Glavu je samo hladno okrenula

 

Kiša s mrakom gemišt smješala

Strah u kosti jezom ugurala.

Avion se nije spustio, kasnio

U duši škripe skršeni krekeri.

 

U posljednje vrijeme zaobilazi

Na telefon tišina,ne odgovara.

srce je na prevaru zavarila

da bi duša joj manje patila.

 

Pistom tutnjaju guste pahulje.

Nemirno čekam je, pristiže.

Želi sve da mi objasni

Osjećam sve želi da razori.

 

U grlu gorčina se sljepila

Suha usta, bez riječi ostala.

Sve u trenu sjetom ubuđalo.

Neznam plačem, što bih rekao.

 

Osjećam reći će, hladno priznati

Ona nije za mene, nevoli me.

Imam pravo na glas cmizdriti

Vapaj bespomoćnosti isprati.

 

Ako treba ruku na sebe dignut ću.

Ma kome to ja džaba objašnjavam.

Sam sa sobom bljutavom samoćom

Bez riječi u suzama  razgovaram.

 

U ruci škrinja svih njenih pisama.

Koliko puta mi se beskrajno nudila

Samnom na kraj svijeta bi krenula.

I odjednom sve zaborav je prekrio.

 

Sve dokaze u srcu joj stisnulo

Led je teški okrutno zarobio.

U očima sjaj pomrčina prekrila

Dušu joj zarobilo sve prelomilo.

 

A vani i dalje kiša sa snjegom

Gemišt tuge mućkajuć,smiješala

Dušu suzama čemerom zgrčila

Odlazi, za nju više očigledno

Ama baš niti trunke nepostojim.

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,27.02.2016 u 09:31 minuta

 

Dašak duše nitko pod zemlju nije ponio

Pritisla krvnički sudbina

Kožu od mesa raskida

Upozoravam, vičem, derem se

Ali svi sagnute glave prolaze

Ma nitko da se pomakne,

Kriomice okrene, pogleda.

 

Kao da me najstrašniji san

Uvalio u galaksiju drogiranih zombija

Duboko udahnem, smirim se

suzu ispustim i korak ispružim

od  sotona pokušavam pobjeći

da se duša od tuge ne razori.

 

A srce bi toliko toga ispričalo

No nema koristi nitko vas nesluša

nitko o vama nehaje,briga ih

svi se u svoje jazbine zavukli

jezik svezali

oči začepili

oči sklopili

i na glas deru se

sami sebe nečuju

Nedaj bože

Da ih netko za pomoć

Možda mrvicu priupita.

 

Uskoro  isti plamen stiže ih

Kad ih zdravlje napusti

U šljam uvlačiguza se pretvore

Kleče mole da im se pomogne

Da nitko srce nema

Da nitko njihovu muku nerazumije

 

E dragi moji kasno je

Davno ste sudbinu skovali

Sjetite se donedavno

Kako ste hinjski glavu okretali

Sirotinju široko izbjegavali

Gladne lagajuć zaobilazili

Bolesne drsko neprimjećivali

 

Samo za sebe ste zlato zgrćali

Cijena se bolno mora platiti

Nitko sa sobom dašak duše

pod crnu zemlju nije ponio.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.02.2016 u 08:36 minuta

Obljubljen šutim,začarana duša.

Obljubljen šutim,začarana duša.

Otrov strasnih usana i grudi

Rešetkama žudnje, srce brani

Da se pamet smiri, da ne izludi.

 

Na planeti njenih usana zasjeo.

Prošlosti tuge i čemera zaboravio.

Dodirom drskih usana sve nestalo.

Bore samoće osmijeh trkom saprao.

 

Oboje izluđeno beskrajno zaljubljeni

Mladošću beskraja do vrha napojeni.

Kao da su sve ove godine uspavale.

Bore licem nestale preplašene miruju.

 

Jedno drugom gordo tiho odani.

Očima bez iti riječi komunicirali.

Strast se vrhovima kose naježila.

Kao elektricitet jezom slatko zasjela.

 

Nemir  se smjesečinom pomješao

san u mrvice vjetrom rasparčao

oči me njene sjetnom žudnjom prelile

pod okrilje čuperaka strasti savile.

 

Vrtim se  da noć nekako preguram

al od obilja njenih požuda nespavam

sada bih u krilo da je nekako privijem

usne vrele nezasitne gladno dodirnem

u trenu bih u snove zagrljen odljepio.

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,25.02.2016 u 04:40 minuta

 

Dršćem,nedam samoći da se nastani

 

Dršćem,nedam samoći da se nastani

nedam sjeti da se drsko krišom uvali

Ako bi one kolo duše sekund povele

u tren oka bi me satrle vječno sahranile.

 

Napušten bio kao svjetionik na pučini.

Udarima vjetra i drske zime izderan.

Hladnim vjetrovima i ledom okovan.

Vriscima tuge,čemera,samoće isparan.

 

Buradima vina bih se skršen gušio.

Kroz stihove bih dugim noćima jecao

Na pola koplja zastavu srca bih spustio

Podrpanac beskućnik bez ljubavi postao.

 

I zato trunke tuzi i sjeti u inat nedam se.

Znam voli,obožava, neizmjerno čeka me.

Sada je sve na meni da gordo izdržim.

Strpljenjem nadu što duže prehranim.

 

A jednog dana, uskoro sigurno, dolazi.

Tužne samotne noći ću da zaboravim.

Iz ruku je više milimetra nepuštam.

Želeć strašću i ljubavlju da je opijam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.02.2016 21:16 minuta

 

Toni,meni se ovo ne događa

Prepelica na dlan iznenada sletjela

Poruku u kljunu od nekoga je držala.

Otvorih poruku, roman se rastvorio.

Milione slika u srce mi trenom sasuo.

 

Piše, sjećaš li se nezaboravna ljubavi.

Nikada za nikad ljubav ne zaboravi.

Sjećaj se trena kad sam ti pristigla.

Tako nervozna trenutak za poljubac

Onako izgubljena, suludo iščekivala.

 

I sve je nezaustavljivo tiho krenulo.

Tebi na te usne nešto me zanosilo.

A vani u sred veljače, granulo proljeće.

Kao da smo preko veze sve naručili.

 

Oči sklopili,ljubeć se zagrljajem lutali.

Toni oprosti al to se nikad ne zaboravlja.

To što sam imala, nikad nebi sanjala.

I noć se nekako neprimjetno došuljala.

 

Iz krila ne bih ti krenula, al te odvelo.

Neko voće iz daleka naručeno pristiglo.

A ja te čekajuć u kasne sate usnula.

I onda me dodir tvojih usana prenuo.

 

Nitko nikada nije tako nježno mi poklonio.

Ti potpuno si me kupio ljubav moju imao.

Vrijeme suviše brzo se podlo hinjski topilo.

Samo da bi nas namjerno iz zagrljaja otelo.

 

I već sutra dan nekako sve se brzo odigralo.

Vremena samo za zagrljaj i pozdrav se imalo.

U duši tuga razvaljivala,suze očima zapjenile.

Bože zar već odlazim,nije moguće da gubim te.

 

I cijelim putem suze sam gutala,u duši tonula.

Nije moguće da mi se ta tuga i jad  dešava

Cijelim putem sam uporno jecajuć ponavljala.

Ne to sanjam, meni se ovaj užas ne dešava.

 

Kako će budućnost da izgleda, strah izjeda.

Kako sve ovamo izgledati ako te neću imati.

Neznam dal ima smisla bilo što pokrenuti

Čemu ako nismo zajedno bez tebe ću patiti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.02.2016 16:44 minuta

 

Neobjašnjivo posesivna

Kad bi uspjeli samo jedan dan

Skriveni u mojoj koži proveli.

Vidjeli kroz što sve ja prolazim.

Na kakve zamke i podvale,

Nezasitne ucjene nailazim.

 

Ljubav životna pohotna sprpala.

Džaba pjesme i silni stihovi

kad posesivka želi non-stop

na mojim usnama da boravi.

 

Da me svaku minutu okupira

Nemam jesti piti spavati vremena

samo nju treba da vrtim u krilu

obljubljujem zaluđenim usnama.

 

E takva ljubav posesivna me zapala,

neumoljiva..nikad joj dosta ovih ruku,

zagrljaja usana sve bi opet i opet nanovo

samo za sebe beskonačno slatko imala.

 

Neutažive posesivne želje ispunjavala

a što mi radi ljubav slatka zaluđena.

Ima u kostura ljubavi da se istopim

Dok sve njene želje i hirove ispunim.

 

Ma kad je grlo stegne,oko kao zacvili

Na mene pomisli pa sve trenom umine

Osjetim kako mislima požudno uštine

Štucavicom me podsjeća da javim se.

 

Znam trebam me,dođem kao dah proljeća

Da joj se duša odmah ljubavlju natopi

I tako lako u snove smirena zaplovi.

Jedrenjak sam što iznad nje boravi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.02.2016 10:30 minuta

 

Savršena beskrajna iskrena ljubav

  

Kad bi je nekako u najkraćem opisali

tko zna koliko riječi bi tamo upotrijebili.

No ako se ona u pravom smislu ne dogodi

Pa je punim srcem i dušom onako doživi.

 

Nikada neće biti shvatljiva niti razumljiva.

Silina joj između dva bića drhtavo uzdiše.

Istovremeno nježna da se dugom dotiče.

Neprimjetno svakim dijelom tijela prodire.

 

Po nekad je užasna i bolna, očajem razdire.

Srce u pramparčad raskine da ne uzvikne.

Vremenski nepredvidljiva,riječno neumoljiva.

Al tako divno stvarna je, najljepša čarolija.

 

Kad se na tvoj mlin navrne, srećom uštine.

Ne prestaje da dotiče,sigurnošću odiše.

Neko samopouzdanje preuzme, nadjača

Sve u životu tako lako trke se riješava.

 

Ljubav kad u srce uplovi, dušom poigrava.

Svakog trena uz sebe posesivno želiš je.

Nezaustavljivo trebaš, stalno je u mislima.

Topi ledenjake samoće izgubljenih očaja.

 

Mada drugi vam podmeću podlo razaraju.

Kažnjeni su jer tu sreću na vidiku nemaju.

Iza ugla bi nešto vrebali , grešku sačekivali.

Nešto protiv nas otkrili pa nas razdvojili.

 

A nas dvoje cjeloviti, nerazdvojni u inat ostali.

Promatrajuć nas ozarene face primjećuju.

Osjete  iskrena ljubav se razmjenjuje, putuje.

Nitko i ništa im u životu napraviti nemože.

 

Sve ostalo je u božijim rukama, da im dozvoli

Da se dugo godina ta nezasitna ljubav proživi.

Njihova osjećanja i ponašanje teško je razumjeti.

Za druge nisu normalni oni su totalno poludili.

 

Jedno drugo trena niti u mislima ne puštaju.

Usamljeni bi patili, nebi trena nikad zaspali.

I zato jedno uz drugo kad se probude, zarude.

Oči procvjetaju, danom ljubav razmjenjuju.

 

Za druge su uporno tvrdoglavi, nedokazivi.

Jednostavno vole se zajedno savršeno štimaju.

Dok drugi samo maštaju žive u nekom sjećanju.

Ono što njih dvoje imaju drugi samo sanjaju.

 

Oni vole se u svili i baršunu,obilaze kampove.

Tamo ljubav vrela je, drhtavo jedno drugo imaju.

Gdje god da se okrenu jedno drugo dodiruju.

Prateć im razmjenu pogleda, tajna je otkrivena.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.02.2016 23:30 minuta

 

 

Žuborim obroncima jednih usana

Žuborim  obroncima tvojih usana, tamo si me začarala.

Uvlačim u duševne krajolike  širokih bespuća požuda

Nadajuć se ponovnom susretu na grudima, magija…

Obaraš iznova, jutarnjim buđenjem zvukovima nemira.

 

Violina tanana, duša nakićena zvončićima uspomena

Kosom trepere ovih ruku spletene uspomene i nadanja

Noćima nemiruješ,nakapavaš krovove ovih stihova

Bila si i ostala vjetrometina beskrajno neukrotiva.

 

Volim kad si tu,svakim dijelićem osvajaš, ubitačna sesija.

Šapat ti kao šansona skrivena, ušima odzvanja danima

Okus tvojih usana nezaboravna receptura najboljeg kuhara

Cupkaš predvorjem nestrpljivih pjesama, predstavljaš strast božura.

 

Ljubav ti cvjeta na usnama, berem je… ona se obnavlja

Proljećem si ukradena iz najljepših pašnjaka, razasuta jedrima

Upijam te svakim djelićem tvog kretanja, vatrena igranka

Robinja jedrenjaka, kod mene se svratila… nasukala.

 

Žudnja me osvaja, jer si me ukrotila, nemam protu otrova.

Skršen sam… na koljenima, nudim se kao zastava poslije bitaka

Predajem oružje, ne želim da postanem navika sprudovima bačena

Nego plamen što rastura, daleko ispred  maštanja, java nepredvidiva.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.02.2016 23:30 minuta

 

 

 

A teško nas nagovoriti, da je opet ono naše ponoviti

 

Duboko, kasno,mračno vrijeme kasni,zaostalo.

Na neki način usporilo proceduru i svitanje.

Kapci susjednih prozora okovani željezom

Udarima vjetra škripuću, buru noćas najavljuju.

 

Ljubavni osuđenici, kao zatvorenici na paćenju

Kazna na dugo godina i ovisnom susprezanju.

Da sam barem glumčina, oni lakše sve prebrode

Užive se trenutno u uloge, prikriveno otaljigaju.

 

Al ja, nemogu il neželim da se trunke susprežem.

Srce na nekin način bolno tužno lomim i rastežem.

Pa ispuca, krene da obilato krvari, treba da zaboravi.

Al to tako baš lako i ne ide, jednostavno izludi me.

 

Propuh maštanja me svako malo na prevaru uštine.

Dok tiho ispred kamina pored pucketavog plamena

Tjeskobu samoće protjeravam, od srca nasmijavam.

Ušuškana brvnara kao najljepši dvorac maštu priziva.

 

I tako zanesen slike maštanja jedva susprežem

Usne joj osjećam, glas treperi joj kao da opominje.

I onda se stisnula uz poljubac da jedva je disala.

Oboje momentom suze nismo trunke susprezali.

 

Prolom oblaka iz duše suzama se drsko obrušio.

Jecaj iz obje usamljene duše u orkan se pretvorio.

Ljubi me, ljubi me, tu i tu i tu i ovdje i dole i tuuuu

A teško nas nagovoriti, da je opet ono naše ponoviti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.02.2016 23:30 minuta

 

 

Dal sretna možda si

 

Što više te upoznajem, stara razmišljanja odbacujem,

otvaram nove nepregledne čarobne magične stranice.

Gledah druge vrijednosti, možda me usreće,

U brzo shvatih tamo je možda varka skrivenih oblaka.

 

Tako malo, u džepu mi stajalo, srce ti od našeg susreta.

Tražih , lutanjem rudnike spokoja, bisera, zlata… 

o dvorima viteškim sanjao, princezu možda bih susreo.

 

Nemoj bogatstvo gledati očima proždrljivim, bolesti su,

Sve sam prošao.nikog sreća nije upoznala a u luci  jahta ležala,

Džaba skupe slike, kristali, džaba svo drago kamenje,.

U duši siromaštvo razara, potopljena duša  gorkim suzama ubija.

 

Koliko mrvica treba nam , da osmjeh na lice se povrati, sreća ukaže.

To nisu ni kule , ni novci, ni ruže ni brodovi a kamoli rudnici prokleti.

Nekad je sjaj u očima najdrža, najiskrenija , prepoznatljiva energija što opija.

A kada se te energije još prepoznaju, na daljinu još strastvenije djeluju.

 

 Na duši grozdovi strasti čekaju da se uberu, na srce polože, oprobaju.

Tako malo treba , baš krajičak , mrvica, zalogaj … zagrljaju čekanja.

Iskrice u nama ćule , koprcaju… da se porode, na GLADNE usne polože.

a onda vatra raspirena, vulkanom razigrana, noći u dane pretvara.

 

Kapljica  usana , dovoljna…makar maštom proslijeđena, al tvoja je…

Da budem u duši zadovoljen, u srcu prenapučen, od sreće skakućem.

Nekvarimo naša nadanje, daleko si, no imaj me, jakim željama.

Debelo ću ti sve vratiti, vatru u ušima raspiriti, da od sreće poludiš.

 

Od prvog osmjeha moja maza si, moja lutka, vjetar stihova nikad uhvaćena.

Izlazak sunca si u snovima, točak na duši mojih lutanja bez prekida.

Nekako s tobom sreću primjećujem, drugčije ponašam, stalno osmjehujem.

Sve oko mene , podiže, ništa ne nervira, postajem zaljubljeni robot u snovima.

Za mene vrhunac si što postojiš, na momente sreća si… potocima navire.

Malim sitnicama dojiš me, skriveno,u duši maštama… e to je razlog što postojim.

 

Jer kad sretnu te ugledam, makar na slikama, što snovima pošalješ

Znat ću da sam mrvica tvoga razloga življenja, da tuge otjeraš.

Da shvatiš , da možeš biti voljena i na druge načine kroz maštanja.

No u realnosti bori se, na zemlji ostani, a mene u pomoć pozovi,

Da ti otjeram sve ružne tragove, oko tebe što rovare.

 

Udahni, okreni se i upitaj… što sreća za tebe je…prepoznaj je…

Jednog dana kad uskoro odlučiš čeka te željno iskreno naručje.

Samo da ne zaboraviš, sve tamo samo, samo beskrajno tvoje je,

pregladnjelo od dugih godina nestrpljivog bolno podlog čekanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.02.2016 21:06 minuta

Život bez ljubavi besmislen je i prestaje

 

Nešto čudno se maglovito dešava.

Kopnim kao snjegovi zametenih vrhova.

Samački život podlošću hinjski uzdiše.

Nema je, razgranata tuga srcem razdire.

 

Nešto mi prozbori, nešto se događa.

Ne želim da pomislim, zadah strahova

Drugu stranu bez razloga okrenula.

Kao da me nevidi, tamo ne pripadam.

 

Sve kazne bih podnio, cijene platio.

Samo nek neodlazi, da me nenapusti.

Sav imetak evo iste sekunde poklanjam

Koliko treba da klečim ridajuć izvinjavam.

 

Ako je vidite, molim vas u moje ime je molite.

Sve sam promijenio, alkohol cigare napustio.

Na žalost jedino mi preostaje je cmizdrenje.

Možda jecaji dopru i barem mrvicu je ubijede.

 

Samo ona iznutra dušu pogledom preporodi

Samo ona predosjeća što u srcu se prelama.

Zato je molim vas, tražite, tragove joj pratite.

Život bez te ljubavi besmislen je i prestaje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,17.02.2016 u 07:27 minuta

 

 

 

 

 

Nedaj grabljama tuge da ti dušu paraju

 

Nedaj grabljama tuge da ti dušu paraju.

Nedaj samoći da ti srce i dušu otruju.

Nedaj da te provalija daljine raskine.

Čekaj radosno proljeće,da rane ti privije.

 

Prvi pupoljak koji ugledaš odavno te prizivam.

Priđi ,pomiriši podsjeća na mene i bademe.

Znak je cijelu zimu bijah skriven blizu uz tebe.

Ne plaši se, korak ponosa prepun snage ispruži.

 

Prerano je ruke od svega da podigneš, odustaneš.

Nedaj sjeti i podlima da ti skriveni dio srca razuzima.

Ispred tebe leže ljubavi nepregledne  blještave galaksije.

Ispruži korak nade neka te životom zaljubljenu pronose.

 

Poslušaj zov u srcu što ti odnedavno slatko odzvanja.

Pometi lišće prošlih tužnih sjećanja, novo vrijeme pristiže.

Istjeraj muziku tuge, neka te zaobiđu na široko molovi.

Nedozvoli da bez razloga mrvicu  srcem krhko iskopniš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.02.2016 u 17:31 minuta

 

 

 

 

 

 

Nemiči,umiri se

 

Nemiči, umiri se,

dah zadrži

oke sklopi

da tišinom žudnje

usne ti preplivam.

 

Strašću te pokrivam

otisnute čuperke

prstima razdvajam.

Nemoj ovom ljubavlju

Biti olako rasipna.

Neka se baština

Budućim stoljećima

Srećom prelijeva.

 

Ostani skromna a podašna

Samo ovim usnama rabljena

Doživotna a nikad dostatna

Ispucalim usnama čekanja.

 

Pupoljak duše bila si ostala

I kad zima drhtava razuzme

Prividno za druge uspavana.

Sveprisutna cvjetajuć, razluđuje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.02.2016 u 09:14 minuta

 

 

Voliš li me još, priupitala je

 

Volis li me još, priupitala je

nikada ti to neću priznati

tajna je i vješto je prikrivam

Nikad ti neću reći što mislim

Dal o tebi svaku noć razmišljam

 

Hehehe, najslađi moj luckasti

Nikad se nemoj sido moje minjati.

Ostani za mene tajanstveno poseban.

Svakog trenutka srcu mon radostan

 

Baš i nemam posebnog razloga.

Zašto bih se sada bez razloga mijenjao.
Tebe dobio, u čaroliju nemira pretvorio.

 

Budi uvik ona duša u koju sam se zaljubila

koju sam zavolila i koju suludo obožavan

Ne udaljuj se trunke od mene, triban te…

 

Vjerojatno dok mi uskoro ne dosadiš

pa te za drvo života vječnošću privežem.

Sve ogranke i listove smisla pokrenem.

Jedna divna krošnja iz nas bi bujala.

 

Plodove sreće svakodnevno bi pljuštala

 

Tako rado bih se vječno zate svezala

da budeš i ostaneš oslonac beskraja

Samo da budeš tu, dodirljivo prisutan

Nešto posebno u srcu si izgravirao

Samo posebnima jasno i vidljivo je

Prazne duše ništa nekužeć nevide.

 

Siromasi su kažnjeni da žive bez ljubavi.

A nas dvoje, šuti jedina, puno nepričaj

Ne talasaj, ljubav čuvaj, tišinom je prikrivaj

Da se zle i zavidne duše ne probude,ne izazivaj.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.02.2016 u 08:06 minuta

 

 

Krijepost mladosti odugovlači

Gledam generaciju oko mene godine satrle.

Na čelima brazde prošlosti drsko prošarale.

Mladost ponosna i gorda odavno odlutala.

Po koji dronjak sjećanja kriomice se pojavi.

 

Krijepost, blještavilo mladosti godinama otupilo.

Ništa neostaše u nasljedstvo, sve se prokockalo.

Vrele krvi je davno u njima nestalo, baš zahladilo.

Kose skoro svi pogubili,išijas i reuma ih razvalili.

 

I bože neznam što se to proljeće samnom poigrava.

Od čarolije sazdan, nekako lepršajuć rasplamsan.

Prošle godine iza mene kao da i ne postoje, nestale.

U srcu bezbroj praćki nemira,čeka svoju priliku.

 

Jamčano sam mladalačku žicu od svojih nasljedio.

Nit me peru niti deru prohujale robusne godine.

Tajni eliksir ljubavi u grudima potiho razdire.

Ona čeka me, dječakom zaluđenički me održava.

 

I zato godinama ponosno gordo trunke nedam se.

Škiljeći pogled u daljinu neprestano uprežem.

Po malo slike na daljinu najbolje neprepoznajem.

Al nju vidim u svakom trenu je osjećam, moja je.

 

Krijepost mladosti odugovlači, pedalj neda starosti

Kilometar da mi se trunke možda hinjski primakne.

Sve zbog ljubavi što mi ljubav odašilje, nedam se.

O bože hvala ti što imam je, što samo moja je.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.02.2016 u 22:22 minuta

 

 

 

Kapi dragog imena žubore na usnama

 

Do jučer imadoh sve,a danas tuge provalija.

Sva vrata sreće imam osjećaj mi se zatvorila.

Mada pokušavam zaobilazne putove nalazim.

Tu je negdje mirisom poznatim vidno osjetim.

 

Kapi dragog  imena žubore na usnama.

Besciljno usamljen, lutalica postajem.

A nih lice suze rone kao kiša ledena

Sve zbog rana, boli u duši, u grudima.

 

Mirišem dlanove da me na nju podsjete.

Još uvijek pod noktima ona krišom izvire.

Sav sam kao krošnja samoćom ogoljela.

I posljednju nadu za proljeće je izgubila.

 

Zajedničko bijaše danonoćno slatko maštanje.

Ovako skršeni usamljenošću i sjetom sprženi

Ma ne ide, sve će da nas tugom istopi, pojede.

Vrati mi nanovo naše ljubavi zarđale ključeve.

 

Ne želim da me uvjeravaju da u laži sam plivao.

zavisno od vjetra koji nas  obori to se nesvjesno

kad se najmanje nadamo iznenada eto i dogodi.

Život nas na bolan način bolno raspara i nauči.

 

Karirana košulja isprekidanog sjećanja podsjeća

Imam osjećaj da jučer bijaše na ovim usnama.

I nadam se kao slijepac da ću svjetlo da ugledam.

Toliko u sebi snage i ljubavi za nju je prikrivam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.02.2016 u 18:43 minuta

 

 

Stoljetnji ciganski maskenbal

 

Za stoljetni ciganski maskenbal se spremao.

Bijaše mi namjera da je krišom susretnem.

Da je pogledom barem trenutkom uštinem.

Masku sam predugo birao, tiho pripremao.

 

Bijaše mi namjera pokretom da prepozna me .

Da nebude baš sigurna al da je pojede požuda.

Neznam dal ću izdržati, suzu za njom ne pustiti.

Možda u iskušenje se uvalim, pa se otkrijem.

 

I gledam dvoje zagrljenih al nekako hladno dolaze.

Maska ciganke lice ništa ne pokriva, sva je vidljiva.

Kostim je nekakav nađiđan nabacila, drhtala.

Nije sretna, čitam joj u očima, nebi me očekivala.

 

I on kao naručen na moment bez traga je nestao

Savršenu šansu mi pružio da se drsko prišunjam.

Bez tragova rosu usana na vratu joj ostavljam.

Sekunde se svezale, srce uzburkale, drhtaji…

 

Prekrasno par minuta sama je izgubljena ostala.

U naručju nepoznate maske tiho je završila.

U početku nije shvatala, da bi se prenula.

Osmijeh je licu vratila, usne mi prislonila.

 

I kao što dođoh, tiho i bez traga nestadoh.

Iz prikrajka je izgubljenu zaluđenu promatrao.

Opet me tražila, na usne bi se opet nezasitno vratila.

I čim je on došao, tužni pogled prepun suza je uzeo.

 

I onako na odlasku uplakanu ciganku promatram.

Možda to samo sebi u ovoj glavi zaljubljenoj umišljam.

Shvatila je, dodir ovih usana sigurno je prepoznala.

Nebi se svake sekunde zamnom sjetno žudeć okretala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.02.2016 u 19:10 minuta

 

Nitko je baš nerazumije

  

Nju nitko baš nerazumije

Njeno stanje premorenosti

Nežele niti da vide i shvataju

Sve više obaveza natovaraju.

 

Mlada jeste,sve će  idržati

sve će u zaboravu nestati

biti će obasuta strašću

i zašluženom ljubavi.

 

Nitko tu ljubav i strast u njoj

Nemože da uguši il uništi.

Jednostavno je živom održava.

Preko svih prepreka i valova

Smirenošću preplivava.

 

Al jednog dana možda uskoro

Kad se sudbinski pojavi

Prsten života ponosno nabaci

Sve će tada navike promijeniti

 

Ništa više nebudu stizali

vrijeme bi na neke stvari

njima važne previše trošili

život bi totalno usporili

 

Život životom bi proživjeli.

Bio bih joj kuhar i dadilja

Sretnog života amajlija

Najslađih bajki karika.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.02.2016 u 12:07 minuta

 

Trenutni položaj zvijezda nije nam naklonjen

Ova čežnja razdvojenošću podlo na tanane razara.

Samo na mrvice ovu neopisivu ljubav dozvoljava.

Život nas na gladovanje i preživljavanje natjerava.

Teško bez njenih usana, zagrljaja putujuć tugovati.

 

Nauči me vrišteć joj izjavljivati, neizmjerno volim teee.

I baš zato postadoh sujevjeran pratim glupi horoskop.

Zvijezdane položaje uzaludno analiziram i promatram.

Nešto kao otkriti pokušavam da me na vrijeme upozori.

 

I mene vječnog optimistu po nekad strahovi obuzmu.

Svu snagu i vjeru sa nadom duboko u provaliju guraju.

Tog trena bih negdje daleko u njenom zagrljaju zaspao.

Tepa mi kao kad je usnama uspavljujem, kosu milujem.

 

Trznem se, nekako na silu volju i moral poguravam.

Sebe nešto ubjeđujem, toliko toga nanovo preslagivam.

Treba mi, ona treba i mora da bude vječno uz mene.

Sa njom su sve sudbinske karte nestrpljivo sklopljene.

 

Al trenutni položaj zvijezda nije nam nešto naklonjen.

Samo trenutno slomljen sam po malo možda izgubljen.

Valjda ova čežnja, praznina, daljina drsko haraju.

No neznaju kolike ljubavi u srcu i diši odavno vrebaju.

 

I ovaj perido bijede bez njenih usnana brzo proći će.

Znam kad se najmnaje budemo nadali stigne proljeće.

Poslje toga više ne nepuštam, odlazak nedozvoljavam.

Treba me i treba je, neka tako uz božiju vječno i ostane.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,14.02.2016 u 23:23 minuta

 

 

Zadržavam sjećenje da ne nestane

 

Zadržavam sjećenje da ne pobjegne.

Bezrječju, tiho uzdasima srce ubjeđivam.

Nedozvoljavam da drsko riječi razvale.

Da se divota dušom možda ne raspline.

 

Uvijek bi znala, kako sigurno se osjećam.

Sve što mislim i sve što krišom planiram.

Istog dana odgovor pismima pristigne.

Svojim odgovorima krišom slatko uštine.

 

Kao da prisluškiva, tu oko mene prebiva.

I onako malaksali za ruke se držimo.

Ljubav dugim noćima nezasitno vodimo.

Priroda nam strast i požudu poklonila.

 

Nadahnuća ljubavi trunke nikad nefali.

Samoća i čama gotovo rijetko obuzima.

Nečujno savršeno zaljuljenošću jezdimo.

Jedno drugo beskrajno nezasitno imamo.

 

A ova neprevidiva valantinska veljača

Nekakvu jugovinu pljuscima nagrnula.

Vjetrovi se kao vjetrenjača udarima preokreću.

Jugo sa burom iznenada prevrtljivo mješaju.

 

Tako rado bih na grudi trenom da prilegne.

One slatke oke sretničkim suzama zasjaje.

Prstima čuperke prevrćem, ljubav izjavljujem.

U polu snu smiješak slatke jeze bi mi pružila.

 

Polu tama zastrugale veljače, sunce prikriva.

Usamljen zavjesu pomičem, letim mislima.

Gdje je ovog trenutka čemu se ona odupire.

Znam koliko falim joj i da strašno želi me.

 

Pa me neka jeza provali, suza suzu ubijedi.

Čežnja nezaustavljiva sve misli usmjerava.

Nemoćnost plamen nemira tuge rasplamsava.

Zašto ova ljubav toliko mora da pati i izdržava.

 

Sav se nakostriješim, svaki damar živaca osjetim.

Soba premala postane, kao da nešto guši me.

Kontrola uma perfidno na neki način popušta.

Nema veze izdržat ću ljubav ova je najvrijednija.

 

I sav taj nemir duše u trenu kao duga nestane.

Sve lagano utihne kao da se ništa nije desilo.

Opet mi je osmijeh njenog pogleda širom vratilo.

Dok Ljubav uspone i padove samotno izdržava.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,14.02.2016 u 20:42 minuta

Ovaj bih dan najrađe što prije da prespavam

 

Pritisle neke kažu tmurne godine

U njima se samo bolovi izmjenjuju.

Čovjek krivi se, do ničega nije mu.

Sve smeta, na sve se režeć naježi.

 

Podmlađen iz čudne galaksije izbačen.

Ovo što mi se dešava, mislim da sam

Prekrasno nemože biti bolje nagrađen.

Do ušiju luđački neizmjerno zaljubljen.

 

Jedini problem je, suviše bolno daleko je.

Znam pati i ona se isto zaljubljeno osjeća.

onako teška srca je uzdahnula i prozborila

Ovaj današnji dan bi najrađe prespavala.

Nemože doprijeti do ovih požudnih usana.

 

I sebe promatram dušu i srce prelistavam.

Kao da mi je prvi put, prosto neobjašnjivo.

Sve je usput, nebitno jer ona je najvažnija.

Proljetna groznica već 10 godina me obara.

 

Džaba, luđački zavela, vrata nemira rastvorila.

Nema povratka, kazna teža je jer nije uzmene.

Samotono,turobno valentinovo pritislo, prigušilo.

Dobro je prozborila iz duše jad trenom izbacila

Ovaj bih dan najrađe što prije da prespavam.

 

Jer ona sa ovim srce neprikosnoveno žonglira

Svu svoju ljubav na daljinu na usne mi polaže.

O bože toliko trebam i volim je, usamljena je.

A i ja pritisnut čežnjom poteško sve izdržavam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,14.02.2016 u 15:41 minuta

 

 

 

Ostani moja nećeš se pokajati

 

Nemoj prviše dugo ljubavi da razmišljaš

Osjetiš nemir u srcu dal i koliko opčinjava.

Čitaj iz duše slatke divlje nepregledne jecaje

Saznat ćeš i osjetit kuda ova ljubav vodi te.

 

Shvati nismo za samo jednu noć stvoreni.

Ostani samnom na duže, barem zauvijek.

Jer sve što smo planirali, sve smo mašili.

Zato je spontanost sve savršeno odradila.

 

Tebe sam a ti mene neobjašnjivo imala, sjećaš se.

Želim da se za ruke kao onda zauvijek držimo.

Ovo se nemože samo ljubavlju klasičnom nazvati.

Ono što nikad nismo imali sad smo ostvarili.

 

Ostani moja, nećeš se pokajati, jako dobro osjećaš.

Neke usputne stvari za našu budućnost rješavaš.

U dubini duše i srca čarolija nemira se događa.

Ipak dvoje zaljubljenih čaroliju tišinom doživljava…

 

Do kada će sve ovo prikrivena tajna ostati, kaži mi.

Nestrpljenje me sjetom i samoćom razara, osjetiš.

Ovaj moj glas ispucali čak i kroz stihove zadrhti.

Ostani moja, nećeš se kajati, jako dobro osjećaš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.02.2016 u 13:11 minuta

 

 

NE JA NJU IPAK OBOŽAVAM

Imam osjećaj da baš nekako uspijevam

Svojim osjećajima i vrlinama kontroliram

Al me prokleto moje mane razvaljuju

E one baš sve hinjski tiho potkopavaju.

 

Sve nekako njihovom odlukom poklekne

Isplanirano neobjašnjivo u beskraj raspline.

Ali nije da nepokušavam i nekako borim se

Beskrajno  moja je zato volim i obožavam je

ona vječna nezaustavljiva slatka mana je

 

Mnogi se dušebrižnici zbog toga isčuđuju

stalno nam ljubav nešto kriomice analiziraju

Ponašanje nam nekim normama procjenjuju

Preteško na želudac im zaljubljenosti padaju.

 

Baš ih u tančnine tuđa sreća drsko razvaljuje

Čisto ih promatram od sujete bi da eksplodiraju.

Zato prazni snovi i nostalgije te jadnike ubijaju

Bog im nije dao da ljubav života ikada pronađu.

 

Pa u tuđoj sreći na čudan zavidni način uživaju

Tako da laži šire i jad i čemer širom podmeću.

Siromašni su ostat će vječna moralna sirotinja.

Na pladnju života bijedna ispražnjena golotinja.

 

Kad bi shvatili simbol znak i blještavilo bi doživjeli

Na svakom mjestu u svakom kutu bi je primjetili

i uvijek kad se u ogledalo barem u prolazu pogleda

jasno shvatit će koliko moja je koliko je obožavam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.02.2016 u 09:01 minuta

 

 

Autostopom u život ušuljala

Dok sam životm svakodnevno divlje jezdio

Na jednom od prašnjavih puteva samoće

Slučajno il sudbinski sam je vidio i susreo.

Te oči,taj osmijeh se nikada ne zaboravlja.

 

Na zadnjem sjedištu srca mi krišom zasjela.

Rekoh dal ovo sanjam il se ljubav događa.

Od tog momenta sve se nepovratno promijenilo.

Toliko živosti sreće veselja u srce mi nanijelo.

 

I prvi put bez riječi na trenutak nijemo ostadoh.

Nekako tišinom uživah što pored mene je zasjela.

Ona vitka linija, njena neobjašnjiva energija.

Mogu mislit kako su za njom muški ludili.

 

Od tog momenta buran život u mene se naselio.

Toliko puta zbog njenih usana sam putovao.

Samo da bih je u krilu imao i neizmjerno gutao.

Al se strastveno ljubila, tijelo kao sirena uvijala.

 

I nema više maštanja, nema samoće sjete i nadanja.

Samo konjske snage upregnem u trenu pristignem.

Na terasi pokraj mora me sačekuje, sjetno uzdiše.

A kad se pojavim sve se zaboravi, u krilu se probudi.

 

Bajka se događa, autostopom u život se ušuljala.

A tek stihovi što naviru, želeć ljubav da joj ukažu.

Da shvati dfa više nebrine, da voli i uzda se u mene.

Lokacija je tajna, skrivena na hridi pjenušave obale.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.02.2016 10:24 na moj 58 rođendan

 

Da je ovu pamet zadržati, al se podmladiti

 

Kada album života iza sebe promatram

Onako smijuljeć se sretnički doživljavam.

Bilo je dosta toga što se slatko prokrstarilo.

Od dvadesetih je krenulo pa skoro presušilo.

 

A ove pedesete godine vrtoglave, izhitrene.

Sad bi se ponovo hitro u dvadesete vratile.

Ovu pamet bi totalno u detalje zadržale.

I sigurno garant drugačije poteze povlačile.

 

Donedavno iz mene je samo kašalj strasti

Onako kroz maštu pokondireno drsko iskakao.

Nešto bi da uradi al jugovina vremena satrla.

I posljednju kap strasti u živi pijesak ugurala.

 

Da mi je netko samo spomenuo da će se desiti

Da ću u ovim godinama poluditi suludo zavoljeti.

Da ću se izgubljen luđački beskrajno zaljubiti.

Rekao bih nisu normalni da su me zamijenili.

 

Meni ovom starom panju da se vatra upali.

Onda me sigurno nisu niti trunke poznavali.

I gle što se desi, doleti ljubav u rano proljeće.

Dio pripreme kroz krakove prevrtljive veljače

 

Ona, ona je kriva srce je nanovo probudila.

Paljenje što je dugo štekalo izkoordinirala.

Izgledam nepoderiv bez mogućeg roka trajanja.

Ljubav u meni usadila, strast i požudu sjedinila.

 

I kako sve izgleda, sve prirodno bez nus pojava.

Naravno sve dok je uz mene garancija postoji.

Njenim osmijehom, poljubcem sve olako prolazim.

I šutim, sretan smijuljeć izobiljem sretnički uživam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.02.2016 na moj 58 rođendan

POTEZ BEZNAĐA

 

Već nekoliko godina pokušavam

Na neki način tajnu ljubav održavam

Znam ona je sve blijedeć zaboravila

Tamo negdje u svoj život  se vratila.

 

A u meni nada lažljiva, pričljiva

Toliko toga obećavala, navodila

Da još uvijek voli me, uz mene je.

Da me krišom svake noći spominje

Gdje sam, što joj se nejavljam

 

A plašim da javim se, pisma sam pisao.

Pa bih sve poderao da je neuvrijedim.

Jer neželim miran život da joj rasturam

 Možda ovako bolje je, što bilo bilo je

Ostaše samo slike i draga sjećanja

Drhtavi poljubac u zagrljaju nadanja.

 

Al iskreno moram priznati rado bih

Da joj kroz prozore duše provirim

Da joj u očima čisto ljubavi osjetim

Istog trena bih sebe u njima prepoznao

Ili bih skršen lažnom nadom pretrnuo.

 

Al eto taj rizik bih obje ručke prihvatio

samo da pred nju stanem i promatram

znam da bi se isto ludilo vjerojatno desilo

nemoguće je da je sve između nas zagasilo.

 

I tako šetajuć ulicama beskrajne nedoumice

Planove neke prebirem dugonoćno analiziram

Najgluplji potez valjda sebi pretpostavljam

Jednostavno na vrata da banem, i kleknem.

Da je jednostavno luđački iskreno zaprosim ,

Valjda će taj potez razumjeti možda oprostiti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07.02.2016 u 15:31 minuta

 

Zbog tebe sumorno čekanje dođe kao najljepše nadanje

 

Zbog tebe sumorno čekanje dođe kao najljepše nadanje

idući tjedan dolazi tik je predvratima, srce hoće da izgori

Uranila si, bubaš, drhtiš,srcem razvaljuješ, nemir u grudima

trebam te u ovoj maglovitoj prohladnoj prevrtljivoj veljači.

 

Vojim te jube i toliko neobjašnjivo posesivno obožavam

dal si ti to ikad ozbiljno najozbljinije uvidjela i shvatila

koliko žudnje, strasti i žubora si ostavila u ovim grudima.

Bez toga više ne mogu, usne samoća drska presahnula.

 

Barem prozor noću širom ostavi, kao sjena prilazim.

Nemoj da te iznenadi, ako te vrelinom strasti probudim.

Prepoznat ćeš jezu što slatko obuzima,oči neotvaraj.

Na pozive usana odgovaraj, jednostavno tihošću uživaj.

 

Život poslje tebe se nebi odvijao, nebi postojao.

Poređenje sa tobom ne postoji, savršeno posebna  si

Neznam što si uradila, al si pasworde sve provalila.

I pratim te, svaki tren uz tebe nezasitno uživam.

 

Ovo vrijeme bih uštopao, nekako trenutkom uspavao

Da me starost ne potroši pa da me možda zaboraviš

Život cijeli uz tebe bih da prolijevam i zauvijek uživam.

Budeć se na vrelim usnama pjesmom sreće i nadanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07.02.2016 u 13:50 minuta

 

Nadam se svo ovo čekanje srce izdržat će

Strankinja u dvorištu duše krišom prošetala

srce osmijehom i strašću riječito zarazila

Mrežu oko nas požudom i strašću saplela

Nema povratka, obje strane vječno zaludila.

 

Gdje god pogledam kud god se okrenem

dah ti osjetim požudom se slatko uštinem.

Najslađu dosadu u srcu širom položim.

Zadrži se, što duže kao ti meni tako ja tebi.

 

Misli duše krišom čitam ti, žubore tim očima

Neprimjetno nemir tim trenom slatko preotima.

Dal dovoljno sam jak da sve to olako idržim.

Da potoke te neizmjerne ljubavi zadržim.

 

Bože nedaj da se trunka ove ljubavi zagubi.

Nedaj sekunde da me slučajno nezaboravi.

Bez nje sve se nekako posuši, srce priguši.

Grozan osjećaj,ne želim da ga doživljavam.

 

Život bez njene ljubavi nebi trena postojao.

Tko zna gdje i kakav bi tiho nestao i završio.

Tako trebam da je uzmene, da je prosto osjetim.

Plašim da je nepreotmu da me možda zaboravi.

 

Čemu sve bi preostalo, čemu bi se tada nadalo.

Držim fige da se ova strast nikada ne zaguši.

Da krišom jedno drugom u srcu vječno postoji.

Bože promatraj,nedaj da nas rastave pa unište.

 

Tužno i jadno je kad se dvoje neizjerno zavole

Pa im dušmani trenje podlosti stalno podmeću

Kao njihove  propale ljubavi da možda sačuvaju.

A neznaju ovo u srcu i duši trunke ne prepoznaju.

 

Život poslje zabrenjene ljubavi izgleda neznaju.

Dali će život poslje ljubavi uopće mrvu postojati.

Dali ćemo motiv il ikakav razlog za život imati.

Kada vam voljeno uzmu i ljubav nedozvoljavaju.

Ne,ne želim da pomišljam nadu prehranjivam.

I nadam se, svo ovo čekanje srce izdržat će.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.02.2016 u 23:50 minuta

 

 

 

 

 

 

 

 

Dal ste od sreće plakali

 

Dal ste od sreće nekad plakali

Kad Vas nemir sreće obuzme

Kontrolu misli podlo preuzme

Samo ljubav žubori u mislima.

 

Tim trenutcima duše pjevaju

Srce čarobnom energijom

Nezasitnošću popunjavaju

A suze nezaustavljivo lijevaju.

 

Bljeskovi sjećanja preuzmu

Usne usnama nezasitno opijaju

Tim momentima strast preuzme

Srazlogom suze sreće naviru.

 

Suza suzu roni,dušu preuzima.

Oči cakle se tuge hitro sapiru.

Zahvaljujete Bogu dragom

Što taj osjećaj sreće podari.

 

Onda bi vriskom zavrištali.

Vojim te i obožavam ljubavi.

Hvala bogu dragom beskrajno

što se čudo čarolija dogodi.

 

Tim momentima osmijeh zaledi

Duša se dubinom vriskom pokrene

Da taj osmijeh suzama ukrasi

Nemože se opisati, samo doživjeti

 

I jedva opet spontanost čekate

Da se iz duše taj osjećaj probudi.

I svaka pomisao na nju zarudi.

Tako drage volje cmizdravo ridate.

Svjesni da sretnik ste, ljubav imate.

Da vam se savršenstvo dogodilo

Nešto što drugi sanjaju stoljeća.

Vas je obiljem podarila sudbina..

 

Bože svemogući HVALA TIIIIIIIIII  !!!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.02.2016 u 13:01 minuta

 

Samo nastavi nikad me trunke nezaboravi

 

Nemogu, neću,neželim se oduprijeti

Zašto ovom zaluđenom srcu zakidati

Neka se svakodnevno što obilnije

Iskrene tople ljubavi bukvalno opije.

 

Neka me svako jutro snažan osjećaj

Njene iskrene strasne ljubavi oblije.

Daleko najjače oružje protiv strahova

Skiveni poticaj iza leđa što održava.

 

Uz nju snaga beskrajna neobjašnjiva

Svakim dijelićem tiho savršeno odigrava.

Onako suze od sreće beskrajno mi frcaju

Osmijeh zadovoljstva na licu zadržavaju.

 

Hvala ti ljubavi na ovoj neizmjernoj ljubavi

Hvala ti što me niti trena,trunke ne napuštaš

Pa pučinom snovima  uzburkanošću osvajaš.

Brodolomac svih tvojih poljubaca postajem.

 

Tek sad shvatio koliko od tebe sam dobio.

Koliko ovisan i nezasitan tih dodira postao.

Samo nastavi nikad me trunke ne zaboravi.

Zajedno smo božanstveni bogom spojeni.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.02.2016 u 10:22 minuta

 

Uz logorsku vatru

 

Uz logorsku vatru se zagrljeni sklupčali.

Na štapovima neke vrte se kobasice.

Ispod žara u foliji krompiri se kuhaju.

Od kuće smo donijeli ostatke pogače.

 

U džepu par komada domaćih smokava

Od kuće je prošle noći za mene ukrala.

Ruku ne odvaja, čita mi slabosti u očima.

Kose mrsim joj, dok na grudima tepa mi.

 

Ona ima posebnu čarobnu toplu energiju.

Njene moći su iz druge galaksije prispjele.

Na usnama kapljice crnog vina prizivaju.

Da ih tiho strasnom požudom posušim.

 

Mrvica treba mi da se njenim žarom upalim.

Kao mjesečina u tami da zablještim, osvjetlim.

I društvo oko nas se u zagrljaje hinjski uvuklo

Svatko na svoj način ljubav usnama pretakao.

 

A tako smo ispred sviju pod dekicom skriveni

Ljubav potpuno strastevno neprimjetno vodili.

Samo su naše poljubce pratili, možda uzdisali

Ispod deke obrisi tijela igrajuć se prelamali

 

Maštu drugim zaljubljenim sve jače raspirivali.

Osjećaj vatren neobjašnjiv, adrenalinski savršen.

U krilu mi je dugo tako sjedeć sljepljena ostala.

U pauzi poljubaca suhu smokvu bi mi podarila.

 

Nije baš nešto predugo trajalo, al je eksplodiralo.

Osmijeh na licu zaljubljenih nekako zabetoniralo.

Stisak i zagrljaj i jedno savršenstvo se stopio.

A krompir taman na vrijeme za nas je stigao.

 

Dok smo strašću bili pjenom daleko odlutali.

Drugi su priliku za kobasice sa žara iskoristili.

Nama je eto slatki krompir iz folije preostao

No naše ostatke gladi je sasvim zadovoljio.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Senjska obala, 06.02.2016 u 09:10 minuta

VUKU VLAKOVI …VAGONE LJUBAVI

Beharom propupalo  proljeće čarobne ljubavi, srcima se šepuri.

Sitnicama  presretni, grozdovima strasti napučeni podrumi.

Vuku  nas vlakovi,vagoni ljubavi,pretovarenih strasti  ćupovi

Skrivenih igrica mladosti… bezbroj stanica nestrpljivo dočekuje…

 

Nježna si kao dašak vjetra na usnama, pepeljuga si mojih stihova.

Slijep od tvojih izvora, kamčim još trenutaka ne preglednih dodira.

Obožavaš kad krhku  te obuzmem, odjednom na plaži osvaneš

Razgolićena, znojna, pješčana korita, godi vatra ljubavna,neukrotiva.

 

U svitanje svakog jutra šapućeš, budiš proljećem dodira.

Otvaraš prozore da izlete , protutnjaju kočije vatrene,

pošalješ konje na ispašu  što noćima za nas su strepili.

Noćima smo jezdili, od vrhova strasti i požude, treperili.

 

Umor nezasitna strast neprepoznaje, otvara nove stranice listova.

Nakuplja se prepuna knjiga stihova, talog boli  na dnu čaše nestaje.

Na dlanu mi tvoje srce guguče,  oblacima mašte istina se razgolićuje

Navučeni , ovisni jedno na drugo, šašavim smijehom odzvanjaju zidovi.

 

Što je naše približilo galaksije, da se tako nasukaše na strasne izvore.

Svaki moment je vrijedio, što smo ga zdušno trošili, duše napajali.

Jer među nama ne postoji  kopija , samo plamen i vatra iskrena

Zato smo noćima na tepihu odlijetali iznad svih pokora… magija.

 

Volim kad me zavodiš, kad tepamo  migolji iskrena , predaja energija.

Kad niti u mislima nema zrnce loših namjera, samo strast neodoljiva.

Koja nam dođe… kao čahura duše spremna da eksplodira, srastvena

Pa se gubimo , bez daha lutamo, slatka tajna razbuktala  u nama.

 

Hvala  što dugim pismima svoje tople ljudske namjere prenosiš

Stvaraš strasnog čovjeka, što uživa u tajnim duševnim izletima .

Preispituje svoje granice i namjere, nesvjestan prolijetanja vremena

Osmjehom zaspe, uspavan čarobnim  usnama, zanesen u mislima .

Ljubavi, ne zaboravi snaga si vjetrova tihe mašte i sanjaranja,

 što obuzima, raznosi vrletima pjesničkog izvora, pa oduzima.

Hvala ti iznova, do neba… neka se nastavi igra bez skrupula…

Do uskoro sljedećeg nadam se tajnog nezasitnog susreta

 

 Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.02.2016  21:45 hrs

 

 

 

Stvarnost podlom usamljenošću sačekuje

Grijehova podlo sjećanje.

Ranjenom dušom sapirem

Svaki tren nešto zaboli

Prokleto drhtavo uštine.

 

Prošlost uzaludno pokušavam

Jednim potezom da prebrišem.

Onako kroz suze teško uzdišem.

Zašto odbija sva tuga da izblijedi.

 

Da sve nestane da se zaboravi.

Čak i ogledala paučinom prekrio.

U iskušenje možda da ne uletim.

Ono baksuzno vrijeme ne povratim.

 

Prošlost mi život skoro presušila.

Možda škrta kapljica suza ostala.

Za teške trenutke se neke čuvaju.

Predali se, bijelu zastavu smo podigli.

 

Pored nas prolaze, kao da nas nevide.

U što smo se bože dragi tugom pretvorili.

Zašto smo tako slomljeni, čemu razočarali.

Nešto bih da kažem, al nitko nas nečuje.

 

Riječi bi da izgovorimo, u nama presušile.

Kao da su nam ruke nekim nitima svezali.

Jezik za nepce odurnom tišinom zaljepili.

Od svega bi da odustanemo, odreknemo.

 

A pričaju jaki smo neumoljivi i nesalomljivi.

A obična ranjena duša nam eto preostala.

Na izdisaju strpljenja i nade negdje zalutala.

Ne želimo više podlim lažima da obećajemo.

 

Toliko puta se uvjerih da jako ranjivi smo.

A tolike snove smo imali, noćima planirali.

I shvatišmo sve su to samo snovi preostali.

A Stvarnost podlom usamljenošću sačekuje.

 

Toni ljubiša Božić, Bugojno,01.02.2015 u 22:29 minuta

Čovjeka bez ljubavi sažaljevaju

Nekako sve od ruke išlo mu,

Ljubomorno,bez nekog razloga

svi mu prokleto hinjski zavide.

Lako je njemu on sve ima

Sretnik ništa mu ne nedostaje.

 

Kad bi znali, barem dan proživjali.

Pod pustom kožom kad bi mu milili

Za cijeli život bi sigurno umuknuli.

Provaliju tuge u srcu bi pronašli

Rasparanu dušu i čemer tragova.

 

Shvatili bi da gasreća mimoišla

Da ljubav u srcu nikad nije rudila.

Svaki dan po ramenu bi ga tapšali

Kako jadnik slomljen,prazan izdrži.

 

Al kasnije sve su šutke shvatili,

Vide ga pijanog  pa bi uzdahnuli.

Sve što ima užasno je prokleto

A srce mu na samoću osuđeno.

 

Često ga u kanalu prljavog viđali

Ranom zorom blatnjavog kući nosili.

Pokušavaše, sa dna da ga podignu.

Uzdišu,nište ne shvataju, nerazumiju.

 

U suzama pred pragom sažaljevajuć

čovjeka bez ljubavi slomljenog ostavljaju.

Dok ga sva samoća izobiljem razdire.

Sve što ima vile, auta, novce prokleto je.

 

Sretan je čovjek kad ljubav poklanja

a ona,  ljubav se bumeranski uzvraća

sve postaje magično čarobna čarolija.

Sve su to sretnici, makar ništa ne imali.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.02.2016 u 08:30 minuta