Ljubavi hajde napokon priznaj mi dal smo nas dvoje ipak na kraju uspjeli.
Dal smo vrhunac ljubavi u posljednje vrijeme ono kao savršenstvo doživjeli.
Il je mene ovih posljednjih godina nešto vanzemaljsko strefilo i baš spucalo
I u tvoje krilo i na tvoje čarobne usne kao slijepca onako preko noći dovelo.
Hajde ljubav malo razmisli i napokon barem jednom otvoreno priznaj mi
Dal si ikada u životu ovako sretno i potpuno se čarobno osjećala
Dal su te ikada ovi žmarci oblijevali, noćima mira nisu dozvoljavali.
Dal su te ikada onako sretno nasmijanu ljudi u prolazi promatrali.
Ljubavi priznaj mi dal su te i kad spavaš posjećivali oni dragi anđeli
Pa su te ubjeđivali da budeš još malkice strpljiva skoro pa do vrha
Savršene ne pojmljive uzajamne ljubavi života si eto pa prispjela.
Dal si u tim svojim čarobnim snovima toliko toga divnog predvidjela.
Molim te priznaj mi da se niti trenutka nisi kajala što si nam ljubav predložila
A možda prva ideja i nije bila da ovako predaleko opsesivno stignemomo
Možda si samo htjela da barem u strasti uvidiš koliko daleko stižemo
A pogledaj sada kojim mliječnim stazama galaksije ljubavi jezdimo.
Dal si nekad posumnjala i koliko duga ova naša čarolija bi trajala
Dal si u procjeni baš pogriješila ili si tako sigurna od početka postala.
Dal si nekad posumnjala da si pogriješila što si u srce ove godine pustila
Nadam se da osjetiš da sve ovo je ispalo bolje nego da smo planirali.
A kad bi mene pitala dal je ova naša romasa barem do sada vrijedila
Mislim da bih samo šutio i suze radnosnice niz lice da vrište pustio
Jer sam vrhunac ljepote i ljubavi žene iz bajke izgleda baš doživio.
I zato hvala ti što si zov u srcu i duši prepoznala i mene pozvala.
Jer si nakon toga jako kratko razmišljala i onako sigurnu kartu odabrala
I bez razmišljanja ovu čarobnu kombinaciju hvala ti bože predložila.
A nisam znao da voli na neki način ipak malo starije… barem sada tako je.
Pa smo zajedno korak po korak prostorima romanse zaluđeni krenuli.
Toliko toga zajedničkog onako u prolazu da se savršeno slažemo otkrili
I evo nakon toliko vremena možemo reći da smo dobitnu kombinaciju
Nakon tako kratke i jasne odluke očigledno pametno u srcu skužili.
Znam i siguran sam da se oboje ne kajemo nego tvojoj odluci divimo.
Hajde napokon slobodno otvori napokon srce i priznaj na kraju mi
Da nismo zbog tih odluka niti u mašti pogriješili jer smo se zavoljeli.
Jer jednostavno logično znakove u srcu smo strpljivo pratili i gajili
I gle niti sami neznamo u kojoj čarobnoj galaksiji smo eto završili.
I opet kad sve sagledaš moraš priznati da je baš za sve ovo vrijedilo
Što se tko zna koliko godina i života čekalo da bi se napokon ostvarilo.
I što se toliko divnog savršenog obiljem iz dana u dan doživljavalo.
Ma u stvari ne moraš mi niti jednu riječ na kraju svega prozboriti.
Sve si mi bože kako sam glup tišinom strasti onim noćima dokazala
Sve si tako jasno onim pogledima do u detalje što osjećaš prenosila
Sve si mi vatrom sa usana neprekidno dokazivala da si me žarko željela
i da si sve to bez prozborene riječi daleko jasnije oči širom mi otvorila.
Ja ipak ljubavi stvari malo sporije povezujem, ali sada kada se sve sabere
Zar je moguće ljubavi života da u krilu imam te i okako ženo želim te
Najbolje da šutim i niti jednu više da ne baljezgam i baš ne pričam
Da nikada za nikada više ne preispitivam nego u svemu da uživam
Da se ovoj savršenoj tvojoj strastvenoj ljubavi svakog trenutka radujem
Jer te usne i to tijelo kad god poželim obiljem zaluđene strasti dobijem.
Mada tvoje riječe tihe su i na slamku sasvim rijetko po nekad izlaze.
Valjda zbog nekog opravdanog razloga i nečeg iz prošlosti plaše se.
Svaka tvoja riječ kada izađe tko zna koliko prosijavanja kroz srce ti prolaze
Da se slučajno ne zaletiš da se nešto ne daj bože iz straha ne poremeti.
Nadam se da si sada više sigurna i da vidiš koliko je ljubavi u nama.
Strpljiv sam i mogu koliko god treba kada odlučiš na tvoju izjavu čekati.
Sve si na vrijeme i pravi potez učinila kada si duboko u sebi prepoznala
Kada si naše razlike u godinama bez razmišljanja odlučno ignorirala
I ove divne osjećaje da po nama nezasitno divljaju široke ruke pružila.
I ovako bih mogao sa toliko pitanja da priznam ti koliko značiš mi.
Jer kada krenem da pišem stihove pustim da tu misao, osjećaj izreknem
I da ti praznim škrtim riječima nekako barem mrvicu dokažem da je vrijedilo
Ma koliko sve ovo na kraju trajalo, jer nas je u svijet bezbrižne ljubavi dovelo.
I brate dosta je napokon iz glave izađi mi, da se trenutkom odmorim dopusti mi.
Nekako po nekad bez tebe noć pokušavam da na miru opusten prospavam
Ali zbog tvojih usana dodira i strasti baš ono niti trenutka ne uspijevam.
No moram biti uporan i sve do tri u jutro izdržati kao uvijek tebe ću čekati.
Jer moram nekako ovaj izvor u duši barem na prevaru jednu noć utišati.
A prije tebe sam uvijek mirno i baš u jednom komadu noć prespavao
Nikad mi nisu mučili košmari i nikad se nisam ovako u dubokoj noći budio.
A gle sada uvijek svake noći oko tri nešto me tvoje prepoznatljivo probudi
I tad se tim trenutcima hitro iz sna okrenem gladan da usne ti dodirenm.
I rekoh sebi niti sam neznam koliko puta da ne razmišljam nego uživam.
Jer do jučer su kako si ti pričala tebe mučili užasni teški neki košmari
A gle sada si kao bubica, visiš na mojim usnama to si zar ne i željela
I napokon si stanje duše u zaboravljeno stanje sreće eto i vratila.
Očigledno si shvatila da nisi trunke pogriješila što si nam ovo predložila.
I da si sama sebi uspjela dokazati da još uvijek možeš luđački voljeti
I da je vrijedilo što se u našoj čaroliji uložilo možda malo duže se čekalo.
Da bi na kraju toliko savršeno nepojmljivo predivno bože ispalo.
A kako se 3:15 približava na vrhu srca se viori naše ljubavi zastava
Mada je vani ozebli januar mećavu goropadnu poslao da bi zastavu prikrio
Al ona blješti bez obzira koliko na njoj se sljepilo lepršavih pahulja
Kao svjetionik zaljubljenim stoji da bi pravi put zaljubljenim pokazala.
I ne mogu više oči mi suze dim iz svijeće mi maglu od umora dovlači
Sve što željeh reći izgleda za večeras sam iscrpio da bih ono što imam
I što već dugo želim da priznam ti da nemogu više bez tebe odoljeti.
Mada ti jako dobro znaš jer si davno prije mene sve ovo prepoznala.
Bila si sigurna da ova naša romansa bude definitivno uspjela.
I da ne budeš nikada više kroz život zbog prave ljubavi lutala
I gle sada tvoja odluka donosi nagrade onaj divni osjećaj što prožima
Kada ti voljena osoba toliko divne iskrene ljubavi neshvatljivo uzvraća.
I dosta je žurim jer tvoj vlak uskoro pristiže,želim opet da vidim te.
A na stanici veju snježni podivljali smetovi testiraju da odustanem
A ja još uporniji i nikad za nikad sigurniji da smo pravim putem ljubavi krenuli.
Pa vidim se kako vino ispijam sa sviračima dogovaram da sve flaše zatvore
Da viši niti gutljaj tvoje strasti ove noći ne popijem da mi ne dozvole.
Jer očigledno sam predaleko zaglibio ovisnik o ljubavi jedne žene postao.
Jer sutra kad se otrijeznim valjda shvatit ću da ipak nisam pogriješio.
Sa kim sam svo ovo vrijeme probdio sa kim sam čaroliju doživio
Il me samo opet onaj lažni delirij ljubavi na svoje obale nasukao
Jer da mi samo ovaj trenutak dozvole da se ovako opijen pera dovežem
I da samo trenutak stanja u srcu mi nekako u grubo barem opišem.
Da vrhunce ako je moguće naše strasti i požude barem jednom dosegnem
Ne znam koliko bi za sve to vremena mi trebalo dal bi se blizu opisalo
što bi se u našim srcima napokon detaljno otkrilo i tako jasno vidjelo
a ruke od pisanja mi hvataju grčevi no osjećaji da stanem nedaju.
Jednostavno ruku ne mogu da zaustavim da mi iz glave nešto ne promakne
Jer ako ovog trenutka to ne izustim i zapišem koliko toga je u meni skriveno
A tek daleki vrhovi što čekaju da se i oni napokon širom otkriju sve priznaju.
I pokušavam da bježim i pokušavam da se ubjedim da sam izgleda pukao.
Oči otvaram probuditi se nekako olako baš i ne uspijevam zabludom se prehranjivam.
Zar mi je opet dvadeset, zar je moguće da ovako nešto postoji sve zbori u meni.
U duši je to nekako baš ne zaustavljivo pa moram jednostavno moram izreći
Ne mogu to više u sebi držati il ne daj bože od sviju kad volim je skrivati.
I tvoj vlak odjednom se kroz mećavu pojavi baš u 3: 15 kao onda pristiže
Žurim, ma trčim do tvog vagona želeć da te opet zagrlim i strastveno poljubim
Valjda ćeš prepoznati što se tolika neopisiva radost događa u meni
I gledam na sat sekunde odbrojavam bože kako one tvoje medene usne osjećam.
Kao prvi putkad si me na stanici poljubila, al ti se toga nikada nisi sjećala
Barem si mi to nekoliko puta jasno i glasno priznala, il možda brkam sve.
Sviračima se okrećem i od srca baš od srca zahvaljujem što su me pratili
Što mi da slučajno ne zaspem nisu niti trenutak svojom svirkom dozvolili.
I dok ljubim te od nekud dođe u duši mi neko glupo ono baš glupo pitanje
da te nisam slučajno razočarao da nisam slučajno tvoja očekivanja ispunio.
I onda već smoren od duge neprospavane noći se okrnem na jastuk prilegenm
Žureći da te u snovima pristignem jer tamo već odavno nestrpljivo čekaš me.
Toni ljubisa Bozic, Bugojno,20.01.2019 u 03:53 minuta
A nisam znao da voliš na neki način ipak malo starije barem sada tako je.
Ljubavi hajde napokon priznaj mi dal smo nas dvoje ipak na kraju uspjeli.
Dal smo vrhunac ljubavi u posljednje vrijeme ono kao savršenstvo doživjeli.
Il je mene ovih posljednjih godina nešto vanzemaljsko strefilo i baš spucalo
I u tvoje krilo i na tvoje čarobne usne kao slijepca onako preko noći dovelo.
Hajde ljubav malo razmisli i napokon barem jednom otvoreno priznaj mi
Dal si ikada u životu ovako sretno i potpuno se čarobno osjećala
Dal su te ikada ovi žmarci oblijevali, noćima mira nisu dozvoljavali.
Dal su te ikada onako sretno nasmijanu ljudi u prolazi promatrali.
Ljubavi priznaj mi dal su te i kad spavaš posjećivali oni dragi anđeli
Pa su te ubjeđivali da budeš još malkice strpljiva skoro pa do vrha
Savršene ne pojmljive uzajamne ljubavi života si eto pa prispjela.
Dal si u tim svojim čarobnim snovima toliko toga divnog predvidjela.
Molim te priznaj mi da se niti trenutka nisi kajala što si nam ljubav predložila
A možda prva ideja i nije bila da ovako predaleko opsesivno stignemomo
Možda si samo htjela da barem u strasti uvidiš koliko daleko stižemo
A pogledaj sada kojim mliječnim stazama galaksije ljubavi jezdimo.
Dal si nekad posumnjala i koliko duga ova naša čarolija bi trajala
Dal si u procjeni baš pogriješila ili si tako sigurna od početka postala.
Dal si nekad posumnjala da si pogriješila što si u srce ove godine pustila
Nadam se da osjetiš da sve ovo je ispalo bolje nego da smo planirali.
A kad bi mene pitala dal je ova naša romasa barem do sada vrijedila
Mislim da bih samo šutio i suze radnosnice niz lice da vrište pustio
Jer sam vrhunac ljepote i ljubavi žene iz bajke izgleda baš doživio.
I zato hvala ti što si zov u srcu i duši prepoznala i mene pozvala.
Jer si nakon toga jako kratko razmišljala i onako sigurnu kartu odabrala
I bez razmišljanja ovu čarobnu kombinaciju hvala ti bože predložila.
A nisam znao da voliš na neki način ipak malo starije barem sada tako je.
Pa smo zajedno korak po korak prostorima romanse zaluđeni krenuli.
Toliko toga zajedničkog onako u prolazu da se savršeno slažemo otkrili
I evo nakon toliko vremena možemo reći da smo dobitnu kombinaciju
Nakon tako kratke i jasne odluke očigledno pametno u srcu skužili.
Znam i siguran sam da se oboje ne kajemo nego tvojoj odluci divimo.
Hajde napokon slobodno otvori napokon srce i priznaj na kraju mi
Da nismo zbog tih odluka niti u mašti pogriješili jer smo se zavoljeli.
Jer jednostavno logično znakove u srcu smo strpljivo pratili i gajili
I gle niti sami neznamo u kojoj čarobnoj galaksiji smo eto završili.
I opet kad sve sagledaš moraš priznati da je baš za sve ovo vrijedilo
Što se tko zna koliko godina i života čekalo da bi se napokon ostvarilo.
I što se toliko divnog savršenog obiljem iz dana u dan doživljavalo.
Ma u stvari ne moraš mi niti jednu riječ na kraju svega prozboriti.
Sve si mi bože kako sam glup tišinom strasti onim noćima dokazala
Sve si tako jasno onim pogledima do u detalje što osjećaš prenosila
Sve si mi vatrom sa usana neprekidno dokazivala da si me žarko željela
i da si sve to bez prozborene riječi daleko jasnije oči širom mi otvorila.
Ja ipak ljubavi stvari malo sporije povezujem, ali sada kada se sve sabere
Zar je moguće ljubavi života da u krilu imam te i okako ženo želim te
Najbolje da šutim i niti jednu više da ne baljezgam i baš ne pričam
Da nikada za nikada više ne preispitivam nego u svemu da uživam
Da se ovoj savršenoj tvojoj strastvenoj ljubavi svakog trenutka radujem
Jer te usne i to tijelo kad god poželim obiljem zaluđene strasti dobijem.
Mada tvoje riječe tihe su i na slamku sasvim rijetko po nekad izlaze.
Valjda zbog nekog opravdanog razloga i nečeg iz prošlosti plaše se.
Svaka tvoja riječ kada izađe tko zna koliko prosijavanja kroz srce ti prolaze
Da se slučajno ne zaletiš da se nešto ne daj bože iz straha ne poremeti.
Nadam se da si sada više sigurna i da vidiš koliko je ljubavi u nama.
Strpljiv sam i mogu koliko god treba kada odlučiš na tvoju izjavu čekati.
Sve si na vrijeme i pravi potez učinila kada si duboko u sebi prepoznala
Kada si naše razlike u godinama bez razmišljanja odlučno ignorirala
I ove divne osjećaje da po nama nezasitno divljaju široke ruke pružila.
I ovako bih mogao sa toliko pitanja da priznam ti koliko značiš mi.
Jer kada krenem da pišem stihove pustim da tu misao, osjećaj izreknem
I da ti praznim škrtim riječima nekako barem mrvicu dokažem da je vrijedilo
Ma koliko sve ovo na kraju trajalo, jer nas je u svijet bezbrižne ljubavi dovelo.
I brate dosta je napokon iz glave izađi mi, da se trenutkom odmorim dopusti mi.
Nekako po nekad bez tebe noć pokušavam da na miru opusten prospavam
Ali zbog tvojih usana dodira i strasti baš ono niti trenutka ne uspijevam.
No moram biti uporan i sve do tri u jutro izdržati kao uvijek tebe ću čekati.
Jer moram nekako ovaj izvor u duši barem na prevaru jednu noć utišati.
A prije tebe sam uvijek mirno i baš u jednom komadu noć prespavao
Nikad mi nisu mučili košmari i nikad se nisam ovako u dubokoj noći budio.
A gle sada uvijek svake noći oko tri nešto me tvoje prepoznatljivo probudi
I tad se tim trenutcima hitro iz sna okrenem gladan da usne ti dodirenm.
I rekoh sebi niti sam neznam koliko puta da ne razmišljam nego uživam.
Jer do jučer su kako si ti pričala tebe mučili užasni teški neki košmari
A gle sada si kao bubica, visiš na mojim usnama to si zar ne i željela
I napokon si stanje duše u zaboravljeno stanje sreće eto i vratila.
Očigledno si shvatila da nisi trunke pogriješila što si nam ovo predložila.
I da si sama sebi uspjela dokazati da još uvijek možeš luđački voljeti
I da je vrijedilo što se u našoj čaroliji uložilo možda malo duže se čekalo.
Da bi na kraju toliko savršeno nepojmljivo predivno bože ispalo.
A kako se 3:15 približava na vrhu srca se viori naše ljubavi zastava
Mada je vani ozebli januar mećavu goropadnu poslao da bi zastavu prikrio
Al ona blješti bez obzira koliko na njoj se sljepilo lepršavih pahulja
Kao svjetionik zaljubljenim stoji da bi pravi put zaljubljenim pokazala.
I ne mogu više oči mi suze dim iz svijeće mi maglu od umora dovlači
Sve što željeh reći izgleda za večeras sam iscrpio da bih ono što imam
I što već dugo želim da priznam ti da nemogu više bez tebe odoljeti.
Mada ti jako dobro znaš jer si davno prije mene sve ovo prepoznala.
Bila si sigurna da ova naša romansa bude definitivno uspjela.
I da ne budeš nikada više kroz život zbog prave ljubavi lutala
I gle sada tvoja odluka donosi nagrade onaj divni osjećaj što prožima
Kada ti voljena osoba toliko divne iskrene ljubavi neshvatljivo uzvraća.
I dosta je žurim jer tvoj vlak uskoro pristiže,želim opet da vidim te.
A na stanici veju snježni podivljali smetovi testiraju da odustanem
A ja još uporniji i nikad za nikad sigurniji da smo pravim putem ljubavi krenuli.
Pa vidim se kako vino ispijam sa sviračima dogovaram da sve flaše zatvore
Da viši niti gutljaj tvoje strasti ove noći ne popijem da mi ne dozvole.
Jer očigledno sam predaleko zaglibio ovisnik o ljubavi jedne žene postao.
Jer sutra kad se otrijeznim valjda shvatit ću da ipak nisam pogriješio.
Sa kim sam svo ovo vrijeme probdio sa kim sam čaroliju doživio
Il me samo opet onaj lažni delirij ljubavi na svoje obale nasukao
Jer da mi samo ovaj trenutak dozvole da se ovako opijen pera dovežem
I da samo trenutak stanja u srcu mi nekako u grubo barem opišem.
Da vrhunce ako je moguće naše strasti i požude barem jednom dosegnem
Ne znam koliko bi za sve to vremena mi trebalo dal bi se blizu opisalo
što bi se u našim srcima napokon detaljno otkrilo i tako jasno vidjelo
a ruke od pisanja mi hvataju grčevi no osjećaji da stanem nedaju.
Jednostavno ruku ne mogu da zaustavim da mi iz glave nešto ne promakne
Jer ako ovog trenutka to ne izustim i zapišem koliko toga je u meni skriveno
A tek daleki vrhovi što čekaju da se i oni napokon širom otkriju sve priznaju.
I pokušavam da bježim i pokušavam da se ubjedim da sam izgleda pukao.
Oči otvaram probuditi se nekako olako baš i ne uspijevam zabludom se prehranjivam.
Zar mi je opet dvadeset, zar je moguće da ovako nešto postoji sve zbori u meni.
U duši je to nekako baš ne zaustavljivo pa moram jednostavno moram izreći
Ne mogu to više u sebi držati il ne daj bože od sviju kad volim je skrivati.
I tvoj vlak odjednom se kroz mećavu pojavi baš u 3: 15 kao onda pristiže
Žurim, ma trčim do tvog vagona želeć da te opet zagrlim i strastveno poljubim
Valjda ćeš prepoznati što se tolika neopisiva radost događa u meni
I gledam na sat sekunde odbrojavam bože kako one tvoje medene usne osjećam.
Kao prvi putkad si me na stanici poljubila, al ti se toga nikada nisi sjećala
Barem si mi to nekoliko puta jasno i glasno priznala, il možda brkam sve.
Sviračima se okrećem i od srca baš od srca zahvaljujem što su me pratili
Što mi da slučajno ne zaspem nisu niti trenutak svojom svirkom dozvolili.
I dok ljubim te od nekud dođe u duši mi neko glupo ono baš glupo pitanje
da te nisam slučajno razočarao da nisam slučajno tvoja očekivanja ispunio.
I onda već smoren od duge neprospavane noći se okrnem na jastuk prilegenm
Žureći da te u snovima pristignem jer tamo već odavno nestrpljivo čekaš me.
Toni ljubisa Bozic, Bugojno,20.01.2019 u 03:53 minuta
toni"s poetry 