Čekat ću, na svoj iz dubine srca način molit ću

E baš nemam pravo da tvoju sreću podrivam

Ali prosto ne mogu ljubav prema tebi da sakrivam

Ok, neka si sreću sa njim na kraju ipak odabrala

Ali nisi svjesna što si srcu mi preduboko učinila.

Kako da se sve što smo imali tek tako zaboravim

Tvoje usne grudi noću me ohološću raazdiru

Prosto trenutka mira mi nedaju, koliko trebam te

A opet toliko boli me njemu u krilu si završila.

No mržnja u meni se trenutak nije probudila

Jer još uvijek nadom svjesno  eto zadojen

Tvojim caklenim očima I osmjehom zaluđen

I kad te maštam suludo prokleto sam opčinjen.

Divno je zamišljati, da smo opet zajedno maštati

Makar pukao ali od tebe ne mogu ljubavi odustati.

Čekat ću, na svoj iz dubine srca način molit ću

Tvoju pojavu il dolazak vječno u mislima čekat ću.

Poklanjam ti iz dubine duše sve ove godinama stihove

Nadam se da ova posesivna istinska energija dopire do tebe

Jednog dana sigurno doći ćeš, moje srce je tako sigurno

I vjeruj mi, nikada do sada nije me eto da znaš obmanulo.

Toni Ljubisa Bozic, Toscana,17.04.2022

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s