ne spominje,ne naziva na poruke niti slucajno ne odgovara.

Kad bi me slucajno susrela dal bi mrznju na svoj nacin odglumila

ili bi hitro skocila kao nekada onaj zagrljaj mirisni mi udijelila.

Ipak previse nadam se,zabluda mi u grudi nekako uporno uskace

stalno joj oprastam I njene hladne postupke opravdavam.

nikako ne mogu tek tako da se pomirim da je moram da izgubim

a ona je ociglednodavnoodlucila sve nase bude bestraga sklonila

aja naivac mastam njenom povratku nadam se, bozekoje naivcine.

A sto mogu suvise iskreno ludo sam je volio da bih tek tako zaboravio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,02.09.2020

Nastavljam ljubav zivota uporno traziti

Kao da nikad nisam za njeno srce izgleda postojao

Kao da nisam njenu paznju niti trenutkom zasluzio

na poruke ama bas nikada uporno ne odgovara

Kao da joj se dusa u Velebitsku stijenu pretvorila

kao da su joj Senjski ledeni vjetrovi srce isprali.

Kao da su joj jezik na neki nacin tisinom zavezali.

Dal to neki inat prodaje, da li uopce vise voli me.

Dal je u nekom zarobljenistvu ostala il je kaznjena

nikada ama bas nikada ono na poziv nije odgovorila.

Pa u posljednje vrijeme precesto o svemu razmisljam

da li ima smisla da nastavim uporno da je nazivam.

Nekako kao da su joj slobodu ukinuli,negdje svezali

a mozda netko poruke,pisma i pozive ipak kontrolira.

Cisto da provjere da li uopce ona sa mnom kontaktira.

Da je nisu od svijeta zatvorili, na sve nacine odvojili.

Ne, prosto ne mogu da vjerujem, da su tako okrutni postali.

Na najgoru mogucu kaznu bez razloga su je negdje poslali.

Zar je moguce da je onaj vulkanski zar u studen se pretvorio.

Da su je godine razdvojenosti u ledenice tisine ono bas sasule

jednostavno ne mogu da vjerujem da ona vise ipak ne voli me.

Nije moguce da je onu strastvenu ljubav ona ipak odglumila

Stalno njene poteze opravdavam, polomih prste dok razmisljam

pucketam prstima neka nervoza me zbog nje razvaljiva, ubija

Onu moju mirnocu sam naceo,spokoj duse se nekako razrijedio

u nesanicu se uvalili kosmari, to ne smijem vise da dozvolim.

Zasto, ne mogu da shvatim kako joj njeznosti trenutcima ne fali

uvijek mi je to uporno ponavljala dok bi me strasno ljubila.

Nije moguce da je srce u duboku provaliju ledenu stavila.

Kakvu je poznajem to nikada ona nebi barem meni ucinila.

Ljubavi i njeznosti ono bas uvijek joj je beskrajno falilo

bas tesko glad njenih usana da bi poljupcima nahranilo

to i jeste nasu strastvenu vezu i pokrenulo,vulkan otvorilo.

I zato me tisina bukvalno uporno prozdire, tamom satire.

A ona nasa oaza skrivena tako uzasno fali mi, dal to osjeti

Jer tisina sa njene strane kao da je dvostrana kovanica postala.

Prije je jedna otvorena srdacna vatrena zena srce mi dojila

a sada hladna tamna uporna tisina sa njenih dotice izvora.

Na jednoj strani ogledala vidim je kako strastveno smije se

a onda na drugoj strani ogledala tisina je paucinom svezala.

Samo jedno slovo jedan slog da mi je odgovorila srce bi smirila

ovako, razdire, ta prokleta tisina razdire,dubinom dubina prodire.

Skoro sam na granici dal da nastavim ovo beskrajno traganje.

Curi mi vrijeme dok je trazim beskrajnim pustinjama Australije.

Znam i siguran sam da su je oko Sydneya negdje dobro sklonili

sve tragove skoro da su na idealan nacin od mene prikrili.

Ali davno mi je u kratkom pismu spomenula nekako otkrila

da nikada za nikada moju iskrenu ljubav ne bude zaboravila.

A to i bijase razlog da nastavim uporno ovo moje traganje

jer znam siguran sam da je ne moguce da njeno srce ne zeli me.

..

Nista me nece zaustaviti, nastavljam ljubav zivota uporno traziti

.Ovo traganje za njom nikada ne prestaje, srce posesivno zeli je.

To je vise nego dovoljan razlog da se misija trazenja nastavi

jer bez te ljubavi ovo bice ne moze jednostavno vise opstati.

..

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,02.09.2020 u 01:42

Valjda ce jednoga dana da mi se javi

Dovoljna je bila jedna skromna rijec da me eto umiri

dovoljan je trag sto vrelim usnama u beskraj odvodi

Buket ruza sam joj onako iznenada na vrata poslao,

bez teksta u soku je ostavio, jednom porukom priznala.

Ali niti sekunde ono bas skrto nije bas razgovarala

no i to mi je bilo dovoljno, u srcu tragova ostavilo

nije me zaboravila, nije u zapecak zaborava stavila.

I to je vise nego li ocekivano, sto mi se dogodilo.

Nije bila svjesna da sam je kriomice u setnji promatrao

u vihoru njene kose na senjskoj buri sam ono bas uzivao.

Ista i jos ljepsa je postala nekako bas prava zena sazrila.

Dusa se uspomenama punila,u srcu ritam radosti probudila.

Pored nje sam onako maskiran kao starac lagano prosao,

svu sam je fiksirao i gutao sve na njoj u detalje primjecivao.

Onaj miris njene kose me zapljusnuo, sav sam drhtao

osmijeh je nekome u prolazu onako od srca dobacila.

A da je znala da je pokraj mene skoro cesuc me prohodala.

Cudi me da me njen pas nije prepoznao, uvijek bi skakao

ostajem tu jos desetak dana, cisto kada izlazi da je promatram

naravno ne zelim da se naturam, onako u sijeni zelim da uzivam.

….

A senj onako pljusokvima predivno okupan pa burom sasusen

nekako kao da je bljesnuo,kao da je dusu mi na tanane osjecao.

U njen zivot ne zelim da zalazim tako da nesto silom naturim.

Valjda ce jednoga dana da mi se javi barem da to eto pozeli.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,01.09.2020

Otvorenih usta rijeci sam joj gutao

Sjaj u njenim ocima bijase magican

covjek im prosto bijase neotporan

Otvorenih usta rijeci sam njene gutao

u drustvu svaku sekundu bas uzivao.

….

Onako slatki naglasak sa mora je imala

nevjerojatno je kako me ta zena opijala.

Sati u njenom drustvu sekunde trajali

e bas blisko te zajednicko nesto imali..

Kao psa na uzdi me za sobom vodala

jednostavno sve slabosti mi je skuzila.

Asada je negdje daleko u Australiji

I nismo previse dugo zajedno ostali.

njeni su protiv nase veze sve pokusavali

razne lazi izmisljotine o meni izmisljali.

Da sam ozenjen da sam djecu zeni ostavio

da samo njenu mladost sam eto koristio.

Ona im nije vjerovala,bar mi je priznala

ali su necim je strahovito izgleda ucijenili

na put u australiju brzebolje je poslali.

Kasnije sam saznao da je dijete imala.

roditelji su se sramili zbog toga je poslali

Tamo se udala, nikad mi se nije javila

I onda sam odlucio budem je posjetio

jednostavno nikad je nisam zaboravio.

A dugomi je bas trabalo da je pronadjem

prvo su govorili da je sklonjena u Kanadi

onda kao iz njemacke se jednom javila

pa onda nekoliko godina u Svicarskoj zivjela.

Nicime do znanja se nije davalo da je u Sydneyu

bas se i ne sjecam tko mi je to nekako javio.

U tisini sam sve do u detalje odlazak planirao.

Preko nekih prijatelja adrese sam dobio.

Narednih mjeseci priprema terama me razvaljivala

kada me tamo ugleda kako bude tada reagirala.

Sve te lazi I price protiv nje nikada nisamslusao

samo njenimrijecima uvijeksam do kraja vjerovao.

Let do Sydneya uzasno dugo mi se nekako otegao

par puta sam negdje presjedao satima zamisljen cekao

kako ona sada izgleda dali me se barem malom pozeljela

koje kakve misli i pitanja u glavi se uporno prelamala.

Drhtece ruke na zvono lagano sam se naslonio,cekao

vrata su se brzo otvorila, ispredmene ona sokirana

iskolacenih ociju vjecnost je bila nekako zbunjena

onda je na mene skocila tako divlje slasnoljubila.

nijemi se javljala jer domene nikako nije uspijevala

stalno su joj pisma spaljivali od mene lazima odvajali.

Pisali joj da sam i ja u Kanadi, da sam crnkinju ozenio

da sam troje djece dobio, godinama za mnom je ridala.

Ali kad me ugledala da su sve tobile lazi je napokon shvatila.

Pricalami je da me proklinjala,zasto sam joj to ucinio

ali se isto sokirala koje lazi onjoj sam od njenih dobijao.

Djecu nikada nije imala, samo mene je jedino voljela.

I sada nakon 20godina moja kao i prvoga dana je postala.

Od nje se ne micem,za ruke se stalno zaljubljeni drzimo

ocima se gutamo, o nasoj djeci ako se desi mastamo.

I jos uvijek Otvorenih usta rijeci bih joj gutao.

.

Nikada nikoga u zivotu nisam niti blizu kao nju volio.

Zato sam silne kontinente preletio da bih do nje dosao.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,30.08.2020

U nasoj oazi smo se skrivali i samo nocima vidjali.

Jednostavnood prvoga poljupca u oblake sam je dizao.

Moram priznati umjelaje I te kakome strastvenovoljeti

to iskrene osjecaje nije mogla skrivati a niti ih glumiti.

Bila mi je najsladja basta izobilja koja dusu preotima.

U njenom drustvu sam cvijetao,proljetne boje mijenjao

oci na vrh glave sam imao svi su me nekako promatrali

ogromnu srecu u mojim ocimasu vidjeli to su priznali.

A bas senisamniti trudio niti razloga imao da stidim se.

pa sto ako sam lud za njom i ako ludjacki posesivno volim je.

Ona je to beskrajno bas zasluzila, jer mi je ljubav podarila.

Vise od mene je voljela tako neka carolija iz nje je izbijala.

Prosto je bilo ne moguce da se ta ljubav nebi uzvracala.

Kadbi joj senjski vjetrovi one divlje cuperke spetljali

tako radobih je posjeo jedan po jedan cesljao, ljubio

a ona lopuza nije se bunila u svemu je do bola uzivala..

U toj nasoj oazi smo se skrivali i samo nocima vidjali.

Kao da je zaklon od straha na grudima mi uvijek trazila

tako bi se cesto u daljinu sutke zabuljila a mene onakoceskala.

Kose su joj tako upaljivo mirisale, na kadulju podsjecale.

Vjerojatno ,jer smo u zaledju uvijek ljubav vodili.

Izmedju grmova kadulje bi se vjesto od pogleda skrivali.

Glad za ljubavlju i njeznoscu oboje smo beskrajno imali

I dok bi jedno drugom tepali tako smo u tome uzivali

poljupci se ne mogu jednostavno opisati nego dozivjeti.

Takve usne I tu vatru sto ih prozima,bez daha vas ostavlja.

A lezati na njenim grudima slusati srce sto nemirom udara

u vama se probudi ona zelja glad za strascu ne utaziva.

I onda se opet zavalite doposljednjeg atoma snage imate.

U nekodoba noci se trznemo iscrpljeni valjda nekako zaspemo.

A vrat se iskrivio, stijeni I nisu bile nesto bas mekanije.

Al tako voljeh strasno posesivnogladnodai bas mam je.

A i nije se bunila jos i jos bi prozdrljivica strasti trazila.

I kako, da se sve to tako olako zaboravi, u zaborav zaturi

I ako je nemam,obozavam na svoj nacin da je prizivam

opet je gladnoljubim tepam mazim I usne dodirivam

al mi je najteze kad se iz te zablude usamljen probudim.

hocu da poludim da sve oko sebe tim trenutcima razbijem

ali brzo nakon toga samo smijem se,na sto je sve ispalo

tako bi bilolijepo da je se barem trenutkom dodira ostvarilo.

A eto vidis nju mi je daleko bas odaleko u Australiju poslalo.

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno, 27.08.2020

20 dugih godina sam cekao,godine brojao

Valovima daleke Australije zivot te odnese

20 dugih godina sam snuzden tuzan cekao

da bih godine u nazad napokon krenuti brojao

sada sve manje i blize godina sam do tebe.

Jos malo da brojim pa prelazim na mjesece.

..

A dani kada preostanu sati dugi me cekaju

na prozoru cu da te nestrpljivo iscekujem

tvome dolasku napokon da se nemirno radujem

Sama pomisao na tebe uvijek srce mi uznemiri.

A skoro sam tebe sramotno u sjecanjima zagubio

tih 20 godina sam moram priznati jedva izdrzao

iz skrinje sam slike dovlacio pisma ridajuc citao

u celofanu ljubavi sam te dobro znas vjerno cuvao.

Nocima slog po slog pisma ona mirisljiva gutao

onako sjetno kovertu uz grudi bih uplakan stiskao

na tebe na nas kao nekad opet gladno pomisljao

a onda bi me tama samoce hladnocom probudila .

Soba prazna u svim zidovima tuga preostala

boze,znas li koje smo mi prokockali sve prilike

a sada ne znam koji put il staza vodi do tebe.

Barem svjetlo upali mi, svjetionike pokazi mi.

Kad bih znao il se sjecao koliko sam hodao nocima

a pred jutro stopalo bi bilo prepuno od setnje plikova

sebi bih se cudio,dal sam izgleda pamcenje izgubio.

Samo onako kroz maglu se vrtilo sjecanje da trazih te.

Jos bih nesto dodao ,al sam sjecanje u smetovima zameo.

Snjegovi ga prekrili,sve se zaledilo, sliku o tebi izblijedilo.

Ali brzo ce proljece,vrati mi se barem polovno sjecanje ,

pronadjem ti tragove,i opet opet nastavljam ljubavi do tebe.

A 8 veljace, rodjendan prespavam namjerno ga izbjegavam

jer tada sam uzasno tuzan i bez tebe ne zelim da proslavljam

A kada dodje 08.08 sve svijece na prozoru kao zaludjen upalim

pola ulice na rivi Senja poslije ljetnje vrele ponoci osvijetlim.

Mladi zaljubjeni zagrljeni setaju, ona sjecanja sa tobom vracaju

Tako sve nekako po sablonu nekom rotiram, vrijeme tiho ubijam

mjeseceve mjene plimom i osekom ispracam,pogled ne obaram

jer tako sam siguran, uskoro ,bas uskoro iz australije dolazis.

Za prosloscu se vise ne osvrcem,buducnosti sa tobom se radujem

jer ako se u nazad okrenem istog trena se kao beba nekako rasplacem

ovako dane u nazad odbrojavam sebi tu komociju dozvoljavam

mozda drugima bas i normalan posljednjih godina ne izgledam.

Dok drugima dani sto dolaze prazninu neizvjesnosti donose

ocekivanja su im blijeda bas nekako kao kopirano sumorna

ideje su im isprazne, jer kao meni sretniku ne vode do tebe

kod mene je totalno drugacije, najljepse najdraze usne mi dolaze.

A godine u nazad se ubrzano se brojcano vidno smanjuju,

osjecam krvotok mi iz korjena ludjacki divno podmladjuju

I da me pitaju dal je svo to cekanje tebe ljubavi vrijedilo

kako da im objasnim kako u tu savrsenu ljubav da ubijedim.

Jer oni nikada kao ja tako nisu niti blizuvjerojatno voljeli

nikada niti blizu ljubav strast i pozudu tvoju nisu okusili.

U vrtlogu neseg bivanja jednostavno nikada nisu zalutali

I bilo bi to uzaludno bacanje vremena da bi me rulja shvatila.

Kako se do tvoga dolaska mjeseci primicu, stihovi naviru

ponovo onaj zar u grudima ludjacki posesivno raspaljuju

Zar u ocima se vratio, pogled mi se tako jasno razbistrio

boze samo da dodjes kako te budem gladno posesivno ljubio.

I cujem na pragu vrata kucanje,samo ti si znala tako kucati

nikada zvonom nisi htjela svoj krhki korak najavljivati

tresem se,plasim se vrata otvoriti, dal cu te sad prepoznati.

Jer pamtim te onako meni bas savrsenu prije 40 godina.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,27.08.2020 u 04:13

Da su drugi moje traume dozivjeli

Kad bi samo znali samo mrvu dozivjeli

kakvi su problemi u zivotu me pratili

da su njima kao meni hladno srce slomili

cisto sumnjam da bi sve to prezivjeli.

A kako sam ja sve to uspio kako prezivio.

A ne ja nikada nisam nju slucajno zamrzio

jos vise sam uporno na ljubav joj ukazivao

a odrice se moga imena ,nije nikad postojala.

Sve slike iz albuma je cujem hladno izbacila

da moze sva slova moga imena bi ukinula

da moze sto prije bi me iz srca izbacila.

Al tako to ne ide, u dusi krije se kajanje.

Al tvrdoglava ne zeli nikada slucajno priznati

da me je ludjacki posesivno stalno zeljela

da je samo na mojim grudima bezbrizno spavala

da nikada od nikoga toliku ljubav nije primala.

A volio bih je pitati al direktno u oci gledati

da vidim dal joj u ocima ima ljubavi taloga

da osjetim dal jos voli mene ili onog drugoga

to se odmah osjeti, jednostavno ne moze skrivati.

A kada sam ono nekako slucajno u njen stan usao

ogromnu promjenu sam primjetio,sve izmjenila

moja slika kraj TV-a je nestala,nisam vido soljice

sve moje poklonjene jastuke je negdje zabacila.

Nije jasno mi zasto zbog cega je sve to ucinila

dal se sramoti sto smo se imali mozda i voljeli

jer sada cesto posumnjam mozda je sve glumila

zar moze u tako kratkom vremenu da sve zaboravlja.

Nisam vise na njenim usnama,ne voli me nije priznala

jos uvijek na dvije stolice cvrsto se drzala, pametna

ako na jednoj strani izvisi uvijek drugoj moze da navrati.

Koju suzu odglumljenu olako mozeda proda i ispusti.

..

Muskarci su slabi, uvijek ista prica moze da se podvali

izgleda ponavlja se ono pravilo kada osjeti da je voljena

kao da joj nekako sva ta prica i bajka postane dosadna.

Ona bi nesto novo,ona bi krv na novo ludjacki probudila.

I onda kazem si,covjece sa zenom rezervu moras imati

nikad za niikad srce do kraja nemoj otvoriti ili pokloniti

jer nikada neznas sto ce se sa njom kasnije dogadjati

tko ce joj odjednom interesantniji vise od tebe postati.

Raja mi kaze da me skoro nikada vise i ne spominje.

I ako to uradi ,jedva kroz zube ime mi procijedi

I temu na drugu stranu okrene, ne zelec da me spomene.

A treba me,ocajno treba me,kada nocu pijana vrati se.

Tko zna sakim je noc provela,kome li se pijana predala.

A ja vrata uvijek joj otvorim sve joj iskreno oprostim .

u dusu i srce pokusam da uskocim sto pati je da otklonim.

Al mi nista ne otkriva, znam nesto je muci duboko u grudima.

voli me, a nevoli to da prizna… nosi neki teret u grudima.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 26.08.2020

Znas li ti…koliko je prastanja u meni… nepojmljivo

Toliko sam tobom popunjem divno se osjecam

vani snjeg mecava nema veze u sebi te prikrivam

Smijem se od srece skacem u guzicu se udaram

zar je moguce tvoju ljubav na daleko da dobijam.

Onda me uhvati sjeta nemam te sav se raspadam

tuga me savlada suze nemas pojma teske navale

kao da tone bola na srce mi nekom tezinom natovare

jedva disem bol na jedvite jade ridajuc izdrzavam.

Onda si pricam kao da ti sve oprastam I zaboravljam

na bradu se naslanjam, u prozor zeljno pogledavam

kao da si tu na kapiju nasu trceci vristeci ulazis

srce zatreperi mi, boze koliko te trebam ljubavi.

I onda se nakon toga uzasno usamljen osijecam

kako uvijek na tu naivnu nadu i zabludu nasjedam

odgovore od tebe da trazim vise i ne pomisljam.

Da mi srce pukne od boli vise si ne dozvoljavam.

Umoran sam,a uporno tjesim se da izdrzim godine

vjerujem svim tvojim obecanjima sto si ih davala

Mada se vise i ne znam koliko godina nisi javila.

Al nada u meni nikada za nikada za nas nije umrla.

A znas li ti koliko je prastanja u meni, nepojmljivo

koliko bi ovo tijelo dusa i srce sve za tebe izdrzalo.

Nema na koji put za tebe i nasu ljubav nebi krenulo

kazu samo istinski zaljubljeno srce to bi savladalo.

I ovako sam previse zivota na nasu ljubav ulozio

toliko opklada da ces se vratiti davno sam platio.

A srce me nikada nije izdalo ono mi je govorilo

vjeruj joj ima razloga nebi te onako iskreno ljubila.

U stvari ti osjecaji ta sjecanja nose i nocima vode me

uporno pored svijece pisam ti nagomilane stihove

Jeste da vecinu stihova brdo cvilecih suza poprati

ali vjeruj mi jedino tako svu samocu mogu izdrzati.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 26.08.2020

Trazim te ugusi me sjecanje

I danas i jutros i jucer od kad si onog dana otisla

trazim te jer poruku vec odavno nisi mi poslala

da me sada ugledas mozda bi se i ipak prepala

sto je i kakva je oronula osoba nakon tebe ostala.

A u ogledalu dok gledam nekako zgusnule obrve

a usne otanjile oko zuba kao da se nekako izgubile.

Falis im one bi opet tebe i samo tebe strasno ljubile.

I onda kazem si gorcina muci te jer jadnice nemas je.

Ne mogu da te pronadjem, niti tragove da ti otkrijem

prste lomim nokte nagrizam u panicara se pretvaram.

Jastuk sam odavno u snovima rascupao tebe trazio

Sjecanja sam cijedio nebi li nesto o tebi pronasao.

Sada danonocno pisem stihove, tamo cesce vidjam te

Tebi citam recitacije, glasgrublji nekako koristim

zelim na sve moguce nacine da te nekako odusevim

da ako poslusas slucajno ipak nekako trenom javis.

Znam da je previse daleko do proklete australije

a isto tako znam da nemam prava da teuznemiravam

ali molim te oprosti mi u stihovima o tebi uzivam.

Ne brini ime ti nikada necu otkriti, tajnu cu cuvati.

A ti jednoga dana ako me se pozelis,mozes vrata

tvojim divnim nezaboravnim osmijehom da otvoris.

Jedna iscrpljena dusa od nadanja uporno ceka te.

Kao tren su prosle sve ove uzasne godine bez tebe.

U Senj nikada vise ne idem toliko puta se zaklinjem

ali kad god me put u blizinu nase plaze uputio

ne mogu izdrzati, moram tesku suzu tamo pustiti.

Istog trena kao onda imam te,tepas mi VOLIM TE…

Ti nemas pojma nakon toga koje me uhvati ridanje

vristanje, cvilenje,razbacujem oko sebe kamenje

taj bijes sto nemam te moram na neki nacin iskaliti

moram oduska ovoj skrsenoj dusi barem tada dozvoliti.

I onda onako polomljen , razocaran,ubijen bezvoljan

jedva se koracima do vrha obale uzdisuc pokrenem

na motor zasjednem I gas do daske ljutito pritisnem.

I tako dok nase mjesto napustam suze ne zaustavljam.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 26.08.2020

Tek kad se sklonila…kao heroj im je falila

Ostrim jezikom i hrabroscu zena me odusevila

Svi je jako dobro znaju ime rado joj spominju

pa nije potrebno da bi se od mene ponavljalo

Tolika zenska snaga nepojmljiva u njenim grudima

umije i da se pretvara, a osmijehom bol duboko prikriva.

Bore slatke na ono carobno lice nabaci pa nakostrijesi

kao macka spremna kandze za rezervu pripremi.

A u dusi klizi, para jecanje, cijelim bicem joj prodire.

Jer jako bas jako pati kada bolove mora da sakrije.

Pokusava svijet oko sebe vedrom slikom da zadivi

ne zeli trenutka da im se pokori pa slabosti otkrije.

Ponosna senjska dusa je, bure su je godinama ostrile.

Rekli bi da je uvijek kao musko hrabro muda imala.

Da nikada od pravde nebi odstupila, makar krvarila

Cesto bi se od straha ukocila, koljena bi joj klecala

al bi uporno na svome pravcu pravde ponosno ostajala.

Na zalost cesto bi joj se taj pravedni stav o glavu obio.

A da ima moc svijet bi u vedre boje definitivno promijenila

nova cista ljudska pravila od prvoga dana bi propagirala

ona i njena obitelj primjer u svemu bi im postali

I kao da je lider rodjeni svi bi je kao slijepci pratili.

A nepravda je uzasno razdire, duboko u srce bol dopire

tim trenutcima najradje bi se negdje izgubila i sakrila

toliko puta bi digla ruke od svega odustala,al ne ide.

Tko bi tim ovcama oci otvarao, na stazu spasa uputio.

A njeni oklopi vremenom su popustali krvave rane otkrivali

zbog drugih je naivno krvarila za njih se uporno borila

a sada joj okrenu ledja i ne vracaju cak i ne zahvaljuju.

Kao jadna odbacena se osjecala jer nije eto nesto uspjela.

A uskoro kada iz njihovog vidokruga nestane,shvatit ce

koga su u gradu imali vitezovi bi joj se divili I klanjali

titulu borca ljudskih prava bi joj dodijelili, za njom plakali

izgleda u zivotu rulji tako je, bas ono pred ocima nevide.

Tek kad se od sviju sklonila…kao heroj im je falila

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,26.08.2020

A Juliju i Romea sa senjskih obala dijeli Australija

The Last Kiss of Romeo and Juliet is a painting by Francesco Hayez which was uploaded on January 9th, 2016

.

Cijeli grad bas bruji svi bi da saznaju

da senjskog Romea i Juliju upoznaju.

Al jadnici ne znaju da su prosle godine

od kada ta ljubav daljinom skriva se.

Na drugom kraju svijeta je zaglavila

da bi njega onako srozanog ostavila

bila je primorana da iz grada nestane

u to vrijeme voditi ljubav prije braka

bilo uzasna i ono velika sramota je.

Bijednici neznaju da ljubav obara sve granice

zbog njih su vodili svjetske duge teske ratove

zbog njih su glave padale,zelje se ispunjavale

zene su uvijek svijetom prikrivene vladale.

Eh kada bi mogli kazaljke godina vratiti

sunce na istu obalu zalijepiti da ne mice

a njih dvoje vise nikada da se ne razdvoje

dok se u granitni kip zagrljenih ne pretvore.

Bila bi to Senjska atrakcija, nepobitan dokaz

da je u Senjskoj uvali velika ljubav postojala

turisti bi hrlili, pored kipova zaljubljeni slikali

tko zna koliko u gradu gladnih bi novca zaradili.

Da se Jesenjih ustane pa Tin Ujevic da pristigne

o jednoj vjernoj ljubavi bi nastali posebni stihovi.

Mogle bi se praviti poznate radionice slikanja

I na taj nacin ta posebna ljubav bi prezivjela.

Nebi Senj postao samo grad strasila i maskara

bila bi to stanica zaljubljenih dusa i okupljanja.

TV ljubavne serije po uvalama bi se snimale

inspiraciju tko zna kojim piscima darovale.

Grad bi napokon cijelom godinom bas zivio

toliko zaljubljenih mastarskih dusa bi pridobio

gitare bi na obalama svirali, zaljubljeni grlili

jedan brend jedan imidz o vjernoj ljubavi stvorili.

..

A Juliju i Romea sa senjskih obala,dijeli Australija

tamo je ona tamo prisilno ostala I nikada prezalila

oboje sjetni propadaju,oboje uzalud se prizeljkivaju

u ovome zivotu da razdvojeni budu izdrzati moraju.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,26.08.2020

Kuda vode igre njezine

Kako bez kise bas nista ne ozivljava

dusa mi prazna bez njenih vrelih usana

kada bi ih na trenutak te usne bar imao

zivot u meni bi mladoscu divljom buknuo.

A ona bas i ne prilazi, niti blizu dolazi

samo kratke poruke tamo od nekud odasilje

da iskreno voli me i da ne moze bez mene

e sada recite kuda vode te igre njezine.

Samo znam kada sretna je bolje mi je

za sebe ne brinem nju zelim da radujem

Dok je ona na plazi i salje mi divne poruke

ja u vinogradu kidam izrasle korove.

Zivot je odnio u pustinju daleke Australije

kaze tamo uzasno tesko je, ljudi bore se

a ja zavrsio u sred vlaznoga Amsterdama

praznih tuznih ociju tatam ulicama grada.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Snage sam skupio napokon pitao

Onako kao ne zainteresiran

vec podugo tiho pratim je.

Ima nesto vragolanski slatk

sto direktno utice na mene.

U detalje ne bih za sada isao,

al sam sebe na djelu pozude uhvatio.

Toliko toga bih je pitao

onako cijelim bicem je gutao.

I onda odjednom eto odlucim

da joj direktno u lice napisem.

Nista tim potezom ne gubim

samo iskreno osjecaje iskazujem.

A sada sto ce princeza odgovoriti

vjerojatno ce se samo nasmijati

il ce hladna ne zainteresirana

kao I do sada bez rijeci reagirati.

Snage sam skupio napokon pitao

Posto Vi gospodjo VALDISA

postavljate vecinom pitanja..

A koja bi bila meni nagrada

gledati plamen u vasim ocima,

Zuditi za poljupcem sto vrije

u vasim neobuzdanim grudima,

slusati kako onaj vjetar bruji

vasim rusim nemirnim kosama

Boze mili sve to mogu sve mogu

u mastama, samo pustim mastama

a ona lija lisica, ipak bi odgovorila

ali barem jos na neko vrijeme

na uzdi me bude do kraja drzala …

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Sav preostali zivot izgubljenoj ljubavi je posvetio.

Nekako sto je stariji postaje bas pekmezaviji

dal u njemu uopce vise muskarac neki postoji

samo cmizdri bivsu uporno dosadno spominje

nikako druge da poslusa da je napokon zaboravi.

Dal je zrno muskarca u njemu ikako ostalo

zar je moguce da ga je rastankom tako srozalo.

Uvijek je u njenoj sjeni nekako se jadnik skrivao

kao potrcko za suknju stalno je vukao i tepao.

Ljubavi ono ljubavi ovo,svi mu se redovno smijali

al nikada nisu mogli ljubav u njemu da ugase

prosto je nemoguce koliko ludjacki voli je.

A ona hladna vec godinama se nikako ne javlja .

Ali jos uvijek se sredjuje, kaze da je opet ocekuje

a ona stalno iste lazi mu prosipa i njime manipulira.

Pisma svakoga dana redovno u sanducic ubacuje

a postar ono bas rijetko na njegovu adresu pristigne.

Vec su ga poceli sazaljevati, da jadnik je o njemu pricati

a on ponosan, u tu ljubav kao klinac nepopustljivo vjeruje

pravda je, ona trenutno poslom zauzeta je, ali stici ce.

Pod vjedjama bore sve krupnije,a lice se vidno sasusilo.

Nitko nemoze da mu dokaze da sa tom vezom gotovo je

A on jos uvijek pise joj stihove, portrete slaze na tavanu

vec je dvije sobe slikama popunio,toliko je covjek volio.

Nocima on uopce ne spava, pise pod svijecom nadanja.

A nekad to bijase momak iz ulice koji je za deset vrijedio

nema koje zene u prolazu nije olako svojim likom plijenio

ali nikad za nikad svoju ljubav nije nedaj boze iznevjerio.

O njemu su mnoge sanjale redovno mu se nabacivale.

No nikada niti blizu nisu uspjevale, cak ga pederom prozvale

A on hladan, sa onim tuznim pogledom tisinom bi obarao

nikada nije na pitanja odgovarao,samo bi se nasmijesio.

Toliko puta bez iti jedne rijeci olako bi sve traceve pobijedio.

Sijede kose bas lijepo stojemu ,i jos vise zene olako osvajaju

bore se naredale, ruke se nekako smezurale, glas mu otanjio.

Samo bi im tiho onako kroz zube dobacio,da samo nju sam volio.

Sav svoj preostali zivot toj izgubljenoj ljubavi je posvetio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 25.08.2020

Ali godine od te ljubavi trunke nisu okrnjile…

Da ih zajedno opet vide.

sigurno bi ih osudjivali

Oboje su neke obitelji stvorili,

ali ono ipak,

Nikada jedno drugo

nisu u zivotu prezalili

ljubav neizmjerna duboko

u grudima je zuborila.

Posesivna pozudna zelja

nikada ih nije napustala.

I sada kada ih slucajno ugledaju

nista ne razumiju.

sa Romeom i Julijom ih usporedjuju

Boze kako tolike odurne godine

od te ljubavi trunke nisu okrnjile

kao da su tek jucer se rastali

ljubav su divnu iskrenu odrzali.

Za ruke zaljubljenicki drze se,

duge setnje morskim obalama provode.

izbjegavaju da se u javnosti pojavljuju,

jer ih u javnosti jadnici tracari osudjuju.

Jedino oni koji su iskreno zavoljeli

tu ljubav duboko u srcu su razumijeli

I neka su, i neka treba da vole se,

zivot proleti a srce uzasno prazno je.

Stalno i stalno uporno zeljno

na iste usne nemirno vraca se.

fali im dodir nemira kada srce proigra

a u ocima u mrklom mraku svijetiljka.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Ako ih vidite, sutke pored njih prodjite

Da se u vrijeme onih bozicnih dragih blagdana

dva pozudom rasturena bica napokon sastanu

uzajamno dugogodisnju samocu si ispricaju

bez iti jedne izgovorene rijeci oni se razumiju.

Suze neka sakupljaju, onako strasno priviju

rame za plakanje neka malo duze ostanu.

Nakon duge sutnje tihim uzdasima tepanja

tek onda mozda koja rijec bi se pojavila.

Stidljivo sa iskrenim suzama u ocima

reci volim te tiho bi njezno na uho izjavili

a usne sa usana treptaj nebi ipak pustali.

Zagrljaj ne popusta zelja je neumoljiva.

Kasnije bi neki strahovi i kajanje nastupilo

nestostvarno bezrazlozno se objasnjavalo

trositi vrijeme na te gluposti bilo bi suludo.

Al dzaba je okovi popuste, brdo suza navale

Treba ih razumjeti vec predugo razdvojeni vole se.

Ustaju, za ruke drzec se obalama Senja setaju

niti jednu priliku da iskoriste ne propustaju

stara mjesta, uvale, stijene I kadulje posjecuju.

Gdje se imali, uzajamno na vjecnost se zakleli

ali to nikada nebi iz kurtoazije izjavljivali

jednostavno to su iz sebe iskreno davali.

Jedno drugog iz srca trenutka nisu pustali.

Ali prokleta uzasna sudbina, silom ih razdvojila

nakon kratkih desetak presretnih ljetnih dana

kada su iskrenu neopisivu ljubav oboje otkrili

takvu bol i samocu kao bumerang ljubavi dobili.

I sada nakon silnih godina opet doslo do susreta

nema tu puno rijeci za izreci, ne moze da se govori

usne na usnama sve sto imaju sutec bas izgovaraju

uzdasi kroz suze toliko duboko dusom im paraju.

Treba ih na miru pustiti, nemoguce ih je promatrati

njihova tuga il sreca na vas bi se garant prenosila

mozda bi i vama iz proslosti nesto probudila

Jer iskrena ljubav je jedinstvena i ne izbrisiva.

Rekli bi da su sebicni samo jednoj srce su poklonili

time su najvecu srecu al na zalost i tugu upoznali

jer ih zivot bas i nije mazio pa eto silom razdvojio

al onu duboku iskrenu ljubav nikada nije ugasio.

Zato su taj susret za bozicne blagdane isplanirali

tako zajedno duze zagrljani skriveni budu ostali.

Usnama sa uplakanih lica potocima suze budu gutali

propusteno vrijeme razdvojenosti budu nadoknadjivali.

Sama pomisao da se to i nama dogadja jezom prozima

I mi smo nekada ludo ludjacki voljeli i strasno patili

I rado bi blagdane sa onom istom izgubljenom ljubavi

onako tisinom dodira, pogleda, uzdaha i tepanja proveli.

Pokusavajuci sve one bozicne blagdane i nove godine

sto smo propustali usamljeni bez srodnih dusa patili

kao da su sve te godine zalutale, bud zasto se prodale

I jako jako gorak okus u srcu i dusi zauvijek ostavile.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Zasto je tako uporna neumoljivo fatalna

Zasto su Senjske zene fatalne,pitam se

dal sam se samo ja tako uzasno opekao

zar sam jedini na svijetu ludo zavolio.

Na miru ne pusta prosto je neumoljiva.

….

Kao kad se kise sruce u one sulude bujice

tako ona nemirom gladnim obuzima me.

I onda me na uscu kao jadno siroce ispljune

pa na obali mora izbezumljen tuzan ostanem.

Onda me noc sa nesanicom tvrdoglavo dohvati

ne mogu misliti ne mogu iz glave je izbaciti

Objasnjenja odgovore potrazujem ne uspijem

sa srcem se sljubila nebi me trena napustila.

Sto je toliko posebno i jako u senjskim vjetrovima

dal to senjske zene energija vjetrova obuzima.

Kome se u srce zavuku reijetko da popustaju

ili postane njen il ih slomljena srca ostavljaju.

Eto ja srece nisam imao,ludjacki sam je zavolio

samo jedno suvise kratko ljeto na usnama proveo

A skoro da je protutnjalo mislim se pola stoljeca

u mojim je gladnim mislima crtezima stihovima.

Mada vise o njoj nista ne znam i gdje je zavrsila

jos uvije lik i osmijeh u mojim je uplakanim grudima

zasto nisam vise hrabrosti imao, zasto nisam klekao

sada bih kao najveci sretnik na svijetu postojao.

A gle me sada iz glave mi ne izlazi,kao fatalna rasturi

jos uvijek na ledjima imam njenih ogrebotina tragove

A usne pusto nocima zare me,sado mazo grizla me

divlja je bila onim vrelim ljetnim prekratkim nocima.

A meni je ovo ukletih rijeci ostalo, na nju da bi podsjecalo

Proklinjem senjske vjetrove, na njenoj strani uvijek su

znala je da me kontrolira,svaki dio srca da lopovski potkrada

I kao prosjedog starca punog tuznih uspomena i sada ubija.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,25.08.2020

Ona je posebna meni savrsena i ne zaboravljiva.

Kako iz zamke sjete izaci, srce spasiti.

Sve nekako molovi tuzno obuzimaju

uvijek na nju me preuporno podsjecaju

na miru trenutak srce mi ne ostavljaju

I svoju podlu igru na dusi mi eto igraju.

Pokusavam silom da ludjacki smijem se

da zapostavim tuzno preobilno sjecanje

ali ona uboga uporna srce hinjski mi rastura.

kao da jos uvijek tu je slika mi se pricinjava

Kazem si sviraj toni nesto veselo I durove

osmijeh na lice kao nekada vrati uporno

ali kako god sve to nekako nije uspjesno

Ona ipak ne zeli iz glave srca da nestane.

Kazem si hajde sada portrete bar nacrtaj

ali olovka uvijek zavre na njenim ocima

uvijek i uvijek uporno lik joj savrseni forsira

a ja bih novu facu da izbacim pa dozivam.

Ne ide pa ne ide, utkala se duboko u mene

paukove mreze bas ono za sve smijesne su

nju magle sunce kisa u meni obiljem stvaraju

jednostavno tvrdoglavo eto od mene ne odustaju.

Daj zenska glavo dosadna si na miru pusti me

cesto bih nocu pod svijecom u ogledalu se derao

ali ono bas niti trunke iz misli da odagnam je

ono bas baksuzno ne bih nikad trunke uspio.

Koza uzasno svrbi me, ona uzrok svraba je

Kao divlja bura uporno i bas prodorna je.

Zavrce sa svih strana udara ono neumoljiva.

Sve moje slabosti pod kontrolu je uzela.

Dodje mi da pred vrata joj ono ljut izletim

da je napadnem i bas svasta joj izgovorim

da vise ne misli na mene na miru da pusti me.

Al onda pitam se dal bih petlje za to imao.

Pred nju bih garant klekao za zrno ljubavi kamcio

sve sto sam reci mislio jednostavno bih odustao

I sve planove dugo pripremane u vodu bacio.

Kad na nju slab sam i ne mogu da je zaboravim.

I onda uzmem gitaru, olovka ispise baladu nemira

toliko suza se strovali vise ne znam iz kojih izvora

I tako moja svaka misija jednostavno tuzno zavrsava.

Ona je posebna meni savrsena i ne zaboravljiva.

Zasto mi je to trebalo, zasto sam u Senj na odmor isao.

Tetka je kriva sto me nakon faksa na more pozvala

ili je ipak sudbina svoje prste u svemu namjerno upetljala.

I sada godinama uzasno patim se da zaboravim usne najljepse.

….

Podizem glavu,na terasu izlazim,bljestavi Amsterdam govori

ako se ovdje od nje ne oporavis za tebe sanse ne postoje.

Sada sam na novoj holandskoj terapiji, jarani me doveli.

Ali evo i nakon jednog mjeseca ona od mene nije odlutala.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,25.08.2020 u 03:43

Morska princezo dalekošću prikrivena

 

Smisao života sve jači je i opsežniji,

Požudnost  savršenošću nemjerljiva

snaga nepregledna,ne prepoznatljiva ,

ljubav prema tebi tolikom strašću obuzima.

Svakom prolupalom mišlju na prosto lebdimo,

podivljalim riječima stihovima žuborimo.

To je da se susjedi ne sjete, ne primjete 

iz kojeg prozora duše dimovi strasti izlaze.

Krasnoća temelje duše podriva, snovima očarava

a i zabrinjava,da osjećaj magični ne nestane.

Da sve slike požude raspline, sva naša veza nestane.

Obostrana želja niti zrno popušta, to ne dozvoljava.

Kada hodamo ushićeni podignute glave ulicom

a kiša potocima lica bljescima srece zapljuskuje

znam da u svakoj kapljici nase srce stanuje

sa obiljem sreće i osmjeha dvoje zaljubljenih putuje.

Osmjehom nastavi da me noćima posjećivas

niti jedan trenutak iz duše da me izostavljaš

brišem tragove što u duši su zakopali temelje

da se dušmani naše sreće nebi slucajno dokopali.

Sve migoljim da na usnama što duže ostanem

Ljubav i strast prema tebi da još više uvirem.

Ne brini, čekam i čekaš me, dio smo sudbine.

Ostala je latica sa tvojim imenom da podsjeća.

U svakom dijeliću dana zagrljeni plovimo

u svemu jedno drugo pratimo i samo vidimo.

Tvoj lik osmijeha sa lica od radosti ne silazi

jer zračim iskrenom neprekidnom ljubavi.

….

Neka nas tako čitav život povezanošću održava

i Boga molim najbezbolnijim načinom da planira

rezervacija na leđima stoji da nepoželjne podsjeća

kandže upozoravaju teritorija nedavno obilježena.

Volim te ženo… morska princezo dalekošću prikrivena !!!!

Toni Ljubiša Božić, Amsterdam, 24.08.2020

Zbog mene si krenula

Eh kad bi me samo trenutak pozvala

da li svjesna si kakvog sretnika bi ucinila

jako dobro pamtim u cupavoj kosi ti

miris kadulje,opet zelim sto prije do tebe.

Zaboravi i kukanje dok trepnes nestanu

osmijeh na licu naguraju,sretnik sam

a ti ono iz daleka si krenula more napustila

da bi do Amsterdama zbog mene prispjela.

Pa u zagrljaj pohrlis,svo cekanje nadoknadis

cini mi se stoljecima uzasno dugim cekam te

pa ti usne zarobim propustenu strast da prehranim

koliko mi znacis I koliko te volim vristec ponovim.

A kisa neka pljusti neka se obrusi tada kamenje

iz zagrljaa te nepustam bez tebe ja propadam

plima i oseka dusom mi putuje dok cekah te

duse mi srozane obale jer uzasno dugo trebah te.

Zedan sam te ,praznina te skoro iz mene izbacila

susna godina bez tebe u srce se podlo uvaljivala

a sada kad si tu pa spavas smorena na ramenu

suze radosnice niz lice se sijevaju dusu olaksavaju.

Fali mi kroz kose kad prstima nemirrno mi prolazis,

fali mi kad onako u spavacici vrckavo dolazis

oaza si koja mrtve ozivljava,dusu srecom opija

vulkan si strasti neukrotljive euforije,trebam te.

Toliko si dugo putovala da bi na usne mi prispjela

I tebi je zagrljaj nakrcan strascu uzasno falio

a I ja sam previse godina na tebe usamljen cekao.

Niti sam ne zam koliko sam zivota na samocu potrosio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 23.08.2020

U gradu je vise ne vidjaju ili od mene sve skrivaju

Kada bih sansu imao rulet zivota sa njom bih zavrtio,

nije bitno gdje ce da okrene kako da na kraju zavrsi

samo zelim svo vrijeme ovog zivota uz nju da potrosim.

Mlin na vodu nase ljubavi bih navratio sekundama uzivao.

….

Onda bi i kugla sretnu buducnost vidjela, bas usrecila

tako bi uspomene skupljali, u drugom zivotu se sijecali

ako bi srece bilo mozda se I tamo na novo zavoljeli.

Ima da je odmah zaprosim, ne mogu bez nje daodolim.

svo vrijeme beskraja jedno uz drugo budemo spojili

za ruke se kao ludjacki zaljubljeni neprestano vodili

ne zelim bez nje u ovom blatu samoce da propadam

usamljen svakog dana osjetim u starca se pretvaram.

sve bi se kad smo zajedno one tarot karte poslozile

toliko divnoga bi nam proricale, sve je u ljubavi

ali samo kada sam sanjom taj osjecaj u meni boravi.

Sve ove druge nisu niti blizu srce mi mrvice nacele.

Sjecanje na te prohujale zene kao prasina bi nestale

a nju cim okrenem se osjecam,vidim je,kao da prati me.

Tiho bih saptao,miris neodoljivi njene kose potkrao

srce i dsu od prvoga dana ako treba za nju bih polozio.

vidim seda klecim prosim njene ljubavi mrvice

zelim samo ona da voli me, tako u meni razdire

kosti me bole kad je ne osjecam, zivot iscjedjivam

a ona na senjskoj buri kao da krila dobije …izludi me.

U Senju je vise ne vidjaju ili od mene sve skrivaju

mozda je sretno udata, mozda i nije mene bas voljela

kao sto sam ocekivao kao sto sam obecanjima vjerovao.

Ali nema veze od te zene duboko u srcu nisam odustao.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,23.08.2020 u 12:25

Ispred restorana me cekala

Onako otvorim prozor jesenje lisce treptajima prolijece

vjetar im igru kao vjetrenjaca zavrce, odlutalo ovo ljeto je.

Naroguseni oblaci, kao ljutitog starca bi nekako odglumili

Plesovi listova onako u ritmu poludjelih vrtloga vjetrova.

Tako nesto zamisljam veceras prvi susret sa njom dozivljavam.

Ona je restoran izabrala,veceras bude nada se napokon blistala.

Aja bas o odjeci nesto I ne razmisljam, farmerke I majicu pripremam.

Vise me plasi kako nocas budem razgovor zapoceo, nije sve jedno mi.

….

U trenutku te neke panike nekakv znoj me probije,pa vratim se

na novo se tusiram sa sobom razgovaram, smiri se sto ti je

ali ta princeza vazna mi je, ne zelim na prvom sastanku da se obrukam.

Govor prvi nastup ispred nje uporno ponavljam pa rijeci zaboravljam.

Neki zamor i frka u glavi mi, nemir nesigurnosti mi beskrajno donosi

panika pjeni se, jeza kao da padaju snjegovi,boze zeno sto ucini mi.

nikad se tako panicno susreta nisam plasio, to bi za mene osmijeh postao

ali sa njom princezom stihova jednostavno panika je neumoljiva.

Horizont ispred sebe zamislim, na duboko disanje se usresredim

one uporne ceznje vec na pocetku zaustavim, na miru razmislim

kako da nastupim, dal da je u ruku kao pravi dzentlmen poljubim

I onda me iz stanja ledenica preuzme plamen vatre i vulkanskih udara.

smiri se smiri se, jaca strane mene dere se, duboko udahni dobro je.

I nekako se vratim na put smirenog razmisljanja, ona ceka me.

I oci otvorim zalazak sunca kroz pregrst oblaka na horizontu primjetim.

Tipicna jesenjska noc dolazi, pozutjele listove vjetrovima pronosi.

laganim korakom krenem tamo je ocekujem ne smijem da zakasnim

a ona ispred restorana na obali more pjenusavo promatra ne primjecuje

iza ledja joj prilazim da je ne preplasim, lopuza sa osmijehom se okrece.

Davno sam ti korak po hodu prepoznala mada te nisam upoznala.

kad sam osmijeh joj vidio tako lakse dan mi postao svega oslobodio

gutah ge bijase to primadona stihova,svaka rijec na mjestu stajala.

Mogu reci I ja sam se kontrolirao ali vise da prica nju sam pustio.

Toliko je pametna toliko stvari osmijehom i onim ocima me odmara.

Ne znam kako bih je opisao, sirena stihova prije svega je,vila je

morskog konjica onako sepureceg sebe sam nekako zamisljao

gdje sam gdje se nalazim onako uz nju lagano prilazim

predivan miris kose na vjetru joj osjetim hocu da izludim.

Noc senjska jesenja, svoju igru vjetrovima je pocela, prija mi

zrikavci se jos nisu usutili drustvo nam sa stijena pravili.

Svojom pjesmom stanje naseg upoznavanja zacinjavali

u daljini svjetionik kroz mrak bljestavilo bacao putove pokazivao.

..

Restoran nas je cekao, onako imah osjecaj samo za nas susret se spremao.

Na svakom stolu po dvije svijece su bljestile, romanticnu noc stvarale.

Ona se uporno vedro smijala, onako slucajno zaruku me povela.

Ljepsi dodir nikada nisam osjetio,tako me opustio u neki smiraj doveo.

Dal smo i sto smo jeli bas se i ne sjecam, samo sam je dok prica gutao

sebe nisam tako odusevljenog i oduzetog nikada niti blizu upoznao.

Odjednom sam iz sna se prenuo te probudio, obalom sa njom sam setao.

Za ruke smo se drzali i odjednom na njenim usnama smo jedrili.

Nemate pojma kako se to drazesno bice ljubi,vulkan iz nje izbija

njezno sam je uz sebe stisakao, ipak ona krhka je, boze kako zelim je.

Onako stisnuti na obali smo zasjeli kao da smo sto godina proveli

a more u svoje grotlo posljednje zrake mjeseca je gutalo, skoro svitalo.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 23.08.2020 u09:29

Suret dvije srodne opecene duse

Kada sam je prvi pu susreo,srodnu dusu sam bas osjetio.

U njenom pogledu pregrst slicnih uznemirenih sjecanja

kao da nas je u jedan bokal nemira strpala ova sudbina

u bokalu suza osmijeha gorcine sto oziljcima podsjecaju.

Na licima bore osmijeha sa borama tuge mrezu spredaju

svaka posebno zele svoju pricu da nestrpljivo ispricaju.

Nismo bas puno pricali, za pocetak treptajima uzdisali.

Nekako svatko je drugu stranu cekao da pricu zapocne.

I onda prva kao svaka hrabra zenska osoba zapocela je

sto voli cime se bavila kako je u ljubavi bas nesretna

stalno je neki idioti i teske budale uporno zapadnu

a slicnu srodnu dusu nikako da susretne eto nije uspijela.

Gledajuc me u oci nesto posebno u meni je osijecala

al iz prijasnjih losih iskustava oprezno je nastupala.

Lomljenje srca prepuno tuge nije joj vise potrebno

jos jedno tesko odronjavanje tko zna gdje bi zavrsilo.

Brzo je pricala nije se bas tim trenutcim kontrolirala

rekla je,ti strancu ti tajanstveni covjece, pocuj me.

Mene je tesko skuziti u cizmama zivota mi hodati.

Nekakav buckuris svega i svacega u meni se skupio.

Zivot me bas i nije mazio, toliko satire i tuge podario.

Da sam pisac tko zna koliko romana bih napisala

I tesko bas tesko da bih sto me sve snaslo dotakla.

Prosto ne znam od kuda bih krenula da bih se opisala.

Suze se u ocima nakupljale, nadiralo je slatko smijanje

a onda na drugu stranu obale tamo gdje pusta tuga je

suze druge boje se srucila,glas u grlu trenutkom zatajile

iskreno I mene je dotaklo, tako bih je cvrsto muski zagrlio.

Al plasih se kako bi reagirala, kako bi taj zagrljaj shvatila.

Onako mrsavica preslatkog oblika lica bas me je dojmila.

Kaze onako samo za svoju dusu napise nemirne stihove

tako kaze da dusa joj tim trenutcima inspiracije olaksa se.

Sto je duze pricala vise sam je zelio,usne sam joj gutao

al opet na uzici divljaka u sebi sam nekako zadrzavao.

Tu noc smo do kasno u pizeriji ostali price razmjenjivali

odvedoh je onako na odstojanju do njene stare kapije.

Zahvalila je na zajednickom raspredanju, hvla ti hvala ti.

Tako smo se pogledima pozeljnim posesivnim rastali

a oboje smo jedno drugo u zagrljaju strasnom zamisljali

ali nekako prosla iskustva oboje na uzici su drzala.

Krenuh kroz noc vrelu starim ulicema napucenog Senja

turisti se polupijani cerekali, neki od alkohola vristali

a ja preseretan srodnu dusu sam napokon susreo

nadam se, barem nadam se poljubiti je budem uspio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,23.08.2020u 04:31

Uz skoro istopljenu debelu svijecu opet i opet zaspao je

Netko proslost gleda kroz silna ogledala

pa mu se stvori bezbroj laznih zabluda

umjesto oci da otvori pameti vidik dozvoli.

Da sve na svoje mjesto napokon zasjedne.

Da ih nikada vise osjecaj tuge ne zaposjedne.

Ali on, on je jadnik koji svoje slatke proslosti

ne zeli ili ne moze tako olako da se oslobodi.

Ljubav morskih kamenih obala u srce duboko usetala.

I mada silne godine prosle su sjecanja ne odustaju

stalno ga dodiruju, stare slike uporno li vracaju.

Njene usne ne blijede, njen osmijeh ga ne napusta

I nakon silnih godina jos uvijek tu ona je prisutna.

Suze su od zalosti sto nema je nekako presusile

ljutnja se isto tako u blijedom sjecanju rasprisila

on joj naravno vise ne zamjera, sa drugim je otisla

I bez obzira na sve u ranjenom srcu mu je opstala.

Slatka tisina vreba nocima,zalutaju slike senjskih obala

ono kada sunce zalazi,kao da jos uvijek usne joj osjeti.

I toga ne moze nikako mada se trudi da se oslobodi.

Pa mu nagrnu posesivni gladni stihovi i sve bi otkrili.

Po nekad se zapita kome oprostaj je u stvari potreban

da li njoj sto je naprasno bez rijeci sa drugim otisla

il je kriva ta senjska obala sto ga na njene usne dovela

il je sam kriv sto je taj ludjaki senjski vjetar zavolio.

Tko zna koliko godina odgovor uzalud bude trazio

uzalud se nadao da se napokon sve rijesi i razjasni

ali vise ne moze sebi da dozvoli da zivot uzalud potrosi.

Zavresna je bajka sto je tjedan trajala,pa nestala.

Istina silute jos po zidovima vrte se,provociraju sjecanje

pa mu se njen odraz pricini,koja rijetka suza proviri

pa se oklopi upornosti rastvore, opet i opet pozeli je.

Al cim svjetlo upali tisina sobe ga mrakom osvijetli.

Nema je , lopovski bi sve sjene nestale, samo svijece treperile

jer samo uz svijecu sebi je obecao ima da joj pise stihove.

Uz svijecu stalno je tu negdje prisutna, bas joj nemir osjeca.

Po nekad kao da glas joj zacuje, trzne se …iz sna probudi.

….

Uz skoro istopljenu debelu svijecu opet I opet zaspao je….

Jos jedna uzalud potrosena noc krvavih ociju ispracena je.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,23.08.2020 u 02:41

Nadam se da shvatiti ce mada kasno je kako netko jos voli je.

Nesto je u Senjskom zraku u tim carobnim divljim vjetrovima

sto duse prolaznika preotima, nemir slatki uporno razvaljiva.

a jos ako ih zensko srce i osmijeh opcini..tesko ono bas tesko

ta zena ta ljubav ne presusna da se ikada tako olako zaboravi…

Kada sam te prve vjetrove njenih usana u Senju otkrio

1980 tek mladic slucajno postao, srce strascu napunio

stihove negdje duboko u sebi otkrio,probudio,razludio

od tada traje borba rijecima koje teku divljim stihovima.

Kao da jos uvijek na usnama mi boravi, toliko nju osjetim

a ne znam gdje je sada, kako i sa kim je zivot zavrsila

da li se barem jednom u godini onog 08.08 nas sjetila

I bas nema veze sto se nikada vise nije javila zaboravila.

Ali eto zahvaljujuci njoj, bezimenoj, pisem gladne stihove

sve se nadajuc da ce jednoga dana mozda zbirku citati

mozda ce onaj svoj carobni osmijeh tamo prepoznati

nadam se da ce shvatiti mada mislim da suvise kasno je

kako netko moze ludo posesivno nakon godina da voli je.

I onda samo uzdahnem, te opsesivne misli silom prekinem

srce se nikako ne moze od nje oprostiti, ne moze je zaboraviti

kada je onih ljetnih vrucina sebe mu strasno divlje poklonila

kada je na jedno studentsko srce zauvijek caroliju bacila.

jos uvijek imam njene tragove na ledjima divlje me grebala

I jos se zaklela da je nikada necu zaboraviti I nikada

bas nikada niti jednu kao nju necu moci tako ljubiti

da bit ce mi samo ona u mislima I to mi se i dogadja.

Tu zarazu tu divljinu rodjenjem od senjskih vjetrova nasljedila

I pogled kada uputi srcu nemir kao strijela se u trenu zaleti

boze mili kako osmijeh na lice nabacim kada se nje prisjetim

sve slike svo ono nemirno ljeto u slikama bojama doleti.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,22.08.2020

Cime je u srcu Vam mjesto zasluzila

Pitam se zasto o toj zeni stalno razmisljam

zasto u istu zamku posesivnu se uvaljivam

sve poteze nekako bas u naprijed planiram.

U sferi meditacije tim trenutcima obitavam.

Pa sve sporije i smirenije krecem lagano disati

I bas nekako lakse sve uspijevam kontrolirati.

O toj zeni il princezici sve u detalje primjecivam.

Vise o njenom carobnom tijelu ne razmisljam.

….

U dusu joj se lopovski zavlacim tako je osjetim

mada me strast i pozuda privlace ali nedam se

sirove misli izbjegavam jer uvijek isto zavrsavam.

Ona ne zasluzuje da je tako tretiram, ipak princeza je.

Prosto ne moguce je opisati kako je strasno pozelim

pa obecanja sebi skoro uvijek nekako olako pogazim

jer tko je te famozne usne probao tesko bi izdrzao.

Mada je katance na misli stavljao te sebe kaznjavao.

Jednostavno njen sam ovisnik, mada droge izbjegavam

alkoholu kavi drogama u krug moga kretanja ne dozvoljavam

koristim mentalne katance i lokote kada pozelim je.

u mislima od sebe jednostavno pokusam da odvojim je.

Al strasne misli uporne svoje koloture i veze koriste.

Stalno zele na svoj kolosjek ovisnosti da me upute.

Njeni bunari medovine ,nektara tako ne opisivi su

dusu i srce uzimaju, vecinom u trenu vama ovladaju.

Ako vjernik ste boga molite da Vam i on pomogne

da vas oslobodi grijesnih misli i gladnih pozuda

da nekako i on zasjedne u vasim lakomim grudima.

Ali cudno niti on nesto vise od vas bas i ne uspjeva.

Jer ona, prsto je savrsena i u detalje nekako ne opisiva

zato se pjesnicka rijecitost nekako nedovoljno ispoljila

Pa zudite da o toj ljubavi suhoparnim rijecima kazete.

Ona vam nedostaje, pa srce sve vise i cesce tamo trazi je.

Ona je bez grijesna princeza,ali vjerojatno da je skuzila

da je svim porama ovoga moga lakomog bica ovladala

galaksiju strasnih misli zelja u meni je prosto probudila

I nema sekunde kada nebi u te misli ona uporno navratila.

Rekli bi kamen oko vrata mu je zena vidljivo bas svezala

I onda je covjek posesivno zavoli jer ne moze da joj odoli

pisci bi pisali beskrajne strasne pozudne gladne stihove

vajar bi nocima kamen klesao svoje misli bi izrazavao.

Slikari bi je pronalazili u paleti sarenih boja i nadanja

vecinom u njihovim slikama sepures se preovladavala

I prosto cudno i ne opisivo je kako bi ta zena uspijevala.

Pa bi tim opsesivnim mislima svim muskim srcima vladala.

Ona je prepametna, onim upecatljivim osmijehom opija

bez iti jedne rijeci naredbe odasilje i uvijek sve dobije.

Pa joj muska srca onako na tacni nude se za strascu cergare.

Jer ona sve sto pozeli prosto ne objasnjivo olako prisvoji.

U trenu vas hipnotizira, u sekundi sve moguce likove izmijenja

kao da sve vase misli ocitava pa po njima zelje vam ispunjava.

Vrtlar postajete cvijece zbog nje gajite,suzama sretnika zalijevate.

Kako to uspijeva prosto ne pitate jer nuditi ljubav joj zudite.

I vi bas zelite da je volite da joj beskonacno nekako dokazete.

Da je vasa ljubav potpuna i do bola iskrena, ona vas preotima

I kada vas taj osjecaj obuzme i to vam se u srcu i dusi dogodi

ona sve vase skrivene tajne otvori i vase slabosti koristi.

Pomoc psihologa ili psihijatra vam je potrebna bez lijekova

strpljenje vam je kriticno stalno bi je gladno potrazivalo

morate nekako preci sa misli na drugaciju bez nje ishranu

ali se uvijek dese kontra efekti jer sto vam zabranjuju

glad jos vecu i zescu prema toj princezi ipak izazivaju.

Svaki poljubac vracate kapljice sjecanje u cijelinu skupljate

jednostavno ne zelite da tu zenu i princezu zaboravljate.

Postajete svojih strasnih misli i pozuda ovisn opokorni

neka carolija magija bajka u vama se tim trenutcima dogodi.

Gospodarica vaseg svijeta u masti i na javi ona postaje

srce vise od sebe trenutka ne dozvoljava da se udaljuje

a iz stamparije vasih stihova gotovo nikada vise ne nestaje

kao vjecno izabrana predsjednica vase poezije postaje.

Drugoj zeni niti blizu nema mjesta u vasim stihovima

sva mjesta je prosto zauzela, pamet vam je oslijepila

vasu slobodu I srce na tacni beskrajno zauvijek je dobila

neki cilj da vlada muskim emocijama je bas uspijela.

Ako imate srece I ako je ona prava nece to zloupotrijebiti

daleko vise ljubavi strasti u godinama srece ce poklanjati

pa se zahvaljujete bogu il sudbini sto su vas eto sastavili.

Sto su najpozeljnije zensko bice vama na vrata zivota doveli.

Lebdite,svoga stanja srece jednostavno opijeni uzivate

ali bi ipak nekako morali neku rezervu u svemu da imate

jer nikada ne znate zenska cud je u sekundi prevrtljiva

nesretnim dusama preteske rane je ostavila u grudima.

Jer ima previes ispovijesti dokaza sto je zenska cud ucinila

Citajte sto su Jesenjin, Sekspir I drugi pisci o tome pisali

koliko suza su nocima uz svijecu zbog njih ridajuc gasili

i nikada nisu shvatili zasto su tu bol il kaznu tuge zaradili.

Jer ona je bozica ljubavi sa vasim srcem olako pricu uspostavi

na vrh piramide osjecaja zasjedne pozudno gladno vas obuzme

vi vise sobom ne vladate samo u nju I ni koju drugu ne gledate

I naravno pravu sliku zivota vremenom tako zaludjeni izgubite.

A to je jednostavno tako jer iskreno otvorena srca tu zenu volite.

Boga molite da vas ta tuga ta ne opisiva bol nikada ne sustigne

Bozica ljubavi kada se ohladi, kada prosto nestane il sve odglumi

godine vam trebaju crne misli na uglovima duse vam vrebaju.

Svasta pomisljate da sebi sve muke skrasite i svoju ljubav dokazete

mislite da bi vam to pomoglo da bi njenu lazljivu neku savjest

koje nema barem na jedan trenutak probudilo, varate se.

ako je ta zena od vas otisla .vjerujte dobro je…. vasu ljubav nije zasluzila.

Toni Christmas,, Amsterdam, 22.08.2020 u 03:34

Citaj znakove u grudima

Pitaj usne, pitaj jezu sto te prozima,

citaj znakove duboko u tim grudima,

osjecaj kakva se budis sa njim danima,

da li ti vrijeme slatko i prebrzo prolazi,

….

Da li u njegovim ocima samo ti postojis…

da li ti zidovi njegovim imenom odjekuju…

da li si stalno vedra i sretno nasmijana..

i da li ti sve od ruke polazi…to moras da osjetis.

A srce pocesto zapitaj, njegov treptaj analiziraj

kada ti vjetar kroz kosu prostruji sto osjetis

kada ti prste medju svojim provlaci, osjeti

dal si bila priznaj ikada tako vedra i sretnija.

Imas toliko znakova da shvatis u grudima

kada se ljubite,dal u stvari bez daha ostajete

dal pozelis da ga tako jako stisnes i zagrlis

dal imas osjecaj da samo zbog njega postojis.

E tek onda pazi se to ljubav vrela iskrena je

moras da je na sve moguce nacine sacuvas

da sve sto vam ne dostaje sto prije popravljas.

Ne dozvoli da trenutka sa usana ti nestane.

Ne moras cesto da mu kazes ono VOLIM TE.

On kao i ti jako dobro sve osjeca, ne brini

muskarac ako te bas iskreno ludjacki voli

on ce skoro kao i ti strastveno da ti uzvrati.

Sve je u vasim rukama, vatra je jako ranjiva

ako je slucajno al ono bas slucajno izgubite

vjeruj tek onda ce te istinsku bol da upoznate.

Necete moci spavati,kiselina ce da vas rasturi.

..

Vidjet ce te toliko tuge u svojim ranjenim ocima

imat cete osjecaj da vam se sve od tuge raspada.

Takvu bol nikada ne budete osjetili u grudima

a suza, tko zna koliko budete ridajuc prosuli.

Pitat ce te se nocima zasto zasto se to bas vama dogodi

odgovora necete godinama dobiti, dzaba se truditi

na vama je da tu ljubav iz dubine duse cuvate.

Nitkome niti blizu ne dajte,previse je dusmana.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,21.08.2020

Njen osmijeh je poput izvora koji ne presusiva

Dal Vam se ikada u zivotu ova carolija desila

koja vas mjesecima godinama nikada nije napustala.

Dal vam je srce i dusu jedna u svemu posebna uzela.

Dal vas je onako osmijehom ociju na koljena bacila.

Dal Vam se ikada barem jednom u zivotu eto desilo

Onako da ste presretni jer ste ljubav zivota pronasli

Svakim trenom je gutate, svaki korak joj pratite

posesivno i bas gladno je nezasitno uporno zelite

sto blize da je vidite u svakom pokretu uzivate.

Nemir slatki u grudima za njen osmijeh se otima.

Njena ljepota…tajna je skrivena duboko u grudima

mozda ovo zvuci kao klasicna uobicajena floskula

ali bas drugacije na svoj pozudni nacin je preotimam.

Privlacnost njena tjelesna svi kazu da je neumoljiva

ali njena ona damska karika duboko iz grudi joj odjekiva

Svima drugima kako je promatraju je stvarno privlacna

no ona je kao divn oljudsko bice prosla u mojim grudima.

….

Dubina njenog karaktera posebna prica sto me opila

u svemu je najbolji primjeriI bas moja je posebna.

Bez sminke je carobna,rijetko bi je eto nabacila.

Ali njen osmijeh je poput izvora koji ne presusiva.

Kada na nju pomislim stihove ne mogu da zaustavim

toliko toga bih napisao dusu joj otvorio beskrajno tepao.

Usne ,o boze mili, nikada nisam niti blizu takve ljubio

punocu strast pozudu niti blizu nikad nisam osjetio.

Ali sto je najvaznije ljubav mi je iskreno uzvracala

nikada na tome nije zakidala, na vjernost se obecala.

Iz svih njenih pora samo meni vidljive poruke dolaze

da voli me i obozava, da bi cijeli zivot sa mnom provela.

I kada onako dok prste preplicemo ocima se bas gutamo

Obozavam kako se krece, obozavam kako mi progovara

obozavam je imati na grudima, kada zaspe i utihne

pa joj prstima ceskam one divlje nemirne slatke uvojke.

Tako je jednostavna i posebna, sve sto bi nekada ucinila

na mene ocaravajuci utisak bi ostavila, bas me zaludila.

A glas kao da joj zubori,njeznoscu nekako sve obara

ali zna jako dobro da sutiiI onako guta gladno ocima.

A ja sam sve to jedini na njoj bas posebno vidio uzivao

dok su drugi onako dobacivali i tracali i meni se cudili

po njima je ona nekako prosjecna i ni po cemu posebna.

Slijepci ne znaju dubinu zene ocigledno da prepoznaju.

Eto ja sam srece imao u Senj na studentski odmor sam dosao

I te najdublje oci upoznao, te savrsene usne napokon ljubio

usne joj gutao dok se smijala dok mi se uplakana ispovjedala

dok je na mojim grudima plakala svoja razocarenja iznosila.

Od tada od dusmana skrivam je samo moja je i bas gotovo

nema novaca il blaga da bih je za njen jedan trenutak trampio.

Ne hvalim se, skrivam je,ime joj nitko nikada nije otkrio

nitko nikada nije saznao zasto sam bas nju tako ludo zavolio.

….

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,19.08.2020 u 03:23

Kada bi samo ocima prozborili

Maries de Paris

Ona se seta predjelima francuske

govori sve svjetske moguce jezike

a osmijeh joj je oruzje najtajnije.

Ako je u oci pogledate pazite,pazite

Mary vas u trenu opija svega vas zablokira

samo zijevate kao da jedva disete

srce vam se uznemiri, jezik se ukoci

a ona kao da zna I bas u tome uziva.

Degustacija jela I vina njena je opsesija

lako vas o svemu ubijedi I obuzima

onako od sale svako vinovvam objasni.

Takvu majka jedva u 300godina da porodi.

Kad bi samo znali… kada bi samo na trenutak

taj carobni osmijeh ukrali…mozda… samo mozda

bi njenu tajnu srece u povojima otkrili>

Mozda bi na nas tu caroliju vina i francuskog jezika

prebaciti u mrvicama uspjeli

Eh gdje bi tek onda nakon savrsenog vina zaglavili…

mozda bi kipar slikarili pjesnik u trenu inspiracije postali…

eh boze mili kada bi… samo koju ocima prozborili

auru posebne carolije oko nas bi natkrili.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,18.08.2020

Da bude najbolja majka izgleda je rodjena

Vec nekoliko godina je dok seta sa djecom promatram

na okupu kao pacice ih sabire pogled sa njih ne odmice

svaki korak prati im upozorava da nebi koje izgubila.

Ostao sam bez teksta kako im lijepo bez deranja objasnjava

Jednostavno da bude najbolja majka je izgleda rodjena

jer kada se sjetim svoga djetinjstva ta briznost nije postojala

a ona blazeno sretno smirena onako dok seta rivom Senja

sve ih na tanane objasnjava pa za nagradu slatkise uruciva.

No meni kada bi nesto naredili nije bilo nikada rasprave

ima da se to uredno napravi ako treba I da se ne spava

A dok nju gledam sve stobi im obecala uvijek bi ispunila.

U ocima te divne djece ona sreca se na daleko primjecivala.

Svi u Senju svoju djecu sa njenim bi vrlo cesto usporedjivali

svoju djecu bi opominjali kako treba da se uvijek ponasaju

pa neka se na njenu divnu djecu u svakom pogledu ugledaju.

A gospodji majci onako duboko u dusi je iskreno jako godilo.

Tako slatko bi ih uvijek obukla, sve u tonu bi poslozila

a mora se priznati i majka je od glave do pete uvijek blistala.

Sva rulja na rivi za njom bi se okretala svi bi uzdisali

zasto oni takvu zenu majku nisu u svome zivotu dobili.

Ali njenog muza ministra rijetko bi sa njima zajedno vidjali

on je vecinom visio u Zagrebu,politicke uloge su ga topile

vecinom na TVu je davao filozofske izjave,odgovor izbjegavao

vjerojatno je i takav brak u kuci sa zanom i djecom imao.

Svake nedelje dok je sunce staru rivu kupalo ona bi setala

osmijeh sa sretnog lica nikada nije skidala, sviju pozdravljala.

Nista joj nije bilo tesko za djecu da napravi na sve odgovori.

Zato je takav rezultat imala super je djecu ocigledno odgojila.

Nju roditelji nikada nisu tako odgajali i sada to na djeci nadoknadjuje

obozava kada joj svako dijete poslusno ucini sve i bas slusa je.

Na sva djecija pitanja uvijek je imala spremljen najbolji odgovor

nikad ih nije korila ,samo bi njeznim glasom tiho upozorila.

Gdje su pogrijesili ali da drugi put sigurno to bolje budu napravili.

Bila im je neopisiva potpora,snaga koja iz cijelog bica izbija.

Nekoliko je puta njen vrt uz plazu proglasen najuredniji

svi prolaznici rado su tuda prolazili I svemu se divili.

Pitali su je kako i od kuda ona ima snage i daleko vise vremena

kada je sve uspjela da to uredi poslozi kad je toliko zauzeta

ONA bi se samo slatko nasmijala kada nesto voli covjek uspijeva.

I samo bi vrijedno nastavila ono sto je sebi uzivajuci zacrtala.

Njeno cvijece terasa uvijek je na prosto savrseno divno blistala

kako god da je vidite , dal radi u vrtu, dal je u setnju krenula

uvijek bi sebe dotjerala,mladoscu je prosto OPOJNO odisala

rekli bi da ta zena ama bas nikad nije toliko djece rodila.

A njoj tek 30 jedva se doguralo, 18 joj nebi nikada podarili

u njenom drustvu dok smije se svi bi gladno prosto uzivali

iz nje je uvijek samo pozitivna energija izbijala, I hranila

I nikada crne teme u svome drustvu nije uporno dozvoljavala.

To bi joj crpilo dragocijenu energiju,samo bi se okrenula i otisla

nikada nije traceve slusala, samo je zeljela da se opusteno osjeca

zbog toga je bila jako pozeljna, svi su njeno drustvo prizeljkivali

a ona kad god bi imala vremena toplu rijec il osmijeh bi uputila.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,18.08.2020

No u medjuvremenu sebe je u stvari izgubila

Ona je tempo pakleni od pocetka zauzela

samo da bi u zivotu sve pristigla, zavrsila

nekako sve na svoje mjesto ipak poslozila

no u medju vremenu sebe je u stvari izgubila.

Jedno jutro se onako bas iscrpljena probudila

I malo vise o sebi u detalje razmisljati pocela.

Loptu na zemlju spustila, novu strategiju pravila

da treba malo da uspori jer ce tako da izgori.

U stvari sama sebe je nekim ciljevima silila

svoj normalni zivot pun zivota je zrtvovala

pogresnim informacijama sa pogresnim ljudima

zivotno vrijeme previse i predugo je trosila.

Pocela je shvatati da je uzalud nekim govoriti

dok bi ona od nervoze zbog toga izgarala

drugi bi joj se smijali njenu zrtvu nisu shvacali.

I na kraju je shvatila I tempo olabavila.

vise se ne nervira,negativne ljude tj vampire

u sirokom krugu izbjegava,mir za dusu potraziva.

Jer je negativcima previse dopustala sebe gusila

da bi kao na kraju samo ona dobra dusica ispala.

sidro je podigla zivotna jedra do kraja rasirila

u novi zivot bez syresa onako u sebi se preporodila

sada je stalno nasmijanu vidjaju,zivot prepoznaju

u nikakve teske teme vise ne ulazi, nikome to ne dozvoli.

napokon je shvatila kako je ni zasto godinama izgarala

sada je shvatila koliko je sama sebi najvise bila potrebna

sreca pa je na vrijeme to I skuzila pa se od svega povukla.

Prepustila drugima traceve samo da nju sve zaobidje.

prepustila se pozitivnim mislima,budila u divnim snovima

osmijeh na lice vratila, nekako bas vidljivo i podmladila.

U gradu se suskalo da je botokse ugradila,debelo platila

koja naivcina zabluda, ne shvataju da se sebi posvetila.

a do jucer svi su je jahali, zadatcima obavezama opterecivali

a ona sva bi se tome predala da bi neke zadovoljila

svi su je do kosti bez obzirno glodali, energiju joj ispijali.

I vremenom je starica postajala jer nije u stvari shvatala.

kada je slucajno jednom zbrojila sto je tim tempom dobila

tek onda je skuzila da je bila tudja robinja, zivotom placala.

Sebe svih obaveza i stresova raspustila godisnji dozivotni uzela

ono mozak na pasu da uziva pustila,samo cvijece svoje gajila.

kofer sa obavezama i problemima na avion bez povratka je poslala

jer se stvarno uplasila koliko vise snage i volje za zivot nije imala

stege oko svoga vrata sto je svojim rukama stezala je popustila

osmijehom se nakitilaiI novim stazama onako presretna krenula.

sama sebe na miru je napokon pustila, zivot ponovo otkrila

Moranje rijec iz vokabulara je jednostavno zauvijek izbrisala

da bi se svome zivotu svojoj divnoj djeci i obitelji posvetila.

I sada je sve mladju i mladju vidjaju o njenom preporodu pricaju.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,17.08.2020 u 04:40 min

Barem na neko vrijeme samo mojom se nazivala

Kad bi samo znali koju srecu sam nekada imao

princezu morskih obala sam ludo ludjacki volio

ljubav joj godinama presretan posesivno uzvracao

svo sto sam na srcu i dusi imao njoj sam podario.

Bijahu to studentske godine, 1980 je priznala da voli me.

a mi mladi , uz more i sunce se upalili poljupce uzvracali.

i danas se onih cuperaka prisjecam miris tijela joj osijecam.

a pisma kao amajliju prikrivam i nocu pod svijecom ih iscitavam.

A ona sto puta vise mi neiscrpnu ljubav uzvracala

osmijeh na licu godinama drzala stihove puste izrodila

I jos uvijek osmijeh njen me u tudjini uporno prati

daje mi snage da se ovaj gorki kruh tudjine provari.

Njena ljubav je poput divljih vjetrova neukrotljiva

nikada me niti jedna tako strastveno nije ljubila

toliko divnih uspomenai tragova na srcu ostavila

mada se za drugog udala njena slika vjecno ostala.

Steta sto srece nisam imao da sam sa njom zavrsio

obitelj sretnu stvorio djecu obiljem divnu dobijao

al takva mi sudbina,barem me jedno divno vrijeme

svojom ljubavlju i andjelom nazivala…ne dokuciva.

Barem nekad bila moja je, gladne usne mi ljubila

toliko slatkih lazi mi tek sada vidim obecavala

da bi se kaze eto sretno sa njim udala ,djecu dobila.

I sada je vidjaju obalama Rijeke sa muzem proseta.

Ali meni njena sreca ne smeta, sve to na kraju je zasluzila

divnu porodicu stvorila kazu da joj se vidi u ocima

I prosto lakse mi da ona ne pati ali moram je voljeti

jer barem na neko vrijeme samo mojom se nazivala.

..

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,16.08.2020

Senjska majka

Nekako ona nije od onih podlo jadno zavidnih

tudjoj muci se ama bas nikada trena ne raduje

cak sto vise punog srca uziva drugima da pomogne

to joj je glavna dusevna strana al i slabost postala.

Ona nema u sebi onu podlost nadrkanih idiota

koji oko sebe sve mrze i ne mogu da gledaju

u tudjoj sreci ne mogu apsolutno da uzivaju

nego sve kontra su, te zlobu u sebi poradjaju.

A ona andjeo u njoj zasjeo,dusu joj milinom nasuo

ne zna da mrzi da se na nekome kao prokletnik istresa

jednostavno divne predivne duse i srca je rodjena

divno bice senjskih i makarskih vjetrova i pjenusavih valova.

A porednje onih sto gorcinu zucne kese na sve prosipaju

od muke crkavaju jer ne mogu da je moment nerviraju

ona samo osmijeh nabaci, skoro da dusmane zagrli.

Nema cijene taj osmijeh kada ona blazeno njima uputi.

Na nju jednostavno nitko ne moze da se naljuti

I sad zamislite sretnica majka tri puta je postala

dvije divne kcerkice i sina je na svijet sretno donijela.

Nisu svjesni koga za majku suprugu sestru oni imaju.

Blago je ne impresionira, ona u sitnicama zivota uziva

kada drugi sretni su i ona u tome ne skrivajuci uziva

tudja bol nekako u njeno srce se isto tako naliva

zao joj tudjih sudbina da moze svima bi pomogla.

Takva je savrsena, zena majka od jos divnije majke rodjena.

A oni dusmani kao tempirane bombe rodjeni crkavaju

njenoj sreci, osmijehu uzalud zavide zele da joj napakoste

lazne price o njoj izmisljaju sreca pa im drugi ne vjeruju.

A ona kao iz inata sve uspijeva, sve stigne svima udovoljava

takva je tudja sreca je najvise popunjava,a za djecu sve bi ucinila.

Grli ljubi ih, savjete brizne majke udjeljuje, za njih plasi se.

u teska vremena prepuna zlobe su se rodili sto budu dozivjeli.

Od njih samo dobre ljude pokusava da odgoji,najvise se isplati

ona I ako je mlada majka toliko toga kroz zivot je iskusila

toliko ne ljudskosti na dusi I srcu od dusmana je osjetila

ali je na kraju pobjednik ispala, ne iskvarenog srca je ostala.

Sretnik je onaj koji je takvu princezu za zenu ipak dobio

mada to on nikada izgleda nije niti pokusavati barem shvatio

ali sve njoj to je ne bitno,zivot je divnom mladoscu obdario

troje andjelcica zdravih pametnih hvala dragom bogu podario.

I kada rivomprolazi osmijehom srece sve u prolazu zarazi

tko god je tako savrsenu ugleda njenu energiju toplo osjeti

onako razbarusene kose kad je divlja bura vrtlozima poslozi

u svacije srce prepuno pozitivne energije kraljica majka ulazi.

Ona zivi po masonskim pravilima, BUDI DOBAR PRIMJER DRUGIMA

Nikada ne bi na zalost ili pakost ucinila drugima, takva je rodjena

A prije ako je slucajno grijesila,svoje boljke je sto prije ispravljala

samo da bi primjer svima dobra majka ,dusa dobar covjek postala

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,16.08.2020

Do kada ce to moranje ona izdrzati

Od kada je poznajem pod stalnim je moranjem

taj pritisak je tako izjeda svu volju u njoj ubija.

Svi su joj neke ciljeve i zadatke u zivotu odredili

a da za njeno misljenje ama bas nikada nisu upitali.

I od kako je promatram sve vise ne zadovoljnu uvidjam.

Svega joj je preko glave,svojom glavom misliti ne umije

Zasto,zbog koga te cega mora biti u svemu prva i najbolja

jednostavno tudjih ispunjenje neostvarenih snova postala

Zbog toga je nekako postala iscrpljena , eto dobro se udala

djecu je rodila,kucu auto svega je imala, ali u dusi je patila

njena dusa nesto je bas njeno ne ostvareno samo njeno trazila

I sve vise se u sebe zavlacila od drugih ljudi bukvalno skrivala.

jer stalno je sutila,nikada se nije usprostavljala,zelje ispunjavala

sve sto bi joj predlozili u stvari su na neki nacin uvijek naredili

kao oni su stariji velika zivotna iskustva imaju, znaju sto trebaju.

Na njoj su se kola lomila, nije imala hrabrosti da bi sama nastavila

da bi svoje zelje i ciljeve u zivotu ispunjavala, na kraju bas patila.

tiho je rak rana izgubljene duse postala,nocima razocarana je ridala..

Eh kad bi barem godine nekako vratila, sve drugacije bi uradila.

onda bi sasvim drugacije postupila, prst u uho bi zabila, nebi slusala

parkom bi vristec nasmijana skakutala, ljubav zivota bi trazila.

Ako skolu zavrsi dobro je ali zeli da netko strastveno voli je.

Svako jutro sretna nasmijana bi se budila jer je zivot zivjela.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 16.08.2020

..

Ljubav zivota preveliki trag u dusi i srcu ocigledno je ostavila.

Ono kada sam je susreo prvi put ne vjerujuc da sam je vidio

kad sam te vrele socne usne onako bas na tanane izljubio

kad mi je strast nepoznatu ne znam od kuda tako probudila

kad je toliko godina sa mnom bez kajanja vjerno provela.

I nije cudio mi kada se ludo zaljubljeni uvijek etozaklinju

da bi svaki zivot da se rode samo tim ljubavima posvetili

da bii sve bolove I srecu sa njima uvijek I zauvijek dijelili

prosli zivot bi kopirali sa njom damogu opet ga provodili.

Jer bez nje sve druge ljubavi samo kopije bi jadne postale

nikada tu posebnu ljubav osim nje nebi u meni trunke budile

I zato nakon nje druga im niti blizu ljubav nikada ne treba

stalno se iz albuma sjecanja ta strast i glad pozudno prizeljkiva.

U novom zivotu procesljao bih sve moguce daleke galaksije

samo da nadjem je, da se opet strastveno neraskidivo vezemo

I zajedno zivot prepun iskrene ljubavi ako je moguce provedemo

Eh kad bih te srece u svakom zivotu barem jednu godinu imao.

Ona bi zajedno prve korake ka sreci pravili za ruke drhtec drzali

gutajuc se ocima sto smo opet zajedno posesivno strasno uzivali

stvarno razumijem zaljubljene da zivot bez nje uzasno prazan je

I da srce cvili pa tugom me rastura…da dusa uzasno boli me .

Ipak bijase samo ona moja jedina posesbna bas ludo voljena

I ona je meni istom i vecom mjerom ljubav bas uzvracala

njoj bih posvecivao gladne ljubavne romanticne note I stihove

a sve zat ozelec da dokazem koliko je vazna mi I koliko volim je.

I da pred mene vise izbora optocenih zlatom i ljepoticama postave

bez razmisljanja bih se okrenuo pa prema mojoj princezi se uputio

jer sto mi vrijede zlato jahte, vile svi hladni uzaludni pokloni

kada nemam zenu pored sebe koja me obozava i koja me voli.

Kada bih te tudjinke izabrao samo sebe u tugu vise bih ukopao

jer nakon njene strasti onog vatrenog pogleda koji pozudom ujeda

niti jedna jednostavno nije niti blizu sa njom bas nikako uporediva.

Ljubav zivota preveliki trag u dusi i srcu ocigledno je ostavila.


Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,16.08.2020

Tisina bez nje uzasna je i razara

Onako bas zabrinut u nekoj tisini od jave otkinut

dok tisina u meni sve glasnija dopire do duse korjena

prolomi oblaka u meni rasturaju grmljavinom odvaljuju

sve bih da smirim se, al neide, ta tisina samoce ubija me.

Nekako uvijek me samoca ne spremnog uhvati I zarobi

satimanemogu je odagnati,mada u sobi muha se ne cuje

al u meni sve se otuzno panicno razvaljuje mene pobjedjuje

jedva normalno da udahnem stalno u nekom grcu postojim.

I sve to u tisini skrsi me, jer nema je nema pored mene je.

U pocetku razmisljah dal sam u snovima il me java zarobila

I stalno tim obroncima sna I jave bosonog nekako prolazim

I na kraju dana tako uzasno sebe iscijedim I svega iscrpim.

I onda od nekud niti sam ne znam neku snagu iscrpim

oci otvorim iz te grozne tise se sto prije nekako izvlacim

kad ti strahovi podlo zarobe pa propadam u grozne nemire.

Tisina bez nje uzasna je i razara osjecam kako me raskida

zivot pokusavjuc da sagledam, sam ne umijem bas uvidjam

o njoj sam postao ovisnik, I to klupko me sve vise upija

ona bijase kao najljepsi dar na ovim gladnim usnama

I zato tisina ubija na parmparcad grmljavina u meni razara.

I kako nema je nekako stresem se, ledenice samoce obuzmu

svega bi da me zamrznu, I u tim samotnim nocima ubijaju.

A sto daradimsilom je ne mogu zadrzati,ona mora shvatiti

ako uz mene voljeno se ne osjeca, prisilna ljubav ne uspjeva.

Zato na miru pustam je vise ne zelim za njenu ljubav da borim se

al ta tisina,praznina sobe u kojoj se svristec smijala,ludila

krevet na kojem me ljubila strast ne zasitnu sto je probudila

I sada ona kao srna odlazi nekim glednim prozdrljivim vukovima

I sada cesto sav mrkak se probudim kao da je u zagrljaju pridrzim

pa drago mi sto se vratila, i opet me ta samoca lazima okupala.

I to budjenje tako neku bol prolomi u grudima bez nje sam uvidjam

takvu bol i takav strah i paniku do tada niti blizu nisam upoznao.

a onda si samar opalim da se probudim I da moram da izdrzim

rastjeram te samoce strahove, izbacim iz duse teske grceve

glavu jeste da tesko podizem ali nekako lakse mi da eto udisem

razgrcem u glavi tnurne nasukane oblake, dasunce mieto izadje.

istina I boga zamolim da se samnom bar na kratko udruzi

da sve to nekako bezbolnije prebrodim da je nema zaboravim

I stvarno ta nadljuska snaga pristigne kao dabog poslusa me

I kaze mi dizi se covjece ne vrijedi zbog nje da uzalud patis se.

I evo prosle su silne godine, po nekad u mislima posjeti me

al ta tisina vise me ne razjeda,u ponor samoce panicno ne upadam

te trenutke bez nje skoro sa podsmijehom prolazim I uvidim

da ipak bez njemogu ovaj zivot nasmijan I ljepsi da provodim.

Toni Ljubisa Bozic, 16.08.2020 u 05:55

No ti si okorjela lisica vladas ljudskim srcima

Ti hodas uzaludno mastas vrhovima nedostiznosti

tamo tvoje srce usamljeno vec poodavno boravi

a toliko si me tako jeftino I naivno lazima ubjedjivala

da si srodnu dusu napokon eto bas sa mnom pronasla.

A ja naivan u tebe ublehan sve sam ti uvijek vjerovao

slatkim rijecima obecanjima kao neki klinac nasjedao.

Kada iza sebe pogledavam ono prazninu promatram

I druge cu vjeruj mi na tvoje lazi da upozoravam

No ti si okorjela lisica vladas ljudskim srcima

zbog tebe u ovisnicke krize srca muska padaju

zbog tebe mnogi u teskim ludnicama zavrsavaju

postoje liste koji su zivot zbog tebe zavrsili.

..

A tko zna koji su i zbog lazne ljubavi bankrotirali.

Mnoge je alkohol droga satrla a ti kao dama ostala

sve si im uzela, do prosijackog stapa hladno dovela.

Na njihov racun silikone botokse sebi uvijek placala.

No jedno nikako nisi shvatala da bumerang postoji

kada ti zivot dane odbroji, vrati se uzalud kajes se.

ti se mozda sigurno neeces kajati sama ces ostati.

Svi ce te na daleko kao sugu sugavu izbjegavati.

uzalud od drugih ces se skrivati, mene zanijekati

svi ce izmedju tebe I mene uvidjeti kakva si ispala

Bila I teska jadna mizerna drolja za njih uvijek si ostala

dzba se budes pred ikonom u suzama za sve kajala.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 15.08.2020

ZVUCI VAM POZNATO

Pravi se kao da vas ama bas nikako ne poznaje

kada prodjete ulicom glavu od vas hinjski okrene

sve tragove koji postoje pokusava da ih zataska

da nikada bas nikada nije bila na vasim usnama.

Pisma slike u vatri zaborava spaljuje vas grozi se

sa kime je godine provela,kome se vatreno davala

ali ipak na kraju novci su izgleda u svemu presudili

za ministra se udala i njemu istu pricu je prodala.

Da on je ljubav njenoga zivota, djecu ce mu izroditi

najsretnijim covjekom na svijetu ona ce ga stvoriti

da ce ga kao niti jedna do sada vjerno voljeti i pratiti.

I da ce za njom zauvijek zuditi te kao dijete luditi..

ZVUCI VAM POZNATO

Tko zna koliko njih je na tu zensku pricu nasjelo

sve novce sto je godinama stvarao i skupljao

ona je expert da se to potrosi, u dugove vas uvali

I bas umije dolaru euru ili bilo cemu trag da zagubi.

kada vas na kraju iscijedi,samohrana majka postane

e tek onda I posljednju kap krvi zakonom vam preuzme

em je slobodna, em moze druge sada da zavarava.

Moze da spava onako kao od sale sa gladnim kuskarcima.

A muskaraca u redu cekanja bas nikada ne nedostaje

jer ona je ekspert ona jako dobro da zavede to umije

Vi joj mjesecno novac saljete da bi djecu pazila

a ona ih pa recimo skoro ulici prepustila, stalno fali joj.

Uvijek nesto novo djeci treba da se kupuje,ipak otac ste

ali nije svjesna da joj mladost ima rok trajjanja ubrzano istice,

da je sve manje draga i pozeljnija, mladja generacija pristigla.

Takvih kao ona sve vise se redjaju,svoju zrtvu sacekuju

I dok trepne zivot se okrene, ona bez novca vise ne umije

nikada ama bas nije radila na tudjoj grbaci je zivjela

igleodjednom sama je bez novca I ljubavi ostala.

Eh kada bi mogla prvome najdrazemmuzu bi se vratila

ako treba godinama bi klecala da je primi sve oprosti

da joj dozvoli da gaopet sikreno zavoli, atko zna

nekim zenama ta laz i po drugi put uspije oni je zavole.

..

Il se na nju sazale, tko bi ga znao , da laze ona ipak umije

zivotnu skolu na lazima ja zavrsila, toliko srca unistila

njoj je to kao pivo popiti, vazno je do cilja ipak prispjeti.

I naravno onda ce operacijama plasticnim se podmladiti.

opet ce bar na neko vrijeme u igru lovilice uskociti

opet onaj stari adrenalin u sebi nezasitni probuditi

I takoigra se nastavlja zrtva bez novca opet izgubila

a ona je ono prokletstvo u sebi na kratko zadovoljila.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,15.08.2020

Rijeci previse skrte su, stanje ljubavi ne odrazavaju

Ti nemas pojma sto prema tebi osjecam

cudesa neka od mene vjerojatno sacekujes

a ti zeno ljubavi jedina dal opce primjecujes.

Nemoj previse rijeci stalno da ocekujes.

Jer kada bi o ljubavi barem mrvicu znala

shvatila bi, u srcu iskrenost osjecala bi

jer ljubav se jednostavno ne moze opisati

ti je moras osjecati,u ocima stalno vidjeti.

Rijeci o ljubavi nemoj traziti niti pokusaviti

samo ces joj vrijednost umanjiti obezvrijediti.

Rijeci skrte su, stanje ljubavi ne odrazavaju

tisinom daleko bolje vecinom se dozivljavaju.

Pokusaj duboko udahni iskrenu ljubav dozivjeti

pokusaj svaki njen divni moment ono bas uzivati

mozes ti rukama i nogama se nekako dokazivati

zakletve uporno davati volim te uzaludno izjavljivati.

Ako ti oci ne zasjaje kada se ime joj spomene

ako ne zuris kuci da je opet I opet susretnes

onom njenom osmijehu I pogledu se radujes

onda vjeruj mi oko vas ljubav niti blizu ne postoji.

Neki pisci su pisali romane pa su snimali filmove

procitajte iskrene ljubavne stihove sto vam govore.

Ako dok citate taj osjecaj sretne ljubavi ne probudite

tek ond SHVATITE u kojem svijetu sa il bez ljubavi boravite.

Kada shvatite da nema te zrtve koju zbog nje ne dajete

kada vam je sreca vase ljubavi vase zene zivota najvaznija

kada srce ludjacki zalupa kada je pored sebe tako ugleda

Vristite od srece vristite jer pravu iskrenu ljubav imate.

U iskrenoj pravoj ljubavi svaka zrtva se olako izdrzi

zajedno nista nije tesko vam jer se ludjacki volite

I kroz zivot jednostavno tako zagrljeni lakse idete

a sreca je tu uvijek uz vas sigurno ste to primjetili.

….

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 14.08.2020

Sve blize smo kao da jedno smo

Dok pricas nekako si se u pricu uzivila

preplicemo prste zelimo se vec danima

ali nesto skriva se pa svu strast oteze

a nas dvoje nemirni,ljubav bi isprobali.

Kosu mi milujes prstima usne dodirujes

pa me poljubis vatru na usnama osjetis

grlis me, tepas mi,toliko toga isprobala bi

na zeljama ostanes kao da necega plasis se.

Prozor otvaras duboko udises, hladis se

sebe najvise plasis se, ne znas da prestanes

jer kad bi se predala uvijek bi podivljala

zato u tebi neda se i drzi te rucna kocnica.

A ja ne nasrcem na vrelim usnama ti uzivam

I pravi trenutak strpljivo ko lopov sacekivam

znam I siguran sam da ces uskoro nasrnuti

I svo ovogodisnje cekanje debelo naplatiti.

Ne znam dalsam ti priznao, ali sam bas volio

kroz kosu prste da ti provlacim, da se uvijes

uzivas I skoro davristis kada te usnamadodirujem

gubis se, tepasmi da nastavim ne mozes daodolis.

A onda kada dovedem te do ivice, kao da uplasis se

skocis odjednom sve prekidas pa mi se znojna ispricavas.

Shvatam te neke rane iz proslosti pratete, razumijemte

a kolikomi znacis izdrzat cu ,mada ko lopov navaljivat cu.

Volim kada golisava ispod spavacice oko mene prolazis

bradavice se isticu vriste one bi da mi se divlje predaju

samo ljubi me i to mi je vise nego dovoljno od tebe.

I nekako uvijek u zagrljaju zaspemo,dal to nesto znaci.

U jutro dok kroz zavjesu sunce se sepuri, jos uvijek samnom si

obozavam dok budis se kremeljava da te promatram

onako se lagano pricvrljim samo misris uzareni dati osjetim

I onda opet ti poljupci navale ,dal sam ti priznao barem jednom

Ti si meni posebna I bozansko jedno bice ludjacki volim te.

nije da ti to izjavljujem da bi napokon samnom spavala

jednostavno si srce mi I dusu pridobila, koji sretnik sam.

Pak sam ja onaj od romanticnih tipova kojeg cekana kraju

slatke medeena strastvena nagrada, e vrijedi je cekati vjeruj mi..

Sve blize smo kao da jedno smo,

jedno drugom svaki treptaj osjecamo

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 13.08.2020

Normalno da je obazriva

Da uvijek je bila sasvim tiha

I skrta na rijecima ne nametljiva

da svoje slabosti nekom greskom

nebi slucajno nekim ne znancima otkrila.

Da se na pocetku ipak razumijeemo,

ona je previse mudra i te kako pametna

u stvari sto je razumljivo jako obazriva ,

da nebi u vezu pogresnim korakom upala

Vjerojatno je zivotna skola dobro valjala

nekada davno dobro i ocigledno opekla

jer kao i vecina drugih sto su patili

na lazi je tko zna koliko puta nasjela.

Ipak trebamo je opravdano razumjeti,

I naravno njene odluke sa pravom postivati

ali ocigledno tamo negdje neki sretnik je

muskarac koji kao princezu potpuno ima je.

Normalno da je obazriva,ima nekog razloga

mnoge protuve laznjake svakodnevno serviraju

koje kakvim smijesnim lazima brda obecavaju

a samo jedan cilj imaju da je za noc nekako imaju

No nisu svjesni da ona je zivotne diplome nanizala

zivotni doktorat davno sa opeklinama obranila

I sada svaki korak oprezno analizirajuc ispruza

oko sebe se okrece jer stalno sljam joj podmece.

Kapa dole i klimoglav princezo, cijenim ponasanje

I kada se sagleda tako je i najbolje, jer ne zna se

na kakvu budalu idiota se moze naletjeti

kako teske rane na dusi se mogu tako zaraditi.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,12.08.2020 u 03:07

Njene vrline drugacije i dublje dozivljavam

Oni je samo kao zensko promatraju

gladno pozudno kao nesto prizeljkuju.

Al ja u dusu joj na prstima lopovski ulazim

prikrivene bisere na tanane pronalazim.

A svaki dio njenih tajni duboko skrivenih

samo za sebe otkrivam pozudom raspaljivam

toliko slatkih prica o njenom zivotu pronalazim.

Nekako kao da sve to sanjom prozivim.

Njena dusevna strana bistra I tako odussevljava,

toliko divnog skromnog u sebi stidljivo prikriva

kao da ceka srodnu dusu da u potpunosti upozna je

I sve njene vrline i mane zavoli i da voli je dozvoli.


Njena figura nepobitno gladnu divljinu u svima izaziva.
No ja imam druge interese, volim dublje da istrazujem

da njenu paznju zasluzeno ipak na kraju eto dobijem.

Makar I godinama cekao valjda je svojom budem nazivao.


A vremenom kroz razgovor se dublje budemo upoznali

i nadam se laganini kada sve izmedju nas eto sazrije

mozda se dio njene strasti makar i na kapaljku dobije.

Boze kako, kako godi mi kada se na vratima pojavi.

..

njene vrline drugacije i dublje dozivljavam, u njima uzivam

volim kada se zaprica pa sirec ruke strasno objasnjava

dokaz je da sve sto radi punom strascu to dozivljava.

Valjda I mene uskoro tako strasno I gladno bude I ljubila.


A ja strpljiv sam i do bola uporan, kada nesto posebno dobijem

dugo cekati umijem jer vrijedi tu posebnu ne istrazenu cekati.
A kada se spojimo tek onda istrazivati do krajnosti budemo

A pomisao da cemo se pribliziti, kroz osmijeh teme razmjenjivati.

onako njezno ruke dodirivati, ako bude nekada srece

mozda i poljupcu slucajnom se svakako mogu nadati…

Boze sama pomisao da se to nama dvoma dogadja

u cijelom tijelu me slatkim nemirom lopovski obuzima.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 11.08.2020

U arhivi duse mi na prvoj si stranici poslije tebe druga ne postoji

Dok ti spavas ja prepun nemira iskolacenih ociju budim se ,

pandorinu kutiju otvaram blizinu ti krvnu grupu preispitivam,

tragove ti kao tajni agent pokusavam da u detalje otkrivam,

sve podatke o tebi od ociju znatizeljnih moram da sakrivam.

noc mi je postala ne bitna od kada si u mene ti princezo

sa druge planete i daleke galaksije lopovski slatko hinjski usetala…

..

U arhivi duse mi na prvoj si stranici poslije tebe druga ne postoji

svaki moguci detalj o tebi pokusavam da otkrivam

ali si predaleko, da bih u detalje uspio da te provalim

da ti se u sef srca I duse kao haker neki zacarano uvalim.

moram biti strpljiv na tajnom zadatku sam svoju misiju ne otkrivam

jer srcu si zagonetka slatka postala sve izazove ponudila

sada nameni je da se to u detalje iz analizira I otkrije

e dal cu barem blizu da upoznam te I da se uvjerim

dal ti zeno ti princezo uopce na ovoj kugli zemaljskoj postojis.

Po nekad imam osjecaj da si me otela i sve moje misli zelje zarazila

samo o tebi neprekidno razmisljam u raznim stanjima te dozivljavam

kao neka opojna galaksija sto planete neprimjetno gutajuc privlaci

pa im da odu iz njenog zagrljaja nikada ono bas nikada ne dozvoli.

Sliku ti oprezno sakrivam da te slucajno ne otkriju

od zlonamjernih te prikrivam na sve spremni su

brzo bi skuzili da smo nas dvoje neku namjeru imali

mogu da me da radim za drugu galaksiju olako optuze.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 11.08.2020 u 04:24

Nemaju oni pojma sto znaci kada se netko tako ludo pozeli.

Kako osjecaje opisati kada ti se nesto savrseno dogodi

kada ti u zivot onako ne primjetno i bas na prstima

jedna nova savrsena dusa cim oci otvoris nasmijesena useta.

E to je ona meni ucinila sve osjecaje u grudima bas razbucala.

Iz neke ne otkrivene galaksije mora da garant pristize

jer sve ove zene sa zemlje koje sam kroz zivot upoznao

jednostavno niti blizu tako nesto u sebi nisam probudio.

Ona prosto zraci svaki treptaj duse i srca slatko prozima.

Bez obzira sto se trudite iz te maste il snova da se probudite

nekako na svakom koraku sa osmijehom na licu je docekate.

I bogu zahvaljujete sto je cisto samo za prijeteljicu imate

mada skrivajuci osjecaje cak i od sebe ne zelite da priznate.

..

Vec poduze vrijeme novo otkrivene osjecaje prema toj princezi gajite

rado bi da je susretnete, da miris kose onako duboko joj udahnete

a usne posesivno pozudno strasno njezno bas na tanane ljubite.

Tu strastvenu pozudu vjesto na pocetku skrivate ali kasnije

nema teorije da kontrolirate, postaje ne zaobilazna zaraza.

E ta daleka princeza ta ne primjetna mrvica meni se izgleda

pod kozu uvalila, kao Senjski vjetar svega lopovski razbucala.

Zelja ne zadrzivo cijelim bicem uvire, dusom uporno prodire

boze kako lijepo bilo bi barem trenutak da onako sva moja je.

Pokusavam polozaj da joj otkrijem, kako je na zemlju pristigla

ali nema tog kompasa, nema tog teleskopa da bi je provalio

da bi do njene galaksije dopiro, da vidim od kuda ta princeza dolazi.

Ali moram priznati,jednostavno zna cijelim bicem mi kontrolirati.

Netko bi rekao da me hipnotizirala,pa jeste nesto mi je uradila

svaki dan zurim poruke pregledavam,odgovor joj sacekivam

misli pokusavam da razbistrim, iz te klopke pozude probudim

a ona kaogladna posesivna virusna zaraza svega meobuzima.

Kad bi mi barem dozvolila da pridjem joj, da u sve dzepove

njene savrsene duse zavirim, da strasne joj izazove prebrodim

pa neka mi se nakon toga I opasna ljubav dogodi pristat cu

na sve nus pojave te strasti potpisat cu, nadam se da bi vrijedilo.

Njena inteligencija iznad zenske pameti na daleko prestize

jednostavno o svakoj temi kada prica covjek bez teksta ostane

samo je gutate u njenom glasu prici uzivate, i jos vise je zelite.

Jer ona je, uhhh ona je izazov koji sve u vama vulkanski pobudjiva.

Nisam ja taj sretnik kome bi ona mozda da pridjem joj dozvolila

a mozda i varam se, mozda je to u ovoj sijedoj glavi ludjenje.

Kriza onih srednjih godina na zemaljskoj kugli bi kazali

nemaju oni pojma sto znaci kada se netko tako ludo pozeli.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 11.08.2020 u 03:15

Igra nemira ti odgovara a na daljinu si sigurna

Dozvoli mi da te znatizeljno promatram

dok karmin strastveno laganini navlacis

dok me ispod oka kao neprimjetno prostrijelis

I onda osmijeh slatki nabacis pa me izludis.

Ne zelim da si mi samo iluzija sto samocom ubija

zelim da me stvarnost obuzima, tijelo ti dodiriva

da me strast suluda sa usana ti trenutka ne skida

povratka nema sve si umeni upalila, prica je krenula.

u srce si se lopovski poodavno uvukla, svijesna si

ali sutke smijes se kao nisi to ludice slatka primjetila

a na uzdi vec koliko dugo si me jako pametno drzala.

Znas kako mojim osjecajima da manipuliras pa uzivas.

a da te nisam imao mada te u zivo nisam susreo

kao da te svu poznajem, strascu ti tijelom uvirem

a ti se ne bunis sve blize i blize me u vatru upustis

igra nemira ti odgovara a na daljinu si ipak sigurna.

a ja batler oko tebe uporno ne primjetno oblijecem

sa pogledom ti se susrecem,i u sekundi dolijecem.

Obozavam kad sam uz tebe,kada ti miris nemira osjetim

kada ti na usnama onu strasnu pozudu primjetim.

..

I tvoj poljubac priznajem iskerno vec dugo zamisljam

koje kakve izazove na vrelom tijelu ti prizeljkivam

pa se na trenutak I uplasim a sto ako te ne zadovoljim

ako te moj izgled il pojava ne osvoji,pa se povlacim.

a onda kazem si, daj covjece prepusti se,tvoja je

zar u zraku vise ne osjecaj ista prica je privlaci

I ona tebe htjela bi strascu gladnom pozudom da osvoji

da si prepametna miliun puta si I te kako to dokazala.

a to ti je iskreno plus najveci koji kod tebe primjecujem

volim kada razne teme sa tobom mogu da razmjenjujem

a ne kao neke koje traze samo strast u krevetu i valjanje

zato sav se ukocim kada prazninom glave progovore.

ljepota zene mi nije nikada bila ono bas najbitnija

mada covjeka na prvu ona osvaja nekako iskreno osvaja

ali ti sto sam te tiho iz svojih satelita krisom pratio

sve vise tvojom inteligencijom sam se odusevljavao.

Ali tvoje oci, ti nemas pojma sto tvoje oci meni ucine

kao da miliun galaksija ne istrazenih u trenu otvore

tijelo imas savrseno,do u detalje sam ga snimio

muski dvogledi na daljinu neprimjetno snimaju.

poljubac kao posebnu poslasticu nestrpljivo iscekujem

I njemu se ludjacki radujem,koja vatra u njemu se prikriva.

Da si strasna divlja I neukrotljiva, prica je ocigledna I vidljiva/.

Evo otvoreno pristajem da sa tobom kada zazelis da ludujem.

necemo puno pricati onim spontanim osjecajima trebamo se prepustiti

a nakon toga zelim na grudi da mi zalagnes dati kroz kosu

onako prstima znatizeljno prebirem dok mi se budes otvarala.

Strast izmedju nas tko zna koliko dugo kroz noc bude nas pratila.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 10.08.2020

Divno te blizu osjecati,mal te ne strasno imati

Divno te blizu osjecati,mal te ne strasno imati

a boze tako suvise daleko si, sigurno razumjela si.

Mi kada se gledamo rijeci ono bas ne koristimo

u pogledu osmijehu dodiru toliko toga dajemo.

kao da iz iste galaksije stizemo jednostavno se razumijemo

ali kao da nam nedaju da se susretnemo I bolje upoznamo

da li to kao kaznu il sigurnosni kod na kraju da shvatimo.

kada malo dublje razmislim istu vatru jedva obuzdavamo

nekako iste osjecaje gajimo na nekoj distanci se gledamo.

Sama pomisao susreta vatru, vulkan u nama raspiriva

a vjerojatno sa razlogom nas na distanci drzi sudbina.

ali osjecam pa mogu reci da sam siguran da nam se putevi

sve vise priblizavaju,podudarne teme osjecaji razbuktavaju

mada ih nekako na uzici drzimo pa sebe slatkim zabludama tjesimo.

Vrijeme na sve nacine obuzdavamo sami sebe time dojimo.

ali neka, bas kada smo do sada cekali valjda I taj susret

jednog dana nadam se budemo izbeezumljeni dozivjeli

Iskreno izgaram,podle igre pa skrivene zelje suzdrzavam

jer tu buktinju obostranu na tvojim vrelim usnama osijecam.

Cekat cu tvoj odgovor strpljivo, razumjet cu svo otezanje,

tko zna nakon susreta kako prica teci se, kao lovac sacekujem

a ti zvijerka na kilometre me osijecas pa sa mnom manipuliras.

A samo zelim da te promatram u tvome caroobnom koraku

i zajednickoj setnji drustvu da jednoga dana zagrljeni uzivam.

A jednoga dana mozda me iznenadjena iza ledja ugledas.

mozda potrcis da me zagrlis i ono strasno pozudno poljubis.

a dalje mozda kako zamisljam i zelim te da gladno nastavis.

a ja jedva cekajuc svu strast cu da ti posesivno uzvratim.

a onda pusti me da ti sa grudi lagano usnama skidam sve te lance

i zastitne amajlije,tek onda shvatit ces koliko posesivno odavno zelim te

u nama trena nece postojati kajanje, razumijes i razumijem te

bez iti jedne rijeci slusat cemo tijela saputanje strasti zuborenje.

Toni Ljubisa Bozic, Germany, 09.08.2020

U nasoj uvali cekam je, svaka sekunda vrijedila je.

Nikada trenutka nisam pogrijesio, savrseno bice sam zavolio.

U trenutku kada se na moru odvija neobicna razmjena

vjetrovi strazu razmjenjuju, u Senju na mjesecini

u nasoj uvali cekam je, svaka sekunda vrijedila je.

Kada sam usne joj osjetio svo cekanje joj oprostio.

Onako strastveno bez stida u zagrljaj mi uskocila

kao da se godinama nije ljubila strast probudila.

Boze u njenom prisustvu, preskocio bih preko velebita

samo da bi uz mene sto duze onako u zagrljaju ostala.

nadu u nasu ljubav sam polagao na nju sve ulozio

ako treba I posljednju kap posljednji uzdah zrtvovao

ne kajem se nikada trenutka nisam pogrijesio

sto sam to posebno meni savrseno bice zavolio.

Na nasem skrivenom mjestu u zavucenoj obali

onako ispod guste savijene masline ljubav bi vodili

toliko bez iti jedne rijeci jedno drugom iskazali.

Samo bi se u potpunosti osjecajima strasti prepustili.

jos uvijek mi je zakljucana u grudima, tajna najdraza

mada sam sada na drugoj strani kugle zemaljske

ona je uz mene, znama da ceka me,pisma salje mi

kaze dodji po mene vodi me ljubavi,nemogu izdrzati.

iskreno istog casa bih iz Vancouvera krenuo,odletio

samo bih je onako za ruku uhvatio bes kofera odveo.

Da vrijeme ne gubimo da se trena ne zaustavljamo

Pa da sto prije u daleki svijet zajedno napokon odletimo.

pa se sada u Vancuveru usamljen zapitam dal haluciniram

dal me dusevne iluzije olako obmanjuju, nivno namame

onako cijelimbicem zmarci prolaze svoje nemire unose

fali mi boze koliko fali mi sto nije ljubav zivota uz mene.

a onako naivno zabluda se osjecajima suvie olako poigrava

cud na trenutke a I nekada duze na tu igru nasjeda

svemeto nekako uljuljkava stalno uz sebe je zamisljam

dok plamen svijece u dubokoj noci bez iti rijeci izgara.

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,09.08.2020

Da im se u dusu nekako zaviri bili bi sivi crni oblaci

SLOMLJENA DUSA

Ljudi sve vise u dronjcima duse skrseni hodaju

sami sebe ne prepoznaju skoro se izvitoperili

vec poodavno u ljagi blata priguseni ostali

a tako rado na ispasu zivota bi nekako izasli.

al u zivotu to bas tako lako za lazove i ne ide

prekasno su shvatili da su svojom krivicom zaglibili

u sjenke sopstvenih strahova se preplaseni pretvorili

kukavicluk ih prikljestio na dno zivota zasluzeno bacio.

a misli savjesti kao krtica uporna u srce dodiriva

kajanje je igra ne predvidljiva i prepuna strahova

sto ce na kraju ispasti dal ce se oprost ikada dobiti.

Agrozdje nemira hinjski sa nesanicom dogovara.

ljudi se skroz promjenili,bez osjecajni smrad postali

sve im smeta na sve prigovaraju, drekom odgovaraju

nemaju u sebi one ljudske osjecajnosti,roboti postali

samo da bi do svoga cilja nekako gazec eto pristigli.

da im se u dusu nekako zaviri bili bi sivi crni oblaci

bljutava smrdljiva kaljuza kola im odavno u zaglavila.

Trulez ne ljudskosti se osjeca,ljudski lesevi postali.

Sve preko sebe hladno su gazili da bi do cilja pristigli.

nikoga ne vide sazaljenje kod njih vrata ne pronalazi

a srce zatrovano sve vise I cesce izludjeno preskace

tko zna koliko dugo tako pod stresom jos mogu da izdrze.

Da na kraju normalni ostanu, uzdignute glave setaju.

ali rijetki su koji uzdignute glave ulicom zivota setaju

sami od sebe hinjski se skrivaju da slucajno ne nabasaju

da ih ne vide, da ih slucajno ne sazale e to im je najgore.

Nema nista gore kada te ljudi sazaljevaju u jadnike svrstavaju

rane svoje savjesti ce godinama bas uzaludno lizati

na pravi put tko zna koliko puta pokusavati izaci

ali labirint lazi izlaza ne pokazuje,dublje I dublje

sve vise ih sahranjuje od tamo bas sretnik rijetki vraca se.

a ovo kada budi mnogi citali sebe garant budu prepoznali

u sto su se lazima prevarama hinjama godinama pretvarali

mozda ali bas mozda pokajanje budu rijetki trazili

sretnicima tim hrabrim pokajnicima mozda budu I oprostili.

..

a na kraju zivota kada pokajanje na postelji budu trazili

I zasto svo blago sa sobom ne budu nikada nosili

tek onda jedva na jedvite jade dusu budu ispustili

I tko zna u kojem dijelu pakla budu na kraju zavrsili.

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno, 09.08.2020

Toliko sam ti vjerovao da bih se nasukao

.

Ma daj molim te,nemoj vise u lazi da upadas

nemoj bez veze da u lazima zaglibivas

sve sam slucajno shvatio kako sam naletio

usuti,nista ne progovaraj samome saslusaj.

jer tvoja opravdanja kao da si kopirala

sve i jedno se podudara I tvoje lazi otkriva

nisam toliko naivan, alopet sam izvaran

toliko sam ti vjerovao da bih se nasukao.

iskreno od svega sa tobom sam se nekako umorio

previse godina I zdravlja na tebe sam potrosio

uzalud nocima ridao stihove pod svijecom ti pisao.

A sada me praznina nasukala,bore na licu uguscala..

a ti jube bivsa moja,otkopcaj jeleke, dusu rastereti

toliko je lazi gnusnih ne oprostivih u tebi ostalo.

Da ti je 77 godina ostalo za izvinjenje nije dovoljno.

Jer uskoro budes shvatila na svoje lazi si se nasukala.

sidro podizem , tvoje ponasanje ne mogu vise da razumijem

I vise ne zelim da toleriram,samog sebe zabludom ubijam

inemoj se vise nakon svega truditi,nemoj me nazzivati

nemoj preko prijatelja urgirati uzalud se oprostu nadati.

otidji cesse setaj kroz parkove,mir u sebi pronalazi

nega svo to hinjsko iz tebe napokon nekako bas izlazi

nadam se da budes uspjela I tolikotoga na sebi promijenila.

Jer ipak malo razmisli, previse bolova vrije u tebi.

Za mene ne brini nadam se da cu te nekako preboljeti

ali ti dal ces ikada uspjeti te lazi u sebi nekako saprati

lice rukom zaklanjaj kada pored mene ulicom prolazis

na ostricu moga pogleda sigurno ces da uvijek naletis.

ima da te prostrijelim,na sve sto si lagala da podsjetim

a ti ces glavu da saginjes, na drugu stranu da pobjegnes

u suzama ces ridati za sve sto si lagala dugo izjedati

jer u tebi mada takva si jos ima ostataka dobre savjesti.

misli ce te opterecivati,neces moci nocima zaspati

dugo ces se pitati zasto si takva prema meni postala

najvecu najiskreniju beskrajnu ljubav znas da si imala

ali sve moguce adute iz ruku jednostavno prokockala.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.08.2020

Sa tobom u mislima uvijek sretno sam nasmijan

Dok setam planinskim stazama ti nemirna u mislima

osmijeh mi se ukrasio,slatko stresem se, nas sijecam se

da sam sada sa tobom da ti proslavljamo rodjendan

sa tobom u mislima uvijek sretno sam nasmijan.

volim da te zamisljam sa tobom vrijeme da ispracam

mada daleko si ne brini,jos uvijek samnom uporno si

bio bih najveci gubitnik naivac koji je srecu protracio.

Nema tih novaca za koje bih nase trenutke prodao.

Obalama nase ljubavi mislima svakodnevno prosetam

dok planinske staze usamljen obilazim,tamo te pronalazim.

A kad me noc sustigne sa mjesecom ono bas cesto raspravljam

toliko ne odgovorenih pitanja mu postavljam,sve analiziram.

do kada ce sve ovo da potraje, tesko i bolno mi bez tebe

u sebe se uvlacim od ljudi se bas nekako stalo otudjim

njihove price i tracevi mi smetaju, druge ogovaraju

vjerojatno i mene tracaju kada se od njih udaljim.

Pa najvise volim sa tobom u mislima vrijeme da provodim.

Opojni trenutci pozude me razuzmu, osjecaji me izlude

usne bi opet gladno i posesivno da te strasno izljube

po cesto suze me usamljenog rasplakanog nekako zarobe.

Nekako iz tih misli tesko se izvlacim, u stvarnost povratim

zamucenost svijesnosti gdje se nalazim nestvarno ljulja me

izmedju snova i stvarnosti trazim pa gubim te, tesko je

tesko je kada se iz svega probudim i bez tebe usamljen uhvatim.

Ova nasa bajka…balada se u miljama cinova nekako odrzava

stalno drzi me u neizvjesnosti i bas nekako olako zakuhava

kao da se neka meksicka serija u nasoj vezi izgleda desava

samo sto kod nas nema preljuba nego nas daljina razdvojila.

Oboje patimo jer barem u ovo vrijeme biti zajedno ne mozemo..

srece vatrene ljepljive poljupce ti bas olako i ne zaboravlja

zahvaljujuci upornom sijecanju sve ove godine prezivljava.

Sve nekako nada se da ce uskoro na usnama ti da budi se.

Toni Ljubisa Bozic,Ammsterdam, 08.08.2020 u 23:59

Bjezat ces vjeruj mi sama od sebe….gusit ce te kajanje.

Pitam se kako sam sa tobom zaglavio

kako vec na pocetku nisam primjetio

da ovo medju nama ne bude uspjelo

niti sada ne znam kako nas je zavelo.

Savim druga krvna grupa ljubavi si

u tebi niti mrvicak iskrenosti ne postoji

dok u ljubavnom zanosu strast te preuzme

I tepas mi tim trenutcima da eto volis me.

A ljubav izgleda na periferiji srca ti boravi

jer me jednostavno ono pozudno ne gledas

uvijek negdje ocima odlutas, nesto zamislis

kao da ne zelis vise u blizini da mi boravis.

Krvna zrnca ti u sebi nose sibirske viruse

hladna si,i da kraj tebe zivi vulkan se otvori

I pitam sekako se ona vatra medju nam probudila

sto si tim trenutcima u meni hajde priznaj vidjela.

ali ne ti nemas hrabrosti tebi je lakse nestati

niti rijeci ne prozboriti,kao strancu udaljiti

boze kako to moje srce na pocetku ne uvidi

ne bih se nikada tako ludjacki u tebe zaljubio.

ne bih ti nikada srce otvorio, ne bih ti priznao

a tebi sam jedan od rednih brojeva postao

usputna sanica tvojih strasnih pozudnih potreba

samo bi me pozeljela kad se upalis da bi me imala.

tako bi me na svoj posesivni nacin iskoristila

strast I pozudu samo na kratko vrijeme primirila

a onda si drugu zrtvu pronasla, isti recep primjenila

na izor tvoje strasti laznim nadama navela.

hajdepriznaj mi dalsi svima isto u strasti tepala

dal si svima onu istu pricu u tom zagrljaju prodavla

dal ti uopce uvidjas da sama ostajes I da propadas.

Ida ces se jednoga dana usamljena probuditi.

ne ti o tome ne razmisljas, jer savjestu tebi ne postoji

tvoje srce samo dan za dan svoje nagone zadovolji

tebi je bitno da sebe, na neko kratko vrijeme namiris

dacisto onu zivotinjsku stranu u sebi zadovoljis.

a krvna grupa ljubavi ti ne definirana je I ne postoji

dal si svjesna da u ovom zivotu kaznjena si da ne volis

mozda ti to drugim ocima promatras taj jad ne uvidjas.

I zato nikome osim strasti samo na trenutke poklanjas.

idi cestom stazama kojim si prokleto usamljena krenula

jer mladostti u trenutku bude ti nesvjesno iscurila,nestat ces

bore starosti I bez ljubavi ce te preuzeti, nece te zeljeti

neces biti pozeljna jer si od bivsih sigurno prokleta.

I jednog jutra kada se usamljena probudis kada uvidis

da te svi ama bas svi u velikom krugu zaobilaze

izgubit ces se u vlaznim ulicama vjetrovite holandije

bjezat ces vjeruj mi sama od sebe, , gusit ce te kajanje.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 08.08.2020 u 07:01

Moja blizina… uporne pozude si

Pustinjom nocne i mrkle samoce…

prelistavam savrsena i bas draga sjecanja

dok zudnja u presahnulom mraku

svoje mjesto odavno gordo zauzima.

vrelinom britkih ali ono upornih nemira

putujem… usne ti bas pozudno dodirujem

svo vrijeme…svo vrijeme mi bas otima

mada daleka si…blizina si ne umoljiva.

Sad si tu… na rasplakanom ramenu

a onda te vjetrovi…kao uvijek…podlo mi rasprse.

Tvojom slikom strast ko pjescane dine mi nanose

usne ti osjecam… u kose ti se… ono stoicki zavlacim

I burno I gladno te osjetim…pa korak ispruzim

dok prepoznatljivi…al… nemirini neki mir obuzima

a strast je podla i prosto uporno ne umoljiva

kao mjesecina se prosiruje

jos bi da opet i opet te gladno dodiruje.

prelazim ti …preko usana…preko pregladnjelog tijela

preko svih…dalekih … ali nama dragih …vrhova

moja si…moja si gladno…i strasno i pozudno neumoljiva.

Hvala ti sto uporna si,…sto od mene jednostavno

niti trenutka ne odmices, i ovim sjecanjem putujes.

zajedno sa samocom u sve pore sjecanja prodires.

da te nije… da si od mene odustala… tko zna gdje bi

ova bajka… ova nasa prica ili san ili magla odlutala.

Otvorenim prozorom svejzina noci na usne prodire.

pa budim se…bas razocaran… sa gromilama suza u ocima

sto pored sebe..sada…ovog trenutka… nemam te,

sto si godinama samo divno uporno sjecanje

kazem si …ipak dobro je… a sto bi bilo..

sto bi bilo …da te kao takvu…samo maglu sjecanja

nemam te

plasi me…sama pomisao da uopce nemam te

tako u polu snu zgrozeno plasim se.

mada daleka si…ma kada razmislim…bas i neka si…

moja blizina… uporne pozude si

svaki ti… damar pregladnjeli osjecam…

vrhovima usana ti se propinjem

nisi niti svjesna… kako pozudno i gladno te dodirujem

moja si…moja si u ovim divnim snovima.

Toni Ljubisa Bozic, Germany, deep night,08.08.2020 at 02:23

To sto volim te… sazaljivo boli te

U grotlu pukotina nasa veza je odavno zaglavila

pobogu zar ne primjecujes ocigledni razlaz na obzoru

zar ne primjecujes sve manje u tvom sam govoru.

Sve manje ti u ocima i osmijehu sretnicki boravim.

na licu ti vidno nestane radosti kada me ugledas

pogled u stranu istoga trena pomjeras, izludjivas

da mozes odmah bi nestala od mene se sklonila.

Pa priznaj mi, da odlazis jer u srcu ti neboravim.

nemoj laznu nadu da mi mrvicama nekako ulijevas,

vrijeme uz mene da provodis na mene da sazalis

I bez tebe cu prezivjeti nadam se da necu oboljeti

mada I sama pomisao bez tebe jezu nemira izaziva.

nasa veza na pukotinama ledenim se nekako odrzava

mada u meni jos uvijek je vatra u srcu ne zadrziva

jos uvijek spreman sam da budem ti rame za plakanje

ili preostali kolosjek uske pruge kad pozelis da vratis se.

tvoji osmjesi nekako u paramparcad kad me vidis smrvljeni

na licu ti onaj pozudni pogled vec poodavno vise ne boravi.

Uzmene si tjeskobna gusim te u gruudima, sve to primjecujem

al jos uvijek kao naivac biti kraj tebe se uzaludnom nadom radujem.

kao da ti nemir izazivam buku ne snosljivu na srce naguram

kadamevidisfacu izmjenis,kada da neprijatelja slucajno susretnes

okreces se pa kao iznenadjeno me nikako ne primjecujes.

Da postoji nekorjesenje protiv mene ne melem daizmisle.

prva bi ga kupila preko svih mogucih veza nabavila.

Samo da bi se od mene sto prije udaljila I nestala

a vjeruj da ne drzim te, to sto volim te sazaljivo boli te.

Kao da u tebi sazaljenje prevlada u trenutcima savjesti.

slobodno okreni se, al o oci me prije odlaska pogledaj

da vidis kao u ocima mi izleda tvoj hladni oprostaj.

Ali to I jeste problem to bas strasno bolno grize te

jer toliko si sigurna I toliko puta uvjerila se da volim te.

jer znas da zbog tebe srce bih iscupao, tebi ga donirao

da nastavis da zivis da presretna si, koliko boravis u meni.

I onda u kolovrtis se, svjesna da na drugom mjestu sa drugim

nikada neces dobiti iskrenu ljubav kao sto bijase kod mene.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 08.08.2020 at 05:55

DALJINA I PUSTA TUDJINA

Daljina tudjine podlo skripec zubima ubija

a samoca kao u zivac da hinjski dodiriva

sve se u dusi pa grudima razlaze…. a razlog

ljubavi moja jedina shvatas li da nemam te.

….

Imam sve i vise nego sto mi je sada potrebno

ali svo to bogatstvo je lazno te bas uzaludno

tek sada ljude u tudjini nekako razumijem

njihovo dusevno stanje I ja eto DODIRUJEM.

….

ulicom duse kao pustinjak usamljen cesto prolazim

srodnu dusu niti blizu bas nekako ne nalazim

pa se u sebe kao svi zapadnjaci uzasno uvlacim

jer ne mogu bez tebe da budem te da se pomirim.

I sunce ovdje nekako izlazi I zalazi drugacije

oblaci su im nekako gusci I kisom bogatiji

pljusak kada navali u bujicu ceste u trenutku pretvori

eto I po tome su od nas bogatiji, ali su brate jadniji.

nitko sa nikim ne razgovara sva ta rulja se otudjila

sve se nakako svelo na trku za vrijeme u prolazu

jedni za druge I vrijeme druzenja nikako nemaju

I stalno neki opravdani izgovor prepun lazi imaju.

ali nekako bih se ja na sve to olako I brzo navikao

ali… ali samo kada bih tebe uz sebe non stop imao.

Nekako stvari ovdje jadno izgledaju naivni se nadaju.

I nije niti cudo sto u teske depresije precesto padaju.

ali to je prevelika cijena koje laznim bogatstvu placaju

boljem se zivotu nadaju a u stvari postaju uzasno hladani

I od svojih najblizih se nekako otudjuju, e bas jadni su

nikako da shvate uzalud se kockaju u cemu je bit zivota.

a ja za tebe kao pijan plota ono bas ne odustajem I zapeo

kada bih ti barem te usne vrele ono za laku noc osjetio

toliko toga u meni praznog istog trena bih zadovoljio

kao mala beba u krilu majke bezbrizno bih zaspao.

I ove zene u tudjini mozda grijesim al jadne su

sve su nekako nemam rijeci prazne I udaljenije

kao da od nas neki strah ih je, razne price kolaju

a oni jadnici zbog pojedinca sve u isti kos trpaju.

u svemu ovome samo ti te nista vise uzasno fali mi

toliko sam se zarazio tvoje strasti poljubaca I ljubavi

eto onako krisom klecim I molim se da me ne zaboravis

barem eto jednom mjesecno pismo da mi prosljedis.

neka bude duze I prepuno svega sto te okupira

sto bi najvise zeljela, znam ljubav ti ne mogu kupiti

ali se volim u tvojim snovima cesto pojavljivati

da te nemirom I strascu gladnom uporno nakitim .

eh kad bi ti u misli I snove moje mogla daproviris

da osjetis I uvidis koliko vazna si I za mene postojis

a ja cu svaki dan po jedno pismokadastignem pisati

pa ti saljem sve kao jedno kada ih nakupim.

….

tada cu suzamau njima tolikotoga da kazemti

volim te, ali bas volim te to nekako prazno I jadnoje

kada prije spavanja uspijes procitaj moje a tvoje stihove

tamo cista istinska nezasitna ljubav je,shvatit ces.

Toni Ljubisa Bozic, pusta Tudjina njemacke ,05.08.2020

Kada si se zadnji put nasmijala…sijecas li se

Dal si, ali budi iskrena… kada si se ono slatko nasmijala

kada si ono iz dubine duse bezbrizno i slatko se budila

kada si najsretnija osoba u necijem krilu bas ono ludila

dal imas osjecaj da je proslo od tada barem 300 godina.

svakim danom sve vise shvatit ces i vjeruj da patit ces

opet tu istu dusu uporno trazit ces da ti oprosti

tko zna mozda ces i uspjeti da te kao nekad zavoli

drzim fige ti da ti se srce u medju vremenu ne razboli.

Do tada fige drzim ti, da sve izazove olako sa osmijehom izdrzis

ne daj boze da se u medju vremenu razbolis pa da pokleknes

a koliko sam te poznavao ipak si nekako ne sigurna i prevrtljiva

nikada do kraja nisi ostala uporna, nekako bi olako odustajala.

no ne brini u mislima ces imati moju potporu i ja cu te pratiti

kada pokleknes obrati se ruku cu ti rado sa osmijehom dodati.

ipak si jos uvijek u srcu preduboko ostala mada si me uvrijedila

i ja nisam osvetnik samo sam eto nesretni ljubavni gubitnik.

A kada ti oko kose zavrte senjski vjetrovi, ne brini,misli o meni

svaki pramen sto ti zavrti to se mislimasepuris u meni

nisi niti svjesna koliko sam uz tebe, koliko svaki korak pratim ti

previse je tvoje strasti ostalo preduboko u meni da me na tebe podsjeti.

Toni Ljubisa Bozic, Germany,31.07.2020

Rado bih

Vjerovah da smo napokon na pragu čarolije

Nešto što bar rijetke sretnike sustigne

Ljubav se u čaroliju bajku priču pretvorila

Kada su dvoje istinski strastveno spojila.

San mnogih što sanjaju mi smo ostvarili

Danima noćima vatreno strasti dijelili.

Tko zna koliko dima svijeće noćima  ispratili

Mi smo se beskrajno gladno posesivno imali.

Za ruke se držali, maštali očima neprekidno gutali

Staklenim liftovima vozili i pohlepno maštali

Kao klinci teenejdžeri do bola se gladno voljeli.

Svaki mogući trenutak jedno uz drugo bi provodili.

Bijašmo na granici kada od ljubavi srce izludi

Obećavali da se nikada nećemo odvojiti

Barem ti si u tim obećanjima više riječi trošila

Dok si gladno posesivno strast sa usana mi ispijala.

Rubovima ivicama strasti smo se kretali

Čak smo i da zatrudniš sa radošću razmišljali

Molim te ne odustaj od mene često si govorila

Bože mili kako slatko na grudima bi mi zaspala.

Nikoga kao mene govorila si da nisi voljela.

nitko tu divljakinju strastvenu nije u tebi probudio

nikad tako gladno usne ti baš nitko nije ljubio

a to je zato jer sam te luđački iskreno volio.

I rado bih da mogu na isti tvoj kolosjek se vratio

Rado bih te opet jube moja najdraža nazivao

Rado bi one tvoje požudne želje ispunjavao

I svaki tvoj pogled i osmijeh sa lica sretnički ispijao.

Rado bih

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,20.07.2020 godine

Na usnama tvojim nešto postoji

Često je mučilo mene pitanje dal sam tvoj

Il sam ipak na kraju postao samo broj

Dal si onu ljubav super odglumila

il si me stvarno Iris  ti onda  voljela.

..

Ljubav sa tobom moram priznati

Čaroliju ima u sebi da čovjeka izludi

Na usnama tvojim nešto postoji

Eh kada bih mogo barem istinu da znam

Možda bi lakše mi bilo da te opravdam

Još uvijek negdje u meni toliko toga je tvoje

I ne znam zašto zamišljam da sretni smo nas dvoje.

..

Ljubav sa tobom moram priznati

Čaroliju ima u sebi da čovjeka izludi

Na usnama tvojim nešto postoji

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.07.2020

Na usnama tvojim nešto postoji

D                             A        G                       D

Često je mučilo mene pitanje dal sam tvoj

Bm                         G          A                    D

Il sam ipak na kraju postao samo broj

D                   A        G                       D

Dal si onu ljubav super odglumila

Bm                         G          A                D

il si me stvarno Iris  ti onda  voljela.

G                 A            D          Bm

Ljubav sa tobom moram priznati

G                        A          D             Bm

Čaroliju ima u sebi da čovjeka izludi

G                                   A           D

 Na usnama tvojim nešto postoji

D                     A                   G                       D

Eh kada bih mogo barem istinu da znam

Bm                          G          A                           D

Možda bi lakše mi bilo da te opravdam

D                                  A        G                       D

Još uvijek negdje u meni toliko toga je tvoje

Bm                         G                       A                          D

I ne znam zašto zamišljam da sretni smo nas dvoje.

G                 A            D          Bm

Ljubav sa tobom moram priznati

G                        A          D             Bm

Čaroliju ima u sebi da čovjeka izludi

G                                   A           D

 Na usnama tvojim nešto postoji

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.07.2020

Dal si onu ljubav za mene glumila il si me stvarno voljela

Ne znam, eto taj naš susret samo zamišljam, što bi se desilo.

Kada bih te onako ne planirano slučajno u tvom gradu susreo.

Dal bih se na tebe derao, vrištao, dal bih ti šamar opalio

Neku svoju tugu jad i čemer bez tebe eto kao time naplatio.

Zamišljam, čisto zamišljam a u dubini duše priželjkivam

Nekom novom susretu se naivno kao klinac uzalud radujem.

Znam da to toga neće i ne može doći, daleko skrivena si

Trebao bih da te zaboravim, al teško mogu da to učinim.

Onako stojiš, ispred mene si šokirana kad si me vidjela

Šutiš, riječi ne progovaraš u sebi od stida očigledno izgaraš

A ja samo gledam gutam te u grudima osluškujem jecanje

Bez obzira što si mi učinila još uvijek si za mene najljepša.

Pitam se onako pognutu uhvaćenu, kako se tada osjećaš

Nisi riječi trebala prozboriti niti u očima suze skrivati.

Da nešto kažeš da pravdaš se baš od tebe i ne očekujem

Ona ledena tišina između nas se jezivo vječnošću provlači.

Ja bih i tada da te zagrlim poljubim da se nekako isplačeš

Al me nešto skočilo ne mogu od šoka da se pomaknem

Kao da su se noge oduzele sa dušom pune tuge spojile.

A iz tebe niti slovo, psovka ljutnja neka da bar  izleti.

Ne očekujem i ne nadam se da možda u ljubav kuneš se

Nemaš razloga i obraza da mene za nešto optuživaš

Sebi u lažima  onako u duši i srcu od stida znam da izgaraš.

Znam da se grozno osjećaš i nije baš da tebi lako je.

Tko zna dal ćeš mi moći ikada priznati u oči vedro gledati

Da mi bar imaš snage jedno, samo eto jedno odgovoriti

Dal si onu ljubav za mene glumila il si me stvarno voljela

Ti nemaš pojma koliko svijeća sam suzama ridajuć gasio.

No to baš i važno ti nije, gledaš iz ovog susreta da izvučeš se

Osjećam kako bez iti riječi u duši gušiš se, na djelu uhvaćena.

Eh kad bi znala koliko je ljubavi za tebe još u ovim grudima.

Kad bi mi prišla i opet poljubila, vjerojatno oprost bi dobila.

Ovako ledena neplanirana situacija među nama se desila.

Glavu ne dižeš, riječi ne izvlačiš, opravdanje ne pronalaziš.

I niti sam ne znam koliko bi tom tišinom sve obavijeno trajalo.

Kad bih te susreo kao da se ništa nije desilo možda bih te zagrlio.

A možda ja u stvari totalno pogrešno tvoju rekaciju zamišljam

Možda bi jednostavno pokunjene glave pokraj mene produžila

Jer obraza snage ti nebi imala ili htjela barem nešto izreći

Jer i ta mogućnost da samo hladno proći ćeš može postojati.

Možeš me kao stranca promatrati,da me nikada nisi vidjela ponašati

Čak niti glavu ne moraš dizati samo pored mene ti valja produžiti.

Vidiš i ta mogućnost je ono baš moguća u što si se ti pretvorila.

Kada si onako hladno bez iti jedne riječi tiho one noći nestala.

Bože koliko i pored svega još uvijek osjećam da želim volim te.

Još uvijek barem za taj slučajni susret postoji naivno nadanje.

Još uvijek očekujem tvoje objašnjenje ili barem neki odgovor

Eto recimo zajedno sjesti imati otvoreni iskreni ljudski razgovor.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.07.2020 u 05:11

Dal si onu ljubav za mene glumila il si me stvarno ženo voljela

Da li su Vam rekli, da li su Vam možda barem šapnuli

  • lnspiracija bijaše jedna divna Irina…preko silnih kontinenata
  • hvala ,hvala… hvala

Da li su Vam rekli, da li su Vam možda barem šapnuli

da ona je svojom čarobnom energijom mnogim dušama prošetala…

vjerujte im nakon toga ste omamljeni i tko zna u kojem svijetu zalutali…

Ona  izgleda skromna, povučena a tako jako je druželjubljiva

Kada priča svaki trenutak pažnje vam tiho lopovski preuzima

Vi niste svjesni kako vaše biće ona olako potpuno kontrolira.

Ona hoda Vašom dušom na prstima, svaki džep Vam prekopava

Nema tog dijela srca gdje ona onako posesivno gladno ne zaviri

I nakon toga ste gotovi, ono što nikada niste osjetili ona Vam probudi.

A sretnik što ima je vjerojatno samo mrvicu te sreće svjestan je

I Vi mu tako zavidite,onako u mašti na njegovom mjestu maštate

I kad se iz te posesivne mašte probudite brdo suza u očima osjetite.

..

Kao da ste sa najdražim bićem sate provodili i još bi gladovali

Samo opet u maštu da Vam navrati, da duša dušu osjeti

Budite pažljivi iz te mašte morate što prije pobjeći, vjerujte mi.

Čovjek bi je mogao godinama slušati niti trenutak ne trepnuti

Ona ima bogom dato ono toplo anđeosko biće ona sve umije

iz duše Vam se u srce olako prebacuje u vama prosto caruje.

Ne želite se odmaknuti mogli bi je bez predaha slušati

U svakoj njenoj riječi neko blaženstvo vas tako obuzima

Bože pomislite tko je ta žena tko je sretnik kome ONA pripada.

I onda glavu podignete sretan što trenutak imaste

Da budete pored nje da je pažljivo sa užitkom slušate

I dok korak pružate još dugo predugo u sebi je osjećate.

Eh kad bi ste još eto  sreću imali pa je u živo susreli

Koju energiju tek onda bi osjetili dal ste o tome razmišljali

Bolje vam je korak nastavite što kraće se uz nju zadržite.

Nakon toga ako je budete upoznali,budete se vjerujte izgubili

Svoj preostali dio života za njom garant budete opsesivno ludili

Jer ona je princeza, kraljica, carica što dušu Vam preotima.

..

I ako do tada niste pisali stihove, vjerujte život Vam mijenja se

Postajete umjetnik duše svoje razvratnik, oponašate Jesenjina

Umjetnička duša ne bude mirovala od tada uporno u Vama.

Možda pokušate i portrete da crtate, nju će te prvu da zamišljate

U duši I srcu vjerojatno uokviriti da uporno gladno prati Vas.

Jer ona stvarno svu ljubav zaslužuje, sretnik je onaj što ima je.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.07.2020

Da li su Vam rekli, da li su Vam možda barem šapnuli

Ona se udaje kažu novine

Onako baš… čisto iz dosade

čitah jutarnje… bez razloga novine

Kad tamo gle… slika je njena

ne nije moguće ona  se udaje…

U meni neki …nemir se budi  

a srce hoće skoro da iskoči

Ne nebi to ona… nikad uradila

Valjda bi meni to prvome javila.

I onda  nekako.. užasno Gušim se

pa  bez daha uplašen… izgubljen ostajem

Jer ne mogu ono što vidim

nikako da vjerujem.

..

Kako si to mogla meni da uradiš

Kako si ti mogla bez mene  da odlučiš

Izgleda nisam tebi ništa značio.

Toni Ljubiša, Božić, Bugojno,15.07.2020

Ona se udaje kažu novine

C#m                          F#m      

Onako baš… čisto iz dosade

G#                                            C#m

čitah jutarnje… bez razloga novine

E                                    B        

Kad tamo gle… slika je njena

F#m                                      G#

ne nije moguće ona  se udaje…

C#m                               F#m   

U meni neki …nemir se budi  

G#                                C#m

a srce hoće skoro da iskoči

E                                       B            

Ne nebi to ona… nikad uradila

F#m                                      C#m

Valjda bi meni to prvome javila.

   B                                        E               

I onda  nekako.. užasno Gušim se

                B                                           E

pa  bez daha uplašen… izgubljen ostajem

                F#m                       G#         

Jer ne mogu ono što vidim

                        C#m

 nikako da vjerujem

A                 B         E                   C#m

Kako si to mogla meni da uradiš

A                 B         E                   C#m

Kako si ti mogla bez mene  da odlučiš

F#m                       G#             C#m

Izgleda nisam tebi ništa značio.

Toni Ljubiša, Božić, Bugojno,15.07.2020

Jer ti si ljubav moja prva i posljedna

Ja bih ti nešto otkrio ako mi dozvoliš

Ja bih ti nešto otkrio ako mi oprostiš

Jer Dugo sam ovo lomio i držao u sebi

Al ipak moram te pitati da li bi pristala ti

..

Budi moja žena svih ovih godina

Budi moja pratilja što srećom me obliva

Jer ti si ljubav moja jedina

Jer ti si ljubav moja prva i posljedna.

..

I sada dobro razmisli što ćeš odlučiti

Jer ovakav život bez tebe ja ne mogu živjeti

Jer Dugo sam ovo lomio i držao u sebi

Al ipak moram te pitati da li bi pristala ti

..

Budi moja žena svih ovih godina

Budi moja pratilja što srećom me obliva

Jer ti si ljubav moja jedina

Jer ti si ljubav moja prva i posljedna.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,13.07.2020

Jer ti si ljubav moja prva i posljedna

Cm                      Fm    G                  Cm

Ja bih ti nešto otkrio ako mi dozvoliš

Cm                      Fm    Bb                   Eb    G

Ja bih ti nešto otkrio ako mi oprostiš

Cm                            Fm    G                  Cm

Jer Dugo sam ovo lomio i držao u sebi

Cm                          Fm    Bb                          Eb    G

Al ipak moram te pitati da li bi pristala ti

Ab              Bb      Eb                   Cm

Budi moja žena svih ovih godina

Ab              Bb      Eb                   Cm

Budi moja pratilja što srećom me obliva

Fm                          G             Cm

Jer ti si ljubav moja jedina

Fm                          G                 Cm

Jer ti si ljubav moja prva i posljedna.

Cm                      Fm    G                  Cm

I sada dobro razmisli što ćeš odlučiti

Cm                               Fm    Bb                          Eb    G

Jer ovakav život bez tebe ja ne mogu živjeti

Cm                            Fm    G                  Cm

Jer Dugo sam ovo lomio i držao u sebi

Cm                          Fm    Bb                          Eb    G

Al ipak moram te pitati da li bi pristala ti

Ab              Bb      Eb                   Cm

Budi moja žena svih ovih godina

Ab              Bb      Eb                   Cm

Budi moja pratilja što srećom me obliva

Fm                          G             Cm

Jer ti si ljubav moja jedina

Fm                          G                 Cm

Jer ti si ljubav moja prva i posljedna.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,13.07.2020

Vješta lagalica

U sve njene riječi baš sam vjerovao

Ko zaljubljen klinac uvijek je pratio

A toliko bi puta meni se zaklela

Da nikog ko mene nikad nije voljela.

..

Još i danas je pamtim  duša me boli

Previše tragova u srcu mi stoji

Eh kad bi barem iz mene nestala

Pa me na miru napokon pustila.

Kako je mrzim ono baš odvratno

A ipak je volim luđački bolesno

Kako iz ljubavi mržnja se probudi

Da čovjek u trenu tu ljubav zamrzi .

..

Tek sada vidim vješto bi lagala

Sve u detalje baš je planirala

Do kada bude u mojim mislima

I kada iz srca bude mi nestala

Kako je mrzim ono baš odvratno

A ipak je volim luđački bolesno

Kako iz ljubavi mržnja se probudi

Da čovjek u trenu tu ljubav zamrzi .

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 13.07.2020

Vješta lagalica

                        Am                       E7

U sve njene riječi baš sam vjerovao

                           F       G              C

Ko zaljubljen klinac uvijek je pratio

                    Dm                        Am

A toliko bi puta meni se zaklela

                          E                           Am

Da nikog ko mene nikad nije voljela.

                          Am                              E7

Još i danas je pamtim  duša me boli

                 F             G                  C

Previše tragova u srcu mi stoji

                   Dm                          Am

Eh kad bi barem iz mene nestala

                     E                              Am

Pa me na miru napokon pustila.

F            G            C          Am

Kako je mrzim ono baš odvratno

F                    G            C          Am

A ipak je volim luđački bolesno

F                    G            C          Am

Kako iz ljubavi mržnja se probudi

                      E                            Am

Da čovjek u trenu tu ljubav zamrzi .

                 Am                       E7

Tek sada vidim vješto bi lagala

                 F      G                C

Sve u detalje baš je planirala

                Dm                             Am

Do kada bude u mojim mislima

                 E                             Am

I kada iz srca bude mi nestala

F            G            C          Am

Kako je mrzim ono baš odvratno

F                    G            C          Am

A ipak je volim luđački bolesno

F                    G            C          Am

Kako iz ljubavi mržnja se probudi

                      E                            Am

Da čovjek u trenu tu ljubav zamrzi .

Toni Ljubisa bOzic, Bugojno, 13.07.2020

Jer Grozno je tebe voljeti kad nisam više tvoj

Sutra je deset godina od kad si otišla

Jer bol u mojim grudima uporno podsjeća.

Ma koliko se trudio ne mogu da te zaboravim

Jer bol u mojim grudima uporno podsjeća.

Hajde barem pomozi mi da uklonim ovu bol

Jer Grozno je tebe voljeti kad nisam više tvoj

Onda se ko luđak napijem misleć da lakše mi

Al suze neće da prestanu na tebe podsjećaju

I onda se isplačem noćima proklinjem sjećanje

Ono mi uvijek vrati se kroz najteže bolove.

Hajde barem pomozi mi da uklonim ovu bol

Jer Grozno je tebe voljeti kad nisam više tvoj

..

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.07.2020

Jer Grozno je tebe voljeti kad nisam više tvoj

 …

D                       Gm         D7          Gm

Sutra je deset godina od kad si otišla

Cm                         Gm        D7                 Gm

Jer bol u mojim grudima uporno podsjeća.

D                       Gm         D7          Gm

Ma koliko se trudio ne mogu da te zaboravim

Cm                         Gm        D7                 Gm

Jer bol u mojim grudima uporno podsjeća.

Bb                           D7                          Gm

Hajde barem pomozi mi da uklonim ovu bol

     Cm                        Gm        D7                        Gm

Jer Grozno je tebe voljeti kad nisam više tvoj

D                              Gm         D7                  Gm

Onda se ko luđak napijem misleć da lakše mi

Cm                         Gm        D7                 Gm

Al suze neće da prestanu na tebe podsjećaju

D                               Gm         D7                Gm

I onda se isplačem noćima proklinjem sjećanje

Cm                         Gm        D7                 Gm

Ono mi uvijek vrati se kroz najteže bolove.

Bb                           D7                          Gm

Hajde barem pomozi mi da uklonim ovu bol

    Cm                        Gm        D7                         Gm

Jer Grozno je tebe voljeti kad nisam više tvoj

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.07.2020

Vješto odglumila je da za mnom luda je

Tko bi se tome baš  ikada nadao

Tko bi ikada u tvoju ljubav posumnjao

Poslije toliko u suzama izrečenih zakletvi

Toliko boli može da doživi samo tko zavoli.

I rekoh si e moj jarane nikada više

Niti jednu riječ nemoj joj vjerovati

Nemoj onaj pogled u očima joj čitati

Ona čak i očima vješto zna slagati.

Ostaje dugotrajna borba vjerojatno u meni

Čekaju me duge godine da zaboravim je.

Srce mi ranjeno uporno probleme donosi

Ono ne želi i ne može da je zaboravi.

Očigledno jasno mi deblji kraj me zapao

Naivno srce sam otvorio da volim je priznao

Nakon toga se za ne vjerovati onako hladno

okrenula i tako užasno slomljena srca ostavila.

Dobila je što je željela a to što me slomila

Nju baš puno i ne dira jer je očigledno lagala

Vješto odglumila je da za mnom luda je.

Sada sa njim je za mene nije briga je.

Pa gdje baš mene da zapadne ta lažljivica

Bez razloga onako be ziti jedne riječi je nestala.

Ne javlja se, po svijetu putuje u njegovom naručju

Pa normalno kod mene nije baš bila sigurna.

Nije dovoljno dolarske sigurnosti imala

Eto joj sada uskoro saznat kod koga je zaglavila.

Glavu gore sam dalje nastavljam, mada boli me.

Poklonih joj tolike godine i luđački voljeh je.

Ne kajem se, u meni vrte silna pitanja

Zašto mi nije priznala zašto me je lagala

Zašto se bogom toliko puta zaklinjala

Da ludo luđački me voljela i angelom prozivala.

..

Bolno iskustvo sam skupio, u tuđinske riječi vjerovao

Jer mislih da sam je ono baš do bola poznavao

I eto imam dokaz na sebi kako sam naivno postupio.

Kasno kajanje, glava ima gordo da diže se.

Ima ih boljih od nje tamo negdje na čekanju

Koje ljubav moju iskrenu vjerojatno zaslužuju

Ali ovo mi je škola I nema vise da se zalijećem

Da srce naivno iskreno otvaram da se tek tako zaljubljivam..

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 12.07.2020

I nemoj molim te više da mi pišeš i da mi se javljaš

Uzalud pisma mi pišeš

pa nešto pokušavaš

Jer Samo mi ranjeno srce

da krvari ostavljaš.

A Rane  duboke sve teže

srce razaraju

Pa kažu  na licu mi vide

dušu u raspadu.

I nemoj molim te više da mi pišeš i da mi se javljaš

Previše bolnog je sjećanja srce mi razaraš.

Ja nemam srce od kamena

i sve ga olako razori

Ne želim opet da ovo

srce ja povrijedim.

A Rane  duboke sve teže

srce razaraju

Pa kažu  na licu mi vide

dušu u raspadu

I nemoj molim te više da mi pišeš i da mi se javljaš

Previše bolnog je sjećanja srce mi razaraš

..

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.07.2020

I nemoj više da pišeš i nemoj da javljaš se

Bm                                                               F#

Uzalud pisma mi pišeš pa nešto pokušavaš

F#                                                                        Bm

Jer Samo mi ranjeno srce da krvari ostavljaš.

Bm                                                               F#

A Rane  duboke sve teže srce razaraju

F#                                                                        Bm

Pa kažu  na licu mi vide dušu u raspadu

Em                                                                                Bm

I nemoj molim te više da mi pišeš i da mi se javljaš

F#                                                                Bm

Previše bolnog je sjećanja srce mi razaraš.

Bm                                                               F#

Ja nemam srce od kamena i sve ga olako razori

F#                                                                        Bm

Ne želim opet da ovo srce ja povrijedim

Bm                                                               F#

A Rane  duboke sve teže srce razaraju

F#                                                                        Bm

Pa kažu  na licu mi vide dušu u raspadu

Em                                                                                Bm

I nemoj molim te više da mi pišeš i da mi se javljaš

F#                                                                Bm

Previše bolnog je sjećanja srce mi razaraš

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.07.2020

Poštar vidi tugu u mojim očima kad god me ugleda

To što pisma uporno šalješ mi neće ništa promijeniti

Na svoj poseban način preboljevam te,grize sjećanje

Poštar vidi tugu u mojim očima kad god me ugleda

Svjestan je da se nešto između nas tužno događa.

Ti vjerojatno sijećaš se svih događaja naših datuma

A ja silom sve da zaboravim uzaludno pokušavam

Nekako sve tu je tako je blizu i srcu mi vidljivo

Jer te nikada nisam do kraja očigledno prebolio.

..

Lakše mi jer ti za sve kriva si pa savjest ne grize me.

Bog mi je svjedok da iskreno požudno voljeh te.

A još više dokaza postavljam putem gladnih stihova.

Tamo si dobila glavnu ulogu te mo te svi upoznaju.

Svi su kroz stihove saznali i kakvu su vrstu žene upoznali

Nekima gadiš se neki razumiju te svatko ima svoje mišljenje

Ali oni koji su kao ja bijedno ostavljeni sigurno su te zamrzili

Svoje propale ljubavi u tebi su vidjeli i te stare bolove obnovili.

Uzalud pišem mi da fale ti oni naši strastveni susreti

Da fali ti gitara da samo iz dubine duše i srca pjevam ti

Ali znaš da je ključ ljubavi kod mene je ostao,čuvam ga

Duboko u srcu da uporno skrivam ga da ne izgubim.

I ako me želja obuzma tamo navratim pa otključam sve

Doze ljubavi kao infuziju duše natočim, kroz suze prisjetim

I što prije to leglo tuge da ne puknem ridajuć napustim.

Jer ta bol nekako baš olako ne želi da me napusti.

A ti što si od mene pobjegla još putuješ rijekama stihova

Oni me podsjećaju u prošlost bolnu vraćaju dodiruju.

Mada pokušavam da više vedrih uspomena sjećam se

Al srce samo temu stihova u trenutku inspiracije odabire

Sa tobom sam život upoznao kako od nekoga pobjeći

Kako biti hladan besćutan i kako hladno glavu okrenuti

Al nikako tu bol ostavljanja ne mogu iz sebe izbiti

Kad me ona dokuči suze ridanjem ne mogu zaustaviti.

Jer mi kroz sjećanje slike osmijeha tvojih očiju prolijeću

Na tvoje usne uporno gladno posesivno vraćaju

Kako strasno ljubiš me vriske te ljubavi u srcu mi skrivaju

A onda u momentu ostavljenog ludo zaljubljenog vraćaju.

To što pisma uporno šalješ mi neće ništa promijeniti

Na svoj poseban način preboljevam te,grize sjećanje

Poštar vidi tugu u mojim očima kad god me ugleda

Svjestan je da se nešto između nas tužno događa.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.07.2020

Ne hvala ti, bar ti me ne trebaš podsjećati

Svega što smo imali rado se mogu sjećati

Ne hvala ti,bar ti me ne trebaš podsjećati

Ja kao ti olako ljubav našu  ne zaboravljam

Još uvijek na tvojim usnama često obitavam.

Mada daleko si i vjerojatno sve zaboravila

Žižak tvoje ljubavi u meni si trajno ostavila

Da me oluja zaborava nebi zauvijek ugasila.

Dal sada vidiš koju ljubav od mene si primala.

Ali tebi to ništa ne znači izgleda što si imala

Kada si u jednom danu sve zaboravila uništila

E vidiš kod mene su drugačije nus pojave.

Još uvijek žešće izleda sada želim i volim te.

Možda je tako lakše da te postepeno zaboravljam

Da te šokom bez ljubavi u trenu ne izbrisivam.

Polako nestaješ,slike blijede ti u mašti starija si

Jedino te usne zadržavaju olako od tebe ne odustaju.

Ima nešto posesivno u tvome vatrenom poljupcu

Ona vatra preduboko u meni je tragove ostavila

Pepela strasti na sve strane srca i duše se prikriva

I zato taj popljubac stalno ponovo priželjkujem.

Naivno novom susretu sa tobom se nekako radujem

Mada svjestan sam da si njegova i njemu eto pripala

Ali protiv sebe ne mogu ljubav ona nije sva ugasila.

A to što ti lik zaboravljam baš se previše i ne nerviram.

Mnogi nakon tragedija u ljubavi su se vjerojatno pitali

Zašto i zbog čega dalje bi živjeli i čemu život nastavili

U depresiju bi upali crne misli danima i noćima valjali

Samo jedan trenutak bi im falio da bi tragično završili.

U nekom novom životu gore bi tamo opet ljubav tražili

Iskreno i ja bijah na toj tankoj oštroj života i smrti ivici

Na veoma tankoj i krhkoj između života i smrti granici

Anđeli tu glupost nisu dozvolili očigledno su me zavoljeli.

Nevjerojatan bol sam upoznao, sebe sam potpuno otkrio

Koliko mogu izdržati kako bez ljubavi i bolova preživjeti

Pa sada na neki način žalim te, znam  te grize sjećanje

Znam da te noćima razdire da kaješe ali to prikrivaš.

Ali ono što smo imali nikad za nikad u meni ne umire.

Na protiv to nezadovoljne stihove gladno prehranjuje

Svakim danom pišem nekada teške tužne i tragične

Ali većinom romantične ljubavne vrišteć da volim te.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.07.2020

Pa eto ti on i njegova lova o kojoj sanjaš da je imaš do krova.

Sve više sve češće

na tebe pomišljam

I kažem si sada je vrijeme

 prsten uručivaj

A onda se od nekud javiš

i kažeš da odlaziš

I sve godine moje

u trenu mi protraćiš.

Pa eto ti on   

i njegova lova

o kojoj sanjaš

da je imaš do krova.

Misliš bit će ti bolje

 jer je on ministar

Al nikad te voljeti neće.

ko što te volim ja.

Al nemoj poslije da kukaš

da si pogriješila

I da bi se rado meni  

na usne  vratila

Pa eto ti on   

i njegova lova

o kojoj sanjaš

da je imaš do krova.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,10.07.2020

I sve godine moje u trenu mi protraćiš

B               E                  F#                     B

Sve više sve češće na tebe pomišljam

G#m                         C#m       E             B

I kažem si sada je vrijeme prsten uručivaj

B                                             E              B

A onda se od nekud javiš i kažeš da odlaziš

G#m              C#m       E                       B

I sve godine moje u trenu mi protraćiš.

B             F#      E                      B         

Pa eto ti on   i njegova lova

                F#           E                       B

o kojoj sanjaš da je imaš do krova.

B                        E        F#                      B

Misliš bit će ti bolje jer je on ministar

G#m                         C#m   E                       B

Al nikad te voljeti neće ko što te volim ja

B                                E           F#                           B

Al nemoj poslije da kukaš da si pogriješila

G#m                 C#m       E              B

I da bi se rado meni  na usne  vratila

B             F#      E                      B         

Pa eto ti on   i njegova lova

                F#           E                       B

o kojoj sanjaš da je imaš do krova.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,10.07.2020

Sve više sve češće

na tebe pomišljam

I kažem si sada je vrijeme

 prsten uručivaj

A onda se od nekud javiš

i kažeš da odlaziš

I sve godine moje

u trenu mi protraćiš.

Pa eto ti on   

i njegova lova

o kojoj sanjaš

da je imaš do krova.

Misliš bit će ti bolje

 jer je on ministar

Al nikad te voljeti neće.

ko što te volim ja.

Al nemoj poslije da kukaš

da si pogriješila

I da bi se rado meni  

na usne  vratila

Pa eto ti on   

i njegova lova

o kojoj sanjaš

da je imaš do krova.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,10.07.2020

I sve godine moje u trenu mi protraćiš

B               E                  F#                     B

Sve više sve češće na tebe pomišljam

G#m                         C#m       E             B

I kažem si sada je vrijeme prsten uručivaj

B                                             E              B

A onda se od nekud javiš i kažeš da odlaziš

G#m              C#m       E                       B

I sve godine moje u trenu mi protraćiš.

B             F#      E                      B         

Pa eto ti on   i njegova lova

                F#           E                       B

o kojoj sanjaš da je imaš do krova.

B                        E        F#                      B

Misliš bit će ti bolje jer je on ministar

G#m                         C#m   E                       B

Al nikad te voljeti neće ko što te volim ja

B                                E           F#                           B

Al nemoj poslije da kukaš da si pogriješila

G#m                 C#m       E              B

I da bi se rado meni  na usne  vratila

B             F#      E                      B         

Pa eto ti on   i njegova lova

                F#           E                       B

o kojoj sanjaš da je imaš do krova.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,10.07.2020

I onda sa razlogom počinjem sumnjati dal si bila iskrena

Što više pokušavam sve teže te zaboravljam

U ogledalu vidim očigledno ubrzano propadam

A između nas zaredale samotne hladne godine

Niti te vidim i baš jednu riječ od tebe ne čujem.

….

E jedine kada oči zaklopim usne ti osjetim

Kao prvog dana strast mi nezasitno poklanjaš

Stalno smiješ se ljubiš me i zato te ne zaboravljam.

Da se bar u snovima eto prestaneš pojavljivati.

E baš i zbog toga jako teško je sve što smo imali zaboraviti.

U tim snovima tako jasno opet strasno moja si

Ne prestaješ se ono slatko smijati strasno me ljubiti.

I tada se jedino potpun i sretan nekako osjećam.

….

U kalendar ne pogledavam sve se prebrzo odigrava

Godišnja doba kao dani mi prolaze a bolno nemam te.

U našoj sobi najviše vrijeme usamljen provodim,

Sve što si dodirnula još uvijek se jasno prisjetim.

Svijeće crvene koje si palila da bi romantiku napravila

Miris dunje kao da iz zidova izbija dio su tvojih tragova.

One papuče što si nosila, onaj peškir što si koristila

Moju orange majicu koji su uvijek skoro uvijek nosila.

I pored svih silinih tvojih tragova soba mi je hram postala

Sve se nekako u ceremonijama odvija, ti mi na grudima

Bože koliko luđački voljeh te i zato sve teže boli me.

Boli me jer više nisi tu nisi ono nasmijana uz mene.

Niti pisma niti poruke niti jedna riječ ne stiže od tebe

I to me još više ubija i teško ranjava da si takva postala

Da si pored one silne ljubavi sve tako olako zaboravila.

Da možeš sve ove godine izdržati i niti jednom se javiti.

..

I onda sa razlogom počinjem sumnjati dal si bila iskrena

Kad si mi sto puta na dan ljubav vjernu izjavljivala

Toliko puta u boga se zakli njala da ljubavi svijedok je.

Da ludo voliš me da život nema smisao kad nisam uz tebe.

Ne mogu da vjerujem da u tebi crvi ne potkopavaju

Da barem jednom u deset godina na kratko javiš se

Ali ne kao da su ti jezik iščupali ili su nečim mozak ti  isprali

Mene iz tvoga sjećanja definitivno nekako izbrisali.

Sve nekako druge optužujem a ne ti da kriva si.

Jer ne mogu prihvatiti da sve ono vrijeme u stvari lagala si.

Nije moguće onako strasno nekoga ljubiti a ne voljeti

Jednostavno ne mogu tebe za ovu samoću optuživati.

A kazaljke na našem satu zamrzle, kao i one da tuguju

Vrijeme više ne pokazuju, Lanac starog sata ne klati se

A sijećaš se kako su nas sve sekunde i minute pratile.

Kada bi možda pričale najbolji svjedok naše  ljubavi bi postale.

A tješim se, da moram glavu dignuti i dalje nastaviti

Ali nekako iskreno moram ti priznati teško, teško da  ću uspijeti

Teško svu onu čaroliju što smo imali zaboraviti

Sve tako prečesto u sebi nastavljam sjećanje ponavljati.

Sreća pa me u snovima nestrpljivog gladnog zatekneš

I u sekundi osmijehom svojim prevrneš i ljubiš me

Znaš kako si na meni voljela ležati i tako  me gledati

I sto puta dok luđački voliš i ljubiš me ponavljati.

Čovječe dal si ti svjestan koliko VOLIM TE.

I te riječi svaku večer u snovima u meni odjekuju

Na tvoje usne vrele slatke preslatke vraćaju.

I mira mi nedaju i zato te nikako i preteško  zaboravljaju.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.07.2020 u 04:43 min

Bože kako voljeh te, dal je to u stvari uopće postojalo

Dal je se to nama uopće dešavalo

I tako nam mozak i srce i dušu zaludilo

I onda sa razlogom počinjem sumnjati dal si bila iskrena

Da li vrijedi nastaviti dalje

Ja bih rado da te opet ljubim

Ja bih da mi tiho noćas tepaš

Jer kad tvoje vrele usne ljubim

Gladno sam te željan više trebam.

Daj još jednom da te barem ljubim

Daj još jednom da te imam strasno

Nakon toga vidjet ćemo gdje smo

Da li vrijedi nastaviti dalje

Tu na plaži strpljivo te čekam

Gdje si rado trčala u krilo

Ljubaila me luđački i strasno

bar je nama uvijek ludo bilo

A…

Daj još jednom da te barem ljubim

Daj još jednom da te imam strasno

Nakon toga vidjet ćemo gdje smo

Da li vrijedi nastaviti dalje.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.07.2020

Da li vrijedi nastaviti dalje

Am                                         E

Ja bih rado da te opet ljubim

F                              G                   C    E

Ja bih da mi tiho noćas tepaš

Dm                                         Am

Jer kad tvoje vrele usne ljubim

E                                                       Am

Gladno sam te željan još te trebam.

F                              G                    C         E

Daj još jednom da te barem ljubim

F                              G                    C          E

Daj još jednom da te imam strasno

 Dm                                        Am

Nakon toga vidjet ćemo gdje smo

E                                      Am  E

Da li vrijedi nastaviti dalje

Am                                         E

Tu na plaži strpljivo te čekam

F                        G              C    E

Gdje si rado trčala u krilo

Dm                                         Am

Ljubila me luđački i strasno

E                                              Am

bar je nama uvijek ludo bilo

F                              G                    C         E

Daj još jednom da te barem ljubim

F                              G                    C          E

Daj još jednom da te imam strasno

 Dm                                        Am

Nakon toga vidjet ćemo gdje smo

E                                      Am  E

Da li vrijedi nastaviti dalje.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.07.2020

Jer samo ti si zaslužna za vodopade gladnih stihova.

Njena čarolija svoju galaksiju dobila

U njoj stanujem njenoj strasti radujem

Stalno posesivno u njenom naručju

Osjećam ljubav iskrenu ne izmjernu.

Njena vatra iz svakog dijela duše izbija

Da smo sretnici osmijehom podsjeća

Nikad se nebi razdvajali posesivci postali.

Dok se ljubimo oči zatvorene držimo

A onda ih otvorimo jer ne vjerujemo

Da nam se sve to čarobno događa

Sretani anđeo sada na mojim grudima.

A vani pljušti prolom oblaka se užasan obrušio

Ali našu ljubav i strast teško da bi poremetio.

I onda mi onako tiho šapuće pita dal volim je

A ja osmijeh onaj kez nabacim hoću da poludim.

Da li svjesna si da si proljeće u meni

Zer nisi primjetila tvojim dolaskom

Osmijeh na kiselo lice si mi vratila

Ljubav ne izmjernu godinama dijelila.

Sve dok budeš moja vjernost ti obećajem

Svakom tvom koraku ima da se radujem

Kada te starost prigrahi i sve kostizabole

Ima da se naslanjaš na mene ljubavi jedina.

Nikada biti sama ne smiješ trenutak ostati

Ova neizmjerna ljubav ima da te poprati

Jer ne mogu ti za 10 života ljubav uzvratiti.

Ali ti obećajem da ću te luđački voljeti.

I kada ti nekad težina u dušu se podlo uvali

Ne brini svaku suzu ću poljupcima da ispratim

Ima da ti čitam stihove da te na našu ljubav podsjete

Jer samo ti si zaslužna za vodopade gladnih stihova.

Ima da naučim kuhati tvoje želje ispunjavati

Jer tek sa tobom svatih što znači iskreno voljeti

Hvala ti što boravim godinama u tvojoj galaksiji

I nikad ne zaboravi da muška duša i te kako zna voljeti.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.07.2020

Oni su sretnici nemoguću šansu ljubavi su dobili

Ljubav što je starija nekako u plodno vino se pretvara

Ne odoljiva izazovnija pa godinama strasnija postaje

Samo srce koje iskreno voli do bola sve razumije.

A oni su se baš tako voljeli za primjer drugima postali

Oko njih je sve ali ne primjetno od ljubavi frcalo

U očima ,osmijehu onom prodornom pogledu otkrivalo.

Nisu svjesni da su jedni od rijetki toliku ljubav doživjeli

Ali godinama su shvatali jedno za drugo su rođeni

U ovom životu sreću u ljubavi sudbina im podarila.

Svake sekunde onaj vrč strasti sve više i više punila

Nekatara su imali izobilje na sve strane se prelijevao

Prekrasnu iskrenu ljubav tako jasno pokazivao.

Niti sami nisu vjerovali da su svakim danom uživali

Pažnju na tu sreću jednosatvno nisu niti obraćali.

Ali se nisu trenutka jedno od drugog slučajno odvajali.

Kao da znali su ta ljubav toliko jaka al ipak krhka je

Jer život je opak i nikada ne znaš kada donose šokove.

Sve su uzajamno tajne ljubomorno od zavidnih čuvali.

Jednostavno svakim danom na oprezu pametno uživali

Drugima nisu dozvoljavali da unose sve laži i nemire

Da im slučajnu dragocjenu ljubav taj otrov ne dodirne.

Oni žive na svome otoku, ljubav još uvijek uzgajaju

Svakim danom još više i više ljubavi dosipavaju.

I sve im okolo cvijeta, i neka je ta ljubav baš sreću zaslužuje.

Oni su sretnici nemoguću šansu ljubavi su dobili

I to su u pravom smislu riječi do kraja koristili

Na druge pažnju nisu obraćali jednostavno su uživali.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.07.2020 u 03:22

Ali noći, noći mi mira nedaju, stihova vodopadima naredaju

Što mi je što mi se to uporno događa

Što mi je što mi se to uporno događa

Sa tugom se baš tvrdoglavo prepirem

Nekako se baš dosadno meni navalila

Niti sam ne znam što je time postigla.

Nekako uporna južina me težinom obmotava

Da mi se pamet razbistri nikako ne dozvoljava

Mislih da sam baš odavno sa njom raskrstio

Da sam sve što smo imali zauvijek zaboravio.

Al ima negdje veliki trun u meni, gdje li boravi.

Da mi ga je samo nekako bar na kratko pronaći

Da ga iz korjena izvadim da je prokleto zaboravim.

Više je i bogu i narodu ona do bola tuga dosadila.

….

I kud baš meni da se natovarila, ne odustaje

Svaki mogući trenutak sačekuje pameću upire

U glavu mi uskoči, svo što sam do tada radio

U paramparčad zaborava rasturi i baš me uguši.

A kad bi barem mogao oproštaj zbogom da joj uručim

Jer jesam li oči sklopio, taj trun bi se drsko probudio

I do jutra nebi me niti trena na miru puštao.

Onda koje kakve misli navale pa se silni stihovi izrode.

Više i češće u molovima tuge nekako okrnjen boravim

Jer nikako ama baš nikako ne mogu da je zaboravim.

A toliko godina bez nje je proteklo ali ne popušta.

Toliko njenih izgleda  bitnih ostataka me tako rastura.

Nema što nisam probao, u nekoliko veza uskakao

Ali ne ide, sve druge sa njom ne mogu da se porede.

Jednostavno toliko toga u meni je divnog ostavila

Kao da me protiv zaborava izgleda nekako cijepila.

Trebam samo da smirim se da o njoj ne razmišljam.

U posljednje vrijeme moram priznati sve duže i uspjevam.

Ali noći, noći mi mira nedaju, stihova vodopadima naredaju.

I gotovo tu večer oka ne mogu da zaklopim i da je zaboravim.

Zorom ne ispavan budim se, prati me neko cjelodnevno buncanje

Jer je čitavu noć bila mi kraj uzglavlja, strasno mi tepala i ljubila

Lopuža uvijek me provali, slabu stranu lakovjerno mi zarazi

Jer kad me pogleda, nježnost ljubav strast izbija iz tog pogleda.

I onda imam osjećaj da je kraj mene onako budi se bulji u mene

Niti riječi ne progovori, nasmije se i strasno želi da poljubi

Ona nježnost ljubavna nas prelije i znam tog dana gotovo je.

Iz glave je neću moći izbaciti jer ću je gladno posesivno željeti.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,08.07.2020

Ali noći, noći mi mira nedaju, stihova vodopadima naredaju.

Samo da znaš uopće nije lako mi bez tebe opstati

Sva u meni si posesivnom glađu upijena

U svakom dijelu srca i duše zavučena.

Slatki nemir sa groznicom se udruzio

Svaki mogući moment za tebe mi uzeo.

Svake sekunde strijepim da nestat ćeš

Pa uskoro od mene vjerojatno otići ćeš

Niti sam ne znam sašto ta sumnja razara.

Ali taj osjećaj u posljednje vrijeme nervira.

Kažem si nemoj da umišljaš, ne razmišljaj

Samo pozitivne misli u tu glavu dosipaj.

Pa na kratko strahove ublažim, zaboravim

Al duboko još uvijek ruje nešto u podsvijesti.

….

A ja žedan te, glad za tvojom strašću ne prestaje

Kriva si što si me poljupcima do bola zarazila

Kriva si šti si toliku ljubav mi neprestano nudila

Možda to razlog je da te ne  izgubim plašim se.

Od kada si u srce mi se uvalila, sve druge si izbrisala

Samo o tebi razmišljam tebi se neprestano radujem

Svaki tvoj gladnim pogledom poslanii poziv iščekujem

Da priskočim te vrele usne opet i opet divljački osjetim.

Zašto se ljubiš jube moja tako posesivno dobro i prokleto

Srce mi  tvojim poljupcem nepovratno je do bola načeto

I kada strasno ljubim te sva čula mi tišinom zanijeme

Sav se tvojoj strasti gladan žedan kao drogiran prepustim.

Ne želim i ne mogu sve što imamo da slučajno zaboravim

Ne prođe niti tračak da na tebe posesivno ne pomislim

A nadam se čak sam i siguran da naše vrijeme dolazi

Ovo na kratko samotno vrijeme bez tebe ću olako da izdržim.

Nemoj predugo da izbivaš ili pak slučajno me zaboravljaš

Znaš ulicu, adresu, mjesto, grad, državu i kontinent

Do tvoga povratka zamišljat ću da sam prezauzet

Da o tebi što te nema slučajno trenutak ne izludim.

Samo da znaš uopće nije lako mi bez tebe opstati

Nadam se i tebe iste boli etp isto nekada presjecaju

Što sme predugo razdvojeni bolno podsjećaju

Ali moramo sva iskušenja izdržati ljubav testirati.

Ako ovo prebrodimo a siguran sam da hoćemo

Bit će najbolji dokaz da vrijedilo je samotno čekanje

A kad bi samo znala koliko fališ i koliko volim te.

Skratila bi nam ovu muku zapečatila nadanje.

Ne volim da kažem il da pišem ti prečesto volim te

Ali od kada si otišla stalno to u sebi dosadno ponavljam

Čak i kada šetam po parkovima tužan bez tebe usamljen

Često se onako u nebo gledajuć skoro vrišteć se proderem.

….

Volim te, volim te …dal ti voljena čuješ me,pokušaj da  javiš se

Pošalji barem neke znakove, koristi vezu i senjske vjetrove

Oni čak i do moga kontineta dopiru i ako treba sve javljaju

Jer znam da mi slatku grozničavu jezu skoro uvijek predaju.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.07.2020 u 04:03

Eh kad bi znali njenu istinu .

Kažu… da vide je često

Da plažom šeta i užasno plače

I Kažu samo da saginje glavu

Ljubavna bajka je nestala.

Eh kad bi znali barem istinu.

Eh kad bi znali pravu istinu.

Eh kad bi znali njenu istinu.

Ona je… baš ne i odavno

Ljubav života napokon pronašla

Ali je njenom naivnom greškom

Slomljene duše sama i ostala

Eh kad bi znali barem istinu.

Eh kad bi znali pravu istinu.

Eh kad bi znali njenu istinu.

Koliko je samo suza iz duše prolila

Koliko je noći zbog njega  užasno ridala

A samo je ljubav do bola željela

Jer samo je njega uvijek  iskreno voljela

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 05.07.2020

Eh kad znali barem istinu .

Bm                           F#

Kažu… da vide je često

D7                                           Em

Da plažom šeta i užasno plače

G                          D

I Kažu samo da saginje glavu

                     Em           F#

Ljubavna bajka je nestala

G                             F#           Bm F#

Eh kad bi znali barem istinu.

G                        A           D

Eh kad bi znali pravu istinu.

G                             F#           Bm F#

Eh kad bi znali njenu istinu.

Bm                           F#

Ona je… baš ne i odavno

D7                                           Em

Ljubav života napokon pronašla

G                                          D

Ali je njenom naivnom greškom

                     Em                     F#

Slomljene duše sama i ostala

G                             F#           Bm F#

Eh kad bi znali barem istinu.

G                        A           D

Eh kad bi znali pravu istinu.

G                             F#           Bm F#

Eh kad bi znali njenu istinu.

G                          A                      D   F#

Koliko je samo suza iz duše prolila

G                                   A                        D  F#

Koliko je noći zbog njega  užasno ridala

    Em                        Bm

A samo je ljubav do bola željela

                     F#                                       Bm

Jer samo je njega uvijek  iskreno voljela

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 05.07.2020

Pristani, samo pristani,nemoj sekunde više oklijevati

Što te češće i više posesivno gladno ljubim

nekako presretan sam  i kao da pamet gubim.

Biti u tvome društvu sve više i posesivnije uživam.

Oprosti ako ti previše vremena ljubavi oduzimam.

Jednostavno moram te gladno na oku imati

 moram te dodirivati onaj tvoj čarobni miris osjećati.

 Hvala ti što si čaroliju nemira u meni probudila.

Što si dječaka u moj život ponovo divljački vratila.

Nešto bih te pitao ali za sad hrabrosti nisam skupio.

Prosto neobjašnjivo te luđački posesivno obožavam

najljepši dio života sa tobom jube moja proživljavam.
 U tvom osmijehu usnama već godinama tako uživam.


Ali nemoj se jednoga dana jednoj čaroliji iznenaditi

možda će tvoj princ na konju napokon hrabrosti skupiti.
 Možda onako klekne u oči te onako sretnički pogleda

i tvoj odgovor DA nestrpljivo izluđujuć jedva sačaka.


Bit ćeš daleko najsretnija najljepša samo moja mladenka

kojoj srce ljubavi svoga života iz dubine duše poklanja.
Da te volim ne želim svakodnevno izgovarati i ljubav podcijenjivati.
Samo me promatraj kako u tvom društvu  sretnički uživam.

U mom oku kao u ogledalu samo sebe ćeš vidjeti

jedog sretnog čovjeka što ludi za tobom ćeš gledati.


Volim te…nadam se da ćeš onako presretna suziti

I svakog trenutka to neizmjernu ljubav  doživljavati.

Samo molim te pristani da do kraja života pratiš me

Da u pola dana il noći samo u tvoju ljubav uzdam se

Da mi osmijeh sa lica samo zbog tebe nikada više ne silazi

I da me ova gladna jeza prema tebi nikada ne prolazi.

Pristani, samo pristani,nemoj sekunde više oklijevati

Na još veću muku me sa nestrpljenjem ostavljati

Pripremi se,odgovor moraš u pola dana il noći imati

Ali nemoj se ništa posebno spremati, trebaš me samo voliti.

Pristani jer ne mogu više izdržati mogu poludjeti

Previše vremena smo zajedno a još toliko ljubavi imamo

Ti si u meni probudila ono što niti mašta nije stvorila

Koji sretnik sam da si baš mene za ljubav izabrala.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.07.2020

Baš smo ludu sreću imali.

Kada bi me pitali

da li ljubav postoji

Ja bih prizno

da sam ludo volio.

Kada sam te susreo

tad sam ljubav otkrio

Baš smo ludu sreću imali

Zajedno smo odavno

tajnu  vješto skrivamo

Skrivamo se noću i po mraku.

Ovo je čarolija

 što nas sretne zapala

Baš smo ludu sreću imali.

Ti i ja smo jube  uspjeli

strasnu ljubav mi smo stvorili

Neka ovo potraje naša ljubav tajne je

Naše vrijeme tiho pristiže

….

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 04.07.2020

Baš smo ludu sreću imali.

Bm                F#                                    Bm

Kada bi me pitali da li ljubav postoji

G                             A                   D    F#

Ja bih prizno da sam ludo volio

Em                               Bm

Kada sam te susreo tad sam ljubav otkrio

F#                                 Bm

Baš smo ludu sreću imali

Bm                   F#                                       Bm

Zajedno smo odavno tajnu  vješto skrivamo

G                    A                     D         F#

Skrivamo se noću i po mraku

Em                               Bm

Ovo je čarolija što nas sretne zapala

F#                                 Bm

Baš smo ludu sreću imali.

G                 A         D F#

Ti i ja smo jube  uspjeli

G                             A                   D       F#

strasnu ljubav mi smo stvorili

Em                             Bm

Neka ovo potraje naša ljubav tajne je

F#                                           Bm

Naše vrijeme tiho pristiže

….

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 04.07.2020

Biti najsretniji a najtužniji kako razorno

Toliko toga ostalo ne dorečenog,

Toliko toga ostalo ne dorečenog,

toliko toga ostalo u srcu skrivenog,

I toliko toga ostalo u duši salivenog

baš čeka godinama da ti se isporuči

da ti srce ne izrečenom ljubavlju natočim.

Nadam se shvatit ćeš nakon puno godina

da si u stvari ali baš samo mene iskreno

potpuno posesivno beskrajno voljela.
Da si nepobitno kajuć se pogriješila

što si me se olako onog dana odrekla.

….
Nadam se i volio bih jednog dana

da saznam istinu i da nisi kao ja

godinama beskrajno ali skriveno

u sebi se kajala, patila užasno ridala

Toliko voljeh te ali rijetko zamrzih te

Da ti tu užasnu bol na trenutak poželim

Ali se uplašim da to nebi izdržala

Možda bi sa Krčkog mosta skočila.

….

Što si ono što smo napokon pronašli

Tek tako preko noći bez i jedne riječi

Onako hladno bezobzirno odbacila

Nadam se da nisi kao ja tu bol doživjela.

Biti najsretniji a najtužniji kako razorno

Jer sam te ne možeš razumjeti toliko volio

Volio da to ne nalaziš u ljubavnim knjigama

U nepreglednim dalekim galaksijama.

….

Duboko u ovim ražalošćenim grudima

Još uvijek mržnja i ljubav eto ipak druže se

Ne mogu da zaboravim i odolim da volim te

A po nekad te užasno ne prepoznatljivo zamrzim

Sva moj patnja prelijevala se kroz silne stihove.
Od silne gorke teške mržnje ali i ljubavi

koliko posesivno voljeh te, naiđe i trenutak

kada ne mogu od gadosti da gledam te.

Ali ne prođe sekunda kad me mržnja preuzme

Kleknem kajuć se zbog same pomisao da mrzim te.

Jer ljubav prema tebi svaki put vjerujbi prevladala

Dal si ti ikada taj čudan osjećaj imala u grudima.


Vjerojatno ti nikada nećeš moći istinu saznati

koliko netko te može ali baš ludo i iskreno

beskrajno luđački nakon svega tako voljeti.

Jer vrhunac sreću ljubavi u srcu nisi osjetila.

Jer da si to savršenstvo sreće u ljubavi pronašla

Ne vjerujem da bi takvu užasnu glupost napravila

Da si tek tako bez razmišljala pustila niz rijeku

 hladno zauvijek iz srca da ti ta ljubav nestane.

Nekoga iskreno luđački posesivno voljeti
Osjećaj ne opisiv dubok pa  iskren i sadržajan.

Kad ti je savjest izvorski nepregledna i čista

Pa nekoga u lice bez riječi možeš gledati,

za svu izrečenu ljubav nemaš razloga se kajati.

Čak što više gordo ćeš glavu zauvijek dizati

Jer te neće bez razloga moći optuživati

Da si lagala da nisi iskreno nikada voljela

E taj osjećaj se vjeruj nikada nemože kupiti


To nikada nećeš umjeti niti uspjesti razumjeti

barem meni podignute glave u lice gledati.

Nećeš imati dovoljno godina koliko ćeš se kajati

i moliti da ti ako je moguće bar sekundu oprostim.

….

Ali kakav sam slab na tebe olako ću da ti oprostim

Jer daleko manje znam da mrzim ljubav mi je u grudima

nakon onog tvog prvog poljupca koji jedva sačekujem

znam da se opet ona strast i požuda bude u trenu vratila

jer je u srcu mi ljubav silna je i živa i tako ne zaustavljiva.

 Opet živim u ne doličnim lažnim maštama i zabludama

Biti najsretniji a najtužniji kako razorno  struji mi u grudima

Bila si rijetka  ali baš rijetka žena u mojim ranjenim grudima

Koja je svu moguću i ne moguću ljubav od mene dobijala.

Mada trenutcima rijetkim baš mrzim te sve bih uništio

Sva tvoja pisma onako nuklearnom bombom u trenu spržio

Ali bih dokaze naš ljubavi ako se tako može nazvati spalio.

Juš uvijek čuvam ih kao lažni dokaz tvoje licemjerne  ljubavi.

Čisto da te jednoga dana na to podsjetim ako se prilika ukaže

Ali ti ne možeš da razumiješ da vjeruješ koliko volim ta

Kakvo srce u meni otkucava koliko iskrena ljubav me održava

Jer nikada taj dar il kaznu od boga nisi u grudima imala.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,,04.07.2020

Biti najsretniji a najtužniji  bože kako razorno

Budi muško nazovi je priznaj da užasno slatka je.

Bože mili kada bi barem jedan trenutak mogao…

 u stvari kada bih mrvicu muške hrabrosti imao…

taj repić da nešto upitam… kroz aleju kestenova da prošetam…

ali srce u peti zapelo pamet izgubilo,pa se predomišlja.

 Nije ona tvoja liga ona malo višem društvu  gore pripada

Ali nedam se nešto se uzjogunim pa ono baš čvrsto odlučim

Ma daj ja mogu daleko više nego mnogi da joj ponudim

Mogu kulu od karata ili pijeska da joj izgradim

Mogu da joj srce zapalim da joj pišem stihove…

Lako je na daljinu pričati, I hrabrost pokazivati

Hajde budi frajer pa joj u lice priznaj što osjećaš.

Kakvu lažnu hrabrost ti sebi frajeru eto dozvoljavaš

Budi muško nazovi je priznaj da užasno slatka je.

Glavu sagnem I pokunjim kao hijena od lavice sa što prije uklonim

Da me u jednom zalogaju ne proguta I ponosna u daljinu odluta.

Neka neka bolju šansu sačekivat ću, bolju priču pripremit ću

Doće maca na vratanca, a godine zuje popute visoke struje.

Svi joj se nabacuju komplimente  udjeljuju a ja ukočen

Nekako kad je ugladam niti sam neznam zašto ušutim

Jednostavno što željeh reći ili napisati brzo zaboravim

I onda na tišini sve ostane  a vžne riječi se ne izgovore.

Bit će bolje drugi put kad je susretnem eto uzdam se

Ima da treniram, prilazak u ogledalu da uvježbavam

Bez teksta ima da ostane, ima stalno da bulji u mene

A meni srce ima da eksplodira koliko vatre ima na usnama.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 03.07.2020

Kad bih na samo jedno kratko pitanje pravo imao

Niti sam ne znam koliko stihova sam ti poklonio

Znam da sam godinama za tobom užasno patio

Što je duša proživljavala teško da bi druga izdržala.

Toliu bol nisam vjerovao da ću ikada upoznati.

Da ću toliko neprospavanih uplakanih noći hodati

Da ću toliko kose u huji sam sebi često čupati

I stalno neko dobro opravdanje da ću susresti.

Al ne ide sve nekako u ne završeni krug završi se.

Problem je što sam ti noću ruke usne sanjao

Što sam te i ako si sa njim gladno noću imao

Što sam u prokletoj zabludi i mašti duboko zaglavio

Nikako nisam mogao prihvatit da bih te njemu pustio.

Bože koliko sam noći zbog tebe i tvoga ridanja strepio

Baš toliko sam se brinuo da glupost ne napraviš

Da sebi nešto na žao slučajno ne učiniš i odletiš.

Pa bih te nazivao satima sa tobom razgovarao.

Rado bih ti kose saplitao dok bih ti na uho tepao

Da volim te da samo moja si da za tobom ću ludjeti

A ti bi u trenu hrlila nebi li mi usne dotakla

A usne ti meke čarobne i uvijek prokleto vatrene.

Stalno si svaki pokret mi onim okama pratila

Kao da si se nečega plašila kao da si osjećala

Svaku moju brigu il bol na licu si vješto razumjela

A ja sam te prokleto posesivno gladno volio.

I gdje sam sada bez tebe u ovoj pustari zaglavio

Onu vječnu ljubav koju sam smatrao sam izgubio

Sve bih to ja lakše nekako izdržao  i ako sam se patio

Problem je što te nikada prestati nisam volio.

Kad bih na samo jedno kratko pitanje pravo imao

Možeš li da zamisliš  što bih tražio što bih te pitao

Nekoliko pitanja u meni ovih zadnjih godina se prevrće

Žele da pitaju te…dal barem još malo drag sam ti i dal voliš me

….

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,03.07.2020