Kako se predivno osjećam dok tebi ljubavi pripadam
Mada nas oceani nekako kriomice tiho odvajaju
Među nama se osjeti strah i neki čudan nespokoj
Al svi koji me gledaju u osmjehu tvoj lik prepoznaju.
A kažu mi Iris isto i tebi dok se smiješ se događa
Molja ljubav na tvom osmjehu se jasno oslikava.
Znam da bi dušmani sve to da mogu razvalili
Al bijednici neznaju,siromasi pravu ljubav ne razumiju.
Mi želimo da se volimo makar daljine sve potkuhavale
Jako dobro znas da volim da te posesivno divlje volim.
I briga me,neka svi čuju za nas evo vrištim na sav glas
Jer bez tebe da budem i ne pomišljam,bio bi to brodolom.
Svo ovo vrijeme prokletog oteglog u sumornoj daljini čekanja
Po nekad prokleta tuga u srce mi zakuca dušom se prelama
Pa molim se da ovu razdvojenost među nama nekako izdržim.
Zato te svakodnevno u stihovima spomenem i u srcu zadržim.
Jednog dana kada ih budeš čitala bude ti trebalo tucet godina
Budeš toliko suza ispustila dok ih budeš čitala,jer shvatit ćeš
Bit će ti tako jasnije,bez tebe sve tako otužno i prazno je…
I na kraju ipak ćeš mi se kriomice a ponosno diviti
kako bez tvoje ljubavi svih ovih godina mogoh živjeti.
A dobro znaš od prvog dana potpuno si u moju ljubav sigurna.
Mada vrijeme daljina i zaborav svoj danak laganini uzima.
Znaš da čuvam svu ljubav samo za tebe kad pogledaš u mene.
Zato tvoje slike i tvoja pisma svakodnevno uzdasima prelistavam
I svaki mogući trenutak sa tobom provodim, tako se oduševljavam.
Nedam zaboravu das svu ovu moju požudu hinjski ugasi
Zabludu i nadu protiv naše ljubavi zaborav nekako lopovski koristi
Ali eto već godinama nedam se jer iskreno previše volim te.
U meni ne postoji kanjanje nego gordost i ponos što imah te.
O bože Iris, kako se predivno osjećam dok tebi ljubavi pripadam.
Mada zabrinuto jer neznam što se sa tobom tamo tako daleko dešava.
Jer prođe nekoliko godina samo puka tišina između nas obitava.
A sumnji nedam da mi se uvali,ljubomora znaš da kod mene ne postoji.
Jednostavno srce me vodi i sve mi govori jer tvojoj ljubavi
Još uvijek ne može da odoli.
Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,17.06.2018
toni"s poetry 