Ne znaš što poduzeti kojim putem krenuti

Sada kada si se njemu kući eto vratila

Dal si napokon shvatila da nije za tebe

Tu se kao tuđin osjećaš, susret izbjegavaš

Kao lopov ulaziš tiho ne čujno na prstima.

..

A on jedva dočeka na tebi sve psovke izreda

A ti šutiš sve radi djece kao eto izdržavaš

Sve mu toleriraš i dozvoljavaš, žrtva si postala

Sagnute glave svu galamu trpila bi satima.

I onda kad legneš ridaš cviliš predugo u sebi

Ne znaš što poduzeti kojim putem krenuti

Što ti je to trebalo pa te njemu od mene odvelo.

O čemu si iskreno razmišljala kad si me napuštala.

A kod mene osmijehom  sa posla sam te dočikao

O tebi svake sekunde brinuo zbog tebe sam patio.

Zajedno smo pravili planove sreći se smijali

Tvojim slatkim lažima onako ljubeć se cerekali.

Nisi baš nikada bila svjesna koliko bi mi značilo

Kad bih te svaki dan pored sebe opet tu vidio

Znam da si za djecom patila ali si eto shvatila

I ja bih o njima brinuo da si barem dozvolila.

Samo zbog tebe delirij alkohola sam upoznao

Samo zbog tebe kutiju cigareta sam ispušio

Jer nikako nije išlo u glavu i nisam eto shvatio

Gdje sam pogriješio zašto sam te izgubio.

Možda si na tuđe tračeve naivno posumnjala

Možda tragove drugih žena na meni otkrila

A vjeruj sve je to problem u tvojoj glavi

Nemam druge vjeruj mi, čista je zabluda.

Sjećaš se da si govorila da se o svemu moramo dogovarati

Ne trebamo ako problemi dođu tišinom nekom skrivati.

Hajde sada iskreno pokušaj odlazak svoj mi objasniti

Gledaj me pravo u oči znam te nemožeš mi lagati.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,29.11.2020

Toliko godina prošlo je a još uvijek voli je

More šumi ispod njenog prozora

Još davno ga je davno pozvala

Da se u mraku tiho prikriva

A kada svi zaspu krišom da došunja.

Sve oko njega je škripilo i šuštalo

svakim korak Suho lišće bi otkrivalo

Tiho ko lopov hodao bi na prstima.

Bijaše to suluda rizična misija.

….

Al sve što su tu noć čarobnu dobili

Opet bi po tko zna koji put ponovili

Nebi  se kajali ma kako ih kaznili

Tu večer su istinsku strast otkrili.

….

Tek onda ih još više zarobilo povezalo

Koliko bi kilometara noću krišom vozio

Nebi li je samo jedan sat u zagrljaju imao.

A ona mu stršću i požudom nagradu dijelila.

I jedva je čekao kad bi ga opet pozvala

Uvijek  što prije način da dođe bi pronašao

Samo da bi one vrele posesivne usne ljubio

Onu divljakinju punu gladne strasti imao.

A skoro da su ih uhvatili o bože provalili

Tek sada vidi koju sreću su onda imali

Jer tu noć je vrištala leđa od strasti grebala

Još uvijek ima te tragove na nju da podsjete.

Neka sve njihova slatka tajna dugo ostane

Da nikada u javnost slučajno ne ispliva

Neka se divlja strast što duže održava

Nedaj bože da slučajno ne postane zabluda.

I sada kada ga samoća neka podlo uhvati

Rado se njenih strastvenih poljubaca prisjeti

Pa brdo suza teških ispusti čim je zamisli

Toliko godina prošlo je a još uvijek voli je.

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 28.11.2020

A možda je ovo samo zavaravanje.

Koliko sam puta poželio  sa tobom život maštao

I nekako kad se sve približi od mene te udalji

I evo božić samo što nije sa snjegovima  stigao

A još uvijek niti traga ti nisam baš pronašao.

….

Zato te samo zamišljam usne ti blizu osjećam

Ljubiš me, onim noktima po leđima grebeš me.

Najavljuju da zima najteža ovog božića dolazi

Nema toga što zbog ljubavi srce ne podnosi.

Eh da mogu u tvoje misli da se barem uvalim

Pa da svoje tragove na srcu ti barem osjetim

Sve bih lakše shvatio i tebe bih pravdao

Ne želim bez tebe ostati jer tako sam riješio.

A možda je sve ovo između nas čista prevara

Možda se samo prokleta lažljiva mašta poigrava

A ja naivan,prosto za tobom sam poludio

Toliko bolova nikada u životu nisam otkrio.

A mogu ti reći i sve prošle baš samotne  godine

Toliko tuge i užasne boli bez tebe mi donijele

I duboko u meni potajni strahovi crne misli uviru

Tko zna kakvi  nas crni dani bez ljubavi  dočekuju.

Uporno da tražim i čekam te znaš da nastavljam

Jeste da srcem nikako ne upravljam, vdi me

Pojede me za tobom posesivno sjećanje

Bože zar još uvijek tako silno gladno volim te.

A možda je ovo samo zavaravanje.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,26.11.2020

Zbog tebe sam starac postao

Ista priča isti snovi noću stižu me

A ja bježim sve se skrivam da ne gledam te.

Poslije tebe mislih bit če garant najbolje

Ali vraga sve od tada najgore.

Ti si žena koja pamti se

Ti si žena koju proklinjem

Zbog tebe sam brzo propao

Zbog tebe sam starac postao.

Pišem pjesme slike mijenjam daj već nestani

Pusti me na miru noćas idu svatovi

Udaješ se sad za njega dal si sretnija

A meni si srce slomila

Ti si žena koja pamti se

Ti si žena koja pali sve

Zbog tebe sam brzo propao

Zbog tebe sam starac postao.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,24.11.2020

Zbog tebe sam starac postao

Bm                    F#

Ista priča isti snovi noću stižu me

G                            D

A ja bježim sve se skrivam da ne gledam te.

Em                           Bm

Poslije tebe mislih bit će garant najbolje

F#                     Bm  F#

Ali vraga sve od tada najgore.

G            A         D F#

Ti si žena koja pamti se

G            A         D F#

Ti si žena koju proklinjem

Em                     Bm

Zbog tebe sam brzo propao

F#                     Bm F#

Zbog tebe sam starac postao.

Bm                          F#

Pišem pjesme slike mijenjam daj već nestani

G                      D

Pusti me na miru noćas idu svatovi

Em                     Bm

Udaješ se sad za njega dal si sretnija

F#                 Bm F#

A meni si srce slomila

G            A         D F#

Ti si žena koja pamti se

G            A         D F#

Ti si žena koju proklinjem

Em                     Bm

Zbog tebe sam brzo propao

F#                     Bm F#

Zbog tebe sam starac postao.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,24.11.2020

Svi me tješe ruku pružaju

Zašto tebe kad god spominjem

bol u dušu gadan dolijem

A u srcu vrisak dočeka

Dal si mene ikad voljela.

Svi me tješe ruku pružaju

Ali moju tugu ne znaju

Kad bi znali bar da osjete

Koju ljubav čuvam za tebe

Već je prošlo deset godina

bol u meni još preživljava

A u srcu rane redaju

Prečesto ti  ime spominju

Svi me tješe ruku pružaju

Ali moju tugu ne znaju

Kad bi znali bar da osjete

Koju ljubav čuvam za tebe.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,23.11.2020

Svi me tješe ruku pružaju

F#m            C#7                      F#m C#7                      

Zašto tebe kad god spominjem

A                   C#7            F#m

 bol u dušu gadan dolijem

Bm                            F#m

A u srcu vrisak dočeka

C#7                           F#m  C#7                      

Dal si mene ikad voljela.

D                     E                      A

Svi me tješe ruku pružaju

Bm                           F#m

 Ali moju tugu ne znaju

A                                             Bm

Kad bi znali bar da osjete

C#7                                  F#m

Koju ljubav čuvam za tebe

F#m                 C#7          F#m C#7                      

Već je prošlo deset godina

A                   C#7            F#m

 bol u meni još preživljava

B m                           F#m

A u srcu rane redaju

C#7                           F#m  C#7                      

Prečesto ti  ime spominju

D                     E                      A

Svi me tješe ruku pružaju

Bm                           F#m

 Ali moju tugu ne znaju

A                                             Bm

Kad bi znali bar da osjete

C#7                                  F#m

Koju ljubav čuvam za tebe.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,23.11.2020

Pokušavajuć da te zaboravim

U sjećanju tražim ti  trag

Do jučer ti  bila si moja

A sada baš Osjećam bolno

da nisam ti više  drag.

U suzama noći provodim

pokušavajuć da te zaboravim

Baš svaku večer uz svijeće

U pismima pratih ti trag

A suze nagrću teške

Cvilieć ja gubih tad dah.

U suzama noći provodim

pokušavajuć da te zaboravim

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,23.11.2020

Pokušavajuć da te zaboravim

Gm                                     F

U sjećanju tražim ti  trag

D#                       Bb

Do jučer ti  bila si moja

Cm                        Gm

A sada baš Osjećam bolno

F                                  Bb

da nisam ti više  drag.

Cm                               Gm

U suzama noći provodim

        D7                                    Gm

pokušavajuć da te zaboravim

Gm                                     F

Baš svaku večer uz svijeće

D#                       Bb

U pismima pratih ti trag

Cm                        Gm

A suze nagrću teške

F                                  Bb

Cvilieć ja gubih tad dah.

Cm                               Gm

U suzama noći provodim

        D7                                    Gm

pokušavajuć da te zaboravim

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,23.11.2020

I onda savjest grize me , kajem se

Preko puta našeg sjećanja

Čekah te ali tu noć uzalud

Od tebe ono baš niti traga

Niti poruke ili barem poziva

Pitam se što u hotelu samoće

Bez tebe ovu noć provodim

Zašto jednostavno ne odlučim

Na vrata ti odlučno zazvonim.

Al opet kada bolje razmislim

Veću štetu bih napravio

Tebe u probleme bih uvalio

Našu tajnu ljubav bi otkrio.

Sa lažnog broja šaljem ti poruke

Znam da on krišom  kontrolira te

Šifre naše ipak uzaludno koristim

Ali nikako neki odgovor  da uputiš.

Onda sam shvatio on je telefon držao

Pa sam se tu noć nekako ipak primirio

Ali ti nemaš pojma koliko sam patio

Koliko sam da te vidim i ljubim želio.

I ta naša drama godinama se odvijala

Godinama nisi mi se nikada javila

Onda sam shvatio da sam te izgubio

Da sam pogrešnoj ženi ljubav nudio.

Bože koliko za tobom sam patio

Koliko crnog vina u dušu sasuo

Nebi li onu užasnu bol ublažio

Kratko prekratko bi uvijek trajalo.

I onda bih se u tuđem krevetu probudio

Sebe bih kažnjavao zašto sam učinio

Zašto sam našu ljubav iznevjerio

Zašto sam nepoznatoj ženi se predao.

Jer sam okus tvojih usana tražio

Tko zna po koji put bez tebe patio

I onda savjest grize me , kajem se

Da si tu sve bih ti priznao oprost tražio.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,23.11.2020

I sama znaš da uvijek otvoreno sam igrao

Eh kad bih toliku moć od nekud dobio

Novu ljubav sa tobom bih stvorio

Porušio svih uspomena stare zidove.

Da novi život opet do tebe dovede me.

A ti kažaš čitala si moje tajne poruke

Pa zar misliš da ja skrivam nešto od tebe

Jer da jesam sve bih još davno izbrisao

nikad ti ne bih da to otkriješ dozvolio.

A sve ono vidljivo što je tamo eto ostalo

Baš nikakav razlog da se ljutiš nije imalo

Vidjela si da je sve moje pusto zezanje

Da u stvari prava ljubav vode samo do tebe.

I da si jača ti bi garant ono tako me odvalila

a svu krivicu kao uvijek na mene bi svalila

I sama znaš da uvijek otvoreno sam igrao

Ništa od tebe ne daj bože da bih skrivao.

A nisam kriv što me prate i stalno se nabacuju

A znaš da pored tebe nikakve šanse nemaju

To bi garant osjetila prvi tren na mojim usnama

Jer ljubav i strast više nikad nebi ista ostala.

Nadam se da ćeš o svemu dobro da razmiliš

I da je savim logično da nesporazum oprostiš

A sam si priznala da je ljubav moja posebna

I da ti nitko nikada nije pisao pjesme te stihove.

Jako dobro znaš da rijetko govorim da volim te.

To više postupcima oko tebe strasno dokazujem

Kad si pored mene podivljam i baš ne mirujem

Obožavam usne ti i kada pored mene uzdišeš.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,21.11.2020

I ti si molila da te zadržim odlazak ti ne dopustim

Sjećanje o tebi poput suše se tiho osipa

Čak u snovima sve rijeđe te susrećem

Znaš ono na ulici u prolazu ne nalijećem

Iscrpljen od čekanja laži i pustog nadanja.

Praznina se šepuri budućnost bez smisla ne vidi

Tamo na drugom otrvu života kažu mi stanuješ

Svi brodovi i trajekti put ka tebi su zakončili

Nema vise šanse da ti na kraju pristignem.

Jedino luđački da pustim morem nade zaplivam

I da se nekoj lažnoj nadi opet naivno prepustim

I tko zna dal ću opet na tebe tamo da naletim

A ako se to i dogodi možda me na kraju sve zaboli..

I ta prokleta pučina kroz fatamorgane se nazire

Kao da tvoj glas sa dalekih ostrva tiho dopire

Jedva čujno te ipak uvijek i te kako prepoznajem

I taman kad odlučim nekako te ipak na kraju izgubim.

Jednostavno mi nekako izmičeš usne više ne dotičeš

Bože nikako iz pamćenja da se zauvijek izbrišeš

Koliko sam puta sa svog ostrva vrišteć te dozivao

Al nekako glas bi uvjetru i šumu mora se gubio.

..

Sebe bih okrivljivao zašto sam ti odlazak dopustio

Zašto, jednostavno zašto nisam za ruke te držao.

Jer bijah tim trenutcima u tovjim suznim očima

I ti si molila da te zadržim odlazak ti ne dopustim…

Lika se sve manje prisjećam.glas jedva osjećam

Osmijeh tvoj prati me ali i oči suzne što mole me

Daj čovječe odluči se, zdrži me, nedaj drugom me

zajedno o svemu smo maštali na kraju eto nestali.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,21.11.2020

Ja bih opet da ti usne ljubim,

Plamen svijeće podsjeća me da si bila tu

spavala mi baš na ramenu

pijem vino sve ti tepam vraćam ti se stalno

ja bih opet da ti usne ljubim,



Čitam pisma gledam slike suze mi se roje

ja bih opet da se meni vratiš

stare želje stari snovi nedaju mi mira

ja bih opet da ti usne ljubim,

Kao onda kad si moja bila onog ljeta

ljubila me tepala mi stalno

pijem vino svijeća gori nešto mi se plače

ja bih opet da ti usne ljubim,



Čitam pisma gledam slike suze mi se roje

ja bih opet da se meni vratiš

stare želje stari snovi nedaju mi mira

ja bih opet da ti usne ljubim.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,19.11.2020

……

Ja bih opet da ti usne ljubim,

 F                           Am              Gm        C
Plamen svijeće podsjeća me da si bila tu

 B                C7           F
spavala mi baš na ramenu

F                  Am                     Gm             C
pijem vino sve ti tepam vraćam ti se stalno

 B                  C7         F
ja bih opet da ti usne ljubim,


B                      C                        F                 Dm

Čitam pisma gledam slike suze mi se roje

B                   C                       F

ja bih opet da se meni vratiš

B                      C              F           Dm

stare želje stari snovi nedaju mi mira

            B         C                      F
ja bih opet da ti usne ljubim,

 F                   Am              Gm        C
Kao onda kad si moja bila onog ljeta

 B                                  F
ljubila me tepala mi stalno

F                    Am            Gm              C
pijem vino svijeća gori nešto mi se plače

 B                  C7         F
ja bih opet da ti usne ljubim,


B                      C                        F                 Dm

Čitam pisma gledam slike suze mi se roje

B                   C                       F

ja bih opet da se meni vratiš

B                      C              F           Dm

stare želje stari snovi nedaju mi mira

            B         C                      F
ja bih opet da ti usne ljubim.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,19.11.2020

Al Žena ledenog srca bila i ostala

Do jucer bila si sa mnom

Do jučer si ljubila mene

A sada neznam ni gdje si ni skim si

I kome laži ti prodaješ iste

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

U očima mojim ti si propala

Ne mogu pronaći riječi

Gdje bi se svrstala

Al Žena ledenog srca bila i ostala

Toliko se lažima skrivaš

I uvijek sreće u ljubavi imaš

Kako ti spavaš  ti nevjerna ženo

Da li te savjest grize ponekad

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

U očima mojim ti si propala

Ne mogu pronaći riječi

Gdje bi se svrstala

Al Žena ledenog srca bila i ostala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,18.11.2020

Al Žena ledenog srca bila i ostala

D                               Hm

Do jucer bila si sa mnom

D                               Hm

Do jučer si ljubila mene

Em                                                 A

A sada neznam ni gdje si ni skim si

                D                     Hm

I kome laži ti prodaješ iste

 G                            A                             D A

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

G             A          D                Hm

U očima mojim ti si propala

G             A         

Ne mogu pronaći riječi

D             Hm

Gdje bi se svrstala

Em                          A                   D      A            

Al Žena ledenog srca bila i ostala

D                               Hm

Toliko se lažima skrivaš

D                               Hm

I uvijek sreće u ljubavi imaš

Em                              A

Kako ti spavaš  ti nevjerna ženo

                D                             Hm

Da li te savjest grize ponekad

G                             A                             D A

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

..

G             A          D                Hm

U očima mojim ti si propala

G             A         

Ne mogu pronaći riječi

D             Hm

Gdje bi se svrstala

Em                          A                   D      A            

Al Žena ledenog srca bila i ostala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,18.11.2020

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

Do jucer bila si sa mnom

Do jučer si ljubila mene

A sada neznam ni gdje si ni skim si

I kome laži ti prodaješ iste

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

U očima mojim ti si propala

Ne mogu pronaći riječi

Gdje bi se svrstala

Žena si ledenog srca bila i ostala

Toliko se lažima skrivaš

I uvijek sreće u ljubavi imaš

Kako ti spavaš  ti nevjerna ženo

Da li te savjest grize ponekad

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

U očima mojim ti si propala

Ne mogu pronaći riječi

Gdje bi se svrstala

Žena si ledenog srca bila i ostala

Toni Ljubiša Božić, Dublin,17.11.2020

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

D                               Hm

Do jucer bila si sa mnom

D                               Hm

Do jučer si ljubila mene

Em                                                 A

A sada neznam ni gdje si ni skim si

                D                     Hm

I kome laži ti prodaješ iste

 G                            A                             D A

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

G             A          D                Hm

U očima mojim ti si propala

G             A         

Ne mogu pronaći riječi

D             Hm

Gdje bi se svrstala

Em                          A                   D      A            

Žena si ledenog srca bila i ostala

D                               Hm

Toliko se lažima skrivaš

D                               Hm

I uvijek sreće u ljubavi imaš

Em                              A

Kako ti spavaš  ti nevjerna ženo

                D                             Hm

Da li te savjest grize ponekad

G                             A                             D A

Al mome srcu još uvijek fališ prokleto često

..

G             A          D                Hm

U očima mojim ti si propala

G             A         

Ne mogu pronaći riječi

D             Hm

Gdje bi se svrstala

Em                          A                   D      A            

Žena si ledenog srca bila i ostala

Toni Ljubiša Božić, Dublin,17.11.2020

Ljubav je bure skrivenih bolova

Davno,pradavno bijaše posebna 80-ta

A ona prokleto nezadrživa u grudima.

Jednostavno iz srca i duše mi ne izlazi

Svako malo od nekud lopovski priviri.

Prosto neobjašnjivo još uvijek grije me

Vodi me, inspiracija gladnih stihova je

A toliko malo tek nekoliko poljubaca pružila

Ali džaba je vrti se proplancima stihova.

Drugi bi rekli ljubav je bure skrivenih bolova.

Istina toliko toga nakon toga svega ubija

Ona samoća i tišina bez njenog osmijeha

Prosto sve razara crnim mislima me ubija.

..

A činila me sretnim i nevjerojatno ponosnim

I dan danas nakon toliko godina je  zaprosim

Kleknem pa se gore za njenu sreću pomolim

Jednostavno iz misli ne mogu da je se otarasim.

Zar sam toliki idiot i toliko naivan a razočaran

I nikako ne mogu shvatiti niti je preboljeti

Da ću do kraja života u tišini samoće kukati

Stalno ime joj spominjati slike sjećanja vraćati.

Pa se u ogledalu onako jutrima eto pogledavam

prosjak ljubavi mi se pričinjava ili oslikava

samo ljuštura eto čovjeka bez ljubavi ostala

a u srcu i duši tuga samoće sve razorila.

I što trebam da za sve krivim je, glupo je

Nikad mi se nije onu strašću predala

tek nekoliko poljubaca samnom  razmjenila

al u sijedoj glavi previše tragova ostavila.

I pitam se dal sam sada barem malo sazrio

Dal sam je barem  nakon 40 godina prebolio

Odgovor pronaći iskreno na kraju sve priznati

Ono baš ne uspijevam, baš joj ne odoljevam.

Toni Ljubiša Božić,Dublin, 17.11.2020

Kamene ulice

Bože kako te uske stare ali kamene ulice

skrivaju one slatke ne zaboravne tajnice,

samo uzdah potegnu osmijeh na licu rastegnu

i onako po nekad i koja suza se pojavi

čisto da se divna stara uspomena

iz mladih dana tek tako ne zaboravi.

..

Da, ona je nekada zagrljena tim ulicama hodala

Tu ispod kamene terase me prvi put poljubila

A mrak nas skrivao, mjesec iza obaka stražu čuvao

Bože kao da joj sada ovog trena one usne osjetim.

Jednostavno ne mogu ne želim niti neću

Te divne nezaboravne trenutke prohujale mladosti

Tek tako u neki zapećak zaborava da odbacim.

Ona to ipak ne zaslužuje,još uvijek želim je.

I čisto plašim se u te ulice da više zalazim

Na sve načine izbjegavam jer srce razaram

Samo se slike vraćaju pa suze teške nagrnu

Usne žele je,srce pati mi,a duša cvileć uzdahne.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,16.11.2020

I koja mi korist što sada svijetom putujem

Od kako sam u Irskoj se skrasio

sa ovom maglom i kišom se stopio

Baš sve ovo  mojoj tuzi odgovara

Iz dana u dan se uporno ponavlja.

A njoj sve sunce čujem obasjava

Ona se u Senju ljubavlju zadovoljava

Kažu da sretna je da ono baš voli ga

A mene je u pustinju Dublina  poslala.

I sada kad sam se ovdje nekako skrasio

praznina je u meni ništa nije ostalo.

Ne želim da je na daj bože proklinjem

Al svako jutro u suzama slomljen ustanem.

Razlog za stari osmijeh baš i ne vidim

Sve je u meni nekako bezvoljno i presušilo

Čini mi se svaki dan snjeg će navaliti

Ah kada bi tugu duše i srca mi vidjeli.

Od kada mi je hladno leđa okrenula

Kao da je nebo tuge i pljuskova svalila

Jedva dišem srce mi neprestano prekida

Od mene je prazna ljuštura neka ostala.

I koja mi korist što sada svijetom putujem

Ono baš ničemu se niti trenutka ne radujem

Jer kada mi je bilo nateže ljubav bi me nosila

A sada slomljena duša ucviljena je ostala.

Pokušavam nekako da glavu podignem

Da sve barem pokušam da zaboravim

Al uvijek na istu prepreku bolno naletim

Nema je nema da mi usne poklanja.

I onu grubu knedlu u grlu nekako progutam

Suze na jedvite jade rijetko da zaustavljam

Jer ostati usamljen bez nje ne prihvatam

I zato iz dana iz dan ridam sav uplakan.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,14.11.2020

Pusti je…tugu na licu ona ne zaslužuje.

Ako ikada krenete putem Australije

I ako možda slučajno sretneš je

U oči je pažljivo dubinski pogledaj

njenu rekaciju uporno promatraj.

Onako slučajno spomeni me

Dal u njenim očima tada zasuzi

Dal bez teksta tišinom ostane

Ako jeste , još uvijek pamti me.

Onda samo o meni pričati nastavi

Pitaj zašto se nekada barem ne javi

Reci joj da još uvijek i te kako volim je

Da neprekidno pišem joj sve ove stihove.

A ako ono baš nikako ne reagira

Ako je sa nekim zaljubljena i zagrljena

Nemoj više da me uzalud spominješ

Pusti je… ona tugu na licu ne zaslužuje.

A ako ostane sama…na uho šapni joj

Da još uvijek računam i čekam je

Nema veze što su je išarale godine

Volim obožavam i još uvijek trebam je.

Toni LjubišaBožić, Dublin,14.11.2020

Kako super zaljubljenu ženu izigravaš.

Praviš me naivnom budalom

Svakim ubogim danom laži izmišljaš

Stalno naš susret izbjegavaš

Da susretnem i pitam ne dozvoljavaš.

A ja naivan do bola u tebe ublehan

Sve ti tek tako te gluposti opraštam

Sve se nekako lažima ponadam

Da ćeš se vratiti i opet me ljubiti.

A ti stalno u nekoj žurbi i zauzeta

Prozore zatvraraš vrata zaključavaš

Zauzetu službenu osobu izigravaš

Kojim lažima hinjski se prikrivaš.

Hajde budi barem jednom iskrena

Priznaj da me nisi baš nikada voljela

Al moram da ti na glumi čestitam

Kako super zaljubljenu ženu izigravaš.

A meni si se zaklinjala da si me željela

Da bi negdje daleko sa mnom otišla

Da se nikada za nikada više nebi vratila

A ja naivna budala na te priče nasjela.

I nikako ne prihvatam da me ostavljaš

Još uvijek tvoje riječi zvone u grudima

Da nikoga kao mene nisi ludo voljela

Al vjeruj nikoga kao mene nisi slomila.

Hodam ulicom uvijek sretno nasmijan

Al gorku istinu i ridanje u grudima prikrivam

nemaš pojma koju bol u grudima izdržavam

zar mogu toliko suza iz duše da prolijevam.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,14.11.2020

Nemaš pojma kakva si u tuđim očima.

Sada kada si drugog pronašla

Moj čemer i tugu si raspalila

Samo šuti i ne hvali se drugima

Nemaš pojma kakva si u tuđim očima.

A naša nazovi ljubav kratko je trajala

I isto tako prebrzo i u trenu je nestala

Srce je voljelo pa užasnu bol  osjetilo

Valjda sa razlogom sve mi se desilo.

Idi sada i sa drugim sreću potraži

Ali dobro znaš da kratko traju laži

A on će na vrijeme valjda da skuži te

Al tebe kao i mene rastanak boljet će.

Kao pitaš se što sam se baš naljutio

Nikada shvatila nisi iskreno sam volio

Nemoj da foliraš da kao za mene brineš se

Ne pali tvoje lažno kajanje jer skužih te.

Idi sada sa njim, kako planiraš uživaj

Potoke mojih suza nemoj da analiziraš

Jer da si na vrijeme iskreno shvatila

Moju ljubav nikada za nikad nebi odbila.

Slobodno dalje sa njim kroz život kreći se

Nije mi potrebno tvoje opravdanje i kajanje

Samo napokon na miru me ostavi i zaboravi

Da si me ikada poznavala a kamo li ljubila.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,14.11.2020

I tako eto preko 30 godina

Da one predivne jeseni

Opada lišće a vreli kesteni

Njene usne su tako mirisale

Mene vatreno gladno ljubile.

I sada kada alejom prolazim

Te vrele usne posesivno  poželim

Pa uzmem pečenih kestenja

Nebi  li se duša nekako umirila.

I dok lišće posljednje opada

Nekako sve se obaziruć okrećem

Možda će baš tada ipak naići

Ona ,žena koja me je ljubila.

I tako eto preko  30 godina

Svaka jesen i pečeno kestenje

Sjećanja bi draga probudila

Ona bi se tim trenutcima vratila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 09.11.2020

A za nju sam samo jedan u nizu očigledno postao

Na licu mi vidljivi ožiljci

Prošlih godina tragovi.

Od osmijeha pa i suza

Što mi je ona crtala.

Toliko toga u srcu i duši

Nevidljivo ali baš  slomljeno

Da bi me svakog dana

Na nju  sa razlogom podsjećalo.

Eh kada bih te rane mogao

Nekako kao krhotine da sakupim

Da na novo dušu i srce zalijepim

Da onaj bezbrižni osmijeh povratim.

Al tako lako to baš i neide

Preteško je skupiti sve krhotine

Neke je vjetar daleko odgurao

Negdje je zaborav svoje prikrio.

Al sjećanje ono duboko ostaje

Kroz sve pore duše i srca prodire

Tako olako se ono sa lica ne sapire.

Još uvijek tamo negdje ona važna je.

A bože tu ljubav nikada nisam glumio

U svakom trenu ne štedljivo sebe sam dijelio

Da bih na kraju u pustinji samoće ostao

Bože kome sam ja srce i dušu poklonio.

I tko zna koliko puta sam probao

Nebi li te komadiće te krhotine

Rasparčane duše i srca nekako skupio

Ali uvijek po neki dijelić bi falio.

I opet na kraju ne bih nikako uspio

u ogledalu toliko ispucalih linija gledao

nikada nakon nje više nisam uspio

da bih onaj vedri osmijeh na lice vratio.

Tko zna koliko sam puta floskule ponavljao

Neke psihološke fraze i treninge ponavljao

Kao sebe da se podignem pokušavao

Ali uvijek na kraju tu borbu bih izgubio.

Nikada do kraja iz glave nisam uspio

Da je otklonim da je totalno zaboravim

A baš nije toliku iskrenu ljubav zaslužila

Tek sada vidim tako dobro je ljubav odglumila..

U podrume te  tavane duše sam zavirivao

Sve slike i sva sjećanja nekako uzalud tražio

Da tu minulu ljubav barem što prije otklonim

Da onaj njen prokleti osmijeh nekako zaboravim.

Da one vrele usne baš više nikada ne poželim

Toliko puta sam ludio jer nikako nisam uspjevao

Stalno bi se vraćala, razlog za stihove prinosila

Kao da mi se u krv u svaku stanicu bića pretvorila.

Slike nas dvoje sam derao i tamo nas razdvajao

Nekoliko albuma sam u suzama teško spaljivao

I sve sam više ovisan o njoj očigledno postajao

A za nju sam samo jedan u nizu očigledno postao.

Eh kada bi bar mene nekako starog sastavili

Kada bi mi onaj vedri osmijeh na lice vratili

Možda bi je nekako tek tada zaboravio

Da mi priđe bliže ne bih nikada dozvolio.

Previše sam otrova sa tih vrelih usana popio

Previše sam srce i dušu svakim trenom dijelio

Da bi ona na ispiranje mozga tamo negdje otišla

I tek tako duhovnim vježbama zauvijek me zaboravila.

Ali ja nisam kao i ona sazdan da tek tako ljubav zaboravljam

Nisam sazdan da se lažnom ljubavlju nekome ulizivam

U meni čežnja nekako iza zavjese života stanuje

Ona nikada ne mruje i zato mi je stalno priželjkuje.

A sada m svjetski vjetrovi preko koljena prebacuju

I oni se na meni na svoj način prebolno iživljavaju

Pomislim ako odem negdje daleko da ću da je zaboravim

Kako sam naivan kako mogu to samo i da pomislim.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,08.11.2020 u 04:48

Baš jadnik sam nakon toliko godina se zavaravam.

Baš se pitam što si ti i kako u početku zamišljala

Kada si ovu igru među nama sjeti se započinjala.

Migoljiš po meni u svaki kutak duše mi zalaziš

Prosto nevjerojatno kako slabe strane mi pronalaziš.

I kao iskusna lisica sve tajne si u par dana razotkrila

I onda svim osjećajima olako kao od šale mi upravljala.

Srce mi stisneš pa pustiš kao da je ono samo tvoje

Migoljiš dubinom i nepristupačnim grubim kostima.

..

I što je najgore srce se za svaki trenutak tvoj preotima.

Visiš na ovim presahnulim ispucalim gladnim usnama

Ime ti stalno ponavljam prosto se tobom prehranjivam

Jer ti više nisi u gostima svaki dio mene ti pripada.

A sjeti se da dosta davno bez pozdraava si otišla

Na tuđe usne si tek tako baš olako se privikla

A meni bi opet da svratiš kad me se poželiš

A želiš da ti sve što si uradila tako zaboravim.

I pratiš me proganjaš, mira mi sekunde ne dozvoljavaš

Ulaziš u sve nemirne stihove, voliš da stalno želim te

Izvireš iz zidova svaku stopu spominje na ulazu ponjava

Svi pamte želeć te,čak su tužne bez tebe i zavjese.

Bol poslije tebe nikada takav nisam niti blizu doživio

Izgleda da sam te ipak iskreno luđački vjeruj volio

Kad budim se tražim te, po sobi tragove osjećam

Baš sam jadnik nakon toliko godina se zavaravam.

Toliko puta se zarekao da te budem što prije zaboravio

Al sve tebi vuče me, kao da si me nečim začarala

Kao da si svaki dio mene za sebe nitima zavezala

I plačem i ridam i cvilim usamljen predugim noćima.

A svjestan sam da se više nikada ne budeš vratila

Jednostavno si me u svoj brojčanik redni ubacila

Bio sam ti afera što se brzo i što prije zaboravlja

Što te brige ako jedno srce iza tebe očigledno propada.

I ma bilo koje godišnje doba da se na prstima dovlači

Samo malo, samo malo dublje da se trenutak zadubite

Jednostavno njene nemirne oči morate da ugledate

Il se to samo meni nakon toliko godina samo pričinjava.

Bože koliko tragova u srcu i duši ta senjska princeza je načinila

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.11.2020

A tek su zajedno nekoliko nezaboravnih godina

Nekako uvijek s jeseni  miris njen se osjeti

Vrelo nadimljeno kestenje na nju podsjeća

Nekako kao stare želje da na novo  ispunjava

One romantične zagljene duše nadahnjiva.

Kada bi se sve dublje i dublje u tančine zagledalo

U kapljicama kiše bi ih tako jasno  olako pronašlo

Čak i da se onako pokisle prozore  o svemu raspita

Toliko bi se pronašlo ne oborivih ljubavnih dokaza.

Jer ipak oni su se nekako s jeseni upoznali, zavoljeli

Jedno drugom na prvom sastanku ono baš izjadali

I od tada sve je nekako iskreno reći predivno krenulo

Dvije duše u ljubavni frak zamotalo i zauvijek držalo.

Oni se na kilometre osjećaju, duše se eto razumiju

Ako jedno zaplače a ono baš i više nego daleko je

Ono drugo srce kao blizanac tako jasno osjeća je.

Odmah se naziva poruke se prosljeđuju,istražuju.

Sjeta ih ne napušta drži ih u svojim kandžama.

Taj vragolasti ringišpil mira im ne dozvoljava

Jednostavno iskrena strastvena ljubav ih zgrabila

I nema tih novaca da bi trenutka popustila.

Nekako zajedničku starost već poodavno planiraju

A tek su zajedno nekoliko ne zaboravnih godina

Bore na licima vole da ljube ljubavlju ispravljaju

Želeć  što manje tragova na licu da ostavljaju.

A usne od osmijeha naborane traže li traže

Nikada dosta cjelivanja, nikada dosta maženja

Ta im se igra strastvene ljubavi očigledno osladila

Pa ih jedno od drugog nebi trenutka napuštala.

Toni Ljubiša Božić, Trondheim,06.11.2020

Greška što zavoljeh te… postala si najveća.

Ma koliko se trudio i vukao te nocima

Ma koliko se trudio ti samo si zabluda

Poslje tvoje ljubavi teska bol je pristigla

Greška što zavoljeh te postala  si najveća.

Ali ono što plaši me opet bih ponovio

Kada bi samo dozvolla kada bih te volio

Možda bi se drugi put promijenila

 možda ipak do kraja na usnama ostala.

Ti si me previše koštala,srce razorila

Greška koja se preteško  proživljava

Jer biti trenutak na vrelim ti usnama

Prokletstvo je što prati u grudima.

A samo samo tobom sam ono imao

Samo sam tobom sam snove baš snivao

Samo sa tobom sve bih ti opraštao

Bože kakvu grešku sebi sam dozvolio.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,03.11.2020

Bilo bi jako dobro da si kraj mene.

Džaba prikrivam suza tragove

To jače je oduvijek od mene

Osmijeh se u suzu pretvorio

Tetovažu tuge mi nabacio.

I svaki put kad se pogledam

Zbog tih tragova boli osjecam

Nemam te, sada drugi ljubi te

Bilo bi jako dobro da si kraj mene.

Nespavanja tragovi prate me

Jecaj  iz duše noću prodire

A srce se baš odavno raspada

Na tuđim si usnama na tuđim si usnama.

Kako sam baš naivno maštao

U našu ljubav nadu polagao

A sada me zime samoće spopale

Tuđe usne sad luđački ljube te.

A bilo kuda ovakav da krenem

I baš bilo što da pokušam

Na istu tugu i bol se ranjavam

Dno života bez tebe dodirivam.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,03.11.2020

Eh da si barem uz mene ostala.

Da si tu uz mene barem ostala

Nikada sjecanje tuge nebi postala

Da si tu ostala druga pjesma bi svirala

Ovim srcem i dusom slatko bi pjevala

I gle sto si nam tim potezom ucinila

Dva zivota u nemir tuge si utopila

Svakodnevne suze u duse vratila

Eh da si barem u bajci nam ostala.

I nemoj sada da cudis se

Sto muci i prati te sjecanje

Sto spavas na krhke kapaljke

Jer mira ti neda uporno sjecanje.

..

Mozes prodati sve sto si skupila

Al uzalud pogresan potez si povukla

Od mene i nasih snova si se udaljila

a kazna propustene ljubavi nas zgrabila.

Dok lutas tim obalama uzburkanog  mora

Mene samoca Dablinom ocigledno razdire

Jer ne mogu da ne pomisljam na tebe

Prati me uporno i tako bolno sjecanje.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin, 03.11.2020 u 03:45