Dvoumica

Bože stalno po glavi prevrćem sve eto preispitujem

kako si moju adresu pronašla,dok europom uživam

od svih i svakog tragove na najbolji način prikrivam

skoro da otiske prstiju ono baš nigdje ne ostavljam.

Prosto ne znam kako se OVIM TRENUTCIMA osjećam

 Dok ti ovo predugo pismo baš iznenađen iščitavam

Plačeš,ridaš i kažeš da baš stalno misliš na mene

Dok te u krevetu on strastveno obljubljuje i osvaja.

Pišeš da bi se meni isti tren vratila

Što si izgubila da napokon si shvatila

I   dok čitam neznam gdje se nalazim

Nisam siguran kojoj priči da se priključim.

Boli me,a drago mi dok želiš da vratiš se

Još uvijek u sebi nadam se da voliš me.

A opet opekline i rane na srcu podsjećaju

Kako da ti opet nakon svega mrvu  vjeruju.

Kada te sa njim zagrljenim trenutak zamislim

Buktim od muke prosto bih do bola da izludim.

Ne znam dal bih vrištao sebi kose tada čupao

A onda smirim se , ne razmišljaj u zamku ne upadaj-

Vidim po rukopisu ruka ti je drhtala dok si pisala

I obilje suza pismo ovo je očigledno natopilo

Ali da budem iskren i nije me baš uvjerilo

Više olako na tvoje cmizdrave izjave ne nasjedam.

I ne znam koliko puta sam ovo ogreomno pismo pročitao

Pokušavao nebi li nekako tvoje stanje shvatio

Ali sam u dubokoj nedoumici i baš nisam uspio

Hladne glave i bistre pameti na kraju ipak sam ostao.

London,05.07.2022

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s