Po neka crna vlas među sijedima se šepuri

  

Ti čarobnice,opijumu duše lelujavi

tvojoj strasti preteško je trena odoliti.

ljubav čarobnu nemoguće zrna odbiti

a sa tvojih usana uzaludno se skinuti

tvoga tijela se neprekidno prejedati

i na tvom osmijehu vjetrovima žuboriti

u tvom pogledu kao sretnik vrištati.

 

A pritišću prosjede, uranile,žure godine

Toliko dao i još više bih tražio od tebe

Nemiri se uzastopno jezom prelamaju

Odgovore na mnoga pitanja neznaju.

 

Kuda smo to krenuli,da nismo zalutali

Ovo što nam se događa,dal je maštarija

Il se ljubav u srcima drsko zabarikadirala.

Nema vraćanja,duša u dušu se vodopadom prelila.

 

Po neka crna vlas među sijedima se šepuri

Još bi da ispija bokalima strasne ti ljubavi.

A u srcu previše tragova,urezani bole ožiljci

od propalih, lažnih nemilosrdnih ljubavi.

 

Sa tobom su oči zasjalile,tugu polagano ispirale

Al se  tuge tako olako nedaju,pa borama isplivaju.

Na čelu neizbrisivi dokazi,dal smo ljubavi zakasnili.

Al ima mjesta i nade koliko želiš za tebe u ovim grudima.

 

Godine ću duboko zaboravom da trenom prikrijem

Sa tvojim godinama ću da posesivno drugujem.

Sve prestajem, da vodim dnevnike i ukidam loše navike

Novi život savršenom ljubavlju napokon strasno počinje.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,16.04.2017 u 19:33 minuta

 

Samo vrata terase otškrini,uskoro dolazim

 

Žali mi se da je tužna,sva nikakva i slomljena

Tako bi u krilu zagrljenog me sada ovog trena voljela.

Da je onako kako znam čvrsto zagrlim

Na trenutak dok je ljubim bez daha ostavim.

 

Izgleda jugovina je ovih prevrtljivih dana

Nekako isrcpi,bez snage i volje baš ostavi.

Samo bi se u krevet uvalila,pa oči sklopila

Meni u zagrljaj posesivno strasno uskočila.

 

Nema problema, jedina savršena ljubavi

ako mi dozvoljavaš samo prozor terase

il vrata otškrinute ostavi,ostalo prepusti mi.

Na prstima lopovski maskiran uskoro ulazim.

 

Usta ću ti zavezati,ruke iznad glave ono lisicama stegnuti

Nakon toga povez oko očiju mirišljivi dobijaš

Igrom strasti i požude tako svezana uživaš.

Sve prepusti mi,danas igru strasti odrađujem.

 

Al tim trenutcima ne odsutajem,želim te.

Želim da me pamtiš kako bi najviše voljela

Slike strasti zauvijek u duši budeš nosila

I kad god me zatrebaš,molim te pozovi me..

 

Nestrpljivo obožavam i čekam poziv od tebe

Jedino stobom imam,ove strastvene provode

Uvijek duboko slatko u srce tvoja mladost pogodi

Čitav život ti nemogu vratiti,koliko od tebe mogu dobiti.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,17.04.2017 u 15:53 minuta

 

O bože kako Volim te….

 

Odluči se,dolazi,na obali u našem kampu kao i uvijek čeka ću

 

Kad god želim dio sebe,ono,da ti od srca pošaljem,

nekako iz dubine, suze podlo zakoprcaju,pritišću.

Nemogu da ih umirim, niz lice toplo ih osjetim

kao da tješe me,ne brini, siguran budi ona dolazi.

 

Pa još više zacmizdrim, vrištao bih kroz planine

da nešto u duši što guši barem trunke izbacim.

Dok sjeta na prevaru na svoje brodolome navlači,

tada drogiran dubokom tugom, vrištao bih, vrištao.

 

Kad ti slike pogledam teško ridanje jecajima suzdržavam

A ne bih trebao, slabosti da pokazujem,ranjivu dušu otkrijem.

Znam da i tebe ove suze pogađaju i tvoje istog trena dozivaju

Da zajedno ridajuć našoj razdvojenosti bolnim cehom plaćaju

 

No džaba je, dođu trenutci,nemogu kontrolirati,jecaje suzdržavati

Prozore duše onda širom otvorim,da što prije iz nje tugu izbacim

vojim te,na poseban bih način u detalje savršeno pokazao,dokazao

al nekako uvijek još neka riječ pokret il potez fali mi,pa razmišljam

da se ta praznina dokazima potpunom dokazanom ljubavlju napuni

 

E tad srce zalupa, svoje nemire uključi,uzdahe blokira,skoro zaustavi

Kao da na trenutak gušim se dok vrištim,pa  kroz jecaj prozborim

Bože ljubavi shvati koliko obožavam i volim te,trebam te… napokon

Odluči se,neka suluda panika hvata me,kao da vremena nestat će

u kampu kao i uvijek čekati ću,do tada uznemirenošću šetat ću..

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,16.04.2017 u09:47 minuta

 

 

Neke zvijeri nesvjesne da su zvijeri

Neke zvijeri nesvjesne da su zvijeri

Dugo životom PRAZNE UTUČENE lutaju

Fali im,nešto istinski kroz život potražuju

Neki nesretnici nikad za nikad ne pronađu,

A nekima se to desi onako slučajno u prolazu.

 

Pa nisu svjesni da im je baš to mrvice falilo

i opet se izgube u tome beskrajnom lutanju.

Neki na drugom kontinentu iznenadno susretnu

a neki sretnici u svome dvorištu to ipak pronađu,

Pa prazninu u srcu i duši ljubavlju napokon popunjavaju.

 

I onda kad se duše silinom rastope tek onda

nepoznati zvjerski,ljubavni nagoni se razbude

Bukvalno divljaju,bez riječi obje strane ostaju

Srce i dušu nezasitnom glađu jedva namiruju.

 

I kada im se ta čarolija iznenada dogodi

Kao grom iz vedra srce i dušu razgoropadi

Divljački zvjerski nagoni se potpuno razbude.

Tek onda upoznaju strah nedaj bože da

Tu savršenu ljubav dugo čekanu izgube

 

Žurno se u tajne jazbine duboko duboko zavlače

Da druge zvijeri ne vide,ne osjete i ne privlače

Tu strast i ljubav požudno tajnovito skrivaju

Sve što su nevjesni tražili napokon beskonačno imaju.

 

A požuda i strast nakon godina praznina

tiho lagano kao rijeka obiljem se popunjava

a u njima mladost čarolijom dubinski pročišćava

I onda bez iti jedne riječi dugo mogu da pričaju

Očima dodirima nezasitno danonoćno uzdišu i tepaju

 

Po nekad bi rekli ,onako na uho zvijerski šapnuli

Vojim te ljubavi, strast i požudu toliko silnu ti poklanjam

Pokušavajuć skoro,baš skoro koliko iz tvog srca i duše

Al opet nedovoljno izobiljem ti nudim i uzvraćam

 

I svakim danom što više ljubav uzajamno prenose

Glad proždrljivost divljačka zvjerska veća ne prestaje

U zraku cijelo vrijeme trepreć da dokazuje ostaje

Vrisak  istinski,potpun….VOJIM TE, VOJIM TE,VOJIM TE

Hej,ovo čudo je… i zvijeri na kraju ljubavlju progovore…

 

Kada se dvoje voli potpuno savršeno iskreno

I tu čaroliju tako žestoko posesivno doživljavaju

Požudu i strast vodopadima tijela prelijevaju

I onda se ti zvjerski osjećaji natovare srce opiju

U delirij navuku i stisnuti u blaženoj tišini uživaju

 

Tek tada su shvatili da iskonski ljubav tek u mrvicama otkrili.

 Toni Ljubiša Božić,Moskva,15.04.2017 u06:50 minuta

 Vojim te ljubavi,ne brini po tebe garant dolazim….

 

ON TE NE ZAVREĐUJE

 

Za njega ti princeza si gorda i ponosna

Da stoji pored tebe,trenutka ne zavređuje

Tvome srcu i duše niti zrna riže ne pristaje

Ledenica je bez ljubavi,iz loze je prokletih.

 

Njemu su važnije cigarete,kava i drugi otrovi

Razne žurke,partiji gdje može da se zabavi

Maskenbali da bi pravu facu skrivali a nekoga

Lažnog imaginarnog nedokučivog možda glumili.

 

A ti i tvoji najmiliji samo ga godinama opterećuju

Krug njegovog luđačkog kretanja mu sužavaju..

Što prije sa puta pokušaj da tiho skloniš se

Jer preružne godine sa njim sigurno čekaju te.

 

On bez srca je,u njemu nema trunke iskonske ljubavi

On samo gleda sebe da zabavi i kako god zadovolji

A ti ostaneš po strani sva zgužvana skoro uvenula.

Od početka si mu bila nevažna, samo potrošna robinja.

 

Brzo razmišljaj u sigurnu luku lagano uplovljavaj

Nedaj mu šanse da se okrene odluku ti promjeni

Promatraj sebe, zadnjih godina sa njim propala

Skoro u staricu naglo skršeno iskrivljena pretvorila

Život u tebi se ugasio,volja ti je poodavno presušila

Otvori oči novi smjer kretanja nudi i poklanja sudbina.

 

On za tvoje probleme i jade trunke nehaje, ma boli ga

Znaš rođen je i proklet da cijeli život luta i potražuje

Ništa mu nije dobro te će na kraju sam da umire.

A samnom budeš sve to i više nego dovoljno imala.

 

Svakodnevno strastvena ljubav bude te na sve načine

Izobiljem,čarolijom kao kroz bajku nestvarno okruživala.

Nemoj dugo da promišljaš,vrijeme ti prebrzo protječe

Gaziš već tridesete, dok trepneš njemu si uvenula.

 

A kod mene u naručju budeš sve više pupoljke bacala 

i rijetko u toj čarobnoj ljubavi  trenutcima se prepoznala.

Samnom si barem na kratko sreću i strast doživjela

Tek onda si shvatila da si se snjim ničim zaluđivala.

 

Shvati da posesivno potpuno želim,čekam i vojim te,

Osjećaš na tebe čarobna ženo trena misliti ne prestajem

stijene od brda samoće silom nade uporno odvaljujem

da mi do vrelih usana što prije tiho presretna pristigneš.

 

Toni ljubiša Božić,Moskva,12.04.2017 19:11 minuta

Pokaži stanicu kuda skršene duše ridajuć lutaju

Suviše se dugo ovo među nama oteglo

Vrijeme se u nedogled nekako rasteglo.

U glavi miliun misli i drskih planova

Sjećaš se kad si u suzama odbjegla.

 

Ta slika me ne napušta,noćima rastura

Zašto bijah kukavica,trebao sam te stisnuti

U zagrljaju vječno nepovratno da ostaneš

Naziraše se proljeće,dok behar prolijeće.

 

Tko zna što smo u glavama tada imali

Teške odluke u sebi bolno presjecali.

A suze u grudima sve potpuno potopile,

bez daha  izbezumljene nekako ostavile.

 

I od tada,od odlaska praznina rastura

Toliko me taj rastanak bukvalno skršio

Prebolnu tešku lekciju sam užasnu naučio.

Volim te,shvati napokon bukvalno si potrebna.

 

I sada ispred tvoje terase uplašen prolazim

Prošle godine sam dolazak sjećaš se najavio

Od tebe sam tražio da konačno dobro razmisliš

I nakon godina čekanja napokon finalno odlučiš.

 

Dal samnom si,il u tom zatvoru zauvijek ostani

Nakon mog odlaska sve što smo imali zaboravi.

Ne mogu više ovako samoćom skršen i zatrovan

Godine u suzama podlo satrše,mada borim se.

 

Pokaži stanicu kuda skršene duše ridajuć lutaju

Dal da se ikad više ljubavi života trunke nadaju.

Sjeti se koliko volim,trebam i posesivno želim te.

Glavu jedva podižem da one ljubavne nade udahnem.

 

Posljednji let bez povratka za dvoje sam rezervirao.

Sve samo sa tobom zajedno sam konačno isplanirao.

Odluka je na tvojim usnama,odgovori mi potvrdno

Nasmij se i sklopi tim prekrasnim otrovnim očima.

 

Toni ljubiša Božić,Moskva,12.04.2017 17:05 minuta

 

Još rano je,prerano je da je otkrivam,tragove ponosno prikrivam

 

Kada svi oko mene nestrpljivo odu,i kad me na miru ostave

Kad se sve brave sa ovim bijednim svijetom zabrave

Vrata moga svijeta otvorim,i duboko nepregledno zaronim

Putujem beskrajnim prostranstvima gdje susrećem ljude istih razmišljanja

Gdje nisu duše zatrovane ovim zemaljskim mozgom ispiračkim temama.

 

U mom svijetu svi smo normalni,otvorena srca i željni da se drugima pomogne.

Ne trčimo za vilama,skupim autima i ostale snobovske gluposti.

Uzivamo u običnim ljudskim gestama davanju iskrene ljubavi.

Tamo je ljubav mog života,tamo se čarolija prikriveno odvija.

 

Ovaj jadni svijet je skroz planirano odavno previše zastranio,

u ponor kontrolirane anarhije upao a još neznaju što ih sačekuje

Neka im Bog dragi pomogne al mislim da već suviše kasno je.

A nas dvoje Swis Airom po svijetu zagrljene beskrajno razvozi,

gdje god i kad je god moguće srce zaljubljeno sretnički odlazi.

 

Iz ruku je nepuštam,plašim se samoće što je godinama gušila

Dok se ona,kraljica ovog srca nije napokon savršena pojavila.

Eh da smijem da je samo vidite,bez teksta bi isti tren ostali

Kad bi se njenog čarobnog osmijeha napili,a tek pogled očima

Sve u vama uzburka, svaki trenutak slatko lopovski otima.

 

Još rano je,prerano je da je otkrivam,tragove ponosno prikrivam.

Čuvam je ,prevrijedna je da je tek na pola puta bez veze izgubim.

I zato na drugu stranu svijeta priču okrećem,da je tiho prikrijem

A ona slatkica,nestrpljiva ,samo mojim usnama posesivno opipljiva

Čeka,pravi trenutak i pokrene da nam se usne vječnošću prislone.

 

Toni ljubiša Božić,Moskva,12.04.2017 12:57 minuta

 

 

Da su me davno pitali dal je moguće da ova vrsta ljubavi postoji

Da su me davno pitali dal je moguće da ova vrsta ljubavi postoji

Samo bih se grohotom smijao,glavom da je nemoguće mahao.

Sve bih na stranu sklonio,u uglu samoće bih strpljivo čekao.

Nebih sa drugima ulazio u ljubavne procese,mislio bih na tebe.

 

Čekao bih koliko god godina bude potrebno,da sve istrpim

Makar pola života usamljen izgubljen lutao,al bih te dočekao.

A strpljivo se nadao da uskoro sazriješ,u krilu zauvijek ostaneš.

Jedno za drugo smo stoljećima stvoreni,duboko osjećam u sebi.

 

Al opet nikad nije kasno,u pravo vrijeme si tiho navratila

Život naopačke mi prevrnula,trunke nežalim,stobom postojim.

Nebitno skim bila si,što radila,dal si uživala,napokon došla si.

Srce obiljem napunila,dušu blaženstvom smirajem preplavila.

 

Nema veze,sad si pristigla,tamo si se bože sačuvaj opekla

Ovdje dobro došla si,to nikad ne sumnjaj,nikad ne zaboravi.

A znam i duboko osjećam i tebi se iste čarolije događaju

Noćima mira nedaju,danju mislima slike mašte rovare

 

Pored sebe želiš me,i na to vječno pristajem,ti se udaješ.

Dal si se spremila,kad bi me klečeć ugledala,prosim te.

A drugi će da promatraju,primjer prave ljubavi gledaju.

Jel biti samo na mrvicu trenutka strastveno zaljubljen

 

Fenomen nikad nikom nije objašnjen,a sretnicima doživljen.

Oboje spremni smo sve u ljubav uložiti,pa tragove izbrsati.

I zauvijek u našem tko zna gdje gnjezdu slatko nestati.

Zato budi strpljiva,pitanje godine,sve prokuhava sudbina.

Eh Da su me davno pitali dal je moguće da ova vrsta ljubavi postoji…

 

 

 

Toni ljubiša Božić,Moskva,11.04.2017 17:50 minuta

 

 

Zauvijek takva sretnička ostani

 Za našu ljubav čašom crnog vina nazdravljam

Dušu tiho oporavljam,trebam te,u kući bez tebe

rasturaju samoće vjetrovi, ubiše ledene promaje.

Hvala ti što svojom ljubavlju život mi produžuješ

što u srce mi izvor divne mladosti drhtavo presađuješ

što krv mi obiljem energije izobiljem nade nadolivaš

pa za svaki opijeni poljubac strasno posesivno otimaš.

 

Hvala ti što usne mi kadkad strastveno divljački nagrizaš

što daješ do znanja da ti potpuno posesivnošću pripadam

što svojim ogrebotinama teritoriju kao pas jasno obilježavaš

uz tebe sam zvijer nezasitna postao,ono baš skoro podivljao

stalno bih uz tebe  kao najvjerniji pas te pratio,uzdisao.

 

Pazit ću te kao posljednju kap galaksije i sazvježđa

biti samo tvoj dok me tvoja ljubav treba i zahtjeva

budi uz mene,od tebe nikad trenom ne odustajem

sa tobom potpun sretan nasmijan savršeno postajem

sve ostalo kada promatram je nakrcana tugom pustinja

dok  nas prehranjuje ova čarobna ljubav strast i požuda.

 

Sa tobom mi ne trebaju auta, kuće, vile i prostori

treba mi da pratiš me i požudno gladno promatraš

da ova vatra u nama se nikad za nikad ne zagasi

obožavam kao sjena da budem uz tebe svim sferama

da sam tvoj smisao tvoja ljubav najvjernija i jedina

koja samo tebi od prvog momenta potpuno pripada.

 

Želim da se u suzama sretnički beskrajno smijemo

zajednički kolače, gulaše, bosanski lonac spremamo

da sve to na usnama probamo i onako slatko stisnemo

Svaku noć želim da te poljubcem strasnim ispratim

i onda opet u snove da ti navratim požudnu igru završim

a jutra neka nas zora zagrljene uvijek sretnički dočeka

jer ovo što imamo prati će nas do vijeka,NADAM SE

 

Molim te zauvijek takva sretnička samnom ostani

Sve od sebe ću da napravim da te usrećim

Da ti barem mrvicama tvoju ljubav uzvratim.

samo ti znaš ovako slatko srce da probudis

onim glasom tepajuć lijepo sstrastveno iznenadiš

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,08.04.2017 06:12

 

 

 

Kako uvjek znaš

  

Slušaj ljubavi,dal si razmišljala zašto toliki stihovi,

da mi glas bona ne zaboraviš,u zaborav me utopiš.

Ja bih da se mrve od tebe niti trenutka ne odmičem.

DA se tvoje strasti koliko je moguće više naslađujem.

 

A ti sad gledaj kako ćeš,ovu proždrljivost i glad tebe

Na najbolji, kako samo ti znaš način, divljački umiriš.

Molim te pripazi,nemoj da me se zasitiš,pa odlutaš

Prepustiš me tugama i jecaju,uh od toga ježim se.

 

Toliko često,ma prečesto u sebi imam te, a fališ mi.

Fališ da me pogledom odmjeravaš,očima izazivaš.

Wojim jednu,jedinu, savršenu moju ženu na svijetu

Za sada je prikrivam al sve u tajnosti eto pripremam

Pa na glas izderem,evo je moja je..stigla je…napokon

 

Muvice,kako uvjek znaš odabrani tren da popraviš,

kako uvijek znaš,kad i u koje vrime u srcu da boraviš,

kako uvijek pogodiš  da čvrsto snažno me zagrliš, poljubiš

i uvijek znaš bit uz mene kad trebam te divljački,najviše…

 

Ti si mi sve na ovom svitu sve što želim,od života zahtijevam

Hvala ti što dušu divljački napajaš,zvijer suludu oživljavaš.

A onda kao milo mače nezasitno na grudima tepajuć umiljavaš.

 

O bože kako znaš svakog trenutka što treba mi….

 

Toni ljubiša Božić,Moskva,09.04.2017 17:30 minuta

 

 

Samo su riječi drhtajima praćene sijevale

 

Pristala je da je čvrsto zatvorenih očiju

Na ivicu vulkana onako svezanih ruku

Lagano neprimjetno tajnovito dovlačim.

Da napokon vrelinu vulkanske strasti

Ono potpuno,sadržajno,dubinski osjeti.

 

Ponor strasti i nemira širom je otvorila

Toj pučini nezasitne požude se predala.

Samo nastavi,trenutka me nepuštaj

Jedva je usnama drhteć prozborila.

Time još žešće i strastvenije probudila.

 

Ne prekidaj,ljubi me,tvoja sam,samo nastavi…

Vrat ljubi mi,grli me,stisni me,o bože volim te

A vrelina oboje u zamku nezadrživo mamila.

Zauvijek slijepila i tepala,tepala,tepala.

 

A nas dvoje nerazdvojni,divno zaluđeni

Idemo dalje, nema koraka nazad il vraćanja

U dubine nezasitne prekrasne strasti tonemo.

Jednom drugom vraški strasti točke tražimo.

 

Uzajamno leđa krvnički na momente grebemo.

Kose se čupaju,grčevi na sve strane hvataju

I trunke ne odustaju,tijela drhtajima izluđuju.

Dvije duše međusobno tišinom nemira tepaju.

 

Rijetka riječ bi drhtajima praćena tiho sijevala,

Skoro da bi vrištale,od strasti sve izbezumile

I onako tiho pokraj uha bi slatko prozborila,

LJUBAVI VOLIM TE ,VOLIM TE ,VOLIM TE…

 

 

Dvije zvijeri tad se probude,u zalutale pećine

Mrakom skriju se i svoje posle slatko delaju.

On i ona toliko toga baš nedorečenog imaju

A tajni nikad ne nedostaje,neistražena ljubav je

 

Toni ljubiša Božić,Moskva,09.04.2017 06:11 minuta

 

 

O kako obožavam proljeća

 

O kako obožavam proljeća

tad je u zagrljaj pristigla

Kao da baš jučer se desilo

Krv je u očima provrila.

 

A korak sam joj žudno pratio

Gordo nasmiješena je prilazila

Stisak zagrljaj,vrisak usnama.

Jeza,nemir,sreća,jecaji osmjeha.

 

A toliko sam je željno iščekivao

Pamet i srce u korjenu zavadio.

I zato obožavam prekrasna proljeća

Ta ljepota i živost na nju podsjeća.

 

Tako duboko je disala,suze puštala

Dok sam joj na uho napokon tepao.

I taj trenutak smo doživjeli,uživali.

Čarolija zvana ljubav nas opijala.

 

Sve bijaše tako čarobno i nestvarno

U nekom svijetu čarolije zaglavili.

Sivila tuge istog trena olako izbrisali.

Nešto novo je oživjelo,bajku ostvarilo.

 

Sva godišnja doba pretvorišmo u proljeće

Godišnjice obavezno pritajeni slavimo

Onih trenutaka savršenstva sjećamo.

Vjetar šapatom podržava,kišama prikriva.

 

I sad kad na nju pomislim,u srcu zavarničim,

oči se raskolače kao da opet ispred vide je

Nanovo se pokrene čarolija,srce razigra

Sve oživi,cvrkutom ptica čaroliju opet najavi.

 

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,07.04.2017 20:22

 

Priču smo tek zagrebali,mrvicu načeli

 

Ne toliko dugo smo se strasno imali

Priču smo tek zagrebali,mrvicu načeli

Pehar smo strasti žudno dijelom otpili

Ali toliko toga je ostalo da bi završili.

 

I kad se sve mezaustavljivo zakotrljalo

U bunaru nepresušne strasti zaglavili.

Ispraćali Božiće i pijane nove godine.

Uzajamno posesivno nezasitno stiskali.

 

A sada dva kontineta nas silom odvojila.

Nebi li ljubav  podlo lagano zagasila.

I kao da vidim te ispisuješ požutjele listove

Tražiš velike debele koverte da bi poslala.

 

A ja s bokalom iščitavam što nam se događa

Koji razlog i čime nas pokušavaju razdvojiti.

I jasno vidim te,pričaš,ubjeđuješ rijetko prestaješ

Da bi svima dokazala ljubav je bila i ostala.

 

Kažu kroz šapat ti ljubav se brzo zagubi,ohladi

I kada mislimo da smo najsretniji,ipak zaboli.

A nama se čini da smo tek bure ljubavi načeli

Prerano bi bilo da smo do kraja  bure ispili.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,07.04.2017 10:12

 

 

Molim te,ljubav da ti uzvraćam svakog trena mi dozvoljavaj

 

Ti nemaš pojma koliko volim te

I nisi još uvijek izgleda shvatila

Koliko si me u temelju promjenila

Koliko sadržaj ovog srca popunila.

 

Al u glavu mi nikako po nekad ne ide.

Čemu vrata ljubomore glupe opet otvaraš

A to baš ne želim nanovo da doživljavam

Strana si što leđa čuva i podršku donosi.

 

Ne trošiš energiju na sumnje ljubomore i gluposti

Uvijek ću ti reći što me tišti,što mi se događa

Jer si moja doživotna pratilja,nadam se

I svaka odluka je na tebi uvijek ostala.

 

U početku smo se složili da sve što nas pati, tišti

Raduje, rasplače budemo dijelili a ne u sebi skrivali

Da ništa u sebi ne zadržavamo niti skrivamo

Da kao jedno neraskidivo biće zauvijek zajedno živimo

 

Nemaš pojma kako uživam da sve sa tobom proživljavam

Činiš me gordim jačim i ponosnim,kad uz mene si,pratiš me.

Izbaci tu sumnju,ljubomoru napokon iz sebe,

Samo zajedno samnom istim putom nastavi.

 

Uz mene i u srcu mi boravi,neizmjernu ljubav pružaj mi

Nedaj bože da te izgubim,uh ono trunke se zalediš

Sve bi se izgubilo,sve bi se srušilo i potonulo

Kompas života bi mi se ukočio pa zaledio

Orijentire života i nade bih zauvijek izgubio

I duboko negdje u sebi bez tebe zalutao.

 

Obožavam tvoju ljubavnu energiju da upijam

Tako svoju posustalu energiju oživljavam

hvala ti na svakom trenutku što uz mene provodiš.

 

Znam da teško mogu da stignem istom beskrajnom ljubavlju da ponudim

Al najbolje što mogu trudim se možda najbolje ne ide

Pusti me da zajedno sa tobom sve proživljavan

Tvoj sam,u to nikad za nikad više ne sumnjaj

Molim te ljubav da ti uzvraćam svakog trena mi dozvoljavaj.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,07.04.2017 06:12

 

 

 

 

Čemu da nadam se

Skupljen na peronu Ljubavi i nadanja

Kiša nedelju pljuskom ledeno umotala

Vjetrovi cvokoću,neveru najavljuju

Lišće sa zemlje podiže,luđački prevrće.

 

Neki nemir me svladao,u srcu zgrčio

Suze sat navile,nepovratno slijevaju

Niz lice očaj tuge tiho u detalje sapiru

Nema je,fali mi da tješi me,bože boli me.

 

Kako ću sljedeću zimu da pregrmim

Da je nevidim,usne vrele ne osjetim

Moskovski zatvor me satire,ubija

Njena ljubav na životu me ostavlja.

 

Znam da posesivno volim i trebam je.

Neki bi rekli grijeh se luđacima događa

Al nas strast,energija neraskidivo uvezala.

Da bi me u Moskovskii zatvor naduže poslala.

 

A ona,usamljena propada,svadi se sa borama

Pisma naškraba,da neznam na čemu sam ostao.

Kuda da krenem što bih i dal sa njom bi planirao.

Svi mi se planovi nekako hinjski podlo urušavaju.

 

A griješno me uzela u svijet posesivne ljubavi uvela.

I sad leđa mi okreće,kao da me skoro ne poznaje.

A to me daleko u Moskvi u potpunosti izluđuje.

Dok dani zatvorski kaplju,cijede,u sunovrat padaju.

 

A nada me u dubini podgovara da nije od nas odustala.

Samo se primirila,tragove briše ništa ne nikom otkriva.

Pameću misli haraju,neznaju što sa njom da očekuju.

I mene bore išarale,glas ogrubio,leđa baš starački povio.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,04.04.2017 20:12

 

U parku života budemo spavali

 

Dal ovog trena spremna si

Da sve,baš sve što si započela

 istog trena neodložno odložiš,

pa hitro bez nekog pakiranja

Sve napustiš i bez okreta

samnom tiho,ono zauvijek

u nepoznato se zaputiš.

 

Nema suludih garancija,

samo ove ljubavi potoci.

Prečesti izlivi i polave

u zaljubljene glave prodiru

vrti ljubav posesivna,strasna,

nedokazna i neumoljiva.

 

Za početak u parku života budemo spavali

Korjenje duše iskopavali i preživljavali,

A srce kao od prvog dana izvor nepresušni

Na posesivnim žednim usnama će da boravi.

 

Postat ćemo još više jedno drugog ovisni

Govorit će da smo od zaluđenosti oslijepili

Poglede samo u jednom pravcu usmjerili.

Sve usnama i dodirima prstiju  ispitivali.

 

U među vremenu život nas bude skrasio.

Na toliko toga navodio,preslatko iznenadio.

Svaki tren nam bude čarolija,kao bajka

Što se negdje savršeno sretnicima odvija.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,0404.2017 17:12

 

 

 

Posljednja želja se ispunila

 

Na križanju putova sam neznajući usnio.

Na krošnji životnih želja nenadno zaglavio.

Svi u redu su čekali,nebi li posljednju želju

Napokon u praznom, jadnom životu ispunili.

 

Red se odužio,godine sam čekao,napokon dospio.

Ispred mene bijeli stoljnjaci, i njena fotografija

Kao da znali su,ljubav života na mene je čekala.

Nisam niti riječ ispustio, nju sam na dlanu dobio.

 

Ostalo je povijest savršene presretne ljubavi postala.

Od mene se nikad niti u snovima nije trena odvajala.

I sada konačni krug života obilazimo,pogodno mjesto

Negdje u svijetu za nas dvoje uporno pretraživamo.

 

Ona bi blizu mora, u toplije suncem okupane krajeve.

A mene privlače strme planine,pahulje i snjegovi.

Al kako se sve odvija, moja će biti izgleda posljednja.

*Da ljubavi* ako si odlučila to je i konačna odluka.

 

Posljednja životna želja mi se konačno ispunila.

Dobih ženu snova,savršenih mašta i nadanja.

Svega me osjeti,kroz suze me olako očitava.

Sve što poželim il zatrebam,srdačno poklanja.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,03.04.2017 21:33

 

Sa njom u krilu život bajkom doživljavam

 

Patim u posljednje vrijeme od teškog nespavanja.

Kažu Insomnia,ljubav me preduboko zarobila.

Polu snovi me razvaljuju,od svijesti odvajaju.

Pokušavam konce dešavanja da pohvatam.

 

Sve se vrti oko čarobnih usana,od kad ih je udjelila.

Ne mislim,uvijek na istu zamku nekako olako uletim,

pa se mislima u njenom strasnom zagrljaju zarobim.

I nema vrata niti prozorora da drage volje izađem.

 

Pustim je da obuzima,dok srce preskače vrisicima.

Slike u duši sve barikade smirenosti provaljuju

Nemir me slatki obuzima,toliko toga tiho odzvanja.

A ona,neprikosnovena,jaše neprestano ovim usnama.

 

Nokte sam izgrebao,dok sam posteljinu strasno gužvao

Samo da bih joj strašću onu divlju požudu nahranio.

I uvijek malo je,tako bi uvijek kroz osmijeh tražila.

Kroz suze vrištala, da ovakvu strast nikad nije doživjela.

 

Ljubime,derala se divljačkim vrisicima, tijelom grmila

I posljednji atom snage olako bi kroz osmijeh mi uzela.

A ja volim je,ma u stvari toliko posesivno obožavam

Jer samo sa njom u krilu život bajkom doživljavam.

Toni Ljubiša Božić,Moskva,03.04.2017 20:02

Masoni australije nas pozvali

Dobih poziv od masona Australije,da se tamo stobom nastanim.

Sve su mi obezbjedili,samo treba da doletim sve pregledam

I najvjerojatnije samo sa tobom o našoj sudbini odlučim.

A ti si odavno pristala,gdje god da krenem da budeš moja pratilja.

 

Wolim te i kad sam na obalama predaleke prekrasne Australije

 dok jesen paletu isprobava igre boje i svjetlosti šumeć razigrava.

Oči tvoje prate me,šapćeš mi,ljubavi nikad me ne zaboravi.

A valovi oceana naježili,toliko toga bi u moje ime ti poručili.

 

Jašem pustinjom,miris tvojih usnana kroz vjetar vreli osjećam

Kao da me strasno požudno nezasitno dodirivaš,slatko ježim se.

Ljubavi čekam naš trenutak, čekam tvoj dolazak i na tebe.

Ne brini sve odavno smo spremili,tajnu lokaciju zamaskirali.

 

Imaš samo jedno presjedanje,kartu sam osobno za tebe birao.

Želim odmorna da doletiš,istog trena na usne mi se zaletiš.

Onda idemo dalje od Australije, mjesto je predivno,savršeno

I kontra svih nadanja i predviđanja naših podlih dušmana.

 

Mjesto je okruženo talasima,uzburkanim zaljubljenim valovima.

Šumi,cijelo vrijeme struje topli vjetrovi,želim da uživam u tebi.

Samo spremi se,pozavršavaj sve poslove i dobro prikrij tragove.

Putovnice na druga imena sam preko onih veza odavno sredio.

 

Na sve sam mislio,ne brini,oni nas nikad za nikad neće pronaći.

Od sada smo državljani Kanade,i sve granice su nam otprte.

Ti uz mene a ja pratim te napokon vrijeme dugo planirano

Skoro na vratima sitnim satima samo nama čujno otkucava.

 

I dok te iščekujem,uz tango flamengo crno vino žustro ispijem.

Vatru primirujem,a ona još gora i napornija,užasno nestrpljiva.

Uz mene si plešeš strastveno stisnuta,a plamen sijeva usnama.

O bože al se ovo vrijeme susreta užasno otegnulo pa udaljilo.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,03.04.2017 u 17:27

 

Pečat strasti na usnama ostavi

 

Jutro razmažena jubavi,

uh na prstima priđi mi.

Zaplači ako baš treba ti,

suze na licu tiho proli mi.

 

Samo budi uz mene,ostani,

neka samoća ne boli,ubija.

Budi čvrsta stijena nadanja

što teško i nikad ne razdvaja.

 

I kad napokon posesivno zagrliš

Pokušaj sve bolove da zaboraviš

Barem oprosti,nekako odglumi mi.

Pečat strasti na usnama mi ostavi.

 

Pusti neka tijelom struje haraju

A kroz kosu neka vjetrovi luduju

jako stisni se,trunke ne odvajaj

ljubav našu nikad ne zapuštaj.

 

Naše vrijeme konačno pristiglo

Toliko toga napokon podarilo.

A suze ispuštaj i ne zaustavljaj.

Da  dušu od samoće tiho ispere.

 

Jutro razmažena jubavi,

uh na prstima priđi mi.

Zaplači ako baš treba ti,

suze na licu tiho proli mi.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,03.04.2017 06:12

 

 

 

 

Nemoj da zakasniš, naš let propustiš

 

Wolim te,dolinom naših skrivanja vrisak duše mi odjekuje.

Ime ti nezaustavljivo proziva,spominje,zaluđeno potražuje.

Vrijeme pristiže,dal si se odlučila,u kome pravcu si krenula.

Ako još trebaš me,ako još u tebi ljubavi požudne stanuje.

 

Vrijeme je,ne postoji više čekanje,došao je trenutak,lutanje.

Sutra taxi pristiže,krišom ubaci kofere,kartu sam ti spremio.

Glavu ne okreći,sve iza sebe ostavi,u zagrljaj vječno dolazi.

I kad me ugledaš,nepričaj,niti jednu riječ ne progovaraj.

 

Samo stisni me i strasno ono kako znaš čvrsto zagrli me .

Pusti suze neka prozbore,dok usne budu strašću pucale.

Od tada samnom ostaješ,samoća iza nas će da se krevelji

Bitku sa našom ljubavlju očigledno napokon će da izgubi.

 

Topla čokolada  na starom mjestu te budevrela čekala

Opet budeš tople usne sa ovom strašću slatko spržila.

Slike tajnih susreta trenutcima budeš opet proživjela.

Al sada zauvijek u naručju ostaješ,meni da pripadneš.

 

Žarko želim,sa tobom preostalu odiseju da proživim.

Pa svakog jutra uz tijelo,u zagrljaju posesivno osjetim.

I dok te ne zagrlim,noći nemogu da ispratim, otegnu

U glavi pritišću strahovi da ne zakasniš,let propustiš.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,03.04.2017 u 04:14

 

Samo još snage da saberem

 

Već nekoliko godina vrte u meni planovi, a prečesto ih odlažem.

Da se napokon iz učmale sredine pokrenem,donesem odluku.

Jednostavno banem ispred njenih zločestih, zavidnih tutora.

Za ruku je uhvatim i nijemo u nepovrat ukradem pa izgubim.

 

Samo još snage da saberem, da se iz ove ljenštine pokrenem.

Plan sam već odavno u detalje podlo hinjski smislio,odlučio.

Moram sve da poduzmem,sve resurse u sebi da pokrenem.

Ona još ništa nezna,možda je nešto  kao trunkicu skužila.

 

No nije se bunila,jedva bi dočekala da mi se napokon pridruži.

Ni ona nije od leda, nemože ovoj strasnoj ljubavi da odoli.

Što je najbitnije oboje smo u grubo odlučili, da bi se izgubili.

Samo još nije određena godina,koja se očigledno približila.

 

A oni prokletnici neka zabezeknuti ostanu, neće dugo shvatiti

Što su imali i kako su prejeftino savršeno biće imali pa izgubili.

Predaleko sa njom ću zauvijek da nestanem,novi život pokrenem.

Da joj vjeru u život i ljubav zdušno iz korjena nanovo pokrenem.

 

Samnom nikad više suzu neće zbog tuge niti u mislima pustiti.

Kao kap vode na dlanu ću da je godinama mazim i tetošim.

Jer pružati strast i ljubav toj ženi nemogu trena da odolim.

A bajka naša koliko god bude trajala sve naše životne želje

Napokon je potpuno savršeno do u najsitnije niti utegnula.

 

Putovnicu sam spremio,destinaciju,kontinent sam odredio.

Ona još sumnja da ću smoći hrabrosti,i kod nje banuti.

Sve ću da ih drsko izludim, ostat će šokirani i bez pameti.

Princ je po princezu javno ispred sviju došao,uzeo i nestao.

 

Toni Ljubiša Božić, Moskva,02.04.2017 u 15:47 minuta

Nikad neće uspjeti

Kad su za nas na čudan način saznali

sve su moguće poduzeli da nas rastave.

Nema što mi nisu nudili da bi me potkupili

Samo da te ostavim i zauvijek zaboravim.

 

Kofer su otvarali,brdo love na stol umišljeno bacili

A ja na tvojim grudima prkosim im osmijehom.

Pa su ljubavnice potkupljivali,da bi me snimili

Da aferu mi namjeste,dokazima svemu to potkrijepe.

 

Sve su se pitali kako smo različiti ovako uspjeli.

Kako i zbog čega si tako poludjela pa zavoljela.

Čime sam te otrovao,kako srce ljubavlju ti napunio.

Zar može čovjek ovih godina toliku ljubav da udijeli.

 

Oni nikad neće shvatiti sudbina je svoje stranice otvorila

Jedno drugo u naručje požurila,vrijeme prebrzo protiče.

Oni nikad to nisu iskusili nego u lažnoj sreći novca živjeli.

Zato pate,lutaju na zdravlje novce potrošit će,plakat će.

 

Eh da mogu u srca da nam prikrajkom zavire,možda uhvate

Možda ih tračak ove strasti zapljusne,pa bi od svega odustali

Put za sreću nam napokon dopustili,da bi uzajamno uživali.

A oni svojim putem jada i bijede neka slobodno nastave

Zavist u nama nemogu da probude jer dolazimo iz drugog sazvježđa

 

Tamo je ljubav neprocjenjiva,novci su kazna neumoljiva

Svi ga se odriču i kukaju li kukaju kako su zalutali

Osjećaj potpune strastvene ljubavi bolno izgubili

Dok papir ih okružuje bezvrijedan a njima bijaše opojan.

 

01.04.2017 u 22:45 minuta

 

Mada još više i žešće ovo srce samo tebe voljet će

 

Pogledaj me,ovaj tren pogled ne izbjegavaj,

direktno u oči me  tog momenta uporno promatraj,

znam da nešto prikrivaš,zašto oklijevaš

iskren odgovor  očekujem ,potpuno izgaram.

 

Samo  molim te predugo ne mrcvari me

Čekanje satire,u meni sagori,nekako ubije

Ma što odllučila sva dosadašnja žrtva

 sa tobom beskrajno,basnoslovno je vrijedila.

 

Ako si tiho odlučila bez pozdrava da nestaneš,

razmjet ću,i sve kao uvijek iz ljubavi oprostit ću,

Dobro znaš,sjećaš se slab sam uvijek bio na tebe.

 

Ako je to konačna odluka okrutne sudbine,

ne žalim se,sve što smo imali vrijedilo je

tjedan  imati i nakon toga ako treba nestati

 

No nikad ne zaboravi,ovo što imam u sebi

nikad nećeš vulkan strasti u meni zagasiti

niti ma koliko se trudila ovu ljubav ubiti

 

Kad me na ulici susretneš il barem ugledaš,

Nemoj tog trena pogled da drsko udaljavaš,

Glavu podigni,osmijeh nade mrvom uputi mi

da ovo krša barem na tren nadom zaboravim

pa kapljicu jada i čemera samoće u sebe ugušim.

 

Ako si se drugom kao meni strasno predala

Našu ljubav svojom krivicom ti si razorila.

Nemoj na mene da se vješaju krivice krajevi.

Ljubav prema tebi zauvijek u meni će da boravi.

 

Na dnu  bez tebe kada ostanem,samilost ne potražujem.

Nadam se da to nikad nećeš doživjeti,jer tek tada ćeš

Ovaj raspad u meni potpuno u detalje bolno shvatati.

 

A onda sa velikim zakašnjenjem možda priznat ćeš

I uvijek će da te na mene vjerna ljubav podsjeća.

No ti ćeš biti tada slomljena,razočarenjem dugo kupana.

 

Možda bi opet u moje krilo kao nekad uskočila

Isuviše kasno je,posljednja kapljica ljubavi je izgorila.

I bilo kakvi stari planovi više nikad u obzir ne dolaze

Mada još više i žešće ovo srce samo tebe voljet će.

 

Moskva,01.04.2017 u 14:14