Između sreće i mržnje je pustolovina

čekanje 

Kada su se susreli,nijemošću tišine sve izgovorili

Bijaše to lavina dugo sprezana u gladnim grudima

Ništa se nije trebalo obećavati,velike riječi izgovarati

Jednostavno sve savršeno štimalo,u sazvježđe dizalo.

 

Slapovi osjećaja godinama su ih kao prvog dana nosali

Jedno drugo nezasitno posesivno danonoćno su imali.

Izvor sreće nepresušan i vječan savršen izgledaše.

Nada miliun planova zajedničkih dugoročno kovaše.

 

Osjećala se sigurnost,čudnovata zaštita,srca su ludila.

Napokon se prepoznali jedno drugo u tančine razumjeli

Strast i požuda proždrljive,toliko slatkih riječi podijelile

Toliko suza zajedno su prolili a ujedno nekako strahovali.

 

Poslje svake savršene ljubavi kraj se ne rijetko dogodi

Nešto neobjašnjivo tu savršenou ljubav  hinjski uništi.

Nakon toga možda prijatelji ostanu,al teško razgovaraju.

Mržnja krene da se upetljava,koje kakve podlosti izmišlja

 

Jedno o drugom previše su znali i tajni tiho razmjenili

A to bi olako mogli iskoristiti i drugu stranu mržnjom uvrijedili.

U crnu zemlju užasnim dokazima osramotili javnosti prezentirali

Al većinom desi se sve to tajno zauvijek u grudima ostane.

 

Sve slike i filmove sto su snimali i razmjenjivali lako bi ih

U javnosti tako užasno osramotili i pravo lice pokazali.

I ako nisu skupa,još uvijek vole se,i svakako poštuju

Još uvijek u sebi sve analiziraju,zašto nije uspjelo.

 

Jer toliko godina je savršeno trajalo,možda se netko drugi

Sa strane neprimjetno ubacio i tu ljubav testirao

I ona je pokazala dal je bila prava i dal je vrijedila.

Jedno je sigurno oboje je skršeno ludilo i patilo.

 

Al džaba oboje ostaje slomljeno, žaleć ridajuć u grudima

Na njima osmijeh možete svakodnevno gledati

Al u dušu i slomljeno srce ,eh da možete tamo zaviriti

Sve bi ste shvatili bez iti jedne riječi bi garant ostali.

 

I zato ljudi plaše se,iskreno cijelim bićem zavoljeti

I to toliko puta klečeć priznati,toliko puta je zaprositi

Jer strah iza leđa sačekuje,a što ako se zasiti

Ode i vječno ga ostavi, a sve zauvijek poklonil.

 

Zato je savršena ljubav najveća sreća što se događa

 a sa druge strane mržnja užasna bolna i neumoljiva

Jedna drugoj pijedastal u trenu nesigurnosti preotima ,

samo pravi moment sačekuje i gotovo eto je i kasno je.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,11.08.2017 u 09:09 minuta

Nisu me nikada učili,upozoravali

storm-of-sadness 

Oca i majku istinski nikad nisam imao

Kroz život usamljen se odgajao i rastao

onaj tko je trebao ljubav mi nije pruzio

i toliko toga bolno na ulici sam naučio

 

A da su roditelji  bili normalni nebi to dozvolili

znam da su se kajali kad su od ljubavi odustali

jedno drugom leđa okrenuli,neprijatelji postali

a kažu njihov život je bio pojam ljubavi

rijetkima da se tako velika ljubav dogodi

i eto nesretno ih nesto zatrova i odvoji

 

E da su me i ako rastavljeni barem upozorili

da se nikad srce totalno širom ne otvori

jer ako se iz savršene ljubavi mržnja pojavi

srce se tako teško nepopravljivo razori

 

Ma to su me trebali svaki dan upozoravati

nemoj,nemoj nemoj nikad iskreno voljeti

nemoj svoje slabosti pokazivati,propast ćeš

jednog dana netko to debelo bude iskoristio.

 

I gle u prvim cipelama krah savršene ljubavi sam doživio.

Ali me nešto od djetinjstva upozoravalo,signale sam dobijao

Uvijek sam se iskreno potuno zavoljeti plašio

Jer bih barem do tada kroz život to bolno izgubio

 

I njoj sam govorio upozoravao da me strah da je ne izgubim

Jer toliko sam je luđački posesivno volio, i gle sad.

Meni se zaklinjala da je sve sto je tražila obiljem dobila

Da je ona samnom prava iskrena potpuno sretna postala.

 

Ono čega sam se najviše plašio to sam i doživio

Jednostavno je leđa kratkim objašnjenjem okrenula

Javit će se kad bude svoj život nekada izorganizirala

A gdje sam tu ja,moji osjećaji moje srce što prolazi

 

Očigledno prije mog roka trajanja je na vrijeme otišla

Zašto bi se samnom samo u probleme uvaljivala

Dosta ima svojih briga i nedaća,al za nju plašim se

Prati je tako negativna energija puna upozoravanja i nesreća

 

Daj bože da ne griješim i ništa loše ne slutim.

No nema nazad,nema odustajanja,čekaju me

Okrećem se životu bez ljubavi,samo taljiganje

Valjda ovaj jad i bol i čemer proći će tako uče nas.

 

Al nikako u glavu mi ne ide ,kako se sve okrenulo

Sad voli luđački posesivno,a u trenu jednostavno ne poznaje me

Dal je to savršena gluma,ako jeste  baš su je momački odglumili

U pulskoj areni nagradu za tu scenu i scenario sigurno budu dobili.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,11.08.2017 rano jutro 04:20 minuta

teška ćiza poklopljene kazaljke,sigurno sanja me

A četvri anđeo,u galaksiji ljubavi usamljen ostao

9

Hvala Ivani,na prekrasnim fotografijama… 

Prebrzo prošlo je desetak divnih godina

Bože zar je toliko naša čarolija trajala

Kao da smo se juče upoznali i zbližili.

Al nikad nismo ono strasno intimo spavali.

 

Nikad takvu vrstu veze nismo dotaknuli,imali

Al smo posesivno stisnuti se savršeno mazili

Neobjašnjivu energiju noćima razmjenjivali        .

I kad je uplakana otišla veza se nije raspala.

 

Duga pisma bi razmjenjivali,pa se jadali

Nakon čitanja sve bi u suzama spaljivali

Da se dokazi nebi slučajno pronašli.

Jer puno puno sam od nje godinama stariji.

 

A nema što nam nisu smještali,poštara podmićivali

Razgovore snimali,ali nikad dokaza nisu imali.

Ljubav nikad za nikad neće i nisu trunke ugasili

Jer sve je postajalo jače,požudno i neobjašnjivo.

 

A kako kičmu sam davno slomio,potenciju izgubio.

 

Onda se i zatvor u moskvi iznenadno desio.

Tu sam užasno izgarao,jer se nismo povezali.

Nema što se po glavi nije vrmzalo,planiralo

Al iz zatvora ruke su vam vezane,ništa nema te.

 

Svi su sumnjali nešto među nama se dešava.

Ni kriva ni dužna al podla masa bi  optužila.

Da je preljubnica bez trunke morala i granica.

A mogu da zamislim što je sve sa njima progurala

Kako je znam samo bi šutila trpila i ridala.

 

Al to između nas nikad nije nestalo,potajno žuborila

Nekom čudnom nadom se iz dana u dan napajalo.

A daljina je sve pokušavala nebi li se umješala

No nije trunke uspjela na protiv još više uvezala.

 

Tako tajnovita veza bez ikakvog kontakta žuborila

Ono kao platonska ljubav beskrajno popunjavala.

Dugo bi tepali sve što nam je falilo i bolilo nadoknađivali.

I to sve mislima dugim noćima bi bez riječi razmjenjivali

 

U ovom jadnom životu nekako smo nadoknađivali

Praznine u duši uzdasima strasti popunjavali

U svemu smo nekako spontano totalno štimali

Jedino eto što se nismo seksali,ono strasnu ljubav vodili

a što ću kad nisam mogao kičmu davno sam slomio.

 

Kao mlad sam na paraglidingu gluposti pravio

I svoj život od tada užasno zakomplicirao

I sada nakon deset godina,nešto se užasno desilo

Njenu ljubav negdje drugo život je tiho preusmjerio.

 

Drugu ulogu joj je zgleda dodijelio,postala skoro opatica

Svojim divnim anđelima se okrenula,život posvetila.

I sada da vidim je,mislim da bih totalno skršen pukao

Ne bih joj riječi rekao sve bih obliven suzama pokazao.

 

Već neko čudno duže vrijeme to tako jasno osjećam

A u svoju intuiciju i energiju se nikad ne varam

Znao sam da se promjenilo,il su je garant ucjenili

Samo se svojoj djeci okrenula,tri anđela je imala.

 

A četvri anđeo,u galaksiju ljubavi usamljen ostao

Bolno skršen, satrven iznenađen uplakan je lutao

Da može život bi jednostavno završio i dokusurio.

Al slabić je protiv sebe teško kukavički borit se.

 

Bože zar može toliko da se zavoli i nikad ne odoli

Ženi koju nikad nisi potpuno strasno imao

Eto takvu sudbinu hvala bogu ja sam doživio

Nisam se trunke kajao i milion puta bi sve ponovio.

 

Samo njoj sam preko 3000 stihova napisao,srce otvorio

A što bi tek bilo da sam je potpuno kao svoju strastveno imao

Možda bih enciklopediju stihova samo toj posebnoj duši posvetio.

A tako još uvijek sanjam i posesivno tražim i volim je jer trebam je.

 

 

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,10.08.2017 u 12:01 minuta

Ljubav ima suprotne dvije stranice

čekanje 

 

Ljubav ima suprotne dvije stranice

Kada sve ide divno, savršeno bajno

Sve vam putove sreći olako otvaraju

A druga je kad vas o zemlju udaraju

 

Sve što imate u trenu vam sagori.

Niste svjesni što se iznenada dogodi.

 

Analizirajte se i shvatite dal ste je doživjeli

I dal su vas ucmizdrenog  u tunelu pronašli

Ako jesu bez riječi sve su shvatili,razočarali.

Nikad ih više na ljubav nebi neki nagovorili

 

Dal je bolje voljeti pa izgubiti,što mislite…

Ne daj bože da vam se to ikada dogodi

Jednostavno životom nakon kraha taljigate

Razlog kazne u životu stalno tražite

 

Il da je nikad ne otkrijete,ništa ne patite

vama kao dobro je,zrno života ste otkrili

ništa ama baš nissta niste doživjeli

al vam srce nisu dotaknuli i nisu slomili

 

to je ono što kažu…

 

što manje znaš i doživiš manje te glava zaboli

 

Sve što nam se tog trena dešava

Sudbinski smo to potpuno zaslužili

Poteze dobre il loše smo povlačili

Nagradu neprocjenljivu dobili

Il se bolno užasno teško nasukali.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,10.08.2017 u 07:27

Možda,njeno možda još uvijek krklja mi u grudima

tumblr_mmhkqeDxoY1rjxbmho1_500

 

DSC00709

Sinoć crno vino baš lopovski razgalilo

bocu  u sekundi se neprimjetno popilo.

Noć dok trepneš prohujala,razmišljanja.

Nešto u duši škripalo drsko upozoravalo.

 

I onda san neće na oči,slapovi nemira

Sve u sekundi navale i gušeć dolete.

Ma sve nešto moram da je priupitam

Taj crv sumnje pritišće strahu naginje.

 

Uvijek slušajte srce ako sumnja il je

Negdje duboko u sebi nešto slutilo.

Sve karte na stol stavite otvoreno govorite

Il jeste ili nije, nema između nekog čekanja.

 

I skupim snage i pored sebe sjednem je.

I kažem molim te,budi potpuno iskrena

Dal je ljubav između nas bila pogreška.

Da se možda nismo prenaglo zaletili

Možda nismo sve stvari realno postavili.

 

Dal je ovo što imamo greška sudbinska

Dal uopće neke šanse u budućnosti čekaju.

Dal da još godinama strpljivo ludimo

il jednostavno što je bilo zauvijek potpimo.

 

I u oči je nestrpljivo gledate,odgovor čekate.

Srce hoće da iskoči,oči se strahom iskolačile.

Dal voli me,jednostavno tako me užasno gušilo.

A odgovor sekundama otego,kao godina se činio

 

A ona diplomata,sad ima stvari važnije i tako je.

Al ova tzv ljubav između nas treba da ostane

To znači nemoj da javljaš se,ne piši,ne šalji poruke

Kad se budem nakon tko zna godina sredila

Možda ti se kao spremna slobodna budem javila.

 

Možda,njeno možda još uvijek krklja mi u grudima

 

Muk, ma što imam više pričati, nema koristi

tako si odlučila vrata si mi sljedeće godine

na tko zna koliko dugo zalupila,hladno zalupila.

Srce raspuklo neznam dal bi iskrvarilo il patilo.

 

 

I onda se sav mokar probudim,neznajuć gdje sam

Što da poduzmem kakav zaključak i što da odlučim.

Dal da je stvarno pozovem i da se sve raščisti

Ne nebih podnio,kad bi me odbila tad bi i pogubila.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,09.08.2017 u 09:09 minuta

Temelje sreće sa tobom svjesno sam salio

 TUŽAN 

Dani uzalud sljepljeni tugom taljigaju

u duši ono malo sreće hinjski čaprljaju

ogrebotine u duši i  srcu vječno ostaju,

jedino ti,ako budeš na vrijeme prispjela

samo kada me budeš u zagrljaju držala

i kao nekad ridajuć ljubav izjavljivala

možda se sve djelomično trunke obnovi

kad se vrelo tijelo ti uz moje vječno prisloni.

 

Više mi crno vino na pamet neće padati

Niti trenutka nikad samu neću te pustiti

Prevrijedna si,moja si boginja i vodilja

Tebe izgubiti sva sreće bi me napustila.

 

Tvolja ljubav hram je i moja bogomolja

Od prvog dana sva mi se iskreno predala

Nikad trunke nisi beskrajnu ljubav zakidala,

Samo da bi od mene istim žarom dobijala.

 

Sa tobom sva moja lutanja životom su prestala

Oči si mi na široko otvorila,na zemlju spustila

Vidik nade beskrajnom pučinom proširila

Strastvenu pravu iskonsku požudu natopila.

 

I kuda gdje sada da odlutam,glupo razmišljanje

Ništa nema pukog smila ljubavi bez tebe

Temelje sreće sa tobom svjesno sam salio

Da bih dom  budućeg života sa tobom gradio.

 

Nas dvoje noseća smo svega konstrukcija.

Bez nas građevina dvoje ludo zaljubljenih

Nepovratno bi se kamen po kamen obrušila.

Na kraju prašina i pepeo zaborava postala.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,09.08.2017 05:25

Opet sam slagao ispred praga došao,rođendan ti nisam čestitao

 

 

crno vino

Protiv nas su uvijek zavidni govorili

Da nema teorije da bi ikako štimali

Za mjesec il više bi se svega zasitili.

Tolikom panikom strahom nas zatrpali.

 

Onda sam se zapitao,sumnjama nasjeo

Čemu zašto se sve desilo,dal je vrijedilo.

Počelo je da puca u meni,srce mi krvari

Dal ću kao jak sva iskušenja da izdržim.

 

Pa se uvjeram lekcije strpljenja si očitavam

Ne budi lud,voli te,za tebe bi uvijek umrla

od tvoje ljubavi nikad stope nebi odustala

Al džaba je, nemir sa strahom zavladao.

 

I od tada do sada bože sačuvaj koliko sam

Crnog vina u sebe u jednom gutljaju salio.

Sve da bi se te panike i straha otarasio

Ali niti trunke nisam uspio,sve isto ostalo.

 

I od silnog straha,opet tvoj rođendan propustio

Sve ono što sam davno obećao,opet i opet

Sam te slagao,nisam ispred vrata ti klekao

Iz dubine srca te stisnuo,poljubio i rođendan čestitao.

 

I sada vinom se opijam,u glavu se udaram

Lažovom prokletim jadno mizerno se nazivam

Užasno poniženje od samog sebe doživljavam

Na što sam se spustio da nisam ti rođendan čestitao.

 

Molim te shvati,oprosti mi,nešto se krši u meni

Neznam od kuda sva ova panika,sav izagaram

Ne mogu svakodnevne obične konce života da pohvatam

Bojim se da se ovim crnim vinom od svega udaljavam.

 

Pokušavam da smijem se,al vino me lopovski obuzima

nebi li se lakše ova grozna tuga barem malo  prikrila

Opet sam slagao ispred praga ti nisam došao,rođendan čestitao.

I sebe kažnjavam,noćas se crnim vinom do dna opijam.

 

Opijam se, jer nemam te, jer sam te opet iznevjerio

nisam srce ti ljubavlju sa usana natočio,oprosti mi

nema šanse iduće godine da to propustim ovo ne ponovim.

A u jutro znam muka od vina ima svega da me izvrne

I opet opomene kako  sam lažima prema tebi zgriješio.

 

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,08.08.2017 u 20:21 minuta

Osjećam se potpuno sam, odbačen,od tebe udaljen

slomljen ostavljen

 

Kovali smo savršene gorde planove,sjećaš li se

U oblacima sretni neprekidno lebdjeli,sjećaš li se

Jedno drugo potpuno savršeno imali,sjećaš li se.

Da bi na kraju jednostavno nestali,sjećaš li se.

 

I kad bi nas tuge shrvale u ponor jadni bacale

Opet bi se spojili,dušu dušom prehranjivali

Samo da bi drugu stranu one ljubavi primili

I tako u opijenosti danima očarani lebdili.

 

Ne želim da budim se usamljen razočaran jutrima

Osjećaja da si me potpuno imala pa nestala.

I kad sve strasti u meni iscjeđene jutrom presahnu

Čim oči otvorim vrištim kroz suze se pomolim.

 

Bože vrati je,dio neodvojiv mene je,čeka me.

Ona svu ovu ljubav nezasitno treba i osjeća

Znam da teško je,još nije konačno odlučila

Kada,gdje i kako bude mi se u zagrljaj vratila.

 

Od prvog poljubca,od kako smo se susreli

Nezadrživo u stihovima,snovima, suznim očima

Savršena kao moja okrunjena princeza boraviš

Strah me da te trena izgubim il da me zaboraviš.

 

Ova prokleta daljina užasno perfidno izgladnjuje

Tako bolno u provaliju samoće hinjski srozava me

Osjećam se potpuno sam, odbačen,od tebe udaljen.

O klin kao bokserske rukavice ostavljen i okačen.

 

I sad dok pučinu u suzama promatraš,sve osjećam

Sve u detalje što nam se dešava sigurno analiziraš.

Lomiš se,strašno prelamaš jer konačno nisi odlučila

Dal se budeš svako jutro sretna u mom naručju budila.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,08.08.2017 u 07:27

 

Ogledalo odavno prestrašen ne pogledavam

sad-man-street-kathmandu-nepal-asia-max-drukpa 

Nas dvoje ovu čaroliju smo stvorili

Rekorde strasti odavno prekoračili.

Dubine požude u tančine razotkrili

I zašto nebi vječno jedno drugo imali.

 

Al ti si nakon toliko obećanja u suzama

Od svega izleda preko noći odustala

Nemogu da vjerujem što mi se događa

Neopisivo krči,para,reže užasno razara.

 

I evo prođoše nekolike godine boli me

Jer svakim jutrom tragovi suza ukazuju

Opet sam sinoć ridao tražio put do tebe.

Jer ova samoća srce topi,svega izjede me.

 

Ogledalo odavno prestrašen ne pogledavam

Oronuli prosjedi starac tragično upozorava.

Nešto ga je užasno bolno do kraja skršilo

Iz vrckavog mladića preko noći tiho ugasilo

U ljušturu presušjelog slomljenog starca uguralo.

 

Možda pomišljaš,pukao je nije normalan

Zašto se iznenadno uplakana pojavljuješ

Boli razara,vrijeđaš me,znaš da volim te

Čemu i zašto činimo sve ove bolne korake.

 

Ne tepaj mi,medo medeni ne zovi me

Nekako iza tih riječi drugi se prikriva

Razočarenje u meni je urezalo tragova

Dok sumnja kolovođa tuge mi postala.

 

Predugo bila si totalno nedokučiva

Nakon toliko toga što si mi podarila

I mislim da shvatam što si uradila

Zašto silom si iz srca me cvileć krčila.

 

Mislila si nikad te više neću pronaći

Jer nikad nisi prestala da izvireš u meni.

I uzalud trudiš se,luđački volim ove godine

Ne odustajem,tražeć krčim ovaj put do tebe

 

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,08.08.2017 06:28 minuta

Imam te al si njegova,prokleto stoji u svim knjigama

prokleto si njegova

 

Pre pre predugo te usamljen ne viđam

Svaki trenutak zarazno gladno pomišljam

Ovo trese te i sve jako dobro osjećaš

Konstantno mislima  promatraš,prozivaš

Požudnim željama strasno posesivno izazivaš.

 

Pusti me noćas da se ridajuć isplačem

Nešto u duši pritislo i hinjski razara.

Neka tuga hoće da iskoči i progovara

Čudna plašljiva energija dušu dodiriva.

Ridam,cvilim,jer tako mizerno se osjećam.

 

Gladno bih volio da si ovog trena uz mene

znam da imam te al daleko iza ogledala si

Oprosti mi,prosijaka probudila si u meni

Kukam kamčim sirove strasti  potražujem.

Nikad niti trena od ove čarolije ne odustajem.

 

Ova ljubav se nekako isuviše drsko otegla

Bojim se svakim danom da nas nebi ohladila

Imam te al si njegova,prokleto stoji u svim knjigama.

Zar je baš nas morala tako kazniti sudbina.

Dok nam luđačka divlja ljubav žubori u grudima.

 

A to užasno teško i bolno skrivamo,glumimo

Svako jutro se iscrpljeni isplakani budimo.

Noćima jedno te isto neprekidno sanjamo

Kad će pristići naše vrijeme da se volimo.

 

I sate svakodnevno u bezveznosti traćimo

Svaka sekunda u nama poderotine napravi

Jer imam a želim te,izgarajuć ludim u sebi

Na kome i od koga zavisi ta teška odluka.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,08.08.2017 05:11 minuta

usamljen u suzama

 

 

Jer život ne postoji dok me od tebe odvoja

prison 

Sama pomisao da te jednu godinu odvoje

Panično dah izgubim,u strahu gušim se

Dal si ti uopće svjesna koliko trebam te

Da ništa nemože da te zamjeni,il utješi.

 

Život bez ljubavi,strašna karma je

Živiš,veneš,svakim danom nema te.

Osjetiš upropašten razočaran propadaš.

I nemaš snage bilo čemu da se odupireš.

 

Zadnjom snagom pokušavaš da analiziraš

Ali rješenja i objašnjenje ne pronalaziš

I još više u suzama padneš život potopiš.

Dok slike sjećanja ridanjem guše, dave te.

 

Nemoj mi to radit ljubavi,nemoj molim te.

Po nekad svrati,pitaj za mene,nazovi me

Nedaj da me pojede ovo užasno čekanje.

jer život ne postoji dok me od tebe odvaja.

 

Budi barem blizu,kad god stigneš javljaj se

Nemoj dozvoliti da me rasipa bolno čekanje.

Sve izdržat ću,sve kazne odradit ću obećajem

Samo nemoj da me udaljavaš il zaboravljaš.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,08.08.2017 04:13

 

To sam ja ljubavi,ljubav iz prošlog stoljeća.

predugo čekanje 

Dal si jube ikad,al iskreno priznaj shvatila

Dal si u mom osmjehu ikad tugu primjetila

Dal te moj zagrljaj na nešto divno podsjeća

Kako dižeš se nakon dugih tužnih godina

Razočarana i slomljena iz zapećka nadanja.

 

To sam ja ljubavi,ljubav iz prošlog stoljeća.

Već nekoliko gopdina kako ti ljubav poklanjam

Veliku nadu gajim i osjećam da ćeš se sjetiti

Onu staru beskonačnu ljubav našu doživjeti.

 

Tako mi posesivno nedostaješ da me dodiruješ

Da mi obrve miluješ dok usnama šapućeš

Stisni se,to si uvijek rado svakog trena voljela

Ljubav tvoja me pratila svih usamljenih godina.

 

Ti stvarna si,nisi nikakva mašta što vrti snovima

Nepomična u srcu zapečaćena treperiš grudima.

Ne želim usamljen božić i novu godinu da ispraćam

Da se danima od prekomjernog vina bolno oporavljam.

 

Znaš li tko sam,dal tragove ovih usana prepoznaješ

Dal ti iste riječi kao nekad do duše migoljeć dopiru

Pa te slatkom jezom meni u zagrljaj strasno porinu.

Hajde napregni,sjeti se uvjek nezasitno željela si me.

 

Sjeti se valcera kad si me učila,niagarinim slapova,

Sjeti se oštre zime kad si u vlaku samnom plakala.

Moraš se sjetiti prvog poljubca,to se ne zaboravlja

Tad si kroz suze priznala da bi se za mene udala.

 

Opet kao nekad prije sto godina želim da se probudiš

Isti vlak kojim putujem i ti da napokon svjesno uhvatiš.

I onda u naše sazvježđe vodim te ugasimo ovo čekanje.

I  kao nekad strasno nepopustljivo nikad ne puštaj me.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,08.08.2017 u 00:08 minuta

 

Znala bi gdje da me istog trena pronađe

 

Svo dobro i zlo godinama smo dijelili

Tugu pokunjeni ridajuć bi isplakivali.

Jedno drugo tješili,sreći se skoroj nadali.

A kad bi duže ostali,jedno drugo bi imali

Sreću nezasitno sa usana strasno ispijali.

Da bi tu glad i žeđ barem nekako utažili

 

Kad bi joj bilo teško ono bolno najteže

Znala bi gdje da me istog trena pronađe

Srce bi otvorila,suzama na široko ispričala.

A riječi tišine duboko dušom bi grebale

Stisni me,grli me, molim te,tiho bi tepala.

 

U mom naručju bi stisnuta često ridala, plakala

O našoj za sad nemogućoj ljubavi toliko maštala.

Osmijehom bih je beskrajno tješio dok bih je ljubio

Sve iz srca duboko u njeno bih na tanane uranjao.

 

Istog trena bih je onako jako nježno stisnuo

Usne na usne smirajem slapovima natopio.

Tako bi se rado potpuno strastveno predala

samo da bi blaženu ljubav u dubini dodirnula.

 

I onda teška srca ustane,njemu žuri, sprema se

Njemu se mora u pakao života večeras vratiti

Sa njim djecu razočarana slomljena treba  gojiti.

A boli je,što nema me tim trenutcima uz sebe.

 

Ljubavi,sve što te guši i razara,samo otvori se

Mjesto  u srcu čuvam, samo za tebe stvoreno je.

I kad god psa u šetnju noćima možda povedeš,

na mene ucviljenog sigurno ćeš da naiđeš.

 

To plakat ću od sreće što si nanovo pristigla

Da bi mi usne barem na kratko prislonila

Svoje teške suze razočarnja životom istresla.

I onda zajedno dugo dugo stisnuti bi jecali.

 

Ljubavi,čekam te,susretu skorom nadam se

za sve što smo imali vrijedilo bi svo čekanje.

Mene više boli i razara sva tvoja tuga u grudima

A nemogu ti pomoći,moramo se pametno skrivati.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,07.08.2017

 

Recite joj da ne brine

beskraj nadanja 

Bez obzira što se sve u meni srušilo

U grudima čistim paklom sve razorilo

Izvor suza bukvalno na silu presušilo

Da bi obilnu bolnu tugu trunku prikrivalo.

 

Patim,neobjašnjivo teško sve proživljavam

Crnim mislima se na jedvite jade otimam

Treba da izdržim,ne pokleknem,život uništim.

Recite joj da ne brine,osjetim, znam da možda

Potajno još uvijek u ranjenom srcu treba i voli me.

 

Gordo podignute glave korake životom ispružam

Očima nedam da zatrepću možda slabosti otkriju

Jer ako suza opet poleti,mogu da se raspadnem

Na koljena bih klekao cmizdreć njenu ljubav molio.

 

Teška srca je odlučila,konačno snjim je krenula

A ja utučen,skršen,u zapećku ostavljen ostao

Od kamena moram biti da bih ovaj raspad preživio

Jer sam izgleda voljenu ženu zauvijek izgubio.

 

Uspomenama ću se sigurno jedno vrijeme tješiti

naša draga mjesta preljuba i ljubavi obilaziti.

Cvijeće na mjesto prvog poljubca ću položiti

Il još bolje mirisnu kadulju s ružom posaditi.

 

I kad jesen tamo pristigne,natopi plodove

Najljepši bujat će mirisini cvjetovi da podsjećaju

Kako sam jedno nezaboravno prošlo vrijeme

Tako strastveno ljubio i njenoj ljubavi uzvraćao.

 

Recite joj da ne brine,da razumijem i prihvatam

Njenu siguran sam jako tešku i bolnu odluku.

Da se iz opravdanih razloga mora da povlači

A nakon tko zna koliko godina,možda se opet

Za našu strastvenu ljubav ponovo probudi i odluči.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,07.08.2017

Bože kako zaboli kad se voljeno izgubi

 

 20140411-134615

Sve se nekako na glavčke iskrenulo

Tok života kao tok rijeke promijenilo

Od ušća ka izvoru rijeka navire

Sunce zađe a da skoro i ne svane.

 

Kao u sred ljeta,kad sjuga bura razvali

a božić i nova godina stignu u petak 13-ti.

Sve što se planira,u inat kontra završi

I tog dana baš jedinog voljenog izgubiš.

 

Hrana postane bljutava,nema ukusa

Sve prazno jadno i bez veze je

Suze podsjećati ne prestaju,dušu potapaju.

Vrištiš ridajuć dereš se.što to u životu strefi te.

 

Glavom o zid udaraš,sve oko sebe proklinješ

Ideje nestanu,bezvoljnost ti kandže zarije

Gledaš tražiš cmizdriš al džaba ti nema je.

Sve se moguće na leđa tugom i jadom obrušilo.

 

I onda baš kad misliš ko malo se smirilo

Opet neka lavina problema se dovalja

Opet razdor,krš lom jecanja u grudima

Srce diže ruke,smisao života prestaje.

 

Danima se čovjek ne brije,pustinjak postaje

Nema motiva za život razloga nigjde ne vidi

Rastrojenost danonoćno u srcu i duši boravi.

Sve se zapalilo prah sa pepelom izmješalo.

 

Sve oko tebe što se događa praznina je ljigava

Svi nekud žure,trče,kasne vlakove hvataju

A nisu trunke svjesni,kako tiho propadaju

Život olako potroše jer za nebitnim stvarima trče

i nepovratno bez povratka u tugu života odlutaju.

 

Odeš na najviše vrhove pa se izdereš

Bože zar ne vidiš bez nje ne postojim

Obična suha ljuštura u meni zavladala

Čemu živjeti život se kraju približava.

 

A samo mi nju ljubav života vratite

Sve što imam evo vam gladni nosite

Samo ona nanovo uz mene nek se pojavi

Sve oronulo u životu osmijehom će da oporavi.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,06.08.2017 u 08:01 minuta

 

 

Ona je nesretna,ma baksuzna se izgleda baš rodila

dođi dođi

 

Ona je nesretna,ma baksuzna se izgleda baš rodila

A roditelji su pred njom klečali i molili da ipak razmisli

Prije nego što u sotonsko gnjezdo njemu udajom odleti.

Dijwete drago ne žuri,dobro razmisli,život se trenom rasprši.

 

 Al džaba,ishitreno sotonama se pridružila i vječnom nesrećom zaglavila.

Tamo sve žene se kurvaju,tuđu djecu rađaju,a moral drugima prodaju.

Samo novac kod njih se priznaje,i ljudskost tamo užasno prestaje.

Muškarci im prokleti u kurvama,kocki alkoholu odavno bi zaglavili

 

No za povratak sada isuviše kasno je,krv sa njima je pomiješala

Divnu djecu izrodila i tko zna kakvu sudbinu im naivno odredila.

E to je ljubav moga života,naivno suludo se sa sotonama udala

Tamo gdje nikad nije smjela biti i niti trena boraviti trebala.

 

Prebrzo tvrdoglavo kao mladost nesreću lijepo upakiranu izabrala.

A sotone,sotone proklete jedva dočekale kandžama je ščepale

Svježa čista krv im iznenada prispjela KOD generacije produžila

A naivno je mislila na bolje će sve da se uskoro MOŽDA promijeni.

 

No džaba je,nikad je kao svoju neće i nisu niti trena priznali

Kao tešku robinju su je držali svakim danom iskorištavali.

Milioni,jahte,vile i restorani,sve od pljačke i prevara su stvorili,

gladnima iz usta podkradali samo da bi prokletu glad zadovoljili.

 

 

I sve to gledajuć svakim danom se gušila patila u što se uvalila.

U ničem nije uživala,samo jad i čemer u duši noćima pretakala.

Iz vrzinog kola izlaz nije vidjela,uplakana cmizdreć propadala.

Niti sebi ni djeci nije mogla pomoći,ruke joj bile žicom vezane.

 

Djecom bi je ucjenjivali da nebi njihove tajne sotonske otkrila

Da se sotonska čast slučajno u gradu nebi mrve ocrnila.

A samo zbog djece na sve je pristala i da ih nebi izgubila.

Jer ako bi planovi sotona propali bogatsvo bi izgubili.

 

 

Takva brižna majka rijetko na planeti ovoj da bi se rodila.

Onda je na sve pristala,jer ako ode iz tog zmijskog gnjezda

Ako slučajno pobjegne sigurno će bez voljene djece da ostane.

Toliko su bogati da bi sve sudije olako kešom krvavim platili.

 

I zato svaki dan trpi,u duši nepovratno lije BOLNO krvari

Teško da bilo što može da je vrati podigne il oporavi

Roditelji već godinama mole je,da sve to ostavi

iz pakla napokon krišom pobjegne i s djecom izađe.

 

Ako tako patiti nastavi sva će da se istopi bez nje ostat će.

A tzv muž je čista ortodoksna sotona,iz njega bijes progovara.

Kod njega sve na galamu i silu se riješava,za sve nju okrivljiva.

Jer on iz sotonske loze je i ništa bolje biti nemože…

 

On je karijerista,politčki ministar,duboko u lažima zaglavio

Njima samo novac vrijedan je,a on kao političar uspjet će

No  baksuzan napušten odjednom kad se probudi sam ostat će.

Svi mogući poroci su ga zgrabili,kurve i pokeri,ovisnost zavladali.

 

A ona jadnica sve to sa divnom djecom izdržava,boli je ucjena

I ako tako nastavi bukvalno kao suhi list odlepršat i nestat će.

A što meni preostaje,da skršen tužan i nemoćan promatram je.

I boga molim da joj pomogne koliko je moguće da sve izdrži.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,

30. 06. 2016      10:45 minuta

 

 

Kuriri mi tužnu vijest javili

 storm-of-sadness 

Kuriri mi tužnu vijest jučer javili

na grozan okrutan način prezentirali.

Čak su i film kao dokaz snimili

da bi me na zemlju napokon spustili.

 

I sada kad se sve to užasno desilo

još uvijek nemogu olako da prihvatim.

Sa mlađim je zagrljena po rivi hodala,

za ruke zaljubljenički uvijek se držala.

 

Pratili ih na plesove,posjećivala sa njim partije.

Djecu je majka kući  čuvala uvijek se žrtvovala.

Da bi njena kćerka napokon nešto u životu proživjela.

I neznam što se desilo jednostavno se totalno preokrenula.

 

A meni duga pisma ispunjena lažnom ljubavlju prosljeđivala

Postala je kao žene moreplovca, na sve strane se razbacivala

Mlade pastuhe noćima strašću iscjeđivala,svoju posesivnost hranila.

A majka je podržavala,sve to hinjski za nju svjesno prikrivala.

 

Drugi su mi govorili,uzaludno upozoravali,da nije za mene

Premlada je,brzo će je proći,njoj treba mlada krv,žestoki pastusi

A to je odavno zagasnulo u meni,u meni više stanuje romantika

Sviranje gitare,pisanje stihova,topli zagrljaj i slatko maženje.

 

Kako užasno istina gorka boli u srcu razvaljuje i para me.

I tko zna što još čeka me,a i nakon svega opet volim je.

Sve bih joj jednostavno oprostio i rezlike u godinama razumio.

Sve što ona sada traži, iskušava mladost je moja davno proživjela.

 

I to proći će,nadam se da ubrzo shvatit će da dok trepneš

mladost i život procuri i čovjek se sam napušten probudi.

A ja čekam je,ljubav bila i ostala je,i znam da treba me.

I dok se ona sada sa mlađim provodi,suza me na to podsjeti.

 

U srcu je osjećam,sve nekako dubinski bolno razara

Sudbina je svoja učinila,i ja sam je od drugog ukrao

I za to sam debelo ceh jako bolno platio i isplaćivam

Predaleko u Moskvi sam nemoćan ništa ne pokušavam

Al joj kao svaki ludo zaljubljeni  mekušac sve odobravam

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,06.08.2017

 

 

I nemojte pokušavati lažima me ubjeđivati

raspad 

I sad kad se sve najgore moguće desilo

Sve što smo maštali,sanjali planiralisrušilo.

U jednom trenu bijes tvrdoglavi sve je zapalio

Prokletstvo inata uvalio samo prhki pepeo ostao.

 

Pokušavam što prije ako je moguće sve da zaboravim

da još više bolnog odrona u sebi nikad ne doživim

U srce dubinski bezbrižno kao implantat te ugradio

Svaki mogući i nemogući trenutak ti posvećivao.

 

A sada umjesto savršene strasti i prekrasne ljubavi

Venama gorki otrov se raširio, sve zagorčao i zagušio.

Korov beznađa se probudio da sve hinjski prekriva

U bolnu zamku samog sebe nepovratno bolno upao.

 

Svašta sebi u tom bijesu i huju možda luđački napravio

I možda prokleto naivno nepovratno sve moguće skršio.

Il ovaj jadni život jednostavno nepromišljeno skratio.

Ne,moram biti sabran da bih se što prije smirio.

 

A suze hinjski prikrivam,iskrvareno srce ne otkrivam

Kao neku gordost i snagu dokazujem,ono izluđujem

Da se ne primjeti,krah,krš i lom u meni što odjekuje

Jer ovo što je života ostalo normalnim se nebi nazvalo.

 

A krošnja života se sasušila,listove totalno odbacila

A tek je krenulo proljeće,ljeto se ubrzano dovlači

U meni zima ledenicama razočarenja stegnula

Suzu za suzom u srce bolno krvavo drsko zarila.

 

Gorke noći crnim vinom nekako poškropim pa zavaravam

Da ostanem što dulje priseban i da jednostavno ne izludim

I svaki sat u samoći tuge se otegle kao odurne godine

Imam osjećaj ostavila me zauvijek ima barem dva stoljeća.

 

Kako sam srce darovima slatkih obećanja zavaravao

Toliko toga se na koljenima zaklinjao,sebe ubjeđivao.

Da sretne ljubavi sigurno postoje i kao takvi sretno život prožive.

No ovo bolno iskustvo više nego dovoljno za sto života bilo je.

 

Bože kako život sam u ništa potrošio,srce mepovratno razorio

Od mene niti kostur nade nigdje ne postoji,sve uvenulo u meni

Od svega digoh ruke,od svega se tako mizerno razočarao

Jer živo bez žene,ljubavi života nema smisla i nebi postojao

 

O bože ženo koliko iskreno beskrajno volio sam te….

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,30.07.2017,20:05 minuta

 

 

 

Dal si ti uopće sigurna

krvavi novac

 

Dal si ti bila uopće trunke sigurna

Dal je ovo i malo vrijedilo,dal se možda lutalo

Dal si ti uopće bila sigurna što si tražila

I dal si makar zrno očekivanog pronašla i dobila.

 

Dal su po tebi vrijedile SVE prohujale godine

Dal u srcu ti slatki treptaj nemira dopire

Il je sve bilo uzaludno maštanje,životom lutanje

Dal si samo laži dokazivala,hirove hranila.

 

Ti kao da si u horoskopu lavica a ne gorda djevica

Sve oko tebe treba da se stalno vrti i događa

Kao ponosna svojom pirovom pobjedom glavu ono hladno okreneš

I bez pogleda il pozdrava u tami zaborava hinjski nestaneš.

 

Dal je tebi svo provedeno vrijeme vrijedilo

Dal ti je u srcu nešto poručilo ugraviralo

I iskreno reci mi,dal su  sve one isplakane suze bile farsa

E ako jesu,fakat si ih strava odglumila

Trebala bi dobiti za cmizdrenje najmanje oskara.

 

Pa si godinama savršeno glumila

Svaki put samo da bi sebi udovoljila

I hajde, neka si,dal si sada zadovoljna

Dal te imalo dirnulo,što se sve srušilo

Što si sve prošle godine jednostavno saprala

A u nečijem srcu prah i pepeo tuge ostavila.

 

Dal ćeš mirno moći oči trunke sklopiti

Koliko te poznajem,tek sada shvatam

Ništa to tebe neće dirnuti,jer lažna si

Od kamena ljutog srce ti satkano

 

I kad se sve sagleda,bolje da se sad desilo

Nego da sam ti cijeli život skoro posvetio

Eto, sada imam malo šanse i preostale godine

Da se pokušam od tebe odvojiti i sve zaboraviti

I da te iz snova stihova i maštanja izbrišem

 

Onda miran život bez stresa i tebe proživim

Neznam, nisam siguran,nikad nikog više

u dvorište srca niti blizu neću pustiti a kamo li

krajičkom vrata  srca nekoj novoj ženi života otvoriti.

 

Smatrah,ma bijah tako siguran,da pun si pogodak

Da više nego vrijedi srce ti širom otvoriti

Svu moguću ljubav ti nuditi,noćima sam maštao

Slapove stihova iz srca ti iskreno izvorski pretakao

I da ti barem malo dokažem koliku iskrenu ljubav 

Prema tebi sam potpuno nezasitno savršeno gajio.

 

Sada, uopće više nisam siguran dal sam zrno uspio

Razočaran svojom naivnošću onako uplakan sam klekao

I dragog boga skrušen po tko zna koji put ridajuć pitao.

 

Pa dragi bože reci mi,gdje sam pogriješio,dal sam poludio.

Potpuno otvorenog srca sam je volio i gle što sam doživio.

A srce na sve strane krvari,raspuklo a toliko se nadalo.

U duši dubokih razočarenja krateri,da mi se što ne dogodi.

U meni, čini mi se trunčica volje za životom ne postoji.

 

E dal ću uspjeti, u normalan život se nekako vratiti

Život će nadam se ovog puta boljim putem me voditi.

A ti,dal si uopće shvatila koji zločin si načinila

Kakav brodolom savršene ljubavi si namjerno

Očigledno dugo planirajuć svjesno izazvala.

 

Neka ti sudi buduća sudbina,i eto ti,vrati se

U zmijsko gnjezdo glamura odakle si pristigla

Tamo su te lažnim podvalama često hranili

da bi te istom otrovnicom zmijom duše stvorili.

 

Daleko ti staza mog života niti na vidiku ostala

Sve  šanse za normalan divni život si propustila

Netrebaš se nikad javljati,oprost bože sačuvaj tražiti

Isuviše za sve kasno je,okrutno srušila si sve naše mostove.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,29.07.2017,11:20 minuta

 

 

 

 

Lažno tješi me da još uvijek voli me

tumblr_nkg8g3EfMI1ssite1o1_500 

Eh draga moja,daj bože da nisamu pravu

I da se ništa loše između nas ne mijenja i događa

Al u posljednjoj godini iz svih tvojih rijetkih javljanja

Čudna energija mi jezom dolazi nekako upozorava.

 

Nije to ono tvoje javljanje kad se u glasu osjeti

I svaka napisana riječ u dugim mirisnim pismima prozbori

Tako jasno,obilno posesivno sve izjavi i dokaže,ljubav je

I koliko jedno drugome uzajamno užasno puno značimo.

 

No nekom sumnjom i strahom me sve zadnju godinu strefilo.

Daj bože da je sve bez razloga u ovoj prosjedoj glavi zapelo

No nikad me tako jasnim znakovima nije istinski upozoravalo

I na sve strane govorilo,nešto se između nas promijenilo.

 

Redosljed javljanja nekako školski monoton bez strasti postao.

sve je ok ,ne brini,mislim na tebe samo me posao umori pa istroši.

Oprosti nisam stigla da javim se,telefoni prekidaju,poštari štrajkuju

A toliko toga nemogu stići i nisam završila, fali mi samo vremena.

 

 

Oko mene jugo razvaljuje,sve divlje prevrće

Ne mogu se na miru okrenuti,nuiti maknuti

Vjetrovi juga na svakom koraku razdiru

A vrtlozi straha me ščepaju disati nedaju.

 

I kad ta zadnja pisma od nje pristignu

Riječi pregladnio progutavam,ništa ne razumijem i ne shvatam

Toliko jasnih znakova i teških poruka između izrečenih riječi doživljavam.

Nešto se mijenja,definitivno loše pšo mene događa,a ne javlja.

 

Iz svih prioriteta sam izbačen,sav u duši iskrčen i polomljen

Tako jasne slike me oblivaju,neko zlo pristiže osjećam

Polako u zapećku sjećanja njenog izgleda nestajem

Mada poruke stari poštar prenosi i kaže mi ne brini.

 

 

Bože dragi ubijedi me,da dušu ne griješim

I da je nevinu optužujem

Samo nekako javi mi,dal još uvijek barem u pola voli me

Jer na ovaj način razmišljanja definitivno poludit ću.

I onda na svakakve gluposti pomišljam život si uništavam.

 

I opet imam onaj nezaustavljivi osjećaj

Lažno tješi me da još uvijek voli me

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,24.07.2017 ,17:20 minuta

 

 

Ne dozvoli razdvojenosti ljubavi

ostavljeni 

Vrijeme nam ljubavi uzalud prebrzo prolazi

Svakim danomnadu krvavo nasuče prepolovi

A sumnja svaku priliku iskoristi,u srce uvali

Dušom sve pohara pameti neda da razmišlja.

 

I svako jutro kad se zbog samoće probudim

Mamurluka tragove na licu jadno promatram

O bože kako jadan sam i ubrzano propadam

Pa bore ko fol pokušavam da umanjim il pobrišem.

 

Bol u duši tiho hinjski razara,samoća sjeta

Svakom porom nade suviše lako izgara.

Beznadnost se uvali,sve razloge razori

Venem samog sebe u suzama potapam.

 

Nemam razloga niti volje da se više opijam

Svakim satom s tugom u ponor samoće propadam

Čemu i zbog koga dalje planirati,gluposti maštati

Ako žene i ljubav života uz sebe ne mogu imati.

 

Čak me je i u snovima zauvijek napustila

Odavno vene nade uzduž srca bolno isecirala

Nepovratno krvarim,tuzi i boli ne želim

Da se trunke suprostavljam, ma neka propadam..

 

Jednostavno tiho i neprimjetno u tuzi  nestajem

I polako na tanane sa zemljom život sravnjujem.

Ne dozvoli ljubavi da se razdvojenost vječno

među nas ono hinjski nepovratno uvali

Dođi što prije osmijeh vrati mi što prije pristigni.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,23.07.2017 ,11:21 minuta

 

Dušu su mi krpili

zagrljaj 

Sa životnog dna iz provalije me uzdigla

Svijetlost ugašenim očima životom vratila

Tamo odakle se nitko nikad nije vratio

Zbog njenih usana odavno pokopan sam ustao.

 

Onako očiju davno sklopljenih i za vječnost samoće

ruku prekriženih sam venuo,dubinski propadao.

Niti trunke nade za ljubav života u sebi nisam

Niti u mislima imao,sve se sasušilo,i zakržljalo.

 

Čak su i snovi svraćati bukvalno prestali

Jad i bijeda  i pusta samoća plutala u meni.

Skoro u prah opd tuge srce se tiho pretvorilo

I posljednju trunku nade za životom pokopalo.

 

Kroz maglu sjećam se,dušu su mi nekako krpali

Oko mene hodali,lake žene po nekad dovodili

Ništa im nije uspjelo,još više me tiho gušilo.

Ama baš ništa skršenu dušu nebi probudilo.

 

 

I kad mi se nebo skoro širom otvorilo

Kad je svu prošlost od tuge  totalno izbrisalo

Njene usne iznenada me dotaknule,zažarile

Stari izvor i želju za životom probudile.

 

Od tada do sada najveći sretnik sam postao

Zavidnim oholim tračerima sam usta začepio,

U život se širokog osmjeha presretan vratio

Uz ljubav života se zaluđen nepovratno stisnuo.

 

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,23.07.2017 ,14:14 minuta

 

Svake prijestupne godine javi se

sad-man-street-kathmandu-nepal-asia-max-drukpa 

Opet sve ušuutilo,mjesecima te nečujem

Na mreži tišina,nigdje te ne vidim i osjetim

Svašta na pamet pada,na crne misli se nagrdim

Zbog panike u srži  strah me da baš ne poludim.

 

I onda ni sam neznam od kuda poruka pristigne.

Kao da je posljednjom snagom srca poslana

Nekako dotaljiga neuvjerljiva i prazna jeziva.

Sve je OK ne brini,život me gazi,nemogu izdržati.

 

I onda opet dani,mjeseci prolaze,ne javljaš se.

Sve prozore kominikacije hladno zatvoriš,

sve brane do sebe podigneš,bukvalno ušutiš

a u meni samo crne misli završite srce zaoru.

 

E hajde ti meni reci kako normalan da ostanem,

U želudcu čvor me neki pritego,knedla u grlu zalijepi

A suze niz lice se strmoglave,razmišljanja udave.

Neznam što se dešava,gdje je što zapelo udavilo.

 

Čisto na slamku neizvjesnosti me prehranjuje

Škrto koju riječ svake prijestupne godine

Preko ofucalog starog poštara poruči,ono sirotinjski udijeli

I uvijek bukvalno,uvijek uz sebe me zarobi.

A što ću kad ne mogu da joj odolim,bukvalno izludim.

 

I opet kad javi se opravdanje izmišljeno isporuči

Sad je vrijeme virusa,možda temperatura je slomila

Mogla je reći da joj se jahta il auto na sred mora pokvario

Ja naivan ludo zaljubljen opet bih joj oprostio i razumio.

 

Džaba volim je,a ona kakva takva je mene je izabrala

i godinama nesebično široke ruke ljubav mi pružala.

Najsretnijeg čovjeka na svijetu stvorila i preporodila.

I neka se javlja svake prijestupne godine,

Još uvijek moja je,nadam se….

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,22.07.2017 ,09:23 minuta

 

Nadam se da grdno varam se

tuga u zatvoru 

Možda,nadam se da grdno varam se

Sve rijeđe javlja se,manje je prisutnija

Uvijek negdje žuri,uvijek zauzeta,nečim se okupira

I kako stalno u panici,pronađe stvari od nas važnije.

 

Bože reci mi da griješim,a tako iskreno nadam se

Da polako ne hladi,u ovoj ljubavi udaljava se.

Nismijem da pomislim,što bi se svašta dogodilo

Panika u grudima pritiska,srce bi u prah razorila.

 

Ma to si ja samo bez razloga gluposti neke umišljam

Strpljenje treba na duge staze upornošću da treniram.

I uvijek za uvijek da nadam se,da sve u redu je

Al džaba,opet crvuljak sumnje u grudima migolji rovari.

 

Plašim se da je izgubim,nedaj bože da se to dogodi

Ničim nisam zaslužio da me tako hladno ostavi

Jako dobro zna koliko luđački volim je,u srcu boravi

A znam i ona bez ove ljubavi,trenutka neće izdržati.

 

Da nam se nakon dugo godina divne sreće

Jednostavno sve polako,hladi,gubi udaljava

 A uvijek sam je molio da sa rajom po nekad izađe

Da se stresa na taj način nekako barem malo otarasi.

 

Bože daj nam snage da se sumnja izbaci

Da nikad više u njenu ljubav trenutka ne posumnjam

Pa panično suludo bez kontrole daljinom odlutam

I zbog te panike,strah se uvali lagano i na tanane

smisao života u meni razori.svu moguću ljubav potopi.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,16.07.2017 ,00:23 minuta

 

Kad umor savlada i ljubav se ušuška

trans

 

Cijelim danom oboje nekom trkom bi žurili

I o dolazećoj čarobnoj noći razmišljali,maštali

A ponoć iznenadno pristigla i tad smo se susreli.

A umor nas podli sustigo,kao hinja tijelom zavladao

I opet na prevaru tenutke savršene strasti olako uspavao.

 

Opet nam je  nadu hinjski kroz osmijeh nasamario.

Toliko bi se tom noćnom druženju nadali,pripremali

I toliko puta njenom obećanju vjerovali,izdržat će.

I opet za redom bez njenih usana usamljen zaspali.

Toliko divnih toplih noći bez njenog zagrljaja proćerdali.

 

Nema veze draga moja jedina princezice i kraljice

Srce je sretno i posebno kad se stisneš uz mene

I tada ljubav među nama na tanane žubori

Kroz snove nas slapovima strasti povezuje.

A srce se koliko mu treba napije i usnije.

 

Neću da derem se i budim te kao što bi ti

Po nekad meni posesivno gladna uradila

Pa bi okrutno samo sebe zadovoljila i zaspala

Želim da imam te i da to bude strastveno i zajedno.

 

Vojim te, ne brini,samo snovima nastavi,putuj

A kad se na trenutke probudiš koju riječ

Onako kroz snove me podariš,jedva prozboriš

Ljubi me,ljubi me,uzmi me želim te,o kako volim te…

 

A umor lopovski snom te slatko izvara pa odletiš

U dubokim hodnicima snova zavališ pa izgubiš

Od mene te hinjski odvoji pa kao pustinjak

Bez tvojih usana ostajem,da kapljice sjećanja ispijem.

 

Sve su prilike more te lopovski izmorilo

Da bi te snovima bezbrižnosti ušuškalo

No nema veze i ova čarobna ljubav je

Jer i na ovaj poseban način tepanjem

Stisnut uz tebe skoro potpuno imam te.

 

Laku noć ti najdraža,noćas nas je noć

umorem razdvojila,strast uspavala,pa odletiš

razumijem te tijelo odmora zatreba a duša bi da se uzburka

al nemožeš svaku noć posesivnoj požudi da udovoljiš.

 

Neka ti u grudima odzvanja,savršena ljubav neopisiva

Ponoć se odavno preko zvonika javila

Dan se uvelike na prstima dovlači

Pa me ubjeđuje,ne brini noćas garant, ma sigurno tvoja je.

 

A tko da im vjeruje.toliko puta me

Na prevaru bez tvog poljubca nasukali

Al ja ludim,jer volim te

Mjesec se upalio,sve osvijetlio

Kao da želi da ne zaspemo i da nam pomogne

 

Ljubavi,spavaj,sve ti istog trena opraštam

Jer i dok spavaš slapove tvoje savršene ljubavi

ja iz tvoje duše dobijam,dobijam i dobijam.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,10.07.2017 ,00:11 minuta

 

 

 

EH KAD BIH MOGAO

ice and love 

Fališ mi,kud god da se pokrenem,

Za jezik samoće se resko ugriznem

Nema te,pored mene opet nema te.

A u zraku,vjetru,kiši i ovoj vrelini

Tako blisko duboko i jasno te osjećam.

 

Kao da ispod oblaka samoće proviruješ

Onako slatko na neobuzdani način promatraš

Uvijek si voljela svaku situaciju da kontroliraš

A u grudima,srcu nemiri drsko rovare

Do đavola na usnama tako posesivno gladno želim te.

 

Uh kako razara ovo jebeno samotno podlo čekanje

 

Eh kad bih mogao barem trenutak da  te ugledam

Da ti glas drhtavi kroz nemir slatko osjetim

Da nas potok sretnih suza zagrljene oblije

Bože kako posesivno plačljivo trebam te.

 

U oku ti bljesak onaj bih uvijek prepoznao

zajedno onaj beskonačni trenutak ljubavi doživio

Eh kad bih mogao barem vrhove usana da ti dotaknem

I nezasitno one tvoje slasne strasti do grla napijem.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,12.07.2017 ,06:51 minuta

 

 

BIJAŠE TO ŽENA ŽIVOTA

giphy 

Prečesto žudnja guši me,obilazim stanice

Tamo se susreli,poljubac zagrljaj podijelili.

I svako godišnje doba svoje albume izvlači

U meni rovare sjećanja,suza suzi se izjadi.

 

I dok se sumrak prikrada,sunce skoro nestane

U meni grune stari poljubac,suza kroz sjećanje

Znam sve stope kud je hodala i gdje plesala

Znam svaku klupu i mjesto gdje me poljubila.

 

A u duši sjeta razdire,tko zna dal još čeka me.

Tolike zime prohujaše,prekriše otisnute tragove

Samo u meni jasno i vidljivo je ostalo,podsjeća

Bijaše to žena života što se nikad za nikad ne propušta.

 

Ispod lampe čekanja opušci podsjećaju

Koliko promrzlih duša je noći tu probdjelo.

Koliko slomljenih srca je godina prosulo

I sve bijahu to posebne neopisive ljubavi.

 

Korice u skršenoj duši bolovima prelistavaju

I kad bi je sada susreli tišinom bi progovarali

Sve riječi bi utihnule da bol se ne probudi

Samo nek se stari stisak zagrljaj poljubac dogodi

I ona uz mene tako zagrljena stisnuta nek ostane

 

A na usnama,pepeo prohujale ljubavi

Paučinom podsjeća,predugo na njima boravi

No opet nada neda se uporno suvereno rovari

Budi strpljiv,vjerna ljubav se sigurno i tebi uskoro dogodi.

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,18.07.2017 ,06:51 minuta

 

 

 

 

 

 

Teški trenutci teške odluke zahtjevaju

 

U životu po nekad baš teški trenutci iskoče

Čovjek u ponor i blato tuge polako utone

Treba tada jako bolno da prelomi i odluči

dal život iz temelja da satre I da se totalno promjeni.

 …

I onda se noćima ne spava,slike se  prelamaju

Što bi bilo najlakše i najmanje bezbolnije

Što da radim,lud sam za njom te  volim je

Samo za sebe vječno doživotno želim je.

 …

Al je djecu sa drugim prije mene izrodila

Tek ih je na svijet i na noge nekako podigla

A ljubav strasna oboje nas luđački zarobila

I sada kako od djece da je podlo odvedem i odvojim

 …

Na sebe prokletstvo baš te divne djece da navlačim

Jer će kad god me susretnu i za sve loše da optuže

Da sam ja krivac njihovog bolnog praznog djetinjstva

majku sam im krišom odveo kad im je najviše trebala.

 …

I ridam,cvilim,dušu param,srce naprosto izgara

Bit će ova života mog najteža i najbolnija odluka

Dal je najbolje  da  tiho zauvijek ponosno nestanem

Ona i ja neko vrijeme ćemo da patimo i bortamo

 …

Al će djeca djetinjstvo normalno sigurno imati

I po dobrom će me se valjda sjećati kad saznaju

A nas dvoje zauvijek bez ljubavi usamljeni

dugo dugo ćemo definitivno razoreni patiti

Vjerojatno od tuge u borama zaborava polako nestati

I život nesretni bez ljubavi jednostavno ugasiti.

 …

I sada dok o prijelomnoj odluci razmišljam

U grudima od jecanja i ridanja se raspadam

Srce hoće da raspukne,iskoči i da sve prelomi

Uzdišem jecajima jedva nekako dah sustižem

… 

Bože tako teško je životom presretan jezditi

Sad kad sam savršenu ljubav napokon otkrio

Kada sam iz oronulog prosjedog starca ponovo

Kao mladić postao na vrhovima prstiju prohodao

 …

Sad kad nam je vrhunac ljubavi i najljepše

Pristigle teške odluke i užasno prelamanje.

A u njenim očima nestrpljenje se očitava

Koja će biti moja konačna bolna odluka.

 …

A toliko puta rekla je da bez mene njen život ne postoji.

I dok vrijeme teške odluke tiho otkucava

U meni sebična posesivna ljubav ubija

Bože volim obožavam naravno trebam je.

 …

Bez nje nista nebi imalo smisla niti bi postojalo

A istovremeno i nju bih isti grom samoće i tuge nepovratno poslao

Kako užasno teško je, bože ja luđački volim je

Neka zauvijek moja postane,konačna odluka je….

a kada jednoga dana djeca joj odrastu valjda ona moja je.

tako sam siguran i tako uporno beskrajno nadam se.

 …

Toni Ljubiša Božić, Moskva,25.06.2017

Teški trenutci teške odluke zahtjevaju