Možda griješim ali sam nekako uvjeren

Atena,Gr

Možda griješim ali sam nekako uvjeren

Atena,Grčka,05.05.2023

Tako sam siguran I bukvalno te osjećam

Kao I mene samoća te uporno okružuje.

Ono znš kada se bukvalno sekunde otegnu

Kada ti bol samoće podlo uvelike rastegnu.

Oboje raazmišljamo zajednmo se zamišljamo

A daleko smo, nešto nas je hinjski razdvojilo.

Ta zima u kostima cijelim ljetom preotima

Falimo, zar ne vidiš da jedno drugom falimo.

Zašto zbog koga i čega sve ovo uzaludno trpimo.

Koraci  samoće nam noću glasno odjekuju

Suze iz očiju naviru, ime ti cvileć spominju

A nema te, prokleto deset godina nema te.

Podla samoća gorčinom u nama razdire

Sjena tuge cijelom sobom se nekako prostire

Da smijem I mogu najrađe boh tako vrištao

Možda bi tugu iz grudi nekako raspršio.

Jer kada prošlost našu slikama pregledam

Nasmijana naša lica od sreće ugledam

Sve je bilo nekako predivno pa se raspalo

o bože koliku bol u grudima je stvorilo.

Pokušao sam da ti sična pisma pošaljem

Al onda kažem si ona to ipak ne zaslužuje.

Poslije kajem se , što ih nisam poslao

Jer sam u njima potoke suza spakirao.

Ne željeh da vidiš kako cmizdrim I patim

A tako silno željeh na trenutak da te vratim

Da sam ti na tim vrelim strastvenim usnama

Dok tako  tepaš mi da ležiš mi na grudima.

I po nekad, al baš po nekad iz te mašte se probudim

Pa si predavanja održavam, čemu svo to paćenje

Al ne ide tim uvjeravanjima nikako ne ide.

Ovo srce previše vječnošću za sebe vezalo te.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s