VIDEO
Nitko kao ja je nije tako dobro poznavao
Barem sam tako u početku sigurno mislio.
Onako je voljela da je čvrsto muški zagrlim
Da se kao voljena žena u tom zagrljaju osjeti.
Njena najbolja strana bijaše ponos što ističe
Nije se stidjela toliko puta mi reći da voli me.
A kada još lice snagom volje bojama nacrta
Nema tog moškog bića koji može da joj odoljeva.
Samo bijaše moja tih predivnih sretničkih godina
Nikada me niti jedna nije tako strastveno ljubila
U njenom pogledu sam se stalno sretnički viđao
I svu tu ljubav svakodnevno obiljem uzvraćao.
Koliko puta mi se onako kroz suze izjadala
Kako je ono baš teško nepravdu izdržavala
Sve je to duboko u duši i srcu pogađalo
Laži nikada nije širila iskrena uvijek bi ostala.
Licemjerne ljude niti blizu sebe nije dozvoljavala
Toliko puta se u ljude oko sebe duboko razočarala.
Toliko rana razočarenja zbog toga na srcu je imala
Ali je mene luđački iskreno barem tada voljela.
Često bi govorila da mi srcu dušu i tijelo poklanja
Da ću joj vječno ostati najbolja slika u grudima
Da će mi moju iskrenu ljubav sto puta više uzvraćati
A da me nitko nikada na svijetu kao ona neće voljeti.
Bijaše to istinska ljubav iz njenog srca je izvirala
Takvu strast i požudu niti u snu nisam zamišljao
Bože mili kako sam i kako još uvijek tu ženu sam volio.
Ali eto na kraju me ipak tako jako razočarala.
Sve ono što je za druge licemjere govorila
Za sve ono lažove i prevarante što je spominjala
Ona je na kraju baš još i gora od njih ispala.
A meni ne zamislivu bol u grudima ostavila.
Jednostavno sve što smo imali se raspalo
Zahvaljujuć njenom odlasku tek tako istopilo.
Toliko neodgovorenih pitanja meni ostavilo
I barem moje srce u paramparčad razorilo.
Naša savršena jedinstvena ljubav više ne postoji
Barem sa njene strane sve je prestalo i nestalo
A u meni je previše divnih sjećanja ipak ostalo
I ne mogu a baš i ne želim da je olako zaboravim.
Jer još uvijek potajno njene usne gladno poželim.
Još uvijek i nakon godina rastanka pišem joj stihove
Gitara samo njeno ime molovima užasnim spominje.
Što ću kad još uvijek luđaki posesivno VOLIM JE.
A znate u čemu je tajna moje iskrene ljubavi
Ja nikad za nikad kada volim ne odustajem
Svakom novom danu prepunom nade se radujem
jer sam u duši ratnik i pobjednik moje ljubavi.
I neću njenoj izdaji da me uništi da dozvolim
Neću kao ona lažov licemjer na kraju ispasti
Ne želim da moju iskrenu ljubav trunčice uništi
Da se u meni mržnja i ono iskonsko zlo probudi.
Jer ako bih odustao sam sebe bih teško razočarao
i na kraju kao i ona lažov teški licemjerni ispao.
Kod mene nada sa posljednjim dahom umire
Želim da dokažem koliko iskreno do bola voljeh je.
Mene je ova ljubav obiljem godinama darovala
Ali me na kraju tako razočarala i namučila.
Ali je ne osuđujem njenom bolu se ne radujem.
Jer znam da je kod loše osobe u krilu ostala.
Neću je mrziti niti je na neki način osuđivati
Imala je svoje razloge koji su ipak na kraju presudili
Opet sam tu ako joj u životu nekadaa zatrebam
I zbog iskrene ljubavi tako ponosno se osjećam
Toni Ljubisa Bozic Bugojno, 26.03.2020
toni"s poetry 