Na licu mi vidljivi ožiljci
Prošlih godina tragovi.
Od osmijeha pa i suza
Što mi je ona crtala.
…
Toliko toga u srcu i duši
Nevidljivo ali baš slomljeno
Da bi me svakog dana
Na nju sa razlogom podsjećalo.
…
Eh kada bih te rane mogao
Nekako kao krhotine da sakupim
Da na novo dušu i srce zalijepim
Da onaj bezbrižni osmijeh povratim.
…
Al tako lako to baš i neide
Preteško je skupiti sve krhotine
Neke je vjetar daleko odgurao
Negdje je zaborav svoje prikrio.
…
Al sjećanje ono duboko ostaje
Kroz sve pore duše i srca prodire
Tako olako se ono sa lica ne sapire.
Još uvijek tamo negdje ona važna je.
…
A bože tu ljubav nikada nisam glumio
U svakom trenu ne štedljivo sebe sam dijelio
Da bih na kraju u pustinji samoće ostao
Bože kome sam ja srce i dušu poklonio.
…
I tko zna koliko puta sam probao
Nebi li te komadiće te krhotine
Rasparčane duše i srca nekako skupio
Ali uvijek po neki dijelić bi falio.
…
I opet na kraju ne bih nikako uspio
u ogledalu toliko ispucalih linija gledao
nikada nakon nje više nisam uspio
da bih onaj vedri osmijeh na lice vratio.
…
Tko zna koliko sam puta floskule ponavljao
Neke psihološke fraze i treninge ponavljao
Kao sebe da se podignem pokušavao
Ali uvijek na kraju tu borbu bih izgubio.
…
Nikada do kraja iz glave nisam uspio
Da je otklonim da je totalno zaboravim
A baš nije toliku iskrenu ljubav zaslužila
Tek sada vidim tako dobro je ljubav odglumila..
…
U podrume te tavane duše sam zavirivao
Sve slike i sva sjećanja nekako uzalud tražio
Da tu minulu ljubav barem što prije otklonim
Da onaj njen prokleti osmijeh nekako zaboravim.
…
Da one vrele usne baš više nikada ne poželim
Toliko puta sam ludio jer nikako nisam uspjevao
Stalno bi se vraćala, razlog za stihove prinosila
Kao da mi se u krv u svaku stanicu bića pretvorila.
…
Slike nas dvoje sam derao i tamo nas razdvajao
Nekoliko albuma sam u suzama teško spaljivao
I sve sam više ovisan o njoj očigledno postajao
A za nju sam samo jedan u nizu očigledno postao.
…
Eh kada bi bar mene nekako starog sastavili
Kada bi mi onaj vedri osmijeh na lice vratili
Možda bi je nekako tek tada zaboravio
Da mi priđe bliže ne bih nikada dozvolio.
…
Previše sam otrova sa tih vrelih usana popio
Previše sam srce i dušu svakim trenom dijelio
Da bi ona na ispiranje mozga tamo negdje otišla
I tek tako duhovnim vježbama zauvijek me zaboravila.
…
Ali ja nisam kao i ona sazdan da tek tako ljubav zaboravljam
Nisam sazdan da se lažnom ljubavlju nekome ulizivam
U meni čežnja nekako iza zavjese života stanuje
Ona nikada ne mruje i zato mi je stalno priželjkuje.
…
A sada m svjetski vjetrovi preko koljena prebacuju
I oni se na meni na svoj način prebolno iživljavaju
Pomislim ako odem negdje daleko da ću da je zaboravim
Kako sam naivan kako mogu to samo i da pomislim.
…
Toni Ljubisa Bozic, Dublin,08.11.2020 u 04:48
