O Bože mili daj iz ovog nestvarnog svijeta probudi me.

Caen,Francuska, vani 39 C, užas , nemože se disati

A u sobi klima uređaj ne postoji a tu smo zaglavili.

Čini mi se da se baš nekako ubrzano raspadam

u stvari ne znam koji dio mene trenutno preživljava.

Sav sam u nekim komadima, izgubljen i sjena mi se zagubila

Dok hodam korak mi je nekako ne prepoznatljiv

u kojoj zemlji sam zalutao, kako sam tu dospio.

Bože kome sam se to izgleda jeftino prodao.

Kao da sam u tuđem tijelu  tih trenutaka završio

U sobi je klub alkoholičara  sa bezbroj napuhanih licemjera

u glavi  onako mislima molim da me na miru ostave

da me iz užasnog košmara što prije probude.

Sve se kao neki usporeni sablasni film događa

A čak  sam sebi sam ne prepoznatljiva osoba.

Svakakve misli kroz glavu mi trenutcima prolaze

Dal su sve ovo zamke paklene,dal sam tu završio.

….

A znam da nisam toliko griješio da bih u paklu završio.

Kao kroz maglu neka porota o meni noćas zasjeda

Sav moj život u detalje se analizira, preispitiva

Kakva bi mi se kazna na kraju zaslužena odrapila.

Jeza me preuzima, želim da se iz tog sna probudim

Ali nikako nigdje zračak svjetlosti izlaza ne vidim.

Sve je neko sivilo, crnilo, sve je prepuno izbezumljenih likova

Samo se stresem i kažem si ne , ne ovo je greška,ovo je zabluda.

Kad bih barem znao tko me je tužio na ovaj sud poslao

Moj jedini grijeh je što sam udatu ženu luđački zavolio.

I od svog tog oteglog čekanja kao da me na paramparčad

Satarom sjeckaju,mišić po mišić mi krvnički odvajaju.

….

I baš u toj sablasnoj mrkloj noći na meni sotone uživaju.

Onda mi na pamet samoća dospijela, ona je sve izazvala.

Sav taj košmar mi se u mašti događa, savjest mi proradila

Sam sam tu porotu sastavio sve te sudije ja sam mislima izabrao.

I što sad čudim se, ne pomaže mi nikakvo kajanje.

Samo da izdržim da mi tu kaznu napokon odrape

Ali sve se nekako užasno odužuje, sekunde ko godine.

Bez riječi sam ostao, sva slova u tami tišine zagubio.

Sve kroz kosti mi neka jeza probija baš nesnošljiva.

Znoj i suze se izmješale svoj su koktel na licu mi pravile.

U ovim satima ostarih kao za sto godina, brdo tragova.

Prorijeđena sijeda kosa skoroo da je skroz nestala.

Ćelava glava se nekako izdužila uši mi otekle

Svega i svačega su se na ovom sudu naslušale.

O Bože mili daj iz ovog nestvarnog svijeta probudi me.

Zar iskrena ljubav za sve ove košmare kriva je.

.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s