Zrnce savjesti dal u tebi postoji

Basildon, near London,08.07.2022.

Kad bi u tebi barem jedno malo zrnce ljudskosti preostalo

Pa u tebi iskreno eto trenutak barem kajanje probudilo.

Ne moraš me gledati onako sagnute glave stidljivo

Posramljena da kažeš mi ljubavi molim te oprosti mi.

Oprosti mi za sve što sam tu zadnjih godina učinila

Što sam ti srce na parmparčad razorila, I što sam ti dušu

Na miliun mjesta bolno duboko preduboko izgrebala

Što sam u svakoj tvojoj ridajućoj suzi noćima završila.

A ja toliko luđački volim te, I znaš da ti sve olako oprašram

Sve što je bilo lose želim što prije da ako je moguće zaboravljam.

Jer ja od ljubavi te luđačke preko svega olako prelazim

Još uvijek nadam se I ne vjerujem da mogu da te izgubim.

Ali u tebi to zrno to malo zrnce kajanja negdje preduboko

u tebi se prikriva,I onaj tvrdoglavi inat te održava

Ne želiš da priznaš da si ipak samo tin a kraju pogriješila

Da si bez razloga me krvnički kaznila,slomljenoga ostavila.

Tako što si mi leđa bez iti jedne riječi, objašnjenja okrenula

Ah što mogu ta grozna sudbina svojim igrama me zaluđiva.

I ja opet naivan iako totalno srozan u nadi se probuđivam.

Sve kažem si to si samo košmari ona uskoro opet dolazi.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s