Valjda se sijećaš barem nečega

 

Cm             G                        Cm G

Bila si one noći baš predivna

Cm                               G                              Cm        G

U tvojim sam očima susreo čarobnog  anđela

 

Ab         Bb        Eb         Cm

Da li se sijećaš našeg kruzera

Ab                      Bb              Eb G

valjda se sijećaš barem nečega

 

Ab         Bb        Eb         Cm

Tvoje je mi  usne bride još i sad

Ab                      G               Cm G

valjda sesijećaš onog poljupca

 

Cm                     G                  Cm G

Crno si pila sa mnom sjećaš se

Cm                        G                        Cm          G

Onda si šapnula meni i rekla da voliš me

 

Ab         Bb        Eb         Cm

Da li se sijećaš mojih usana

Ab                      Bb              Eb G

valjda sesijećaš barem nečega

 

Ab         Bb        Eb         Cm

Tvoje je mi  usne bride još i sad

Ab                      G               Cm G

valjda se sijećaš onog poljupca.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 17.06.2019

 

 

 

Daj mi neki znak…  ma  daj pojavi se

 

Cm                       Fm

Predugo čekam da mi se javiš

Bb                           Eb

Predugo čekam povratak tvoj

Ab                     Fm

Kada ćeš opet ljubit me strasno

G                   G7     Cm  G

Kada ću biti samo tvoj.

 

Cm                    Fm

Godina duga i sijede  kose

Bb                           Eb

Sve više je bora na grubome licu

Ab                     Fm

Kada ćeš opet ljubit me strasno

G                   G7     Cm  G

Kada ću biti samo tvoj.

 

 

Ab          Bb  Eb              Ab   Bb      Eb

Daj mi neki znak  ma  daj pojavi se

Fm                                  Cm

Ma neka to bude ma barem kroz snove

                 G                              G7     Cm  G

Bar ću te imati imati imati presretan.

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 17.06.2019

 

 

 

Ljubav naša najveće je blago

toos

 

 

Am                         Dm

Prošli put si bila tu u mome krilu

E                 E7                        Am

nudila mi ljubav beskrajno

Am                         Dm

Želio sam gladno da te ljubim često

E                                              Am

A ti bi mene izazivala stalno

 

F                     G    C                  Am

Do kada će ove muke da traju

F                      G             C                Am

Do kada ćeš usne da pucaju od gladi

Dm                                    Am

Odluči se bar jednom ja sam vezan za te

E                      E7                   Am

Ljubav naša najveće je blago.

 

Am                            Dm

Život je prekratak a ti si daleko

E                  E7            Am

Zapitaj to srce falim li

Am                            Dm

Da li vrijedi blago kada srce vuče

E                              E7           Am

Pogrešan smo pravac uzeli

 

F                     G    C                  Am

Do kada će ove muke da traju

F                      G            C                 Am

Do kada ćeš usne da pucaju od gladi

Dm                                    Am

Odluči se bar jednom ja sam vezan za te

E                      E7                   Am

Ljubav naša najveće je blago.

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 17.06.2019

 

 

Heeej koja je moja sudbina

 

Dm                            A

Neki dan sam bio na tvojoj adresi

B                   C         F

Tražio sam tebe oproštaj da molim

Gm                         Dm

Izašla je tvoja uplakana majka

A                                             Dm

Otišla si tužna daleko u svijet.

 

Dm                                   A

Klekao sam slomljen duša mi je pukla

B                   C              F

Nisam znao gdje ću što da radim dalje

Gm                         Dm

Al je tvoja majka pružila mi ruku

A                                             Dm

Čuvala je pismo ostavljeno meni

 

Bb                C  F                    Dm

Heeej koja je moja sudbina

Gm               A                          Dm

Imadoh te jučer tu na usnama.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  16.06.2019

 

 

A tebe nema…. užasno

 

Dm

S tobom sam imao nadu

 

sa tobom sam dijelio snove

Bb                          C                    Dm

Ali te nemam ali te nemam ovih godina

 

Dm

Sad-lome me crne misli

 

Pitanja pljušte u zraku

Bb                             C                   Dm

Zašto te nemam zašto te nemam ovih godina

 

Gm                                             Dm                           

Baš mi ne pomažu suze ni jecaj u duši što guši

Gm                                          Dm

želim te vidjet  opet bože daj bar nešto poruči

                Bb                  C                      Dm

Al tebe nema al tebe nema užasno

 

Dm

Barem mi pismo pošalji

 

Reci dal postoji nada

Bb                          C                    Dm

Ali te nema ali te nema ovih godina

 

Gm                                             Dm                           

Baš mi ne pomažu suze ni jecaj u duši što guši

Gm                                          Dm

želim te vidjet  opet bože daj bar nešto poruči

                Bb                  C                      Dm

Al tebe nema al tebe nema užasno.

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  16.06.2019

 

 

A svima na neki način teško je da se od ovisnosti odvoje

st_peter

 

Dođu trenutci kada treba da se donese neke odluke

Kada pušači sebi obećaju da napokon čvrsto prestaju

Kada se kiparske žuljevite ruke izmore i kažu e dosta je

Kada se slikaru vid poremeti i slikati prestati i on odluči.

 

Narkomani se godinama zavaravaju i po neki ipak uspiju

Da totalno prestanu da se više ne truju iz ponora izvuku

Alkoholičari svojim porokom očigledno sve više propadaju

I svakog jutra sebi obećavaju, e danas zauvijek prestat će.

 

A pjesnik se nekako godinama vuče iz duše tiho ispisiva

Tko zna gdje i koga tim stihovima preduboko  dodiriva

Ali pisanje nekako dođe kao duševnih tereta čišćenje

Kao neka vrsta terapije od koje daleko izgleda bolje je.

 

A još ako ti stihovi iz proizilaze ono baš iz čiste ljubavi

E onda samo neki teški prekid može da ga poremeti

Ali opet i tuga donosi stihove duša vrišti jer teško je

Srce se od tuge raskida zaluđeno nikako da oči otvara.

 

No i pjesnici dođu u fazu kada se inspiracija zatamni

Kada razlog da pišu dalje baš i ne vidi, tišina u grudima

Pero se ostavlja,papiri se u rolne zamotaju i sklanjaju

Pa duši i srcu nakon godina eto godišnji dozvoljavaju.

 

A svima na neki način teško je da se od ovisnosti odvoje

Mada žuljevi okorjeli kipar bi opet skulpturu poželio

Slikar skoro slijep divan portret u duši bi vidio ali…

A pjesnikova duša toliko toga prikrila, nešto sačekiva….

 

Toni Ljubisa  Bozic  Bugojno  16.06.2019

 

 

A u grudima sve izgara jer luđački volite

 

Ljubavne opekline doživotne i teške su izrasline

Lako se ne zaboravljaju a dušom tiho razaraju.

Lijepo je i savršeno prekrasno nekoga voljeti

Ali morate rezervu života duboko skrivenu imati.

 

Kada se sve te divne kule poruše i kada vas ostave

Da vas to možda ne iznenadi, u ljudima se srce ohladi

I sve nekako rutina postaje,a ljubav bukvalno nestaje.

Čuvajte zlatnu skrivenu rezervu, možda vam zatreba.

 

Drugoj strani sve više dosadno smetate i ne trpi vas

Što god da napravite grozno je i uvijek joj ne valjate

Vaše su izjave glupe,naivne dijetinjaste i nepodnošljive

A u grudima sve vam izgara jer luđački još uvijek volite.

 

I ne znate što dalje da radite i dal da nešto poduzimate

Ne želite ne daj bože da je izgubite jer neizmjerno volite

Imate dvije solucije, sagnite glavu i sve te traume trpite

Il se što prije sklonite, duboko u duši ridajte, brže proći će

 

U tim trenutcima da preživite treba vam životna rezerva

Ako je nemate u dubokoj depresiji baš možete da zaglibite

A gora solucija je da sebi kažete da život više nema smisla

I to na miliun ružnih načina kao Romeo i Julijevski završi.

 

E moj dobri zaljubljeni čovječe, dobro pripazi kad zavoliš

Tu snagu, energiju volju zadovoljstvo ne možeš da zamisliš

Ali to ima svoju cijenu, ljubav je uvijek na tanikim rubovima

Sve u jednom trenu može da se okrene, da životu vam potone

 

Toni Ljubisa  Bozic  Bugojno  15.06.2019 u 11:11 minuta

 

Nismo svi isti neke ljubav do bola rastura

 

 

Sigurno ste se gromoglasno nekada smijali

Dok ste u duši ridajuć ono slomljeni cmizdrili

Da bi nekome neki lažni ponos eto pokazali

Jer ste luđački baš voljeli ali niste je imali.

 

Možda ste se godinama naivo zavaravali

Jer niste uvijek njena upozorenja shvatali

I ono kada se probudite kasno bolno shvatite

Ona vas je u stvari više kao prijatelja voljela

 

Na neki način ono iskreno vas je sažaljevala

bili ste u ljubavnoj traumi, ljubav ste izgubili

I dok vas je tješila možda se previše približila

A nije namjeravala htjela je eto prijatelj ostati

 

A vi ste tu prijateljsku ljubav baš pogrešno shvatili

Iskreno baš iskreno do bola sve dublje je zavoljeli

Da bi na kraju kao čisti ali bolan nesporazum ispao

I do neugodne situacije vas eto tada i bolno doveo.

 

A da sam malo bolje gledao neke stvari bih uvidio

Njen prijatelje nisam mogao vidjeti tu me blokirala

Kada je na vezi za mene tragove zašto nije ostavljala

I zaključak je vrlo lako izvući, na vrijeme se povući.

 

Zašto ne možete na kraju krajeva biti najbolji prijatelji

I njeni bivši sa njom u dobrim odnosima su vidno ostali

Ali jebi ga, nismo svi isti… neke ljubav do bola rastura

Kada od bolnog razočarenja ostanete bijedna ljuštura.

 

Toni Ljubisa Bozic, 15.06.2019

Dosta sam puta srce slomio,potoke suza pustio

Sva moja poezija je privatna i ako se netko prepoznaje sličnost je čisto slučajna.

Sve se odigrava čisto u pjesničkim maštama. Ako sam nekoga uvrijedio neka mi

oprosti..više se neće ponoviti , a sve vidljive tragove ću vječno izbrisati

 

Eto sada bivšima slobodno može da vratiti se

Dokaze o ljubavi svakako detaljno ću spaliti

Izbrisat ću stihove gdje njeno ime spominje

Portrete teška srca spalit ću,znam da ridat ću

No jak sam, života je ostalo i tu bol preboljet ću

 

Ma to mi baš i ne treba neka se sa bivšima dopisiva

Neka mene kao starca prolupalog pjesnika spominje

Njeni bivši na tu foru pasti će, dobro je ona meni govorila

Nemoj da me dižešu oblake ja to mjesto baš i ne zaslužujem

 

Možda sam tek sada neke stvari shvatio il sam pogrešno sve povezao

Ali moram priznati da sam je iskreno beskrajno zavolio

I voljet ću, sve najbolje u životu kao prijatelj UVIJEK željet ću

A ona neka njima dozvoljava neka joj ime spominju

Neka se na poslu sa njom ismijavaju na pod srama bacaju.

 

A meni još jedna duboka rana u grudima vidno ostala

Boli razara, suza suzi nešto pametuje i uzalud  objašnjava.

A ja propadam kako uvijek naivno olako pričama nasjedam

Za ovog života dosta sam puta srce slomio,potoke suza pustio

Vrijeme je da napokon sazrijem valjda se budem opametio.

 

Ono čega sam se na žalost plašio eto sam opet i doživio

ŽIVOTNI PUT samo joj ometam kao strvina smrdljiva izgledam

Mene valjda stidi se, kad se pogleda i razumljivo je staraca sam 

Sada bivši super šansu imaju možda možda je opet budu  vratili.

 

Bijah usputna stanica kada duša pukne  i tuga teška obuzima

Sada kada je oživila i netko i nešto napokon u životu postala

Slobodno može putovati po svijetu tko zna skim sve uživati

 

Ali znam da će me boljeti no moram moram sve izdržati

Jedino što mi preostaje da ću je uvijek u duši iskreno voljeti.

I gledam portrete suze mi frcaju koliko u njima sam uživao

I recite mi kako kako da me ne slomi dok budem ih palio

 

Toni Ljubisa Bozic Bugojno 15.06.2019 u 01:46 minuta

 

Sada kad znam  da si daleko

 

 

 

Em                          H

Kada bih se pitao

Em

i odgovor teški  tražio

Em                                  H

Tko zna gdje bih odlutao

Em

Da bih istinu  saznao

 

Em                                            Am

Sada kad znam  da si daleko

H                                       Em

sada kad znam da nisi tu

Em                                            Am

Sada kad znam da si daleko

H                                       Em

Tonem u svome očaju

 

Em                          H

A Kada bi mi uspjelo

Em

i odgovor teški  našao

Em                                  H

Tko zna gdje bih odlutao

Em

Da bih tebe pronašao.

 

Em                                            Am

Sada kad znam  da si daleko

H                                       Em

sada kad znam da nisi tu

Em                                            Am

Sada kad znam da si daleko

H                                       Em

Tonem u svome očaju

 

 

A tako bih volio kada bih tu ljubav u jedan pogled složio

 

 

 

Jednostavno za njom nisam više tragao

Nisam znao da li uopće negdje postoji

Da li takva savršena i baš eto predivna

Izgleda samo u mašti mi ludoj opstoji.

 

Jer da sam za njom tragao barem do sada

bih sve snage potrošio i vjerojatno odustao

A ona tek tako sa morskih obala pristigla

Meni na usne nisam niti trepnuo prispjela.

 

Mnogi su za ljubavlju života godinama tragali

Padali pa preteško od razočarenja jedva dizali

Ta ljubav ih je zaludila da bi na kraju slomila.

Eto ja sam izgleda nekako baš ludu sreću imao.

 

Od kada je pristigla u glavi mi luda vjetrometina

Ne mogu prestati o njoj svakog trena razmišljati

Ne mogu prestati da je strasno uvijek priželjkujem

Ne mogu prestati njenom pogledu da se radujem.

 

Ne mogu prestati zajedno vječno nas zamišljati

Ne mogu prestati toliko toga sa njom planirati

Ne mogu prestati o gladnim usnama žudjeti

Ne mogu prestati posesivno požudno divlje je imati.

 

Ne mogu prestati pisati beskrajne stihove da želim je

Ne mogu trena prestati iz ljubavi portrete opijen crtati

Ma koliko god se trudio što osjećam dušom izjasniti

Ne mogu prestati ljubav joj na sto načina izjavljivati.

 

Nadam se da sam barem mrvu uspio i ljubav dokazao

A tako bih volio kada bih tu ljubav  u jedan pogled složio

Kada bi ona jednostavno bez riječi istog trena shvatila

Da je ljubav moga života postala i ljubav mi uzvraćala.

 

Ne mogu reći da hladana je, polako se sve više otvara

Ljubav mi na kapljice donira, a ja presretan… uživam

Jer njena ljubav iz ranjenog srca po malkice mi dolazi

Jer želi do kraja da baš volim je da se napokon uvjeri…

 

Izgleda kada sam se bez očekivanja najmanje nadao

Njenom divnom ranjenom srcu sam po odluci njenoj pripao

I sada sebe uvjeravam da beskrajnu ljubav od nje dobijam

Jer prvi put kad sam je poljubio, to je to… tek sam osjetio.

 

Izgleda kad sam od jurenja ljubavi života na kraju odustao

Ni od kuda sa morskih obala tek tako odjednom je pristigla.

Izgleda da je ona mene prije toga godinama snimala i pratila

I jednostavno odlučila da priđe mi i srce širom iskreno otvori.

 

A što ću Vam pričati, neobjašnjivo divno je kad možete voljeti

A ljubav se obilno uzvraća i duša puna sreće vam nemjerljiva.

Možda možete da zamislite ali sumnjam da možete da shvatite

Da možete nekoga toliko beskrajno uz sebe da želite i ludo volite.

Izgleda da sam i ja godinama zračio čudnom energijom je privukao

Povjerenje godinama kod nje stekao pa me na kraju eto odabrala

Srce ranjeno otvorila, ljubav beskrajnu ne vjerujuć tiho podarila

Džaba je, ne mogu prestati koliko sa njom sretan sam eto misliti.

 

Bože mili hvala, ti što si je uputio i meni na usne gladne posesivne doveo.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 14.06.2019 u 06:27 minuta

 

 

 

04:04 do jutra malo preostalo još bih da je obljubljivam

 

 

 

Nije da je samo noćas zbrka u glavi

Nego se sve više i češće to ponavlja

Iskreno malo me baš i zabrinjava

Komande duše mi ranjive preuzima.

 

U glavu se uvalila sve konce pokupila

Prosto je nemoguće bilo što poduzeti.

A tim vrelim usnama ne želim se oduprijeti

A možda se u prvom poljupcu i razočaram.

 

Ma neću o tim glupostima da razmišljam

Prosto je ne moguće je da loše ljubi se

Nebi je majka takvu čarobnu opojnu rodila

Nebi tako medene usne savršene izradila.

 

Pa krenu stihovi tu i tamo je zamišljam

Nekako potajne strasne želje ispunjavam

Kako bi se desilo kada bi i ako bi se desilo

Dal bi to bilo kod mene il kod nje u stanu se dogodilo.

 

Zamišljam kao prvo da super ljubi se.

Tijelo i duša ne želi da joj se odupire

Krv u grudima i glavi pakleno navire

Božwe što mi je imam je a nemam je.

 

Onda me u tim željama snovi prevare

Pa je da dođe i ljubi me olako nagovore

Bože gdje se do sada ona ovakva skrivala

Kome li je prije mene tu strast udijeljivala.

 

Lažnim snovima ne mogu da se odupirem

Hvala ti što si ovu noć u snove mi navratila

Svoje savršene usne i vrelo tijelo podarila

Iz posesivnih snova prosto budit ne želim se.

 

Onda se ti snovi sve češće i češće zaredali

Opet i opet gladno posesivno sve bi ponavljali

Više i češće bih slatko spavao da bih je imao

Pitali da se nisam razbolio u krevetu bih ostajao.

 

Nije da nisam žena prije nje imao,ali sam dolijao

Izgleda ona je ta i bude za njih sve meni se osvetila

Napokon me prije prvog poljupca totalno ukrotila

Što se bude desilo kada se stvarno bude događalo.

 

Pa se probudim portret da joj nacrtam prosto poželim

I onda jedan za drugim portretom se baš gladno redaju

Crte lica u oko sam ugravio slatke bore oko očiju primjetio

Damare posesivnih gladnih usana kroz portret baš osjetio

 

A o čupercima da ne pričam baš se posebno oduševljavam

Svaki preko oka koji je prekrije požudno gladno me izluđuje

I onda je zagrlim satima imam osjećaj izljubim, ne shvatiljivo

Da mi se toliko toga divnog kroz požudne snove opsesivno desilo.

 

Na trenutak se probudim duboka noć se lagano prevaljiva

a na starom satu kazaljka 04.04 pokaziva kao da je zapela

Svijeću skoro dogorjelu ugasivam vreli san hoću da nastavljam

04:04 do jutra malo preostalo još bih da je obljubljivam

One potajne strasne želje da davno ogladnjele ispunjavam.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 14.06.2019 u 04:04 minuta

I kada se razlaz dogodi žensko srce to olako prebrodi

523513639

 

Kad bi se lista razočaranih u ljubav pravila

Od Madrida do dalekog Sibira bi se odužila.

žene su im srca slomile u razočarenja bacile

Tko zna koliko je vene prerezalo,život završilo.

 

Nakon tolikog razočarenja nisu više izdržali

Sebi su samo njima razumljive muke skratili

Neki duboko u moru a neki pod zemljom završili

Jednostavno previše ranjeni su prosto iskrvarili.

 

Ženskim cmizdravim izjavama i srcima su vjerovali

Pa su obroncima samoubojstva ne svjesno hodali

Jer kad god su im srca otvorili ljubav vjernu izjavili

Na kraju su teško raazočarani i ostavljeni ostali

 

Nikada nisu zasznali prave razloge što se njima desilo

Jednostavno u prevrtljivim ženskim srcima je dosadilo

Srce se za tog muškarca nesretnika do kraja ohladilo

Kao da ih nikada nisu poznavale u trenu  su nestale.

 

Većina jadnika se nepopravljivo preduboko opekla.

Jer je u vjernu ljubav do bola iskreno naivno vjerovala

A oni koji su preživjeli tolike opekline na srcima  imaju

Prosto cmizdravim ženskim izjavama više ne vjeruju.

 

Čast pojedinim baš divnim ženskim bistrim dušama

Sretnici su koga one zapadnu,pa im ljubav udijeljuju.

Nisu niti svjesni i ne znaju na usnama anđela imaju.

Zato malo njih baš malo u pravu istinsku ljubav vjeruje.

 

A muško srce prenaivno je, na ženske laži olako nasjeda

Muško srce nikad iskrivljeno kao žensko srce ne gleda

I kada se razlaz dogodi žensko biće to olako prebrodi

Ali muško, godinama propada od tuge nikada ne oporavlja.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 13.06.2019

Ma tko može ljubav vječnu da garantira

ostrvo očiju

 

Ne zna on dal je baš slučajno ona izletjela

Ali ima osjećaj iz duše mu je sve  priznala

Ako jednog dana za nju snagu on izgubi

Treba da se jako jako dobro ozbiljno zamisli.

 

Mlađi doći će, njegovo mjesto zauzet će

Čovjek se zapita koja je sad njegova uloga.

Dok valja  gladno  će ga posesivno tražiti

Ali za crne dane mora se uskoro spremati.

 

Samo jeza u srcu grozna mi nekako prostruji

Baš do bola ga vidljivo  preduboko uplaši

izgara sa drugim da je u strasti zamišlja.

Kako ljubomora može biti tako užasna.

 

Sa sobom sada popriča lažima se ubijeđiva

A tu realnost baš teško vidljivo on prihvaća

Pa razmišlja kako bih se nekako podmladio

Od sada više pažnje sebi bude posvetio.

 

Mijenja svoju prehranu,u sportu se aktivira

Kondiciju sve više i bolje uporno održava

Al džaba, godine na sebi užasno primjećiva

Strasti postoji ali koliko će sve to njemu trajati.

 

Pa odluči da presječe svo to grozno paćenje

Ma za sve briga ga, neka sebi drugog potraži

Ne želi se više glupom ljubomorom ubijati

Ako ona voli ga hoće ili neće sa njim ostati.

 

I nekako lažima tješi se da se ona šalila

A u stvari potpuno ozbiljno sve je mislila

Prevelika je među njima ipak razlika

Ma tko može ljubav vječnu da garantira

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  13.06.2019

Zar se i tebi život praznim ne čini bez mene

 

 

 

Čujem ti glas u pustim uzburkanim morima

u valovima sa vjetrom riječi ti nekako dolaze

ime mi spominješ strasno i gladno želiš me

a ruke vezane tako žarko bi da mogu do tebe.

 

Sve te riječi duboko onim sjećanjima upijam

Trenutcima  kao da imam te eto dozvoljavam

Barem u mislima poljupcima da tiho uživam

A daljina ubitačnija, blizu tebi ne dozvoljava.

 

Ne tražim od tebe da bi sa mnom eto  spavala

Nego čisto da me zadržiš strasno u tim mislima

A ove preduge noći ne znam kako bih ublažio

Kako užasno fališ mi rješenje teško da bih našao.

 

Pustim tiho suze da mi pozitivne misli zadrže

Zar se i tebi život praznim ne čini bez mene.

Il me je vidno kriza srednjih godina savladala

mekušca od muškarca koji cmizdri vidiš stvorila.

 

Al džaba je osjećaje ne mogu tako olako zadržati

Lakše mi barem u mislima te mogu gladno ljubiti.

Pa si koje kakve misli  oprosti požudno dozvoljavam

Da me noćima obilaziš usnama beskrajno nagrađuješ.

 

Baš je život praznina ona teška bezdušna što ubija

Kada je predaleko ona žena ljubav beskrajno voljena.

Pa se zapitam zbog čega sve ovo jako bolno podnosim

Ali tako teško je odgovor baš nikako ne pronalazim.

 

Kažem si po čemu ona je posebna i ljubav zaslužuje

Zašto u tvom srcu daleko ispred drugih žena stanuje

Ali jedino srce te osjećaje razumije pa ne komentira

Jer baš preduboko u srcu tajna naše ljubavi je skrivena

 

I sebi kažem si nedaj se čovječe, ona po nekad zeza te

Želi da te napravi ljubomornim pa  se slatko osvećuje

A znaš duboko u srcu da voli te i njoj fališ toliko u grudima

Priziva te samotnim noćima, znaš da se snovi često uvezuju.

 

Ti ne smiješ da propadaš, nestrpljivo želi da te uskoro ugleda

A ti budi pametan ne smiješ trenutak sebi bezdušnosti dozvoliti

Da te starost okupira da ti snagu mladosti eto polako oduzima

Jer kada vrati se gladna je svo suzdržavanje baš debelo naplatit će.

 

I onda nekako ta praznina polako zaobilazi sjećanje ne dozvoli

Da nestaneš, preduboko u srcu i duši želi da predivno ostaneš

Mada je ovo postalo baš sumorno život u samoći proživjeti

Ali sreća tako sam siguran da uskoro ćeš mi se nasmijana vratiti.

 

Budem ti ako bude vremena ispričao svaki detalj do kraja objasnio

Kako svaka sekunda kao onaj beskrajni dugi ljetni dan teško izgleda

A praznina u duši kao uporna rđa nagriza,ritmovi tuge u grudima

Ali sve tješim se izdržat ću koliko vrijediš vjernim čekanjem dokazat ću.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 13.06.2019 u 05:19 minuta

A znam i osjećam da bi me tako željela.

 

 

Ne ostavljaj odluku za kasnije, odluči se

Strasno poljubi me pa se barem uvjeri

Dal između nas skriveno nešto postoji.

Odmah ćeš osjetiti onaj ritam u grudima.

 

Tko zna koliko predugo si ovo čekala.

Strpljivi budimo, koracima se krećimo

Trka nam baš u ničemu vidiš i ne treba

A znam i osjećam da bi me tako željela.

 

Zar ne primjetiš da te drugačije promatram

Gledajuć te, bez teksta me  poduže ostavljaš

Ali ne želim nešto na silu da trunke forsiram

Želim da se tajna ljubavi lagano proživljava.

 

Možda ću ti biti u odnosu na druge dosadan

Ja ću ti pisati iskrene stihove da upoznaš me.

Možda ću ako uspijem i portret da ti nacrtam

I pokažem koliko stalo mi je i da te obožavam.

 

Možda ću ti romantične večere pripremati

Želim u tvom pogledu i osmijehu uživati

A ako osjetiš da baš želiš da me poljubiš

Samo nastavi  srce se nemože tebi oduprijeti.

 

Ali molim te nemojmo u bilo čemu da žurimo

Nemoj da sve u nekoliko godina tek tako potrošimo

Ostavimo nešto i za kasnije da opet divlje voliš me

Nemoj da naš izvor strasne ljubavi olako presuši.

 

I nemoj molim te da nikada tačku za kraj stavimo

Jer nikada više za zarez šansu nećemo da imamo.

Prije svega dobro razmisli dal smo do kraja dogurali.

Ako budemo pametni ovu ljubav budemo slijepo čuvali.

 

Ljudi smo i normalno da griješimo ali zlo u sebi nemamo

Ali molim te nemoj me u anđele dizati mogu te razočarati.

Pokušat ću biti iskren do kraja i da beskrajno gladno volim te

Ako iskrenu ljubav osjetiš možeš istom mjerom da uzvratiš

 

 

Toni Ljubisa  Bozic  Bugojno 12.06.2019

Obožava i jako cijeni te ali da vodite ljubav rano je.

IMG-0011c9c77af2c792984eedee69f5538b-V

 

Nemoj da se zavaravaš ali on nije kao drugi

On ne želi odmah da ljubav silom divlje vodite

Neka se sve samo po sebi lagano odigrava

Jer ljubav voditi znači obavezu časti preuzeti.

 

O tebi kao drugi ne razmišlja, ima srce u grudima

Obožava i jako cijeni te ali da vodite ljubav rano je.

A ti osjeti se u zraku gladna strasti si se upalila

Tako rado bi baš divlje ljubav sa njim sada vodila.

 

Smiri se, i to će uskoro prispjeti jer želi te upoznati

Ne želi kao svi drugi ranu na srcu ti krvavu otvoriti

Kada se to jednoga dana dogodi sve ćeš razumjeti

Tek onda ćeš njegove postupke potpuno shvatiti.

 

Ne želi da te podcijenjiva i da ti intimnost otima

Ona je baš sasvim i totalno od drugih drugačiji.

Želi da se duboko u grudima ono nešto dogodi

I da se jednostavno kada bude vrijeme to ostvari.

 

Zato pusti ga ništa ne forsiraj nametljiva ne ispadaj

Može o tebi promjeniti mišljenje pa da se okrene

Polako iskreno sa njim nastavi, ali nikada ne zaboravi

Nije da te ne voli ne želi da te kao divnu ženu povrijedi.

 

Možda u odnosu na druge on budala ispada,ali takav je

Ne želi da ženu povrijeđuje niti da je mrve podcijenjuje

Nastavii da strasno ljubiš ga uživaj u tim gladnim usnama

Na kraju doći će ne opisiva nagrada tebi baš ne shvatljiva.

 

Bit će drago ti što na kraju niste žurili i to na brzake odradili.

To je ipak nešto duboko i baš intimnije treba da jako cijeni se.

Toliko puta ćeš u bradu se pitati gdje si do sada bio čovječe

Budi sretna što si ga na kraju dobila, i sretnica jer voli te postala.

 

Nisu svi muškarci isti, ne mogu se u isti koš generalno strpati

Pokušaj u toj trenutno zakinutoj strasti malo drugačije uživati

Zagrljaj i dodiri usana nepregledna je pučina dušu preotima

Toliko toga lijepog može da se doživi kada se nekoga zavoli.

 

Toni Ljubisa  Bozic  Bugojno 12.06.2019

 

Ma pustimo ih neka u bajci uživaju ne vole da ih smetaju

 

Na plažu za ruku ga je tiho bosonoga povela

U vrijeme najljepšeg čarobnog žarkog sutona

Igrom valova svijetlost ih je neprekidno kupala

Strast ne prepoznatljiva žuborila im na usnama.

 

Malo dalje gusti borovi sa vjetrom sonata šumili

Sjene nakrivljenih maslina  okupana upijala obala

A njih dvoje zaspali,strast su opet do kraja izmorili

Noć se približava trebat će im nova jača  energija.

 

Zrikavci cvrče ispod kamenja, vrelina ne popušta

Jedva da bi glavu podigli da bi se opet poljubili.

A malo im je trebalo opet krv im divlje zapalilo

Valja se potruditi požar strasti pokušati ugasiti.

 

Ja bih te tako rado svako ljeto beskrajno  imala

Najjepše godišnje doba nikada ne bih mijenjala

Ljubavi hajde zamisli koliko bi vremena stalno uživali

A on onako iscrpljen ispod oka je škiljeć promatra

 

Ma jesi ženska glavo poludila, nema u meni robota

Onda bi se cerekali poljupce strasti do dugo u noć

Onako posesivno gladno kao prvi put razmjenjivali.

Ma vole se, i sve zbog ljubavi žele i moraju izdržati

 

A tko želi tako divnu bajku tek tako u tren zatvoriti

U onaj jadni bljutavi život bez ljubavi se prazan vratiti.

I onda dalje nastave, više dan i noć ne raspoznavaju

Jednostavno gladni su jedno drugo da posesivno imaju.

 

U dubokoj noći dok svi spavaju, njihovi bubnjevi sviraju

Usne im se ne odljepljuju, tijela im se od vreline rastapaju

Mladi su al se nedaju, toliko toga gladno žele da probaju

Ma pustimo ih neka u bajci uživaju ne vole da ih smetaju.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  12.06.2019

 

Dal imaš hrabrosti njega zaprositi

 

Da li možeš eto sada neku osobu da zamisliš i da sve snove ostvariš

Ono baš većinom što si godinama skriveno od sviju polako planirala

Njega si posebnog upoznala i u svemu što je moguće od srca poklopila

Možeš li  to barem na trenutak da zamisliš, u toj ulozi supruge uživiš.

 

Možda nije baš neki ljepotan il barem visok koliko tebi odgovara

Al recimo da obožava kuhati,stalno slatko ti tepati,štipkati

Da mu nije teško se podići i ako treba nešto odmah ti donijeti

Da svaki dan iskrenim  osmijehom i poljupcem te radostan dočika.

 

Zamisli da se idealno ljubi da te njegove usne posesivno očaravaju

I svakog trena bi da te gladno opet i opet imaju, možaš li da zamisliš.

Ti njegova supruga si postala nema veze ako sig a ti zaprosila

Svoj životni san si ispunila, ljubav života napokon uz sebe vezala.

 

Rekli bi papučar, al iskreno voli te, i baš u tome beskrajno uživa.

Da idete zajedno na zimovanje il kod tebe na dugo ljetovanje

Pa pokretnu kuću kupite i po svijetu godinama zaljubljeni se vozite

Jutro poljupcima strasti se ljubite i gladno posesivno želi te

 

Kad bi takvog po svojoj mjeri upoznala,dal bi ga zaprosila

Čemu čekanje kada jedno drugo beskrajno godinama volite

Il nešto duboko u tebi nesigurno plaši te pa ipak razmišljaš

Dal rano je da se to napokon i dogodi,te  ljubav da se okruni..

 

Al nemoj da izabereš umjetnika i slučajno zaludjelog pjesnika

Oni si ti duhovi nemirni, stalno su u nekim dalekim oblacima

Žive samo po svojim posebnim pravilima,ništa ih ne tangira

Al opet strašno romantična ljubav baš preduboko leži u njima.

 

Da li možeš eto sada takvu osobu da zamisliš da sve snove ostvariš

Koliko bi ti trebala vremena da bi sve to nekako iskontrolirala

Da se u detalje uvjeriš dal u njegovm srcu i ti iskreno boraviš.

E baš bi to bilo predivno kad bi se oboje  u svemu slagalo..

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 12.06.2019

 

Molim te pričajmo ako ima razmirica odmah riješavajmo

 

 

Molim te prije nego se raskid dogodi da se sve moguće iscrpi

Da ostanemo zajedno da se zbog nekog glupog inata rastanemo

Što se mene tiče do kraja ću sve tvoje poteze pokušati razumjeti

Nekako na tvoje mjesto se postaviti pročeljati sve razloge.

 

Ali molim te pokušajmo razgovorom iz svih tih kriza nekako izaći

A ne jednostavno glavu okrenuti bez objašenjenja hinjski nestati

Mislim da smo oboje zaslužili da bi se u oči do kraja gledali.

Bez obzira što anm se desili ili smo možda glupost napravili.

 

Ali obećaj mi da uvijek baš uvijek os vemu budemo razgovarali

Jednom drugom otkrili što smeta nam i što bi voljeli promijeniti

I uvijek baš uvijek u te tvoje čarobne oči želim neprestano gledati

Moram te razumjeti moram uvijek sve tvoje razloge prihvatiti.

 

Nemoj da se dešava kada osjetim da unutar tebe nešto izgara

Da se lažnim osmijehom prikrivaš, i kažeš da ono baš super si

Kao od kuda  te misli mi na osnovu čega sam sve zaključio.

Ali shvati toliko duboko u dušu sam ti zaronio da bih osjetio.

 

Meni ne možeš sakriti kada te nešto izbaci pukneš a šutiš

Vidim ti u očima,vrište tragovi na ispucalim nagrizlim usnama

Frizura ti je nikakva,ma koliko se trudila da bi je super uredila

 potpuno drugačije obraćaš, nesvjesna da vidljivo u sebi izgaraš.

 

Možeš mi reći da me ne voliš da si se ohladila, al u tvojim očima

E tamo se sve prikriva,tamo se nečija slika nijeočito  izbrisala.

Možda sam se  ipak zabunio i toliko te posesivno luđački zavolio

Da takav hladan potez niti u snovima od tebe nisam očekivao.

 

Samo molim te nemoj onu istu foru kod prekida da mi prodaješ

da mogu naći bolju da nisi najbolja za mene da bolju zaslužujem

Reci otvoreno reci da si do kraja se trudila da bi zajedno stali

Ali jednostavno smo se ohladili ,samo u lice istinu reci mi.

 

Znam da će boljeti znam da će me slamati al ću valjda izdržati

I kao fer i poštenu ženu koju sam volio ipak sve ću razumjeti

Ako nam se ne daj bože fer rastanak mada bolan ikada dogodi

Ne pamti me po lošim trenutcima za tebe ljubavi uvijek imam.

 

Ali molim te Molim te pričajmo ako ima razmirica odmah riješavajmo

Preglupo bi bilo da se zbog tvrdoglave šutnje nekada  rastanemo.

Toliko se volimo želimo imamo, toliko strasno divnu ljubav imamo

I jedno drugom u lice gledajmo,u životu nastavimo da uživamo.

 

Toni Ljubisa  Bozic  Bugojno  12.06.2019

 

Sebi nikada ne bih oprostio kada bi te svojom greškom izgubio

 

 

Sebi nikada ne bih oprostio kada bih te svojom greškom izgubio

I zato ne štedim riječi,crtam portrete, ispisujem silne stihove

Jer želim što dublje i dublje u dušu i srce ti da doprem do tebe

Da se jednoga dana slučajno ne pokajem što sam samo šutio

 

Što sam beskrajnu neopisivu ljubav u sebi naivno zadržavao

Jer onoga dana kada sa njim mlađim daleko predaleko odlutaš

Što manje optužbi treba da ostane u meni da svemu  kriv sam.

Da sve moguće optužbe sa sebe saperem zašto izgubih te.

 

I život je čarolija,tko zna što nas tamo u nekom uglu sačekiva

Možda tamo gdje smo očekivali najveće prikrivene  strahove

Najljepše iznenadne čarolije nas nekako dočekaju i dogode.

I onda bez teksta ostanemo dok od radosti puknuto ridamo.

 

Molim te živote budi prema meni nekako mrvicu pravedan

Greške sam pravio priznajem ali da volim je ne odustajem

Mlada je premlada i nekako uvijek sa drugim vidim je

Nema me, u tom filmu sa njom nema me, ali se nekako radujem.

 

Da je kroz život uspjela ako nisam ja neka je drugog odabrala

U njenoj sreći mada bolno na svoj način ipak nekako ću uživati

U tim silnim suzama samo najljepše uspomene ću prosijavat

Al Sebi nikada ne bih oprostio kada bih te svojom greškom izgubio

 

Toni Ljubisa Bozic Bugojno 12.06.2019

 

 

Bez obzira što sam osijedio, dušu sam podmladio.

 

 

 

 

Ti, princezo moja dal si u meni uopće skužila

Ti požar vatra i svijetlost moga si osmjeha.

Svi se čude i stalno pitaju koga to uviđaju

U mom beskrajnom posesivnom osmijehu.

 

Samo ti znaš i ti umiješ bez iti jedne riječi

Da ponornicu stihova duše tiho mi pokreneš

I bukvalno ne staješ,ušće u dubini potražuješ

I što duže putuješ postaješ bajka beskrajna.

 

I kada mi kažu da sam se bukvalno podmladio

Da li bi tajnu tog osmijeha otkrio,ah kreveljim se

Skrivam kao zmija noge svoje tajno razorno oružje

Usne i dodir tvoj čaroliju imaju,tako podmlađuju.

 

Čak i sebi sam u posljednje vrijeme se eto svidio

Bez obzira što sam osijedio, dušu sam podmladio.

I samo nastavi svakim danom sretnim me napravi

A ja ću koliko je moguće ljubavlju da ti uzvratim.

 

Što drugi torokaju i prigovaraju pažnju ne obraćam

Pogled na tvoju stranu upućujem,usne iščekujem.

A ti još gora i vatrenija, zadnji atom snage oduzimaš

No ja se ne brinem od ljubavi ne želim da odustanem.

 

Dal je moguće da ti princezo meni potpuno pripadaš

Nemoguće je tim usnama da trenutka odoljevam

I sada kad si izmršala skoro se vidno prepolovila

Još luđi sam baš podivljao sebi baš ne dolikujem

 

I ne bio od tih usana trenutka ne želim da odustajem

Valjda ćemo svo ovo vrijeme razdvojeni stoički izdržati

Ali samo kada pomislim da ću te opet strasno imati

Ma jednostavno sa osmijehom ću do kraja izdurati.

 

Bez obzira što sam osijedio, dušu sam vidno podmladio.

Princezu tajnog kraljevstva sam za ljubav života dobio

Krv mi ne prepoznatljiva,vatra mi izbija vidno u očima

Kriva slatko si, krivica čisto tebi pripada ženo ne odoljiva

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  11.06.2019

 

Dal je moguće da ti princezo meni potpuno pripadaš

 

 

A nisam ljubomoran na takve stvari se ne osvrćem

 

 

Možda sam je prerano iz zagrljaja pustio

Kaže tamo na brodu isti snovi prate je

I uvijek sanja da neki stranac ljubi je

Gdje sam se ja u međuvremenu zagubio

 

Zašto nisam na njenim usnama duže ostao

Možda bi daleko više mene u duši joj ostalo

Pa se po malo zabrinem na nju izgalamim

No lakše bilo mi kad je baš od srca  priznala

 

Da se nikada ljepše nije nego sa mnom ljubila

I onda hajde prelomim nekako preko te preljube

Jbga i kada ga je ljubila u meni sve uzburkala

A nisam ljubomoran na takve stvari se ne osvrćem

 

Očigledno eto  lažem se, izgleda nije svejedno mi

A mogu da nisam ljubomoran kao nešto glumiti

Ma jesam volim je, zbog nje sam posesivan postao

I ne znam što bih uradio kada bi je meni drugi oteo.

 

I bolje da joj preljube u snovima mada teško tolerišem

Ali svako jutro kada se probudi da joj uporno napomenem

Da moja je, meni pripada barem je tako još onda obećala

Eh moja slatka zabluda jadan ja al me podlo hinjski izjeda.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  11.06.2019

 

Bože bilo bi prazno da nisi preduboko u grudima

 

 

 

Budim se, mrak je 03:03 na satu tek otkucava

Što mi se to vrmza cijelo vrijeme po mislima

Onda se nešto zadubim neka me knjiga uzela

Trenutak opet pogledam bože 04:04 pokaziva.

 

Niti sam ne znam kako očigledno sam zaspao

U jednom momentu se trznuo a na satu bunilo

06:06 kao kroz maglu a tako jasno pokazivalo.

Pitam se bože mili što li znače ti očigledni znakovi.

 

I odjednom lik tvoj smije se kao da me pozdravlja

Svaka pojava tvoga lica me tako luđački opčinjava

Ali daj malo pauzu napravi na miru mi misli ostavi

Niti snovima ne dozvoljavaš da se normalno naspavam.

 

I krenem nešto raditi čisto iz misli da te eto izbacim

I taman kada  sam mislio da sam napokon uspio

Na sat pogledavam 07:07 e stvarno si i bogu dosadila

Bože mili bilo bi prazno da mi nisi preduboko u grudima.

 

Ipak hvala ti,što ljubav svoju beskrajno mi poklanjaš

Ma nema veze što me noćima i kroz snove izluđivaš

Kako bi sve jadno i prazno bilo da te nije meni poslalo

I ovo jada od života nanovo čarobnim smislom popunilo

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  11.06.2019 u 07:07 minuta

 

 

Nek se žar divljine vječnošću događa.

 

 

Što si mislila , nakon tek nekoliko dana

u duši i srcu eto požudnog pretraživanja.

Nakon strastvene razmjene savršenih energija.

Misliš tek tako olako da me tiho zaboraviš.

 

Nedam ti da me zaboraviš, da ono nestanem

da se u sjaju tih očiju nikada  ne prepoznajem

da se u ritmu savršenoog eto nemira zagubim.

Ja želim u biću tvom nezaboravno da boravim.

 

I sve do sljedećeg susreta neka tišina odigrava.

Ona će daleko više nego požudne riječi izreći.

Ona će svaki dio tijelo nanovo gladno da probudi.

Jer kad oči zatvorimo daljinom si sve dozvolimo.

 

U krilu si, gdje si najviše voljela da boraviš.

Oko vrata zanosno dok ljubiše me prigrliš.

A cvrče usne savršenom tišinom uzdaha.

Voljeh te a i ti sve požudno strastveno željela.

 

I zato nedam niti trenom da me zaboraviš.

Ne dozvoljavam da se ikada od mene oprostiš.

Nek se žar divljine između nas vječnošću događa.

Mada na ovoj planeti maštanja si prikrivena.

 

Slador  usana si mi probala bez teksta ostala

zar divljak strasti postoji u ovim mirnim grudima

Uporno gladno nastavi,nemoj da se ikada zasitiš

izmišljaj one posesivne gledne želje zadovoljavaj.

 

A posljednji atom snage strašću uporno zapaljivaj

neka čisti pepeo posesivnog divljeg sjećanja ostane

iz kojeg će sutra dan novi žar da nastane i zapali

i dvoje divljaka na neki način pokuša da zadovolji.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,10.06.2019 u 17:00 minuta

 

Eh kada čovjek zavoli…e to ti je

wowwww

 

Manje više kada se sabere nema što da se dodaje

Ona u stvari kad se pogleda samo moja do bola je.

Boje duge je usavršila,paleta po njoj se nazvala

A nikada proljeća bez njenog osmijeha ne počinju.

 

Kada bi me pitali boju očiju njenog pogleda

Više bih rekao plamen strasti iz njih izbija.

Kada bi ste u sve kapljice zavirili, što mislite

Boju čarobnog osmijeha svugdje bi primjetili.

 

I zato kada je najžešća zima i kada vani hladno je

sama pomisao na nju ima da vas odjednom ugrije

Nema teorije plamen ta vatra da vama ne prostruji.

Ništa jasno vam nije, eh kada čovjek zavoli e to ti je.

 

Kada bi slikaru dali da joj oči dubinski  nacrta

Obična slika bi ispala, ona nešto kao promatra

No ja ipak sve vidim totalno drugačije,jer volim je

Za mene ta ljubav u njenim očima je neopisiva.

 

Možda se drugome nebi uopće ta ljepota svidjela

Možda bi se pitali tko ih bože mili uopće sastavi

Oni jedno za drugo eto baš nikako nisu rođeni

Nebi mogli shvatiti da takva ljubav može postojati.

 

A nas dvoje,prosto vidno poludjeli,ljubav užarili

Stalno se pogledima zovemo,neprestano tepamo

Ja joj pišem stihove da pokažem koliko važna je

A ona mi iz duše zapjeva,koja količina je dodira.

 

Naše noći bez riječi pod svijećom uzavrele protiču

Usne nam strašću i požudom šapuću,paleta dodira

Mladost nam krvlju plamen neukrotivi divlji zapalila

Sa usana ne puštam je, neka ovako zauvijek ostane.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  10.06.2019 u 16:36 minuta

 

E baš se vidno zaljubila, ah taj znani pogled u očima.

 

 

U posljednje vrijeme je nastupila drastična promjena

Do jučer bijaše bucmasta, sve joj smetalo i nervozna

Staračke bore se pojavile a tek 33 onako dogurale.

A sada za ne prepoznati mladost u sebi probudila

 

Oči joj nekako sjaje se,kad god prolazi svi je gutaju

Nešto čarobno u tom divnom biću vidno osjećaju

Nešto ili netko je promijenio ma sigurno se zaljubila.

Samo od ljubavi mladost da se vrati baš je moguća.

 

Čuperci joj nemirniji, stalno je smirena baš izaziva

Usne rumene joj od nekog izazova strašću pucaju

Svi koji je vide,istog trena na slatki grijeh pomišljaju

E baš se vidno zaljubila, ah taj znani pogled u očima.

 

A bože neka je,i njemu svaka čast očigledno sretnik je.

Samo on  taj tajanstveni je uspio mladost joj vratio.

Kosa joj pada duboko iza leđa izazovno i batrena

Svaka kovrdža svoj plamen strasti i požude prikriva.

 

A što više reći bolje je manje da znate radi zazubica

U vama se bude požude i vi bi svoju ljubav upoznali

Onu staru u vama zaboravljenu strast opet probudili

Ah šteta ako ste zakasnili,ali opet nadu niste ugušili.

 

Čim se u vama na pogled tog bića izvori osjetno probude

Još uvijek za vas nada postoji, negdje neka vas sačekuje.

Da vam opet strastvenu ljubav daruje, još mrvu čekaj je.

Jer nikada ne znate iza koje ugla sudbina vas dočekuje.

 

A nju pustite,predugo je slomljena usamljena patila

Predugo bez iskrene ljubavi životom je razočarana lutala.

E saada je kockice posložila, dugo čekanog je upoznala

Baš je sazrila da bi potpuno u sreći zaljubljena uživala.

 

Fige joj držimo, neka taj osjećaj dugo ma predugo prati je

Svaki trenutak te vidljive sreće ona još odavno zaslužuje

Do sada nije se sve složilo da bi joj radosno mladost vratilo.

Da bi je u neke dvadesete zaraznim ludilom vidljivo bacilo.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 10.06.2019 u 03.:15 minuta

 

 

Imaš srce jače i snažnije od stare dubrovačke tvrđave

 

 

Hvala ti bože napokon si ljubav shvatila

A tvoja iskrena ljubav mene je probudila

Duboko u srcu osjećaš usne si mi probala

Od početka prava bajka nam se dogodila.

 

Sasvim drugi i vedriji nekako smo postali

Samo zahvaljujuć ljubavi iz tame se izvukli

Svo ono vrijeme života na staklenim nogama

Strastvenom ljubavlju eto ti si me spasila.

 

Ne želim niti da nabrajam sve one godine

Dok si strpljivo kukanje i ridanje slušala me

A ja tebi mrvicu pomogao ljubavlju uzvraćao

Samo šutimo ovim rajem u beskraju jezdimo.

 

Stare tegobe i ružne navike iza nas su ostale

Uporno do posljednjeg daha želim da pratim te.

Uz mene ostani,.ništa u ljubavi baš i ne mijenjaj

Što više strasti i požude usnama mi dolijevaj.

 

Dušmane ne želim niti  trenutka da primjećujem

Jadni i bijedni su i ne želim da im se osvećujem

Na tvom i mome licu vidimo slatke promjene

Strast svoje učinila godine mladosti nam podarila.

 

Iskreno priznaj  da ovo nikada nisi niti očekivala

Ljubav života čovjeka kojeg sanjaš si upoznala

Ljubav ti uzvraća, uz tebe želi do kraja da ostari

samo da beskrajno ljubi i voli te nek srce ti dozvoli.

 

Možda i ti kao i ja ove strasti se nekako plašimo

Da u momentu ne izgorimo.voljeti se prestanemo

Ali nedajmo budimo ustrajni, glupo bi bilo sve ovo

Olako izgubiti zbog nečega glupoga prokockati.

 

Iskreno više tebi nego sebi vjerujem,stvar je vidljiva

Ali ti tako mlada si, a  srcu mome beskrajno ne odoljiva

Ali to nije razlog da samo zbog tvoje mladosti želim te

Preduboko u tebi sija, blješti u duši ti drago kamenje.

 

Imaš dušu koju nikada u životu niti blizu nisam upoznao

Imaš srce jače i snažnije od stare dubrovačke tvrđave

Imaš riječ koju nikad za nikad zbog nečega nebi porekla

E svime time si moju iskrenu beskrajnu  ljubav zaslužila.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  09.06.2019 u 17:02

Ona zna da usamljeni prosijedi čovjek ludo voli je.

dsc01057

 

Sve ono što sam predugo sanjao i potajno želio

Sa njom sam obiljem, ili pak samo maštom dobio.

Jedino ono što nikada nisam upoznao stvarno doživio

Jeste čudna posesivna gladna neprestana ljubomora

 

Možda se ljubomora pojavila jer ljubav života se dogodila

Pa me muče potajni strašni strahovi da je ne izgubim.

Bože nedaj da je izgubim u crno bi me odjednom zavilo

Život bi se totalno srušio i smisla da nastavim  nebi imao.

 

Sada u duši mi bistra rijeka sreće nekako gladna protiče

stihovi za nevjerovati posesivno uzastopno nadolaze

svi snovi o kojima sam maštao napokon sam doživio

ljubav života sam napokon  upoznao do bola je zavolio.

 

A njene oči su čarobne cijelim noćima strasno vode me

Njene usne sobom odjekuju, tijelu gladno se raduju

Svo što joj je majka rodila kao za mene da je stvorena

Imam je tko zna koliko godina, u trenu se od niotkud pojavila.

 

Usne mi zgrabila vatru u meni gladno posesivno probudila

I onda kaže samo na neko vrijeme bude se tiho sakrila

Ali da ne brinem stalno se bude javila, bar je tako obećala

Dok jednoga dana svoj zamišljeni cilj ne bude ostvarila.

 

I sada dok sam na izluđujućem čekanju, pisma sačikam

Ne mogu vam opisati što i kako u duši  tiho doživljavam

Znam sigurno doći će, jer njena data riječ prevrijedna je

Al džaba je meni se oteglo čekanje ,bože kako trebam je.

 

Dok sam ja budan noćima, možda je umorna zaspala

Samo brine me što se baš nekako poodavno nije javila.

I sve je opravdavam,jer znam siguran sam u pravu je

Ona zna da usamljeni prosijedi čovjek eto ludo voli je.

 

I dani nekako prolaze,skupile se i duge usamljene godine

Još uvijek sam u istoj luci njen dolazak tiho sačekujem

Ne želim prije vremena da se bilo čemu za sada radujem

Toliko puta se ponadao ali osmijeh i lice nisam joj ugledao

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  09.06.2019 u 14:47 minuta

 

Hvala ti,što si me promijenila sretnika luđaka probudila.

 

 

 

 

Tvojim osmijehom obojah sve zidove da vode do tebe

Opoj tvojih usana vodi sam dodao da bih slađe ispijao.

Nebo sam očima blještavim čarobnim tvojim zaplavio

U sve moguće vjetrove glas tvoj sasuo da čujem te.

 

I poljsko cvijeće nekako opojno tvojim mirisom odiše

Gledam krošnje rascvijetale kao tvoja griva zgusnute.

Čak u sred zime gdje su najveći snjegovi vidim proljeće

Srce mi je vulkansi  vrelo i najžešće  kad te spomenem.

 

Potplatit ću studente, da oboje ulaze, vlakove i tramvaje

U njima se najradije ljudi vozaju nasmiješeni lik ti uviđaju.

U jutro kada sunce izlazi duga će tvojim likom da se šepuri.

Svi će se čuditi istovremeno u tvom čarobnom liku uživati.

 

A ja onako šutke presretan tvoga života sam odabran

U sebi pjevat ću, ma vraga od sreće luđački vrištat ću

Al im nikad tajnu neću odati divno je u tajni slatkoj  ljubiti.

Hvala ti,što si me promijenila sretnika luđaka probudila.

 

U svakoj baš svakoj ulici ima postere tvoje da poredam

Drveće ću zamoliti na kori tvoje ime da sitno ugraviram.

A u našem parku one krošnje se još više i gušće savile

Da bi zaljubljene mlade parove u strasti kao nas prikrile.

 

Sve je tobom obojeno, udžbenici se tvojim likom štampaju

Turističke brošure o  kruzerima sa tvojim osmijehom putuju

Najbolje si prodati lik, štamparije sve ne mogu stignuti

Koliko su ljudi navalili u lik tvoj se očigledno zaljubili.

 

A kad bi samo saznali,što je uzrok tvoga čarobnog osmijeha

Od navale ne bih ostao, sve bi žene navalile, grozno nagrlile

Da tvoje mjesto u mome srcu zauzmu, ali se uzalud nadaju.

Ti si ga dobila, ime svoje duboko ugravirala, hvala ti na ljubavi.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  09.06.2019 u 12:09 minuta

 

Eh moj medeni anđele ni tebi baš ono ni lako je

 

 

Sve rijeđe me viđaju pa se susjedi baš pitaju

Što se desilo što od ljudi odjednom me udaljilo.

A ja ludo se zaljubio i tajnu rado bih sakrio.

Negdje daleko sa tobom lebdim u maštama.

 

Čežnja baš uporna rado bi usnama te ljubila

Al kako gdje te pronaći kojim morima krenuti.

Kiša, dižu se valovi ti mislima uporno boraviš

Na prozoru duše zavjese raskrivam, očekivam.

 

Ova godina izgleda uzalud proći će,jer nema te

Na izazove i laži nade sam obiko valjda ohladio

Kada znam da te neću još najmanje godinu ljubiti

Kada na usnama nećemo onako divljački uživati.

 

Nešto sa sobom moram da uradim jer ću da poludim

Apetit sam izgubio gladovati od zaborava sam počeo

A to je u stvari baš pogrešno sebe budem slomio.

Ne smijem k srcu sve misli primati neću im odoljeti.

 

 

Eh moj medeni anđeli ni tebi baš ono ni lako je

Čuvaj se,zdravlje ti je sada najbitnije, sve doći će

Budi strpljiva mlada si u tebi je enromna energija

A ja ,eh za mene ne brini, moram i mogu izdržati.

 

Ne želim u međuvremenu od čekanja da propadnem

Pa kada me ugledaš da se razočaraš i predomisliš

I osjedjelu glavu ubrzo zaboraviš i nekako ohladiš

Moram se čuvati na svojoj mladosti uporno raditi.

 

Dok se ti ne pojaviš nagrnuću zavjesu proljeća

Neka me na prozoru na našu ljubav podsjeća

Plafone sa zvijezdama išaraću,dok sanjam te

Lakše će mi biti u snovima da gladno pratim te…

 

A led sa usana strast u snovima bude otopila

Dok me budeš gutala tim plavim vrelim očima

Ako uspijem iz snova da se ukradem i provirim

Da se nisi slučajno u među vremenu pojavila.

 

Sa mjesecom dogovor kad si otišla sam sklopio

da stalno uporno iz vida trenutka ne pušta te

Da ti koji put dok spavaš lice mjesečinom miluje

Da barem kroz snove nekako dođeš do mene.

 

Znam da osjećaš i da si u našu ljubav sigurna

Ali kada bi ovo luđački zaljubljeno lice vidjela

Nadam se da bi shvatila da nikada ne bih odustao

Ne daj bože da bih te zbog nečega slučajno izgubio.

 

Svaka usamljena noć bez tebe grozno bi boljela

Na tvoje usne poljubce i strasti bi podsjećala.

Bože o kakvom gubitku odjednom razmišljam

Zašto glupe strahove u dušu i srce utrpavam.

 

Ljeto je ispred nas,znam ti s se poslom vidno ubijaš

Baš i nemaš nešto vremena o nama da razmišljaš

Želiš  nešto za budućnost da uštediš, snove ostvariš

No nebrini jedna zaljubljena duša vjerno će te čekati

 

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  09.06.2019  u 08:29 minuta

Šetnja prije izlaska sunca

 

 

 

Rana zora sunce nije niti trunčice izbilo

A ja u našem parku sjete opet zaglavio

Pod krošnjama ime joj uporno spominjem

Skorašenjem susretu se naivno radujem.

 

Sve bi to bilo ok i baš sasvim normalno

Ali susret tek za godinu se bude desio

Ako do tada ne budem sasvim poludio

Možda ovisnik postanem kako sam krenuo.

 

Ukočeni pogled na sred parka i travnjaka

Neka sjete iz dana u dan podlo obuzima

Sunce izlazak najavljuje,priprema cvijetove

A u duši sve se stušilo,baš  zabarikadiralo.

 

Bacim pogled na ulice rani prolaznici žurno

Negdje na posao teški se uputili,pa me promotre

I čude se što tako rano u parku sam pokušavam

A nemam vremena da bilo kome to objašnjavam.

 

Jutarnji vjetar rijetkim sijedim kosama se poigrava

U meni poznati lik se duboko u očima baš očitava

Dok kilometrima samo o njoj sa sjetom razmišljam

Pronalazeć čudne načine taj nemir da primirivam.

 

I pokušavam zarake sunca prve da sustignem

Da me do njenih usana ponesu da nekako poletim

I da joj u sobu ma gdje bila posesivno sada uletim

I da žarko gladno i ono strasno nezasitno ljubim je.

 

Al ništa od toga niti ovo jutro neće se izgleda dogoditi

Odjednom budim se ispred mene vreli usijani asvalti

U ruci pogledam stoji kajdanka i nekoliko njenih stihova

Izgleda i ovo jutro ta sjeta novi stih bude mi nahranila.

 

Osjetim kako prolaznici kroz mene čudne poglede bacaju

Sve bi da mogu u dušu da mi baš duboko hinjski zaviruju

Nije jasno im što se to sa mnom događa i zato sklanjam se

Odlazim u svoje zaljubljene duše jazbine, ona tamo čeka me.

 

Pogledam,i čitam u parku zapisane joj stihove,čudno je

Baš ničega se ne sjećam da sam bilo što jutros zapisivao

Ali toliko divnih stihova napisanih njoj sam našao

U duši sam se divljački smijao,bože kako sam je zavolio.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  09.06.2019

 

 

Javit će se, ne paniči, barem to čovječe tebi nikako ne priliči

 

 

 

Samo nekoliko dana prošlo je a nije se javila.

U duši nemir nesnosna neka baš teška  panika

Ma sve je u redu hrabro uzastopno se ubjeđujem

Dok nestrpljivo to javljanje već danima išekujem.

 

Znam ne paničim ali eto nekako vidljivo brinem se

Što mogu baš sam zagrizao, pa bože iskreno volim je.

Opravdanje pronalazim eto sebe u panici ubijedim

Da bi se ona garant javila da je koji trenutak imala.

 

I onda sebe uhvatim,piva u ruci hladna pristigla

A suza krupna nekako na ivici vagajuć gega se

Sve bi krenula ali na vrhu trepavica je zapela

Ma daj,ne paniči sebe hrabrošću drsko ubjeđujem.

 

Al džaba je, nemir u grudima sve se tamo okrećem

U mobitel pogledavam možda poruka koja pristigne

Al ni danas ne javlja se, ma sve dobro je, dobro je.

Po tko zna koji put se ubjeđivam situaciju smirivam.

 

A vani zvizdan upeko bukvalno sve od vreline izgara

A do prije neki dan toliko je zahladilo da se grijalo.

Bože tolika je promjena u duši mi primjetim  reagira

U debeli hlad sklanjam se glas da pristigne nadam se.

 

I nisam niti trepnuo pivo sam u jednom gutljaju ispio.

Mozda je i vrućina to pospješila,ali ona se nije javila.

I razmišljam dal sljedeću pivu da otvorim i nazdravim

Da dobro je da na kruzeru uživa, ljubav moja jedina.

 

I oči zatvorim na ramenu je ono slatko ko nekad poželim

Rado je voljela da mi se tu uvali, i toliko toga prozbori.

Znam da je nestvarna znam da čuvam je brižno u mislima

A tek nekoliko mjeseci da je otišla, a praznina me razvalila.

 

A kada bih samo trenutak mogao na daleki kruzer da zavirim

Čisto samo da joj osmijeh ugledam i onako mahnem u prolazu

Bilo lakše bi, ubijaju trenutci kada neznate što se tamo dešava

Jer obično svaki dan bi se barem nasmiješenom porukom javila.

 

Znam da njena majka daleko više nego ja brine se al neda se.

Jer kada čovjek svaki dan na divni osmijeh i poljubac nauči

Nekako i suviše teško padne mu da se od tog poljupca oduči.

No sebi sam rekao ma daj sve će te to zajedno lakše izdržati.

 

Javit će se, ne paniči, barem tebi to čovječe nikako ne priliči

I pokušavam nešto na internetu da iščitavam da se okupiram

Da ne mislim, zašto nam se nije nekoliko dana nikako javila

Odjednom njen tihi glas u grudima ubjeđuje ma čovječe

Ovamo baš sve u redu je.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  08.06.2019 u 17:50 minuta

 

Da li si je dovoljno upoznao, razmisli

 

 

 

Bože kako si naivan, bolje ti je da ušutiš

Niti glasa se ne javljaj, ime joj ne spominji

Jadnika kakav si možeš drugima pokazati

U njenim divnim očima zauvijek propasti.

 

Za tebe bijedniče, princeza je bila i ostala.

Užasno je pogriješila jer te baš zavoljela

Jer ti se na kraju možda dva puta predala

U ljubavne spletke i tvoje laži povjerovala.

 

A što misliš da si ti nju imao pa iskoristio

Haha Glup si i naivan,ona je uvijek odlučivala

Bila je preiskrena čisto iz ljubavi se predala

Uvijek je odlučivala kada ljubav bude vodila

 

A ti si se mogao trsiti na mjesec se popeti

ako ona neće nikada je nebi mogao imati

Opameti se, poklopi se, više ne progovaraj

i to malo ljudskosti ako imaš ne uništavaj.

 

Pravi muškarac šuti jer se ženi predao

I nikad za nikad ne govori da je imao

Što mu treba da bi se jadnicima okolo hvalio

Nesvjestan u njenim očima zauvijek je propao.

 

Razmisli dal si je uopće dovoljno upoznao

Ne nisi, tek si  njenom ljepotom zagrebao

Njena duša za tebe je preduboka i ne otkrivena

Šuti, ne zaslužuješ biti bilo kakvog spomena.

 

Da si zaslužio, tada bi shvatio koliko vrijedna je

Ali tako je,ostaješ siromah bez njene ljubavi

Niti ime da ti ne spominje,bukvalno gadiš joj se

Kako se jadniče bijedni osjećaš dal u zemlju propadaš

 

Sada kada si je svojim prljavim lažima izgubio

Kada si se jadnicima kao ti preglupo hvalisao

Dal si veći muškarac sada u prljavim grudima,

dal ti je sujeta zadovoljena, a ne jadni bijedniče.

 

Sada si shvatio što si na usnama imao,kaješ se

Ali jadniče bijedni, kasno je, više nikada nemaš je

Ona je drugom koji cijeni i voli je presretna otišla.

Zahvaljujuć tvojim torokanjem se eto oslobodila

 

Napokon iz kandži hvalisavca djeteta otišla.

I gle sada kada vidiš je ako možeš u oči pogledaj

Zadubi se i dobro pažljivo tu sreću promatraj

Da li se sjaja sreće prisjećaš,da,da, baš kasno je.

 

E sada samo sebe sažaljevaj, kakav idiot si ispao

Bijednik se hvalisao kako je ženu koju voli imao

Da bi kod jadnika kao eto veći muškarčina ispao.

Nemoj da čudiš se kako duboko u grudima guši te.

 

Ne brini, bez tebe napokon ona i te kako sretna je

Svijetom putuje, i sve ljepote u njemu otkriva

A ti si ostao provincijska zakrpa tako ti i treba.

Zalužena kazna bez njene ljubavi te to sustigla.

 

I jako, jako dugo trpit ćeš teret u grudima, ona je otišla

Nisi je zaslužio, njenu iskrenu ljubav nisi cijenio

A vjeruj da se rijetkima takva predivna ljubav događa

Šansu si prokockao, za njom da kukaš si eto ostao.

 

Vidi je , ona cvijeta, barem deset godina se podmladila

Čovjeka koji cijeni njenu iskrenu ljubav je vidiš dobila.

Sreća pa si se na vrijeme provalio od sebe je otjerao.

Da nisi takav bijednik i idiot ostao drugi je nebi ljubio.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  08.06.2019 u 03:39 minuta

Dal znaš barem ko ja, da li osjećaš da moja si sudbina

 

 

 

A                              F#m

Da li ću biti ja čovjek koji te voli

Bm                             E

Da li ću biti ja slika u tvojim očima

A                       F#m

Zar se nije ovo i tebi baš svidjelo

Bm                                   E

zašto bi nas sada  nešto glupo razdvojilo

 

 

         A                         F#m              Bm                    E

Da li znaš  barem ko ja   da li osjećaš da moja si sudbina

 

A                               F#m

Previše smo vremena na gluposti spiskali

Bm                                E

Predugo smo čekali da ljubav se eto dogodi

A                                             F#m

A Ja bih da sam opet sretan i ludo zaljubljen

Bm                                 E

A ne da ostanem tužan slomljen i ostavljen

 

         A                          F#m              Bm                        E

Da li znaš barem ko ja   da li osjećaš da moja si sudbina

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 07.06.2019

 

 

Ne želim da prihvatim da bez ljubavi proživim

 

 

Pa što ako možda iz dva različita svijeta stižemo

Zar oboje nismo rođeni da napokon sretno volimo

Kada bi nas vidjeli barem šansu bi nam pružili

Da budemo zajedno barem trenutak smo zaslužili

 

Kome pripadamo nije valjda da smo rođeni ničiji

Zar u ovom životu trenutke ljubavi nismo zaslužili

Zar treba ovako bez ljubavi da život prihvatimo

I da ovaj jadni život tužno mučeć se otaljigamo.

 

Ne želim da prihvatim da bez ljubavi proživim

Da me stalno tuga obuzima i da sam nesretna

Želim da ga upoznam da bi ga ljubavlju vezala

I napokon tu čarobnu mrvu ljubavi doživjela.

 

Kako drugi eno zaviri u zaljubljenih parkove

Zagrljeni hodaju vole grle se u ljubavi uživaju

Kako od sreće zvone sretno zaljubljenih koraci

I nas dvoje okus te sreće vrlo rado bi probali.

 

Bože koliko smo oboje do sada u suzama patili

Koliko smo oboje u ljubavi razočarani ostali

Zato molim te šansu pruži nam ljubav istestiraj

Vidjet ćeš nitko kao nas dvoje neće se voljeti.

 

Primjer vjerne iskrene ljubavi ćemo postati

Daleko više nego Romeo i Julija primjer postati

Samo što ćemo nas dvoje u sreći uživati.

I neće nas razdvojiti… nećemo im dozvoliti.

 

Želim da iskočim više iz oblaka maštanja

Želim da sam svakodnevno na tim usnama

Želim i ja njega nakog duge tuge da usrećim

Da nije sam i da je voljen kao ja tu ljubav osjeti.

 

Pa što ako možda iz dva različita svijeta stižemo

Zar oboje nismo rođeni da napokon sretno volimo

Samo spoji nas,nedaj drugima tu sreću da remete

Bože, tako sam sigurna da će beskrajno da voli me.

 

Toni Ljubisa  Bozic  Bugojno  07.06.2019 u 06:22 minuta

Bože zašto sam reci uopće rođena

 

Kako me život baš i nije mazio

Prečesto bi se u suzama zapitala

Bože zašto sam reci uopće rođena

zar samo da bi se životom patila.

 

Eto u ljubavi baš i nisam sreće imala

I kaži mi ima li smisla da nastavim

Kad bih uskoro nekoga tko voli me

Barem jednom u dušu eto upoznala.

 

Smisao ovog jadnog zivota bih imala

A meni je boze jako malo potrebno

a srce sa njim bi bilo napokon presretno

I ako je moguće izvor te ljubavi pokaži mi.

 

Nije valjda da sam rođeno da bih patila

Nečiju kaznu od prije da bih odslužila

Zar me ta nesreća nije dovoljna pratila

Zar mi najljepše godine eto nije uzela.

 

Ako šansu pružiš mi znat ću kako voljeti

I vjeruj iz ruku nikada ga neću puštati

Eto samo da okusim kako ljubav izgleda

Da me svakog jutra zagrljenu probuđiva.

 

I neka se to mili bože što prije dogodi

Da vrijedi dalje živjeti možda me on ubijedi

Požuri na moju cestu samoće uputi ga

O bože hvala ti već poduže imam ga na usnama.

 

Zar je moguće da ljubav ovako čarobno izgleda

I nije žao mi što sam u tuzi toliko godina provela

Da bih na njegovim usnama se sretna budila

Samo zadrži ga da budem mu vječno u grudima

 

Toni Ljubisa bozic  Bugojno  07.06.2019 u 05:21

 

Pismo bivšima

 

 

 

 

Prelistavam knjige tražim neke dokazane studije

Da mi objasne što se to dešava u grudima u mene

Stalno mi njeni bivši u snove i misli uporno dolaze

Hinjski se podsmijavaju ljubav žele da raskopaju.

 

Nikad je bosančino nećeš nikada kao mi eto imati

Nikada tebe niti blizu kao nas ona ipak neće voljeti

Glup si bio i ostao ženskim srcima naivno vjerovao

Pa se mokar probudim plahta oko mene sva zgužvana.

 

Jedva nekako dišem osjetim teški teret u grudima

Srce mi zalupalo,bože koliko sam je toliko zavolio

Al oni nisu svjesni oni mene stvarno uopće ne poznaju

Kada zavolim e baš ništa me nemože olako pokolebati.

 

Džaba se budale  trude i svim lažima uzaludno kljukaju

Jer ovakvu ljubav oni jednostavno jadnici ne poznaju

Oni kao ja niti u snovima ne mogu ovako ludo voljeti

I zato nikad za nikad od nje ne smijem olako odustati.

 

I nađem u nekoj analizi il brošuri baš se i ne sjećam

Ako vam se ti simptomi dogode,ne vjerojatni sretnik ste

Rijetki to doživljavaju, normalno je da srcu to primaju

Jer svaka ljubav ima nasleđe,a ljubomora se uz nju  dobije.

 

Voliš je, ludiš pamet garant izgubiš jer je toliko zavoliš

A kao nus pojava ljubomora može i ne mora da se pojavi

I zna jako teško postati sa njom u grudima se vješto boriti

Ma koliko joj vjerovali ma koliko ludo i baš iskreno zavoljeli.

 

Ljubomora je tu, rijetko baš rijetko neka srca možda izostavlja

No isto tako zna jako rijetko odjednom onako baš brzo da nestane

Ali isto tako snovima se ponavlja, i sa nesanicom se rado udruživa.

A jebiga mene je izgleda ova zadnja baš dobro ščepala i ne popušta.

 

I neka me ta ljubomora proganja ali joj baš koliko vidim i ne uspijeva

Možda mi crne misli eto navodi da pripazim da njoj puno ne vjerujem

A ja sretnik sam toliko se radujem koliko naša ljubav je na kraju ojačala

Koliko sretan sam zbog te princeze u mojim uzavrelim ludim grudima.

 

Otvorim prozor vrištim u sebi ponavljam ona je ipak mene odabrala

Ona je meni svoju bolnu prošlost ridajuć iskreno u detalje ispričala

I sada baš nemam rezloga da patim se i da još sumnjičav postajem

Ako je volim treba svakoj samo njenoj riječi do kraja baš da vjerujem..

 

Svim njenim bivšima ništa ne odgovaram i samo ono gordo smijem se

Oni ne shvataju što to znači kada dvoje iskreno i baš vidljivo zavole 

Možda oni baš kod nje tu ljepotu primjete pa žele da mi se nekako osvete

Ali eto jadnici ne uspijevaju samo sebe više ranjavaju dok nas gledaju.

 

A ja ću još više zagužvati sada ću ja njih ljubomorom kljukati nek uvide

Neka oni meni zavide neka svoja prazna srce  bolom zavisti nagrde

A nas dvoje nastavljamo jedno drugom da vjerujemo u ljubavi uživamo

U očima vidno oni sretni vrisci pjevaju svakodnevno dušu odražavaju.

 

I sada u inat njima svim njenim onim bivšivim prošlim momcima

Neka se pojedu neka oni meni zavide jer tek sada što je ljubav uvide

Koji biser su u rukama imali njene čarobne usne su nekad  ljubili

A što im mogu kad su je prejeftino prokockali meni od srca je predali.

 

Eto papci sada gledajete možete koliko hoćete da kukate i zavidite

Jedino ja sam njenu iskrenu ne dodirjivu ljubav dobio i shvatio

Vi ste je tek po površini zagrebali u dušu joj niste trunke zavirili

I da ste bili pametni kao što niste nikada je nebi bosančerosu pustili.

 

E sada pišem svim bivšima momcima jedite se,ona meniii pripada

možete li one usne njene da zamislite na ovim mojim vrelim usnama

Dal vas to sada barem malo izluđiva,jeste… znam da je i ne popušta

na kraju pomirite se, ona samo meni pripada,aha neka, neka vas izluđiva

 

 

Izreka se ispunila, vama se smrknulo meni napokon prekrasno osvanulo

Hvala vam što njenu ljubav niste cijenili,ne nadoknadivo kocokom izgubili

Previše sa njenom iskrenom ljubavi olako i glupo i naivno manipulirali

I ona je, hvala bogu oči otvorila i na vrijeme napokon jasno sve shvatila.

 

Samo da znate meni se otvorila,sve što je imala prije baš iskreno priznala

Sada tako uživamo jedno drugom sve više iskreno tepamo, dal se jedete

Svaki sekund se ljubimo i bas  često i ono gladno ljubav kao ludi vodimo

Napokon život prepun iskrene ljubavi potpuno i slatko uživamo.

 

Aha kako Vam sada glupi bosančeros na njenim usnama izgleda

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  06.06.2019 u 06:06 minuta

Bila bi to duše slomljene najveća pritoka,što u more ulijeva

ba963a584f9dd28c499fc9ffcc868e22

 

Nemir, crne misli nesanica, stalno obuzima

Toliko opsesivno i teško progoni mislima

Pa kada iz duše ono sve zahuktalo nagrne

Pa trenutka unutra više ne može da ostane.

 

Stihovi bi da pričaju tugu duše da ispoljavaju

A suze kratere na obrazima očigledno rovare

Kako da smirim se i o njoj baš ne razmišljam

Kad duboko,preduboko u srce ona odzvanja.

 

Vidim i osjećam kako lagano bolno gubim je

A ne mogu da se pokrenem i ništa da poduzmem

Samo mogu u duši vrištati i čisto boga moliti

Da mišljenje nekako promjeni i ljubav mi dozvoli.

 

A vani prolom oblaka, kiša mi dušu tugom natapa

Da smijem i mogu tako bi ridao i baš  na glas vrištao

Al tko zna što rekli bi, eno ga jadnik od ljubavi pukao

Pa držim se,prikrivam iz duše jecaje, bože ja volim je.

 

Da sam suze pokušao skupiti rijeku bih mogao napuniti

Bila bi to duše slomljene najveća pritoka,što u more se ulijeva

More bi se zamutilo, boju tuge godinama po svijetu bi nosilo

A nebi niti mrvu slomljene duše prikazalo,koliko jada je ostalo.

 

Džaba, izgleda nije mi suđeno da jedno pored drugog sanjamo

Ali ne odustajem,bar ću je imati u stihovima kad poželim

Jer ne mogu tako lako od nas baš  odustati i da joj odolim

A tko zna koliko ću puta boga da zamolim da ona razmisli.

 

Možda napokon uvidi da ipak nisam loš kao što je mislila

Da je najveću pogrešku napravila što se od mene udaljila

Da što više i češće o nama razmišlja danima i noćima

I valjda će na kraju nešto ispasti možda mi se ona vratiti.

 

A možda ipak varam se, da ovo kišno vrijeme na dušu utječe

Ova jugovina prepuna pljuskova i vjetrova baš nekako ubija

Sve nekim crnim mislima na mene navaljiva i teško borim se

Pa se još više u blatu tuge zaglibim,koliko teško tuzi da odolim.

 

Sve onako uplakan kroz prozor pogledavam pa je zamišljam

Gdje je sada kojim avionom je poletjela da li je sretno pristigla

Poželim osmijeh da ugledam one usne da posesivno prisvojim

Da li vi možete razumjeti da eto prosto ne mogu njoj odoljeti.

 

I jadnik sam postao samo u nekim suludim maštao zalutao

Tko još danas čita tuge stihove a malo njih može da razumije

Al eto na taj način što osjećam duboko u sebi ispoljavam

I mogu vam reći da na jedvite jade sve to bez nje izdržavam.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  05.06.2019 u 18:35 minuta

 

 

Ima li smisla da nastavim u tvojoj igri da postojim

a brocken

 

Bm                            E                           A

Po nekad pitam se  dali još uvijek ti želiš me

Bm                   E                          A

Neki me nemir proganja noćima  a volim te

Bm                   E                        A

zašto si opet njemu se javila nanovo

Bm                     E                           A

A meni slagala da to je odavno gotovo

 

D                     A              D                                      A

I kada ja oči otvorim još bolje o svemu da razmislim

D                            A                E                             A

Ima li smisla da nastavim u tvojoj igri da postojim

 

Bm                         E                            A

Sve više u meni baš čudni strahovi haraju

Bm                             E                              A

Da budem oprezan dosadno danima spominju

Bm                             E                        A

Džaba kad volim te baš nikoga ja i ne slušam

Bm                   E                           A

A srce lomi se zašto si sve ovo dozvoljavam.

 

D                     A              D                                      A

I kada ja oči otvorim još bolje o svemu da razmislim

D                            A                E                             A

Ima li smisla da nastavim u tvojoj igri da postojim

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  05.06.2019

 

 

 

 

Nisam pokazivao koliko boli me, valjada što luđački voljeh je.

 

 

Džaba se trudila meni nešto kao zahvaljivati

A ja ma koliko bih pokušavao sve  izbjegavao

Jednostavno ne želim i baš eto i ne mogu

posesivno prestati je voljeti, gaga oprosti mi.

 

Mada si nervozna iz tebe kipti stotine vragova

Ne znaš kuda udaraš,al većinom ne meni se istresaš

A ja trpim stoički pokušavam tvoje stanje razumjeti

Sa njim se na novo dopisuješ bez razloga prepireš.

 

Njega silnim porukama nerviraš dok  meni srce raskidaš

Sa njim satima se dopisuješ kao nešto dokazuješ  istražuješ

Dal te je dok ste bili skupa slagao dal te nekako eto uvrijedio 

a kako je meni dal razmišljaš kako se ja u svemu osjećam

 

No sebi sam rekao, ne nasjedaj, bez razloga se ne izjedaj

Sve proći će na kraju ona ipak shvatit će koliko vrijedan si.

I onako glavu podignem nešto novo da uradim se pokrenem

A ona neka se u sebi izjeda tako je na kraju krajeva odabrala.

 

 A upoznah je onako sjećam se početkom onog vrelog proljeća

Ali nešto baš tužno iz dubine duše na nju me uvijek podsjeća.

Tada sam je svojom poželio tako sam je strasno željeti imao

I dugo u meni je puštala svojih usana tragove i zato boli me..

 

A toliko zajedničkog mogli smo imati i stalno posesivno uživati

Al eto tako se desilo nije nas na kraju spojilo,njega je sanjala

Sve češće i češće sa njim bi se dopisivala a  meni sve govorila.

Nisam pokazivao koliko boli me, valjada što luđački voljeh je.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  05.06.2019

 

 

Sretan sam da budem voljen barem u stihovima …To je moja čarolija

 

 

 U posljednjim pismima primjetim, da teret sam ti postao

Imas toliko toga što te pritisce svega si se umorila

Da mi kako misliš ljubav ne uzvraćaš, je sasvim normalno

U novo stanje si upala život te na drugu stranu odvodi.

 

Sve mi je to normalno i mogu i moram te razumjeti.

Jer nikada do sada tako brzim tempom nisi živjela

U mašineriju biznisa si upala ali to ipak zavoljela

Za mene ne brini, nemoj se mojom ljubavlju umarati.

 

Sada je došlo vrijeme kada svoju budućnost pripremaš

Sasvim druge obaveze te svakodnevno prebrzo sustižu

Svijetom putuješ, ljude upoznaješ a  možda nekoga zavoliš

O nama ne treba da se opterećuješ i baš previše razmišljaš.

 

Na drugom kraju svijeta sam, ok očigledno vidljivo zaljubljen

Ali radi tvoje sreće na sve spreman sam, a što ako odustaneš

Neće svijet propasti ali ćeš sigurnog vjernog prijatelja imati.

Ti mlada si imaš pravo drugoga zavoljeti, nemam pravo te kočiti.

 

Sve je u tvojim rukama prema meni nemaš nikakvih obaveza

To što sam uz tebe bio kad ti je bilo najteže baš sam uživao

Što si dijelila svoje najteže momente što si sa mnom plakala

Pa što, život ide dalje ako si nekog drugog posesivno zavoljela.

 

Svakim danom uživaj, putuj…ljubavi ćeš nove da upoznaješ

Ako se predomisliš i od naše ljubavi na kraju  eto odustaneš

I sama kažaš da si taj posao zavoljela, sada druga vrata otvaraš

Na drugoj strani prijatelja najboljeg imat ćeš, ako tako odlučiš.

 

Ne želim kroz život ne daj bože da ti budem niti trena kočnica

Nešto što te opterećuje mislima pa ne spavaš jer ljubav ne uzvraćaš

Život takav je, jednostavno čovjek se odljubi nešto drugo zavoli.

Ja opet imam pravo da volim te, mada ako odlučiš da nemam te.

 

Imat ću predivan razlog da maštam i pišem stihove što vode do tebe.

To je moja čarolija, sretan sam da budem voljen barem u stihovima

Bit ću sretan što sam uspio do uspjeha te pratio i sve ću izdržati

Ali molim te,barem kao prijatelja uz sebe onako sa strane me ostavi.

 

A dal ćemo biti zajedno je trenutno kada imaš važnijih stvari baš ne bitno

Kažem ti,manje će te opterećivati  kao prijatelja na mene možeš računati

Koji tu je, kad god ti zatreba da leđa za tebe savije jer neizmjerno voli te.

A ja eto jednostavno moram te voljeti makar najboljeg prijatelja glumiti.

 

A davno sam ti rekao, jednoga dana kada svega tamo u svijetu se zasitiš

Kada te svi budu umorili i kroz život razočarali ima netko što čekat će

Ako bude sreće i dobre sudbine, neće ti biti baš i teško me pronaći

Uporni zaljubljeni stihovi će te pratiti, barem takvu ljubav iz mašte ću imati

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  05.06.2019 o4:22 minuta

 

Prava istinska ljubav  u inat vama je preživjela

 

 

 

Što Vam je, toliki pritisak na mene ste navalili

Hoće da te zaboravim i nikada više je ne vidim

Hajde recite mi, kako na sve to da pristanem

Kako od ove savršene ljubavi da ustuknem.

 

Džaba Vam je što se trudite da se odreknem

Ne želim koraka od čarobne Gage da ustuknem.

molim samo to ne tražite eto sve mi uzmite

al u ljubav našu nikada za nikad ne dirajte.

 

Dal vi shvaćate što znači kada ludo volite.

Naše trenutke ne žalim i opet bi da ponovim

Dal ste vi svjesni ovih vatri u našim grudima

Ne niste jer da jeste vi bi nas podržavali.

 

Jer ako ste kroz život nesretne ljubavi imali

I onda nju savršenu upoznali i napokon dobili

Sve tuge bi nestale samo iskrena ljubav ostaje.

Zato molim vas, produžite u ovu čaroliju ne dirajte.

 

Dal ste vi svjesni da smo ovo kroz toliko života čekali

Da se i taj san jednom u nekoliko stoljeća i ostvari

A vi bi ste tek tako jer vam se to ne sviđa raskopali.

E dragi moji to tako ne ide, kada se ljudi luđački zavole.

 

Sve na svijetu što postoji za nju tu ljubav bi poklonili

Ma koliko bolova prije toga godinama u samoći trpili

Ali ste na kraju ipak uspjeli pa glavni dobitak dobili.

Ta sreća ta opijenost u grudima je prosto neopisiva.

 

Te oči taj omijeh prate vas, vidite u njima burne valove

A još jednoga dana kada prizna vam da VOLI TE…

Zaboraviti se ne smije i ne može jer i vi luđački volite.

 

Okus nektara sa tih usana prosto je neopisiva pojava

Takve više ne postoje godinama drže vas nus pojave.

Volite ono baš luđački volite uz sebe stalno je želite

Da svakim trenom ljubav dokazivanjem uzvraćate.

 

I bože mili što vam je, što ste protiv nas tako zapeli

Dal ste vi bilo što od izrečenog barem nešto razumjeli

Boga svaki dan molite da se i vama ta ljubav dogodi

Tek onda budete shvatili i za uvrede nama se izvinjavali.

 

A do tada, na miru nas ostavite džaba se trudite i podmećete

Što se više trudite ljubav našu ne svjesno jačate, pogledajte

Dal smo stopu ustuknili na vaše laži i podvale naivno nasjeli

Naivni ste ako ste misili da ste nas zavaditi i napokon uspjeli..

 

Pogledajte sjaj u našim očima, zar vam to nešto ne dokaziva

Vaše uzastopno podmetanje i podla varka očigledno nije uspjela

Prava istinska ljubav još jača i jača je u inat vama eto preživjela

Jedan od najtežih testova vjernosti zahvaljujuć vama sretno je položila.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  04.06.2019 u 08:10 minuta

Džaba Vam je….niste uspjeli i ova dva srca zavadili…

 

 

Eh kada bi mi barem desetak godina ukrali

 

 

Da sam barem desetak godina nekako mlađi

Da ti se na putovanjima kao divljak pridružim

A tko normalan tvojim savršenim čarima

Može barem trenutak da ne pukne da odoli.

 

Vulkani između nas bi pucali žeravice bacali

Lavu nemira i strasti izbacivali sve bi divljali

Tko zna gdje na kojoj plaži po svijetu bi završili

Da bi napokon nakon godina plakanja uživali.

 

Onako mladi ludi puni sebe kako bi tek zapeli

Nebi li neku snagu ili hir iz sata u sat dokazali

Divljački bi se smijali dok bi u trenutcima uživali

Nema vrata strasti i požude na koja nebi kucali.

 

A sikirancija iz nas bi u trenu jako daleko ostala

vrijeme bi strast i požuda nam posesivno uzimala

Zamisli na kojem vrhu svijeta bi izmoreni završili

Dok bi divlju gladnu strast opet i opet zadovoljavali.

 

Od svega bi se udaljili, svijetom zaljubljeni bi putovali

Eh kada bi mi barem desetak godina nekako ukrali

Onu divlju mladost u meni čarolijom nekom probudili

Kakve bih tek onda pisao stihove i koliko volim te.

 

A ovako starac sa mladošću kap po kap se poigrava.

Tko zna dal jednog trena  može srce da mu otkaže

A tako bi volio da mlad je i još po nekad se dokaže

Osjeća divlju krv kako još uvijek vrije u grudima.

 

Pa plašim se stižu me godine kako da pratim te

Jer ti u najbolje godine ulaziš,divljakušu probudiš

A što ću ja sa svih strana pritišće okrutna kostobolja

Bojim se snaga mi proći će dok tako strasno želiš me.

 

Sve vrijeme života što je preostalo tebi bih poklonio

Svijet bi na svoj način obilazili, svoje hirove zadovoljavali

Samo eto plašim se da se sjaj u očima polako ne zagubi

Da te od mene zbog sijedih kosa onako lagano tiho udalji.

 

Koja bi to bol bila u grudima,stijene na mene bi srušila

Samo bih te tužno gledao kako tiho drugome možda odlaziš

A ja bih u sebi kukao starih vremena ludovanja se sijećao

I tko zna kako bih sve te silne suze u skršenoj duši zaustavljao.

 

Taj teški baš preteški poraz teško da bih prebolio jer sam te volio

Bijah spreman da nema toga što za tebe ne bih bilo kada učinio

Samo da nastaviš na usnama da mi gladno kao nekada rovariš

I nikad za nikad da se ovog divljaka u meni zasitiš, eto razmisli.

 

Eh kada bi mi barem desetak godina ukrali, da me nekako podmlade

Onu divlju mladost u vene obiljem naguraju, mrvicu snage dodaju

tko bi nam kraj vidio, gdje bi tko zna završili dok bi se voljeli

divljake u nama teško bi primirili, eh kada  bi desetak godina mi ukrali.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno, 04.06.2019 u 02:21 minuta

 

Da  kada bi…kada bi deset godina ukrali mi

 

 

 

Našu bajku u nekoliko riječi bi saželi

 

Volim kad ti strasti ne odoljevam

Možda za sada to ne razumijevaš

na sat više nećeš da pogledavaš

vrijeme ćeš sa mnom da provodiš.

 

A jutra kada budu svitala bude žao ti

Još strastvenih igara strasti htjela bi

Kako bi ovo što imamo eto nazvali

Dal baš u nama iskrena ljubav postoji.

 

I kada se trudiš da mane pronađeš

Sve više se oduševiš koliko me zavoliš

Nisi vjerovala da bajka bude postojala

Da ovo što imamo nije baš da sanjamo.

 

Hajde prozbori il nešto barem reci

Dal postoji ljepše i od ovoga preči.

Samo me zagrli,u svakom trenu uživaj

O ničemu ne razmišljaj ovo je doživljaj.

 

Nemoj da budeš stidljiva otvori se

Daj da potpuno napokon upoznam te

Dal bi ti ovo ljubavlju života nazvala

Koliko  bi se za nju priznaj žrtvovala.

 

Možda kada bi sve ovo naše u obzir uzeli

Da bi ne pričajuć baš previše i opširno

Ovu našu bajku u nekoliko riječi saželi

Al bi je punim plućima uvijek doživjeli.

 

Al moram da iskreno ljubavi priznam ti

Čarobno je sa tobom vrijeme provoditi

Svo ovo vrijeme što sa tobom potrošim

Opet i opet bi samo na tebe da uložim.

 

Ne sjećam se kada smo sjeme ljubavi posuli

Ali mogu ti reći da ljubav strasnu smo poženjeli.

Miiuni mravi  krvlju mi tumaraju baš ne prestaju

Na svakom koraku vatru naše ljubavi potpaljuju.

 

Mogu ti u nedogled o nama pisati ali baš  teško

Teško da mogu tračak onoga što imamo opisati.

Ne mislim odustati nekome tek tako te predate

Temelje smo salili,tek sada život budemo gradili.

 

Toni Ljubisa  Bozic   Bugojno  03.06.2019 u 12:22 minuta

Ovo što imam u grudima baš neukrotiva je buktinja.

zr

 

Nisam se niti okrenuo godine ul udo sam srozao

One kopne tope se bezobzirno u trenu nestaju

A ja oči ne zatvaram bore oko očiju se redaju.

Svaka bora likom ti podsjeća, ljubavi moja jedina.

 

Daleko si,bože predaleko si,hrane me sjećanja

A ti u meni duboko skrivena vraćaš se slikama.

Dal se možda nadom zavaravam, zabluda ubija

Neka strahovita bol po nekad zapara u grudima.

 

I tako noću usamljen sve se nekako turobno oduži

Džaba je ne mogu zaspati o tebi stalno pomišljam.

Sve neke glupe solucije nadolaze  bez veze razmišljam

A sve više me ubija što srce mora da se ljubavi odriče.

 

A vrijeme leti život mi u prazno promiče jer nemam te.

Ovu strast i požudu za tobom ne mogu da kontroliram

Ne mogu više niti da šutim i da na tebe ne pomišljam

Jar ovo što imam u grudima neukrotiva silna je buktinja.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  03.06.2019

 

Ne moraš puno da govoriš u oku ti je istina

 

 

Kada te prvu noć budem imao

Vjeruj trenutka ne budem žurio

Želim na tanane da te osvajam

U divljoj strasti da gladno uživam

 

Ne boj se budi u svemu strpljiva

Neka ti tijelo i duša zajedno uživa

Poljupce prihvataj i ne odoljevaj

svu strast iz sebe pusti nek navire.

 

Večeras ćeš oblacima prštati

Želim svu strst u tebi probuditi

Rastvori u duši ti žedne lattice

Neka strasti naše požudne napije.

 

Ovu noć će nas nositi divlji  zanosi

U novi svijet ljubavi nas život uvodi

Sve želje ispunjavaj na sebi ne zakidaj

Neka sve strepnje napokon nestanu.

 

Sve što si godinama uzaludno skirvala

Samo bolove sebi nanosila,probudi se

Ovdje sam da strasno ovu noć volim te

A tu čežnju protkanu prepusti strasti izvoru.

 

Neka nosi je, neka ti tijelo noćas potpuno izludi

Probudi onu dugo skrivanu divljakušu u sebi

Nećeš vjerovati koliko skrivene strasti je u tebi

Koliko si godinama u ne znanju vidiš li  lutala.

Sada više ne brini imaš potpuni oslonac u meni

Mojom strašću ogrni se,sveži ljubavne kajševe

Neka to godinama posesivno drži te i da voliš me

Uz mene si sigurna isplivat ćemo zajedno iz sivila.

 

Ne moraš puno da govoriš u oku ti je istina

Bez obzira koliko je skrivala meni si željno pripala.

A ja to znam jako dobro cijeniti ljubavlju ti uzvraćati

Sa tobom ću vječno zrke sreće udisati..nadam se…

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  02.06.2019 u 09:22

Budi iskrena sebi priznaj da si me beskrajno zavoljela

 

 

Dal si možda primjetila sa tobom je sve požuda

Riječi to ne mogu da opišu niti trunke da dodirnu

Svaki put  sve više i više me opijaš satko uništavaš

Put do srca ti pronalazim  kao lopov tiho provlačim.

 

Dal se primjeti promjena u mojim blještavim očima

Dal si napokon skužila tamo si se očigledno nastanila

Vidiš li da sam na prosto poludio pa pamet izgubio

Jer sam dodir tvojih čarobnih usana napokon doživio.

 

Dal se i tebi sve ovo isto događa ili uspješno prikrivaš

Ono što si možda predugo čekala i sigurno sanjala

Da je napokon ljubav života na tvoja vrata srca pristigla.

Otvori mu,dozvoli mu neka te beskrajno usrećuje jer voli te.

 

Budi iskrena sebi priznaj da si me beskrajno zavoljela

I ja sam ti da uđeš u srce mi beskrajno eto dozvolio.

Nazad nema vraćanja,ovo moramo čuvati u ljubavi uživati

Tko zna koliko dugo se ovo čekalo da bi se napokon ispunilo.

 

Prespusti se,daj mi da strašću upijam mladost tvoju čarobnu

podmladi me barem još koju godinu, zar i ti ne primjetiš

kako u meni život i nadu probudiš, jer nitko tako nije uspio

da me u mladost na novo vratio da sam na prosto poludio.

 

Već sada znas i tako si sigurna prvom cestom si se uputila

Na mojim usnama konačni cilj si pronašla i osvojila

Nema radi čeka da kaješ se,uživaj strasno voli me.

A ja ću beskrajno da ti uzvraćam zajedno sa tobom da uživam.

 

Privi se,stisni me, ljubi me, to je tovje ljubavno skorovište

Previse izgubljeni godina traženo da bi na kraju sve to dobilo.

Njiši njedrima umivaj me slasnim grudima usnama darivaj

Svaki dio moje zaluđene strasti pobuđivaj u svemu uživaj.

 

Neka ti u duši žubori nezasitno strasno propupalo proljeće

neka ti na usne moja strast  gladna žedna stalno dolijeće

šansu smo napokon dobili da bi dugo čekano ostvarili

ljubav života upoznali do posljednje kapi strasti uživali.

 

 

Toni Ljubisa   Bozic  Bugojno 03.06.2019 u 08:58 minuta

Što  sam se tebe dovezao

 

 

Bože što mi je,što se to stalno događa

Budim se ne ispavan i nekako umoran

Nešto u meni izgleda opasno nagriza

Svaki mogući trenutak mi nešto okupira.

 

Stalno se preispitivan sebe analiziram

Ali odgovor ne mogu nikako pronaći

Što to tako duboko žuboreć boravi u meni

Pa neda barem na  tren oči da zaklopim.

 

I onda samo od sebe kolo se odmotava

Sve više njen lik mi se slatko pojavljiva

Sve događanja nekako sa njom povezivao

I napokon shvatio, ona dio mene je postala.

 

I sada je sve više posesivno u misli prizivam

Najljepše trenutke na usnama joj doživljavam

I kada koji sat protekne a ime joj ne spomenem

Nekako se uplašim da je ne zaboravim pa izgubim.

 

Samo zbog nje poeta se u meni očigledno probudio

I toliko romantičnih stihova samo njoj napisao

Jer kada nema je sjeta uhvati očigledno i stihove

Sve se nekako depresivno kao mahovina uhvati.

 

Ostani divna neviđena ženo što duže u meni

Život si mi na bolje promijenila zar nisi uvidjela

Nemoj da mi tugu i samoću u dušu navraćaš

Nemoj jednu slomljnog srca dušu da pretvaraš.

 

Prvodi vrijeme uz mene, toliko ti toga mogu nuditi

Jer ovakvu iskrenu ljubav nikada nećeš upoznati.

Jer da mi iz srca nestaneš,što bi od mene ostalo

Samo bi neke crne misli i čemer od nekud dovelo.

 

Ne znam koliko dugo bih tu tugu izdržao dal preživio

Jer poslje tebe što bi imalo smisla što bi vrijedno ostalo

Da bi se nastaviti dalje kroz život borilo,razloga ne vidim

Samo ovo života preostalo sa tobom želim da provodim.

 

I sada vidim što sam se tebe eto tvrdoglavo uporno dovezao

Ovako divne trenutke u životu nikada nisam doživio

Vrijediš se ženo stoljećima čekati nekoliko života žrtvovati

Da bi se jedan život onako na tanane sa tobom proveo.

 

Bože nikada u životu nikada se nisam ovako luđački zaljubio

Sve prije nje sam očigledno pogrešno procijenio uzalud volio

Hvala ti bože pa si je meni uputio,a ona mi čarobnu ljubav udijelila

Niti jedna me tako strasno, sočno i baš posesivno  nije ljubila.

 

Toni Ljubisa Bozic Bugojno 03.06.2019

 

 

 

Ref.
Ne pitaj, nista ne pitaj me
kada vec sama znas sve
otkad me nema u srcu tvom
ne pevam jer nemam kom

Ne pitaj
kol’ka tuga moze da se izdrzi
ne pitaj
kol’ko treba da se suza ne pusti

Ref.

Ne pitaj
sto ti mladost dajem
sto si porok moj
ne pitaj
sto u svakom drugom
trazim osmeh tvoj

 

Cvile tako čopori satima da joj posljednju počast odaju

 

Ubijeđena da je rođena da bude nesretna

Sve što bi u životu barem malo pokrenula

Već na početku olako bi nekako odustala.

Vremenom postaše grubo ružna i bezlična

 

Uvijek bi samo sebe za neuspjeh  krivila.

Jer je na svijet kao nesretna došuljala

Ljubav kao i sve nije baš nešto uspijevala

Ali joj najveće rane na srcu ipak ostavljala.

 

I onda se u sebe sve više očigledno uvlačila

Baš neki motiv da život nastavi nije vidjela

Sve manje i manje je računa o sebi vodila

Nekako kao da je odustala i brže je starila.

 

Sijede kose kao da su u tri dana izrasle

Bore bukvalno  kanjone na licu su pravile

Zubi joj počeli od loše hrane da propadaju

Sve više kao starica hoda tako je viđaju.

 

Zakrpe na njenoj odjeći nekako prljavije

Tko zna gdje je noći provodila gdje spavala je.

Uzasno je kada prođe smrdila, nije se kupala

Higijenu o sebi nije vodila od svega odustala.

 

Kao da je to sve namjerno sebi u inat  radila

Po kiši i snjegu mokra bi do iznemoglosti hodala

Nebi li zdravlje što više narušila, i napokon zaspala.

Ali tu se varala čovjek nemože da odluči kada život da napusti

 

Još uvijek bog joj je šansu pružao da se nanovo podigne

Da život sa vedrije strane sagleda,no nije za to marila

Uporno je svakim danom protiv sebe vidljivo radila

A psi lutalice su joj društvo pravili nekako baš čuvali.

 

Od života se generalno umorila kao bijednica živjela

I onda su je nasmijanu zaleđenu ispod mosta pronašli.

I kada je umirala pokazaše da je smrt radosna dočekivala

Sada samo psi lutalice baš redovno na to mjesto navrate.

 

Samo ona ih je mrvicama hranila pa se nje eto prisjete

Cvile tako čopori satima da joj počasni pozdrav poklone.

U krug vrte se još uvijek miris osjete, njima je ona falila

Ispod mosta usamljena smrznuta na počinak je napokon otišla.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  03.06.2019 u 04:22 minuta

Da sam ti onda prišao dal bih tog dana pogriješio

 

 

Često se sjetim našeg prvog susreta,sijećaš li se

Oboje se gutali ali nekako na distanci smo ostali

Bliskost se očigledna  osjećala ali i vješto skrivala.

Dok bi pričali jasno vidljivo očima bi se gutali..

 

Da sam ti prvi prišao dal bih tog dana pogriješio

Dal bi se možda zabezeknula i ono baš iznenadila

Jer takvu reakciju od mene nikada nebi očekivala

Il bi to u drugom pravcu nas odvelo u noći završilo.

 

Sada kada nismo skupa iskreno mogu ti priznati

Tada su neki čudni strahovi harali hinjski u meni

Hrabrost u meni poznata jednostavno je nestala

Samo sam te gutao svaki pokret ti uzdahom pratio.

 

Da sam ti prvi prišao ,propale ljubavi se nebi dogodile

Nebi nas oboje toliko razočarale i razorile… bili jači bi

Mislim da bi u ljubavi uživali uzajamno se potpunjavali.

Ali sa nekim debelim razlogom eto nije nam se desilo.

 

Čujem da si sa svima raskinula i na kruzer se uputila

Svi su te na neki način razočarali i u ljubavi teško ranili

A da smo barem to onda probali možda bolje bi završili.

Pitam se dal kasno je, dal možda imam šanse da pitam te.

 

Isto sam samo načuo da živiš sama i putuješ pustim morima

Nikome se ne javljaš da si neprepoznatljiva i svega se otuđila

Iskreno razumijem te, kada te razočaraju od sebe ljudi te udaljuju

I ja kad pogledam od svega sam se zatvorio i baš nekako udaljio.

 

Da sam ti prvi prišao, dal bih pogriješio,barem pismom priznaj mi

Da se barem mogu nečemu kada vratiš se nadati, eto javi mi.

Znam da ti je sada teško o tome razmišljati, ali moli te probaj

Probaj one iste osjećaje prema meni sjećanjem probuditi.

 

Sjeti se kako smo se gledali i gladno posesivno vidljivo željeli

Ali sa razlogom nekim hrabrosti trunke nismo tada imali.

I sada oboje u samoći zbog nečega patimo, možda isto sanjamo

Da li imamo šanse da nas dvoje nekako iz početka krenemo.

 

Ako je po onim znakovima koje prema tebi osjećam molim te razmisli

Možda ipak budemo uspjeli i onu otupjelu strast u nama probudili.

Nadam se dok pismo čitaš u stomaku kao ja osjećaš iste vrtloge

Koji će probuditi prekrasno sijećanje na nas, jednom riječju

 

Molim te što prije javi se….

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 02.06.2019 u 12:21

 

Hvala ti što si uporno ostala i svu tugu razumjela

 

 

Hvala Ti što si baš na vrijeme se pojavila.

Kao da si godinama u duši skrivena ćulila

I onda ,pravi trenutak da se pojaviš odredila.

Da ruku pružiš mi i prave riječi eto odabereš.

 

Da kažeš da ne brinem a vidiš da trebam te.

I da baš  trebaš uz mene na duže da ostaneš

Bože, onaj tvoj zagrljaj kad sam dušu otvorio

Kada sam rijekama suza iz duše ti sve prolio.

 

Uz mene godinama bila si, slušala moje bolove

Istovremeno i tebi sam rame postao za plakanje

Tako se naše druženje u teško jadanje pretvorilo

Što je  nas nesretnike u ljubavi eto vidiš i spojilo.

 

Bože hvala ti što si nas na susret čudan uputio

Što si slomljene duše u ljubavi očigledno spojio.

I baš kada smo oboje bili na ivici života i padanja

Umiješala se kažu sudbina da budemo zajedno.

 

I samo zahvaljujući jedno drugom dok smo padali

Uspjeli smo… sve te krize zajedno smo savladali

I nakon godina jadanja eto i ljubav se probudila.

Zar je moguće iz tuge života da se čovjek ovako oporavi.

 

Očigledno druga strana zaslužuje opet da se iskreno zavoli

I to bijaše pravi način da se razočarenje u ljubavi zaboravi

I nestadoše nesanice,sva tuga iz srca i duše se istopila

Ljubav u našim srcima veselo skakućuć je žuborila

Vidljivi osmijeh na licima nas očigledno otkrivao

Svi su nasmijane face eto osjećajuć sretne primjećivali .

 

Hvala ti bože oboje smo strpljivo umjeli i na kraju uspjeli

Da se ružna prošlost zaboravi, a nova ljubav probudi

Sada toliko noćima baš dugo bez riječi pričamo, šutimo

Niti jedne riječi ne progovaramo poljupcima uživamo.

 

A sve jer smo uspjeli, nepotrebna pitanja smo izbacili

U prošlost se nismo trena vraćali svojim putem krenuli

Bez ikakvih obećanja i zakletvi kroz život zajedno uputili

Toliko isplanirali valjda više sreće u ljubavi budemo imali.

 

Hvala što si bila tu kada mi je u životu bilo najpotrebnije

Eto duboko u sebi nezadrživo osjećam ali se susprežem

Da ti svu moguću ljubav iskažem da iskreno kažem ti

Na svemu što si nudila hvala ti ,želim te zauvijek voljeti.

 

Ne, ne moraš ništa da govoriš, isto nastavi da ljubiš me

Duboko u srcu ćemo pratiti skrivene nagone da vode nas

Za ruku drži me, nikada ih ne ispuštaj na mene se oslanjaj

Valjda smo zaslužili do sretno napokon budemo uživali.

 

I gle slatko se smijemo a do jučer eto  uzajamno kukašmo

Kako u ljubavi smo nesretni a sada smo vrh sreće dodirnuli

Nema bolnih usamljenih svitanja nema glupih teških pitanja

Kada se život u tugu pretvorio da bi nas skoro do kraja slomio.

Hvala ti što uz mene uporno ostala si i svu moju tugu razumjela

I što si breme svoje izgubljene ljubavi noćima sa mnom dijelila

Izgleda sve te boli smo prije opravdano doživjeli da bi na kraju

Našu čarobnu ljubav koliko je velika i vrijedna zaljubljeni cijenili.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  02.06.2019 u 05:25 minuta

Vjerno godinama budem čekao.

 

Onako kroz prozor tužno pogledavam

Daleko u prazninu  nešto promatram

Toliko zaljubljen, e baš strpljiv sam

Sebi sam ono poodavno tvrdo obećao

Da vjerno, godinama budem je čekao.

 

Znam da ću noćima s nesanicom pričati

Znam da ću pisma njena prelistavati

Znam da ću tko zna koliko se isplakati

Ali sam ljubavi obećao da ću sve izdržati..

 

Ljeta su najgora, ma ne, zima je najodvratnija

Jer su noći predugačke, neću moći trena spavati

Pokušat ću to nekako stihovima kompenzirati

Da me izmore te koliko u duši je bola, mrvicu izgovore.

 

Hodat ću zimi kada budu najveće mećave

Jer me na nju i naše šetnje sve  eto podsjeća.

I kada palaćinke budem spremao budem jecao

Ona ih je slasno voljela da ukrade mi sa usana..

 

Kada pogledam prošli mjeseci su brzo proletjeli

Ali godine što ispred čekaju nekako se odužile

Neopisivo je i bolno koliko trebam i želim je.

A samoća hinjski ubija,suza punog bunara.

 

Nema veze ako koji mjesec protekne a ona se ne javi

Sve ću razumjeti posao preuzima,to je ipak izabrala

Sebi sam obećao to pusto čekanje nesmije da dojadi

Zbog te silne ljubavi siguran sam da ću sve izdržati.

 

A ljubavi, ti ne brini, vjernost žubori duboko u meni

Ako tuđe laži i priče do tebe nekada odjednom dospiju

Nikoga ne pitaj, pismo pošalji il sa mnom porazgovaraj.

Srce nikome nipošto ne otvaraj, hoće da nas rastave.

 

Sigurno razumjet ćeš ako u samoći sa vinom zaglavim

I po nekad toj slatkoj kapljici ne odolim, jer patim se.

Imam te a predaleko si,valjda ćeš sve to razumjeti.

No ne brini, na druge žene ne pomišljam, sve izdržavam.

 

Ipak sretnik sam što sam te dobio pa na kratko izgubio

Ali ja to drugačije promatram i na tanane analiziram

Zar nije vrijedno ljubav održavati sve izazove izdržati.

Jer vrijedi te čekati ma koliko godina života ću plaćati.

 

A svjetina neka svojim kolosjekom prolazi i nas mimoilazi

Svoga pravca vjernosti uporno držim se,jer volim te.

Mada od kada si otišla sijedih kosa se nakupilo

Valjda previše  fališ mi pa iz duše se to ukazalo.

 

Toni Ljubisa Bozic   Bugojno  31.09.2019 u 13:31

 

 

A bivšima me ne spominje da ih ljubomora poždere

 

 

Mogu svi ljubav nekako da opisuju

Mogu da se novoj sreći eto nadaju

Al dok njene usne blisko ne dodiruju

Prazni su o ljubavi baš ništa ne znaju.

 

A ja želim da joj ovisnost postanem

Kad jutrima rosa ptice žuboreć napaja

Kao što zrake sunca planine otkrivaju

Mrak sa leđa skidaju,usne poklanjaju.

 

I onako iz sna slatko sretan dok budim se

Blizu sebe je osjećam grudi joj napipavam

Čisto da se uvjerim da nisam sve to sanjao

Da sam bajku života napokon eto dobio.

 

I sada nek pokušavaju da nas lažima uvjeravaju

Da ljubavi života ne postoje da sve samo  laž je

Da su te priče u stvari jedna teška zabluda

Jadnici istinsku ljubav nisu osjetili u grudima.

 

A mi mada čekasmo sve ove silne godine

Eto baš debelo na kraju nam isplatilo se.

Toliko puta se razočarali i na kraju izgubili

Sve dok se nismo zavoljeli u bajku uvjerila

 

Mada je tek 33, toliko ljubavi u njoj postoji

Usne čaroliju imaju,osmijeh joj postao prezime

Ali toliko neprocjenljivo je da istinski voli me.

A bivše čisto spominje da mi vrijednost podigne.

 

Oni se sve češće i češće javljaju nešto pokušavaju

Za mene ne znaju, uzroke njene sreće žele da otkriju

A vidrica pametna, tragove im zavarava i uspijeva

I bivše ljubomora izjeda u očima joj miliuni tragova.

 

Čekanje se isplatilo koliko godina po trnju se lutalo

I sada stihove misleći na nju ne mogu da zaustavim

sve nekako na taj način ljubav iskrenu joj udijelim

da bude presretna i više zavoli i zauvijek me zadrži.

 

Hoću da joj srce od tuge napokon duboko oporavim

Toliko toga prije mene je ranjavalo skoro pa slomilo

Toliko puta im vjerovala pa se očigledno bolno nasukala

Dok me nije oprezno i veoma strpljivo napokon upoznala.

 

Snježni smetovi se njene duše se vidljivo skoro otopili

U očima joj napokon bljeske sreće duboko vidljivo otkrili

Usne joj odavno se baš vidljivo strašću ljubavi preporodile

Godinama mene su ljubile sjetu iz dubine duše  izbrisale.

 

I kad zaspe onako nasmijana ime mi često tiho spominje

U snovima traži me da opet i opet strasno divlje ljubi me

Kada se probudi kaže u snovima strast je nekako proganjala

Zato me stalno eto tražila i gladno posesivno me dozivala.

 

I kad zorom oči morsko plavo škiljeć otvori želeć da se uvjeri

Da sam još tu i pored nje baš cijelu noć stisnut probdio

Dok je u snovima ono baš uporno me upaljena dozivala

Srećo moja, uz mene si bože kako sam te gladno sanjala.

 

I onda krenem divlje da ljubim je, napunim joj duše mijehove

Pa je požuda i strast umije, osmijeh srećom se očigledno prelije

Mada su na razne načine pokušavali tragove snjegovima začarali

Nekakve kule preko noći su dizalli da bi nas vječno eto razdvojili.

 

I hvala bogu nisu uspjeli, makar toliko toga lažima pokušavali

Nema što nam nisu podmetali da bi se na neki način zamrzili

No to nas je baš ojačalo ljubav u neslućene visine gordo podiglo

I sada sretni, samo se smijemo i mast im namjerno podlo vadimo.

 

A bivšima me ne spominje da ih ljubomora poždere

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  31.05.2019 u 06:16 minuta

 

Negdje iza ugla sreća se prikriva

 

 

Lijepa, ma ta žena je baš ono prekrasna.

One plave morske al žeravise strše u očima

Bukvalno u prolazu buljite bez teksta ostajete

Kako samo kreće se nekako gordo i ponosna.

 

Sada je u svom životu sretna i radosna.

Duša joj vidljivo kristalno nevino čista

Na žalost prije sreće u ljubavi nije imala.

Kad bi se ponadala uvijek bi se razočarala.

 

Sve na neke budale idiote bi eto naletjela

I što je još gore pa se ono luđački zaljubila

Misliše svaki put da je princa svog upoznala

I da do kraja u sretnoj bajci bude živjela.

 

Ali ta njena ljepota nosi i neko prokletstvo

Nikako do kraja zajedno da sa nekim ostane

Nakon nekog vremena bi ga dublje upoznala

I baš se do bola razočarala kako je griješila.

 

Negdje iza ugla sreća smiješi se,duboko je osjeća

Ljubav svoga života napokon bude upoznala

To duboko u njoj govori nose je duboki  instikti

Samo treba da bude strpljiva još koja godina.

 

A toliko mašta da ima obitelj ono baš najsretniju

Djecu obožava i željno ih iščekiva da jednom rode se.

Na oca bit će pametna a ljepota od majke nasljedna

Sve će da im dozvoli ali bit će na neki način slobodni.

 

Stroga majka u njoj će da ih pripazi, i ne toliko dozvoli

Ljudskost će u njima uporno strpljivo svakodnevno razvijati

Valjda će to od prelijepe majke i oca djeca nasljediti, nada se.

Samo da vrijeme pristigne i da se ona sa budućim ocem sastane.

 

Sve će da se polako odvija dugim strastvenim posesivnim noćima

Ljubav ce se ispijati burad strasti će se prazniti požuda potpaljivati

Da bi napokon strpljivo i zajedno ta divna mala stvorenja dobili

I nekako prvu fazu životne sreće zaokružili, valjda ih budemo upoznali.

 

Toni Ljubisa Bozic,  30.05.2019

Kako bi lijepo bilo kad bi se barem tjedno dešavalo

 

Žubori dušom svitanje a prošlu noć nismo spavali

Čitavo vrijeme strast preispitivali da sve ponavlja

A ona gladna vrišti vrelim usnama,požuda neumoljiva

Mladost smo njenu cijedili na iskap skoro svu popili.

 

Onako bosa poluotvorenih očiju jedva da je ustala

Tražeći pregršt preostalih ono baš kiselih kupina

A ja u postelji još bih se mazio barem kapljicu popio

Nisam niti trepnuo na usne je zasjela opet me izazvala.

 

Kako bi lijepo bilo kad bi se barem tjedno  sve dešavalo

Sve što mi je radila bogato me kaže zasluženo nagradila

A ispred nas bezdan ljubavi toliko toga još želi da pokloni

Sve u ovu smo ljubav uložili i baš niti trena nismo pokajali.

 

Mi se uvijek i bez riječi tako dobro razumijemo jer dušom tepamo.

Dovoljno da me pogleda toliko toga bi baš razumljivog izrekla

A ja sve šutke bih shvatio njenom izazovu opet bih podlegao.

Jer ovo što imamo nismo maštom il snovima gradili,nego doživjeli.

 

I uvijek onako kroz suze bi izjavila čovječe nikad se nebi pokajala

Što je baš mene odabrala što smo sve podijelili bajku ostvarili.

A sada daleko negdje na kruzeru drugima osmijeh poklanja

Jer tako na osmijeh i šarm novce za budući život zarađiva.

 

Ah život takav je većinom uzima ono najbolje ali doći će

Tako sam siguran kada dovoljno sakupi bude se pojavila

Bude mi opet istu strast nemilice beskrajo udjeljivala

A tko će od nas biti sretniji samo neka se to i dogodi.

 

A nemate pojma kada onako iz duše zapjeva sreću izražava

Glas bukvalno opušta a osmijeh uz put udijeli čovjek poludi

Onako divljački je poželi da zaskoči i te vrele usne osjeti

Valjda će po nekad i mojih divljih usna i noći da sjeti se.

 

I sada gdje je spavala i jastuk grlila njen miris osjetim

Stare slike strasnih noći se gladno prisjetim pa uzdahnem

U sebi onako duboko za vrištim,ponovo hoću je ponovo je poželim.

Tim trenutcima strasne želje mi osjeti,porukom osmjeh mi uputi.

 

I to mi je više nego dovoljno još uvijek mada razdvojeni se volimo

Beskrajno bi se mazili i jednostavno gladno jednod rugo želimo.

Jako lijepe uspomene imamo i sada drugima ne mogu da se uporede.

Ona je gore na tronu zasjela srcem mi se tako slatko posesivno poigrava..

 

I puštam je da me razara,paučinu svoje strasi ok mene zapetljava

A ja do grla u nju upoteljan svakim njenim dodirom se oduševljavam

Samo neka nastavi neka mi sve i posljednji atom strasi potroši

Poslije slatko zaspat ću novi susret sa tim vrelim usnama željet ću.

 

Toni Ljubisa Bozic,  Bugojno  30.05.2019 

 

Ako to doživi…misija je uspjela…njena sreća je najvažnija.

 

 

Kao sretno i živahno dijete majka je rodila.Savršeno dijetinjstvo je imala dok joj nisu počeli mozak da ispiru.Tek onda je svoju slobodu mišljenja počela kruniti i želje ostvarivati. Ulazila je u proces kada su drugi za nju birali i skoro u svemu bitnom o njoj odlučivali.U to vrijeme nije bila svjesna da je svi preuzimaju dok mozak naturanjem ispiraju.Smatrala je to sasvim normalno i tako joj se kroz život sve više i dublje ponavljalo.

Nekako svi su svoje ne ostvarene želje na njoj pokušavali da ostvare i da kao ona po njima uspije.Stalno su nove ciljeve izmišljali stalno nešto novo kao gotovu stvar pred nju stavljali.

Još od ranog djetinjstva ona se bunila, osjećajuć da to baš i nije normalno to je sve više  smetalo.Zašto mora po njihovom ukusu da se oblači, zašto mora prijatelje kako oni kažu birati. Zašto se mora u tog i tog zaljubiti, zašto mora sa njim cijelo vrijeme provoditi. Ma zašto mora za njega se udati mada ga ne voli zar se tako prejeftino život mora prokockati.

Odjednom u njoj se buni buntovna osoba, ona duboko u sebi je osjećala da je dovoljno odrasla i da može o svemu razumno odlučivati.

Ona će zemlju birati, ona će u nekom svom gradu sa voljenim čovjek živjeti i ako vrijeme dođe možda će se za njega udati i djecu imati. A bože moj ako se to i ne dogodi ako se ne porodi to život je, dalje će nastaviti. Ali stranu više ni u čemu po njihovim savjetima ne želi birati.

Sa kim će se družiti, vrijeme svoje provoditi,koju vrstu glazbe će slušati sa kakvom frizurom će izaći dal će se šminkati možda silikone ugraditi.

Komad po komad duše su joj otkidali previše puta srce joj ranjavali a ona ih naivno vjerujuć slušala misleć odrasli su normalno je da im bude vjerovala.

Glazba koju su oni odredili koja je svirala napokon je prestala, samo zbog njihovog izbora bila je nesretna zakinuta prazna i preumorna.

Baš su je crpili vidno energiju kap po kap joj oduzimali.

Od nje je samo školjka skoro pa prazna ostala jedva da je i disala. Sebi je počela postavljati duboka pitanja kako i zbog čega je slušajući druge tuđe želje nesretna zaglavila. Baš ničemu se nije radovala kao zombi kroz život se kretala.

Ma dosta je… umorna je postala, život u svoje ruke svjesna rizika je napokon uzela.

Riješila je da se sama pobrine za sebe, jer previše je sebe davala previše od sebe otkidala da bi tuđe želje i ciljeve ispunjavala.

Iz svog doma od svojih najmilijih u život možda premlada je krenula.Tri posla je tiho povučena radila da bi preživjela i možda fakultet po svojoj želji završila.

Stan je na svoj način uređivala nekada bi živjela u brlogu ali tim trenutcima to joj baš i nije smetalo, u tome je uživala tim trenutcima se sretna osjećala.

Prestala je da odgovara na poruke,pozive i savjete, skoro pa je postala totalno nedostupna i za mnoge ne dodirljiva, jako pametna i zrela odluka.

Odlučila je napokon svoj život promijeniti negdje daleko što dalje od svega se odvojiti.

Na svoj način Sebi je kuhala,gluposti i tragedije preko TV nije slušala u svijetu svoje glazbe je uživala.Stalno je pjevala, jer se napokon potpuno slobodnom barem na tom planu osjećala,nije bilo postavljenih ciljeva životu se prepustila.

Nije da je se odala alkoholu drozi ili nekim drugim porocima nego onako kako je zamišljala potpuno slobodna i sretna je eto i uživala.

Napokon  je postala zadovoljna i slobodna iz kandži drugih je pobjeći uspjela.     U ljubavi je istraživala na svojoj koži se dobro možda i previše baš ne zasluženo opekla.No svjesna da je samo ona taj put odabrala i nije se trena kajala ma koliko razočarenja doživjela.

A život dok trepneš u 40te te ubaci ne znaš gdje se nalaziš ništa nisi prošao ništa pravo doživo u toliko lažno postavljenih ciljeva razočarao.

I sada kada je zrela i potpuna što je godinama na svoj način sretno koliko toliko živjela opet su se brižnici pojavili opet bi je savjetovali i na njihov nažin život joj promijenili.

E ne dosta je, pola života zbog tih gubitnika je upropastila a dal joj je ta bolesna škola trebala.

E da se čovjek može vratiti a ovu pamet imati toliko toga bi promijenio.

Ali eto sreća je poslužila i jedno divno biće je upoznala.Čovjeka,iskrenu ljubav joj pružio i kako se voljeti može dokazao.

Sve njene odluke je poštivao i što je najbitnije savršenu iskrenu ljubav svakim danom dokazivao.

Vidljvo sretnija nekako dalje kroz život se hrabro u daleki nepoznati svijet uputila .

On je iz daleka podržava i sve joj napokon kako želi uspjeva. Njemu sve što joj se događa prepriča i o svemu se dogovara i njegov iskreni savjet posluša mada na kraju uvijek na svoj način kako misli da je najbolje i odluči.

Izgleda između njih dvoje da i nešto postoji, tko zna možda će jednoga dana i zajedno živjeti.O tome ne želi da razmišlja,želi po svijetu da putuje svijet upoznaje što više jezika da nauči da dušu divnim iskustvima i viđenjima napuni.

A jednog dana kada se svega zasiti i od tog lutanja svijetom umori možda će se i njemu vratiti ako bude imao strpljenja toliko godina je čekati.

A on joj je oči otvorio da život može biti bolji i ljepši pokazao.Svakim danom moralnu snagu joj davao da je za daleko veće stvari rođena da garant tamo negdje bude uspjela i svoje snove ispunila.

Ako bi se tamo negdje u dalekom svijetu zaljubila i ako tako odluči on se neće protivi, bitno je da je ona najsretnija. Neka prati svoga srca instikte, ma što da odluči on kao veliki prijatelj ostaje.

Ako to doživi…misija je uspjela…njena sreća je najvažnija.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 29.05.2019 u 05:11 minuta

 

To divno biće se jednom u sto života sretnicima događa

 

 

Ako je upoznate u oči duboko je gledajte

Prosto je ne moguće da to biće ne zavolite.

Uz nju vrijeme provoditi nemoguće objasniti

Kao da ste u oblacima zaglavili anđela dodirnuli.

 

U njoj zlobe nema,njena energija je čista i čarobna

Samo šutite jer bez teksta vas zabezeknutog ostavlja.

I ako ste je upoznali niste svjesni koju sreću ste imali.

Znam što osjetite u grudima taj slatki nemir preotima.

 

Budite oprezni nemojte je prejeftino i olako izgubiti

Povjerenje niti slučajno jednog trenutka prokockati.

Bit će vam to najveće životna greška koja se desila

To divno biće se jednom u sto života sretnicima događa.

 

Ako vam riječ da i svoj život vam povjeri, nemojte sumnjati

Njena riječ kao stijena čvrsta je i konačna nikada nebi odustala

AKo odluči da vam postane emotivni partner sve vam je priznala

Niti svjesni niste da se ta  čarobna ljubav sa anđelom i događa.

 

Ako joj usne probate garantujem da sa vama sve gotovo je

Od nje nikad za nikad ne odustajete,konačni raj upoznajete.

Te žene tog anđela do posljednje kapi krvi se uporno držite

Nigdje i nikada više sa tog izvora sreće i ljubavi ne odlazite.

 

Toni Ljubisa Bozic,  Bugojno  29.05.2019 u 04:33 minuta

Žuborit ću ti na usnama svi prepoznat će razlog tvog osmijeha

 

 

 

Kao što more ušća Rijeka žedno upija

tako i ja užasno žedan onih tvojih usana

kao što noć svijetlost lagano potapa

tako se ljubav tebi uvlačeć umiljava.

 

Kao što valovi zapljusnu nemoćne obale

Tako usplahiren žudim želeć da imam te.

Tko znak koliko će još proteći mjeseci il godina

Dok me sreća ne bude dovela do tvojih usana.

 

Zašto sa sigurnošću već poodavno sebe uvjeravam

uvijek samo srcu ti ono baš beskrajno pripadam.

pa što ako budem još duže koju godinu čekao

glavnu nagradu ljubav tvoju napokon budem dobio.

 

A ako me sreća ne posluži i to mora  da se prihvati

Uvijek ću te neizmjerno posesivno iskreno voljeti

I na kraju krajeva i to je opet jedna povlaštena nagrada

Bila si barem na kratko vrijeme divlje strastveno na usnama.

 

I nada u meni nikad za nikada ne prestaje,ostajem uporan

Ako treba sve što imam u trenu bude aukcijom rasprodan

I kada to vrijeme pristigne da na novo strastveno ljubiš me

Tada prestat će da padaju snjegovi okopnit će svi smetovi.

 

Žuborit ću ti na usnama svi  prepoznat će razlog tvog osmijeha

I uporno godinu za godinom samouvjeren samo na tebe čekat ću

Napokon tvojom strašću i požudom nagrađen gladno uživat ću.

Sve se isplatilo,nije bitno koliko godina u samoći bez tebe se živjelo.

 

Toni Ljubisa  Božić, Bugojno  28.05.2019

Gnijezdo ćeš sigurno pronaći, dal možda vidiš nadu u meni.

 

 

Možda ti ljubavi iz drugog ugla me promatraš

I samo vrline mi nekako ispred svega uviđaš

Ali da me upoznaš i malo dublje se zagledaš

Možda bi barem mrvicu na vrijeme prikočila

 

Imala bi šansu i dovoljno vremena da bi shvatila

Da nisam baš tako savršen kako me ti zamljišaš

Da sve više i više problema sa mnom doživljavaš.

Sjedi i na miru razmisli da nismo u svemu požurili.

 

Vidiš kako imam po nekad ljubomore čudne ispade

Kako volim da ti na neki način svoje ideje naturam

A ne razmišljam da i više nego dovljno baš zrela si

Da se kroz život možeš bez problema sama boriti.

 

Ja ti ometam brzinu kretanja mada me čuvaš u grudima

Kako me upoznaješ kao da ti stranac sve više postajem

Da mnogo lijepog napravim a onda glupošću sve uništim

Sve što sam godinama stvarao u jednom danu bih uništio.

 

Tražim i zahjtijevam nešto nevidljivo i što ne postoji

Znam da te tim glupim potezima često možda umorim

Samo bi glavu okrenula i sve odjednom olako napustila.

Razuumijem te, ali nije bila mi namjera da rtanim te.

 

U meni idola vodiča kroz život naivno uviđaš

Na moja obećanja i laži slatko olako nasjedaš.

Molim te razmisli,prati u duši i srcu svoje tragove

Ako te vode do mene, hvala ti bože odlučila si dobro je.

 

I kreći se mlječnim stazama,prati instikt u tim grudima

Za sve poteze što učiniš niti trunke ne žali,dobro upamti

Razmišljaj u grudima naslućivaj ljubav život tamo dozivaj

Gnijezdo ćeš sigurno pronaći, dal možda vidiš nadu u meni.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 28.05.2019

 

Što se više budeš u sebe uvlačila više ožiljaka budeš skupila.

women

 

Ma daj ženska glavo napokon otrijezni i okreni se

Zar ne vidiš da te godine vidno prebrzo suustižu

Na licu ti tragove grube vidno svuda ostavljaju.

Dal si se zapitala dal  si nekoga nekada ranila

 

Nisi se niti probudila u 40-te si se eto uvalila

Dal postavljaš pitanja što si do sada ostvarila

Dal u tebi još postoje one mladosti mrve izvori

Na kraju krajeva što ti tvoje zdravlje govori.

 

Dal imaš snage barem malo po nekad da zavoliš

Dal strasti i požudi usamljena noću možeš da odoliš

Zar ne primjećuješ kako sve manje i manje se raduješ

Sve više te život okupira da o skoroj budućnosti razmišljaš.

 

Nešto što si do nedavno željela sada si zaboravila

Sasvim drugi interesi te obuzimaju vrijeme otimaju

Život kroz zabite sokake uvire kao da hoće da povuče se.

Sve te polako nervira, pitaš se zašto te je majka uopće rodila.

 

Onda trenutci dođu ti da se opet urediš sve napokon zaboraviš

U kosu ubacuješ bisere, na usnama karmine satima isprobavaš

Dal vrijedi se opet pokrenuti možda i luđački  opet možda zaljubiti.

Želiš da izađeš iz  tmurnog sivila i monotonije ubogoga skrivanja.

 

Pogledaš kroz prozor mada je proljeće u tebi još uvijek zima je.

Ništa ti se ne mili svi su na tebe i tvoj lik eto zaboravili

I da te neki možda susretnu nebi te garant prepoznaili

Toliko od samoće si otekla te vidljivo lik ispijena izvitoperila.

Što se više budeš u sebe uvlačila više ožiljaka budeš skupila.

 

Onako baš u rijetko kada gradom jer si prinuđena prolaziš

Lažnim osmijehom svim sujetnim prkosiš,jer si ponosna

Al ona tuga nekako uvijek u sobi kad sama si bolno ispliva

Pa te na prošlost ne tako davnu i bolnu jezom podsjeća.

 

Kad bi nekako barem na trenutak uspjela da sve zaboraviš

Da se jedno jutro bez tih bolnih sjećanja raspoložena probudiš

Da baš nikada više na ljigave kockare i narkomane pomisliš

Nego da svoju novu iskrenu ljubav strasno luđački zagrliš.

 

A toliko tih prokletih ožiljaka na srcu ti se tamo prikriva

I nekako uvijek kada tužna i sami si ta bol hinjski ispliva

Ti bolovi kao čekaju da te oronulim sjećanjem ranjavaju

Nedaj im, pokušavaj, bolnim sjećanjem više se ne ranjavaj.

 

A ja skromna duša evo na uglu tvoj dolazak čekat ću

Sve godine usamljenosti olako izdržat ću jer voliš me.

Nekako i ja baš trebam te, barem da napišem stihove

Sve dok ne dočekam da te moje usne budu strasno ljubile.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  28.05.2019 u 08:12

 

Bila je jedna u nizu samo te malo više ranila

dub

 

Kažem jaranu, ma daj čovječe pusti je

Ona voli da sama je, rođeni pustinjak je

Nemoj da se nerviraš i baš uzalud izgaraš

Vidiš da voli da se osami i negdje odleti.

 

Ne voli da joj se pametuje il prigovara

Ona je sama sebi dovoljna i najdraža.

Stalno filozofira i neku manu ti pronalazi

Nema snage da kaže ti da napokon odlazi.

 

Svoj put formiraj,budućnosti sa njom zaboravi

Ne mogu je uhvatiti a kamo li smiriti svi vjetrovi

Samo u oči joj pogledaj i sjeti se ni tamo nema je

Ono baš odluta, stalno je u nekim brižnim mislima.

 

A ti budalu ne izigravaj,alkoholom se ne uništavaj

Okreni se,novu ljubav ćeš sigurno uskoro pronaći

Ali život svoj moraš totalno promjeniti sve zaboravi

Znam da lako je meni govoriti i stalno ti pametovati.

 

Al vjeruj mi niti jedna ne zavrijeđuje da se čovjek

U život toliko razočara i razmišlja da na kraju ubije.

Na kraju krajeva živiš u Dubrovniku, toliko ih dolazi

Valjda ćeš među njima ljubav života neku prepoznati.

 

Hajde samo razmisli,dok trepneš ima da je zaboraviš.

I dalje ponovo nasmiješen kroz život zaljubljen da nastaviš.

A nešto razmišljam stvarno je prekrasno luđački voljeti

Ali nekako uvijek na kraju tragediju raskida preživjeti, bolno je.

 

Dobro razmisli,ljubav je predivna i može biti čarobna

srce i dušu ti da i ne primjetiš u trenu potpuno oduzima

Ali bože mili kad te eto vidiš iznenadno tragično ostavi

imaš osjećaj da ćeš od tuge puknuti… e pa sad razmisli

dal se isplati luđački iskreno zavoljeti  moj dobri Dražene.

 

Drži se Dubrovnika i onih divnih krajolika i okupanih obala

Ona je bila jedna u nizu samo te malo više nego druge ranila

Neka te ništa ne brine samo još neko vrijeme silno boljet će

Nakon toga opameti se,gledaj sebe kako kroz život da uživaš

I nikome nikada više blizu srca ni na kraj pameti ne dozvoljavaj.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno28.05.2019 u 06:02

Voli je a ne moguće da ima je

sad

(Pjesma je posvećena jednoj slomljenoj duši, prijatelju Draženu iz Dubrovnika)

Sasvim rijetko ga u prolazu baš po nekad viđaju

Bradu je pustio i sav se nekako od sviju otuđio.

Kažu da pije i da je propao ali ga nitko odavno nije video.

Razlog je ljubav propala koja ga je izgleda dokrajčila.

 

Opijen tamo gega se,samo sebi u bradu progovara

Nikoga ne pozdravlja i bukvalno rijetko prozbori.

Kad bi mu u dušu zavirili samo jedne oči bi vidjeli

Samo jedne usne sa kojim raspravlja, koja teška sudbina.

 

Oko njega je samo blato mrak i svijetlost se ne viđa

Kreće se kao vampir u kasnim dubokim mrklim noćima

Nikoga nebi iznenadilo kad bi ga srce uskoro strefilo

Previše se zapustio,jetru je u čisti alkohol pretvorio.

 

Dok mrmlja život proklinje ime joj redovno spominje.

Za njega sve u životu je svršilo sva svijetla mu pogasilo

Budućnost ne vidi, o njoj ne razmišlja, kraj skori dočekiva

I kad kiše liju grme gromovi parkom u noći tad on prošeće.

 

Želi da ga munja oprži i skrati muke što slomljen prolazi.

Zar je moguće da može propala ljubav čovjeka tako da polomi

On slijep je pored očiju i nikoga ne želi niti da primjeti.

Samo zbog nje Svi su mu se zgadili i život mu zagoračali.

 

Fleke od vina na kragni odavno se šepure i podsjećaju

Koliko puta zbog nje je buradi popio,u suzama ridao.

Sada više i ne plače,suze su mu bore na licu  izrovale

Za svaku ima naziv i svaka brazda na nju je podsjeća.

 

Skršena duša svoje posljednje dane izgleda odbrojava.

Voli je a ne moguće da ima je, čemu dalje da nada se.

Sve što ima davno je potrošio kažu propio i prokockao.

Jer tu ljubav nikad za nikad nije izgleda prebolio.

 

Kažu da je testament napisao i sve vrapcima bude ostavio

Oni su mu jedini društvo pravili sa njim u tuzi razgovarali

Grob ne želi da obilježi da ga se nitko ne sjeti i zaboravi.

Tako je najbolje da čovjek u tišini zaborava lagano nestane.

 

Da nitko nema obavezu da mu grob onako uzaludno obilazi

Njegovi vrapci će tamo stražu čuvati i sa njim po nekad popričati

Jedino vrapci će njegov glas moći začuuti i sa njim prozboriti

I što se bez njega događa i dal se možda zbog svega ona i pokajala.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  27.05.2019 05:00

 

Voli je,bože voli a nemoguće da ima je

Kako život okrutan je….

 

 

Budućnost naivnog maštanja 

 

 

 

Kakva je budućnost mlade žene željne života i provoda

I onako starijeg bez šansi za neku debelu mirovinu

Gdje bi njihovu ljubav stavili, u koju kategoriju svrstali

Jednog dana ona će kao majka naravno djecu poželjeti.

 

Ok mogu ih imati nije kasno ni eto kada ona 45 napuni

Ali on ce već biti dobro stariji,i možda to budu i napravili.

Ali kada djeca postanu teenejdžeri što im može nuditi

Njemu će se natovariti osamdesete ,i on teret postaje.

 

Postavlja se pitanje ako ona rodi dječaka i djevojčicu

Onda neće sigurno najmanje četri godine raditi,

Reci te mi kako će njih dvoje i ta djeca od čega živjeti

To je pitanje za razmišljanje da se čovjek ne zalijeće.

 

Sve solucije se u obzir na žalost moraju uzeti i razmišljati

Dok se okreneš pristignu 60-te i pitaš se gdje si zaglavila

a ti nemas novaca ne radiš niti mirovine,strahovito je.

Pa čovjek odagna te misli o tome ne želi da razmišlja.

 

Na neki način hvata ga ružna panika jer ne vidi izlaza.

Oni vole se, to ne dolazi u pitanje, ali život je druga solucija.

On ne pita, ako imaš živjet ćeš, ako nisi skupio patit ćeš.

Jeza čovjeka uhvati što ga u budućnosti može okrutnočekati.

 

I normalna osoba treba da zakoči, ne želeć u ćorsokak upasti

Budućoj djeci želi koliko toliko normalne uvjete obezbjediti

Ne želi da baš pate se i tko će im obezbjediti školovanje

Miliun  nekih problema se pojavi kad se krene razmišljati

Kada se ispod suncobrana lude ljubavi krene čovjek buditi.

Život se istinski otvara i okrutna teška sudbina ih na uglu sačekiva.

 

Sigurno će se prečesto pitati da se nisu izgleda u svemu zaletjeli

Kako on kao stariji na to je nije upozoravao ljubav ih zaslijepila

No osim ljubavi postoji jedna još teža uloga,biti pravi roditelj.

Svoju dragu djecu u ljubavi i ne daj bože siromaštvu odgajati.

 

Tad će joj normalno veliki  uzor i pomoć  u kući biti potrebna

Djeca ga neće slušati tko zna dal će ga i zdravlje tada služiti.

Djeca će ga poštovani ali možda i kao starog ismijavati.

Majku po nekad upitati u što si gledala kada si se zaljubljivala.

 

Na kraju krajeva kad se krene o stvarnom životu razmišljati

Toliko se doživi šokova čovjek se nekako ako je normalan uplaši

Što mu se realno kroz život može desiti, jer to će ga čekati.

Neka ledena  jeza ga obuzme  al iz te kože iskočiti ne može.

 

A njih dvoje nevjerojatno iskreno potpuno gladno vole se

Kad su zajedno divno vrijeme provode,samo maštaju

Na žalost jednog trenutka moraju da se probude i

Kakav ih život sačekuje što prije da realnost uvide.

 

Da li dvoje mogu da normalno funkciniraju ako novaca nemaju

Da li mogu djecu sebi da dozvole da im neizvjesnu budućnost

Onako poklone i kažu život je takav ima da stalno boriš se.

Moglo bi se pričati i pisati ali njih dvoje o djeci moraju razmišljati    

Da li ih u tako  teškom životu žele vidjeti da ih neće proklinjati.

Ali roditeljski nagoni su ne objašnjivi vrve duboko u tebi

Kako su se mnogi prije vas snašli kako ste se vi borili

No ono su bila druga humanija vremena šanse ste imali.

 

A sada okrutni kapitalizam sve je pore života zaposjeo

Ljude je zarobio ne pričaju na jedvite jade preživljavaju

Sve se svelo da se mjesec nekako izdrži da se čovjek ne zaduži

I naravno deprsija pristiže jer normalan čovjek krene razmišljati

 i plaši se duboko u sebi krene užasno da plaši see.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  27.05.2019 u 05:23

Naši koraci ne smiju nikada zalutati

20a

 

Toliko mi je sa tobom famozno

pa želim da vječno savršeno ostane

pa da ova baš divlja strast i požuda

nastavi da stanuje u našim grudima.

 

Ne daj bože da se ova ljubav zahladi

Da postanu sumorni prazni bez tebe zidovi

Pa izgubljen i mutnog slomljenog pogleda

Hodam do kraja slomljen našim ulicama.

 

Ne daj bože da se ružne riječi izgovore

Da nas slome kao teške  bejzbol palice

Ne ne mogu da vjerujem da je moguće

Da te izgubim koliko zaluđeno volim te.

 

Ova ljubav može i mora  da opstane

Nikada neće biti do mene vjeruj mi.

Naši koraci ne smiju nikada zalutati

Stvoreni smo uzajamno da bi se voljeli.

 

I uvijek u oči gledaj me možeš da osjetiš

Dal je to samo floskula il je ljubav istinita

A na poljupcu uvijek znala si koliko značiš mi

Jer tebe kad ljubim osvajam čudne vrhove.

 

Ovaku savršenu ljubav nikada nisam imao

A prije toga sam očigledno se zavaravao

Na žalost i ti si svoje krahove nekad imala

I ti si bolna iskusta u srce vidljivo  gravirala.

 

Zato si prema meni oprezna razumijem te.

Ne trebaju nam ugovori nit da kladim se.

Samo da mi uzvraćaš ljubav isto tako nastavi

Vidjet ćeš lijepe stvari možemo uvijek očekivati.

 

I biram riječi nikako ne želim da se zalijećem

Ali ne mogu u grudima da zadržim da volim te.

Možda to izgleda kao ofucala godinama zakrpa

El vjeruj strastvenu ljubav osjećam u grudima.

 

Toni Ljubisa  Bozic  Bugojno  26.05.2019

 

Uživaj svaki dio mene usnama strašću oblivaj

IMG-0011c9c77af2c792984eedee69f5538b-V 

 

Kruzer je u luku napokon pristigao

Kažu nekoliko dana se bude usidrio

To nam je izuzetno pružena prilika

Ne mogu više želim biti na tim usnama.

 

Korak po korak ti se približavam

Divno mi je, luđački te obožavam

Sve istrpit ću do tih čarobnih usana

Onako ludo zaljubljen  izdržat ću.

 

I tako u tom kretanju uživam u mislima

Naravno ti tvoja strast i požuda u njima

Pa korak još više ubrzavam i baš uživam

Jer znam nagrada na kraju slatka pristiže.

 

I tako po mraku preskačem broad ograde

Toliko zamki za mene su tvoji spremili

Nebi li me udaljili i nekako ohladili

A ja još žešći i gladniji ne odustajem..

 

Srce želi te prosto pregladnjelim usnama

Kakva će to biti ova noć slatko prevrtljiva

I pljuskovi se spremaju oni će da prikriju

Strasti i požude zvukove iz kabine što dolaze  .

 

Muziku ćemo pustiti da se manje čujemo

Odavno baš odavno ovu noć susreta čekamo

Oboje smo čekajuć izludili  koliko tek maštali

Koliko u detalje ovaj susret i dolazak planirali.

 

I kada stignem šuti možeš od strasti vrištati

Ali da nas slučajno ne primjete pripazi

Riječi noćas neće biti trena baš potrebne

Usne će poljupcima prenijeti koliko želim te.

 

A stanje duše i srca mi pokušaj lagano otkriti.

nemoj žuriti nemoj tišinom sve brzo ispričati

uživaj svaki dio mene usnama strašću oblivaj

a ja ću da ti istom strasnom mjerom uzvraćam.

 

Noćas strašću šapćimo pod kontrolom sve držimo

Neka se zrak u kabini kruzera samo požudom osjeća

moja si napkon moja si nakod dugo vremena voljena

Uz mene stisni se,neka se znojevi miješaju zaslužuju.

 

Od uvijek si znala u mene se zavući,strast probuditi

Dovoljan bi bio poljubac da ti stanje duše otkrije

I tko te tako savršenu ne bi beskrajno luđački volio

Eto rijetki sam koji je tu sreću izgleda napokon i dobio..

 

U krugu strasti eto ti i ja ,divna nas zapala sudbina

Promatraj dok se ljubimo gdje se u stvari nalazimo

Zalutali u divne strasti i gladne požudne oblake

vrišteći pogledom izjavljujemo ljubavi volim te.

 

I zapamti kada nas život napokon odluči da sjedini

Vozit će nas konji i bijele kočije, za ruku drži me

I samo promatraj koju sreću vidiš mi tad u očima

I samo osluškuj ritmove u tvojim mlađanim grudima.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno 25.05. 2019 u 03.03 minuta

 

 

Volite što više volite da se kasnije ne kajete,život proleti

crna haljina

Kada se luđački čovjek zaljubi rijetki ga razumiju

Čudne su te ljubavne može se reći pirove pobjede

Sve se nekako raspada,duša bolna otvorena i ranjiva

U zraku od ljubomore mirišu neviđene bolne prevare.

 

Pržimo se na teškim mukama svugdje moguća prevara

Ali oči zatvaramo istini u oči ne možemo da gledamo

Svi tu istinu ignoriraju ludi se prave glavu stalno okreću

Sve misle preljuba proći će ali bolno i jako sve teško je.

 

Na neki način vam odgovara da vas za nos vidno povlači

srce jednostavno ne želi da se opameti da je zaboravi.

Vrti vas u krug svaku laž vam otvoreno olako prodaje

Džaba kad srce voli je sve joj oprašta,dobar budala istina.

 

Jednostavno sve što vam iza leđa radi ludi se pravite

Stalno za njene grijehe opravdanje suludo tražite

Jer luđački posesivno do bola izgleda beskrajno  volite.

Baš je bezbolnije kada se na kraju istina nikad ne saznaje.

 

I kada vidno osjetite u njenim očim promjenu vidite

Opet i opet zbog ljubavi glavu okrećete nećete da priznate

Poraz ste doživjeli ljubav ste izgleda zauvijek izgubili

I što više otežete samo teže na dušu pada vam istina.

 

I riječi joj postaju oštrije direktne i bolnije,lomi vas

To vas sve dublje i dublje pogađa,kriva je sudbina

Ma ne kakva sudbina u vašoj glavi je problematika

Oči otvorite zauvijek leđa bez pozdrava okrenite.

Nikad za nikad za nju više ne pitajte prošlost je postala

Postali ste suprotni otoci, za vas više nema vremena

Dalje krenite,novoj ljubavi uvijek se nadajte tu se nalazi

Samo se trebate oko sebe okrenuti iz te tuge pobjeći.

 

Na kraju sve je izašlo na vidjelo tko je koga folirao

Tko je stalno glumio ljubavnu lažnu nadu udjeljivao

Tko zna koliko ste suza i noći nespavanja proveli

Pitajuć se uzalud miliun puta gdje ste pogriješili.

 

Samo naprijed bez razmišljanja ako je moguća ta solucija

Što prije iz glave razloge izbacite jednostavno tako ne ide

Osmijeh na lice nabacite i što prije drugu mlađu ljepšu pronađite

I volite, voolite što više volite da se kasnije ne kajete,život proleti…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  25.05.2019 o2:14 minuta

 

Ali pustimo vrijeme da prokuha da vidimo kakav život će da ispada

gold medal

 

Piše mi da joj se ne sviđa što izbaacujem tužne stihove

Kao da više nismo zajedno kao da nešto naslućujem

Da se nisam možda nje zasitio pa način pronalazim

Da je malo po malo čisto na vrijeme lagano upozorim.

 

A u stvari u meni kolaju čudni baš ružni znakovi

Na protiv ja mislim da me ona sve manje primjećuje

Da sam joj po malo svim porukma i pismima dosadio

Jer su njena pisma sve rijeđa i nekako baš  škrtija

 

Kada ih čovjek čita pažljivo,kao da nema ljubavi u njima

Ili nadam se da griješim, dovoljno je u problemima zapela

Još od mene  teret sumnji dobija i to je na neki način ubija

Možda samo trebam da strpim se da joj život ne otežavam.

 

Ali je dobro napisala da se mnogo toga iz planova bude promijenilo

To je u meni još više toga uzburkalo jer nešto predugo osjećam

Nešto čudno ružno predosjećam nadam se da debelo varam se.

Ali pustimo vrijeme da prokuha da vidimo kakav život će da ispada.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 24.05.2019

Fališ mi, da li ove riječi možeš shvatiti

20a

 

Fališ mi, da li ove riječi možeš bona shvatiti

Možda ti ne misliš tako, i baš ne vjeruješ mi

Možda ti hladno ne zainteresirano izgledam

Jer na poruke jako škrto i hladno odgovaram.

 

No ti jako dobro znaš duboko u sebi osjećaš

I kada šutim ogromnu ljubav ti izjavljivam

Nisu riječi baš i najbitnije znam da shvataš me.

Između nas struji čarobna energija još od poljupca.

 

Kada me poljubiš priznaj što na usnama osjetiš.

Dal je to hladnoća okrutna nekako formalna ledena

Ili osjetiš vatru plamen strasti na ovim usnama.

Neka ti to bude vodič po njemu uvijek ravnaj se.

 

Nitko nemože da te prevari lažnu ljubav ti udijeli.

Ove riječi zapamti unesi u srca zapisnik,to su dokazi

Ne oborivi dokazi koji će te ma gdje bila uvijek pratiti.

Fališ i fališ mi protiv sebe se jednostavno ne mogu boriti.

 

A ti izvagaj, možda ti u posljednje vrijeme dosađivam

Al to je nešto preduboko u meni samo želim te voljeti

Želim da si što češće kraj mene,praznina je bez tebe.

Tužan sam i šaljem kratke poruke, hoću da poludim.

 

Predaleko si ne mogu da te vidim il barem poljubim

I onda me daljina rastura, izbacuje iz kolosjeka razmišljanja

Kao da nisam ja, tuga me zarobi pa stalno razmišljam o tebi

Kako će sve ovo na kraju da ispadne i po nekad baš i plašim se.

 

Fališ mi,fališ mi, zuji u glavi mi,zar je moguće da se ovo dešava

Sve mislim da sam u nekim ružnim snovima,hoću da se probudim

A ti nekako sve udaljenija, ne mogu te pronaći stalno nestaneš

Kao da planirano želiš da me izbjegnem a znam da varam se.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  23.05.2019

Reci zar nismo sretnici zar nam to za sretan život nije dovoljno….

 

 

Ti mlada si ne iživljena tebi treba zabava i razumijem te

A mene su ipak stigle godine imimam sasvim drugačije hobije.

Al oboje znamo u ljubavi da strasno uživamo zato se i volimo

Vjernost nam nije upitna jedino što tebi ono baš sve opraštam..

 

Kad god osjetiš neku novu potrebu i misliš da ti je ne mogu pružiti

U drugom voćnjaku možeš je potražiti za mene slobodno ne brini.

Razumijem te i ja sam u mladosti ludovao može se reći i uživao

Previše toga istraživao možda i previše srca baš  bolno slomio

 

 U tim godinama za ljubav nisam mario,strastvene žene imao

Nebi me sada čudilo kada bi mi se to na neki način i ružno vratilo.

Zato razumijem potrebe i mladalačke hirove što donose tvoje godine.

Noćni provodi izazovni mirisi,karmini strast i nekontrolirana požuda.

 

Sve je to process u mladalačkim grudima život svoje mora da odigra.

Netko se izgubi i granice ne kontrolira,pogrešnim putem okrene

Nekoga uzmu alkoh droga i život im bukvalno na tanane propada.

Ti si već drugačija jedino ljubav tebi je srce i dušu ti obuzima.

 

Noću mi šalješ iz daleka strasne poruke kako bi rado imala me

A ja izluđivam što sam te i suviše daleko pustio kontrolu izgubio.

Ljudi oko tebe se zabavljaju šansu da se provedes baš nude ti

Sve je u tvojim rukama,provedi se ako je to tvoja želja i potreba.

 

Meni ništa ne pričaj niti me upozoravaj,kada se probudiš javi se

Reci sve je ok i sasvim dobro je,ja ću da razumijem te,ne brini.

Toliko planova sa tobom bih izveo u svaki dio svijeta te odveo

Al izgleda ti to već i bez mene odrađuješ, sve to opet razumijem.

E kada sve svoje mladalačke želje i horove ispuniš probudi se

Nemoj na mene da zaboraviš,uporno vjerno sam te čekao

Sve ti opraštao i nisam o tome razmišljao jer sam ti vjerovao

Da ćes se vratiti opet u mom zagrljaju uživati,strast mi vratiti.

 

Ne znam što je sa drugim prije mene se desilo gdje su falili

Al mi nije jasno kako su bez tvoje ljubavi samo mjesec preživjeli

Ja vidiš sam eto izdržao jer sam ti iz dubine duše vjerovao

Da doći ćeš i nisam te ljubomorom nikada opterećivao zar ne…

 

Sve bivše si slomljena srca ostavila sa nekim razlogom si to uradila

E vidiš to se nama neće desiti,mi se nikada za nikada nećemo svađati

A ljubav ću ti uzvraćati koliko god je dobijem od tebe ne odustajem.

Možeš na trenutke hladna i odbojna izgledati iz srca ću ti glasove razumjeti.

 

Meni si neopisivo potrebna kao pčela što se igra sa cvjetovima livada

Tako i mene ti kontroliraš pamet mi kako god poželiš planirano oduzimaš

Al ne brinem,pored mene si ljubiš me zajedno u vrtu salatu sadimo

A noću divlje nezasitno jedno drugo ono baš gladno i strasno imamo.

 

Reci zar nismo sretnici zar nam to za sretan život nije dovoljno….

 

Toni Ljubisa  Bozic  Bugojno,  23.05.2019

Sanjaj da ćeš biti bogata i uspješna, ali vjeruj ljubav ti bude falila

21

Nek te kruzeri odvedu i sva mora neka sakriju

Džaba im, moja si,duboko u srcu to osjećaš

Bez obzira koliko pokušavaš da se udaljavaš

Ipak si vezana, u tebi je previše mog plamena.

 

A ja tim iskricama ljubavi prehranjujem stihove

Koji me tako blisko odvode do tebe,usne ti ljubim

Tjelo ti stihovima prelazim dušu i srce da zadovoljim

I mogu ti reći da savršeno uspijeva, moja si do neba.

 

Vidim te, falim ti,priznaj mi, suze te noćima otkrivaju

mira ti nedaju da me zaboraviš,duboko u srcu ti boravim

Zar ne uviđaš ma koliko pokušavala, meni budeš pripala

Uzaludno pokušavaš  zaboravom da me tiho pokopavaš.

 

Eto samo po nekad kada budeš sigurna da više ne postojim

Pred ogledalom duboko u oči se pogledaj,mene vidjet ćeš

U tvojim očima sam ugraviran,dušom ti stalno rovarim

Pa na usnama samo moji su krateri zar to nešto ne govori.

 

Znam da se noćima isplačeš i kažeš si da si pogriješila

Što si se od mene udaljila,život ti je prazan postao

Ma koliko poslova izmišljala da si sauzeta i da ne misilš

Uvijek i uvijek na usne žedno gladna prečesto mi navratiš

 

To tako jasno i blisko posesivno osjetim, usne bride mi

Na tebe podsjećaju od nekud čarobnu energiju primaju

A to si samo ti uspijevala dok si me strastveno ljubila

Dok si iz mene strastvenu požudu godinama izvačila.

 

Kako možeš da me zaboraviš,do jučer smo divlje uživali

Iste planove pravili strasti svakog trena smo udovoljavali

Onaj žar se niti trena u nama nije pustim godinama gasio

I ti bi tek tako htjela da nas olako zaboraviš,e pa pokušaj.

 

Nemoj da čudiš se ako te srce presječe il moždani uhvati

Nije mene tek tako olako moguće da se odlukom zaboravi,

Preduboko sam,preširoko sam ti dušu i srce zaposjeo

Godinama strastvenom ljubavlju hranio da bi opstala.

 

Znam da si se zaljubila da ti je ljubav naša ipak dosadila

Možda bi nešto trebali mijenjati hajde reci pomozi mi

I ja želim da to na stare grane strasti opet dignemo

Da se pogledom gutamo i opet i opet posesivno želimo.

 

Potrudi se,pronađi preostale moje strasti skrivene iskrice

Svih onih divnih trenutaka barem jednom mjesečno sjeti se

Analiziraj ,ako želiš sa drugim uporedi me,iskreno razmišljaj

Jako brzo ćeš shvatiti ovakvu duši nikada više nećeš susresti.

 

A ti nastavi,drži se tih kruzera duša ti je trenutno daljina zaposjela

Ali vidjet ćeš moje riječi upamti,uskoro ću baš jako da falim ti

Možeš ti da novce skupljaš, sanjaj da ćeš biti bogata i uspješna

Ali ovakva iskrena strastvena ljubav vjeruj bude ti beskrajno falila.

Toni Ljubisa Bozic,23.05.2019 u 06:23

 

Nakon godina pristigla

 

 

 

 

 

Idem, žurim,  korak nekako ubrzavam,

pa o njenim vrelim usnama razmišljam.

Dal će me željno čekati, dal će ona kao i ja

nestrpljivo žuditi i tako se misli gladne prostiru

strast i želje naviru, bože kako divan osjećaj je

divno je uh al ću strastveno da ljubim je.

 

A dan tako savršen, nebo bistro pogled oduzima

neke paučine oblaka po negdje zaostale

čisto da monotoniju plavetnila razbiju

da dan što dolazi još više uljepšaju

baš po mjeri i savršeno vrelo mi je.

 

U meni neki ritam brzi zavladao, korak sam ubrzao

Što prije želim u luku da pristignem

Njen zagrljaj me iščekuje, bože koliko želim je.

Sve neka vreva oko mene se događa il mi se pričinjava

Svi su kao ja raspoloženi a  kisele face ne vidim

Samo upaljene, vrela graja  oko mene se događa,baš ludnica

 

Eno je maše mi,između stotina samo njene usne primjetim

Moja je, ona moja je žeđ neutaživa, glad neiscrpiva.

Kažu mi da sretnik sam, e baš u pravu su,

ali još niti blizu sreću kao ja jadnici ne osjećaju

da su oni njene usne barem trenutak probali

nikad mi blizu nje nebi od ljubomore dozvolili.

 

Zato i mene ljubomora obuzima mada i baš nemam nekog povoda

Voli me volim je i to je ljubav ne iscrpiva.

Svi nas gledaju u tom zagrljaju i poljupcu sa nama uživaju

A ja ne mogu od njenih usana da se odvojim

Toliko me divlja strast obuzima toliko neobjašnjivih darova

Ljubav moja Ljubav  je napokon prispjela.

I onako smo u trenutku nestalu u obližnjem parku utihnuli.

 

Gledam i gutam je dok mi nešto prepričava

Na momente ne mogu da izdržim poljupcem je prekinem

 želeć propušteno da napokon nadoknadim

I ona uživa baš predugo je bila odsutna.

 

A na drveću ptice se skupile, da bi u poljupcu našem uživale

Da bi svoje mlade ubijedili kako se pravu ljubav ipak isplati čekati

I tako dugo u noć sve se zapalilo kipti znoj na sve strane

da bi se luđaki strasno voljelo, previše godina bez nje je

bože mili proteklo…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 22.05.2019

Ali brzo shvatit ćeš da možeš bez mene to baš i plaši me.

ona i cvijexe

 

Do jučer smo ljubav prosili nikako se zasitili

Riječi obećanja smo gazili da se budemo strpili

Al džaba je strast i požuda jača je kad želim te.

Sebe smo pogledom razotkrivali što bi željeli.

 

Uvijek na isti mamac strasti olako bi baš nasjeli

A kao čvrste jake osobe bi uporno eto i glumili

I onda jedan pogled bi sve promijenio pogazio

Džaba ludo zaljubljen u tebe stalno sam te želio.

 

Stalno nešto novo bi istraživali gdje to nismo dospjeli

Neke svoje luđačke maštarije ispunjavali baš ludovali

Bosi po snjegu smo hodali a istovremeno se ljubili.

Kiša nam je topli tuš zamijenila koja igra ludorija.

 

I baš sam te molio još koji mjesec il dva da ostaneš

da baterije strasti napuniš, na daleki put da se uputiš

ali ne stalno si zadnjih dana negdje žurila i na brzake ljubila

neki te obuzeli strahovi da na avion za London ne zakasniš.

 

Sada si tko zna u kojem zaljevu dal zadovoljavaš potrebu

Dal sam ti ja tada u mislima dal te strast divlja obuzima

Ali brzo shvatit ćeš da možeš bez mene to baš i plaši me.

Možeš li razočaranu zaljubljenu dušu tada da zamisliš.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  21.05.2019

 

Najljepše noći i jutra ćeš beskrajno dobijati

 

 

Sa tobom je sve čudesno posebno najbolje

Olako dotakneš mojih divljih želja vrhove

Čudnovato budiš ne žurim i bježim iz postelje

Svoje mjesto si zaposjela u svemu si uspjela.

 

Kako da sve da ti uzvratim da ljubav moju osjetiš

Ljubeć me čitaj sa vrelih usana,strasti otkrit ćeš

Bit ćeš stalno u nekoj igri nemira, ludo dovoljna

Sve što znam i posjedujem usnama ti razmjenjujem.

 

Planiram te toliko toga naučiti nećeš mi odoljevati

Vrijeme je došlo napokon da punim plućima uživaš

Nemoj trena da se susprežeš izbaci iz srca strahove

Nisam kao drugi da ležem i lukavo obmanjujem te.

 

Nije da nisam prije tebe mnoge imao i baš ludovao

No sada vidiš u meni kolika je drastična promjena

Ovaj dio života drugo ponašanje i ljubav zahtjeva

Potpuno si me smirila na svoj mlin strpljivo navodila.

 

Previše greški sam pravio na drugim ženama iživljavao

I mogu ti reći da iskreno kajem se,to neće ponovit se.

Ti si potpuno drugačija druga energija u meni se stvorila

Ti nisi za jednu noć stvorena želim te stalno na usnama.

 

Prepusti se mlada si toliko strasti od mene možeš dobiti

Najljepše laku noć i dobro jutro ćeš beskrajno dobijati

Oslobodi se u mene nemoj sumnjati,samo me voljeti.

Sada budeš shvatila kada strast i ljubav budeš imala.

 

Poletimo našim visinama,utonimo  strašću kao u bajkama

Samo me zagrli u tim visinama požude baš sve dozvoli mi

A ja ću te dovesti do ludila tako divljački budeš uživala

Baš je divno biti sretan kad vidno zaljubljeno gledam te

 

Vrijeme je najviše vrhove da osvojiš,čistu ljubav osjetiš

Pusti bože pusti me da divlje posevivno gladno volim te.

Nikad se nećeš kajati što si upoznala i čaroliju sreće doživjela.

Nemoj na usnama da imaš prašinaste obrise, gladno poželi me.

 

Kada prođeš ulicom neka te svi prepoznaju i samo uzdišu

U vidljivoj tvoj sreći i tvom hodu bez riječi nek tiho uživaju

Sama tvoja pojava tvoje duše i srca bude očigledno vidjelo

Sve im bude dovoljno govorilo da voliš i da si beskrajno voljena.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  21.05.2019 u 07:36 minuta

 

 

 

U tebi će ključati proljeće bit ćeš najsretnija jer si voljena

U GITARI 

 

Samo dopusti mi, želim te meni savršenu takvu voljeti

Silikoni ti i operacije nisu potrebni zar to ne vidiš

Meni si najljepša tako prirodna a ne odurna plastika

Da ti se lice zateže kao da glupo kreveljeć smiješ se.

 

U oči mi pogledavaj u njima lik tvoj savršeni promatraj

Na usnama mi vatru glad vrele strasti i ljubavi osjećaj

Zar ti to nije dovoljno da bi te baš ubijedilo da sretna si

Razmisli, puno puta razmisli dal što želiš imaš u meni.

 

A ja ću uporno čekati sve što treba izdržati ljubav probuditi

Da na kraju meni pripadneš tako prirodna puna ljubavi

A sve što drugi ti budi pričali i predlagali samo nasmiji se

Dobro znaš da skromna nestrpljivo zaljubljena duša čeka te.

 

Nemoj dozvoliti da ti životom drugi bijednici tiho dirigiraju

Što ćeš nositi kako  izgledati kao neki znalci sve predlagaju

Tu sam ja dal ti je ljubav moja iskrena dovoljna…. prati me

U tebi će ključati proljeće bit ćeš najsretnija… jer si voljena.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  21.05.2019 u 04:54 minuta

Na neki način razočarenje nas je eto spojilo.

22 

Nisam previše razmišljao dal bih joj sve otkrio

A u stvari dosta prije toga znala je što me strefilo

Isto razočarenje u ljubav  života i nju je pratilo

Na neki način razočarenje nas je  eto spojilo.

 

Nisam sve tajne baš na dlanu otkrio, razumljivo

Jer sam još dugo duboko u sebi strahovito patio

Da se opet ne opečem i baš ružno bolno nagrdim

Tako da sam još dosta toga skrivao iz prošlosti.

 

Takvog je morala da me prihvati vremenom me oslobodi

U oči bi se gledali istu tugu i razočarnje baš primjećivali

Po neki zagrljaj se uputio ridanje suza na ramenu dogodio

Uglavnom više u razgovorima vrijeme bi zajedno provodili.

 

Sve više u dušu bi zalazili na neki način se ispovjedali

Koliko bolno i jako teško u ljubav smo  se razočarali.

Onda je tuga postepeno nestajala, smijeh je privirivao

Sve češće i češće grohot bi se sa dodirom ruke dogodio.

 

Čak se izleti planirali i sve više o lijepim stvarima razgovarali

Nakon nekog vremne napokon se dogovorila i zajednička večera,

u grudima kanonada prepoznatljivih nemira dal ipak suviše rano je

Bože što smo toliko čekali,toliko vremena na kukanje uzalud smo protraćili.

 

Još uvijek posebna, meni najljepša grize na gladnim posesivnim usnama

Da nas samo vodite u vama bi probudili proljeće i vi bi rado cvijetali

Pupoljak svoje ljubavi što prije tražili da bi napokon u ljubavi uživali

Što čekate nemojte više da kukate i na sebi trena ljubavi da zakidate,

 

Volite, volite i samo volite….ženu, ljubav života iskreno volite

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  21.05.2019 u 04:33 minuta

Odricanje…. vrijedilo je

pogled

 

Na voćkicu breskvu proljeće onako polako se navalilo

Po koji pupoljak bi se srameći javio osmijeh udijelio

Listovi prije toga kao izvidnica su oprezno provirivali

Nebi li situaciju dal je sigurno ono baš do kraja izvidili.

 

Grane u ograncima se širile krošnja želja se formirala

Ona  kao i ja nešto je iščekivala nešto u zraku j osjećala.

Krenuli su vjetrovi sa njima su dolazili tako slatki nemiri

Proljetnje kiše su zaredale upaljene behare uporno gasile.

 

Pčele u međuvremenu cvijetove nadgledale dal sve u redu je

Sve cvijetove na vrijeme oprašile,igra može dalje da nastavi

Sve više i više su izbijali nestrpljivi plodovi,sve će da poludi.

Zdravi jedri plodovi želja se formirali put izrastanja pratili.

 

Crvi oko plodova uzredali i oni bi svoj dio nagrizli,tako je

Proljećem oni dolaze na gotovo, da bi mlado voće probalo.

Neke voćke se nedaju a neke se bogami baš i olako predaju

Da bi poslje kukale zašto su podlim crvima da priđu dozvolile.

 

A one voće upornije svojim pravcem bi gordo sve više jačale

Ka suncu sve više između listova provirivale tako su osjećale

Tamo ih čeka novo iskustvo vatra i plamen ljeta što dolazi.

A neke još uvijek zelene prolaznici bi onako uz put zagrizli.

 

Njihovo rastanje prekinuli,bukvalno divnu mladost upropastili

Džaba suze, džaba ridanje njihova sudbina na žalost tužna je.

Život dalje nastavlja,nekoga baš teško rani i obilježi sudbina

Neki se maskama skrivaju taj ogrizak što fali da nekako prikriju.

 

Ali tako ne ide,vremenom onako tužnim u suzama život istrune.

I baš rijetke zrele voćke sa vremenom ludila se nekako hrvaju

Svim vjetrovima burama kišama i ljetnim vrućinama odoljevaju

Ka svom putu da kao sočne zdrave voćke onako prekrasno sazriju.

 

Sa toliko izazova i testova opet se susreću i rijetki jedva odoljevaju

Većina njih se na žalost u pogrešne zaljubi i tako zrele mlade propadnu

Samo pojedini rijetki sve to nekako izdrže i život ih na kraju nagradi

Baš rijetke voćke sretnice u pravim rukama završe, koja to ljubav je….

 

Oko njih tepaju svakim trenom ljubav strasnu im udjeljuju život shvataju

I kada dođe vrijeme onako sočne na jednim usnama završe kako život divan je

Kako svo odricanje je imalo smisla, kako su izazovi životna škola testova

Da bi se na kraju ta savršena vatrena iskrena beskrajna ljubav dogodila….

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 21.05.2019 u 03:30 minuta

Jako dobro znala si koliko duboko u meni zaronila si.

DSC01611

 

Kako god se okrenem na usne neke uvijek nalijećem

Al one niti blizu nisu ti, ne mogu sa tobom se porediti

Između hladnih zidova samoće se okrutno uvukla

Svakom siglom na tebe mila podsjeća, ženo fališ mi.

 

Onaj žar i požuda sa tih usana iz sjećanja ne jenjava

I sve druge da prekrojim da ih zajedno postrojim

Džaba, takve ne mogu pronaći kao tebe zavoljeti

Pa sve glavom o zid udaram,zvijezde prebrojavam.

 

Ma što da su mi lažinim dokazima podastirali,izmišljali

Da bi mi rane bez tebe olakšali, ništa im nije upalilo

Tebe iz srca milimetra nije pomjeralo,preduboko si.

Ljubav ti je užasna i nikako duboko u duši ne popušta.

 

Dobro evo kleknut ću izražavam duboko kajanje

Samo molim te razmisli i trenutak na usnama osvani.

Jer ovako berem meni ne ide, jutrom tužan osvanem.

Sav sam ti od suza podbuo kapke skoro pa zatvorio.

 

Imala pravo si da bez tebe neću ono baš dugo izdržati

Jako dobro znala si koliko duboko u meni zaronila si.

Klanjam ti se i pužem do koljena,ostani moja voljena

Bijah glup i naivan udaren u glavu i prokleto pohotan.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 20.05.2019

 

Želim ti….

umor bg

Oslobodi se neka zavlada ono slatko divlje ludilo

Odavno nam takvu sreću tijela nisu doživjela

Želim da ispijam osmijeh sa tvojih rosnih usana

I vidjet ćeš zapamti da me luđački budeš željela.

 

Ne želim da budem tek netko u tvom prolazu

Želim da me imaš stalno na nasmješenom obrazu

Da si moja potpuna  sretna i i do kraja zadovoljena

Da se ničega ne bojimo i da prosto zajedno uživamo.

 

Želim tvoje čuperke na usnama dok ljubiš me

Želim da ti budem oslonac i glavna zaštita

Da te strast svakodnevno divljački obuzima

A ja ću u stopu te pratiti sa tobom uživati.

 

Jer samo razmisli iza sebe usput život pogledaj

vidiš da prolijeću godine podlo ne zaustavljaj se.

Nije da negdje žurimo ali što više nečega trebamo

dok smo skupa barem u svemu strasno uživajmo.

 

Život je pješčani sat koji smo rođenjem okrenuli

Sreća pa zrna nismo prebrojali uhvatila bi panika

Koliko nam je još preostalo godina, baš je nebitno

Ali što nam je preostalo barem uživajmo pametno.

 

I kako te ljubim i cijelo tijelo posesivno gladno osvajam

sve bore i očigledne teške  tragove ti tiho prebrojavam

Budem se do kraja potrudio da sve to strašću umanjim

da svaki tvoj poklonjeni poljubac obiljem sreće uzvratim.

 

Samo pusti me da ti ljubav iz dubine duše poklanjam

Da najljepše trenutke zajedno sa tobom proživljavam

Da se naši leptiri u stomaku opet divlje  razgoropade

I dok strasno ljubim te da odjekuje …bože koliko volim te…

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno 20.05.2019

 

Sada razumjet ćeš zato plašim se da u meni pustiš korjenje

 

IMG-687ad1d97a9f70d7fa0308e30dbddb5f-V

Često prečesto se pitam ja, da se nisi previše približila

Osjećam kako mi se u srce dubinski zavlačiš,sve osjetiš

Da tako olako ranjiv sam, da sam ti očigledno podložan.

A iskreno na neki način sam ponosno gordo radostan.

 

Moja si, mene si odabrala na usne mi strast isporučila

I sada nema povratka tebi se ne može trenutka odoljeti

Stvarno si uspjela čistom ljubavlju pametno mi pridobiti.

Pa očaran tom magijom opčinjen ne mogu da se oduprijeti.

 

I sve o meni si olako saznala, dušu prelako mi otvorila

Sve tajne i slobosti do posljednje otkrila,dal plašiš se

Tugu si u meni vidjela koliko slomljenog srca si zatekla.

Tek nećeš razumjeti kako tako slomljen se mogu smijati.

 

Tko bi rekao da se iza te nasmiješene face drugo lice prikriva

Toliko čemera razočarenja i bola si vidjela u ovim grudima.

Sada razumjet ćeš zato plašim se da se do kraja otvorim

Jer kada zavolim teško baš teško izgubljeni ljubav prebolim.

 

Sada razumjet ćeš zato plašim se da u meni  pustiš korjenje

Da me godinama voliš i sa sobom povlačiš i onda predomisliš.

Teško jednostavno teško bih to izdržao,posljednji pad preživo

I tko zna na kojem smetljištu razočarenja bih ostavljen završio.

 

Valjda se nisi razočarala jer mekušca u duši si upoznala

Sada vidiiš moje duše ogoljele zidove, nakupljene prašine

Vidiš skoro ljuska sam postao u ljubavi se teško razočarao

Samo ostani uz mene, vjeruj, nikada te ne budem razočarao.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  20.05.2019

 

Dal si  čista stvarnost ili imaginarna iluzija što bez riječi ostavlja

oči 

Sve dok budeš žuborila duboko vatreno u mojim venama

Bit mi sigurno utočište skrivena u ovim ranjenim grudima

Drži se moje potpore, vodim te kroz životne kanjone okrutne

Tko zna koliko nam budu zlobnici postavili podlih zasjeda.

 

Kaži što imaš na tim usnama dal si sa bogom se udružila

Pa mladost obnavljaš duše smrtnika poljupcem oživljavaš.

Dal si  čista stvarnost ili imaginarna iluzija što bez riječi ostavlja

A ja pusti sretnik sam u trenu podmlađen u novi život uključen.

 

Dal se to meni samo priviđa čime si dušu začarala i baš oslijepila

Pa realno svijet oko sebe ne vidim jer mi je sve predivno i čarobno

Od kada sam tvoje usne i tvoju divlju strast na jedvite jade pokorio.

I napokon shvatio ljubav života sam hvala ti bože napokon dobio

 

Daj probudi me iz te čarolije da svijet realnije ponovo sagledam

Il je ipak bolje tako zaluđenog oslijepljenog me ostavi da uživam

Da se više sa običnim jadima ubogih smrtnika ne maltretiram

Samo nastavi tu beskrajnu ljubav oblivenu strašću udijeljuj mi.

 

Svi na meni primjećuju na bolje ogromnu jako vodljivu promjenu

kaži mlađi sam, sjaji mi iz očiju, po zemlji ne hodam čisto poskakujem

A to je zato što sretan sam što imam te pa se beskrajnoj ljubavi radujem.

I drži tu tajnu za sebe,od mene se ne odvajaj ostani samnom da uživaš.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  20.05.2019 u 11:03 minuta

Ne to nisi nikada niti u snu doživjela i zato si meni prispjela….

skini

 

Hajde barem ovu noć gledaj me u oči i na trenutak budi iskrena

Dal si ikada biće kao mene ovako divlje posesivno zavoljela.

Dal ti je itko ikada ovoliko strasti beskrajno iz srca baš pružio

Dal ti je itko ikada srce tako duboko i suviše ranjivo otvorio.

 

Ne to nisi nikada niti u snu doživjela i zato si meni prispjela….

 

Da u srce uđeš mi, posesivnom gladnom ljubavi ga zaposjedneš

I da tamo nedodirljiva ušuškana istinskom ljubavlju ostaneš.

Koliko si se puta u ljubav lažnu bljutavu bolno razočarala

Koliko puta na dnu dubokog razočarenja slomljena ostala.

 

Dal te je itko ikada kao ja volio sa tvojim tajnama živio

Dal te je itko ikada tako strasno nezasitno gladno ljubio

Tvoje želje skoro do posljednje sa osmijehom ispunjavao

Toliko divnih iznenađenja ti poklonio i nije trena žalio.

 

Ti iz daleke čarobne galaksije dolaziš dal ja sam jedini razlog

Kome svoju strastvenu i požudnu ljubav želiš da pokloniš

Što u meni običnom uviđaš dal iskrenu ljubav očigledno osjećaš

Koliko si stoljeća čekala da bi u ovom životu ljubav doživjela.

 

Pitam se dal se to meni kroz snoviđenje sve ovo priviđa

Dal se stvarno ti kao savršena ljubav meni eto događaš

Svu tu nagomilanu ljubav čuvaš za mene,ne ovo je maštanje.

Dal me probudite,uštinite, na zemlji planeti ovo ne postoji.

 

Tumaram ulicama maštanja zar je moguće da se ovo događa

Ti na mojoj obali, čime smo ovu magičnu strasnu ljubav zaslužili

Bože gubim se,dal to hodam pogrešnom stranom čudne ulice.

Ti, ti si odlučila da bi meni sebe poklonila, meni nejveća nagrada.

 

Samo nastavljaj ljubavnu žeđ na ovim usnama zadovoljavaj napajaj

Vjeruj mi nikada od tebe ne želim odustati iz ove bajke trena nestati

Ma što drugi nudili na tanak led prevare navlačili ostajem vjeran ti.

Za mene čvrsto drži se moramo izdržati sve ove burne udarne valove.

 

Hajde barem ovu noć gledaj me u oči i na trenutak budi iskrena

Dal si ikada biće kao mene ovako divlje posesivno zavoljela.

Dal ti je itko ikada ovoliko strasti beskrajno iz srca ono pružio

Dal ti je itko ikada srce tako duboko i suviše ranjivo otvorio.

 

Ne to nisi nikada niti u snu doživjela i zato si meni prispjela….

 

 

Toni Ljubisa  Bozic  Bugojno  20.05.2019 u 04:01 min

Brišimo razloge koji žele da nas razdvoje

a sve

Na sve što ti dobaciju nemoj da se trena osvrćeš

Na njihove provokacije nemoj da olako nasjedneš

Oni jedva čekaju ovu ljubav da okrutno raskopaju

I da što je više mržnje između nas hinjski ubacuju.

 

A ti zalijevaj našu ljubav tim čarobnim usnama

Počisti duboko korjenje,pokušavaju da te zarobe

Nemoj nikada da dozvoliš da nam sreću raskopava

Da se ljubav vremenom u prah zaborava pretvara.

 

Skupljajmo što više dokaza za naše buduće sjećanje

Neka se led prošlosti otapa koliko imamo divnih razloga

Nikad nemoj dozvoliti ljubavi sjaj da se trena ugasi

Nemoj da samo blijeda sjena kroz maglu onako ostaje.

 

Nikad te neću pustiti da jutrom usamljena ostaneš

Želim svakog trena da me osjećaš i strast mi udahneš.

Samo leđa nikad mi ne okreći, na srce mi slabo pripazi

Samo ti znaš kako i na koji način mu čarolijom pomoći.

 

I hajde objasni,mi kako bez tebe bilo prazno i jadno bi

I moramo da izbrišemo razloge koji žele da nas razdvoje

A ja toliko imah izbora  jedino ti na vrhu ubjedljivo si zasjela

Jedino ti imaš moć mojom strašću i požudom da upravljaš.

 

I kada gledam te u oči malo riječi izgovaram jer ti me osjećaš

Al zato kada nemam te,uvalim se u tvoje romantične stihove da pratim te

Tamo si u nedokučivim zvijezdama, ploviš kroz bajke mojih stihova

Svih mojih nada i grijehova si neodoljiva vodilja,vatra si slatkih dodira

 

Tvoje usne i neka čarobna moć mojim srcem od prvog poljupca upravljaju.

A kada nema te, na licu sante leda bez osmijeha vidljivo mi primjete

Ne moraju ništa da me pitaju istog trena razumiju, daleko si nestala.

Zato budi oprezna ne igraj se vatrenim obronicima okrutnih nevjera.

 

Preglupo bi bilo kada bi sve ove vatre ugasili, bez divne ljubavi ostali

Da bi naivno suludim potezom ili glupom odlukom nepovratno srušili.

Samo molim te pripazi, uvijek moraš da se obazireš da ti ne podmeću

Jer oni su zavidni previše mrze nas da bi ovu strastvenu ljubav odobrili.

 

 

Toni Ljubiša Bozic  Bugojno  20.05.2019 u 03.13 minuta

 

Pazi se….

Raspisao sam oglase plaćam visoke nagrade da nađu te

 

 

Na jugu si rođena,mene si na sjeveru nedavno upoznala

I rado mi ljeti doletiš da mi usne od samoće zacijeliš.

Poput ptičice selice svako čekam te nemirno proljeće

Da na prozor mi doletiš onim cvrkutom dušu napojiš.

 

Al u posljednjih proljeća dolazak si bez razloga uskratila

Brinem se da te nije grabljivica možda u letu zgrabila

Pa u svoje visine onako gladno odvela,baš kako plašim se.

Da tamo ne ostaneš, te visine zavoliš pa me zaboraviš.

 

Svako jutro prije sunca poranim i uporno nebo osmatram

Toliko se tebi radujem da nemaš pojma koliko fališ mi.

Pitam se bože mili gdje li je i sa kim je ona sada zaglavila

Da se nije u grabljivca zaljubila i sve što imašmo zaboravila.

 

Do juga ljeti spustim se i tamo raspitivam dal su te vidjeli

Nikada mi ništa nisu odgovorili kao da ti leđa čuvaju

Ne žele tvoju tajnu da odaju, a ja u brigama izluđujem

Ne znam gdje više da krenem i gdje da te potražujem.

 

Spustim se na morsku obalu sa delfinima si se družila

Al i ta grupa delfina na  moje pitanje je baš zanijemila

Reci mi što se to događa, dal je što smo imali prohujalo

Ipak da se bez objašenja ovako jadno  završi nije trebalo.

 

Raspisao sam oglase plaćam visoke nagrade da nađu te

Ali uzalud kao da si sve potplatila da bi se od mene sakrila

Ako ti je neugodno da priznaš da si me prestati voljela

Barem kratko pismo napiši mi, ne traži me, više ne volim te.

 

Bit će lakše mi,prestat ću da nadam se  i živim u zabludi

A ti na kraju krajeva otvorena srca barem priznaj mi

Gdje sam pogriješio zbog čega sam te izgubio shvatit ću.

Mada koliko god da trudim se, sve teško baš teško preboljet ću.

 

I sve dok se ne javiš neću spavati danima niti dugim noćima

stalno neki odgovor tražit ću po cijelom svijetu izgubljen lutat ću

znam da je uzalud ali eto na taj način u toj zabludi preživljavam

i sve na nebo pogledavam kao da tvoj let u zraku nanovo osjećam.

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  19.05.2019

Kada ljubav imate nemojte da je kockate

zr

 

Kada volite luđački iz dubine srca i previše

Pazite da možda pogrešan potez ne povučete

I da zbog gluposti tu savršenu ljubav  izgubite

Da se nepovratno zbog izgubljene žene kajete.

 

Kada ljubav života imate nemojte da je kockate

nemojte da vam iz ruke preko noći pobjegne

i ništa više ne može da je pronađe il sustigne

Niste bili pametni prejeftino ljubav života izgubili.

 

Kasno kajanje kada se svi mostovi ljubavi poruše

Kada se na obalu ne možete vratiti opet je imati

Nego na drugoj obali bez nje slomljeno bolno ostati

Svaki potez svaku riječ dobro izvagaj rizik ne izazivaj.

 

Jer da ste pametni bili do toga se nebi nikada dogodilo

U zraku ona naslućuje kada se ljubav olako prokocka

Nema više tih rješenja koja bi to popravila il vratila.

Zaboravite na cmizdrenje ridanje i na moguće mirenje

 

Kasno je… otišla je nema je,sve što ste imali olako ste izgubili

Ona se više na vašu obalu ne vraća, niz rijeku života je otišla.

Zato pazite, kao najdraže biće na svijetu je oprezno dobro čuvajte

Jer olako možete u trenu bez nje slomljen ostati… e dobro razmisli

 

Dal se isplati tako divno posebno voljeno biće olako izgubiti

Zbog glupe izjave i pogrešnih riječi nepovratno bez nje ostati.

Nemojte u zabludi da živite da u drugoj voćki nešto više tražite

Možda ona mlađe i ljepše izgleda al lažnu ljubav  vam udijeljiva.

 

Duboko u srce zavirite sa sobom popričajte dal ste ikada doživjeli

Ono što vam je ona strastveno pružala ono što ste savršeno imali

Jako brzo budete shvatili da nikada više takvu ne budete  imali.

Al kasno je očigledno ste olako sve prokockali i život si zabrljali.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  19.05.2019

 

Slatka vještica u duši mi zaglavila

IMG-895eaab9aa5f354db596b6b02977a821-V

 

Ona je slatka vještica što ljepotom pamet osvaja

Nema teorije da joj odoliš od te slatke sile obraniš.

Iskreno baš se i ne trudim da tim izazovima odolim.

I sve dublje i dublje u njenu zamku rado propadam.

 

Postepeno u živi pjesak strasti eto svjesno upadam.

Ona sve kontrolira na slamku mi tiho strast dozira

Da se odjednom ne zasitim iz pijeska iskočim,udaljim

Steže me strašću i požude oštrim kandžama i uspijeva.

 

Letim kao na krilima usplahirenog zaljubljenog leptira

Prevrećem pa igram vrtlozima nemirnih slatkih vjetrova

Provodim neviđene prekrasne i prekratke noći i dane

Mada je vještica izvlači me onako slatka iz životne tame.

 

Vid Sa njom sam izoštrio,treptaje kolibra savršeno začuo

Ona je moja vještica,dama iz mojih ljubavnih stihova

Njena ljubavna ponuda se nikad za nikad ne odbija

Mene je nakon nekoliko stoljeća lutanja eto odabrala.

 

Kaže da samnom je savršenu srodnu dušu napokon pronašla

Takvu strast i požudu baš odavno nije niti blizu doživjela.

A ona mada vlada svim ljubavnim silama meni nije odolila

Mada slatka vještica u mojim je rukama dobra vila postala.

 

Da joj samo osmijeh vidite,u te oči magične zadubite

Jednostavno dobru ne iskvarenu vilu će te da primjetite.

I o njoj možete samo da sanjate prosto nedokučiva je

Al eto sretnik sam,što moja je i meni je pripala…

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  19.05.2019

Tek sada kada smo užasno udaljeni bolno shvatamo

hug 

Tek sada kada smo užasno udaljeni bolno shvatamo

Koliko jedno drugom jako jako puno i te kako značimo.

Miliun misli kroz glavu mi svakodnevno stalno prosvira

I svaka moguća situacija se skoro pa u detalje analizira.

 

Po tko zna koliko puta sebi postavljamo ono isto pitanje

Dal ovo srce prazninu za tobom možda nekako izdržat će.

I onda u zagrljaju strasnom te zamislim i mrvicu primirim

Onako sretnički nasmijem se, bože sretnik sam, imam te.

 

Znam i siguran sam,uskoro ću te imati i ljubavlju nazivati.

Bože kako je divno voljeti te silnu ljubav sretno uzvraćati.

I znam sve ovo uporno vjerno izdržat ću,stihove pisat ću

Na kraju ima da ispadne enciklopedija ljubavnog čekanja.

 

Portrete tvoje crtam i sakupljam u tim očima i usnama uživam.

Koliko samo puta dnevno zamišljam da ljubav ono vodimo

Kako onako nježno a ipak divlje i gladnu strast razmjenjujemo.

Mogao bih satima maštati i sa tobom ljubav beskrajno voditi.

 

Na neki način ovo maštanje me i održava i baš dobro držim se.

Jer imam ogromno nadanje i ženu koja čeka i beskrajno voli me.

I svaki mogući trenutak lopovski uštinem da te nekako dotaknem

Moram trenirati da iz ljubavne strasti i požude ne ispadnem.

 

Jedva čekam i maštam da se skrasimo i život zajedno provodimo

Na onom našem skrivenom mjestu o kojem baš stalno maštamo.

Nadam se da će se to uskoro desiti i da ćemo napokon uživati

Da kažem da volim te nekako baš mizerno i smiješno bilo bi.

 

Al jednoga dana kada budemo sretno zajedno napokon živjeli

Svakog trenutak te riječi tišinom pogleda budemo ponavljali.

Želim te svakog dana maziti voljeti tepati da mrvicu nadoknadim

Sve ove godine što smo se žrtvovali jedno od drugog bolno odricali.

 

Nadam se,bože mili tako nadam se da će se na kraju sve posložiti

Da ćemo i djecu ako bude sreće imati i sa njima život provoditi.

A do tada,put pod noge,svijet ispred nas izrabljuje,dušu nam uzima

Ova žrtva je svijesna i na žalost jako ne umoljiva, no ipak jaki smo.

 

Sve ovo zbog naše ljubavi i budućnosti činimo, tako se tješimo

I sve ove uboge usamljene dane sa slikom u očima izdržimo.

Ja bar imam stihove da ispoljim ove nezadržive divne osjećaje

A ti na svoj način ćeš izdržati od naše ljubavi niti trenutka nećeš odustati.

 

I stvarno tek sada kada smo užasno udaljeni pravu ljubav shvatamo

I zato nam nije teško da se svega ovo mada bolno uporno odričemo

Jer veliki bljesak i svijetlost na kraju ovog tunela čekanja vidimo.

I samo strpljivo zajedno,korak po korak ka tom cilju napokon i stremimo.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  19.05.2019 u 04:21 minuta

 

 

Sve ostalo će da se posloži,ljubav iskrenu dozvoli mi

 

il

Ne nemoj više da mi se primičeš

možeš srce da mi grdno dotakneš

nakon toliko sumornih godina čekanja

napokon si spremna izgleda prispjela.

 

Dal si svjesna u što si samnom upala

Nemoj da se kasnije pokaješ,žalit ćeš.

Dal imaš možda nekih novih pitanja

Dal si o našoj mogućoj vezi razmišljala.

 

Dal je vrijeme nakon dugo vremena sazrilo

Dal ti je dovoljno dokaza ljubavi pruženo

Dal u tebi još neke sumnje o meni postoje

Dal sam  eto iskren do kraja sa tobom ostao.

 

Oprosti ako te je neka moja teška  riječ ranila

Možda je tog trenutka u meni neka sujeta rovarila

Možda me ljubomora u posljednje vrijeme rastura

A kada pogledam budala sam što sebi dozvoljavam.

 

Za ruke se držimo i kroz život zajedno krenimo

Do naše luke krećemo i tamo vječno ostajemo

Tamo smo predugo planirali da bi zajedno ostali

Samo prati me uporno sve bude na kraju nam uspjelo.

 

Gdje smo prije griješili slike ne budemo vraćali

Neka se svi nesporazumi zabrave, samo voli me

A ja ću koliko je moguće iz srca da ti uzvraćam

Želim ovo što nam je preostalo da stalno uživam.

Samo primakni se onim vrelim usnama dotakni me

Sve ostalo će da se posloži,ljubav iskrenu dozvoli mi

I vidjet ćeš kada se dočepamo starosti  nadam se

Sreća što smo uporni ostali jedno drugo iskreno voljeli.

 

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  18.05.2019

Zbog svega što sam uspio ja…samo ONA je zaslužna …………………………………………………. For everything I’ve done she only deserves it

IMG-3586b28f9f4a10af7dea6e755bdcd4b0-V

Zbog svega što sam ja… kada sagledam samo ona je zaslužna

Lebdim,živim u oblacima sve od ruke mi da ne vjerujete polazi

Želim da ovaj savršeni osjećaj posebne ljubavi nikada ne prolazi

A kažu ljubav u trenu može da izblijedi… bože nedaj da se to dogodi.

 

Ali ne to se kod nas dvoje ipak niti na vidiku ne dešava

Ona konstantno je u mislima,rezultat sam njenog tepanja

Sve u život od kada je došla što sam ono baš sve  uspio

Njoj bih do neba svaki dan zahvaljivao,moja  je kraljica.

 

I sjećam se kada su me pitali dal sam ikada luđački volio

Tek sada sam shvatio,pandorinu kutiju sam izgleda otvorio

toliko je predivno, da je kad se sagleda  tako prestrašno

A što ako ne uspijemo,ako se jedno drugoga ipak zasitimo.

 

Ne valjda nam se to neće desiti,glupo bi bilo to izgubiti.

Sada kad se iz srca poklanja kada je strast neumoljiva

Kada nam svaki mogući trenutak ta magija oduzima.

Ova savršena ljubav samo velikim sretnicima se događa..

 

Kroz čudna stanja sada prolazim tako duboko je u meni

Sve je na glavačke prevrnula nečim očigledno me zarazila

Ali što se ja ne bunim što ne mogu trena da joj odolim.

Što tek sada shvaćam i uviđam koliko sam joj podložan.

 

Ljudi da li je sve ovo normalno dal se i vama ovo događalo

Da vam je samo ona i samo ona u svemu ipak najbitnija

A sve više uviđam da mi je sada ova ljubav najranjivija

Da nas nešto ne daj bože rastavi ima da se do bola izludi.

 

I nitko mi nije rekao nitko me nije nikada o tome upozorio

Da sve to i te kako može da zaboli ako se ta ljubav izgubi

I sad misli kolaju,nemira noćima nedaju nekako plašim se

Da bez nje ne ostanem tek sada samoubojice razumijem.

 

Koji se zbog ljubavi ubiju na sebe baš olako ruku podignu

jer ne mogu da private da život bez ljubavi zauvijek ostaje

I onda jedan trenutak odluči valjda se pred očima zamrači

Kada čovjek na taj trenutak na taj samoubilački potez odluči..

 

Lijepo je i baš prekrasno strastveno ljubiti i ljubav uzvraćati

Al istovremeno se zarobljenik postaje druge slobode ne postoje

I kada sagledam ipak na kraju krajeva to moj ljubavni  izbor je

I nije žao mi, ma koliko sam suza zbog nje pustio i noći ne spavao.

 

I stvarno ne razumijem ljude kada tu savršenu ljubav prekinu

Kako normalni i još prijatelji sa njom ostanu,ja ne bih mogao

Mislim da bi me sve to tako polomilo da bih godinama ridao

Nikada se da živim bez njene ljubavi ne bih do kraja pomirio.

 

Jer sama pomisao da je ona zauvijek nestala već sad guši me u grudima

Istog trena duboko suze se zariju,od tuge bih na glas tako vrištao

I čudno je kako na najgore pomišljam da se istog trena eto ubijam.

Jer nije samo u glavi dar mar napravila dušu i srce mi je zarazila.

Hvala ti bože za sada isto mislimo iste planove dijelimo

I nadam se da nam još bolji trenutci uskoro predstoje

Jer ovo nije normalno koliko strasno i posesivno volim je

Ista vatra i plamen u njoj se događa sve mi je priznala.

 

Toliko se duboko poznajemo lom u duši vijek zajednoosjećamo

Toliko puta onako zajedno se od sreće isplačemo i zaklinjemo

Da ovo što imamo do posljednjeg daha čuvamo i da pazimo.

Nadam se da će tako i ostati jedno u drugo neće se razočarati.

 

Zbog svega što sam uspio ja  samo ona je definitivno zaslužna

Lebdim,živim u oblacima sve od ruke mi da ne vjerujete polazi

Želim da ovaj savršeni osjećaj posebne ljubavi nikad ne prolazi

A kažu ljubav u trenu može da izblijedi… bože nedaj da se to dogodi.

 

Toni Ljubisa   Bozic  Bugojno  18.05.2019

 

Bože kako volim je….

Kada ove stihove budeš čitala možda budeš shvatila

DSC01630

 

Samoća mi kostima prostruji kad telefon zazvoni

Predugo se ne javljaš ne znam što ti se desilo

Koji je razlog da se nebi barem porukom javilo

Pa vrtim sumnje filmove, priviđam teške kadrove.

 

Ja bih tebe istog trena nazvao dal bih te uvrijedio

Jer ako se ti ne javljaš tko sam ja da te ometam.

Bojim se što sam još odavno nekako sumnjao

Da te netko drugi mlađi bude zaveo i sebi odveo.

 

U pola noći bih te probudio kad bi gdje si doznao

Al si bukvalno nestala nikome se nisi dugo javljala

I kaži što normalan čovjek da pomisli nego da uplaši

Miliun misli kroz glavu provlačim ne znam što da uradim.

 

Pitaš se što to mene zabrinjava jer si bez glasa nestala

Zar ti nisam dovoljno puta dokazao koliko sam te zavolio

A ti čini mi se na svoj način iskorištavaš i vatru doljevaš

Ne znam što radiš i koju igru sada baš čudno izigravaš.

 

Zato kada ove stihove budeš čitala možda budeš shvatila

Da se jedna duša što beskrajno voli te istinski zabrinula

Pokušaj bilo kako snađi samo molim te barem porukom javi se.

Nemoj da se naljutim i odlučim da pokrenem teške potjere.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  18.05.2019

Dok ti vjetar tim čupercima prodire, nastavi da voliš me.

IMG-6b4e5f4e2e44b4bc3156a6677acf71ee-V

 

Želim te stalno viđati moju i bezbrižnu

I onako sretnički zadovoljno nasmijanu

Da ti iz tih očiju sreća i mir stalno odiše

A sve zbog toga što iskreno volim i voliš me.

 

I kada spavaš da si uvijek u mirnim snovima

Da se o ničemu ne brines niti nečega nerviraš

Da sa osmijehom zore dočikaš i ono životom uživaš.

Evo obećajem sa mnom uvijek ćeš da se raduješ.

 

I ako djecu budemo imali budemo u ljubavi uživali

A ako se  to baš i ne ostvari tako se to u životu dogodi

I sve što budemo imali njemu budemo zahvaljivali

Sretnici smo što nas je napokon nakon godina spojilo.

 

Želim da te slušam dok mi spavaš sretno na grudima

A onako mirno dišeš očigledno si u mirnim snovima

Tko zna gdje si tamo sa mnom zalutala pa uživala.

Al te jutro uvijek prevari prije završetka sna probudi.

 

A ja ću boga moliti da nam malo starenje uspori

Da posebno na tebe, tvoju dušu i srce baš pripazi

Jer ne želim da pomislim da bez tebe trena ostarim

Ništa više nebi smisla imalo da životareć produžim.

 

Čuvajmo u ovim grudima baš vrelo vulkansko kamenje

Oni su razlog što volim i što voliš me zar ne, svega sjeti se.

Sve dok ti iz očiju izviru vedro plavi nasmijani valovi

Dok ti vjetar tim čupercima prodire, nastavi da voliš me.

 

A ja ću uporno i presretno zaljubljen svu tu ljubav da uzvraćam

I zahvaljivam što nepreglednu strastvenu ljubav od tebe dobijam.

I što smo eto napokon uspjeli, srodnu dušu, srce usne tijela pronašli

Neka nas što duže zdravlje i sreća u svemu podrži,bože hvala ti….

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  18.05.2019 

 

Tek sada smo uvidjeli da bajke stvarno postoje… barem u dvoje

a sve

 

Za mene kao da si stvarana, majka te savršenu meni rodila

Godinama za moje usne i moju strast očigledno pripremala

Oboje se u svakom pogledu slažemo zato ovu bajku imamo

Samo tako nastavi od ove ljubavi nikada trena ne odustani.

 

Osjećaš li kako je sve ovo ne pojmljivo strastveno i opojno

Kako u svakoj pobjedi uživamo dok se uzajamno tješimo

Kako oko nas orkestri simfonije sviraju u svemu podržavaju

Kao da smo zaljubljeni u nekoj drugoj galaksiji se probudili.

 

Tek sada smo uvidjeli da bajke stvarno postoje barem u dvoje

Za ruku drži me ,ne puštaj, burama zajedno sa mnom odoljevaj.

Prve bargremove i trešnje cvijetove čim procvjetaju tebi donijet ću

A ti onim vrelim sočnim usnama me nagradiš ne možeš da odoliš.

 

Sve do sada što sam ti obećao sjeti se da sam do kraja ispunio

Više nećeš imati prazne tužne ne utješne godine samo voli me

A ja ću da ti uzvraćam svakim trenom tim usnama da poklanjam

I nemoj da se začudiš kad od strasti u oblake sa mnom odletiš.

 

Letjet ćeš kao na krilima opet si me divlje ne zasitno gladno imala

Opet i opet si svoje strastvene želje do posljednje kapi ispila

I ne žalim da svaki mogući trenutak sa tobom na usnama podijelim

I kada primjetiš kako raširim zjenice znat ćeš koliko divljački volim te….

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  18.05.2019 

Nastavi onako istim pogledom da me dozivaš i još i još zahtjevaš

 

uniform 

Dopusti mi barem na tren da ti ljubav dok mogu poklanjam

Nemoj da mi se izvinjavaš,ljubavi uzimaj i sve ti dozvoljavam

Samo nastavi, ljubiti me ne prekidaj,koliko ti treba samo uzimaj

I ja se na isti način gladno prehranjujem ljubavnu žeđ utaljujem.

 

Svakog trena mi bez dozvole da imam te gladno dopuštaj

Da budem tvoja vodilja da onu vatru u grudima raspirivam

Da ti želje ispunjavama na tim vrelim usnama odsjedam.

Sve što nisi u sebi prepoznala da strašću ti slatko otkrivam.

 

A ako ti dosadim,slobodno pobuni se, traži neku promjenu

Al samo nastavi da spavaš ono izmorena na mome ramenu.

Nastavi onako istim pogledom da me dozivaš i još i još zahtjevaš

Da povedem te i šapućem koliko važna si i da luđački  volim te.

 

Obožavam tvoj miris kose kada se na lice strašću rasprši

Obožavam kada si stisnnuta uz mene i buncaš u snovima

Rijedak si primjerak savršene žene koja mi je srce zaludila

I prosto te obožavam jer o divljoj strasti sam postao ovisan.

 

Kada mi na slamčicu ljubavi udijeliš na kapljice me dohranjuješ

Bukvalno želim sve više i tako me izluđuješ, prazno je bez tebe.

Nešto je čarobno u tvom zagrljaju,nešto magično u tim očima

Kada ono u rijetko pričaš neki ponos što moja si me tako ubizma.

 

Ne znam dal se to samo meni dešava ali neka simfonija odzvanja

Dal i ti isto u grudima osjetiš kada na mojim usnama glad probudiš

Tako i mene tvoje usne i dodir obuzimaju, prati me ta glad noćima

Dopusti da ljubav ti što je više moguće udijeljivam i tu glad ublažavam.

 

Savršen je osjećaj,što si mene odabrala,ljubavlju mi većom uzvraćaš

Pa rado i često po još repete poljubaca navraćaš, gladi ljubavne bojiš se

Da će te magične strasti jednog dana prestati da će te starost umiriti.

A Starost je isto tako predivna i ona uživa na svoj način u svim čarima.

 

Nadam se da ćemo do kraja života ovako uživati i baš se strasno voljeti

Da nikad za nikad kao drugi na gluposti nećemo dragocijeno vrijeme trošiti

Što se mene tiče više si nego dovoljna, nemam drugih želja i zahtjeva

Imam više nego što mi je potrebno na tvojim divnim grudima i usnama.

 

I kada nas godine sustignu, ne brini još uvijek ćemo u ljubavi uživati

Jedno drugom na svoj način nježnost i pažnju neprekidno udjeljivati

Jer vidiš kako prebrzo prolijeću godine a ja samo želim da volim te

Da ti na najbolji način ljubavlju uzvratim da se sretna jutrima probudiš.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  18.05.2019 u 03:49 minuta

UPOZNAVANJE I ZBLIŽAVANJE

7

 

Kako i što je i koliko između nas nesvjesno počelo

Možda bi se nakon ozbiljne analize mrvicu saznalo

Dal je ona mene ili ja nju prvo primjetio pa gutao

Ali sjećam se da sam je strasno i ono gladno poželio.

 

Bijaše to standardno upoznavanje i toplo grljenje

Onako čupava u zagrljaj prijateljski mi je uletila

Još i danas sjećam se njenog čarobnog mirisa

Nije baš previše tim momentima upoznavanja pričala.

 

Kao da se nečega plašila, sve je kriomice snimala

Da bi na kraju zaključak svoj valjda dobar izvela

A ja iz vida je nisam krajičkom oka trena ispuštao

Nevjerojatno kako sam te usne tako gladno poželio.

 

Čudno bijaše u meni drhtanje,da li zato što željeh je

Grudi,uh da vam ne pričam, strše u plafon pogledaju

Meni na usnama curci se proljevaju baš me otkrivaju

Al džaba nisam joj prišao i nisam te usne nikad oprobao.

 

Onako čupava,pramen preko oka bi joj ispao i prekrio

onu plavu boju čarobnih iskravih očiju na tren zatvorio

kao da je sve po smišljenom scenariju u detalje radila

da bi moju pažnju pridobila u meni strast gladnu probudila

 

I sve što je planirala zaraznu klicu je definitvno ubacila

Uspješno je misiju svoga plana sprovela da pali me.

Bezumna gladna ljubavna svakog dana pisma su stizala

Jedna drugoj duša skršena se žalila,sve bliže i bliže smo postali

 

Jednog dana i ponovni susret smo na njeno insistiranje

Onako krajem ljeta dogovorili,obećala je što prije navratiti.

Možda čak i na neko duže vrijeme ostati da se upoznamo

Dal ima šanse da štimamo,prvi poljubac bude sve dokazao.

 

Bože, kad sam tim usnama se približavao tako sam drhtao

Toliko čaroliju toliki strast nikada u životu nisam blizu osjetio

I ona je na neki način drhatala al je kao i ja u poljupcu uživala.

I od tada sve i krenulo sve više i više nas strašću sjedinjavalo.

 

Mada smo prije kroz pisma se upoznavali o propalim vezama kukali

Kako smo u voljene osobe se razočarali i teške rane očigledno zadobili

I vremenom sve nam je bilo savršenije,svakim sam trenom gladno želio je

I kad god bi se šansa ukazala na usnama mojim gladnim bi ona uživala.

 

I gle čuda od mene koji je uvijek sve kontrolirao ljubomoru nisam poznavao

Odjednom umiljato lane sam postao,svakim trenutkom sam uživao i tepao

Ulogu gospodara situacije sam izgubio sve sam toj čarobnici prepustio.

I daleko daleko više ljubavi i strasti od nje sam dobijao baš slasno uživao.

 

A oboje smo se plašili kako budemo završili, dal naša veza bude uspjela

Neka rezerviranost u početku je postojala, nije se puno govorilo,više se uživalo

I sve je postalo tako ozbiljno,ja više nisam mogao izdržati i samo šutiti

U oči sam je širom gledao i ljubav izjavio,rekao glasno DA VOLIM JE…

 

Tišina sa njene strane je nastupila ona kao ja nije se tako lako zalijećala

I prošlo je dosta vremena kada je u jednom pismu velikim slovima napisala

VOLIM TE ČOVJEČE,VOLIM TE MADA TO MOŽDA VIDLJIVO NE POKAZUJEM

I sada oboje šutimo dok strastvenu čarobnu ljubav vodimo jer se stvarno volimo.

 

Poljubac je vrhunac i dokaz koliko nam je predivno,to je tako lako dokazivo.

I sada je na neko vrijeme odputovala, uskoro čim se ukaže šansa bude se vratila

Nestrpljiv sam, u jednu ruku plašim se da to nisu samo puste riječi obećanja

Da se ne promijeni il možda tamo nekog drugog istinski kao mene  zavoli.

 

A što mi je preostalo, da njenim riječima i obećanjima do kraja vjerujem

Da sebe glupom ljubomorom i mislima iz dana udan ne opterećujem

No lako je druge savjetovati,ali kad istinski zavoliš,kako to izdržati

Plašiš se da ne izgubiš voljeno što te nakon dugo vremena ljubavlju spasilo..

 

Pisma mirisna dolaze u njima se istinska ljubav vidljivo i jasno prostire

Još samo koji mjesec budem izdržao, čak ljubomoru kontrolirati sam uspio

Više o glupostima ne razmišljam samo taj dolazak zaluđen iščekivam

Nadam se da se u međuvremenu oštrica naše ljubavi daljinom ne istupi.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  17.05.2019  u 13:21 minuta

Biti smiren i sretan sa tobom sam uspio

 

 

Bila si tu kada mi je baš  bilo najpotrebnije

Bila si tu kada mi je sve u životu potonulo

Kada nisam smisao dalje vidio i baš padao.

Ruku mi uporno pružala i tugu strpljivo tjerala.

 

I svaku moju suzu kroz ridanje si upoznala

Zagrljaj nezaboravni tako često mi poklonila

Sve moje trenutke kao svoje si uvijek shvatala

Da bi na kraju srećom eto i do poljupca dovela.

 

Sve što mi se dešava ti si potpuno razumjela

Jer i ti si kroz skoro isto razdoblje tuge  prolazila

Zajedno smo kukali razočarenja u ljubav dijelili

Da napokon lakše bilo bi, da se duše rasterete.

 

Svo vrijeme mog ridanja i cvilenja dugim noćima

Mudro bi šutjela bez izrečene riječi bi me grlila

I uvijek u pravom trenu zagrljaj i poljubac mi udijelila

I ta bliskost do ove strasne ljubavi nas srećom i dovela.

 

Jedino ti si iskrenom upornošću one traume odnjela

Samo sa tobom tuga iz duše mi je napokon nestala

Ona prošla i prokleta je napokon zbog tebe zaboravljena

I čudno je kako biti smiren i sretan sa tobom sam umio.

 

Nestalo je one silne kuknjave, suza i teškog ridanja

Jedino ti u svemu si uspjela pa me zavoljela ….hvala ti

To čovjek nikada dok je živ ne može i ne smije da zaboravi

I pokušat ću istom ljubavlju svakodnevno da ti uzvratim.

 

Sada se noći tvojim osmijehom provlače, usne ljube me.

Živ sam, mladost u krv se ponovo divljački vidno vratila

Jer si iskrenom ljubavlju  jedan potopljeni život probudila

Pa vjeru u ljubav hvala bogu beskrajnom srećom obojila.

 

Jako brzo i za mene ne objašnjivo rekoh ti volim te.

To je bila neobjašnjiva i baš prerano  izrečena izjava.

I ne kajem se, kad iz duše iscure te riječi iskrene.

I sada na sav glas govorim da beskrajno VOLIM TE.

 

O bože, uvijek sam se plašio da onoga koga zavolim

Nekako na čudan i jako bolan način rastrgan izgubim

Dal me to prati neka prokletinja al tako guši u grudima.

I zato se nečeg pribojavam kao odlazak tvoj iščekivam.

 

Sreća u pravo vrijeme kao da si čekala kako bi ljubav udijelila

I sve je onako savršeno toplo i nježno ljubav probudilo

Bila si strpljiva, svaki mogući trenutak nadom obojala

Da bi me kao i ja tebe iskreno baš iskreno do bola zavoljela.

 

Malo je tih riječi kojim mogu zahvaliti nego samo ljubavlju uzvraćati

Ne znam kako bih ti se odužio al obećavam iskreno budem te volio

Svaki mogući trenutak budem ti srećom nadam se uporno ispunjavao

I da ti kao i ja prošla gorka iskustva zaboraviš i da me neprestano zavoliš.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  17.05.2019 u 05:51 min

 

Sa tobom bi osmijeh uvijek završio u suzama

13

 

Još poodavno nismo otvoreno pričali

Što smo među nam nekako primjetili

Jer kako god saberem nemir dodirnem

Opet razmišljam sve naše sagledavam.

 

Sa tobom je definitivno ovo najozbiljnije

Sa tobom noći su potpune i najčarobnije

A  sa njom su bile dosadne,nepredvidljive.

Zato nastavi ljubavlju gladno zavodi me.

 

U tebe se uvijek potpuno mogu pouzdati

Sa tobom budućnost mogu lijepo planirati

Jer vidno na zemlji si, te ono baš si prisebna

I ne živiš kao mnoge u nekim pustim oblacima.

 

Sa tobom bi osmijeh uvijek završio u suzama

Koliko sam te strasno volio i nezasitno imao

Kao da neke nepojmljive vrhunce dodirnem

Kada na usnama savršenu čaroliju ti otkrijem.

 

Kada bi nam srca snimili brazde sreće bi otkrili

Jer na licima nam ne primjete trunke godine

Dal je to zbog mene il zbog tebe svi se pitaju

Željno istražujuć našu tajnu da napokon otkriju.

 

Oni samo fasade naših lica svakodnevno primjete

I duboko u našim očima neki divlji plamen osjete

Al ne znaju oni ovaku strast mogu samo da sanjaju

Zato sve više i više o našoj tajno vezi eto istražuju.

 

Sa tobom sam glavni dobitak životnog lota dobio

I nema toga na svijetu da bih te nekome predao

Rijetki u životu sreću imaju ljubav pravu da upoznaju

Eto sudbina je nas odabrala i napokon spojila.

 

Toni Ljubisa Bozic,  Bugojno  16.05.2019

 

Ništa osim iskrene ljubavi od mene ne možeš dobiti

DSC01615

 

Mlada si i sve tvoje životne odluke mogu razumjeti

Bilo što ćeš u buduće možda odlučiti i poduzeti

Jer kada se ono dubinski ova naša veza sagleda

Budućnost sa mnom ti i nije nešto najsjajnija.

 

Puno sam stariji samo problemi mogu da te očekuju

A što je gore niti sam neznam dal ću imati mirovinu

Naša ljubav ne dolazi u pitanje, znaš da obožavam te.

I da ovakvu strast oboje kroz život nismo upoznali.

 

A sada da li treba o meni u starosti ti da vodiš računa

Ili je to sve davno drugačije trebala da posloži sudbina

Plašim se da se ne zasitiš okreneš leđa i sve napustiš

Ali bih svakako tu odluku razumio i taj odlazak oprostio..

 

Mene bi to sigurno daleko više boljelo ali bih te razumio

Jer ti treba da imaš djecu i da ih sretnu voljenu uzdižeš

Ali ne sada da nekoliko poslova dnevno crnačiš da odrađuješ

Da bi im osnovno pružila jer od mene pomoći nebi imala.

 

I molim te dok vrijeme je dok imaš šanse da više razmisliš

Da li vrijedi ovu vezu sa mnom da definitivno nastaviš

Jer kada u dublje vode uđemo nemoj da se razočaramo

Ne moj da uzalud traćiš godine nema veze što luđački volim te.

 

Mlada si jer na žalost materijalno ne mogu te obezbijediti

Od mene samo možeš iskrenu potpunu strasnu  ljubav imati

A kako dolaze godine možda ni tada više neću te moći pratiti

Možda ćeš i sa te strane ostati zakinuta na onim strastima .

 

Znam da voliš me ali vjeruj to proći će kad me ne budeš viđala

Jer što budemo stariji daj bože da se budemo toliko željeli

Sve je u tvojim rukama to je tvoja životna odluka,razmisli

Ništa osim iskrene strasne ljubavi od mene ne možeš dobiti.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 16.05.2019 u 07:17

 

 

Držimo vam fige da iskreno zavolite

IMG-0011c9c77af2c792984eedee69f5538b-V

 

Čudno je kada se zavoli i povratnu ljubav osjeti

Kako se božanstveno i gordo svi nekako osjećaju

Jer mogu tu silnu ljubav na svoj način da uzvraćaju

To ih popuni kada toliko toga što dugo ćući u njima

Ono mogu iz dubine duše i srca iskreno  da uzvrate

 

A ona je baš izgleda ta koja je sav taj izvor davanja

u njemu pronašla i onako mic po mic strpljivo probudila.

I čudi ga kada se pojedini ljudi usamljeni jadnici pitaju

Koji je smisao ovog života i u čemu ljudi eto kao uživaju.

 

A zar nije prekrasan i divan osjećaj kada je u oči pogledaš

I onako prepun čarolije ljubav beskrajnu njoj eto uzvraćaš

A ona presretna skoči pa te strasno stisne zagrli i poljubi

Suze na sve strane frcaju pa tu sreću i tu ljubav izražavaju.

 

Baš je prekrasno kada se ta iskonska iskrena ljubav doživi

Kada sretnik dobije u životu šansu da ono baš iskreno zavoli

I još je savršenije ako mu se ta ljubav beskrajno uzvraća

Njegova životna misija tako je napokon uspješna postala.

 

I neka ga težak život opterećuje ali njih dvoje vole se.

I sve nekako lakše je lakše se kroz život dvoje probijaju

Jedno drugo u potpunosti podržava i baš se razumijevaju

I svi ti životni problemi lakše uz zajednički osmijeh nestaju.

 

Pa čovjek dođe do zaključka dok je kroz život sam putovao

Nikako smisao života nije trenutka bilo gdje nekako pronašao

Ali kada je ona prispjela, sve je iz temelja na bolje promijenila

Takve energije i sreća se nikada nije niti u povojim poznavala.

 

E sada toliko ljubavi žubori među njima i savršeno se osjećaju

Jer svakim danom žureći sa posla da vrate se i ljubav uzvraćaju.

I svi im na neki način zavide jer tu prepoznatljivu sreću uvide

I oni bi rado da se tako zaljubljeno osjećaju pa krenu da istražuju.

 

Na drugoj obali kada se najmanje budu nadali možda je budu susreli

I ona kao i on možda godinama čekat će da se napokon ljubav pojavi

Da se među njima ta čarobna ljubav svakim danom jače izgradi

I da na kraju krajeva smisao života i kretanja dalje potpuno zadovolji.

 

I moram Vam reći, i ja sretnik sam postao nju sam eto upoznao

Kaže predugo je na obali života sama čekala i usamljena lutala

I sada kada smo zajedno iste strasti nas prožimaju istu savršenu

Baš magičnu beskrajnu energiju iz neke galaksije nam dopremaju.

 

I kada nas onako zaljubljene vidite, nemojte da nam zavidite

U ljubav života vjerujte jer sami je nemoguće da postojite,

Vi jednostavno morate da volite da nekome ljubav uzvraćate.

E kada vam se u životu to dogodi možete reći da ste napokon uspjeli.

 

Da vam je život potpuni smisao dobio jer vam je takavu šansu pružio.

Osmijeh sa lica ne silazi, ništa vam nije teško i nemože da vas poremeti

Vi jednostavno od tada znate kako je život prekrasan i želite uživati.

Držimo vam fige da ta ljubav vječna ostane dok vam dah ne prestane.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 16.05.2019 u 03:48 minuta

Sve jedno je postalo što od mene bude ostalo

a brocken soul

Nemir,ne znam koliko puta isti broj sam okrenuo

Nebi li samo trenutak jedan glas čarobni začuo

Ali na žalost opet i opet nisam sreće eto imao

Opet za istim stolom i sa istom flašom zaglavio.

 

Opijen izbezumljen ljigav i balav jutra dočikam

Noćima kroz alkohol košmarnu tugu uspavljivam

Da još više pijem nebi li me napokon rasturili

I tako danima godine se odjednom nakupile.

 

Osjećam kamen na želudcu mi nekako zaglavio

Svakim danom sve teži i teži je bolno postajao

Ali o tome sam očigledno najmanje brigu vodio

Jer sam opet i opet samo nju cmizdreć spominjao.

 

Što su me one njene usne tako opile i zatrovale

Pa sada propao u nekom straćari ostavljen zaglavio

Ni sam ne znam kad sam se zadnji put okupao

Jer sve jedno je postalo što od mene bude ostalo.

 

Čujem ona po kruzerima plovi i svijet sretna obilazi

Mene na trenutak garant ne pomisli nije stalo joj

Da jeste pismo mi bi poslala barem jednom se javila

Ali ne, za nju sam još jedan u nizu u alkoholu propao.

 

I gle opet pored sveg ignorisanja i kako se ne javlja

Ova moja luda glava nakon godina tuge je spominje

Sve nekako nada se da bi se ona uskoro opet pojavila

I naravno idiot bi joj oprostio i opet u Dubrovnik je odveo.

 

E  da li je taj čovjek normalan, il mu je alkohol mozak isprao

Po čemu je posebna,no znam po poljupcu i čarobnim usnama

Po strasti koja je čarobna i opojna koju prodaje onim usnama

I eto dokle sam dogurao u istoj luci još uvijek je budem čekao.

 

Ako je slučajno vidite ime mi spomenite,spomenite naš Dubrovnik

Možda me se prisjeti možda opet neki osjećaj strasti u njoj se probudi

Ali garant da sada vidi me nebi me prepoznala bez teksta bi ostala

Pijanicu straca bi izboranog smrdljivog vidjela i odmah pobjegla.

 

A tko zna možda bi se i pokajala i na neki način ono se sažalila

Kada bi me onim usnama gladno posesivno barem jednom poljubila

Možda bi onu mladost izgubljenu duboko u meni divlje probudila

Isti moment bi sa pijančenjem prestao nebi li joj ljubav opet uzvraćao.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,  15.05.2019 u 07:20 minuta

Slike tvoga osmjeha prate me i uvjeravaju da tuđim lažima ne vjeruju

 A in the son

Ne znam dal sam postao vještica al nešto tišti u grudima

Prate me košmari, čudni mi se otvaraju putovi,vidim te

I svaki tvoj korak da ne primjetiš nekako tiho popratim

Jer tako jasno osjetim nešto čudno sa tobom se događa.

 

I onda, šok, teška nevjerica, baš slučajno u nekom prolazu

Dvije sjene grle i ljube se i očigledno strasti  vidno razmjenjuju.

Izgubljen ne mogu da vjerujem, to se već duže vrijeme događa

Uporno već duže,noćima vidim te na njegovim poludjelim usnama.

 

I onda opet hoću da se uvjerim, na telefon te prečesto pozivam

Ali si ga isključila, da te zvonjava telefona nebi slučajno otkrila.

Glavu saginjem sebe očiglednim lažima naivno ubjeđujem

Da to nisi ti, da sam samo drugu sa njim svake noći primjetio.

 

I ja naivan tim slikama povjerujem i kofere užurbano spakujem

Onako pokunjen i razočaran se na vlak u nepoznato uputim

Niti jednu jedinu riječ mjesecima ni sa kim ono ne razmijenim

Svi mi čude se što se dogodilo, što me je to nekako baš dokrajčilo.

 

A ja u mislima u čudnom bunilu budim se neprekidno noćima

I pitam se bože čime sam to zaslužio zašto mi se ovo događa.

I pokušavam da ne mislim al uporno si na njegovim usnama.

Zar je moguće da tuđe laži mogu mozak tako duboko da zatruju

I da lagano mada zaljubljene jedno od drugog polako razdvajaju.

 

Sve više u neku tihu depresiju upadam alkoholom nešto pokušavam

Da o tebi više ne razmišljam ali na istu zamku uvijek isto upadam

Uvijek vidim lice ti, poljubac na njegovim usnama i to me proganja

Toliko proganja da se pusta ljubomora il ludilo probudilo u grudima.

 

Nema što na pamet mi ne pada, da se na mjesto zločina opet uputim

I da te na njegovim usnama uhvatim i to uslikam da svima dokažem

Al ne mogu da se nakanim i natjeram da to na kraju krajeva i dokažem

Jer opet previše volim te i bez obzira na sve ne želim da izgubim te….

 

E sad reci mi, dal je to normalno što se u ovoj sijedoj glavi razglaba

Koji sve scenariji se razmjenjuju koje fragmente preljuba analiziraju

Samo znam da izluđujem jer vrijeme masovno na teebe usmjerujem

Kao nešto dokazivam ne želeć ogavnim lažima ovu ljubav da ubijam.

 

I kažem si pa ona ti ne pripada ako ti je nekoliko poljubaca poklonila

Nemoj da se zanosiš, tebi ne pripada,ona je mlada i potpuno slobodna

Što to u ludoj glavi zamišljaš,zašto zdravlje podlom ljubomorom ubijaš.

I eto u posljednje vrijeme o njoj ne razmišljam i vidno bolje se osjećam.

 

Al opet ima jedna iskrica od niotkud se pojavi da me na tu prošlost podsjeti

Džaba je ne mogu sve što se možda, možda desilo da eto skroz zaboravim.

Pa nasmijem se,duboko udišem metode smirenja primjenjujem da smirim se

Mada slike tvoga osmjeha prate me i uvjeravaju da tuđim lažima ne vjeruju.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 15.05. 2019 u 03:22 minuta

 

 

Toliko će te iznenaditi zar toliko ljubavi može postojati

cmok haljina

 

U sebi duboko skrivam neke tajne rezerve

Ako nas jednog dana tuge slučajno zarobe

Kada nam se tužna preteška jutra natovare

Znaj da ne brines beskrajno i do kraja volim te.

 

Bit će dana kada budemo nekako baš pokisli

Kada baš za ništa ne budemo nekako sposobni

E tada ima tajno oružje čuvano samo za tebe

Samo tim trenutcima prisloni se i gladno grli me.

 

Sve ću ti usnama tišinom izreći, nećeš vjerovati

Svakim trenom ćeš beskrajno posesivno uživati

I sve te tuga će skoro u jednoj sekundi nestati

Jer ćeš u iskrenoj ovoj ljubavi vjeruj mi uživati.

 

Prepoznat ćeš jasno sve znakove koliko žarko volim te

Prepoznaćeš u pogledu koliko za tobom imam potrebu

Sve to spremno je ako nas jednog dana tuga zarobi

Ima da se sva tuga i bol od nase strasti u srcu  odledi .

 

Kada budeš najtužnija ljubav za tebe je najvrelija

Toliko će te iznenaditi zar toliko ljubavi može postojati

Ljubavi pruži mi samo šansu želim te beskrajno voljeti

Želim da možeš svakog trenutka u toj strasti uživati.

 

Brižni dolaze da mi neke laži o tebi eto povjere

IMG-cb046ad79d2d9766f27d40838f205641-V 

Ma bilo što da o tebi izmišljaju i lažne priče spredaju

Mene te laži od tebe ljubavi ne mogu trentka da odvoje

Koliko ljubavi ima za tebe i koliko beskrajno volim te

I baš smiješno je kako podlim stvarima se lažovi koriste

 

 Na sve moguće načine pokušavaju da nas nekako rastave

Da premlada si da mi vjerna nećeš nikada za nikada ostati

A ja smijem se,bože nije ljubav samo u tom jadnom krevetu

Toliko toga mora da se posloži kada se dvoje luđački zavoli.

 

I meni su mlade udovice prosljeđivali u zamku da upadnem

Da njihovim strastima i izazovima olako kao eto pokleknem

Da u šaci me napokon imaju i otrovne strijele ti prosljeđuju

I da nas na kraju rastave i to kao njihova pobjeda na kraju je.

 

I sada ma gdje daleko se nalaziš na izazove ipak nailaziš

Koje kakve priče do mene ni sam neznam od koga dolete

Da si se zaljubila, da si aferu sa nekim pilotom eto imala

Da se kapetan kruzera u tebe zaljubio sve bih laži shvatio.

 

Jer između nas dvoje toliko divnih veza se nepovratno spojilo

Toliko toga čarobnog nas povezalo,oboje na neki način zaludilo

Da nema toga što bi između nas sumnju i ljubomoru probudilo

Ne želim da u ovu ljubav trenutka da posumnjam il je analiziram.

 

Sve je u našim rukama,ljubav se na povjerenju totalno zasniva

I gledam kako me susjedi ismijavaju,tuđim lažima nasjedaju

Meni na čaj kao brižni dolaze da mi se kao nešto eto povjere

Da su o tebi čuli priče iz povjerjivih izvora, da si zastranila.

 

Samo im vrata nepovratno zatvorim ali prije ljubazno zahvalim

Da mi više nikada na prag ne dolaze  gnusne laži prenose

Takvi susjedi mi ne trebaju, neka na svom pragu ostaju.

Neka se bijedni nastave u tom blatu hinja i svinja da valjaju.

 

A ja ne brini nisam se trenutka zapitao nisam u ljubav posumnjao

Čak što više želim te na usnama,predugo vremena si ih zapustila

Al izdržat ću,u tvojim mirisnim pismima opijen noćima uživat ću

I kada se jednoga dana pojaviš svu ovu žeđ za tobom napojit ću.

 

A ti slobodno da putuješ po svijetu presretna nastavi ne prestaji

Budi sigurna ovdje je čvrsta ljubavna podloga nepromjenjena ostala

Čekam te,tvoja ljubav i pojava inspiriraju nezasitne noćne stihove

Ljudi bi rekli da sam za tobom skroz poludio i da luđački volim te.

 

Pa što ako sam poludio ako sam te posesivno gladno eto zavolio

Bože mili ljudsko biće sam,imam pravo da ljubav života zavolim

I ne moram bilo kome da objašnjavam i razloge da im opravdavam

Jer to mjesto neprikosnoveno si zaslužila ljubav života mi postala.

 

Toni Ljubisa Bozic,  Bugojno  14.05.2019  u 08:09 minuta

Nemoj da me sažaljevaš,ljubav mi udijeljivaj

 

 

Ako me opijenog i slomljenog iznenadno ugledaš

Nemoj da plašiš se, pokušaj da razumiješ me

Il nedaj bože da me kao jadnika sažaljevaš

Nemoj u mislima trenutke tuge da mi otimaš.

 

Vjerojatno mi je zbog nečeg u životu prekipjelo

Jednostavno došao sam do trpljenja granice

U meni sve tim trenutcima kao da eto puklo je

I baš tog trenutka sam slomljen nekako pokleko.

 

Možda sam te sigurno iznenadio i nisi očekivala

Da muškarca slomljenog uplakanog budeš voljela

Ali oprosti mi.. ipak nisam sagrađen od mermera

U meni struji krv puna osjećaja i zbog nečeg je slomljena

 

Ne bih da tebe svojim problemima opterećujem

Sažaljenje mi ne treba, to čovjeka još više ujeda

Samo šuti, ako možeš tim trenutcima me zagrli

Koju toplu riječ podrške uz poljubac pokloni mi.

 

To će daleko više vrijediti i tako ćeš me razumjeti

Nastavi mi poljupce strasti udjeljivati i proći će

Sve što se u duši tim tužnim trenutcima skupilo

Tvojim sočnim strastvenim poljupcima bude nestalo.

 

Samo me kao dijete zagrli,onako nježnost pokloni mi

Mada muškarac sam imam slabosti i moram da se isplačem

Mogu rijeke tuge i suza da ispustim kada me nešto polomi.

Al eto sretnik sam jer uz mene si, što ljubav beskrajno nudiš mi.

 

Samo me nikada molim te ne sažaljevaj možeš da suosjećaš

Sretnik sam što me ljubav tvoja strpljivo ovih godina održava

A sažaljenje za prosjake,ranjene i teško bolesne na posljetku ostavi

Sažaljenja ako treba udijeli im jer samo njima je to potrebno

 

A meni je tvoja ljubav više nego dovoljna,ona me baš oživljava

Da bi me iz ove čudne krize ridanja na kraju krajeva izvukla

Sažaljenje nikad nemoj da upućuješ onim slomljenim ljudima

Oni dušu i srce imaju ne treba da ih drugi eto tada sažaljevaju.

 

Tako im se baksuz u život navlači da se još gore nešto dogodi

Jer i sama znaš sažaljenje bi trebalo barem mislim značiti

Da je netko u životu baš nesposoban jadan i mizeran postao

E sada razmisli dal sav taj jad i bijedu vidiš zrno u meni.

 

Možeš, možda da suosjećaš što se u meni duboko događa

Ali da me sažaljevaš stvarno i nije baš neka potreba.

Kažem ti čvrsto me zagrli, tim trenutcima ljubavi treba mi.

Nekad i šutnja više kaže i ispadne od svega mudrija.

 

Ipak me poznaješ, znaš koliko dostojanstvo je u meni

Nisu mi potrebna sažaljenja jer kao nemoćan izgledam.

možda tim trenutcima tuge suzama bol iz duše sapiram

Pomoć mi je i te kako potrebna a to je ljubav tvoja čarobna.

 

Znaš da me majka od krvi i mesa rodila i neke slabosti ugradila

I kao takvo biće podložno i nečemu u životu jako izgleda ranjivo

Možda sam trenutcima tako krhak i ranjiv postao jer sam tebe zavolio

Jer sam vrata duše i srca širom otvorio i stvarni strah eto upoznao.

 

Ne daj bože da bih te jednog dana slučajno ono zauvijek izgubio

Bila bi to tragedija ne viđenih razmjera, duša bi tiho presušila

Jedan amater pjesnik i njegovi stihovi bi nestali jer bi izblijedili

Zato molim te razmisli, sažaljenje nikad za nikad ne udijeli mi….

 

Samo i samo tvoja iskrena beskrajna ljubav mi je potrebna

Nema tih prepreka koje ona nebi savladala, kroz život me vodila

A ja ću koliko god mogu da ti iz duše i srca tu ljubav uzvraćam

I da se kao najveći sretnik samo pored tebe jedina ljubavi tako divno osjećam .

 

Toni Ljubisa Bozic   Bugojno  14.05.2019 u  03:44 minuta

A ti još uvijek dobro razmisli, dal si pronašla što želiš u meni

 

 

Molim te ljubavi barem još jedno dobro razmisli

Dal si baš pronašla ono što dugo tražiš u meni

Nemoj da se zalijećeš da se možda ne pokaješ

Možda fasada lijepo izgleda a što je duboko unutra.

 

Daj još koju godinu daj da se još bolje upoznamo

I na kraju zajedničku odluku eto zrelo donesemo.

Ti premlada si možda na šarm si olako nasjela

Sačekaj još malo da bi me barem bolje upoznala.

 

Tko zna dal se nešto krije ono duboko u meni

možda ti se to jednoga dana baš i neće svidjeti

jer kasnije nema vraćanja nema ljutnje i kajanja

na vrijeme si bila upozorena što me nisi slušala.

 

Možda se prikriva lažov il kockar mi u grudima

Možda mi je urođena gorka i ne oprostiva preljuba

možda sam prikriveni alkoholičar i teški rasipnik

i nemoj se previše truditi svoje snove u meni tražiti.

 

Takav sam i ne želim se niti malo u buduće mijenjati

Al jedno ti iskreno mogu priznati ljubav znam cijeniti.

Koliko budem dobivao najmanje duplo budem vraćao

Spreman sam sve što si prošla kroz život da zaboravim

 

Tvojom prošlošću ne želim da se zabavljam i preispitivam

Sve što si sa drugim imala zadrži duboko u svojim grudima

Ako zajedno krenemo prošlost nećemo niti da spominjemo.

Želim da iskrenu divnu ljubavnu vezu imamo pa da uživamo.

 

A ti još uvijek dobro razmisli, dal si pronašla što želiš u meni

Možda smo jedno drugom posljednja nada za sreći postali

Možda smo tko zna kroz koliko života ovakvu ljubav čekali

I daj bože da se budemo u svemu prepune ljubavi slagali.

 

Samo da znaš ja ne pijem, cigarete mrzim i pušače izbjegavam

Ne kladim se i nikada ne kockam nekako uvijek igram na sigurno

Al mogu ti reći od prvog susreta sam te na poseban način poželio

I evo šansu imamo da jedno drugo zaljubljeni do ušiju volimo.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  13.05.2019 godine

I stalno lik ti priviđam skoro sam pukao… očigledno haluciniram.

 

 

Ove godine nekako Svibanj il May se nekako nakiselio

Kiša sa svih strana se rasipa, kosti nekako duboko ujeda

A ja u mislima, pero u ruci se ukočilo nebi li tebi nešto napisalo.

Vanka mi se trenutka ne mili, vidim po brdima vrište snjegovi.

A pored mene kamin pucketa i sve me nagovara da nastavim.

 

Oči mi se na tren valjda od ove kišurine zaklope i vidim te.

Smiješ se, kod sebe me pozivaš ali preblizu mi ne dozvoljavaš.

Pa trznem se, od kamina sav zacrvenio dok sam te snovima valjao

Pa pokušavam pismo da ti napišem al nekako sa uzdahom zastanem.

Pitam se koliko dugo će ova baš  okrutna razdvojenost da potraje.

 

Nemirno ustajem,zavjese pomičem užas od vremena promatram

I stalno lik ti priviđam skoro sam pukao… pčigledno haluciniram.

Ogranci sa mladim listovima se savijaju buri nekako odoljevaju

Snjeg se uvelike  pomiješao, kiša je nekako postala baš ledenija

Magla il kondez sve primjetniji na prozorima dok kišnica slijeva se.

 

Tko zna gdje si sada,na kojim morima, baš po odavno se nisi javila

A ja iščekujem da adresu pošalješ da ti ovo dugačko pismo proslijedim

Da kroz njega osjetiš koliko bože mili fališ mi,dal to možeš shvatiti.

A do tada ću ove uboge sate usamljen bez tebe nekako ipak ubijati.

 

I neka me težina uzela,ništa mi se pokrenuti ono baš ne mili

Sve misli su mi zamrzle,stalno tvoju sliku vidim i sanjam te

Stihove po nekad napišem, koji trenutak uštinem i zaplačem.

Onako suze niz lice same se strovale i one bi eto progovorile.

 

Neka glazba vrti se na radiju, nekako  ona još više ubija

Još više glad za tobom se probudi skoro da me eto izluđiva.

Primjetih da sam nokte u posljednje vrijeme gristi počeo

Bože nisam bio svjestan koliko fališ mi i koliko sam zavolio.

 

I sada kaži kako ovoj prokletoj učamaloj samoći odoljeti

Tako rado bih prvu avionsku kartu kupio tebi bih odletio

Ali gdje na koji kraj svijeta bih krenuo, gdje bih te našao

Sve što imam skupljeno bi uložio da bih uz tebe eto ostao.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 13.05.2019 u 09:34 min

 

Zato me poslušaj život je trenutak i u njemu pametno uživaj

 

 

Sada kada si tako predaleko a mlada i nemirna

Ako ti s netko svidi i onu divlju vatru probudi

Nemoj se trena libiti nemoj na strasti zakidati

Nemoj da ti ja ubogi starac postanem prepreka

Neka se u tebi zadovolji ona mladalačka potreba.

 

Ma tko sam ja da zbog mene na sebi zakidaš

Da ti divna mladost onako u samoći presuši

Pusti život neka uživa svoje potrebe zadovolji

Jer dok trepneš stignu te brzo staračke godine

I one slatke draži i izazovi mladosti se zagase.

 

Tek onda ćeš se mojih riječi sjetiti i sigurno kajati

Zašto nisi više toga kroz život mladalački probala

Zašto si nepotrebnom vjernošću mladost potrošila

Sjećat ćeš se prečesto svih oni propuštenih prilika

Sve više i više lagano  nestajat će na licu ti osmijeha.

 

Zato me poslušaj, na mene previše pažnje ne obraćaj

Tu sam, u daljini tvoj povratak ako poželiš išekujem

Ne želim da ti budem ljubomorni starac koji popuje

Tvoja mladost je, pametno na sve želje i čari troši je

I kada se umoriš u čekaonicu usana idi da proviriš.

 

E tamo bit ću ja jedna mirna duša koja te je voljela

Koja u sebi nema ljubomore ljubav udijeliti želi ti

Bit će to zagrljaj prepun neopisivih iskrenih emocija

gdje se nova vrsta ljubavi opet slatko bude dokazala

za ruke se budemo držali i našu ljubav opet napojili.

 

A do tada, pogledaj, pučinu mladosti ispred tebe što se prostire

Pametno ali ne divljački iskoristi je,sve što želiš nekako isprobaj

Mojih iskrenih riječi se prisjećaj,po nekad ako želiš slatko javi se

Možeš i pismo i slike poslati i kao neku vrstu dnevnika meni pisati

A ja ću sve to skupljati kada se vratiš da uspomena možeš imati.

 

I ja ću mada bez tebe u tvojim dogodovštinama slatko uživati

Svaku riječ, osmijeh il tugu ću zajedno sa tobom proživljavati

Neću ti se moći javljati jer ćeš adrese po svijetu često mijenjati

Al ću dobro me znaš vjerno jednog dana na tvoj povratak čekati

I biti sretan jer znam da ćeš se sigurno meni nakon svega vratiti.

 

Eto, poprati, kako dok trepneš godina u sekundi nekako proleti

Pa se pitaš što i gdje si je potrošila, dal si za nečim trenutka žalila

Osvrni se,svoj život pametno planiraj, gdje god možeš ne zakidaj

Ako poželiš da svijet obiđeš slobodno uputi se, ne brini čekam te

Mada bih ja volio da sam se tog trena na taj put sa tobom uputio.

 

Al nikad za nikad ti nebi prigovorio zašto mene nisi pozvala

Jer moja mladost prije tvog rođenja je i te kako nekada uživala

I sada kada te promatram te iskorištene mladosti se prisjećam

rado onako sa uzdahom zažmirim i opet mrvicu mladosti doživim.

Zato me poslušaj život je trenutak i u njemu baš pametno uživaj.

 

A jednoga dana kada vratiš se,nadam se da ću još moći ljubit te

Toliko toga budemo pričali tvoja iskustva i doživljaje razmjenjivali

Osmijehe na licu divljački kreveljeć puštali i baš često,često ljubili

ne brini, u vrtu čekanja cvijeće zalijevat ću i strpljivo na te čekat ću

da tvoj povratak onako slatko desi se, da opet zagrljeni volimo se.

 

Toni Ljubiša Božić,  Bugojno…13.05.2019 u 05:50

 

I Ljubavi stvarno

Zato me poslušaj život je trenutak i u njemu baš pametno uživaj.

 

 

Pomislih da sam posljednju pjesmu ti napisao ali sam se prevario

IMG-3586b28f9f4a10af7dea6e755bdcd4b0-V 

U suštini od našeg prvog susreta sam te kao posebnu primjetio

A tvoj prodorni pogled u očima duboko sam posesivno osjetio

Niti sami nismo predviđali da ovako daleko budemo otišli

Ali oboje zbog te strastvene odluke nikada se nismo pokajali.

 

Sve smo doživjeli ali se nismo na vrelom pijesku za ruke držali.

U stvari nikada kod sebe na more me nisi ono iskreno pozvala,

Kao da si nešto od mene bez razložno ili tko zna što skrivala.

A nisam te pitao dok sam to duboko u sebi iskreno priželjkivao.

 

Poželih da zagrljeni hodamo tik uz more i osluškujemo valove

Ali nema te,predaleko si otišla,u nekom novom svijetu ostala.

Ali su ostale divne slike i albumi da sa uzdahom se prisjećam

I da što prije vratiš se onako iz dubine duše to priželjkivam.

 

Poželjeh da restorane u gradu obiđemo,prijatelje ti upoznamo

vjerojatno obožavaš riblje specijalitete da pripremaš,il varam se.

ali kad bila si kod mene sve što smo radili baš smo guštali.

Sva jela sa tvojim usnama sam začinjavao i zato su uspjela.

 

I često, baš prečesto se uhvatim kako te na usnama zamišljam

još uvijek onu sočnost i mekoću tako blisko baš eto  osjećam

uz mene si stisnuta,voliš da se ljubakaš do besvjesti, a to godi mi.

Onda me gladna inspiracija obuzme pa pišem ti strasne stihove.

 

Čak sam i porterete tvoje počeo slikati i ne znam koliko ću uspjeti

Al sigurno da ću u tim očima na usnama tim momentima uživati.

Jer ne moguće je odoljeti čaroliji naših poljubaca koje smo razmijenili

I toliko toga kroz taj savršeni poljubac smo doživjeli, sjećaš li se.

 

Pomislim da sam posljednju pjesmu ti napisao ali sam se prevario

Čak što više još više stihovi najavljuju usne oči tijelo ti opisuju

Kao da tu si ispred mene i kako ljubim te i strasno doživljavam

Bože, ovo je ne objašnjivo prokleto predivno kako te osjećam.

 

Znam da ti osjećaje teško riječima izjašnjavaš, rane ti ostale

Oni su te razočarali tako predivno srce su lažima užasno ranili

Ali ne brini, u mene se možeš pouzdati tajne nikada neću otkriti

Sve što si mi kroz suze priznala kao da je crna zemlja pokrila.

 

Nekako plašim se dal u daljini tamo sa strancima ti snaći ćeš

Prejaka si barem tako iz vana izgledaš,ali j ate dobro poznajem

Svakom tvome uspjehu se iz dubine srca dobro znaš radujem

i kad god ti zatreba neka ti budem rame za plakanje i  utjeha.

 

A majka ti ime dala Dragana kao da je duboko u sebi osjećala

Da budeš posebna, prekrasna i baš kao žena ono baš ne odoljiva

A eto sreću sam imao da sam sa tobom divne trenutke provodio

Zajedničke snove noćima planirao,jednostavno u društvu ti uživao.

 

Bože koliko puta sam poželio da bih sa tobom onako zaplivao

Pa bi se vjerojatno smijali, poljupce u moru baš razmjenjivali

Ali eto puste ne ispunjene želje su preduboko u meni ostale

I tko zna da se ispune koliko pustih godina još budu čekale.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 12.05.2019

 

 

Možda me za sada ne primjećuješ

 

oči

 

Ako takvu savršenu te ne razumiju na usnama da budu ti ne zaslužuju

Slijepci su pored očiju,sve u životu najljepše im se očigledno uskraćuje

A sretnik je onaj koga srcem svojim odabereš i da ljubav mu ponudiš

E tu se krije caka,tu se najveće bogatstvo prikriva na tvojim sunama.

 

Tko bude imao šansu u dušu da trenutak ti zaviri, ima srce da namiri

Ima da bez teksta ostane koliko će bogatstvo beskrajno da otkrije.

Eto ja se u red čekanja upisujem možda me za sada ne primjećuješ

Ali kada upoznaš me bez riječi siguran sam shvatit ćeš da si me čekala.

 

Ako te ikada svi napuste, zasite, pa u tebe ono baš totalno razočaraju.

Leđa ti okrenu, tvoj smisao života ne razumiju, vjeruj nisu te zaslužili.

Ne brini, čekam te, pilot si posebne srećice i magične naše sudbine.

Zbog tebe bih godine spiskao pod starom lampom sklupčan ćulio.

Poljane ruža zalijevao da te svježe nesmiješenu dolaskom dočekuju.

 

Nedaj da te provociraju, rastrzaju,da suzama između sna i jave oplakuješ.

Bdim nad tvojim snovima, daljina na jastuk mirnoćom me prikrila,spustila.

Čaše gorčine i čemera porazbijah  ispred tvojih kapija da bestraga nestanu.

Dresirah vukove da noćnu stražu čuvaju, uspavljuju, san ti nadolijevaju.

 

Sve oko tebe podbule, ironične face se nastanile, krv ti na tanane ispijaju.

Tvoju ljubav bi željeli a ne znaju,treba je zaraditi, srcem suštinom napajati.

Mogu te okovima sumornih kovanih željeza vezati, dušu ti nemogu uzeti.

Surovi dani tuge tobom su harali, godinama te lomili i krotili, al džaba im.

 

Srce ti bunilom ime iskrene ljubavi spominje, mada ga žeračem razapinju.

Tako bih tamo uskočio, sve razbucao na kočiju naših putovanja ukrcao.

Utjehu čarobnjaka u mene si usadila, srce vedrinom beskonačnosti oplodila.

Tješim se jer osjećam da sam u grudima, na srcu,usnama …ma sve do neba.

 

Izdržat ćeš dok im vatre ne ugasnu, dok ih led turobnog sjevera ne zarobi.

Tek onda shvatit će da si jedino ti živote im održavala, kazna ih sustigla.

I nikad ne posumnjaj da u meni ne stanuješ, razlog i srž si življenja.

Sve dok mi ne pripadneš, stihovima snemirom ratujem, srce popunjavam.

 

Posadi barem limun za  sjećanje, svaki pogled posebno ime nek spominje.

I prati, čuda doživjet ćeš, u kratkom vremenu s četri grane ćeš šaptati,veseliti.

Ljubav između svijetova definitivno postoji, svoje magično širi korijenje.

Čekam te, ne brini, svitak duše ti od prvog dana boravi osmijehom u meni.

 

Pronađi me, kanjonima tvojih zarobljenih izgubljenih misli stanujem.

Kao jastreb sa orlom sa visina pratim te, svaki korak ti promatram.

Kad u more uskočiš u delfine i ribice se pretvaram, po nekad dodirnem.

Samo da te podsjetim da se ne plašiš, tvoj sam i zato živim i postojim.

 

Šćućuren pod kušinom mirišem tvojom požudom, majicom skrivenom

Dal osjetiš, veo strasti za tebe sam skrojeni… pokrij se, rosom prolazim.

Zadrži me što duže u sebi, da strujim poput vrckavog prolupalog proljeća,

Laku noć neizmjerna ljubavi, srži posebnog razloga  življenja bila si i ostala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.05.2019 u 05 i 12 minuta

 

Treba sa razlogom živjeti nju kao smisao imati

IMG-33db58e1ec1b4924c5251fa05cebedac-V

 

 Dal ljubav može da postane  ako se  nikada i ne dodirne, u očima mrvicu ugleda.

Toliko postane realna, mada mašta je totalna, u raju se susrela trenom upoznala.

Vječnošću nemoguća postaje, samo srca i dušu lažnim slikama zatruje, opije.

I još dugo putuje, životnu radost pobuđuje, dvoma sastavni dio života postaje.

 

Postanu dva sretna i presretna bića voljena,jedno drugom krišom se nudila.

Srećicom se kuhaju vrtlozi romantičnih stihova, srce i dušu nemir ujeda.

Tko svoju sretnu polovicu ugleda, na prag dovuče pa ljubavlju uživa, sretnik je.

Samoća iz grudi nestane , tuga iz očiju se zagubi… licem osmjeha se otkriva.

 

Tada sve pjesma je, ne postoje redovi za čekanje… sa lakoćom se ostvaruje.

I kada ih starost zadesi, od ljubavi će i dalje živjeti, zagrljaje dijeliti i tražiti.

Uspomene nikada neće nestati, rado će ih se sjećati, kad mladi i ludi bili su.

Njihov romantični život skoro je bio bez grijehova, ljubav iz snova se šepurila.

 

Jedno bez drugog jednostavno ne postoje, iz ništa život su otkrili, preporodili.

Oni patnju ne poznaju, jedno drugom se iskreno predaju, ljubav je prekrasna.

I vječno živjet će, i  kada ih vihor života rastavi pa odnese , u suzama oči zatvore.

Dva presretna srca ljubav su otkrila, totalno doživjela, uživala, sve zaslužila.

 

I sve je to tako prelijepo kada bi u životu se odvijalo, barem mrvicu postojalo.

Kada se tuga nikad nebi otkrila duboke brazde u srcu razvalila, mašta nestvarna

Zato postoje romantični stihovi, ljubavni romani sretnih završetaka, da utješe.

Treba Živjet zbog NADE koja ćuli iz prikrajka, uvijek i stalno lažnu sliku dočarava.

 

Treba sa razlogom živjeti nju kao smisao imati,svijetlu budućnost planirati

A što će nam se dogoditi baš teško je isplanirati u naprijed otkriti

Smisao je biti voljen i istu ljubav uzvraćati,svakim danom je dijeliti

Iz podlog kruga moguće svađe pobjeći samo na njenim usnama ostati

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.05.2019 u 04 i 05 minuta

 

 

 

 

 

Tko bi rekao da tako teška bol postoji

IMG-c6fb2e0e7258444582edfb180403f403-V

 

Bože kada nema je,pusto i baš sablasno je.

Nekako se čovjeku ništa ne mili sav težak je

Otežano usporen,ama baš ništa ga ne potiče

U duši neka teška tuga sve zato jer nema je.

 

A ona vrti u mislima gdje sa kim je zasjela

Dal se još uvijek sjeća barem jednog imena

Po koja suza se pokrene ćošak obraza uštine

Oči zapekle,preteške i otekle od kada nema je.

 

Tko bi rekao da tako teška bol može postoji

Kako sve ove godine normalan bez nje ostati.

Stihovi ne pomažu mada se dugim noćima zalažu.

Džaba fali,svaki mogući trenutak uzdahom otima.

 

A tišina reži li reži neda sanak na oči da doleti

Stalno, opsesivno stalno ona u mislima boravi

Tko zna kada će opet na usne posesivno zasjesti

Drugi su je zaveli,previše lažima lopovskim opili.

 

A nekako jedno drugom smo se obećali,sjećam se

Il sam sve to pusto od želje sanjao i poludio

Možda sam čisto pamet pogubio i sve pomiješao.

Možda sam na kraju krajeva je samo sanjao.

 

Zar je moguće ovakvu bol da sam stvarno doživio

Gdje god pogledam kao da u ogledalu je promatram

A usne joj tu na mojima onako gladno osjećam

I bore joj mogu prebrojati koliko se može smijati.

 

Korak joj kao da hoda na prstima, plesom me priziva

Noću budim se otvaram prozore čujem da me doziva

Tako blizu neki plamen osjećam na zakinutim usnama

Tko zna koliko je prošlo godina od kako me ona obuzima.

 

Ne, ova opsesivnost što prije mora prestati mogu poludjeti

I tko zna gdje na kraju krajeva završiti,svi će me otpisati

Al džaba, uporna je, od mene ne odustaje noćima posjećuje

Vi to ne možete shvatiti jer ovako nitko kao ja ne može voljeti.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 10.05.2016

 

 

Biti tvoj najbolji prijatelj bit će mi najteža životna uloga

 

 

Što ti se više nekako godinama približavam

I što te dublje skoro pa u detalje upoznajem

 iskreno plašim se da na žalost eto gubim te

Da nekako nikada nećemo i ne možemo štimati.

 

Uvijek u nečemu ćemo se baš previše glupo prepirati

A baš sam kroz život toliko toga bolnog prebrodio

Toliko razočarenja doživio na srcu ono baš ispucao

Da bih teško još jedno baš bolno razočarenje izdržao.

 

Možda je najbolje da se prije toga i naš razlaz dogodi

Da se duša od duše nekako na vrijeme pametno udalji

Da se na kraju ne razočaraju i zamrze dvoje koji vole se

Ne želeć da se još ranjavaju i jedno drugom život ometaju.

 

I najviše me pogodi kada negativnu energiju u tebi osjetim

Onda sav moj trud da ti pomognem u vodu olako propadne

Toliko sam se nadao da sam uspio da sam čeličnu lady stvorio

Ali očigledno sam se grdno prevario, ipak si mi dobro odgovorila.

 

Mi nikada nećemo biti isti…i rješenje svega na dlanu podarila.

Mlada si, život bez mene sada možeš očigledno da nastaviš

Nemoj na jednog uskoro starca vrijeme da uzalud potrošiš

Nastavi svoju sreću po svijetu da istražuješ,iskreno nadaj se.

 

Vremena ispred tebe je po godinama jako puno preostalo

Možda te napokon do voljenog muškarca bude i navelo.

Očigledno to mjesto kraj tebe nisam izgleda zaslužio

Davno prije tebe sam se ne svojom krivicom eto rodio.

 

I samim tim prirodno to mjesto vidiš i nisam baš zaslužio.

Bit će teško mi da te zaboravim da samo prijatelj ostanem

Al tako je za oboje najbolje da na vrijeme tiho sklonim se

Da široko polje ti ostavim al da te nikad za nikad ne zaboravim.

 

Ako ti moja pomoć bilo kada zatreba… adresa ti je poznata.

Ovo su jako teške i veoma bolne odluke ali za oboje najbolje

ONA mi je srce razorila i tako ranjenog na tvoje usne pustila

Prerano sam te zavolio, prerano srce ti ono baš širom otvorio

i naivno se ponadao da budemo u svemu sigurno štimali.

 

I gle sada kako te sve više upoznajem sve više se udaljujem

Možda za oboje to bude najbolja odluka koja mrvicu bude boljela

Ali kasnije kada se sve sagleda nebi nikako uspjela ova razlika.

Zato na putu ljubavi drugu sreću uporno potraži si, a ja ću čekati

Uvijek mi možeš tu radosnu vijest javiti ..da napokon uspjela si…

 

Da si muškarca života upoznala da si sa njim pravu sreću pronašla

I molim te… pazi se, nemoj negativnu energiju njemu da ubacuješ

Nemoj da ga kao i mene izgubiš jer očigledno sama želiš da postojiš

I teško sa nekim zajednički život na taj način da podjeliš i proživiš,  pazi se…

 

Sjeti se, u momentima pucanja si priznala da budeš sama život proživjela

I evo, ja puštam te, ne želim da te ometam, da ti bolove u duši prosipam

Ne želim pored svega i sa mnom šokove da proživljavaš  i teško se osjećaš

Nikome teret u životu ne želim da postanem, vrijeme je da odlazim,izdržat  ću

 

I zato najbolje da se iza zavjese tvoga života slomljenog srca eto prikrijem.

Da se nekoliko mjeseci a možda i godina zbog gubljenja ljubavi tvoje isplačem

I sada dok vrijeme je bolje da se ja udaljim da te nedaj bože  ne povrijedim

Da se u mene kao i druge muškarce razočaraš i zato me nesvjesno udaljavaš.

 

Izjavu tvoju prihvatam da mi kao muškarcu ne vjeruješ i zato polako udaljuješ

Kupim kofere, mada nemaš pojma kako u duši teško je ali eto ridajuć odlazim

Široko polje ti ostavljam, u tvom ljubavnom životu ne želim da trena ometam.

Očigledno nisam dovoljno ljubav tvoju zaslužio da bih te do kraja eto pratio.

 

Ostanimo barem prijatelji najbolji ako je to između nas bilo kako moguće

Znam da jako trebaš me, i uvijek, zapamti uvijek na mene možeš računati

Ali ljubav muškarca u meni nemoj tražiti vidiš očigledno da nismo uspjeli

Nismo jedno drugom dovoljno vjerovali i stalno očigledno nešto sumnjali.

 

Ne znam zašto osjećam da mene rastanak bude i te kako više bolio

al eto na vrijeme sklanjam se da bih to razočarnje slomljen izdržao

Previše sam te zavolio,previše tvojih tragova na svakom koraku vidio

i ne želim da me kao krivca nečega zamrziš i prijatelja najboljeg udaljiš.

 

Biti tvoj najbolji prijatelj bit će mi najteža životna uloga,al izdržat ću

Od tebe neću odustati,koliko je moguće uvijek ću te paziti i podržavati

Ali te kao voljenu ženu nikada više ne smijem pokraj sebe zamišljati

Nikada više sebe na tvojim medenim strasnim usnama imati….

 

Kako sve to boli me..kako sve to duboko u meni hinjski razara

Žao mi je što ova ljubavna čarolija među nama vidiš nije uspjela.

Sve si u očaju nesvjesno priznala da najbolje sama budeš štimala

I eto tvoja životna potajna želja se bude izgleda napokon i ispunila

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno  10.5.2019 u 04:48 min

Isti kao drugi prije…

 

 

Bože kako grozno zaboli kada vas netko koga obožavate

Onako iz dubine duše teško izjavom polomi bukvalno razori

A do tada ste mislili da ste napokon srodnu dušu pronašli

Da ste napokon tako reći ljubav života prekrasnu otkrili i dobili

 

A onda vam izjavi,da vam se ne može kao ni drugima vjerovati

Da ste isti kao neki drugi koji su je grdno ne baš davno skršili

Samo ušutite,knedlu u grlu ridajuć il cvileć pokunjen progutate

I onako dalje sagnute glave kroz život opet samostalno uputite..

 

Tako je kako je..glavu gore, nema više ljubavi i srca otvaranja

Nema više lažne nade i zbog imaginarne ljubavi ludovanja

Tu gdje jeste u svoj brlog se zavucite to jada od života taljigajte

Očigledno tu ženu tu ljubav novu nikako više ne zaslužujete.

 

Bože kako grozno zaboli kada vas netko koga obožavate

Onako iz dubine duše teško izjavom polomi bukvalno razori

Više niste svjesni što vam je to odjednom strefilo dogodilo

Čime ste to zaslužil da bi to ne povjerenje tako postalo.

 

Ne treba razmišljati u tuđu glavu zavirivati sebe pitati

Gdje ste pogriješili, jeste… jer ste iskreno baš iskreno voljeli

Pa se nasukali u istu vreću kao drugi lažovi ste strpani

Bolno jeste al život se nastavlja takva vam je sudbina…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,  10.05.2019

 

 

A ja nebitan,jedan vjetar u duši čisto prolazan

 

U pravu si, od mene se najbolje distancirati

Samo ti nevolju i probleme vidiš donosim

Ništa dobro i vedro sa mnom ti ne doživiš

Kao da sam neka baksuzna karika prispjela

 

Zbog mene nosiš kamenje na srcu u grudima.

To ti je ipak zrela i najbolja odluka, povuci se.

Uzdaj se u sebe i svoje znanje što prikrivaš

Uzdaj u svoje snove i one instikte što osjećaš.

 

Nemoj drugima da vjeruješ, sa njima razglabaš

Imaš svoj put  i planove pokušaj da se ostvare

A ja nebitan,jedan vjetar u duši čisto prolazan

Uskoro ću biti više ružno nego lijepo sjećanje.

 

Ako si tako odlučila da očigledno ne želiš me

Drži se do kraja uporno čvrsto svoje odluke

Nemoj da te pokušaju iz srca tragovi da pomire

Tako si odlučila i najlakše sve budeš prebrodila.

 

Što manje o meni razmišljaj,osjećaje prigušivaj

Samo ako ono baš hitno moja pomoć ti zatreba

onda na kratko javi se,ja ću ti vrlo rado pomoći

al sve ljubavne osjećaje uspavaj tada u sebi.

 

Ovo između nas kako si odlučila mora prestati

I na kraju krajeva dobri prijatelji zauvijek ostati

A ljubav postepeno se bude u zaboravu ugušila

Svi tragovi strasti i ta ljubav uskoro bude nestala. 

 

Vjerojatno se drugi netko tamo negdje garant prikriva

Da ti srce oporavi, ponovo te probudi i naravno zavoli

Pokušaj da mu kao meni iskrenu ljubav baš uzvratiš

I nadam se napokon ljubav života sa njim eto i proživiš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.05.2019

Sve u slatkoj zabludi protiče

 

 

Poželim da me kao vražička dobrog srca osjetiš …

pa prepoznaš…doživljavaš ono baš duboko u sebi.

Biće koje ti pomaže da se totalno napokon opustiš ,

u auru krišom  zavučeš pa divlje posesivno razigraš,.


Da sva sjajiš… na daleko osvjetljavaš, strast otkrivaš

pokazuješ ceste slijepima pored očiju, da napokon uvide

kako za istinsku ljubavnu sreću mala iskrica dovoljna je,

što hladne mrazeve u behare pretvora,ledenjake otapa.

 

Želim ti srce otkopčati, baš iz tih strahova osloboditi

iz ralja bolova izvući, maštu presaditi sa mnom zaraziti
Neka ti noćima pomaže, kad ti je najteže, pozovi me

što češće me upotrebljavaj, nemoj nikad na sebi da zakidaš.


Svrati u svoje odaje, one kršne duše ti , nikad me ne zaboravi

Djevojčica slatko skrivena, najzad je ljubav iskrenu otkrila.

Slobodno pogubi se u svojim luđačkim snovima, uzmi me

razbarušena mašta nek se poigrava, divlje srcem skakuće.

 

U tebi je snaga ne mjerljiva, kada se daješ dugim noćima

daješ se najsitnijim atomima, zato si, jedinstvena.

Tvoja ljubav nema granice, svjetlosna godina malena je,

toliko si ubjedljiva, al olako povrijedljiva i jako dirljiva.

 

Treba ti malo baš iskrenog tepanja, žudnje na ramenu,

noćnih šetnji kraj morskih obala, sa mora si prispjela.

Sretna bila bi kad osjetiš da si nekome značenje,

 skromna , bila i ostala duša ti  i meni sretno pripadaš.


Možeš me uvijek poželjeti, samo mislima pozovi me,

 kroz maštu sam u trenu na tvojim slatkim grudima.

Ljubi me onako kako si željela, divlje kad si me trebala…

dok uzimaš me kao sladoled što curi niz bradu očarava.


Koristi me kao najslađe nektare, na uranku je najsočnije,

cijelim danom da te obuzima, gladna ljubavi,slatko blesava
Ne želim te mijenjati ni za kakve darove, blago silnih dvorova,

rudnicima bisera da me potkupljuju da odustanem da navaljuju.


Tvoja duša je prebogata, nadarena pepeljuga mojih si stihova,

nikad pronađena, doživljena,šteta što si uvijena u mojim maštama 

Često se upitam dal ludujem, kad ovolike pjesme ti posvećujem,

kakva stvarna si…dal ću ikada takve medene usne stvarno upoznati.

 

Čudna je tvoja energija , što mi se žicom prenosi duboko slatko u grudima

I još kad stignu iznenadne poruke,kad po nekad tvoje pisamce pristigne

Pokušavam da otkrijem u kom svijetu zapravo stanujem, adresa prikrivena

Pa odlučim da sve ovako u slatkoj zabludi protiče ,kako posesivno volim te..

 

Od prvog poljupca u snovima više ne mirujem,samom sebi ne vjerujem

Nema gdje te ne vidim u zavjesi miris tijela ti osjetim pa nekako izludim

Stalno ti ime ponavljam uzastopno spominjem između želja razapinjem

Zar je moguće da ovako strast gladna je…što prije želim da imam te….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno  08.05.2019

 

 

 

Čekanje slatka draž kroz nadanje

IMG-50517f32ca37dad005282d2fe016b030-V

Dok stihove pišem ti,vrelo  na usnama si mi

Hoću da ti posvetim posebne čarobne stihove

Koji prikazuju koliko značiš mi i koliko volim te.

Da te stalno na mene podsjećaju osmijeh prizivaju.

 

A vidi sada u daljini sa morima boriš se,i tako nadaš se

Da ćemo uskoro biti zajedno, baš nam je to potrebno

Oboje na neki način svjesno patimo ljubavi se odričemo

Dok trenutak zajedničkog života nestrpljivo  iščekujemo.

 

Jeste da nam životi prolaze ali svjesno odricanje trpimo

Samo radi onog trenutka kada opet zajedno budemo

Kada te jutrima budem ljubio i propušteno nadoknadio

Čini mi se da i ovo čekanje ima svoju draž kroz nadanje.

 

A opet preduboko se primjeti bol i praznina u očima

Ta samoća svoj danak neminovno i podlo uzima

Bol je tako jaka i trenutcima i ono baš ne izdrživa

Vino ne pomaže tek kada se duša do zore isplače.

 

I džaba slike i silni portreti koje ti noćima posvećujem

svako malo baš pokleknem pa usamljen nekako isplačem

nema što ne bih tim trenutcima dao da ti usne dodirnem

da te ono strasno u zagrljaju osjetim i ovu ljubav izjavim.

 

Svi mi anti depressive preporučuju ali oni pojma nemaju

Tim trenutcima ama baš ništa čovjeku ne pomeže

Može da se nadrogira il napije,džaba je nema te.

Nema te da prazninu duše popuniš ove usne natopiš

 

Al opet kada razmislim moram sve da do kraja da izdržim

Pa sa razlogom ovo čekanje ima svoju draž kroz nadanje.

Jer uskoro nadam se baš uskoro na usnama želim te.

i na kraju svo ovo teško odricanje žrtve vrijedit će…zar ne…

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 06.05.2019

 

Sve dok strasna ljubav caruje trunke ne bojim se…..

 

DSC01631

Da ljubavi ,ne brini sve ćeš ti izdržati

Još nisi shvatila koliko u tebi ima čelika

A ja iz daleka podršku uvijek usmjeravam

Sa tobom svaku suzu il osmijeh proživljavam.

 

Znam nije lako ti ,no znaš da ćeš sve izdržati

Prvi trenutci kroz život su ka usponu najteži.

Nas oboje zajedno ne priznajemo poraze

Do posljednjeg trenutka uvijek bit ću uz tebe.

 

Samo naša ljubav nek potraje i daljinu izdrži

Da me ne prestaneš voljeti il možda zaboraviš

A sve ostalo lako je kao kroz osmijeh prebroditi

rijetki imaju šansu kroz život ovako zavoljeti.

 

Samo drži čvrsto i uporno svoga života kormilo

A ja mornar tvoje posade desna ruka na palubi

Vrištat ću od sreće jer sam pored životne ljubavi.

Neka nas mora nose široko raširenim jedrima.

 

I tako ponosnu promatram te na  našoj palubi

Koliko snage vjere i ljubavi postoji slatko u tebi

A ja mornar sa palube ludo zaljubljen u tebe

Na jedvite jade toliku divnu ljubav da uzvraćam.

 

Mi se ne smijemo promijeniti nikako udaljiti

Ovo što imamo do zadnjeg trena uporno gajiti

Vilo moja,najdraži mogući samo moj slatki anđele

Dižem ruke na palubi dok vrišteć kažem ti volim te.

 

I zato ljubavi jedina ne brini znam sve ćeš ipak izdržati

Sve su to smiješne prepreke što ti kroz život podapinje

Znaš da sam pored tebe mada nas daljina eto razdvojila

Sve dok u nama ova strasna ljubav caruje trunke ne bojim se…..

 

Toni Ljubisa Bozic   Bugojno  06.05. 2019

A ona nestrpljiva još toliko toga bi mi kaže eto poklonila

DSC01630

 

Neka me sjeta pritisla od kako si daleko otišla

Što čovjek nebi za ljubav života napokon učinio

nema čega se nebi bez razmišljanja odrekao

Na koji kraj svijeta nebi otišao da bi je stigao.

 

Sve mreže svijeta bi bacio u dubine ljubavi tražio

Da bi opet na tim usnama barem trenutak odsjeo.

Da je tu, samo da je tu bože kao može toliko faliti

Kako može tako duboko pod kožu se nešto podvući.

 

Znam da se i suviše naivno tom ljubavlju zanosim

ali ne mogu tim divnim osjećajima nikako da odolim

nekako baš zbog nje sve ima smisla i zbog nej postojim

zbog nje svi se stihovi naukupe da iz duše opet iscure.

 

A ona mlada,neiscrpna, toliko toga u meni gladno izaziva

Do kada ova vatra bude treptila u grudima pa obuzima.

Ne želim da ovo stanje prestane da ona iz života nestane

Nadam se,toliko nadam se a u stvari sam sebe lažem se.

 

A  ako voli me kao što ljubav ja poklanjam pa mi uzvraća

Sretnik sam, sretan sam kad znam i toliku ljubav osjećam

A ona nestrpljiva još toliko toga bi mi kaže eto poklonila

Samo osatni ista vatrena zauvijek na mojim gladnim usnama.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 05.05.2019

Ne ne dozvoli da nas život rastavi samo voljeti me nastavi

IMG-687ad1d97a9f70d7fa0308e30dbddb5f-V 

Zar je moguće da nam se ova divota dešava

Zar je moguće da se ovakva  ljubav uživa

Plašim se da ovo možda ipak ne sanjamo

Kad se probudimo da se ne razočaramo.

 

Svakog trena ti pažnju i ljubav poklanjam

Bojim se da to ne odsanjam pa izgubim

Ovu čaroliju ovaj san želim da nastavim

I  nikada iz ovog čarobnog stanja probudim.

 

Kao da jedan samo jedan  trenutak imamo

I ovu ljubav tolikom strašću gladno dijelimo

Reci mi ljubavi da ovo sigurano ne sanjamo

Reci mi zar je moguće da ovo negjde postoji.

 

Kada čovjek ne može trenutak da se odvoji

Kada svak mogući trenutak želi da ti pokloni

Hajde ništa ne želim niti trena da mijenjamo

Nastavi ovako strasno požudno da se volimo.

 

I onda na uzglavlju te onako opijen promatram

Koje divne osjećaje proživljavam, razumiješ me

I kada ustaješ i korak opružiš kao negdje požuriš

Oči od tebe ne odvajam u tvome prisustvu uživam.

 

A kada prije mene usniješ pa te oke zatvoriš

Nesvjesno usne napučiš u snu me kao poljubiš

I ja izluđujem odmah na njih se naslanjam

Slatki divlji san zajedno sa tobom proživljavam.

 

I dok me to milovanje opija potajno plašim se

Da te ne izgubim, da jednoga dana iz tog sna

bez tebe se probudim i bol i tugu u duši osjetim.

Ne ne dozvoli da nas život rastavi samo voljeti me nastavi.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  05.05.2019

Ženo savršena, daleka nedokučiva ….hvala ti.

umor

Čisto poledavam da se poruka pojavi da telofon slatko zazovni

Tko zna kad ćeš barem slobodno imati,kada ćeš se ono tiho pojaviti

Nemir me neki stegao,sa svih strana pritišće,bože kako trebam te.

Na prozoru magla se uhvatila koliko pogledavajuć cvileć otpuhujem.

 

Cupkanje u mjestu, prodiru razmišljanja, vrtiš se u svakom obliku nemira.

Vidim te u svakom brošu na ženskim grudima, svezana bodljom se pridržavaš.

Lijepo te poželjeti… vidjeti, ne moguća misija,kao da iščupam kamen iz korjenja.

A kada te dobijem, ubuzme neka čarolija, igračka djetetu dugo skrivana, čekana.

 

Prepoznajem te u svakom zvuku gitare sa radija, što razliježe se dugim noćima.

U flauti si prikrivena, tvoja duša umjetnike očarava , pjesnike i slikare izluđuje.

A  u naručju svi te drugačije prepoznaju,na platno prenose,u kipove pretvore.

Sirena postaješ u romantičnim dramama, pepeljuga si, snjeguljica prikrivena.

 

Po nekad si obala, trnoružica, žalosna vrba si, sve do princezinih dvorova.

Za tobom vitezovi glave na panjeve polažu, samo da priđu ti, jer si nedokučiva.

Valjaš se strastvenim snovima, budiš se na grudima, bolest si u suznim očima.

Opsesija ne odoljiva, ne odvojivi dio reklamnih postera, ženska ljepota iznutra.

 

Svaki tvoj pedalj je vrijedniji od mnogih bisera, jednostavno neodoljiva.

Ako u srce se zavučeš, lomiš ga, tvoja intuicija javljaš se pri kraju stihova.

Znaš da se tebi oni posvećuju, svakim treptajem srca si ih zaslužila

Baš neodoljiva, požuda preostala, energija i nagrada, makar lebdjela mislima.

 

Hvala ti što si u srce mi se zarila, što dušom čaprkaš mi, izvireš u mojim očima.

Beskrajna si u snovima, prenosiš se stihovima, svugdje si prepoznatljiva.

Nema veze što  budiš me noćima, nema veze  što si razlog suznih sjećanja

Jednostavno si najbolja karika, prepuna suza i smjehova, ne izbježna terapija.

 

Jednostavno osjetiš kad si mi u mislima, dok izranjaš izvorima friških  stihova.

Dolepršaš, neprimjetno, na leptirovim krilima, kao pelin raspeš  se na grudima.

I onda sa rosom se pomješaš, na usne dovuku te kočije, ljekovito bilje postaješ.

Sve rane nestaju, bolovi se zagube, radost u duši rastvoriš, na tronu ostaješ.

 

Ženo savršena, daleka nedokučiva ….hvala ti.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,  03.05.2019  u 20 i 10 hrs

 

 

 

Ne oni to ne mogu razumjeti kao mi uživati

IMG-895eaab9aa5f354db596b6b02977a821-V

Eh dok smo se voljeli, na lusteru smo visili, visokim naponom ludovali.
Skrivah se pod tepihe kad majka ti naiđe, na vratima prisluškiva, posumnja.
U svakom trenu osjećah vršak kamenčića na tvojim grudima kako probada.
Tiho si bila praćena, iza svakog ugla promatrana, mirisom vjetra čuvana.

Toliko smo prekrasnih istražili jezera, usne kroz usne su plovile, ronile.
Sve noći su nam bile čarobne, prebrzo si postala glavni portal dodira.
Ljubav je bila strpljivo čekanje…pravi vjetar da naiđe u leđa života zapuše.
Scenario vatrene požude iza lažljive zavjese, još uvijek flekama podsjeća.

U potkrovlju smo osvajali vrhove, cijedili stihove, usnama koje ne govore.
Brisali požude tragove, ispirali prozore da se riječi ne dogovore pa izlete.
Božurom si bila prikrivena, u cvijeće se na momente pretvarala, gubila.
Na prstima, kroz odškrinuta vrata si virila na pozive strasti iščekivala.

Uzplahirena bijahu naša spajanja, brdo dodira sa okusom čarobnih uzdaha.
Suncokret sam cijedio sa tvojih usana, nesvjestan da si me totalno zarobila.
Puštao sam da traje trajanje, teritorijalno preuzimanje, strasti prepoznavanje.
Tako te voljeh sresti u te krasne duboke oči zaviriti, usne mislima dodatknuti.

Bila si moja vladarica, svih mojih stihova gospodarica, lavine što razbuktava.
Oči ti još uvijek iskrice starog svijećnjeka kojeg si obožavala, uz njega zaspala.
Duše smo prodavali u bescjenje, šetajući rubovima našeg Planinskog jezera.
Mislio sam da je ljubav neuništivo korjenje, u meni žuborila tiha nadanja.

Mladost si mi vratila, prineza prekrasnog orijenta, u meni divljaka probudila.
Vrhunac na Trgu Mozarta, kako si blistala, onda bez traga vlakom nestala.
Al eto, drugi su nam pomrsili planove, upratili tragove, poslali ogavne ucjene.
Prebrisali smo sve dokaze, zameli snjegovima tragove, protjerali poštare.


Ne mogu izbrisati sjećanja, bez trunke javljanja, samo kontakt mislima.
Kad god me zatrebaš, poruku ispod starog panja ostavi… ciglom pritisni.
Sigurno ću se javiti, pronaći način do tebe, al da ne primjete i ne vide.
Strast će mislima da putuje, požudom se dohranjuje, a mi …srcima žudimo.

Za mene ne brini, vjeruj nikada nas neće skužiti, a ja ću strpljivo čekati

Sva tvoja pisma sa kruzera skupljati,u onoj škrinji sjećaš se skrivati

I kada odlučiš da nanovo vratiš se obnovit ćemo sjećanje dok ljubim te.

Jer prevrijedno je što smo stvorili ne brini sve izazove budemo izdržali

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.05.2019   u 18 i 21 hrs

 

 

Uživaj, zaslužila si

DSC01628

 

Tko zna na kojem si ostrvu dal se mene po nekad prisjetiš

No mogu te razumjeti ipak trebaš u životu napokon uživati

A tko sam ja, netko što je ruku pružio da se iz bola podigneš

I da naprijed kroz život kreneš i svojoj snazi uporno vjeruješ.

 

U novom svijetu si, trebaš se istinski radovati zaslužila si

Pa provlačim se kroz stranice stihova sijećajuć se tih usana

I nekako lebdim rado se prisjećam još te na usnama osjećam

I nekako teško od svega se odvajam al nekako dušu smirivam.

 

Bilo je strasno i prekrasno al kad pogledam ipak prebrzo trajalo

Uživao sam u tvom osmijehu,strasnom požudnom gladnom poljupcu

i nije žao mi neka daleko si vrijeme je da svoj život pokreneš

A ja skriven na tebe pazit kad god zatreba leđima poduprijet ću.

 

Između nas se ništa baš  nije slučajno desilo tako je i trebalo

Pa se istresam kroz stihove portrete učim na tebi da pogodim

Sve što osjećam riječima ili slikama se na neki način ispovjedim

Jer ono što osjećam nemoguće je da više prikrivam i zadržavam.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  01.05.2019

Dal sam to ja, toliko u meni je promjena

l4

 

Dal sam to ja toliko u meni je promjena

Nikada nigdje nije me niti jedna privela

Obožavam da ti jednostavno ugađam

U prisustvu tebe vrijeme proživljavam.

 

Sve bih dao da si tu u svakom momentu

Želim da ti omiljeno jelo uvijek pripremam

Da te nasmijan sretan svaki put dočikam.

I sve one ostale sitnice koje ti obožavaš.

 

Čak i kad se svađamo ljubav u svađi vodimo

Da uporno zajedno serije il filmove pratimo

Samo da sam strasno stisnut zagrljen od tebe.

I da onako dok ljubiš me izjaviš…ljubavi volim te…

 

Kada jednostavno žurim sve okolo izbjegavam

Želeć u tvom krilu opet slatko što prije da uživam

I kada se opet vidimo kao da je sto godina proteklo

Poljubac i zagrljaj gladno navali da nas zadovolji.

 

Brinem se kad te nešto zaboli ili nekako okrutno pritisne

Oko tebe kao voljeni uzastopno možda dosadno vrtim se

Želeć opet osmijeh sreće da ti ugledam i svega oslobađam.

Jer nema dovoljno vremena svu ljubav da ti uzvraćam.

 

 

Obožavam sa tobom da uvijek i svugdje strasno mazim se

I kada dobiješ opet sam divlje željan te.i to mi ne smeta

Opijen sam tvojom ljubavlju od prvog našeg susreta,sjećaš se.

 

Sve znam što voliš i obožavaš što ljuti te i izluđuje,pratim te

I kada se noću probudim osmotrim dal treba da te pokrijem

Ako si zgrčena da stisnem te i onako nježno iz srca poljubim

I svu moju gladno zaljubljenu energiju poljupcem oslobodim.

 

Volim sa tobom o budućnosti da razgovaram u detalje da planiram

Svim tvojim savršenim idejama kroz osmijeh se onako oduševljavam.

I kada mi zvocaš nešto prigovaraš negativnu energiju oslobađaš

Nasmijem se i pokušam da poljubim iz te zamke da oslobodim.

 

I ako si mlađa i ne iskusnija tvoj savjet rado saslušam analiziram

Jer u mnogim situacijama baš ono za svoje godine zrelo razmišljaš

I naravno zbog toga savjet ili prijedlog tvoj saslušam jer uživam

Pa se zajedno smijemo one strasne poljupce uvijek gladno tražimo.

 

Nema toga što za tebe ne bih učinio ili bilo čega odrekao svjesna si

Zato mi uzvraćaš sto puta više iskrene strasne ljubavi jer voliš me

Uzajamno trebamo se i to je svakim danom nekako sve snažnije

Oni baš iskreno vole se drugi komentiraju u našoj ljubavi uživaju.

 

O prošlosti što smo imali nikad nismo raspitivali nije važna nam

Vjerno smo se zakleli da do kraja se budemo ovako strasno voljeli

Ma kakve nas pritisle nevolje i nedaće,izazovi  da nas promjene

Ljubav presnažna je kada znam koliko iskreno želiš i voliš me.

Toni Ljubisa Bozic, Bugopjno  30.04.2019

Luka tuge

 

 

Kao da je prošlo baš dugih sto godina

Od kada si sa tvoga praga tiho otišla

Sve je jezivo ušutilo osmijeh zatamnilo

Onako ukočenim pogledom sve promatram.

 

Život nosi i donosi sve se nekako ispraća

Daj bože da se ljubav života uskoro vrati mi

Jer ništa nema smisla ovako prazan živjeti

Svako jutro u suznim nabreklim očima buditi.

 

Nisam niti shvatao da sam tog trenutka te gubio

Sve sam se nekako baš lažnim nadama kljukao

A ti gdje si sada kojim morima se protežeš

Nemaš vremena da glavu podigneš boreć se.

 

A pored mene zaljubljeni parovi slatko prolaze

U meni sjećanje na tebe ljubavi tiho probude

Suze krenu ime ti spominju tebi se toliko raduju

Uzalud lažno nadanje već godinama nema te.

 

Tuđa djeca rastu igraju se, kraj mene prolaze

A sa tobom imadoh bože tolike slatke planove

A sada sva se svjetla pogasila,luka baš opustila

Ne pristižu kruzeri neko drugo mjesto su pronašli.

 

Nitko više u tugu luke ne želi na trenutak da navrati

Da se prokletstvo nesretnih u ljubavi njima ne dogodi

Samo ja svjedok svaki dan prolazim tragove pronalazim

Nadajuć se da bi tvoj osmjeh tamo ugledao, al sve je uzalud.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  30.04.2019

 

 

 

Jedino je dobro u svemu tome što me tebi predala

 

 

Toliko godina u nju sam uzaludno spucao

toliko toga od nje se naivno i vjerno nadao

i gle me skoro u alkoholu sam do kraja zaglavio

samo da bi je što prije eto misleć nekako zaboravio.

 

Pogrešnu adresu sam očito od prvoga trena odabrao

čir na želudcu  izgleda po svim simptomima dobio

i kunem se više mi se to ne smije baš nikada desiti

ma koliko patio i makar je vječno  i zauvijek izgubio.

 

Takvu ljubav više ne tražiti na klizišta bola naletjeti

Sve tragove o njoj što prije izbrisati da me podsjeća

kako budala na kraju sam ispao i naivno je zavolio

da bih na kraju ostavljen napušten kao šugav ostao.

 

I zato ne čudi se što rezervirano na distanci volim te

Previše toga u meni je ona okrutno bezobzirno srušila

Jedino je dobro u svemu tome što me tebi predala

I dobro je što se na kraju kakva je eto baš  i pokazala.

 

A ti molim te budi brižljiva i do kraja ono baš pažljiva, pazi me.

Nemoj molim te da nešto pokrećemo ako iskreno ne želiš me

Kad bih prvu ocjenu našeg poljupca ocjenio,najvišu bih dodijelio

Samo tako nastavi od ovih posesivnih usana nikada ne odustani.

 

Neka vrijeme lagano u ovoj ljubavi strpljivo ističe,ne žurimo

Bolje da jedno drugo u detalje upoznamo možda i zavolimo

A nakon toga nema granica,svijet ispred nas sačekuje

Želim po svijetu da vodim te da uživaš i ljubavlju uzvraćaš.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,   29.04.2019

Oprosti mi molim te što sam u ljubav tvoju sumnjao.

 

Do kada ova tišina ima da nas drsko ubija

Do kada ovaj strah mora da nas razvaljiva

Do kada baš do kada bih to volio saznati

Sve ove godine u tišini bez tebe probdjeti.

 

A toliko mi još treba vremena da bi se duša otvorila

Da sve što osjećam i prikrivam u sebi napokon kažem ti

Da otkrijem dugo skrivane ideje i savršene planove

Da prazan sam i bukvalno ne postojim jedina bez tebe.

 

Nekako iza leđa sam sve mane ti baš krišom brojao

Pogled na tvoju ljubav sa pogrešne strane skupljao

Da bih na ivicu strpljenja svojom krivicom došao

I skoro te ljubavi jedina tako naivno i jeftino izgubio.

 

Baš sam bez razloga u tvoju ljubav suviše glupo sumnjao

toliko te puta da nisi svjesna i primjetila pratio ispitivao

nebi li neki razlog pronašao samo da bih te glupo napao.

Oprosti mi molim te što sam u ljubav tvoju sumnjao.

 

A da sam pametno postupio u tvojim očima sebe pronašao

Sve bi bilo tako jasno tvoju ljubav bi istog trena prepoznao

nikad za nikad u ljubav iskrenu vjernu ne bih posumnjao

nego sam tuđim lažima i podvalama godinama vjerovao.

 

I sa razlogom pitam se i baš eto zaslužujem da kazniš me

Dal još uvijek u tebi za mene ljubavi barem malo izbija

Dal neka iskrica u dubini tebe još negdje tragovima počiva

Da me opet iskreno posesivno tvoje srce da nadam se zavoli.

 

Samo molim te nemoj da me kao tuđinca i stranca promatraš

Ako tvoja sreća sa drugim na stabilnim temeljima eto počiva

Nakon toga duša moja je slomljena i nije više ne promočiva

A ti užasno gledaš me kao stranac ubitačnim plavim očima.

 

Toni Ljubisa Bozc, Bugojno  29.04.2019

 

Neka nam vjernost bude stalna utjeha

IMG-1f5fb72ed133d4cbb2f95f752e741c11-V

 

Koliko nam je vremena preostalo

da bi se napokon od sviju pobjeglo

da bi se karta u jednom smjeru kupila

gdje bi se ova ljubav na miru uživala.

 

Koliko će nam još vremena trebati

Sami sebe nadom i maštanjem hraniti

Bože valja nam sve ove godine izdržati

Valja nam jedno bez drugog eto živjeti.

 

Znam da će nas svi napustiti od nas se odreći

Ali tako smo odlučili budemo baš tiho nestali

Na našu galaksiju napokon na miru odletjeli

Svu ovu uzajamnu glad jedno drugog namirili.

 

A do tada neka nam vjernost bude stalna utjeha

Ova ljubav je oboje znamo vrijedna i ne uništiva

Jer stvarno ne vrijedi uopće bez tebe razmišljati

Neki novi život sa nekim drugim  užasno proživjeti.

 

Jer dok ovo u nama neopisivo imamo i baš za to se borimo

Najteže žrtve ako treba izdržimo, na kraju sretni da budemo

Ma koliko se oni budu trudili nebi li nas nekako zatrovali

Oni nas očigledno ne poznaju pravu ljubav baš ne prepoznaju.

 

U među vremeni ti sa putovanjima nastavi u srci me pridrži

A ja ću te spominjati kroz neprekidne stihove koliko volim te

Bez obzira kolika su mora i ne pregledne pučine ja želim te

Da budeš napokon kraj mene  sve ostalo je ipak samo pustinja.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  29.04.2019

Nisam znao da je toliko dugačka predugačka godina

 

 

Znaš koliko mi značiš i koliko sam uporan

Koliko sam za te usne ti privrženo privezan

A ovo čekanje svakim danom nekako oteže

Sve dalja si i sve teže mi nekako  do tebe.

 

Proljeće i kiše navalile kao da dušu mi opisuju

Toliko samotnog gorkog bola iz duše prosijavaju

A još kada razmislim koliko godina preostaje

Da uporno vjerno ne iscrpno voljeno čekam te.

 

Nekako suze naviru,godine prolaze u gorkom ridanju

Sve me neki teški tužni molovi noćima savladaju

Pa se u sebe uvlačim bojim se iskreno da ne poludim.

Pitam se na stotine puta dal ću svo čekanje da izdržim.

 

A još više brine me što premlada si,možeš odletjeti

Nekome mlađem u krilu sretno zaljubljena završiti

Tek onda me obuzmu strahovi, ljubomora mi sapliće

Sve neku podlu sumnju u meni potiče kao da gubim te.

 

Pa kažem si glupane prevrijedna je čekaj je,uskoro dolazi

I tako iz dana u dan se nadom prehranjujem i tebi radujem.

Nisam znao da je toliko dugačka predugačka svaka godina

Da se toliko dana i noći prostire u njima, baš su glomazne.

 

Ako mi po nekad pismo pošalješ koliko samo me raduješ

To mi dokazuje da nastavim i nikada prestanem da zavolim

A ja samo da znaš svu ljubav za tebe prebacujem u stihove

To svaki kutak duše mi otkrije koliko trebam i želim te

 

Svjesna si koliko odricanja pred nama predstoji i srce mora da izdrži

Al ti nikada nećeš u mene i moju ljubav posumnjati razloga nećeš imati

al ti premlada si,vatra strastzi iz očiju ti izvire bože tako bojim se.

bojim se da te mlađi ljepši ne opije i zauvijek daleko ne daj bože odvede…

 

Svi te ljepuškastu mladu promatraju sveže meso strasno uočavaju

i naravno da te uskoro imaju i nadaju, a znam da nabacivanja gode ti

znam da obožavaš kad ti tepaju da si prekrasna toliko puta spominju

a u meni sumnjom razdiru ljubomoru na leđa tonama natovaraju.

 

Znam da nema razloga i da o glupostima  ono baš bez razloga razmišljam

Ali eto spominjem što mi se dešava i što uočavam i kako me daljina razdire

Shvati voljena da bojim se da jednog dana možda gubim te, a silno volim te.

Jer ne želim niti da pomislim da te zbog nekoga tamo daleko izgubim….

 

Toni jubisa Bozic   Bugojno  29.04.2019

 

Ne zatvarajte vrata nadanju, od ljubavi života donosi vam poruku

 

Ljubav se svijećom čitav život pretražuje i nekako iščekuje

Tragovi neki slučajno u prolazu iznenadno se pronalaze

A ona u sjeni nade se prikriva,savršena  i baš ne predvidljiva.

 

U dušu nam kao magla neosjetljivo ono  tiho lopovski ulazi

Srce žmarcima prolazi, baš ne može da se trena  predvidi

Osmjeh verdrine na lice se navlači i baš se ono primjeti.

 

Čvrsto je držite,jako baš jako rijetka pojava je, vjerujte.

Sretnici su koga zgrabi i u krilo mu sretna iznenadno uleti

cijeli život mu naopačke na bolje tiho promjeni pa čovjek oživi.

 

Kad bi je pronašli i njene čari osjetili sve ostalo bi zaboravili

Samo u nju bi zasljepljeni gledali koraka se nebi odmicali.

A ona žubori, dušu i srce nekim smirajem sreće tiho osvaja.

 

Vidljivi, duboko vidljivi tragovi u očima, ne mogu se sakriti

Jednostavno pamet se izgubi i baš teško sve je kontrolirati.

Sretnik ste shvatite i do kraja života je strasno divlje ljubite.

 

Kada vam se to dogodi koliko puta ćete se pitati dal sanjate

U kojoj galaksiji sreće živite dal je istina da vam se to događa

Dal su vam se vrata raja eto napokon širom sa njom otvorila.

 

Nemojte da je sputavate u krletku da strpate od drugih skrivate

Ona je rođena slobodna kao takva vam je i prispjela, ona voli vas.

A ako vas slučajno napusti mjesto ljubavi života nije niti zaslužila..

 

Glavu dignite korak onako sretni što prije pružite život nastavite

Pogrešna vam je bila procjena ona vas nije trenutka zaslužila

Sljedeća već čeka u redu nadanja da bi vas zavoljela,vjerujte doći će..

 

Ne zatvarajte vrata nadanju, od ljubavi života vam donosi poruku

Po nekad se pojave nakon nekoliko stoljeća jer sudbina ne predvidiva

Ako sretnik ste i vama se dogodi nemojte osjećaje sreće skrivati.

 

Sva tuga što je u vama noćila u trenutku njenog poljupca bude nestala

Iz prošlosti zaboravom se sve otapa samo okus njenih usana ostaje

Ta sreće,ta opijenost niti trenutka jednostavno ne prestaje, savršeno je.

 

Kad vas promatra kao da vas guta pogledom tako  vas izluđuje

Ta opijenost njenim korakom prisustvom vas sve više i tiho opija

Napok sreća kuca na vašeg srca i duše vratima,napokon je pristigla.

 

Njene strune su ne umoljive,pamet sa srcem se prepire da paziš se.

Jer bez riječi ostajete kao da sve nekako slatko sanjate zar je moguće.

Rovari vam u mislima,glavni glumac je u vašim strastvenim snovima.

 

Pokušajte da pišete ljubavne stihove i ona vjerujte tamo prisutna je

nećete vjerovati koliko joj ljubavi kroz stihove možete pružiti,

slobodno pišite, na greške u pisanju se ne obazirite, osjećaje prikažite.

 

Nemojte da vas iznenadi kako vas u snove usnama zaraznim ispraća

i tamo vas opet strastveno gladno dočeka,bajka se posesivno nastavi

čarobno je koliko divnih osjećaja ta ljubav u vama tiho i sretno probudi.

 

Sklonite jorgane oni vam više ne trebaju tamo vreli snovi vas čekaju

Toliku vatru u vama probudi da ne možete jednostavno vjerovati

Svuda vam se priviđa,niti jedan plan i trenutak bez nje se ne odvija

 

Jer kada je ljubite osjećate koliko joj strasno ono do bola pripadate

Kada vas zagrli kada suzu sreće na lice vam ispusti, riječi zanijeme

Samo želite da što duže uz vas ostane da srce samo divljački voli je…

 

Sudina je svoje prste opet umiješala pa vam je tu sreću eto napokon dovela

Predugo ste godina patili kaznu samoće ste napokon vidite odslužili

Vrijeme je pristiglo da bi vam srce napokon od tuge se oporavilo…..

 

Toni Ljubisa Bozic   Bugojno, 29.04.2019  u 04:16

 

…ONA JE PRISTIGLA….

Čarolija između nas putuje… tko nije volio teško da razumije

 

Zar nije tako očito sretnik sa tobom sam eto baš postao

Ploviš svim sferama,svaki trenutak za tebe se otima

Kao da te imam sto godina tolika ovisnost si mi postala

A ja kao kralj tvoje ljubavi svakim danom za još prosim ti.

 

Prije tebe u pijesak se sasuo blijedo sijećanje života imao

Živio kao divljak bez nekih pravila tuga me skroz sahranila

A sada ti proviruješ iza oblaka,sunce moga si slatkog nadanja

Tu si kao vijesnik savršenog proljeća život rajem zarazila.

 

Čarolija  između nas putuje tko nije volio teško da razumije

Ljubav dvoje snivača se događa napokon ih nagradila sudbina

U dušama se preporod događa, a srca plamte strašću mladosti

I hvala ti mili bože nakon toliko godina tuge što mi je dodijeli.

 

I sada ovo što imamo svakim trenutkom treba da uživamo

Osmijeh sa lica ne smije da nestane  bože koliko ženo volim te

Za ljubav koju od tebe dobijam teško da stignem da uzvraćam

A opet kamčim i prosim za još i još kao najveći prosjak ljubavi.

 

A što mogu kad me od prvog strastvenog poljupca tako zarazi

Ne mogu ti odoljeti,ne mogu prestati jer presretan sam te gutati

Bila si  moja kraljica i ostaješ,mrvicama tvojim se divljački radujem

A tek kad se noći priklone bože kako je divno kad strasno imam te. 

 

Čudno je kako uz tebe se savršeno i baš  smireno osjećam

Čudno je kako gladan sam tvojih medenih podivljalih usana

Samo tako nastavi od mojih usana nikad za nikad ne odustani

Već i sama osjećaš koliku sliku sretnika ti ostavljaš u meni.

 

Mada sam u tuzi godinama ridao u zemlju od samoće propadao

Negdje duboko u sebi još nade sam imao u sebi nekako vjerovao

Da si negdje i da stvarno postojiš i jednoga dana sigurno dolaziš

I ti spremna si, pa prvo u snove mi dolaziš i gle gdje smo dospjeli.

 

Nadom smo jedno drugo prizvali ovo savršenstvo eto upoznali

Takvu strast i požudu iz dubine probudili, izgleda da smo uspjeli

I ako budemo do kraja pametni svakako ovo budemo čuvali

Niti jedan razlog da se udaljimo mudro i pametno nebi dozvolili.

 

Da ti ponavljam riječi divna nedostižna savršena volim te

Ono baš nekako dođe mi prejeftino ja bih te duboko u sebi čuvao

Uviđaj kako te promatram, misao mi možeš duboko da osjećaš

I da sretna si osmijeh mi tvoj svakim trenom govori, Toni nastavi…

 

Voli je,ona samo tvoja princeza vječna je, sudbinom se ne poigravaj

Svakog trena sve više ljubavi i pažnje joj nezasitno gladno poklanjaj

A ona i sam znaš deset puta više ti uzvraća,jer te je iskreno zavoljela

Iskreno u isti životni vlak se zaluđena i zaljubljena kao i ti eto uputila.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  28.04.2019

A ja starac na pomolu,proživljavam kriznu ulogu

 

 

Ušla je u najbolje godine,onim dubokim očima kako siječe te

Mladost iz nje izvire,bože kako svaki put u prolazu gutam je

Oči kao more  cijelim bićem previru  iz dubine duše žudnje izviru

Trenutka mira ovoj sijedoj glavi nedaju, srcem doboši odvaljuju.

 

Prevelika razlika između nas je bože i suviše na daleko vidljiva

Tako bih joj prišao sve što treba da me trenutak  uoči  obećao.

Kroz kosu joj miliuni nemira sviraju dok vjetrove okolo puštaju.

Iza kovrdža posebna tajna je, iza osmijeha labirint neki prikriva…

 

Bilo što da poželi čovjek bi joj ispunio da bi je svojom nazvao

Blizu ne dozvoljava, slatko se svim dobacivanjima nasmijava

Bili to crnci, azijati ili neodoljivi arapi, teško do nje će doprijeti

A tek što imam ja za dodati samo o njoj mogu na prosto sanjati

 

Na kraju krajeva njena duša je vidljivo čista i od nečega ranjiva ostala

Kada bih samo trenutak u dušu joj ušao pa to svo smeće od tuge očistio

Da još više smiješi se, da joj svijetli još više iz očiju da je po tome prepoznaju

Mada njena karma je ubitačno ne odoljiva svima u prolazu baš dah oduzima.

 

Dal ste je ikad vidjeli kad lanac od cvijetova maslačka oko glave napravi

Nemate pojma kako njen pogled i osmijeh  još više cvijeće ona ukrasi

Bože zašto je okrutna sudbina, zašto blizu nje trenutak ne dozvoljava

Uvijek nekako suviše nedostupna je i predaleko je ma koliko želim je.

 

Na kraju krajeva i moja je zapečaćena sudbina, sustigao teret godina

Ma koliko o njoj maštao ma koliko je posesivno želio i pusto sanjao

Na drugoj strani sam zapeo i nije fer da bih o njoj mladoj maštao

Mogu je samo promatrati u njenom životnom letu i uspjehu uživati

 

Šteta jer nemože me imati na ovim posesivnim usnama uživati

Nema kuda je ne bih vodio toliko njenih želja iz djetinjstva ispunio

U ovom svijetu sam izgleda baš zakasnio,majka me prerano rodila

Da je barem desetak godina čekala,veću sreću bi mi barem dodijelila.

 

No sada tako je,i suviše kasno je da maštam i da se zalijećem

Mogu samo njenim sretnim usponima da se radujem jer sretna je

A ja starac na pomolu,proživljavam staračku ono baš gadnu ulogu

Ne mogu se pomiriti da sa tim bićem strasnu ljubav ne mogu doživjeti…

 

Pa onako starački usporeni lagani korak opružim uzdah onaj ispustim

I kažem si,pa dosta si čovječe proživo ti  bi se opet rodio i opet uživao

E ne može, steži svoje kaiše,stigle su te godine,vrti u glavi lažno nadanje

Pusti je premlada je,njeno vrijeme dolazi da napokon malo istinski proživi.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  27.04.2019

Nadam se da ćeš u ljubavi uživati istom mjerom uzvraćati

 

 

 

Nadam se da sa tobom istu sudbinu kao sa njom neću doživjeti

Nadam se da sa tobom mogu daleko više i bolje život proživjeti

Ne ne želim iste greške da nam se ponavljaju i da nas ranjavaju

Mi to sebi ne smijemo dozvoliti na kraju ranjene romanse ostati.

 

Oboje žrtve razočarenja i ljubavnog teškog nasilja sada pamtimo

Kao i ja nju i ti si njega beskrajno vjerujuć do bola iskreno voljela

Da bi smo oboje skoro u zrnca se raspali u ljubav se razočarali

Na jako bolan i težak način smo razočarenje u ljubavi doživjeli.

 

A sve zato jer smo iz ruku sve olako pustili da nam srca razore

I da i dan danas u nama te rane po nekad onako hinjski zabole

I sada uviđam,ti si posebna nadam se da i ti meni vjeruješ

Mada u dušu mi onako krišom po nekad osjetim zaviruješ

 

Nešto tamo istražuješ pokušavaš neke njene tragove pronaći

Al jedino sažaljenje možeš vidjeti, jer ja baš ne znam mrziti

Neka ona ide svojom cestom koju je na kraju krajeva odabrala

I tvoja bivša ljubav je svojom cestom jada i čemera krenula.

 

A mi našim odlukama krećemo,polako jedno drugo otkrivamo

Novoj iskrenoj strasnoj ljubavi bez razočarenja se nadamo

Ali iskreno nekako obale sigurnosti se držimo da ne padnemo.

Teško baš teško bi novo potapanje oboje izdržali,baš bi patili.

 

Kod pogledamo u stvari prvo sami sebi baš 100% ne vjerujemo

I nije čudo što se oprez pojavljuje,sve nekako na žici se odvija

Opreza nikad dosta ta poruka opreza u nama duboko odzvanja.

U sebi napokon se nadamo da ova ljubav eto baš bude uspjela.

 

Ne želimo da se kao onda zaludimo da put pod nogama gubimo

Jer u nama suze više ne postoje, od onda su do kraja presušile

Jedino nam srca mogu slomiti,ali suzu nikad više neće vidjeti

Jeza neka poprati nešto iz dubine duše nas uplaši,dal griješimo.

 

Oboje smo previše vremena zbog bivših ljubavi noćima proplakali

oboje smo toliko pitanja sami sebi postavljali,gdje smo pogriješili

i ne treba da se čudimo zašto se po nekada rezervirano ponašamo

zašto po nekada baš hladno ne zainteresirano za ljubav izgledamo.

 

Idemo,korak po korak duboko se tražimo na svoj način volimo

Uzajamno najviše i najiskrenije ljubav pružajmo, trunke ne žalimo

Na kraju krajeva samo jedan život postoji nedajmo da nas razdvoji

Nadam se da ćeš u mojoj ljubavi uživati istom mjerom mi vraćati.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno 23.04.2019 u 05:42

 

 

Njihova ljubav je granična i boji se novog rizika

 

I dok svi spavaju on je u svijetu maštanja zalutao

zajedno u nekom novom životu ih je je zamišljao

Kako bi njih dvoje zajedno izgledalo i dal bi uživalo

dal bi to uopće smisla nekoga u budućnosti imalo.

 

Sve bajno je,ona premlada je a on baš puno stariji

Svu ljubav svijeta mu je poklonila i baš ga zavoljela

Nema toga što za njega ona nebi istog trena učinila

da je ona od njega starija što bi učinio,upitala ga je.

 

Suviše kratko je razmišljao istog trena je odgovorio

Da nikada sa njom više nebi ostao,nikad je nebi volio.

To puno znači to puno o tebi govori da si jako sebičan.

A on se slatko u sebi smijao nije priznao da se šalio.

 

Mada se najbolje ljubila, engleski savršeno govorila

Jako ukusno je kuhala,vrijedna je bila i tako se borila

nikada niti jedna nije ga tako voljela ljubav mu pružala.

A on je sve to kroz šalu izvrnuo,baš voli je i tako se šalio.

 

Kad bi ona samo u njegove grudi zavirila,srce mu otvorila

Kad bi pažljivije stihove čitala,kada bi njene portrete gledala

Možda bi dublju sliku stanja njegovih osjećaja razumjela

Samo bi iskrenu suzu pustila i rekla si ..bože pa ja sam voljena.

 

Možda treba joj još nekoliko godina da sve konce pohvata

Možda jednostavno nije sazrela il je  sumnja rastura

Ne baš tako davno kao i on toliko strastveno je zavoljela

I kao on u ljubavnoj vezi razočarala i teško srce ranila.

 

I sada je razumljivo zašto je sve na granici nekoga čekanja

Nije sigurna koji potez da povlače da opet oboje ne iskrvare

Mada vidljivo oboje do bola nekako vole se, no ipak plaše se

Još uvijek je ta ljubav nekako kao granična i boji se novog rizika.

 

Sve se sa razlogom dešava ,zašto ih bolna pouka upozorava

Oboje su bili iskreni oboje u bivšim životima ono baš toliko voljeli

Da bi na kraju tako bolno ranjeno ostali, i kao takvi se upoznali.

I kao takvi jedno drugom utjehu godinama uporno rado pružali.

 

Pustimo ih,treba im vremena ona nije bivša ona, tek je na 40% postala

Još nije sebe kao sebe zavoljela ,da bi strastvenije ljubav možda vodila

I on u grču nekom se nalazi novo srcu razočarenje ne smije da dozvoli

I tako njih dvoje taljigaju sve kao nekim opreznim stopama koračaju.

 

A ona kada na pučinu izađe, mislima za njega veže se,poruke prosljeđuje

Da misli na njega da voli ga i da nije tim izborom pogriješila i to uviđa

A obala daleko gdje se on nalazi,dolaze jaki vjetrovi brodove naginje

Eh kad bi ona znala koliko posesivno gladno svaki dan želi je….

 

Pustimo ih neka se još godinama upoznaju dosta dobro funkcioniraju

Jedno drugo razumiju i sve tolerišu,godinama su sa razlogom razdvojeni

Pisma pišu si iskustva događanja razmjenjuju i konačni susret iščekuju.

Dal će do njega doći dal će se zauvijek sastati,moramo čekati i vidjeti…

 

 

Toni Ljubia Bozic, Bugojno  23.04.2019 u 04:44 minuta

Putovanje prije vjeridbe životni put određuje

 

 

Kad god su zajedno savršeno potpuno se nekako osjećaju

Svaki momenat im je prekrasan,i baš nekako slatko uživaju.

Ljubi se fantastično,toliko toga bez riječi stalno razmjenjuju

I idealan par nekako po njegovom mišljenju baš i izgledaju.

 

Možda vara se i prvim tim susretima je zasljepljen, oduševljen

Jer cijelo vrijeme zajedno ono baš i ne provode,nego kradu ga

Sviđa mu se,mlada je,posebna u mnogim stvari ga oduševljava

I tako zrelije od svoje generacije razmišlja,i njega je eto odabrala.

 

Ona je onako na prvi pogled predivna i baš svima simpatična

Sve oko sebe svojom karizmom olako toplom energijom osvaja

No ipak je želio da jedno vrijeme kroz svijet bar zajedno proputuju

i na taj način uzajamno u ne predvidivim situacijama upoznaju.

 

Jer proputovanja toliko izazova ne planiranih svaki dan im donose

Svi drugačije reagiraju i svoje slabosti baš u tim situacijama otkrivaju

Ako već želi za životnu saputnicu da je bože mili do kraja života odabere

Mora i želi više da je upoznaje i tako korak po korak konačno odlučuje.

 

Ona će Isto vidjeti dal nastaviti zajedno vrijedi li i neće se nikada pokajati.

Moraju da razgovaraju prije nego se zalete prije nego veliku odluku donese

Onako zajedno da žive i da kroz svijet putuju i tko zna što proživljavaju.

Možda se i ona tad uvjeri dal toliko toga vrijednoga u njemu eto postoji

 

Toni Ljubisa Bozic,  Bugojno, 22.04.2019

Samo on je u nju vjerovao

 

 

Prekrasna je, dolazi sa morskih  valovitih obala

Snove kao i mnoge druge baš je stalno sanjala

Da jednoga dana u životu bude napokon uspjela

I da na vrh sreće uskoro bude se naravno popela.

 

Iskreno njen otac u nju je ono baš  uvijek sumnjao

Brat ne zainteresiran nikada na nju pažnju nije obraćao

Ali majka je uvijek patila za nju se danima i noćima brinula.

Sve dok se nije on od niotkuda pojavio život joj promijenio

 

Polako korak po korak sve se nekako na bolje mijenjalo

U početku nekako nije shvatala što je tako sretnom činilo

Dok se nije iz tog maštanja napokon sva mokra probudila

I napokon shvatila da je ludo to divno ljudsko biće zavoljela.

 

Prije njega toliko puta je naivno prijateljima vjerovala

Toliko se za njih puta žrtvovala pa na kraju razočarala,

Kroz varljivi život prepuna razočarenja je sama hodala

Sve više i više nadu u ljude je očigledno slomljena gubila.

 

Tko zna u koliko filmova je statirala koliko puta glumila

Svoj mir bi u crtežima noću pod svijećom pronalazila.

Sve više i više u posljednje vrijeme se u sebe povlačila

Nikome više nije vjerovala jer se totalno razočarala.

 

 

 

No kako je on došao,toliko nježnosti i pažnje joj poklonio

Strašno joj je promjena prijala ponovo se osijećala voljena

U njemu je nadu vidjela i nikada u njega se nije razočarala.

I polako sve je od jednog pogleda ne baš tako davno krenulo.

 

Poljubac je nešto kasnije došao jer je strah u njoj lebdio

da je opet neki lažov muškarac nebi ranio i razočarao.

Strast među njima u zraku je od početka vidljivo lebdila

Ali ta intimna veza nije se uspostavljala,više se maštalo.

 

Sa njegove strane ideje su sijevale da ona može i mora da uspije

On će je ako treba svaku stopu pratiti i ona mora na kraju uspjeti

Tako se i događalo bilo što da je pokrenula uz njega bi uspjela.

Samo on je od početka u nju vjerovao i eto to dokazati uspio.

 

Sada ona po svijetu putuje,svoje visoko znanje skupo naplaćuje

Njega se rado prisjeća i toliko toga za uzvrat mu slatko obećava

Ali njemu ništa nije potrebno još jednu misiju u životu je uspio

jedno divno biće na put sretnog uspješnog života je doveo.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno   20.04.2019

 

Ljubavna masaža u 212 poteza

IMG-47f6be61c47bddb22ec976e9dca3021f-V

 

U san došla si,učiš ljude masažom kako ljubav voditi

Tajna je u 212 poteza da bi masaža ono baš uspjela.

I svaki potez bukvalno samo  po tom redu baš mora

da se strpljivo ponovi i postepeno na njima primjeni.

 

Ništa ne smije niti slučajno da se možda preskače,

jer tehnika mimog toga rezultate na kraju ne daje

Pitam te na kome si to učila,kako si primjenjivala

a ti kažeš ne brini,uvijek sam samo na tebe mislila.

 

Nije važno bio to crnac,kinez ili indijac ili bilo tko

Uvijek su moj osmijeh i usne bile tamo  na tvojima

Tim trenutcima na tvojim usnama sam uživala

I ama baš nema veze ako sam sa drugim vježbala.

 

Prvi potez je ljubljenje da se komunikacija uspostavi

Svi se klijenti na bok nježno onako goli lagano polože

Intimni se dio tijela toplim peškirom uvijek prekrije

tako da mogu da se opuste i njenim rukama prepuste.

 

Glava se nježno desnom rukom podiže,kroz kosu prolazi

Jer jako važno je da se klijent prvim kontaktom opusti.

Prstima druge ruke se kroz kosu nježnom vibrom prolazi

Dok njene usne usnama njegovim vatreno lagano prilaze.

 

Mora mu obratiti pažnju na disanje da  možda ne prestane

Jer disanje mora da bude na početku smireno  da bi uspjelo

Klijent mora oči da zatvori i osjećajima prepusti i da ih doživi.

Vatra na usnama dokazuje dal prvi kontakt konekcije uspije.

 

Tada dolazi do buđenja nemira u njegovim gladnim grudima

Ritmovi se mijenjaju,jeza žmarcima kroz kožu tiho prolazi

oni ne smiju pokušati da je rukama slučajno trenutka dotaknu

odmah isti tren seansu moraju da prekidaju sve se baš prekida.

 

Tajna masaže je ono da bude bez njihovih dodira, poljubac je dozvoljen

Al opet ne smije da prelazi granice,tijelo ne smije da se pokreće.

Ako je klijent žena odmah kod poljupca ruka dole se nježno zavlači

Put do njenog klitorisa se nježno pronalazi i sa poljupcem sastavlja.

 

Ako joj se kosa podigne i postane nekako oštrija,seansa je uspjela

No ako muškarac i ćelav je sasvim druga tehnika se primjenjiva

Sa njegovim polnim organom nikada se kontakt ne uspostavlja.

On ili ona mora kroz taj poljubac vrhunac da doživi i tako će svršiti.

 

Naročito pažnju na uši klijenta obratite tamo čarobna mjesta postoje

To područje mora da se izbjegava jer seansu nevjerojatno ubrzava

I klijenti mogu brzo svršiti a onda im se puna masaža ne može naplatiti.

A cilj masaže je da duže potraje i da tih 212 poteza na kraju uspije.

 

I tako si kao najbolja u grupi masera glatko sve masaže si položila

Pita te profesorica kako si sa svim klijentima tako baš olako uspjela

A ti smiješ se govoreć da si uvijek samo mene strastveno zamišljala

Samo moje usne na svojima si uvijek požudno toplo i vrelo osjećala.

 

 

I na kraju seanse svi su oduševljeni zar je moguće na taj način ljubav voditi

Tijelo niti trunke pomjerati sve kroz poljubac doživjeti,onu vatru probuditi

I na kraju krajeva puni orgazam doživjeti a odnos nikada za nikada imati.

Toliko lijepo im je da bi opet voljeli barem svaki dan da masažu  ponove.

 

Profesorica pita pa tko taj sretnik je, a ne to i suviše rano je da se otkrije

Samo im kroz osmijeh govoriš da vide me u tvojim očima,koja ludnica

Da tehnikom 212 poteza masaža bi garant uspjela ako bi mene zamišljala

I na kraju svaki klijent čašu hladnog mlijeka dobije da se lagano probudi.

 

Al da se ne zaboravi čašu hladnog mlijeka moraju na kraju baš svi popiti

Jer od trzaja u tijelu te grčeve drugačije ne mogu osim mlijekom smiriti.

 

Budim se kiselina u ustima,grlo mi nekako baš do bola grčevito izgara

I kažem si ,idiote ljubomorni ispranog mozga si, nemoj snovima vjerovati

Pa samo razmisli koji sretnik si samo tebe je uvijek za uvijek strasno voljela

A drugi što nalete dah te ljubavi nikad ih ne dodirne, ona samo tvoja je….

 

Daj napokon suludi prosjedi ljubomorni čovječe iz košmara  probudi se….

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 20.04.2019  u 01:21 minuta

E moj dobri jarane…nemaš ti pojma koliko posesivno ona voli te

 

Noć biješe krenula onako tamna sa dalekog istoka

 i baš ne vidljiva neka sila prije toga me obuzima

neke misli nemirom zavladale bože kao da gubim je

i u tom razmišljanju i panici tvrdi san baš me obori.

 

I naravno u 03:15 opet budim se a oči raskolačene

Njen vlak dolazi i dok sam trepnuo ja se probudim

A ona na kruzeru sa nekim zagrljena sretna odlazi

I panika,šok me obuzima ne znam što mi se događa.

 

I onda više ne znam gdje se nalazim pa užasno paničim

Bože zar je moguće da gubim je, ne to ipak nije moguće.

A ona na kruzer ulazi i baš mi izgleda nekako vesela

Zer je moguće da me zaboravila i da drugoga je zavoljela.

 

Oči otvaram i čudim se što mi se to tako užasno događa

Pogledam gore u nebo puni mjesec me podlošću obuzima

I sjetim se da to razlog je mog ne spavanja i ludog nemira.

Na drugu stranu se okrenem i opet zaspati slatko uspijem.

 

I osjećam kako u snu smijem se, koja sreća me obuzima

Jer baš neki dan da voli me iz dubine srca je izjavila

Ta slika ta poruka se uvećala i naravno na zidu uokvirila

Kao dokaz da voli me i da očigledno samo moja je postala.

 

 

 

I onda grli, ljubi me, od usana se  niti trenutka ne odvaja

I kao da mi se zbog odlaska na kruzer nekako baš izvinjava

Dok u snu smijem se, baš do kraja u tim poljupcima uživam

I jedva tom slatkom snu odoljevam…i samom sebi progovaram .

 

E moj dobri jarane…nemaš ti pojma koliko posesivno ona voli te…

U snu od dragosti se okrećem, podlim ljubomornim zavidnim poručujem

Da nema šanse da me ostavi u zagrljaj drugom da na trenutak odleti

Ma što to njima ja objašnjam ovu ljubav oni ne mogu nikad razumjeti.

 

Oni su jednostavno prokleti ovakvu sretnu ljubav ne mogu niti zamišljati

I smijem se,bože kako sretno zadovoljno svemu smijem se jer ona voli me

A to bijaše samo ono baš ružan san koji nikad ne treba da vraća se.

E moj dobri jarane…koji sretnik si i baš koliko posesivno ona voli te

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno  19.04.2019 u 04:23 minuta

 

Njima obična a meni posebna

 

Svi kad je promatraju baš ništa ne primjećuju

Al zato ja sve uviđam tako divnu dušu osjećam

A kad mi se približi,poludim,slatki nemir zarobi

Koji sretnik sam,koju ljubav od nje predugo dobijam.

 

Tko zna koji su o nju zube slomili nikad je nisu imali

A u meni je nešto posebno prepoznala ljubav uzvratila

I sada od sviju se skrivamo i tiho budućnost planiramo.

Da napokon jednoga dana u jednoj luci zajedno živimo.

 

Predaleko je,pokušava da si život obezbjedi,pa umiri.

A do tada i ja sa svoje strane sve max poduzimam

Za našu budućnost što je moguće više pripremam

Sve je u božijim rukama,nadam se moja bude postala.

 

Kažu mi čovječe probudi se,ona baš tlo nesigurno je

Al džaba je, kao da mi mozak u detalje je isprala

Kao da svoju sliku na oči mi je zaljepila,vidim je

Uzdišem lebdim u oblacima i stalno sanjam je.

 

Još uvijek vrelinu njenih usana tako vrelo osjećam

još uvijek njen miris stalno prati mi, baš vidim je

a vjetrovi dok fijuču kao da ime joj tiho ponavljaju

i kiše kad sastave taj ritam prepun njenog imena je.

 

Njima je obična al u tim očima nešto posebno se prikriva

Tako je najbolje drugi je ne primjećuju i ne nabacuju.

Samo moja je,samo meni kroz maštu eto pripada

Ali samo još koja godina i bit će moja nadam se sudbina.

 

Njima obična a meni posebna nadam se sudbina

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,  17.04.2019

 

Zato požuri se što prije na usne mi vrati se.

 

 

Nešto u posljednje vrijeme o nama razmišljam

Od kada sa tobom sam postadoh drugačiji

Sebičan,posesivan i ljubomoran sam postao

A do jučer sebe kao takvoga nisam poznavao.

 

Ljubomoru nikada nisam trunke upoznao

Nikada za ženama nisam ludo zaljubljen trčao

A sada vidim me, cmizdrim trčim skapavam

Samo da se tvojih usana slatko dokopavam.

 

Samo o tebi i nama beskrajno razmišljam

Tko zna koliko budućih planova analiziram

U  našoj beskrajnoj mašti u krilu oduševljavam

Reci mi dal sam ja uopće više trunke normalan.

 

Dal su to samo moji snovi,dal ti uopće postojiš

Toliko davno bilo je kad si me slatko ljubila

Da su to samo puka sjećanja neka ostala.

Zato požuri se što prije na usne mi vrati se.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno, 17.04.2019

U detalje pišeš mi bože kako teško ti

 

 

Čitam tvoje pismo iznenadno pristilo

Nemaš pojma koliko me obradovalo

U detalje pišeš mi bože kako teško ti

I suzama sve te riječi uzdišuć ispraćam.

 

U svaku napisanu tvoju riječ se uživljavam

Iste terete i samoću baš nekako proživljavam

Znojim se,suze nezaustavljivo teku mi

Sada bih poletio da sa tobom boravim.

 

Bože koliko sam žena prije tebe imao

Ali da sam neku kao tebe duboko osjećao

Ne niti blizu se nisam kao za tebe vezao

Svaki tvoj bol i sreću potpuno proživljavao.

 

I onda me pisanje preuzme želim da javim se

Pišem satima ne znam niti  sam koliko,listova

Želeć da ti objasnim da bez tebe prazno je

I moram da vidim te il ću uskoro da poludim.

 

A kako reci mi,gdje ću te tamo daleko pronaći

Nikad se tako daleko nisam u nepoznato uputio

Valjda bih te nekako pronašao,vjetrove bih pratio

Jer miris ti ne zaboravljam niti kiša ga nebi saprala.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  17.04.2019 u 05:40

Priprema ispita napokon uspjela

 

 

Dok ti ispit neki žurno noćas pripremaš

Ja dosadan nekako jedva ti odoljevam

Pa onako sirovinski na tebe navalim

Baš želim krišom da te strasno poljubim.

                                                                                             

A ti nekako baš kraću  sekundicu mi odvojiš

Pa te usne onako na brzake slatko pokloniš

I moje trenutne potrebe barem malo zadovoljiš

A ja tek onda još više bih navalio  da bih te imao.

 

A tebi važno je sve to moraš  za težak ispit spremiti

A istovremeno i sebi i meni želiš nekako baš udovoljiti

Jer i ti si ta koja voli baš beskrajno posesivno ljubakanje

I ti si ta koje može i voli stalno da posesivno eto ima me.

 

I tako niti sam ne znam što i kako me u snove odnjelo

Samo sam tu u krilu ti zaspao a nisam te oprosti imao

Na kraju ispade da me umor savladao kao da sam ja

U stvari taj tvoj teški ispit spremao i eto san me savladao.

 

E sada reci mi tko se više trudio da bi taj ispit spremio

Ja koji sam te tješio i gladno sirotinjski poljubac tražio

Ili ti koja si me zakidajuć na poljupcu u dugoj noći smorila

I tako izmorenog iscrpljenog od čekanja olako uspavala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.04.2019 u 05:05

Piši, ne zaboravi, bez riječi trenutka me molim te ne ostavi

 

 

Kada se sjetim gdje  si, vrištim jer nemam te mjesecima

A oči pune suza toliko bi rekle al noćas šute ovim satima

niz obraze rovare  dok ime ti cmizdreć i cvileć spominjem

Piši, ne zaboravi, bez riječi trenutka me molim te  ne ostavi.

 

Dal na usnama ti žudnja stanuje dal ime mi ponekad spominje

Kako se osjećam teško bi bilo opisati a dušom tada ne cviliti

Sreća imam vjerne prijatelje stihove, ljubav u njima stanuje

zar i ti istu prazninu  ne osjećaš dal po nekad noću zaridaš.

 

Pogledaj kroz prozore,dal su visibabe u London pristigle

Ne brini, ovdje gajim ljubičice samo ljubavi cvijetaju za tebe

Puštam laganu muziku,ritam tanga me pronosi i sve govori.

Uz mene si stisnuta šapćem ti dal mi se te opet noćas priviđaš

 

Do kada misliš da se ovoliko dugo usamljeni i sami patimo.

Znam ne trebaš mi objašnjavati problem nikada nije u tebi

A ja iskreno u velike razmišljam da se tamo negdje pokrenem

I u našoj luci na onoj plaži te napokon zagrlim i  možda uštinem.

 

Želim da se uvjeriš dal sanjaš i dal postojim, dal sam ti došao

Da se probudiš da to više ne sanjamo nego da jedno drugo imamo.

A tango svakako pustimo u tom ritmu usnama ima da jezdimo

Ovu ljubav gušiti nesmijemo daj molim te da se opet imamo.

 

A kad ti kao meni bude teško pronađi me u snove dovedi me

Ja to baš svaku večer ne uspijevam, kažu da ime ti jecajem dozivam

vrištim u snovima pokušavajuć da te pronađem na usne dovedem

A ti daljinom nestala no osjećam da baš blizu si po mirisu vjetrova.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  16.04.2019

 

Al srce sa sigurnošću kaže mi…e baš sretnik si

 

Kako i čime sve u meni ženo mila okidaš

Jača si od svih opijata slatkih poznatih

Tako si me na sebe olako milo navukla

U okorjelog ovisnika tvojih usana pretvorila.

 

A tako sam te nevinu i baš nasmješenu

u srce pustio ono bez kapija olako pustio

A suviše kasno sam eto kao nešto shvatio

Na vrelu strast se opijen potpuno navukao.

 

I što sada, ne mogu bez tebe da boravim

Svo moguće i ne moguće ubogo vrijeme

Sa tobom sada u mislima slatkim provodim

Pišem ti beskrajne stihove, portrete iscrtavam.

 

Šav po šav od mene otpada,kontrolu prepuštam

Sebe ubijeđivam,svaku izrečenu riječ analiziram

Dal sam se opet zaletio,opet na vrele usne naletio

Al srce sa sigurnošću kaže mi…e baš sretnik si.

 

Pa se pod  jorganom sakrijem glavu osmijehom prekrijem

Vrištim,drago mi što u mome srcu beskrajna ljubav boravi

Što si mene izabrala,što si mladost i ljepotu mi poklonila.

E baš srce sa sigurnošću kuca mi… iz ruku nemoj je puštati.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  16.04.2019

 

 

A ti uporna, ne odustaješ od mojih usana

 

Eh kad bi samo znala ti koliko si u glavi mi

Ma koliko se trudio na drugu stranu okretao

Džaba je,tu si skakućeš mi nestrpljivo u očima

Žuboriš poput ne zasitnog vragolastog izvora.

 

I ono baš kad sam u nekoj žurbi i moram

Ono baš moram nešto hitno da završim

Jednostavno taj posao što prije smrljavim

Da ga iz ruke ispustim i opet tebi posvetim.

 

A ti uporna, ne odustaješ od mojih usana

Tijelo vrelo ti,oko mene se vatreno uvijaš

Na koje kakve misli navodiš, ono baš zarobiiš.

A iskreno ne bunim se jer gladan i žedan sam te.

 

Samo nastavi uporna do kraja ostani, smetaj mi.

Eh još da znas koliko vrtim našuh zajedničkih planova

Istog trena bi mi u glavu uskočila da sve provjeriš

I da zajedno sa mojom mašto finalni dogovr odlučiš.

 

A ti daleko,baš daleko kao da si u Londonu zaglavila

A mene ovdje neka dosadna ubitačna kiša zarobila

Nigdje mi se ne miče ne mogu da se truna pokrenem

Jedino sa tobom u mislima nekako mi ovi dani prolaze.

 

 

Ali što je najgore,meni već predugo baš predugo nema te.

Ne smijem niti da pomislim koliko ću još da te ne vidim

Koliko ću još da ti posvetim stihova dok budeš plovila

Al opet drago mi što si napokon eto san svoj ispunila.

 

Nemoj da se ljutiš na mene ako te probudim noćima

Jer bit ćeš mi u mislima na požudnim gladnim usnama

Nasmij se,kada me na tim usnama osjetiš,zagrli jastuk

I ti pomisli na mene da nas ova daljina ne pokori.

 

Toni Ljubisa Bozic ,Bugojno  15.04.2019

 

Želim da sretna si da nikad za nikad bol  više ne doživiš.

 

 

Koliko samo noći sam ridao zbog nje cmizdrio

koliko sam kroz te suze jecaja vrele krvi pustio

al opet ne žalim jer sam novu sto puta bolju dobio

svoj život iz blata tuge uz njenu ljubav lakše digao.

 

I kažu čovjek treba da oprašta ali nikada ne zaboravlja

A nju ne želim ime da joj spominjem cijenu joj podižem

Svo vrijeme svijeta ljubavi želim samo tebi da posvećujem

Želim da sretna si da nikad za nikad bol  više ne doživiš.

 

Nitko nikada neće te raniti sol na ranu ti podlo stavljati

Od svega i svakoga do zadnje kapi krvi ako treba braniti

Ti to zaslužuješ koliko ovo ludo srce svakim trenom raduješ

Želim da ti ljubav uzvraćam i svojom te beskrajno doživljavam.

 

Al nekako podlo u meni neki crv se pomjera na nešto upozorava

Kada da ćeš nekoga upoznati i sa njim otići a mene teško raniti.

Ti možda rekla bi da zlo ne prizivam samo zbog mene može pristići

I samo stresem se, ta užasno ružna jeza pristigne pa me spopane

 

Znaš li ti divna ženo od prvog poljupca koliko posesivno volim te

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  14.04.2019

Da li i ti možda isto sanjaš.

 

 

Predugo sam čekao na tebe, ispijao što mi padne šaka

Tražio sam utjehu u vinu, a podla nada srce noću vara.

Noćima sam ubijao sebe, ti si bila u nekoj drugoj priči

Imala si njega da ti srce slama, a ja zbog nje potopljen u tuzi.

 

Pustila si mene sebi blizu, podarila mi usne koje sanjam

Sada želim da sam pokraj tebe, da li i ti možda isto sanjaš.

Što te tamo odvelo u London, dal ti kiše tamo ispiru svu tugu.

Jedan čovjek misli samo na te, poslje tebe ja ne želim drugu.

 

Sad dok pijem stihove ti pišem, s njima noćas ispirem sve boli

Bit će ovo sonnet samo tebi, znaš da uvijek možeš računati na mene.

Samo piši kad ćeš da se vratiš,koliko dugo moram čekat na te

Nek te brižno svi anđeli prate, sklopio sam sporazum sa tugom .

 

Godine će proći kažu vrlo brzo,  kad se željno čeka tko se voli

Kad bi mogla da zavriš u mene, vidjela bi ljubav i dušu mi punu

Pogledaj mi oči kako sjaje,da li možeš možda  prepoznati sebe

Osmijeh mi se čuje preko mora da te prati pazi jer si moja.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,  14.04.2019 05:21

Vrtlozima požude

 

Ona…. žubori… u skrovištu  svojih maštanja, u prašumi divljih korjenja.

Pećinom pauka, ljubavne svilene mreže razvila… zamku priprema za njega.

On… prati je danima …promrzlim noćima bez spavanja, pronalazi tragove

Opijen  polenom polja vrtoglavih  čarobnih  ljiljana, zasjeda uspjeva

Ona obožava orhideje, ljiljane, duša kroz njih se prikazuje, opijum očima.

 

Al sve što vrijedi kratko je, sa dugom u treptaju nestane, pa podsjeća.

Frž njihove strasti se uskovitlava, zamućuju sve izvore maštom dodira.

Požude iskrene rovare …spontano je dešavanje a ne  dosadno planiranje,

Previše su dušom zaronili, bukove uskovitlali, bez daha ostaju nesvjesni.

Neka ih prošlost približava, kroz pupoljak cvijetova, silinom maštanja.

 

Čavrljanje kroz poruke u trenu preleti atlantike, osjećaju se u grudima.

Vražičak požude, u očima njegovim potražuje , uvlači se u njegove predjele.

Igrom riječi sa njim se poigrava , iskušava njegove granice, do kuda odvode.

A on, dječak u prolazu učenja ljubavnih prevara, uči na svojim greškama.

 

Suzama otkriva svoje kratere, na njenu požudu srcem se zalijepi, pa otkači.

Ona, svjesna mu slabosti stalno srce mu razbuktava, ulje na vatru dolijeva.

I dok noćima u šetnji je… šalje mu ljubavne poruke, da uzbuđenje ne prestane.

Po nekad na kameri u očima njegovim čita sve moguće slabosti , da je zavoli.

 

A onda, kuda će rijeka maticom da se zavalja, preko nepoznatih predjela.

Ljubav će voditi u šatoru njihovog maštanja, prekriveni cvijećem proljetnih latica.

Nema mrvice odmora, tjera ga da veslanje rijekom nastavi, recituje stihove.

U očima njegovim ona stanuje, napokon je uspjela, u duši mu gnjezdo savila.

 

Vrtlozi požude… uh nepregledne livade… uvijek u istu luku strasti navode.

Obaraju sve kapije, potapaju brodove, bez pameti usklade dvije polovine.

Poslije toga, sve  utihnu varnice, mir u duši se prikrije, zadovoljan putuje.

Vrijedilo je ratove mašte voditi, da se istina ostvari, makar i preko ograde.

 

Poslije toga se mirno razdvoje, povuku na svoje obale, preko korita gledaju

Po nekad rukom zamahnu, maštom pošalju poljubce, da se ne zaborave.

U tišini sanjaju da se rafting divljim dušama opet dogodi, niz poznate bukove.

Kada su zajedno, prestaju zakoni prirode , na grijehove maštanja  navode.

 

Na istom čamcu varakaju…strašću luduju, dok rok trajanja ne istekne.

Nedam ti blizu, moja si robinja, skrivam te u grudima, da eksplodiraš

UH neznam šta je stobom…a bit ću ja Tebi vrlo blizu…na vrelim usnama.

Ne može tek ovako da se zatvori ova rubrika, samo ovim prodorima očima

Bez uzdaha na grudima, bez prelijepih maštanja, u šatoru dešavanja.

 

Toni Ljubisa Bozic,  Bugojno  13.04,2019 u 21 i 01 hrs

 

Na laži i podvale ne nasjedaj samo ih ujedaj

 

 

Sada kada si daleko nemoj na laži i obmane da nasjedaš

Drugi će te pozivati poruke prosljeđivati da sam ti nevjeran

A samo ih ljubomora oblijeće jer nisu stale u moje stihove

Glavu gore i u Londonu uživaj,ne dozvoli da te ometaju.

 

Nemoj da uletiš u zamku i kreneš sumnjati pitanja postavljati

Ne obraćaj pažnju na lažove što gotove priče na tacni serviraju

oni na taj način podlosti hrane se,na mizeran način prehranjivaju

jednostavno uživaju kada tuđu ljubav i sreću hinjski rasturaju.

 

Pažnju ne obraćaj, nemoj i suviše lako na priče da im nasjedaš

Samo u grudim prati znakove,pregledavaj tragove to sve dokazuje.

Ne znam kako bih podnio kada bih saznao da sumnjaš u mene

Samo zato jer su ti lažovo srvirali bez dokaza čiste podvale.

 

Nastavimo našu čarobnu bajku imamo jedno drugo čuvajmo.

MA što god da mi o tebi pričaju mogu samo da me nasmiju

Samo tebi i svome srcu vjerujem,na druge lažove se ne obazirem

I ne želim na te jadnike sekundu da protraćim i vrijeme izgubim.

 

Piši mi,šalji poruke, ako možeš po nekad kada stigneš nazovi me.

Meni je najbitnije da isto kao i ja voliš ono iskreno beskrajno me.  

Ne želim da pišem stihove natopljene suzama jer si me razočarala

Za mene ne brini na te podvale hinja ja isuviše lako ne nasjedam.

 

I kada čujem nešto smijem se, o lažima i podvalama ne razmišljam.

U kutak mira se zavučem, pisma pregledavam,pored sebe te zamišljam.

Jer ne želim da upadnem u zamku prošle ljubomore i glupih ratova

Previše dubokih rana još odavno ja nosim kravreći bolno u grudima.

 

Drago mi da si na poslu uspjela a sjeti se koliko u sebe si sumnjala.

I sve maštam kako bih te na novo vidio,ljubio do beskraja imao.

A nekako u podsvjesti bojim se tog na novo susreta,lupanje u grudima.

Da ne zakažem da jednostavno od želje ne izgorim pa poludim.

 

A poruke nekako kasne , ne sjećam se kada je pismo pristiglo

Možda je netko ili nešto našu konekciju u korjenu spriječilo.

A ja ispraćam brodove,možda neki de donose, ili debelo varam se.

Možda avionom pristigneš da onaj vreli ljubavni zrak udahneš

 

Toni Ljubiša Božić,  Bugojno, 13.04.2019   u 13 i 13 hrs

 

 

 

 

Kad bi barem priznala, dal se i tebi ovo isto događa

 

 

Do kada ću da zamišljam sebe na tvojim usnama

Kada, reci barem godinu kada to budeš dozvolila.

Na sve načine pokušavam da ti se ono približim

Pa riječi strastvene pune požude i žara koristim..

 

A ti kao hladna si, više na zemlji od mene si

U meni se bajke maštarenja prepliću,izluđuju

Što mi se to događa, a nisi me čak niti poljubila

Zašto se vidim u tvojim očima, il je sve zabluda.

 

Tako blizu si, a usne ti godinama slatko poznajem

a nemam te, koje zavaravanje, ipak uporno čekam te.

Možda sam samo umislio pogrešan zaključak donio.

Kad bi barem priznala, dal se i tebi ovo isto događa.

 

 Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 13.04.2019  u 05 i 12 hrs

 

 

Bukvalno imam viziju i to se odigrava,koji scenario koja predstava

 

 

Ne znam za tebe ali jako dobro znam i sasvim sam siguran

Što se u meni događa,koliko se čudna energija probudila

Sve si bliža mi i baš moram ti priznati misleć o tebi baš uživam

Jedva ove puste stihove na papir uspijem ubaciti i sve zapisati.

 

Dal se kod tebe kao kod mene skrijavu one slatke skrivene namjere

Možda više tepam i osjećaje izražavam il se ono baš pusto zavaram .

Il sam sve pogrešno zaključio i sve u ovoj sijedoj glavi zamislio.

No ipak na svim trenutcima hvala ti, barem su stihovi uživali.

 

Pitam se kako si me tim škrtim javljanjem osvojila,pa i zaludila

Kako to tvoje baš u rijetko javljanje nekako slatko obuzima me.

Pa kao klinac zamišljam naš skorašnji susret, u poljubcu uživam.

O tom nekom zamišljenom susretu do u najsitnije detalje planiram.

 

Bukvalno imam viziju i to se odigrava,koji scenario i koja predstava.

A slike ne mogu ti opisati sad smo u snijegu ono veliki smetovi

Pa kiša ljetna nas oblila a ja na tvojim medenim gladnim usnama.

I te slike se neprekidno redaju noćima slatko mira mi nedaju.

 

Uživam, baš uživam i svim tvojim čarima ne želim da odoljevam

I u neko doba sav se mokar probudim preliven čudnim suzama

Valjda me tim trenutcima opijenosti neka posebna milina obuzme

Pa sve to suzama sreće oblije iz tog sna ne želim da budim se.

 

Ne znam kako da ti dokažem,kako i koliko dugo sve se ovo događa

Ali znam i da sam siguran,kriva si što si me ovim pićem opila

kad bi sjene na zidu mogle barem trenutak pričati sve dokazati

jer su svijeće da dogore ostale dok sam pisao ne zasitne stihove.

 

Već sada toliko užasno fališ mi a nisam te niti susreo,u živo vidio.

Nisam te usne medene sočne na svojim gladnim ispucalim imao.

Al opet hvala ti,što mi barem po nekad pismo iz daljine pristigne

Jeste da mi spominješ kako teško i usamljeno ti je a ja grizem se.

 

Nekad noćima ne spavam sebi jako teška pitanja postavljam

Zašto još uvijek tu sam zašto kad sam nesretan tu se zadržavam

A onda plašim se da možda ne donosim ono baš pogrešne zaključke

da se ipak možda suviše rano ne zalijećem u ljubav neku zaklinjem.

 

Jer ipak ja nisam siguran dal i ti isto osjećaš što se i meni događa

Il je mene kao i mnoge druge uhvatila suluda kriza srednjih godina.

U ogledalo pogledam usne mi izgrižene prečesto ime ti spominjem

Podočnjaci se spustili, spavati stihovi nisu mi noćima očigledno dozvolili.

 

Iskreno ovo stanje opijenosti posesivno što duže želim da održim

Želim da noćima imam te,želim da pišem ti stihove dušu izražavam.

Možda i koji tvoj portret ako uspijem barem sličnu da te nacrtam

To stanja su kojim želim da ti iskažem nešto što je u duši pa  iskazivam.

 

Nisam siguran a možda i jesam da ipak to ljubav je, možda se zavaravam

Možda samo u ovoj sijedoj glavi svoje puste želje noćima eto ispunjavam

A baš bih volio,ne znam kako bih ti stanje ovog slatkog nemira opisao.

Al baš uživam,što barem stihove kao dokaz nečega eto tebi ostavljam.

 

Skrivam ovo lutanje,imaginarno čekam te dok beskrajno nadam se

A zavidne hinje oko kuće mi lutaju o meni se raspituju nema me.

I oni koji su me vidjeli nisu me prepoznali obrazi su mi otekli

Valjda je to od noćog pisanja i ne spavanja tragovi na licu ostaju.

 

Ali ovo što žubori u meni dokazi su ne uništivi,do tebe očigledno stalo mi.

Jer nema kakvi da me bolovi oduzmu  samo ti ime slatko izgovorim

Istog trena osmijeh na lice nabacim nema veze u koje doba noći se dogodi

Istog trena me u život prepun osmijeha tvoja čudna energija povrati.

 

Kad bih samo znao da i ti sve ove čarolije barem trenutak osjećaš

Mislim da bi se u najljepši potok sreće pretvorio i sretnički žuborio

A onda neka sve prestane, ali ništa i nikada neće zaustaviti stihove

Ljubav je najljepša mistična energija koja cijelim bićem obuzima.

 

A vrijeme ne umoljivo bez tebe prolazi,moram ti priznati fališ mi.

Zašto traćimo sve ove sekunde što bi mogli imati na usnama

Sudina ima svoje razloga zašto nas je i suviše blisko približila

Zašto nam je ove čarobne posesivne trenutka toliko odvojila.

 

Sve na nama je , uzmimo u ruke svoju sudbinu,sagradimo kolibu

Prepustimo se životu neka se najljepšim nitima povezuje,trebam te

Ti mene kao i ja tebe posesivno priželjkuješ, barem ja tako osjećam

Il se ipak na žalost samo u svojoj jadnoj mašti očigledno zavaravam

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.04.2019 u 04 i 24

 

 

Dal ti je itko ikada u oko ušao u dušu ti zavirio, dok je portrete crtao

 

 

Poslušaj, molim te budi strpljiva neka te moja ljubav na daljinu održava

Sve će ovo uskoro brzo nadam se proći i samo lijepih stvari ćemo se sjećati

Nikada više loše i teške trenutke nećemo spominjati samo se voljeti

Samo me nemoj da zaboraviš il ne daj bože ne razumnom odlukom ostaviš

 

Ne želim da mi se noćima košmari teški bolni javljaju u grudima pritiskaju

Ne želim da jecajuć buncam i kroz snove te dozivam pa nekako izluđivam

Ne želim da me tuga uzastopno preljeva uporno ubija,užasna sudbina

Kada ti ime spomenem od suza i cmizdrenja da se ne daj bože zakocenem.

 

Ne ne želim kroz ta stanja užasa nikada više trenutka da prolazim

Ne želim da se što eto baksuz sam nekako noćima proklinjem

Jer kaži mi kome bez tebe da dušu od sreće nasmiješen otvaram

Kome na usnama najljepše trenutke strasti da gladno poklanjam.

 

Znaš da nisam glumac i da u ljubavi ne znam da foliram

A ti razmišli dal imaš u drugom sve ono što imala si u meni

Pazi nikada te neću moliti nikada više niti za nekim trčati

Ako misliš da sa njim  tamo bolje je neka tako do kraja i ostane.

 

A znam sav svijet možeš obići ali ovakvu ljubav nećeš doživjeti

Uvijek ćeš na moje usne se vraćati a njega možeš uporno ljubiti

I zapamti dal ti je itko u životu ovako iz duše pisao beskrajne stihove

Dal ti je itko ikada u oko ušao u dušu ti zavirio, dok je portrete crtao

 

Ne nikada nećeš nekoga blizu ovako iskreno zaljubljenog susresti

Ma možeš oglase raspisati sve te uvjete od muškaraca tražiti

Džaba ćeš novce i vrijeme trošiti, al zapamti mene više nećeš imati

I sve je bilo uzalud na kraju bolno ćeš shvatiti, samo mene može voljeti.

 

A nikad ti nisam priznao svašta su mi o tebi govorili znam da su lagali

Nisam htio da te opterećivam u te ležne priče podlaca trena uvaljivam

samo htio sam u iskrenoj ljubavi svaki tren sa tobom da beskrajno uživam.

I razmisli kada ovo pismo budeš čitala,suze ti londonsk kiša ne bude saprala.

 

I zato molim te budi strpljiva neka te moja ljubav na daljinu održava

Sve će ovo uskoro brzo nadam se proći i samo lijepih stvari ćemo se sjećati

Nikada više loše i teške trenutke nećemo spominjati samo se voljeti

Samo me nemoj da zaboraviš il ne daj bože ne razumnom odlukom ostaviš.

 

Toni Ljubša Božić, Bugojno 12.04.2019