Iskoči, iz mene zauvijek drska samoćo nestani.
Dugim neprospavanim noćima više ne dolazi.
Da me proganjaš napokon progledaj i prestani.
Ljubavlju Izgaram, izluđujem jer nemam je.
O samoćo odlazi,na našu ljubav zazaboravi.
Ona je za nas napokon rođena i stvorena.
Zar ne shvataš spojila nas je sudbina.
I zato sa lakoćom tebe samoćo izdržavam.
Svakim trenom na njene usne se naslanjam.
Svaki moment iskoristim u krilu da boravim.
Svaku misao, svaki potez duše joj nazirem.
Momentom srcem snagu neobjašnjivu dobijem..
Ti samoćo nikad nećeš shvatiti,niti upoznati.
Što znači ova gorda savršena veza mislima.
Misliš da sve možeš da ugušiš tugama.
Al debelo varaš se, ljubav kad prava je.
Sa lakoćom sve izdržava i sve prebrodi.
Dovoljno je da oči zaklopim, pa je zamislim.
Onda joj svaki dio požudnog tijela dotičem.
Onda toliko toga između nas milinom izranja.
Dan i ako kišan i sablasno možda tužan je
U nama prikrivena snaga srećom odzvanja.
Imamo svoje nedirnute savršene magične galaksije.
Gdje svakim jutrom jedno drugom osmijehom osvane.
Kroz te savršene dodire požude čarolija izranja.
Jedno uz drugo savršeno jezdi i toplinom izranja.
Neznaš ti to samoćo, ti si prokleta iz korjena.
Jadan je onaj kome ti samoćo nadu pokoriš.
Kome ti sve što vrijedi daljinom samotnom razoriš
Uneseš nemir sumnje, ljubomoru i plakanje.
Onda takva ljubav jako brzo poklekne i nestane.
Zar samoćo nakon ovoliko godina ne vidiš.
Zar ne osjetiš da ljubav je sve snažnija.
Volim je bona, volim iz dubine sjećanja.
I neka privremeno nema je, i neka se tamo sklonila.
Al naše vrijeme tek dolazi makar ti sve razorila.
Kad go poželim kroz kosu joj bljeskom proletim.
Noću osmijehom preko dekice laku noć joj poželim.
I tako odvojeni a istog momenta zajedno skvrčeni.
Neizmjerno sa nadom žudimo i duboko shvatamo.
Da vrijedi svaka godina daleke svjetlosne godine.
Samoćo shvati, od nas odustani, ove sretnike zaboravi.
Jednom drugom savršenstvom smo sve zavijetili.
Među nama vrije, plam poseban daljinom odzvanja.
Ljubav je moja samo njenim likom opet stvorena.
Mogu drugi misliti da je ova ljubav sumorna varka.
Al jedno drugom sve smo poklonili, sve u detalje razmijenili.
I nakon toga sve drugo nema smisla nevažno je.
Savršenstvo postoji samo kada se ova dva srce pripoje.
Kada jedno drugom i daljinom sve savršeno dožive.
Kada im pisma trepere, mirišu izvorima požude.
Kada se sluti i na daleko skorašnji susret osjeća.
Kada jedno drugo prate u svakom momentu osjećaju.
Trenutak vječnog spajanja slute, tako duboko osjećaju.
Samo im fasli ona bliskost, završšni sjaj u očima.
Fali im onaj tračak sunca u zacaklenim zaljubljenim očima.
Jer od prvog susreta fanfare u njima nemirom odzvanjaju.
Odbljesci dodira na daljinu svoje tragove otkrivaju.
Zajedništvo na daleko se osjeća, šalje se energija.
A toliko toga, da nitko nezna niti muvicu osjeća iščekuje.
Kad bi drugi mogli samo tračak te savršene ljubavi da osjete.
Da se u njihove misli zavuku pa da od sreće izlude.
Samo bi mricu shvatili, savršeni trenutak osjetili
Koliko toga još u njima prikrivenog zrije i procvjetava.
Njihova ljubav odraz je nezamislive mašte i sjećanja.
I zato samoćo nemapšš šanse u ovim zaljubljenim grudima.
Okreni se, slobodno na nas zaboravi, zaboravom nestani.
Plima u našim gurdima, sve natopi sve žarom popunjava.
Svati samoćo da smo sretnici u planinama čekanja.
Bitku za naše duše samoćo ti si očigledno izgubila.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.06.2014 u 07:54 minuta
toni"s poetry 