Mi moramo što prije sjesti oči u oči gledati dušu otvoriti
Ne mogu ovo u sebi držati ali bez tvoje ljubavi ne postojim
I neka si njegova neka te ima noćima,živiš u mojim nadama.
I po glasu ti primjetim, drugačija si postala njega si zavoljela.
Znam i tako sam siguran da još uvijek mene držiš u grudima.
Jer Pariz je smiješan,venecija i gondole kada dvoje ludo vole se.
U tvom osmijehu toliko ima zaraznog otrova koji mene opija
Za mene si knjiga deblih korica tek mrvicu naslovom pročitana.
Meni si tajanstvena još uvijk posesivno privlačna al neotkrivena
Baš bih volio kada bi tvoju galaksiju i planetu prije od sviju otkrio
Jer znam i siguran sam da ne dolaziš iz ovog bijednog sazvježđa
Prije tebe i sada ljubav je neuporediva i nepojmiljiva kakvu poznajem.
Iskreno toliko puta sam pokušavao i sebe uzalud naivno zavaravao
Da te zaboravim i na sve moguće načine iz srca nekako izbacim
Al ne ide ješ gore je, uporno u meni si i ne mogu da na tebe ne mislim.
Na svakom uglu si kao da vrebaš me na moje gladne usne da naletiš.
Al nekako sve je naopako ispalo meni si kao i druge odstrelila
I na tome ti čestitam baš si uspjela od mene si pobjegla
Al nije te briga kakav si dar mar u nemi rapravila i kako razorila.
Stvarno sam baksuz u ljubavi kad god zavolim ja to bolno izgubim.
I to ne mojom krivicom da bez ljubavi ostanem, eto takva mi sudbina
Jer ti kada muško srce osvojiš kao da ti on nekako dosadi samo odletiš
Jer u posljednje vrijeme sve rijeđe i kao stranac javljaš se
Kao da te netko na te poruke i pisma prisiljava, nije mi to potrebno.
Sadaka ljubavi mi ne treba, borim se sa tugom i čemerom u grudima
A toliko je toga u meni skršeno i potonulo, al eto osmijehom prikrivam
Koliko sam propao dušmanima ne dozvoljavam da mojom tugom slade se
Uzdignute glave ulicom prolazim istu lažnu nasmiješenu facu nabacim.
A tako bih rado da netko tugu otkupljuje velike pare iznenadno zaradio
Toliko sam buradi napunio toliko cicsterni odavno je zapečaćeno
Moglo bi se jezero natopiti ali želim te suze od dušmana skrivati
Nedam im da moje slabosti saznaju u moj nesreći da slade se i uživaju.
A nas dvoje ma što da smo imali duboka tajna ostaje skrivena u meni
Za to ne brini, nikad nitko neća saznati dal smo išta imali, vjeruj mi.
Neka te sreće kroz život prati i znaš da ne mrzim te mada imam razloge
Al nisam od tih da se osvećuje i ženu proklinje,neka bar sreća prati te.
A ja , jbga ,nekako ću izdržati ti si mi druga što je srce ono baš slomila
Priznajem mjesecima sam cmizdrio, jedva sam te preboljevao
Čak ni sada nisam siguran dal si iz srca mi potpuno nestala, osjećam
Vjerojatno tamo dok sam živ negdje budeš stajala, nemoguće te izbrisati.
A nekako baš taj sastanak i rastanak sa tobom bih volio da se gledamo
Da se za ruke držimo dok mi budeš razloge objašnjavals, da osjetiš.
Usne bih ti gutap dok bih te gluho slušao, ništa ne bih zapamtio
Jer bih u tvojoj prisutnosti uživao,opet bih te poželio i opet popustio.
A kako bi ti reagirala, posebna priča… dal bi me lagala sebe opravdavala
Vjerojatno bi tako postupila jer svjesna si da si ti u stvari sve razorila
A ja naivac joj uvijek te čekam i još uvijek te naivno posesivno sanjam
pisem ti srceparajuće stihove da užasno fališ mi da ne mogu bez tebe.
Sam sebi čudim se i ponašam kao balavac koji nikada nije ljubio
Al iskreno nikoga kao tebe nisam tako preduboko preiskerno zavolio
Jer ja poslje tebe definitivno nisam isti ostao, bukvalno sam propao
Životu sam se prepustio ,nada je na čistoj rezervi samo što se nije ugasila.
Krećem se tvojim labirintima,tko zna koliko će da me hrani ta glad neodoljiva.
Tek kad sam te zavolio toliko tajni i slabosti o sebi sam otkrio, nepojmljivo
Da sebe nisam niti trunke poznavao da bih ja zbog neke žene toliko ridao
Danima mjesecima slomljen tugovao to je za mene nepoznanica neshvatljiva.
I sada kako živiš sa njim meni eto onako iz savjeti porukicu rijetko pošalješ
Da me se sjećaš da boljeg čovjeka nikada nisi upoznala, a njega si odabrala.
Tako da ti ta priča ne pali možda je možeš nekom drugom naivcu prodati.
U tvoju ljubav se više nitko nemože pouzdati niti ti sebi možeš vjerovati.
Da ne zaboravim kako si otišla i godišnja doba su se nekako zbrkala
Većinom je nekako ona bljutava veljača u meni ,ledeni tutnje oblaci
Jer krivac si ma što i čime se opravdavala mene si razorila, to ostaje
Al opet jeste da je rijeđe pored sebe poželim te, iskreno priznajem.
Toni Ljubisa Bozic Bugojno 12.09.2019 u 22:26 minuta
