VIDEO
Zašto bi se naša veza u dva tri dana odvijala
Očigledno je super razloge imala
Jer većina nakon provedenih godina
se jednostavno preko noći ugasila.
Nikad se oni kao nas dvoje nisu imali
Nikad nisu toliko gladno željeli
Možda jer smo prekretko vrijeme imali.
Pa smo svaki mogući trenutak iskorištavali.
Pa na rastanku kada te stisnem i zagrlim
Možda bijah grub pa ti kosti pomjerim
Ali nisam htio tim trenutkom da te ispuštam
Još malo samo malo da te blisko osjećam.
A vjeruj nakon nekoliko dana zajedno
Onim tvojim odlaskom bi me satrlo
Nisi na vlak ni ni nogom kročila
A već si beskrajno grozno mi falila.
A suze u tvojim očima sve su govorile
Niti moje suze tada nisu mirovale
I ja bih vrištao klekao cmizdreć molio
Da barem još koji dan eto ostaneš.
A kada se vlak sa tvojim srcem udalji
Tek onda užasna bol razara u meni
Suze se strovale i sve bi ti priznale
Koliko fališ i divno moje značiš mi.
Onda nadođu dani praznine što ubija
Pa te vrtim obroncima i poljanama stihova
Slažem akorde da osjećaje nekako prikažu
Al ono baš niti blizu tugu moju ne otkriju.
Non stop mi se odlazeći vlak vrti pred očima
I tišina para mi cmizdrećim grudima
Ustanem protrljam oči da se nekako primirim
Ali teško tu prazninu u duši da zamijenim.
Noći mi postaju okrutno hladnije bez tebe
Sva se krv od tuge nekako podlo zaledi
Ljubavi užasno fališ, mi govore ti stihovi
Pisma što ti prosljeđujem mrvicu otkrijem.
Pa me uhvati zabluda čekaš me tu na vratima
I uvijek se razočaran probudim i naivno zanosim
Ali ne mogu misliti na tebe da prestanem
Jer si u svim porama života mi zasjela.
Osjećam stalno miris tvojih slasnih usana
Zidovi se tvoje energije napučili i oni bi progovorili
Koliko sve bez tebe užasno i prazno je.
Ne znam kako više dokazati koliko mila volim te.
Što se ovo nama užasno dešava
Zašto se rastanci uporno ponavljaju
Zašto nam barem više dana ne dozvoljavaju
Taman kada se na usne ti naučim i zarazim
Opet Moram oproštajno da te ostavim.
Mrzim taj vlak i peron sa kojeg odlaziš
Uvijek mi obilje tuge u grudima ostaviš
I do sljedećeg sastanka ne mogu da ga se otarasim
Svakim danom kao olovo tuga i praznina postaje.
Slika tvojih suznih očiju me podsjeća
I ti si mene iskreno divljački voljela
I po poljupcu sam toliko dokaza skupio
Ali uzalud uvijek nakon nekoliko dana
bih te prokletim odlaskom izgubio.
Ne želim više te rastanke baš proklete
ostani zauvijek uz mene, razmisli molim te
I tebi sve ne nedostaje, osjećam koliko voliš me.
Osjećam kada me zagrliš onaj strastven dugi poljubac
Gladno posesivno beskrajno i požudno udijeliš.
Kada malo smirim se shvatim i tvoje razloge
Zašto ne možeš duže u zagrljaju da ostaneš
I ti bi da napokon našu priču povežemo i zajedno ostanemo
Ali očigledno u ovom životu nam izgleda nije suđeno
Zato svaki mogući trenutak kada smo zajedno
Kao i uvijek zagrljeni u jedno stopljeni koristimo
Da do sljedećeg susreta divnih sjećanja imamo
Da na kraju krajeva lakše tu prazninu izdržimo.
Oboje naše situacije i te kako shvatamo
Zato se za ove naše neprocjenljive trenutke
godinu užasne samoće i tuge žrtvujemo
da nekoliko dana u strastvenom zagrljaju ostanemo.
I onda baš često duboko dišuć oči zatvorim
Kao da glass ti osluškujem baš nestvarno
Smiješ se, na krevet me gladno prizivaš
Nema nazad, u krilo ti uskačem i strast pretačem.
Tako mrak samoće iz duše protjeravam
Tako da normalan ostanem eto pokušavam
I toliku sreću tim trenutcima mašte osjećam
Jer te opet i opet na usnama vrelo doživljavam.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.04.2020 u 04:24 minuta