ŠESNA KIPARICA

Strast njegujem…neskladom se prikriva maštom raskalašenih tekstova
Žustrih istinskih poriva, vagonima nakrcanih požuda, nemirna pristižu proljeća.
Odzvanja ulicama zvonce dugina dolaska, između zbilje i sna si prikrivena.
Sva su predata oružja, položene bijele zastave, njen dolazak se dočekuje.

Njena Milost se priziva, dal će osmjeh da pošalje, sve ludosti zaboravi
Zaluđuje blagim pogledom,jer takva jestvorena, za mene možda čuvana.
Unesi me u svoje blokove crtanja, od mojih stihova skulpturu požude postavi.
Bit će prepoznatljiva, mojih usana na tvojim grudima, dok stihovima putuješ.

Kada zavre ne popušta, kilometre putuje, hirove potpiruje poklone pronalazi.
sebi da udovolji, nije važno što nema logike, njezina sujeta razvaljuje.
A zavoljeh je ne namjerno, naturila pravila, liječu dušu putem šopinga.
A ja popuštam, papuča na grudima pritisla… slatko se podsmjehujem.

Nudim joj, nudim se, uzmi me…na postolji svoje strasti me postavi,
Slatkorječiv sam kad njenim usnama putujem…grudima zaslađujem
U snove se zavlačim… u postelji joj najskrivenije tajne došaptavam.
Među nama nema podvale, istinska ljubav se razmjenjuje, dokazuje.

Dal ću napokon vrh njenog srca osvojiti, dušom od patnje osloboditi
Sve ono što drugi su samo maštali, u prazno željeli, meni se ostvariti.
Shvatam kojim sam plovio prazninama, život je bio monotona pustinja.
Hodao sam provincijama životnih dešavanja, ona me je u centar uvela.

Zašto dragi Bog odluči da Je što dalje drži od mene, putuje kroz stihove
Postoji velika mrvica što volim kod KIPARICE, prodire kroz duše oblake.
U svakom trenu je prisutna, tetovira, gravira požude na mojim grudima.
Bože Dragi Hvala ti što je na moje ograde nasloni, da volim jeeeeeeeee.

Još dalje i više se u grmlju pregršt ljubavi prikriva, načičkane pozivima.
Ako Nekada Amajlija moja postane, zaštini znak korica stihova nek ostane.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.05.2012 u 23 i 24 hrs

 

VLAKOM JE NESTALA

Čekah njen dolazak, prohujaše vlakovi bez stajanja, odjezdila ljubav čekana.
Takva je sudbina, nije dozvolila, zadovoljstvo susreta od srca otkinula, začarala.
U srcu strijela probola, duboko se zarila, trokuka kao sidro u meni je pristala.
A toliko sam sanjao , maštao, vrelinu čarobnog susreta, zbog straha je nestala.

Mladost je spriječila, da noći na mojim grudima, sva se zagubila, bez razloga.
Toliko smo razmijenili poruka, mailova , sve je palo u vodu, ona je posrnula.
Samo kroz staklo je mahnula, u suzama, nešto u bradi je smuljala, nestala.
Dok vlak fijuče, njenom naredbom odlazi, da se sve zaboravi, zauvijek izblijedi.

Mladost me razmazila, njena sam bio igračka, potrčko iz susjedstva.
Tako, bez milosti samo produžila, pogledom ispratila, bez teksta ukopala.
Nasukan ostadoh na njene duše sprudove, dugo ih pripremala za mene.
Bez milosti sve izbrisala, kao da je sve prašina, mašta ludosti prohujala.

Neki bijes me obuze, željan postadoh osvete, slomljen na peronu tugujem.
Tako me na zemlju spustila, svu moju čežnju, iskrenu ljubav obezvrijedila.
A toliko se spremala, radovala… kroz suze se predavala, magacin poruka.
Logika opustjela,pamet se raspršila, prazan pogled utrnulog lica putuje.

Laganim snuždenim korakom, spustih ranjene kosti u hladu borova parkova.
Pozvah je da objasni, tišina na drugoj strani ne odgovara, i ona je ranjena.
Bludnica nije postala, plašila s miliun razloga i sumnji, zato je posrnula, odustala.
Sa njom sam posrnuo, sve tajne otkrio, na dlanu sve joj mašte poklonio.

Žena draga srcu mom, objašnjenje iščekujem, bez razloga, prekršila dogovor.
Obuzelo ludilo, razorio hladan bol , izbezumljen tražih barem neki odgovor.
Život nema logike, propalo planiranje, odlučila da nestane, sve bestragom izbriše.
Dvije duše su ostale, tuguju, otpatcima života se prehranjuju, a rana ostaje.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 28.05.2012 u 19 i 11 hrs

TRGOM MOZARTA

 

Zbrka na trgu Mozarta, slučajni dodir , susret očima pomiješan zaprškom osmjeha.
Salzburška tvrđava, među stijenama, mjesto susreta, u sebi si bešumno tepala.
Šešir preko obrve, osmjehom si skrivala, stidljivo očima tepala, da uz tebe ostanem.
Sve si objasnila, bez riječi utopila, zaluđena tišina zujala između obrva pogleda.

Kako da kažem ti, priznam, ispovjedim, skrenem pažnju na sebe, da pratiš me.
Zaronila si u duše pustinje, zalila presahnule cvijetove da se probude.
Moje duše draži su ti cvijetovi nego svo blago u tuđim bankama…vrećama.
Tako me osvojila, skromnošću zaludila, prašinu u oči napuhala srećom u suzama.

Ljubav se svakim danom šepurila, nevino čista, iskrenošću dojila, došaptavala.
Ne siguran dal je stalo ti, da imaš me, labirnit u očima ti, srcu se prikriva.
Rođendan si slavila…možda, planirano izbjegavala, slatke laži proslijeđivala.
Osjećaj me varao, da sam samo igračka ti, s dušom i srcem se poigravaš, prelamaš.

Onda si zavoljela moje stihove, prepoznala iskrenost što iz grudi poručuje.
Poklanjah ti momente, vječnost se u njima spremala, bez lažih glumatanja.
Ah… tko zna , što je tebi važno, misliš da je lažno i podvala sa mojih pragova.
Koliko treba vremena da shvatimo da smo jedinka iz minute u minut dozrijeva.

Grozan sam kada zavolim , greške ponavljam, pamet izgubim, klečim moleći.
Šapćem da volim bez prekida, da si bitno mi značenje, životno prelijevanje.
Bura je puhnula sve oblake sa duše raspršila, uživali smo u carstvu osmjeha.
A jablanovi vjetrovima lomljeni, skrovište su otkrivali šuštanjem sreću prenosili.

Parkovi Salzburga, zagrljeni, skrivanje ispod krošanja, duševna natapajanja.
Hvala što si me primila, vikendom tvog događanja, makar je dio slatkog maštanja.
Ipak se ljubav događa makar kroz stihove, nove momente izranja, putuješ slikama.
I često Trg Mozarta pješači mojim usnama, vraćem se u neka sretna dešavanja.

Imaš pravo, nešto što se slatko dogodi, u duši i srcu trajno putuje,

mislima rovari…ne zaboravlja tako lako, konstantno uzdahe izmamljuje,

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 28.05.2012  u 11 i 11 hrs

PRINCEZA ORIJENTA

Mmmmmmmmmm ličiš mi na strastvene princeze orijenta, osmjehom bisera.
Tko zna po kojim genima se skrivala tajna karika tvoje ljepote vani i iznutra.
U tebi ljudske puti se izmješale, najljepšu ružu sklupčale, laticama duše dokazuje.
Sve oko tebe je proljeće, biti pored tebe bar na momente , maštarsko lutanje.

Po malo si divljakuška, kosom ti hara miliun vjetrova, potičeš iz kovrdžavih predjela.
Mješavina tamnih tonova, svijetle puti, riđih dešavanja…Bože gdje se ti uklapaš.
Očima predstavljaš jedno sazvježđe, u grudima sedam novim planeta putuje.
Na usnama miliun jezika se prepliće, posebna si… Bogom položeno proljeće.

Svaki pramen kose poput kandžije, bičeva, zaluđuje prolaznike kraj tvojih vrtova.
Uzdasi kada prolaziš, pogledom… ljubavne duševne sirotinje mrvicama prehranjuješ.
O bože koje li su tvoji korjeni, iz stijene si izrasla, vodom ti duša oblivena…mekana.
Pašnjacima cvijećem si dojena, Afričkim vjetrovima srce vrelinom natopila…

Što te više upoznajem, sve draži ti više odabirem, ovisan postajem.
Planinskim suncem si stasala, riječnim potocima biserima blještavilo ukrala.
Povučena si duša poput rajskog otoka, žudnja u zagrljaju strasti i požuda.
Tvoje korjenje je vezano za mene, stoljećima je čekalo da prepozna se… priveže.

Zato se provlačiš romantičnim pjesmama, osnovni sastojak rumenog vina si viteza.
U književnosti osnovni pojam romantike si postala, inspiracija stihova do ludila.
Privlačiš nevolje, srcobolje, duševne lomove, nesanice, srčane reume ne prestaju.
Sa tobom igra nije sigurna, lebdiš poput labuda, sekunda treba da bi vjetrom nestala.

No stobom ne postoji nostalgija, stobom je sve iznad očekivanja, košara plodova.
Poenta našeg približavanja, zapisana je u zvijezdama, mozaika slažu se kockice
Njaljepše slike iz duše, kistovima u nemirne stihove se uvlače da podsjete.
Ti nemirno u duši prevrtljivo stvorenje, ne miruješ ni trenutka kad sretnem te.
Ne tražim puno od tebe, samo jednostavno i nježno zavoli me pa …VOLI ME

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 24.05.2012 u 08 i 38 hrs

ČEDNO TREPTANJE

Odjednom shvatih, koliko gorčine se skupilo u kanjonu tvog osmjeha
Oko sebe si bez razloga kanonade zidova ispriječila, ni vjetar te ne dotiče.
Al u mašti tvojoj, rovari prošlost događanja ima je za stotine stoljeća.
Nije važno dal voliš me jer ljubav se glumiti ne može, zora je otkrije.

Biti sretan a da nemaš razloga je podla prevara, iza maske, strasti planina.
Rastjeraj podlosti, pregrni moj kaput osmjeha da ti sve uroke rastjera.
Tebi sam se zakleo, ljubavi tvojoj evnuh postao, zato putujem kroz stihove.
Vrijedi te čekati, makar i ovaj život proteče u suzama, simetrična smo formula.

Među nama ne treba dokazivanje, osvrtanje, laži ne mogu prekriti naše istine.
Prkosimo maglama, kišama, iznenadnim gromovima pokušaji razdvajanja.
Postojimo u beskraju vremena, u jednom danu proživimo poput leptira.
Ostaje nam prekrasno pamćenje satkano  okvirom čednih uspomenama.

Preživjeli smo crne rupe svemira, sastavila sudbina na kontinentu dodira.
Drhtavim rukama, po tko zna koji put , pa iznova raspršujemo želje maštanja.
Izbezubljeni pogledi, u suprotnom vlaku si projezdila, sljedećim odmah dolazim.
Znam i osjećam kako ti nedostajem , ista tuga proziva, ime ti u mojim grudima.

Nadjačavam bolove u grudima, nesnosni krikovi podsjećaju da si otišla
Razvaljene sve si ostavila tragove, blatnjave ulice na ranjenim usnama.
Neke stvari treba preboljeti, procijediti, da sve čisto na duši ostane
Da bih te najslađu pamtio, smetovima stihova vrtio, tamo ćeš da caruješ.

Gledam svakdnevno sazvježđe, u njemu stanuješ, treptajem sreću prosljeđuješ
Čekam meteor da se dogodi, od tebe da me pozdravi, jezdiš i postojiš.
Moja ne preboljena, u duši mojoj salivena, najslađa rana što podsjeća.
U treptaju zvijezde javi se, prepoznajem tvoje okice, sve tišinom odgovore.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.05.2012 u 13 i 03 hrs

Pusti me da bez riječi uživam

Pusti me bez riječi da uživam

u tim očima svijet oplovljavam

na tim usnama vatru doživljavam

jer samo sa tobom sve to osjećam…

May,2012

MLADOST MI VRATILA

Ne mogu a ne pričati, baš pričati o ljubavi,u mom svijetu mašte ona postoji, napaja… žubori.
Slučajno sretoh je, kao slučajno u prolazu naših viđenja, iza ugla me sačekivala, planirala.
Njeno lice ne odražava godine, samo požudu što kroz grudi putuje, nevolje najavljuje.
Uvijek presretan, ritmom njenog koraka, odjekuje, dolazak najavljuje dahom proljeća.

Iz usahlog žara u grudima, Ona je vulkane strasti i požude probudila…razbuktala.
Sve bolove stegnute velom ćutanja, na izvor strasti je navela , napojila…oživjela.
Valjda to zaslužujem, njena je procjena , sidro u srce je spustila, za sebe me vezala.
Od tada mrvicu po mrvicu u ljubav počeh da vjerujem, preispitujem, dal sam normalan.

Onda nakon kratkog vremena, sve se prevrnulo život se prekrasno ispunjavao doživljavao,
Nešto što je u duši trulilo, sada se probudilo, u novom ruhu se prikazalo presretnog nudilo.
Od tog trena u ljubav vjerujem, zadrhtim, treperim poput listova razbacanih dahom vjetrova.
Ona je nesvjesno sebe prodala, da bi me probudila, oživjela, da me osmjehom prepoznaju.

Postadoh beskrajno bezbrižan, uživao noćima prateć tragove repatice maštanja
Trenom… kazaljka na satu u sekundi putovala preko procurenih satova maštanja.
Postao sam razmažena igračka, iz rudnika šutnje uskočio u romantičnog pjesnika.
Napravio u duši promaje, iskorjenio trulo korjenje, posadio latice njenog osmjeha.

Postao sam paleta prekrasnih događanja, tragovi njenih kistova na koricama stihova.
Svojeglava djetinjasta vodolija, raširih krila, maštom nastavih da putujem, srce osluškujem.
Sve sam svaljivao na stihove, nije bilo potrebno objašnjavanje, u njima su sve istine.
Mladost se moja vratila, ukazalo se obilje romantičnog prostora,na dlanu me čuvala.

Naša veza je bila nepromišljena košara, prepuna trešanja, svezanih peteljkama stihova.
Smeteni smo bili od strahova , kako sve struji među nama, približavao se dan dešavanja.
Dal ću se svidjeti, kakav se pokazati, odjednom se trema izrodila, dušom nemire zatrovala.
Dal je samo iluzija, dio pjesničkog maštanja, što se vatrenim igračkama duše poigrava.

A onda u nekom trenu probudih se iz tog suludog maštanja, preispitujuć poteze dešavanja.
Al me privlačila vrelina njenih usana i poziva, prosila je da joj mrvicu sebe podarim.
I tako je uspjela, zavladala svim koridorima kretanja, mašte i skrivenih putova stihova.
Postadoh zaluđen, dio scenarija ljubavnih filmova, ona voli me …sva mi se predala.

O Sveti Ante Hvala ti, što me održa na pameti, zar je moguće ovo prekrasno živjeti.
Premostio sam praznine i duge noći gušenja, suzdržan navikao na nepregledno čekanje.
Više nisam usamljen, sve je naglavačke preokrenula, na svoje mjesto vratila, pa ludujem.
Predajem se… u tvoje bukove zavrti me, potopi najslađim lažima,meni si prekrasna istina.

Da, tipično , bljeskom treptaja ljubav se okrunila, na tacni maštanja je ponuda,
Izvor okusa ,tragova usana, dovoljno da bar kratkoročno slatko ljubovanje izluđuje.
Čarobni momenti šuruju, na svoj način uspomene valjaju, suze očima pričaju, iskaljuju.
Ljubav iz prikrajka se dešava, rominja vrhom događanja, čaprkajuć grudima,
slatka podvala sve je dokazala, da je žrtva vrijedila od njenog srca odkidanja.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.05.2012 u 17 i 44 hrs

 

AROMA SI LJUBAVI

Hvala ti što si odvojila vremena da bi me usrećila, na otoku čekanja.
Svaka sekunda tvoga pružanja, bespuće sreće što obuzima, bez dodira.
Zatvorenih očiju te prelistavam, od usana do koljena, divna si čarolija.
Zajedno smo recept ljubavi što se sjedinjuje, čarobni dodatak podaruje.

Recept se u nama prikriva dok se ne otkrije adekvatna čarolija, sočnih usana.
Dugo smo istraživali, razne dodatke miješali, no tajna je u nama, obuzima.
Najbolji kuhari mogu je spremati, al sve to nema okusa, fali mirođija.
Ona se skriva u čarobnoj bašti čekanja, sazrijeva poljubcima zalivana.

Pupoljke od mrazeva prekrivam da se ne oštete, želju za mnom ne izgube, udalje.
Posebne pjesme smiruju, kada tepam joj, srce i dušu opiju,zaslađuju.
Zato se čuva tajna formula, skrivena duboko u grudima, pjevuši noćima.
Samo s njom se ona dešava, preporođuje, sve korove istrebljuje…uništava.

Svraćam pre često do naše kuhinje, grickajuć usne da djelovanje ne prestane.
Ljubav naiđe niotkud kao strašan sud, čamac sudbine vezan za naš mol….
Nisu nam jasni znakovi, što nam to krv preporodi, zavrije do ludila navodi.
Valjda je prava formula, predugo čekala i na tvoje draži se s razlogom nasukala.

Ukidaš dozvolu prilaza, a gdje je ta EU konvencija o slobodi kretanja i govora
Želim da nastavim orgijanje pjesmama , bar na usnama zadrži me mislima.
Tu smo se pronašli, zajedničke otrove razmijenili, uzele nas nemirne vragolije .
Bježimo od istine, skrivamo stanja iza stihova, komentara i tajnih poruka.

Neka naša veza tako i ostane… na razini mašte, divljaštva i požude…neka trguje.
Kapetan Kruso sam, možda vjetar me opet na tvoj otok želja i nemira nasuče.
Da svo cvijeće tvojih požuda zalijem , dodirom usana prelijem, da se razbudi.
A onda, budemo vidjeli dal ću na otoku ostati il će me vjetrovi na pučinu spremiti.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13 i 23 hrs

ROMANSU DOŽIVJETI

 

Kako je slatko laganje, dušom poigravanje, adrenalinsko sučeljavanje.
Tanke niti među nama prevari strasti paučina, što se teško raskida.
Riječi nam nisu potrebne, šutimo , u svakom zalogaju strasti putujemo.
Osvajamo, milujemo najslađe vrhove naših maštanja, dok strast vrije u nama.

Čavrljamo, neke nepoznate dijelove duše otvaramo, sebe ne prepoznajemo.
U oči dok se gledamo, jedno drugome se predamo, maštanja ostvarujemo.
I kada se usne prepliću, kemiju razgrću, nepoznate spojeve otkrivaju, upijaju
Nus pojave slatko nestaju, očarane romantične duše novim krajolicima putuju.

Po neka suza iskoči, čisto da potvrdi da krasno je što se dešava, nemoguća istina.
Žao nam nikada nije niti će biti, jednostavno se karte složile, duše se spojile.
Tada prestaje slatko laganje, grickajuć se ljubav rasprostire, na viši nivo podiže.
U svakom trenu se uživa kao da je posljednja večera, na našim usnama ostala.

Zašto take darove odbiti, srce na mjesto vratiti, iz duše otrove zatrti da sve nestane.
Ljubiti da se srce nedaje, niti trena da žali se , kajanje iz riječnika da nestane.
Jednostavno se rastjera nostalgija, učmalost dešavanja vjetrovima rastjera.
Ostaje slatko sjećanje, bez sumnji i kajanja, opet dogodi, volja požude podari.

U toj kosi cvijeće latice posprema, sjaji se požuda u očima , u pogledu sve otkriva.
Spomenar ostaje, slatkim slikama podsjeća, ona se sanjala, nestvarno dogodila.
Ljubav se otvorila, opasne provalije preskočila, bez žaljenja u trenu podarila, izludila.
Poslije toga nas osmjeh podsjeća , slatka bila je pustolovina NESTVARNIH dešavanja.

Hvala ti što si me osvojila, na tanak led namjerno navela, upoznah strasti krakove
Još uvijek u meni stanuje sve i jedan tračak prohujale kaldrme ,izleta tvoje požude.
Sve se namjerno desilo, bez i trunke kajanja, u svakoj sekundi ljubav se upijala.
Neka je kako je, rado sjećam se, romana gdje su glavni likovi romansu doživjeli.

Toni Ljubiša Božić, 20.05.2012 u 11 i 44 hrs

 

SLUČAJNOST NIJE SLUČAJNA

O Bože, koliko puta se upitah dal je slučajnost naše sretanje.
Dal je možda neka pjesma iz mladosti uzrok naših dodira dušama.
Il je možda koji stih iscurio ne namjerno … na nešto te podsjeća.
Slučajnost NIJE SLUČAJNA… govori nam sudbina, miliun razloga.

Umjetnička duša si, obožavaš stihove, umjetnost ti leži u grudima.
Pronalaziš svoje slabosti i strasti u neprimjetnim, za druge detaljima .
Suza ti iz oka kane, prostruje elektrane nemira, jeza te prožima.
U meni si pronašla neko jezgro, tihog zadovoljstva… daljinski djelujem.

A slatki podlaci smo, od srca potiho smijuljimo… godi virtualno laskanje.
Obožavamo svo romantično izazivanje, svjesni…dešava se približavanje.
Duševno i tjelesno izazivanje, na tanak led navođenje, grijesi na pomolu.
No to nam odgovara, slatka pokora, na daljinski šteta nikome nije nanijeta.

Vraćamo se u momente mladosti, sjećamo propuštenih ludovanja.
Pogrešnih veza i potrošenih mjeseci sa nebitnim praznim strankama.
Pa sada, kroz maštu, nađemo smirenje nekih nagona iznova.
Hvala ti što si me prepoznala…meni u krilo krišom od srca zasjela.

Trguješ riječima…, žubor na stotine kistova, umjetnost…dušu iscrtava.
U tvojim očima toliko čekanja, da se otvore kapije, meni sve pretoči.
Kao da želiš da budem tvoje rame za ćakulanje, pražnjenje energije.
Ako ti lakše tako je, iskoristi me, vrati zaboravljen osmjeh na lice sudbine.

Vrlo rado ću da tepam ti, kada je potrebno, na usne da nanosim meleme.
Da saslušam sve što tišti te, da kažeš mi, snovima rasterećena zaploviš.
I meni treba na momente da svoje kamenje sa duše istovarim, otarasim.
Nekako lakše je, mada daleko smo, a tako blizu…na dodir usana se skrivamo.

Toni Ljubiša Božić, 19.05.2012, jutro… 09 i 08 hrs

U POTKROVLJU

Dušo…krošnja si dragih sjećanja, svakim trenom proširena, zarazna zaraza.
Ne znam što se dešava, al ljubav il strast prikrivena dubuko u kosti se uvukla.
Buba mara na dlanu si postala , otvaram ti prostore da dušom tuge zaviriš.
Sreću dugo čekanu položiš, sve najljepše osjećaje u realnosti probudiš.

Sjeti se kiše i krovnog prozora, za svaku kapljicu poljubac si nudila,
izluđivala do ranih pjetlova mmmmmmmmmmmmm, ludnica u grudima.
Zagrljeni, stopljeni, u jednom tijelu se budimo, nesvjesni da ljubav se rodila.
Samo tako nastavi, spavaj na mojim grudima, tako si najviše voljela, grlila.

Neka mi oproste sve moje razloge koje potroših na tebe, sve si vrijedila.
Iz duše vadim zlatnike, Plaćam sve toje dodire i sočne nemirne poljubce.
Možeš mi zaračunati kamate, sve ću platiti, samo nastavi, potroši me.
Sa tobom sve bistro je, kao planinsko jezero, tu upoznah te…klečući.

Jednostavno si nezamjenljiva, u mojim stihovima i snovima si kraljica.
Na jastuku si prekrasna, kosa rasuta, neshvatljivo dešavanje , uštini me.
Dal sanjam te il se java stvarno ukazala, na moje ruke te položila, uživam.
Volim te u potkrovlju , dok kiši po krovnom prozoru, uzdasi strast razgrću.

A valovi prozivaju na pješčanoj obali, tu si, u svakom zrncu pijeska se prikradaš
Tvoje oči pronalazim jutarnjim dolaskom valova, sa plimom bi prispjela,podsjećaš.
Eh tako rado bih tvoje ime svima otkrio, srce svoje otvorio, istinu priznao.
Al se bojim, prepun sam strahova, za nekoga bi to bila kobna istina, suviše ranjiva.

I tako ne znam kako da sve karte otvorim ,stare priče zaboravim, na postolje te postavim.
Na našoj adresi da stanuješ, da svu ISKRENU ljubav osjetiš, ljepši dio života upoznaješ.
Da dijelimo sve radosti, svakim trenom opijeni , dok strast se šepuri, prikriveni u uvali.
Tako bi svatila…ljubav se vratila godinama lutanja, tamo odakle si davno pobjegla.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno…18.05.2012 21 i 22 hrs

DOĐAVOLA …PREPUSTI SE

Dođavola nek ide sve, prepusti se, dođi u moje naručje, čemu čekanje.
Strepiš bez razloga, zar ne osjećaš da je sve sudbina, nama odredila.
Ljubi me, ljubi me kako najbolje znaš, ne dozvoli da trptaj se zagubi.
Ovo su trenutci predugog čekanja, zakidanja , zamišljanja bez ograda.

Samo šuti, preuzmi sva kormila, obožavam kad prilaziš, glavna si uloga.
Savršeno ljubiš me, tijelom me prekrivaš, slasti podaruješ iznova , pa iznova.
Prigušenih svjećnjaka tragovi na tvojim usnama, prelaze preko obraza.
A želim te , iz petnih žila se predajem…svaki dodir strašću da upijem.

Između nas je predugo strujala granica zabrana… teških kineskih zidova
Žudili… sva strpljenja crpili… iscjeđivali da bi do ovoga trenutka dospjeli.
Sada tišina neka sve preuzme, na usnama strast neka se razmjenjuje, voli me.
Sav ti se predajem, želim da se ove noći nikad ne zaborave ne izblijede.

Mirišeš, već predugo u snovima, stihovima, svakim danom češće mi dolaziš
Pričaš mi, daješ obećanja lažljiva, samo da tepam ti, pišem stihove u nedogled.
A vrijeme je, stvarno vrijeme je da se naš susret dogodi, baš u stvarnosti.
Znam i osjećam…u tebi je vratolomija davno sidro spustila, pa me priziva.

Stobom… sve je magija, saksofon iza ugla dopire nevaljalce razdražuje.
Padaju sve zapreke, realne i nerealne, samo se ljubav rasprostire.
Otvarajmo sve slatke prolaze do kojih požuda navire, sve dokazuje.
Davno smo ovo trebali, jedno drugome se predati, vrijedilo je čekati.

Stobom smješak moj se prepoznaje, cijelim danom se krevelji i putuje.
U srcu mi neka čarolija, satkana od tvojih plodova… ljubav se izrodila.
Zavidim mladim pupoljicma što u njima takva vatra stanuje, mene izluđuje.
Zato se predajem, u ljubav vjerujem , ponovo sam očigledno zaljubljen.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 14.05.2012 u 19 i 11 hrs

ŠAPAT PRED SPAVANJE…V…T.

ŠAPAT PRED SPAVANJE…V…T.

Žubor tvojih riječi duboko utkanih u čednim grudima… gnjezdo si utjeha.
Snaga samotnim noćima, savršenstvo mojih stremljenja, romantičnim dolinama.
Dal pogriješih što zavoljeh te, otvorih duše korice, da prebireš tajne skrivene.
Tamo priguših rane, tuge duboke i bolno sjećanje da se ne probudi, pokrene.

Praštah svo tvoje bockanje, u srcu krhotine mraza složene, prikrivene.
AL svaki tvoj tračak na mojim usnama, u trenu rastjera duše groznice.
Imala si čudesnu moć tepanja, pod kožu u sekundi se uvlačila, zrelim usnama.
Plameni osmjeh topio krhotine ledova, smrznutih duboko u grudima.

Bogom si poslana , previše razloga da u život me povratiš, iz prošlosti probudiš.
Svaki Dan Bogu zahvaljujem što si navratila, ogriskom usana sve preporodila.
Dešavanje si pužudnih maštanja, nemoguća misija, snove ostvarila, ukrotila.
Pa sada plovimo zatvorenih očiju jedno drugo ispijamo, tragove ostavljamo.

Opojna, blistava, posebna, svakim trenom u grudima šapućeš, dozivaš
Kopniš sve tuge u grudima kao vjetrovi sa južnih sunčanih strana planina.
Zagrliš me posebno, neka nježnost obuzima, putuju strasti kostima.
Što duže ostani, samoća na miru me ostavi jer tvojih usana se preplaši.

Znam dok kolače si spremala, bio sam ti na usnama, stručak slasti dovlačio.
Rado si me imala, u svakoj kriški dinje tražila, sladorom se opijala.
Među nama se nešto najljepše dešava, ali nas realnost spriječava.
Da se spojimo, mada tu pred pragom si, samo što nisi pristigla.

Molim te nemoj da iščezneš, ne napuštaj barem požudne iskrene stihove
Budi u mašti svakog trena, prepoznatljiv ritam u nemirnim grudima.
Šapat pred spavanje, jutarnji poljubac pred buđenje nek tradicija postane.
Tako ćeš ostati vječna u svim romantičnim djelima, tako blizu a nikad otkrivena.

Znam da voliš me… osjećaš da si iskreno voljena, strast se ne prikriva.
Znam da žudiš za mojim usnama… da tepam ti po nekad i slatkim lažima.
Al iskreno među nam se stvorila neraskidiva oaza stihova… stalno isplivava.
Dokaz je da si mi posebna, da želim te imati, makar na tren osvojiti, izljubiti.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.05.2012 u 21 i 54 hrs

BRIŠI ME… IZ SVOJIH MAŠTANJA OTJERAJ

 

 

 

 

 

 

Pre dugo me u duši zadržavaš, opijena lažima podlih tekstova.
Sve moje stihove, previše upijaš…zamke su, duboke rane urezuju.
Briši me… iz svojih maštanja otjeraj, mačem rastrgaj korice.
Otpuši me, sa tvojih pragova, da se u vjetru o sebi zabavljam.

Stabljiku tvoje duše sam podlim čarima oblio, prevarama sklupčao.
Korjenjima tvojim Otrovnih stihova previše putuje, pamet izluđuje.

Listovi bujaju, al u sebi notu tuge imaju, jer se prekratko zadržavam.

Suzama isperi sve moje stihove, neka sve u knjigama ostane, izblijedi.

Dušu si preporodila, sa nje 26 paučina otklonila, prozore širom rastvorila.
Prije toga bila vezana, okovima polarnih ledova, sva utrnula totalno zamrla.
A onda si osvanula, Meni sve pore nemira probudila, u život sebe si vratila.
Mladim tijelom sve ledenjake otopila, požudama dirigirala, vatrometom krčila.

Sada vrijeme je da nestaneš, dok imaš vremena, lažna je ljubav u nama.
Pokupi sve svoje prnjice, sa osmjehom okreni se, neka priča u mašti ostane.
Bez riječi se rastati, zagrljajem sve reći i predati, sve potopiti suzama.
Samo ćeš strujati vrhovima visova gdje si me voljela, na prevaru dovedena.

Vrati se u svoje korito, mirnim vodama pusti se, zaboravi moje valove.
Za tišinu nježnosti Ti si stvorena, bježi iz mojih orkanskih visova.
dok ima vremena , poslije nema kajanja zarobljeništvu u visinama.
Od tamo nema povratka, ljubav u visinama je posebna, vrhovima odzvanja.

Među nama obilje dokaza, zarobila požuda, pretrpana vragolija košara.
Previše smo lijepo lagali, sanjali, ljubav vodili, jedno drugom se obećavali.
Kucnuo je moment da sve se otkrije,karte na stolu zatvore, o svemu progovori.
Bilo je ne normalno romantično svim našim igrama, maštama, brdom pisama.

Ako ti je lakše zaplači, istresi iz sebe sve što na duši ruje ti, isprazni bisage.
Ne zaslužuješ da zbog mene, trule rane otvaraš, noćima da razglabaš.
Jednostavno zaboravi, na brod mladosti vrati se, raširi jedra bez povratka.
Predobra i mlada si… da bi samnom vrijeme trošila, uzaludu mladost potopila.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno…08.05.2012 u 19 i 01 hrs

 

IZA LAŽLJIVE ZAVJESE

Bože , kako je ljubav čarobna, dušom pjeva ,srcem širi krakove.
Svako jutro okupano suncem je, mada pljusak je i sve grmi oko mene.
Zašto moram svaki dan riječi da ponavljam, u srcu si koljevku savila.
Ne znaš kako je u tuđoj koži da bi to razumjela, sumnja te posjećuje.

Osjećaji koji dušom ti vladaju, tvoja osobna kemija krv ti je začarala.
Ljudi imaju osjećaje,rekacije, izgledaju hladno možda se i ne vide, al postoje.
Život je treptaj oka, šteta ga trošiti na one koji vas ne primjećuju, ranjavaju.
Misliti da moju dušu poznaješ, i ne naslućuješ, koliko je boli u meni skriveno.
Koliko sagorjevam u grudima, zbog veze što se razbarušila, u maštama.

Tužan sam jer živiš u maštama, kroz stihove prikrivena lažnom nadom zadojila.
Ta se ljubav vraća u mrvama, zato što nije realna, plod si tuđih svatova.
Ti si samo njegova, tako si davno odlučila, nemam pravo da te potražujem
Lažnu nadu njegujem, mada si tu,ispred praga mi, miris tvoga tijela osjetim.

Kažeš da voliš me , da sam te zarobio, svu tvoju baštu duše prerovio.
Da želiš mi sve u životu najljepše, makar me nikada ne imala, dodirnula.
U tome i jeste vrijednost našeg ludovanja, maštanja sreće iz prikrajka.
Meni ne treba rakija, meso il brdo novaca, ti si ljubav mi postala nedodirljiva.

Ostani kraj mene, tješi me , iskoristi me, na svoj način potroši me… beskrajno.
Zagrljaj …samo sanjam zagrljaj , kako će se desiti, samo što nisi stigla mi.
Glumi mi, laži me al ista kao u mašti ostani moja predivna čarolija.
Volim te bona neopisivo, raskošno, zavodljivo mada si eto iza zavjese prikrivena
samo jedne tanke zavjese , što nam razdvaja maštanje od konkretnih dodira.

U ovom vremenu na vlakove kasnimo ,da se spojimo, opijemo sokovima požude.
Možda nas spoje Božije čarolije, u drugom svijetu povežu, na stanici upoznaju.
Do tada plutajmo lažima maštanja, po nekad zaplači, al odglumi mi, godi mi.
Svoje želje prenosimo, mrvicama nadanja, ljubav je naše živote preporodila.

Samo tepaj mi , laži me, najljepše bajke kaži mi, brbljaj mi, jer takvu volim te.
Neka je sve pusto maštanje, nemoguća misija za oboje, nek i tako opstane.
Ništa nije bez razloga, trebamo duševnog opijanja iz lažljivih podruma.
Ljubavne laži su zdravije od ogavne istine…moja nisi, al u srcu ostani…dok izdrži.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.05.2012 u 09 i 25 hrs

NAKON NEKOG VREMENA

Nakon nekog vremena, krenuh sa namjerom da staro skriveno mjesto posjetim.
Kretah se kroz drvored starog kestena, pa stigoh do brvnare ,mahovinom oblivena.
Sve stare slike na tebe me podsjećale, kao da još se držimo rukama, veselog osmjeha.
Skakutala, srećom prelivena, kosa vjetrom raspršena svu tvoju ljubav ukrašavala.

Krenuh uz stepenice na kojim si sjedila, moje usne istraživala, nemirno grlila.
Još uvijek je škirpala 8 po redu daščica, koju smo redovno preskakali, pa smijali.
Šal sa tvoga vrata nježno sam skidao, usnama sve draži mazio, uživao.
Sa tobom se prekrasno osjećao, nekakav mir u dušu donosiš, vatru razbuktavaš.

I dok ulazim u našu kolibu, čujem valove čarobnog jezera, tu si se kupala, bez grudnjaka.
Uživah u svakom trenu tvoje dječije radosti, odjednom si u mladost se vratila.
Slika zelenog tepiha na kojem si pričala , usta nisi zatvarala, mene izazivala.
Upalih petrolejku, što me mirisom u prošlost otpuhnula, sve tvoje ludorije vratila.

Tako si falila , tog momenta si sve na svijetu značila, sjećanja još podsjećaju.
U kaminu osjetih miris pepela, vatre što si zapalila, tvoje šaputanje noćima.
U tragovima putuješ kroz zidove, kao da je plamen još plazio tvojim leđima.
Strastveno si ljubila, prekrasne grudi na mojim grudima, valjanje satima.

Izađoh na terasu tamo si uživala, sjetih se mjesečine, mokre kose i tvojih dodira.
Kapljica na žednim grudima, tako u meni se sve slike otvorile, kao da imam te.
Nasmijah se, presretan slikama prohujalih događanja, iza ugla si stajala.
Voljela si da me iznenadiš, zagrljajem i usnama, da dignem te i nosim na rukama.

Pronađoh keramičku posudu, u kojoj si mlijeko drobila, pred spavanje ceremonija.
Stara rebrasta zavjesa, još uvijek sklupčana tvojim rukama spremljena, podsjeća.
Čudno je kako putuješ mojim genima, zadržavaš osmjeh na usnama do beskraja.
Hvala ti što si u meni salila tragove, kad mi je najteže vode me do tebe, pa uzdišem.

Tu sam veče zaspao na stolici gdje si se ljuljala , tvoga mirisa još na deki podsjeća.
Tako sam slatko odletio, kroz snove te opet vratio, strasno me imala kao da java je.
Volim te ženo… makar daleko si al žuboriš mojim grudima, izvoru maštanja.
Dovoljan si razlog kad mi je najteže da pozovem te, u trenu pristigneš na obraze.
A love story me prožima, putuje venama, grudima natrpanih čarobnih dodira.

 

 

Toni Ljubiša Božić , Bugojno…05.05.2012 20 i 02 hrs

 

NAVIKA LAGANO POSTAJEŠ

 

 

Navika lagano postaješ, kroz pamet putuješ, koncima uvezuješ.
Neke niti čarobne, vragolije, obrve razvesele, kada na tebe pomisle.
U očima te prosijavam zov tvoje strasti doživljavam, podlo priziva.
Ovo malo vremena protunjalo kao cijela godina, uzrok ludih maštanja.

Sve više manje pričamo, tišinom dogovaramo, pravila igre usklađujemo.
Šturo maštanje prešlo u krletku žustrih požuda, čekaju burna događanja.
Poklon si spremila, bez najave dolaziš, grudi iščekuju, radost najavljuju.
Osjećam, znam kako izgledaš dok ljubiše me, mislima konce povezuješ.

Sva si u strast se pretvorila, želiš me u svakom trenu na svojoj tacni dodira.
Ali kada upoznaš me, sve će na zemlju da vrati se, slika idile nestat će.
Pod tušem sanjaš me, želiš me, kad ti je naslađe uzmeš me bez najave.
Na drugoj strani mrvičak tvoj osjetim, vrije u grudima dok me uzimaš.

Kad ti je najviše trebalo, ti se javila, spasenje tražila, osveta prikrivena.
Nesvjesno se priča uvezala, pokazale tragove dešavanja, sve ima razloga.
A onda se sve u nježnost pretvorilo, tepanje sa miliun razloga putuje.
Jedno drugom se nabacuje, sve slabosti otrkiva, povjerenje se usidrava.

Samo nastavi ,slatkoj igri sam podložan, na svaku varku tijela nasjedam.
Nesvjesno postajemo dio sopstenog varanja, na daljinu putem maštanja.
AL slatko je, osmjeh na lice povrati, mladost staru razbudi znakovi dokazuju.
Dokle će trajati , važno nije nam, sve dok na tvoje ponude od srca nasjedam.

No ti si uvjek pristojna, tvoja duša iz raja izbija, u ovom životu da me probudi.
Da shvatim da si posebna, sa razlogom si čekala, do ovog čudnog susreta.
Neka grunu krakovi vjetrova sve naše prigušene požude do vjetrenjače.
Od nas će planuti buktinja, kratkog plamena ali blještavog uživanja.

Toni ljubiša Božić, Bugojno,04.05.2012, 18 i 51 hrs

VJETROPIR I POŽUDA

Kada bi znali što raste iza životnih zidina, na mjestu bi ćulili.
Bila bi živa dosada svakodnevnog životnog ljuljanja dosađivanja.
Al u nama VJETROPIRA genetika putuje, nove poljane pretražuje, istražuje.
Da se priroda bolje upoznaje, jedno sdrugom približuje…povezuje.

 

U životnim dugama, zaslužuju ostati samo osobe, koje uspiju vidjeti
“Tugu iza osmjeha… Ljubav iza ljutnje… I razlog našeg ćutanja…“
Divan je osjećaj kada pravu osobu potrefiš, diviš se njenim čarima.
I pored svih pristalih brodova ona je za tebe najizazovnija…najljepša.

Život svakodnevno iskušava, nagrađuje, kažnjava, životnom školom putuje.
U njemu se neki preporode, neki dožive potope, ne shvataju da su zalutali.
Svakim danom znakovi sustižu, radosti i tuge razdjeljuju,na srce spuštaju.
Da bi nam godina trebala da shvatimo , davno prohujala , šansa izbledjela.

Poslije ne pomaže kajanje, sjećanje na njene cvijetove, pupoljke kad izlaze.
Ako je niste zgrabili, na svoje usne prislonili, rosu popilu, strast prepoznali.
Džaba vam opet lutanje, nadom vas zavarava, živite u zabludi…sudbina.
Trebalo je zgrabiti, od grudi ne odvajati, na sve ucjene pristati, a ne patiti.

Pokraj izvora jedna kapljica na nos prsnula, na nju da Vas podsjeća.
Ispod starog kestena, pod žalosnom vrbom, zbog vas je većinom plakala.
Možda se trebate vratiti, tamo je napokon upoznati, predugo je čekala.
Zbog vas je i ona patila, suze ronila, svu ljubav od same sebe skrivala.

Ljubav…Slatka je…Voli klečanje i kad prosiš za trunčicu pažnje, dodira.
Ona sve odbija, a nudi žubor kapljicu sa medenih usana…neumoljiva .
Razmažena dušica, što voli da tepa na tvojim grudima… iščekivanja.
Zato voli je i kad nije kraj tebe, neka ti u srcu stanuje bez njene dozvole.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 02.05.2012 u 18 i 28hrs

BILJEZI NA GRUDIMA

Ovih dana zavukoh se u svoje duševno korjenje, neke me pritisle poruke.
Neka važna razmišljanja izvukla me iz slatkih maštanja, tamo si ostala.
Ne mogoh da javljam se, okupan suzama, iz grudi sam čupao bolove.
sve sam morao Sam da prebolim, da razvrstam sve na policu skupljanja.

Na korak ili dva si stajala sve promatrala, snagu mi davala, da izdržim
Onako kako sam tebe tješio kada je trebalo, iz vlakova ponora te vukao .
Dodjeljujem ti ordenje za posebne zasluge, srce si vratila od ponora spasila,
Horde teških tereta zahvaljujuć tebi isprah i sve biljege na grudima.

Pokušavam da uključim hlađenje između naših prozora, ljubav iskušavam.
Al pod skutima priviruješ, moj osmjeh očekuješ, iz požude se približili… zavoljeli.
Mačevi istine na našim grudima, davno se sudbinom stopili, ručkom uvezali.
Tišina previše govori, sve bolove iz srca otkriva, rasporena utroba požuda.

Među nam nije bilo zabluda, stvorila se opasna energija, što mozgove ispija.
Prekrasna duša si, totalno ti se otvorio sve tajne poklonio, previše približio.
Koliko sam jak, sve poplave bez problema savladam,al ti u srcu si svjetlo upalila.
Pusti struje poplave nek me smotaju, ruku ne pružaj mi, na obali na nogama ostani.

Onda jednom kroz kišu kada vratim se, možda ti lice oblijem, usne pokvasim.
Nesvjesna na kiši ćeš plakati, sreću u srcu osjećati, žuborit ću tvojim mislima.
Kako se ljudi ne shvataju kada ne pričaju, koje kakve glupe sumnje rovare grudima.
Istina postane zabluda, sve piše u očima, sjaj je najveća izdaja ljubav da postoji.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.05.2011 17 i 57