Žao mi je ali više ne mogu da pišem ti.

 

Žao mi je ali više ne mogu da pišem ti. 

Toliko toga otužnog se skupilo u meni , 

da moram svaki moment ma svako jutro, 

ma svaki sat da se negdje zavučem i da

kroz suze ridam i da te nezasitno prozivam.

 

Derem se koliko volim te i koliko želim te

te prazne riječi rosa su samotnih mi usana, 

koliko u meni ima granitnog kamenja 

koje žudi da se iskobelja i pokaže 

da si samo moja i da prekomjerno volim te.

 

Možda je to malo okrutno da te zakidam

ali i sebi srce svakim trenom samoćom ujedam

krivo mi što se ovako sve odvija, što kažnjava

No znajući da se sve sa razlogom događa

lakše mi pada na srce i dušu nepredvidiva sudbina..

 

Al ne brini, opet će za moju muvicu, izvor da se probudi

toliko slatkih narogušenih strašću riječi da ti pokloni.

Da ti se rosa na usnama zarudi, kad na mene pomisliš.

U isto vrijeme shvatit ćeš, kome srećice iskreno pripadaš.

 

 Toni Ljubiša Božić, bugojno,31.01.2014 u 13:30 minuta

 

 

Isti trag magije u njihovim očima

Kada bi jedno pored drugog posložili

isti trag magije u njihovim očima bi otkrili.

Sa istog sazvježđa pristižu, ljubavlju odišu.

 

Koja je to sudbina, da se srca prepoznaju

a jedno od drugog sazviježđima prikriveni

mlječnim čarobnim putovima razdvojeni.

 

Tako daleko, a jedno o drugom maštaju

Proširenu nasmijanu obitelj priželjkuju..

Tamo gdje izvor sudbe oči srećom napaja.

 

Pa tako raspamećeni, požudom se varakaju.

Nevidljivim putom, mislima srca napajaju.

I znaju, priželjkuju, da se život dogodi.

 

I tako jasno usne na daljinu osjećaju

Nekada su negdje davno bile spojene

I još uvijek ih taj osjećaj požudni spominje.

 

I sada se to nečim neobjašnjivim dešava.

Savršeni nemir, pupa strasno u grudima.

A oni zatvorenih očiju, kao lopovi potkradaju.

 

Maštu slikama nemira uzastopno potpiruju.

Svjesni da im je za sada samo to preostalo.

Manje ih boli, makar se i godinama maštalo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,31.01.2014 u 04:22 minuta

Ploča strasti se ponavlja

Kad se naljuti mrkozelene roletne navuče.

Kapke stisne, jedva škiljeć koju progovori.

Sav onaj plam  se u siktanje nemira pretvori

Kosu u rep zaveže, rukave u sitno zasuče.

 

Dal me još uvijek voliš, dal sam tvoja muvica.

U krilo bi sjela mi, bez dozvole usne izgrizla.

Čupala kose,nebi li strast još žešću probudila.

A ja, kao beba se prislanjam, ne odmičem.

 

Ruke joj sve od tempera, u meni modela imala.

Pa onako nar oguli, usne zacrveni, lopuža priziva.

A ja nezasitna životinja, sve više traži i otima.

I ta se njena ljutina u strast požudnu pretvori.

 

I onako koja kapljica tempera sa njenih usana

Plan mi ometala,stao bih,obrisao da me ne zatruje.

Što prije da zaplovim vrhovima njene požude.

I sve bi se raznježilo, otvoreni rat pokrenulo.

 

Sve prozore pritvori, navuče tamne zavjese

Našu staru ploču zavrti, Beetovena raspusti.

Pa me svega tišinom dodira usnama ispitiva.

I sve tako cijelu noć ploča strasti se ponavlja.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.01.2014 u 19:59 minuta

Ne želim da dijelim je

 

Dal sam normalan ako sam ljubomoran.

Kad na plaži onako mokra iz mora zalegne.

Sunčeve zrake promatram, sve oko nje nagrnu.

Zadiru tamo što samo meni dopušteno pripada.

 

Pa preostale rasušene mrvice morske soli nastave.

Svrbe je i peckaju  moju dozvolu nisu niti tražili.

Pa me to izludi, moja je,  tko je tu podlost dozvolio.

Slatko se osmjehuje, gušta mirisom moje ljubomore.

 

Onda mi udovolji, na grudi da joj požudno zalegnem

Pa sve to već nagriženo suncem i soli da izljubim.

Sve opekotine, rane od soli usnama da preporodim.

I milim  tišinom dragim mjestima, štetu analiziram.

 

Trebat će puno vremena, da sve nježnošću  popravim

Da na ljubomoru zaboravim, i da slučajno ne izludim.

A drugi neka pokušaju  kroz ogledalo da je promotre

Na krvnički pogled u mojim očima će da nalete, shvatit će.

 

Ne želim da dijelim je niti kao sjenu, niti kroz ogledalo.

Nemaju pravo da promatraju, sreću u tim očima da gutaju.

Ako se naljutim, mogu da glupost napravim možda i pogriješim.

Al se debelo varaju, ljubomoru samo glumim takvog voli me.

 

Znam da samo moja je, a ko i slučajno odleti.

Lesi se kući još radosniji trčećim korakom navrati.

A ljubomora, ah ljubomora glupost  i nema razloga.

Ako voli me i volim je, isto potpuno isto razmišljamo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.01.2014 u 11:33 minuta

 

Duše više nemam

Osjećam je kao svježinu,

vjetra pred snjegove

Po ušima resko uštine,

rumenilom zamota obraze.

 

Suzne oči, a sreća u grudima

žudi nemirom do krovova.

Slatko se požudno kreveljim,

opijen luckastim slikama.

 

Krila požude joj raširim,

strast u krvi zapalim.

Sačekujem otkucaj sata,

vlakom mašte  pristiže.

 

Tajanstvenim korakom noći

Uskoči u mašte mi odaje.

Zapali sve moje svijećnjake

Čarobnim trenom me sagori.

 

Samo ona bi magično se svijala

Djevu, glavni lik nemira bi igrala.

Vedrina pameti bi mi nestala

Sluđen njenim igrama bez dodira.

 

Pa kad se iscrpljen pobudim

U ogledalu tragove pronađem

Karmin njenih usana poručuje

Čekam te skrivena u grudima.

 

Istog trena jeza me satere

Razgule preostali tragovi požude

Opet bi je u istu predstavu vratio

Zlatnim riječima stazu bih popločao.

 

A ona, kao bura, divljakuša nemira

Raspe po meni čarobne magije

Da se nikad ne zasitim, zaboravim

I da je svaku večer u snove prizivam.

 

I kad malo bolje trezveno razmislim

Duše više nemam,više  ne postoji

Ona je moja duša i smisao postala

Daje ritam mi srcu, sjajem u očima.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.01.2014 u 05 i51 minut

Prepoznatljiva tišina

Prepoznatljiva tišina,dubinama proziva.

Jednim dodirom sjećanja se stvorila

Obzore prošlosti raskrila, tajne prodala.

Spoznaja, nemir, što se to događa

Probudi potaknutu sumnju čekanja.

 

Polako na prstima, obilaze života odaje.

Otvoreni prozori, udari hladnokrvne promaje.

Urasli nokti, bolne zanoktice, drsko sjećanje.

Poručuju, da se bez odgovora sve razišlo.

 

Pupoljci nade, stidljivo na čekanju šapuću.

Ponovo ljubav prohujalu požudno iščekuju.

Htijenja ne fali, tvrdoglavost im nabrekla.

Tko će prvi da poklekne, slabost iskaže.

 

A tek nedavno, ovlaš još usne bride im.

Prošlost se nije niti detaljno sakrila

Krikovi samoće i tišina beznađa, žude.

Oboje isti miris proziva, da se poklekne.

 

Da se inat proguta, sve prošlo zaboravi.

Da zamirišu usana bagremi, duše pozivi.

Da se prigrle usamljene duše čekanja.

Pa se opet savršena ljubav sjedini.

 

I kroz šume se tišina samoće zavukla

Sve je rastužila da su se srca rastala.

Zavađeni daljinom podlog čekanja

Otrovani razarajućom tišinom čekanja.

 

Misle da se od tuge mogu nekako prikriti.

A duge iznad srca ih drastično otkrivaju.

Jedno bez drugog nikako ne ide i nemože.
Čak se i savjet šumskih divova sastao.

Jednoglasno odlučili,da se sve popravi.

 

Svo protutnjalo vrijeme i prosute godine

Neka se povuku u zaboravljene tame odaje.

Veoma je važno da se nada na čelo postavi.

Da ih oboje silom ako je potrebno probudi.

 

Rijekama će pristići tovari požude, strasti vjetrovi.

Sve će uvezati, da ih samoća napokon napusti.

Kroz pukotine sjećanja ubacit će im dodire

Vrelih usana čarobne višnje, i srca tragove.

 

I onda grumen po grumen, budu se spetljali.

Tijelo uz tijelo nezasitnošću nasukali.

I sve staro će da se probudi, opet sjedini.

A Jutarnje razigrano sunce najavit će

Savršenu ljubavnu dugočekanu pobjedu.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.01.2014 u 07:27 minuta

Vlakom mašte pristiže

 

Osjećam je kao svježinu,

vjetra pred snjegove

Za obraze resko uštine,

rumenilom zamota obraze.

 

Suzne oči, a sreća u grudima

žudi nemirom do krovova.

Slatko se požudno kreveljim,

opijen luckastim slikama.

 

Krila požude joj raširim,

strast u krvi zapalim.

Sačekujem otkucaj sata,

vlakom mašte  pristiže.

 

Tajanstvenim korakom noći

Uskoči u mašte mi odaje.

Zapali sve moje svijećnjake

Čarobnim trenom me sagori.

 

Samo ona bi magično se svijala

Djevu, glavni lik nemira bi igrala.

Vedrina pameti bi mi nestala

Sluđen njenim igrama bez dodira.

 

Pa kad se iscrpljen pobudim

U ogledalu tragove pronađem

Karmin njenih usana poručuje

Čekam te skrivena u grudima.

 

Istog trena jeza me satere

Razgule preostali tragovi požude

Opet bi je u istu predstavu vratio

Zlatnim riječima stazu bih popločao.

 

A ona, kao bura, divljakuša nemira

Raspe po meni čarobne magije

Da se nikad ne zasitim, zaboravim

I da je svaku večer u snove prizivam.

 

I kad malo bolje trezveno razmislim

Duše više nemam,više  ne postoji

Ona je moja duša i smisao postala

Daje ritam mi srcu, sjajem u očima.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.01.2014 u 05 i51 minut

ISLUŽENI OSJEĆAJI

Zgrčen, obavijen kaputom sjećanja

Prebiraše protutnjale islužene godine.

I kad bi pokušao nebi mogao zaspati

Na trenutke totalno razočaran bi klonuo.

 

Opijena melankolija, kapljicama ga trovala.

Nježni osmjeh njenih usana polako ispirala.

Dal je to bila samo loša trenutna sudbina

Il se grah preokrenuo, sve naopako prevrnuo.

 

Strpljenja je nestalo, sažaljenje ga zgrabilo.

Bol i patnja se udružili, na svoj mlin navode.

Anđeo čuvar iznenada, bez najave uzeo godišnji

Ostade privremeno bez glavnog savjetnika.

 

Nada se da će brzo da uvidi, da bez njega

život  nema smisla , ništa ne ide, sve se izjalovi.

Jer kad je uz njega, na vrijeme šapatom upozori

Koji vjetar i sa koje strane udarima prilazi.

 

Pa bi se pripremio, kaput strpljenja navukao

Pa nek ga šibaju koliko požele, nema strahova.

Ništa mu ne mogu, kad zna da uz njega je.

Isluženi osjećaji, srećom pogrešno procjene.

 

Još uvijek ga spominje, čudna je stvar.

Znači opet iste misli i energije se razmjenjuju.

Srca se došaptavaju, da oni ništa neznaju.

A duše šalju samo njima znane kodove.

Da se iz ropstva odvojenosti i samoće

Strasti pre dugom na čekanju napokon probude.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.01.2014 u 02:21 minut

 

Vranca je jahala

Svakog jutra sa guštom bih je promatrao.

Vranca je jahala, a vjetar čuperke mrsio.

Nisu mi dali da joj prilazim, pa se prikradah.

Srce njenim prolaskom nemirom da zahvatim.

 

Neda mi noćima da zaspim, oko da zatvorim,

stalno na njenim usnama uzavrelo boravim,

provlači me svojim slatko požudnim mislima,

zagriza tim slatkim savršenim mekim  usnama.

 

Svakog trena poziva da je kradom posjetim,

da pričam, čitam stihove, da ljubim je

dok snage ne nestane, dok ne utihnem.

I tako svakim danom, putujemo maštama

 

Al je nekakva nezastina mazuljica,

stalno bi da mi oko vrata ruke nabacuje,

prstima kroz kosu škripeć prodire

šapuće slatke požudne strastvene prijedloge

samo da se oko njenih grana zavrtim.

 

A ja se ne bunim,

svakoj želji sa strašću udovoljim

jer volim takvu da je promatram

u svakom koraku kriomice da uživam

kako ispod oka me šacuje,

po nekad namiguje.

 

Pa se pitam dal je to normalno

ovoliko vremena trošiti

da bih pokazao

kako je žudim voljeti,

za nju sve izdržati.

 

Al bi bila gozba

kad se te naše požudne usne sastave,

pa sve iznutra jedno drugoj se izjada

putem poljubca sve se ispriča.

 

A dodiri kao tijesto nas meljaju

u jedno savršenstvo sjedinju

i samo slatko uvaljani tišinom stenjemo ,

svaki atom snage ulažemo.

 

Da se još više ta energija izmiksa

da strast još više zavlada i tako u nedogled

jedno drugo bi se predavalo

još tražilo samo da se ne prekine

taj slatki preslatki lanac imanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.01.2014 u 08 i 25 minuta

 

E baš isto mislimo

Ako ti kažem

da imamo isto

razmišljanje.

 

To bi prevedeno

jako duboko

Imalo značenje 

da prazan sam 

i tužan bez tebe.

 

Da te volim

daleko iznad

svih planinskih vrhova.

 

Daleko više

nego što može

da prevrne

bura ledena.

 

Da je snaga juga

beznačajna muvica 

u odnosu ljubavi

što vrije požudno

beskrajno u nama.

 

E baš  isto mislimo,

istim vjetrom nemira jezdimo…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.01.2014 u 12:44 minuta

 

Kako da joj pristupim

 

Sjećam se, svježe slike jasno podsjećaju

kao da juče bijaše 22 dan u mjesecu,

sunce cijelim putem me pratilo.

Trema razarala, pripremah govore.

 

Kako da joj pristupim, da se ne izgubim

prvi put oči u oči da se zabuljim.

Plaših se da se slučajno ne obrukam,

glupan, smotanko,  idiot ne ispadnem

i da već na prvom sastanku sve šanse razorim.

 

Toliko maštah, u krilu da požudno sjedi mi,

ponekad me poljubi i neka dalje nastavi

onako šćućurena u krilu da svoj život mi prepričava.

A meni tako prijaše njene blizina čekanja.

 

Sve sam to već doživio a nikada je ne susretoh.

I kako se Bus primicao, grlo se sušilo, jedva disah.

I odjednom osmjeh njen ugledah, da ona je.

Vidim na prste se propinje da me ugleda.

 

Htjedoh da se okrenem i pobjegnem, koji strahovi.

Nisam misao niti završio, osjetih je na usnama.

Tako me strasno ljubila, zagrljaj stezala.

Izgubljen i smušen ,nemogoh da udahnem.

 

Dobro mi došao čovječe, zurih joj u vesele okice.

Za ruku me uzela , shvataše da sam se izgubio.

Toliko toga je pričala, a ja zanijemih bez glasa ostadoh.

Vrele ruke stiskaše, dok usne cvrčiše od požude.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.01.2014 u 11:01 minuta

LAGIŠ ME

Prevrćem se snovima,

ona me proziva.

Svakog momenta

tvrdoglavo  naglašava

da  falim joj,

da je pustinja

u njenim grudima.

 

A ja nasmijan

zborim joj :

lagiš me

puno me lagiš, 

jer znam

da ne možeš 

bez mojih 

kao i ja tvojih 

izluđujućih usana.

 

Pa se tako

nježnošću varakamo

Slatkim lažima

jedno drugo

nezasitno štipamo.

 

I to nam čini smisao

To nas čini presretnim

Da se jedno drugom

U jednom trenu

Kroz snove i maštu

Draga srca zaleti.

 

Pa  ne mogu

da joj se ne javim

samo parčence

riječi joj poklonim

da bude sigurnija

da ne brine,

kad je nemir

moga srca

slatko uštine

osmjeh  sreće je

uzhićenošću otkrije

 

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,26.01.2014 u 16:46 minut

 

Slatku vodu mašte nagrćeš

 

Samo sa tobom u grudima stihove klackajuć izričem 

dok me trenom usnama zarobiš, bezizlazno izludiš.

I kad nemam te, ljubav kroz maštu hitro poručujem,

Prepoznatljiv način dokazuje, koliko bitna i važna si.

 

Hvala ti, prija mi kada me požudno trikovima prozivaš 

u meni vatromet izazivaš,ringišpil frckajući oživi. 

Nemir slatkoriječiv bez kucanja u grudi uskoči, 

disanje uznemiri, suze veselice, očima nagrnu 

tebe priželjkuju da beskonačno zure i gledaju 

mada daleko si, a tu si, tako svjesno u meni.

 

Zvečiš  svim zahuktalim porama, klatno si bez dodira.

Mravinjak si strasti što mili, obroncima nemira.

Sa tobom topim snjegove zamrznutih ledina.

I kad god maštom prostrujiš, tijelo mi izmoždiš.

 

Slatka nemoć  privremeno na prevaru me uspava.

I opet jezdim požudno na tvojim nezasitnim usnama.

I tako taj beskraj, kao točak posesivne požude se okreće

Sve na isti mlin naših usana, slatku vodu mašte nagrće.

 

I uvijek me posjetiš, kad god samoća kriomice pokuca.

Skreneš misli i trnje prošlih neugodnih padova i dizanja.

Ispijene oči u trenu mi svojim odrazom srećice popuniš.

I opet,po tko zna koji put, savršenu draž sa tobom doživim.

 

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.01.2014 u 13:34 minuta

KLECAJU KOLJENA

 

Uzrok je vječnog , nepoderivog proljeća.

Savršena poskakuje u grudima i proziva.

I kad hodam kao vodopad se osjećam

Savršenu snagu u srcu i duši prebiram.

 

A ona polastrane glave na golo ošišala,

A drugom prkosi, vjetru inat proključava.

Užurbanim korakom svakodnevno prošeće.

Pučina modrinom ogledala sve  sjene ispraća.

 

A travurine presušile, šibanjem vjetra  grcale.

 Njen korak žubori, pjevušeć srce proziva.

Sretna je, nešto tajno skriva u grudima.

Krasota iz nje izvire, ljepotu cvijeća prostire.

 

Klecaju mi koljena željna njenih usana.

Sav se naježim, preslatko je poželim

Toliko toga u meni je nepovratno sunovratila.

Tek od tada živ sam i znam razlog što postojim.

 

Lezi leptiru, prepusti se moga srca nemiru

da ti krilicma požude raspirim vatre skrivene.

Moja si, zapamti, samo na mojim usnama stanuješ

smisao ljepote življenja duginim bojama presvlačiš

svakim trenom toliko ljubavi u grudi mi natočiš

 

Vojim te svim mogućim sredstvima ovog sazvježđa

Neka nam to bude vodilja, krilima repatica

Da se jednog dana susretnu, zajedno zabljesnu

Novi život  svijetu savršenoću ljubavi prikažu.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.01.2014 u 10:00 minuta

 

 

 

 

Čim usnim i oči zaklopim

Kako bih volio, nanovo i opet

U one njene godine da navratim.

Da zacakle oči poput sazvježđa

kad gromoglasni ritmovi zaparaju grudima.

 

I nakon silnih prohujalih godina

Svakim trenom njene ruke osjećam

Svaki nokat zariveni predosjećam.

I nakon toliko zalutalih zima i jeseni.

 

Još uvijek je tako bistro, čista u meni.

I mada u postelji bez nje radostan  tugujem.

Ledenice u grudima stihovima sahranjujem

Znam da stići će, čim usnim i oči zaklopim.

 

Pa me kroz snove zavodi, svaki poljubac

Najmanje stihom požude mi naplati.

Posesivka, vrelih usana gladnica

Proždrljivka svih strasnih dodira

 

Ah južina  kao i uvijek nenadno uleti, 

glavom zavrti po koju glupost vrtlozima izjavi 

i kao što dođe tako i huktanjem nestane 

svo njeno prepucavanje i pametovanje

sa burom srca mog se zaledi, i pobjegne

 

A ja baterije savršenim osmijehom napunim,

sve loše stvari zaboravom sahranim

smijem se, siguran , još više pročišćen

od tih udara vjetrova duša mi čišća i sretnija.

 

Eh kako bih volio, nanovo i opet

U one njene godine da navratim.

Da zacakle oči poput sazvježđa

kad gromoglasni ritmovi zaparaju grudima.

 

Tad najsretniji, sve ljubavi predodredim.

Dječarac luckasti u meni se probudi

Ona mi basnoslovno uzvraća,

Nosi u svojim grudima grickanjem u očima.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.01.2014 u 07:40

 

 

 

 

 

 

 

 

U zadnji tren pristigla

Samo je ona shvatila koliku ranu imah u grudima.Samo je ona pružila njedra da se tiho oporavim.Sve prošle tuge i čemere da vječnošću zaboravim.Nekako je svaki damar duše mi osjećala, svaki tračak tuge na licu bi osmjehom bez dodira izbrisala. Imaše savršeni osjećaj, neku čarobnu energiju da bi me i u mraku osjećala, dal me tuče tuge promaja il sam u sebe se zavukao i šutim. Prišla bi, usne na čelo položila i tako posebnim bajnim, tihim, nježnim glasom u srce uskočila. Tako bi mi prijalo to njeno šaputanje kroz tepanje, poljubci na granici neke posebne talasne dužine.

Po nekad bi me malkice uštinula nebi li osmjeh iz mene iscrpila. Da se stanje u meni promijeni, da sve te smetove tuge okopni.I kada sam se u sve oko sebe razočarao niti tračak utjehe od nikoga ne doživjeh, ona se savršena, smirena pojavila. Mislih da utjehe ne postoje, da su to samo prazne priče izbledjelih bajki, to se samo tamo negdje između vitezova i princeza dešavalo.Utjeha kao i zaborav jedna te ista činija, u njima se sprema i kuha lažljiva nada na prstima.A svi moji jadi, svi duševni lomovi kao da su tonu kave popili, nikako ne spavaju, krv zatrovali, pauzu nikada nemaju. I tako sav iscjeđen, malaksao i polomljen od dugih noći i samoće što me salomila lelujah godinama između nerazumljivih snova il mašte. Da bi se u javi bunovan budio ne shvatajući na koja vrata sam banuo.I kako je ona priskočila, kao melem na ranu savršena priljepila, bijaše Anđeo smiraja, nepomično bi nada mnom šćućurena dežurala,niti oka nebi trepnula. Sve bi graške znoja sa čela mi brisala, kao kroz maglu onako bunovan njene pojedine riječi bih prepoznao i one su se u te snove uklapale i još više zbunjivale.Toliko puta bi me poljubila, a ja tišinom presretan pravih se da sam bunovan nebi li još koji put me poljubila. Te savršene usne, ta vrelina, njen zagrljaj što krv zapali sve se nekako i sa nježnošću njenog glasa posložilo. Osjećah iskrenu ljubav što mi je pružala,

 

Sve me je čekala da iz mene iscuri i posljednja kapljica dugo ustaljenog čemera.Da iz mene izađu razočarenja, već odavno ubuđali otrovi one proklete ironije što me godinama pratiše, da se nisam mogao na jednom mjestu skrasiti, ljubav života pronaći. Nekakva svirepa sudbina me gazila, nije me žalila, kao da mi se za nešto osvećivala.Stalno me pratiše neki strahovi, trzao bih se noćima iz polusna, zabezeknut u nekakvoj groznici. Neka prohujala sjećanja bi navratila, još veću zbrku i nemirom u meni razvalila. Kao zveket lanca podivljalog privezanog kojota, što cijelu noć jezovito zavija, u zamku što naletiše, i sada zavija jecajima zapomaže i ostale kojote priziva da mu pomognu.

Nekako samotni, surovi dani svoj danak su lagano uzimali i na meni se sve polako topilo, ugarak u grudima samo što nije zagasio. Po koji plamičak, tračak dima bi se zalelujao, samo da potvrdi da su to izdisaji jedne duše od razočarenja u život skoro sagorjele u prolazu.U tom stanju raspada i srce mi se cijepalo, kao da je kroz jecaje buncalo, nešto bi prozborilo, nešto možda zamolilo da mu se priđe, da ga se sasluša al praznina sve okolo smetovima zaborava sve tragove nevidljivošću prekrila. Mislih da je to vrhunac moje propasti da gore više nemože da me udesi, da pomoći više nema i da sam na kraj putovanja prispio.

Kao kroz maglu ugledah sebe kako onako iscrpljen, blijed, bez kapi krvi, skroz od samoće i tuge promrzo i kao ostavljeno malo bebče jaučem, zapomažem da me primjete. Al moj glas kao paučina , prenježan jedva se do mog uha začuje, i onda se u toj samoći izgubi i mukom nestane.Jedva sebe sam uspio da na pola razumljivo saslušam. A godine tuge i baksuza, bez i trunke sreće i nadanja tek kasnije shvatih da su protutnjale, meni kao sati bijahu tek iscurili.

I neka su nestale, brdo tuge,jada i čemera su odnijele, da bog da se nikada više ne vratile.Da sam samo suze skupljao, i da sam za njih samo zrno suncokreta dobio

Bila bi to poljanja na daleko viđena dokle dopire pogled suznim očima.

I te ptičurine, dosadne vrtirepke švrake su me pratile kao lešinarke oko mene kružile, neki iznenadni zalogaj duše mi očekivale. Po glavi su mi dosadno kljucale nebi li od svega odustao, i samo oči vječnošću zatvorio.

Al bi se ugostile, spomenik od mojih kostiju bi mi podigle. Al sam im uvijek u zadnji moment račune pomrsio, po nekoj bih perušku iz repa iščupao. Graktale bi, od ljutine sve bi frcalo. A dušmani da mogu bi me stotinama čeličnih sajli i konopaca svezali nebi li mi gavrani i švrake oči iskopali, na komade išćopali da niti mrvica od mene vremenom ne ostane, da se dašak duha mi vjetrom ne raširi pa njih osmijehom sreće slučajno ne zarazi.

Od njih tu sam tugu i jad dobio,sav u sebe se uvukao, jer oni neznaju drugačije da proživljavaju nego u ljudske sudbine da uskaču i da se kao neki dušebrižnici pri ruci ljudima u nevolji ponude. Hvala ti Bože na tim dušebrižnicima kojima iz očiju zavist, podlost i ljubomora izvire. Prodali bi se za malo bolje farmerke, kilu voća il čokoladu sa rižom. Kao meduze su, providni, prže okolo sebe, poželjno ih je izbjegavati.

 

Nakon tolikih godina tuge i čemera, samog sebe žaljenja, Bog dragi se smilovao i nju mi je poslao.Podiže me iz najcrnjih podruma samoće, gdje sam skoro u kamen se pretočio, samo u jednu točku očima buljio, zglobovi okoštali, samo bi koja kap niz oluk samoće na usne mi kanula, tek da me u životu ofucanom polusvjesnog održi.

I sada još uvijek nesvjestan tu na uzglavlju na njenim grudima neshvatam da sam sebi došao, sve loše treba da zaboravim. Pričaše mi da ćemo jedrenjakom ploviti, u našu skrivenu luku se zavući. Bit će to ostrvo naših nadanja, jeste da je negdje daljinom prikriveno al znamo da na nas iščekuje.

Znamo da se dobar dio života ispred nas položio, mada sve sjanno ne izgleda, bit će tu uspona i padova. Znamo i spremni smo na nemirne valove, bure udare, na prašinu u očima, možda više puta pređemo i Kineske zidove da se nešto zaobiđe il izbjegne, sudbina će nas voditi, dal gustim prašumama, neucrtanim kozjim stazama, puteljcima ljudoždera da nas ne spaze, možda miris naše sreće osjete, al bit ćemo nevidljivi.

Našu savršenu ljubav budemo čuvali. Gnjezdo za nju tražili, negdje daleko , duboko, u tko zna kojem sazviježđu.

 

Kažem joj da nešto sa ljubavlju kada radis onda nemože loše ispasti.Samo za nju poseban ručak sam spremao, sarmica se lagano krčkala sokove naše požude i strasti u sebe je ubacivala.A  kada sam ih probao mmmmmmmmm njena ruka u mojoj je stajala i sve mi komadić po komadić nudila da bi me nakon toga slatko poljubila sa objašnjejem da je jedna mrvica na usnama ostala. Pa se smijali,jedno drugo stisnutih tijela samo šutke Bogu zahvaljivali što nam se ta čarolija događa…

Vojim te mrvice , žuboru srećo na moru, nezasitno bih joj tepao.

Ima u sebi ono što rijetki mogu da osjete i primjete, a tek ako je dožive, nema im povratka iz tog savršenog naručja, sočnim požudnih usana, vrelog tijela i tepanja. Žubora riječi  tišinom uzdaha.

Moja trenom bila je,da bi mi srce ubijedila da treba da izdrži i nikada ne zaboravi

da u svemu je jedinostavna a savršeno posebna

 

Vojim tu muvicu, srca mi izluđenog čarobnicu.

 

Gdje je ta naša veza započela gdje i kada završava, krčkaju u nama pitanja, nedoumice i strahovi. Kroz guste kao sir izbušene magle koračamo, od strahova da nas ne otkriju skrivamo. Svoje buduće staze savršene ljubavi tabamo. Blago sreće smo pronašli, valja ga prikrivati i sačuvati, to su naša srca dva, jedno u drugo se sklupčala, pa praznina obuzima ako se makar muvicu razdvoje. Iza sebe nevidljivo sjajno kamenje istresamo da kasnije ne zalutamo. Samo ljubav u očima ih može prepoznati drugima praznog srca se neće nikada ukazati.

Na trenutke bi se kao razdvojili, dok bi ispod špijunskih lapi prolazili, kao stranci se ponašali pa preko razvalina morskih dubina bi bez srljanja nestajali. Rane iz srca su nas ranije otkrivale, jer su nezaustavljivo kroz suze zborile.

 

I onda kad nam se usne sastave , ajme koje stu to azurne obale. Usnama bez i jedne riječi stenjuč plamtimo, jedno u drugo se uvlačimo, sve su glasnije strastvene pjene u očima. U očima sve se zamaglilo, spokojni pogled se nazire. O bože kako krasno je kad ima me, kad se tijela bez dogovora sve rastope jedno u drugom osvane.Zar se to nama događa. I tako mijenjamo mjesta od plaža do zimskih brvnara uz kamin i glazbu što jecaje i uzdahe prikriva. A kada nakon toga na kratko zaspemo, sve snovima produžimo , nema odmora, pa budimo zagrljeni okupani u slatkim suzama.

Noći nam prepune spokoja, svijetlećih repatica, požudnih izvora. Pa duge šetnje, za ruke držanje, poljubci kod svakog kamenčića, pored svake jelike il školjke na plaži izronule. Nikada zasitit te usne proždrljive na obje strane posesivne.To se zove ljuvab, kad je pjesma u grudimai kad je nema i kad me blizinom slatko raskida.

Samo je ona shvatila koliku ranu imah u grudima.Samo je ona pružila njedra da se tiho oporavim.Sve prošle tuge i čemere da vječnošću zaboravim.Nekako je svaki damar duše mi osjećala, svaki tračak tuge na licu bi osmjehom bez dodira izbrisala. Imaše savršeni osjećaj, neku čarobnu energiju da bi me i u mraku osjećala, dal me tuče tuge promaja il sam u sebe se zavukao i šutim. Prišla bi, usne na čelo položila i tako posebnim bajnim, tihim, nježnim glasom u srce uskočila.

 

Mladost razigranu valjamo, na njene izazove i varke namjeerno naivno nasjedamo. U srcima prekrasno samo naše jedinstveno sazvježđe,a kad suza poteče ljubav u njoj se otkriva pa sve odjekuje šumama, kroz uznemirene valove neka se znada volim je i da voli me.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,25.01.2014 u 19:15 minut

Treptaj ostvarenih nadanja.

 

Treptaj je ostvarenih mrvica izobilja nadanja.

Čarobna kuglica, kotač slatkih nemirnih snivanja.

Zahuktala lavina na utihnulim grudima čekanja.

Iskra nemira požudom zaslijepljenim očima.

 

Tako blizu, tu na dlanu svakim trenom je osjećam.

A tako nedostižna, utihnula daljinom svemira.

Ljepotom tako blještava, sve dok je skrivena u grudima.

Ako je otkriju, sve snove i mašte će da nam razbiju.

 

Nekako još draža je i privlačnija, dok je san bez dodira.

Kako god je zamislim, u čarobnoj kutiji je otvorim.

I uvijek, svakog trena je posebna, samo za mene čuvana.

Neka je i laž prokleta, meni ja trajna, savršena istina.

 

I svi ti snovi, svo to neozbiljno maštanje, vodi me.

Bolovi što samoćom paraju, neosjetljivo prolaze.

Kako okrutno dođu,tako  kroz osmijeh mi nestanu.

Sva ta priviđenja, toliko stvarna su kao tajna istina.

 

A tako me tišinom vezala,iz duševne  mašte mi nastala.

Najljepši ogrtač oko srca požudnom milinom je izvezla.

I tako očaran neobjašnjivim snovima i mislima.

Toliku snagu osjećam, brda tuge trenutkom povaljam.

 

I nema veze, možda ona i ne postoji, sve me zavarava.

No savršena u srcu mi obitava, najljepše bajke prepričava.

Na pamet ni ne pada da je iz glave izbacim, sve pobrišem

Svojom čarobnom tišinom i dalje mojim bićem će da odiše.

 

Moja mašta ju stvorila, u savršenom obliku  se doživljava.

Ljubim je kao produkt strasti mi požude i dugih nadanja.

Da će jednog dana takva , ista il još bolja i savršenija pristići.

Sve bila je sjena od onoga što mi njenom ljubavlju pripada.

 

I dalje u nadi odsjedam, tu savršenu ljubav očekivam

Znam, čak što više sam tako siguran, prispjet će.

Kada se najmanje budem nadao, u meni će banuti.

Najljepši poljubac proljećem njenim zagrljajem ću doživjati.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.01.2014 u 18:41 minuta

Smisao čekanja začinila

 

Praskom, trenutkom,iskrom savršenog nemira

U sudbinu uskočila, u život čarolije me uvela.

 

Sve posustale riječi, iskrom požudne strasti

Smisao čekanja začinile, od tada samnom putuje.

 

Pa carstvima nebeskim, zagrljeni usnama

Dubokim dodirima zborimo, ljepotom čina tajnoga

Pregrštom istinske žudnje, u posrnulim grudima.

 

Neshvatljivo tajna, duginih boja čarolija,

A opet čista istina, požudom raskrivena.

 

Od tada do sada,nedostižna ljubav naša

Zanijemilom tišinom, brujeć  od sreće otkida.

 

Savršenu mladost očarala,bespovratno klacka u grudima

Dok eho, svakim trenom podsjeća, svakoj suzi žarkim poljubcima

Nezasitno kriomice uzvraća, koja slatka neizreciva sudbina.

 

I sada, sve suze što se proliju, ljubav savršenu srećicom zaliju

Sve što smo nesvjesno snivali, sada se i događa, doživljava.

 

Priviđenjem smo prispjeli, jedno drugom požudnim usnama

Magičnim dodirima osvanuli, tim trenutkom svjesni postali.

 

Nezaboravom postoji, očarani smisao ograncima čekanja

Nemirom u žarkim grudima,nabubrila od prikrivanja..

Bijaše samo priviđenje halucinacija svjesnog maštanja.

A sada sastavni dio zaluđenosti budućih stremljenja,

Čekam te, izvoru, žuboru, neprikosnoveno žudeć volim te….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 24.01.2014 u 05:11 minuta

 

KADA BIH JE OPISAO

 

Kada bih je barem muvicu opisao.

Možda kist duše bih prebrzo potrošio.

Ona je čarolija, nemirnih snova vodilja.

Neizrečena riječ očekivanih nadanja.

 

Izričaj ljepote, velom tajne nedavnog sjećanja.

Toliko žarka žudnja, maštanjem postaje istina.

Mada daleka i skoro nedostižna,stoji u grudima.

Savršena, u gladnim očima izobiljem podsjeća.

 

Mladost joj iskričava, nepoderiva, strašću izbija.

Nezaboravno sjećanje, kao eho u meni odzvanja.

I sve suze što smo razmijenili, toliko toga priznali.

Poljubcem sureta začinili, tužnoću trenom zaboravili.

 

I svo u nama lažljivo skriveno maštanje,

Najljepše su istine, iz snova su izrodile.

U svakom uglu duše se priviđala, prozivala.

Svilenim paučinama požude, u meni satkala.

 

Vrelina je svakojakih očaranih priviđenja.

Pelerina na krhkim leđima, dodirima vezena.

A kad se probudim, za jezik se uhvatim.

Pa ona i ne postoji, al ne mogu da joj odolim.

 

U srcu i duši mi koprcala, putem nemira rovarila.

I tako besanicom prikrivena, tišinom se primakla.

Ljubav iz moga sjećanja neizostavno je postala.

I još uvijek čamim, siguran ipak me je omađijala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.01.2014 u 08:22 minuta

 

 

 

 

 

Okusih na tren tišinom

Ljubav krotka, strasna, neda da se sroza.

U mom biću vriju vulkani usana čarnih.

A one žedne,požudom ispucale, zanesene.

Nedaju da se tuga niti kaplju rose skrasi.

 

I od jučer,od dolaska njenog, žuborim

Na sve strane frcam, otkrivam žestinu.

Ispijajuć boce na iskap čekanjem dugim.

Jer početak sreće okusih na tren tišinom.

 

Hoćeš li stvarno biti moja, hoćeš li…

jeza me spopada samo kad pomislim

da ti se približim, pa se trenom zapalim

savršenu te dozivam,sebe slabošću otkrivam…

 

Iz ledenjaka usnama svojim oganj si stvorila.

Toliko čarobnih htijenja požudnošću mi napila.

Bez i trunke kajanja, nudim ti skrivenu budućnost.

Nudim ti sazviježđe od dugih godina prošlih čekanja.

 

Obasjani ljubavlju čednom, obesnaženi maštajmo.

I dok krhkim ivicam dodira kao slamke se lelujamo.

Ozarenih žarkih požuda, na kapaljku cijedimo.

Da nas ne sagori, da sve trenom nestane pa zaboli.

 

Želim da imam te i žudim kao danas sve više i snažije.

Svakim jutrom, svakim zalaskom sunca još obilnije.

Da nam zavidni u zamkama ponora skrušeni polude.

A svo odricanje, dugonogih godina čekanje… platit će.

 

Naša, od prvog dodira usana zakletva nije izdaja.

Odricanje je dugim godinama slatkih dodira

Beznađe bez slasnih usana, čvrsti stisak u grudima.

Al na putu smo pobjede mnoge varke zaskočili

Srca i duše ojačali, vodopadima suza sagorjeli..

 

Nema više jecanja, nema više dugim noćima ridanja.

Nema šanse da nas uboga samoća zalogajem proguta.

Da nam se u srce navuče zalutali geler paćenja.

Oslobođeni od sumnje i strahova zaboravom  čekanja.

 

Ljubav se toliko osnažila, jedno drugog natopila.

Gordo preko iskušenja se zezamo, zajedno čekamo.

Jedno drugom toliko puta ljubav izjavljujemo

Plašimo da te riječi ne otupe, smisao istine ne izgube.

 

Vojim te muvice medena, žubori i dalje u grudima

Tako se najljepše osjećam mada te nemam i ne dodirivam.

I ovako sam presretan jer sam svojoj ljubavi dosljedan.

A tako snažno osjetim kako tvojim grudima protutnjim.

Eto imadoh hrabrosti i volje da ti ljubav vječnu zakletvom izjavim

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.01.2014 u 19:02 minuta

Život ponovo ima savršeni smisao

 

Svi je gledaju, kako je samo presretna.

Toliko života i sreće u tim nemirnim očima.

U njoj se novi život porađa, zbori sudbina.

Srce je pretrpano, plamti, žedno dodira.

 

Djevojčica, žena a majka savršena iskonska.

U grudima nanizane ogrlice požudnog čekanja.

Huči kao vulkan simfonijom strasnih uzdaha.

Ljubav strasna koncima njegovih usana satkana.

 

Toliki borac je, od granita sazdana da bi ga voljela.

I sve oko nje se savršeno okreće, očima dogovore.

Sve i na svaki način je promatraju, analiziraju,

čarobnu formulu savršene ljubavi u njoj istražuju.

 

Kada bi samo muvicu duše otvorila i na kapljicu prozborila.

Sopstvenu ljubavnu povijest im mjestimično prezentirala.

Sve posrnule ljubavi bi opet oživjela dodirom treptaja.

Odmah bi shvatili u čemu su griješili da se treba voljeti.

 

I suza kada provali, nečim novim nas obdari, puno nauči.

Trebamo biti strpljivi, susretljivi i prema drugom razumljivi.

Jer ako znate da slušate i tuđi bol da razumijete sretni ste.

Malo je onih koji imaju moć ljudima duše da spašavaju.

 

Da na prvom padu ne propadnu, istim trenom  odustanu.

I ako im je duša duboke brazde razočarenja i bolova doživjela.

Još toliko toga lijepo ima i čeka u njima da se ljubavlju proživi.

I zato se svi oko nje koprcaju, njene energije žele da napiju.

 

Nakon samo par minuta njenog riječima dodira, nešto vas opija.

Nestaju sjene što su vas sumornošću pratile, svakodnevno gušile.

Vaše srce ima razlog i smisao da punim ritmom zakuca.

Svoju frekvenciju tamo nekom dragom proslijedi, i doživi.

 

Kandže nemira što su vas gušile su bukvalno nestale.

Iz nekog mrtvila ste osvanuli zorom požudnih dodira.

Sve tmine, sva oproštajna pisma ste nepovratno spalili.

Žarku žudnju njene požude mislima ste primili.

 

U vama je ponovo savršeno proljeće, sa svih strana dolijeće.

Nema u Vama više gorkih bespuća, osmijeh stanuje u vama.

I kad se oči zatvore, srca tajno bez i jedne riječi se dogovore.

Život ponovo ima savršeni smisao, jer opet požudno vole se.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.01.2014 u 08:07 minuta

 

 

Da sam šansu imao, sve bih joj priznao

Da sam šansu imao, sve bih joj priznao.

Toliko neizrečenih nedorečenih dodira

Praznim riječima je ostalo na čekanju.

Sve se u dubini oka prikrilo, šćućurilo.

 

Kao da je svaki moment ispred mene

Onako nasmijana savršena ostala

Pijem osmijeh sa čarobnih usana

Kradem savršenu energiju treptaja.

 

Kao da svaku moju misao osjeća

Kao da me u svakom vjetru osluškuje

Kao da burom i jugom toliko poručuje.

Da budem strpljiv, da samo meni pripada.

 

Al ta samoća srcem se poigrava, rane nanosi.

Kao da me testira i prkosi da ne izdržim.

Al nemože me jeftino kupiti, ljubav otupjeti.

Čekam je, čekam  na stijeni izudaran valovima.

 

Znam toliko toga bi mi poručila,izrekla.

Njen osmijeh himna je što dušom putuje.

U srcu ogrizak njenih usana stanuje.

Čistotu njenog poljubca još uvijek osjećam.

 

Izobiljem žudnje samog sebe potkradam.

Maštom prazninu prevarom nagrađujem

U zagrljaju prikriven prekomjerno stanujem.

Znam i sigurno i osjetim da sam joj potreban.

 

A simfonija naših dodira tišinom se razlila.

Sve u nama kriomice nezaustavljivo je pupalo.

Na izvor požude i strasti nezaustavljivo navlačilo.

A mi žderonje, proždrljivci još i još bi očekivali.

 

Eh da sam samo još koji trenutak duže imao

Da sam na njenim usnama malkice duže žudio

Da sam šansu imao, sve bih joj priznao

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.01.2014 u 04:24 minuta

Nikada više u bespuću

  

Od kada je upoznao, savim drugi je postao.

Prepoznatljiv osmijeh na licu snagom ustoličio.

Svakome dah zastane koja sreća iz njega izriče.

Nema sumnje, strasna i plodna ljubav izranja.

 

I ako se suza u oku pojavi, znači ona tu boravi.

Samo radosnice poznaje, i ako pod ključem je.

Skriven iza gromadnih tvrđava, tragove prikriva.

Ne želi njen lik da otkrije, od sumnjivih strahuje.

 

Ne želi nikada više u bespuću prazna srca da osvane.

I da oči od jecanja oteknu, da ih zorom tuga zatvori.

Ne želi nikada više da usamljen u svome srcu rovari.

Preporod u njega je Ona ugradila, proljećima rasadila.

 

I sada pod ključem maštanja, ona u srcu mu odsjeda.

Samo za nju živi, samo ga ona daljinom sočno opsjeda.

Za usne ga ugriza, na leđima noktima sjećanja gravira.

I tako ozaren, krupnih vedrih očiju blaženog osmijeha.

Svakim trenom joj poklanja obilje stihova, ljubav tigrova.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.01.2014 u 02:21 minut

 

 

 

 

 

Tajna njegovog osmijeha

Pitaju ga kako ga taj osmijeh krasi, u čemu je tajna.

Kako mu se licem sjaji a samoća i tuga ne ocrtava.

U njemu se sati roje, u njemu život pupa i cvijeta.

A srce svakim trenom puni se, zna što ga iščekuje.

 

Ljubav jedne posebne trenutkom savršenstva je doživio,.

Nakon toga shvatio, da ona je ta koju nestrpljivo iščekuje.

I mada je trenutno samac u moru tišine i bez trunke dodira.

Svake sekunde je ima i osjeća, snovima zajedno putuju.

 

Između njih konce savršene ljubavi samoća ne pokida.

Ništa im nemogu bure i orkanski vjetrovi, konci izdržljivi.

Ljubavlju oba srca su stvarani, da najljuće udare izdrže.

Što ih više tuku i šibaju, osmijeh  licima nepoderivo  sjajniji.

 

Strah među njima je nestao,mada im svakog trena podapinju.

Prestravljeni od najmiljih nož u leđa razočarenjem doživljavaju.

Svi i sve ih osuđuju, što vole se i neprekidno požudno maštaju.

Ilegalnu strast skrivaju, bez dodira jedno drugog doživljavaju.

 

I kada ga onako skriveno promatraju, znakove osmijeha čitaju.

Ona je nešto posebno, ne dolazi iz ove galaksije, iz daleka je.

A on šutke, sigurnim korakom se propinje, pjevušeć stihove.

Sve ledenice okolo otapa, ljubavlju iz srca što žarkošću  isijava.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.01.2014 u 21:26 minuta

 

 

Samo malo fali nam

 

Moja super super frendica,

ima izvrsne savjete.

Tako lijepo me je savjetovala,

da sve sam učinim.

 

I onda sam sve strahove

jednim potezom prelomio.

Srce i dušu sam otvorio,

svu ljubav iz sebe priznao.

 

Moja ljubav daleka sve je shvatila,

toliko toga priznanjem je doživjela.

Dugo je to očekivala i znala je da volim je.

Al eto trebalo mi je samo malo podrške.

 

I sada kao da gledam je

kako u očima joj stanujem.

Kako me za ruku pridržava,

da slučajeno ne odem.

 

Da vječno sa njom ostanem,

da je nikada ne napuštam.

A trebamo još toliko toga

izdržati, bolnoga pretrpjeti.

 

Samo malo fali nam

da koja godina proleti

Da nam se kroz život

sve po redu posloži.

 

Da zatvorimo

sve preostale stranice,

i da se napokon

sve se lijepo posloži

na životne police.

 

 Nakon toga budem je čekao, i žudio

I sve ove dugonoge godine vjetrovima ubrzavao

Da što prije dolete, i meni donesu je.

Vojim te jubavi, priznajem opet i na novo.

 

Samo me nemoj izbristai, nek ti u srcu stanujem

Tako te onda osjetim sve lakše pretrpim

Dok me ova samoća noćima pretumbava.

Dok u glavi mi sjeta sa tugom podlosti zakuhava.

 

Toni Ljubiša božić, Bugojno,21.01.2014 u 13:52 minuta

Svakim tragom podsjeća

 

Njihovoj čarobnoj ljubavi

Strast je snagu izrodila.

Sumnjom slatko ojačala

Ljubomorom slabosti brusila.

 

Svi tragovi gorke prošlosti

Što u kobi i očaju stanuju

Svemoćna ljubav je isprala.

Srca se preporodila, guguču.

 

Godinama šampanjac teče usnama

Crnim vinom zakletva se položila.

A poljubci posesivnošću zalutatli

Nestrpljivošću jedno drugo čekali.

 

Vole se tišinom i kad se ne vide.

Plašt sunčevih dodira, podsjeća

Da su zajedno i kad samoća navrati.

Pokušava da ih zavadi, oni opstaju.

 

Po nekad im samoća, nož u oko zabije.,

Suze zavade, jedna na drugu se istresa.

Ne prestaju bolne noći, fali im dodira,

I tako zakocenuti zaspu… prevareni.

 

Al se kroz san pronađu, zalelulaju čahure.

Jedno drugom oko pojasa šlaufe pritegne.

Stisnuti zagrljaj, svakim trenom podsjeća

Da vjera u njihovu savršenu skrivenu ljubav,

na svakom tragu njihovim osmjehom podsjeća.

 

I sada svako jutro, ako se sa zorom zbližite

Pokazat će vam njihove skrivene tragove.

Otkrit ćete tajnu vječne savršene ljubavi.

U vama će tračak zaraženi da osvane.

 

Svakim izlaskom sunca melodija koja šapuće

Lahor vjetra što brbljivo previše otkriva i govori

Prepucavanje nemirnih valova, osjećaji dodira

U vama će stvarati nerazumljivo savršenu sliku

da se i Vam ta ljubav napokon magično događa

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 20.01.2014 u 16:33 minuta

Gitarom sjetu tišine krišom prebirem

 

Dok gitarom sjetu tišine krišom prebirem

Nju na uzglavlju ispod oka promatram.

I na ovaj način ritmom požude je uspavljivam.

Čežnja slatko podsjeća, to moja je buduća.

 

Buduća sreća, smisao, draž, sve što je potrebno.

I onda kroz san samo ruku na koljeno mi položi.

Uzdahom progovori,da nastavim, da se odmori.

I od toga se još žešće razjarim, gitarom zaorim.

 

Blažena faca na licu joj poručuje, da voli me.

Ma obožava, svakim trenom u njenim sam mislima.

U zraku se osjeti kada ona nakostriješena uleti.

Iz svakog pogleda iz svakog čuperka poručuje.

 

Mome dolasku se raduje, zbog njega preživljava.

I tako svakim danom sandučić želja otvara.

Toliko poruka od mene mislima pristigne

Da joj grudi za 11 dana napuni, al fali joj.

 

Non stop fali joj,još i još pregršti slatkih tepanja.

Zagrljaj dok zora ne svane, i onda teško pušta me.

Al brate i ja se nešto previše i nebunim, uživam.

Dar je božiji kada se ova neprocjenjljiva ljubav

između dva srca nezasitno, neprekidno događa.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.01.2014 u 12 i 16 minuta

 

 

Neopisivo vrijedilo je

 

Ciča, zima se privila

Burom sve zaledilo

Na molu njihovih susreta

Jedino jugo viori se.

 

Vatra ljubavi daleke

Još uvijek

barem muvicu

funkcionira.

 

Sve se na nekom

maštanju zasniva.

Jedno drugom

na uzglavlju

Požudno šapuće,

izazovno priziva.

 

Jutrom

u goloj vodi

bude se

Kao da

strast se

i dogodila.

 

Čežnja nezasitna

Niti trenutka ih

Ne napušta.

Svu tugu

slatkim nemirom

u sekundi rastjera.

 

 

I dok se ona

 snom prevrće, 

On stihovima šara

Grudi požudnošću izaziva.

 

A šapat duše

Nemirne i strasne

Kao podla magla

Plazeć bez riječi

Na usne se dosukava.

 

Svo to okrutno čekanje

Debelo će da plati kamate.

Dok im se radost i sreća

Napokon ne sjedine.

 

Da ih osjećaj prisnosti

Svako jutro iznenadi

Otvaranjem očiju uštine.

 

Shvatit će

Da vrijedilo je

Neopisivo vrijedilo je

Dugogodišnje čekanje

Da jedno drugom

svakog jutra

na usnama osvane.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 20.01.2014 u 03:40 minuta

U sred siječnja januar zaspao

 

U sred siječnja, januar zaspao.

Sve naopako suludošću  nahorozio

Jugo sa burom nepredvidivo izmješao,

neznaju kojem mjesecu pripadaju.

 

Pa se kod mene pljusak prosušen pojavi,

Jugovi vjetrovi grane savijaju

a ja noćima nisam dovoljno odspavao

sve sam te vremenske ludorije istraživao.

 

Odjednom iz sna prestravljen se pomjerih.

Kapke preteške otvorih, vrijeme neznam koje je.

Shvatih  evo jednu uru sam ukrao, slatko odspavao.

Što da kažem..a tko mi se u tom satu dovijao, slatko ljubio.

 

Riječi kada meni izvirati prestanu

onda znaš koliko toga bi duša i srce

da ti nemijerljivošću iskažu.

 

Da čekam te strpljivo,

jer ljubavi što duže je čekanje

izvor u meni ne presušuje .

 

Rijeka požude i strasti postaje

Zato jer vojim te… ne brini

samo te riječi kao slatka jeza

poznatom simfonijom bruje u meni.

 

Toni Ljubuisa Božić, Bugojno,19.01.2014 u 13:22 minuta

Rešetke samoće

 

Daleko su, predaleko od mene je prikrili.

Da bar može malo prozor krišom da otvori.

Da rešetke samoće trunčicu da razmakne

Da je moj požudni pogled tišinom uštine.

 

Samo kad osjetim da u duši se smirila

Svi nemiri bestraga nestanu, ne zavijaju

Onda još više mira joj mislima proslijedim

da sve sa lakoćom i uz pjesmu izdrži.

 

Mislima joj poručim ništa da ne brine

na ramenu joj se skriveno prikrpim,

planiram koji put uzdahom pamet da zaludim

da osjeti da strastveno joj pripadam.

i da usne na usne nezasitno naslanjam.

 

Vojim je,skrivajuć tragove, O nemirni žubore.

Neka uzme duše kistove, na pučini sve iscrta.

Valovima štih svoje nemirne duše nek ugravira.

Nek prenese sve što na srcu joj odavno pritiska

Neka sve raznese, orkanska uznemirena pučina.

 

I kad god se gore na planinske vrhove izvere.

Uvijek će djelo svoje duše vidjeti, vidikom uživati.

Nek ucrta i barku za mene, da sačekujem valove.

Oni će sve da mi poruče, koliko značim joj.

Dal još uvijek među nama struje strasti tragovi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.01.2014 u 02:46 minuta

 

Dugonoga godina

Točno znam, njeno brujanje u sebi nemirom osjećam

Kada će stihovi uzavrelim usnama da nagrnu.

Sve se nekako razvedri, čudnu sreću poluči u meni.

Na prstima poskakujem, usnama njenim se radujuć.

 

Al nikad nisam siguran dal će u molu il duru da osvane.

Pa se bešumno bez kontrole dovuče u mene, i otkačim.

Nepoznate riječi od nekud iz duše izrone, netko ih pošalje.

Samo ih poslažem, dok slike kao na filmu brzo se mijenjaju.

 

Nisam siguran dal rane stare ću da uspomenama povrijedim.

Il se savršena sreća od nekud iskrca, srce slapovima dodiriva.

Čudne molitve oko mene prolete, samo nju osjetim i vidim je.

Vrisak il pokliči se razlažu, sve više govore i netremice otkrivaju.

 

Ako me molovi obmotaju, na rane stare otrove žestinom sipaju.

Suze ne mogu da zaustavim, niti riječi da prozborim, tugujem.

I onda sjetim se ciganke stare i ono što mi je davno prorekla.

Voljet ćeš, žestoko patit i voljet ćeš, al bit će to ljubav daleka.

 

Ako dovoljno dugo izdržiš, zbog takve ljubavi toliko toga pretrpiš.

Tek onda sva nagrada prispjet će, toliko divnog tebe čekat će.

I onda smiješkom se nakitim, jer znam u srcu joj boravim.

Za mene je stvorena, samo treba da proleti koja dugonoga godina.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.01.2014 u 01:12 minuta

Muvica slatko usnula

Muvica mi

slatko usnula,

pletuć joj

kike od nemira.

 

Tako svako jutro

dok se kunjajuć,

meni u krilu

stenjuć prevrće.

 

U krilu bi mi

glavu ugnjezdila,

još bi malkice ostala.

 

A ja se ne bunim,

nekako posebne

osjećaje doživim.

 

Pazim je,

u njedra bih je

svu požudno

prikrio, sakrio.

 

Da je sunce

ne sprži,

da je kiša

ne pokvasi

i probudi.

 

Kap vode

na presahnulim

usnama,

ljubim iz prikrajka.

 

Ništa se ne buni,

nježno me zagrli,

ništa ne odbija.

 

Bijelu zastavu predaje

Široko raširi

Sve tišinom

Najljepšim dodirima

Savršeno podijeli.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.01.2014 u 10:52 minuta

 

 

 

NEKA NE DOZVOLE

 

Nakon samo jedne suze, nesporazum se desio.

Nekakvo čudo ih razdijelilo, nije isto kao nekad.

A toliko toga se spremalo, u srcima odigravalo.

Pogled u jedno, samo njenom srcu pripada‏o.

 

Jednostavno od te prolivene suze nikako ne ide,

Baš im nekako ne ide, uvijek drugačije ispadne.

Pa se pitaju, dal je ona, strastvena ljubav postojala.

Dal to bijaše samo plod mašte u njihovim glavama.

 

Nekako jedno na drugo usputno imuni postali.

Sve su od sebe davali, baš iskreno pokušavali

Da se opet sve isto pokrene, onako prekrasno dešava.

Vrijeme svoje predlaže, uskoro će da se sve pokaže.

 

Nekako i osmjesi postadoše suhoprano službeni

Sve polako blijedi i bestraga nestaje, hvataju strahovi.

Barem muvicu pažnje da udijele, to im nedostaje.

Ne ide, jednostavno ne ide, što god da se pokrene.

 

I dok se gledaju jedno drugo očima ispituju.

Kao da kažu potrudi se, ne mrzi me molim te.

Htjeli bi da saznaju, na čemu su, da se više potrude.

Plaše se da jedno drugo ne izgube, zar je to moguće.

 

Zar je moguće da im se to dešava, što se to odigrava.

Dal bi trebali da svo vrijeme pokrenu silom unazad.

Ne žele da spadnu samo na prohujala sjećanja.

Žele da ponovo krvlju protiče ljubav savršena i neopisiva.

 

Neka se malo glave ohlade, neka sve loše bestrage nestane.

Neka suze prestanu, neka se saberu, još jednom oprobaju.

Neka ne žude odlaska koferu, kasnije bit će još odvratnije.

Ako  se sumnja uvuče u sjećanja, može proizvesti bolove.

 

Ljubav je jedina preostala karta na koju trebaju igrati.

Ponovo usne na usne zaposjesti, otjerati sumnje strahove.

Samo jedan tren, jedan tračak je potreban, da ih pokrene

Da se opet srca sjedine, o Bože dragi pomozi im !!!

 

Ne smiju dozvoliti da suza sve pokvari, da ih razjedini.

Ljubav ne treba da sanjaju, treba ponovo u njoj da uživaju.

Nek se ne osvrću ako im dušu zahvate sjete pljuskovi .

Neka se nesporazum zaboravi, jedno drugom u srce uskoči.

 

Samo ih njihova ljubav iz tog ponora tuge može izvući.

Samo im ona može osmjeh strastveni nanovo razvući.

Jer ako im se to ne dogodi, ništa drugo to neće da popravi.

Postat će samo pjesak vjetrom tuge sasušen, zaboravljen.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.01.2014 u 04:24 minuta

 

DAVNI PORAZ

Bez nje je ima par godina ostao.

Dušu na saharu bolno nasukao.

Poraz mu još u grlu podsjeća

Svakodnevnim ridanjem i suzama.

 

I vrijeme što više protječe, usporava.

Nabacuje tragove, podočnjake podbule.

U starca se pretvara, na licu krateri sjećanja.

Sve mu se srušilo, smisao života izgubilo.

 

Istinski je volio, u neopravdanoj laži se probudio.

Osmijeh suze zamijenile, zbog ljubavi  su iscurile.

To se potiho dešavalo da se nebi primjećivalo.

Ljubav se gasila, tragove vjetrom vremena prikrila.

 

I sada vjerojatno oboje tuguju, jedno bez drugog su propali.

Da bi se sada nekim drugima tek tako na tacni ponudili.

Moraju skupiti snage da nastave, tu prošlu ljubav da zaborave.

Valja se dignuti iz ponora, prošlo je previše tužnog vremena.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.01.2014 u o2:32 minuta

 

Dovoljno ste hrabri

 

Što je duže osjećam,

njenom savršenošću

se oduševljavam.

 

Dobro je ikako

normalna

što je kroz okrutni život

progurala.

 

Rekli bi

kao zemlja teška je,

svojeglava,

do bola ne popustljiva.

 

Istovremeno

Kao vidra je

Na sto mjesta pristigne.

Sve u pokretu završava.

 

Njena energija

Savršena, nemjerljiva.

Ljubavi ima u grudima

Za 14 sazvježđa.

 

Gdje kandže zarije

Sekundom sve

Kao ruže trn

bolno probije

Krvariš

Slatko je osjetiš.

 

Ako Vas sreća posluži

Pa sa Vama

dubinom dubina

zagrljena zaroni.

 

Budete shvatili

Da ste nedoživljeno

Nemoguće strujanje

Samo okrznuto doživjeli.

 

Tajna je,

posesivnošću zavija

pamet sekundama razara.

 

U srcu se poigrava

U pogledu Vam se nastani.

Sve drugo u Vama

postaje nebitno,

sve drugo treba

da nestane

i da se zaboravi

 

Jer ona kada zavoli

Ona ne jede

Ona Vas proždrljivošću

Slatko razara.

 

Nemojte zanijemljeni

Da samo promatrate

Kako pored vas

Tek tako prolazi.

 

Ruke raširite

U svoj svijet požude

Što prije je propustite

 

Sve misli

Poslažite

Srce pitajte.

 

Dal u Vama još postoje

Kapi izvora.

Dal u Vama stanuje

Ljubav savršena

Niti trunke

nepokolebljiva.

 

Ne brinite

Samo srce pratite.

U vama još uvijek

ima hrabrosti

Da se opet

neobjašnjivo

neizmjerno zavoli.

 

To nije laka odluka.

Poslije toliko razočarenja,

gorkih obećanja

nasukavanja i prevara.

 

Ona je sa razlogom

Opet Vam u srce pristigla.

Ne puštajte je da nestane.

Da se neprocjenljiva ,

Magična  energija

Ljubavi savršene

Tek tako protraća

i nedaj Bože raspline.

 

Kad Vam se takva

neobjašnjiva ljubav dogodi.

Sami anđeo Vam se pridruži.

 

Svakim trenom presretni šutite

Svoju magičnu tajnu skrivate.

Sve oko Vas je melodija treptaja

Savršena pristiže

sa posebnih usana.

 

Upoznajete   

Luckastog

romantika u sebi.

 

Ne shvatate od kuda

Toliki fanatik u Vama.

Ljubav Vas začarala.

 

Samo naprijed,

Dovoljno ste hrabri

Srcu dopustite

Neka se krišom,

Svakog trena,

Makar na kapljicu,

Samo njemu razumljivo ,

Požudno napaja.

 

Tko zna koliko će trajati

Da Vam je ne ukrade

okrutna sudbina.

 

Poslije toga

Ako nestane

Bit će žao Vam

Još jedna

rijetko doživljena šansa

Vas mimoišla.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.01.2014 u 05:53 minuta

 

 

 

Jedno drugo zaposjeli

Samo čudan telefonski neplaniran razgovor

Bio je dovoljan odgovor da za mene je stvorena.

Sve se promijenilo, snovima se zakoprcalo

Bez i jedne riječi zborimo, mislima se družimo.

 

Svi su nas promatrali ali slijepci nisu sumnjali.

Izraz naših osmjeha, dok vrelina ključa grudima.

U nama sve rascvjetalo, žubore stihova prostrlo.

Pa se mjesečno tišinom prikriveni uzdasima dražimo.

 

U nama sve odjekuje, požuda sa strašću se razlaže.

A mi žudimo, toliko toga bi izrekli, slatko pokazali.

Toliko toga žrtvovali, da bi ljubavnu požudu zadržali.

Ljubavna istina poslala anđele, da nas vječno pripaze.

 

Toliko jedno drugo zaposjeli da bi poraz teško preboljeli.

Da nas rastave bio bi dio najokrutnije robije, plašim se.

Neznam dal bi imali dovoljno energije, da nas razdvoje.

Pa prekriveni tišinom plazimo, kanalima magle puzimo.

 

U srcu previše iskopanih rovova, podsjećaju sjećanja.

Kako bi sve opet izgledalo ako bi u nama sve skršilo.

Ne želim da se podsjećam, ljubav daljinom prikrivam.

Znam da me osjeti, i ništa joj ne remetim, uživam.

 

Ne želim i nije nam potrebno da bilo što mijenjamo

Savršeno smo vezani i beskonačno požudno štimamo.

Neka je zavode, neka bilo što pokušavaju, šanse nemaju.

Neprikosnoveno bez riječi zborimo, kanjonima misli žudimo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.01.2014 u 04:24 minuta

 

 

 

 

Biti bez nje, strašno je

Biti bez nje, bez tih usana, dodira i očiju

Nemogu izmisliti smrt grozniju i razorniju.

Neopisivo bolno, do u tančine svega razara.

Još gore je, ne umirem, živog me samoća razara.

 

Što više volim je,više užasno nedostaje.

Požuda i strast prema njoj ne prestaje.
Strah me i da samo pomislim, da je izgubim.

Sve u meni bi tuga i samoća  jezom razorila.

 

I samo neka je, tu u blizini makar maštanja.

Lažna slika će pokriti samoće tragove

Uvijek u srcu će da mi stanuje, dušom putuje.

Oboje se istim sokovima nemira dojimo.

 

I neka šuti, neka mi se godinama ne javlja

Samo nek me štiti sjećanjem u grudima.

Na daleko ću da je osjetim, bezglasno ušutim.

Svega me ispunjava, smisao svih dešavanja.

 

Od kada doživjeh poljubac carskih usana .

Od tada u meni ne prestaje draga mećava.

Iz svake stvarčice hotela sjećanja izranja

Sve i najsitniju poru požude trenom primiri.

 

Onako samo na njen način u krilo se uvali,

Pa me ljubi, ne prestaje,proždrljivost navire.

Tišinom se tako savršeno daljinom dodireuje.

I čemu, kakav bi život bez muvice  postao.

 

Biti bez nje, bez tih usana, dodira i očiju

Nemogu izmisliti smrt grozniju i razorniju.

Neopisivo bolno, do u tančine svega razara.

Još gore je, ne umirem, živog me samoća razara.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.01.2014 u 07:02 minuta

 

 

Ljubav se moja ostvarila,

Skriven iza procvjetale kamene saksije

Promatrah ljubav mi trajektom pristiže.

Prepoznah čarobne okice, moje usnice.

Onaj korak, oni rumeni nasmijani obrazi.

 

Jeza me spopala, gorim u grudima.

Potrčah, nestrpljenje me pogurivalo.

Oduševljen da napokon je pristigla.

Ljubav moga maštanja i svih stihova.

 

Zagrljaj, tišina, suze, poljubac, jecaji.

Nikad me ne ostavljaj, nikad ne zaboravi.

Samo tvoja sam, samo tebi pripadam.

Od tebe ne želim nikada da se razdvajam.

 

Trenom se odmakla, i zavrištala:

 

Volim te spomenut

Volim te čuti ljubavi

Volim te zvat

Volim te vidit

Volim te ljubit

Volim te mazit

Volim se zvati samo tvojom

Volim te i gotovoooo

 

A što mi je više potrebno

Nego da smo vječno zajedno.

Onako presretni, zagrljeni

Ranu zoru usnama vrelim potrošili.

 

Ljubav,

ljubav se moja ostvarila,

meni je pripala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.01.2014 u o5 i 55 minuta

Čavrljam iskricama požude

 

 

Tu na tom obraziću čavrljam iskricama požude.

Nešto te ubjeđujem, pa ti osmjeh produžujem.

Kako si mi nekako svako jutro još posesivnija, 

u meni pronalaziš nepoznate  krajolike nemira

 

Pa bih te onako, sebično upregnuo, da bih te imao

i kad pomislim da dosta je, tek tad se gladi  otvore.

Pa te se preždirem,svaki dio tebe strašću navire.

O bože volim je maštom žudnje valjati, svojom imati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.01.2014 u 12:00 minuta

 

Dio si moje sudbine

Pisao bih joj romane, enciklopedije,

samo da se njeno lice nasmije

da se onaj prepoznatljivi

sjaj u očima nanovo ugleda.

 

Kada me na kontinentu drugom osjeti

svim dijelovima tijela trenutcima prostruji,

toliko toga se može napisati što se događa.

imam osjećaj da se po nekad ponavljam

trenutkom to strasno iskreno prežudno osjećam.

 

Možda bih više rekao kad bih u krilu je imao

dok bi oboje zanijemili, govor očiju pratili.

Trenutcima razmjene svršenih energija

željnih milovanja poljubaca tepanja dodira.

 

Znam da joj nije lako život zna biti okrutan

jer nas sreća  zdravlja po nekad napušta

al  trebamo biti opušteni i svega  svjesni

što se životom  sa razlogom događa.

 

Sve lijepo bez panike treba da se izdržava

imajuć divne razloge odrastanja i sazrijevanja.

 

Utičnica sam sa strane u džepu srca ti spremljena

pa kad oči zatvoriš na nju se nezadrživo priključiš

i u par sekundi sve baterije prorade, prodišeš,

sve što ti treba istim trenom od mene ćeš da dobiješ

da bi ostala ona moja ponosna i jaka na nogama.

 

Vojim te i neka te to ne brine  dio si moje sudbine.

 

Božic Toni Ljubiša Božić, Bugojno,14.01.2014 u 10:34 minuta

 

Dodir nemira

 

Možda si malo prilegla, čisto okice sklopila.

Možda me prozivaš, na usne da priletim.

Da te na prepoznatljiv način slatko naježim.

 

Da ti uzdahom svoju požudu saopštim

Da ti milione iskrica strasti probudim.

Dok se ti onako prilegla slatko previjaš.

Svaki dio tijela na usne mi naslanjaš.

 

A ja , krenuo u krivolov, usne naoštrio.

Sve na sebi nakostriješio, poskakivam.

Svojim maštarskim željama udovoljavam.

A tako sam siguran da maštu mi osjetiš.

 

Kao kroz ogledalo da te promatram

Ljubav vječnu nezadrživu izjavljuješ

Poljubce kroz osmijeh sreće prosljeđuješ.

Sama sebe ubjeđuješ da budeš uporna

Izdržiš do trenutka vječnog ljubljenja.

 

I sve što poručuješ u grudima mi jezdi.

Postala si poput kaputa za sve nevere.

Ništa, nikakvi tragovi tuge, bolova il sjete

Ne mogu da ga okrznu il da nešto podere.

 

Savršen sa tobom, praznina bez tebe.

Bogu dragom zahvaljujem što svakim trenom

Kroz misli i maštu na tebe navaljujem.

Želim te kraj sebe kroz svaki udisaj.

 

Ma u oko da mi uskočiš, svega da me rasturiš,

ne mogu na tebe da se niti mrvice naljutim

jer si uvijek neophodno ovisno mi potrebna

Volim te poput najslađeg izvora nemira.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.01.2014 u 17:45 minuta

 

 

Da samo mogu

 

Kako obožavam

naša stara mjesta

da obilazim.

 

I onda

NEVIDLJIVI TRAG

Pronađem.

 

Na nju me podsjeti,

kao da je tu,

maloprije

muvicu trena

trkom projurila.

 

Dah u magli

osjetljivo zašarala,

i samo nasmijem se.

 

Shvatim nije me izbrisala,

eto trenutkom je projurila

barem me nije zaboravila.

 

I što mi više treba

osim tih energija 

koje dušu

na kolosjek ljubavi

čarolijom povrate…

 

O Bože

da samo mogu

da kažem joj..

 

Stvorenje drago

Nemaš pojma

Koliko nedostaješ

I kako savršeno

Sebično

Strastveno

Požudno

Žudim

Jer neobjašnjivo

volim te…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.01.2014 u 06:31 minut

Dva osmijeha

 

Ulicom zqjedno prolaze, smijulje se

Jedno drugo gutaju, šapuću, tepaju.

Ljubav neizrecivu vidljivo poklanjaju.

Osmijeh im frcajuć više nego iskaže.

 

Kada uporediš ta dva osmijeha

u njima ista priča žuboreć izvire.

Neobjašnjivo puno govori i poručuje

Izobilje ljubavi prikriveno stanuje.

 

U njima neizmjerna ljubav nezadrživo, 

prostranstvima strasti i požude putuje.

Ti osmjesi posebne suze koprcaju u očima

u njima svijetli sazvježđe slatkog nemira.

 

I zato ako ih na ulici zajedno sretnete

Budete shvatili što ste u životu doživjeli.

Dal je vaša ljubav tako potpuna i iskrena.

Dal se ta čarolija dešava ikada u vama.

 

Dal se noću budite gledajuć, tu pored vas je.

I onda se slatko priglite, žudnjom zaplovite.

Sretni ste, Bog dragi Vam je sreću dodijelio.

 

Eto i meni se dešava,hodam po gradu

osmijeh se šepuri,iz izloga ljubomorne face

izviruju,na osmijehu mi zavide,jer osjete

koliko posebnosti,u osmijehu napučeno stanuje

 

Znaju, ma sigurni su…

 da to ljubav za nekoga

posebnog odiše..o Bože kako Volim je

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.01.2014 u 11:45 minuta

 

Samo ona može

Samo ona može kriomice

da me slatkorječivo primami

Nečujno usnama zasjedne.

 

Sve duše ranjene prozore

U trenu uzdahom rastvori

Pa sve tuge rasprši

Kukanje i jad prekine.

 

Kao da na pragu duše osluškuje

Pravi moment jezom sačekuje

Svu draž požude probudi.

Bez i traga da je tu prispjela.

 

Njena sjena bi zrakom žuborila

Bila bi anđeo samoće i čekanja

Samo ona može da me primami.

Jer svaki treptaj duše mi osjeti.

 

Eh da mogu, al pokušavam

Da joj se savršeno revanširam

Da me cijelog zaljubljenog

Onako ublehanog duboko osjeti.

 

Da sa mojih popucalih usana

Svu prazninu i samoću popije

Pa onako ogrnuta nježnošću

Istog trena rane sjećanja

Samo na njen način privije.

 

Samo ona može i zna

Pravi moment da odabere

Sve što guši me i pati

Jednim dodirom usana sapere.

 

Sa njom nestaju tereta godine

Sve se u trenu zaboravlja

Bila i ostala nezamjenljiva vodilja.

Pilot svih nedočekanih nadanja..

 

Pored nje nitko mi ne treba,

samo želim da tračak je požude

da neizmjerno noćima ujeda,

da krstari između snova i maštanja

osjeti dodir ruku od dugog čekanja

 

Toliko bih postao dosadan,

bio bih nova nježna kožica

na njenim vrelim usnama

da me stalno obliziva

u najdublje pore čekanja zalazi

da je osjetim.

 

I da me požudno,nezasitno non stop

Doziva, da sidro ne dižem

Sve dok požudno želim i volim je.

Što će mi išta kad sam ju dobio

savršenu ljubav omamljen doživio

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.01.2014 u 03 i 13 minuta

 

Vojim te u svakom agregatnom stanju

 

Vojim te

u svakom

agregatnom stanju.

 

Kad si ters

Ljutinom očima pregrizaš

Tišinom dereš se

Kao da govoriš,

kad sve otkidaš

U ledenicu osjećaja

se pretvaraš.

 

Džaba volim te

bila ledenica,

na vrelim

požudnim usnama.

 

Ako si slomljena

Bez razloga skršena

U tečnom stanju si 

Stanuješ skriveno

u suznim očima.

 

Tek tada volim

Obožavam u krilu

Da te opsjedam

Poljubcima ujedam.

 

I kad se zapališ

Od požude i strasti

Uzavrelo prštiš

para  požude postaneš

dok te dušom udišem 

pa se slatko opržim.

 

Bogu dragom zahvalim

Kako savršenu ljubav

Neizmjerno

Svakodnevno

Doživim.

 

Toni Ljubiuša Božić, Bugojno, 11.01.2014 u 16:16 minuta

Znam i osjećam

 

Znam ljubavi

sigurno osjećam

kada se nedaće

krišom ti primaknu.

 

Oko srca mi

nemirom oteknu,

Prepoznatljivom

jezom pritišću.

 

U sebi se zaholcam,

previše razmišljam

Po tri pjesme noću

samoćom iscrtam.

 

Ne brini labudice

Neka ledenjaka, 

Srce, dušu i tijelo ti jačaju.

Još više ti pomagaju.

 

Doći ćeš meni savršena 

jedra i ne više polovna, 

postat ćeš bolu otporna.

 

A osmijeh sa lica

ti nemogu skinuti, 

tugom ga

ne mogu zavariti 

jer znaš i osjećaš 

šapćem ti u grudima.

 

Tepam ti kad ti je

najžešča mećava, 

da volim te, 

da si smisao

svih radosti

sa tobom

život postoji.

 

I zato…ne brini

zube stisni

prste sastavi

uz tebe sam

vječnošću

NE ZABORAVI

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.01.2014 u 11:40 minuta

 

ODUSTAJEM, MALO SUTRA

Ako je svakim jutrom

osmjehom ne nabacim

Cijeli dan uzaludno prokockam,

tugom se u očima zagubim.

 

Srce bez njenih usana

krikovima treptaja se razlaže

Puni udah plućima izostaje,

sjeta se grbava natovari.

 

Jednostavno ne želim

bez njene ljubavi da ostanem.

Neka me eto samo spomene,

kroz snove lažljive zavarava.

 

Nema veze, izdržat ću,

jer znam cijela meni pripada.

Nada se ringišpilom podrugiva,

Koje kakvim nadimcima proziva.

 

Al od nje i njene ljubavi čarobne

ne želim da odustajem.

Neka to maštanje što duže ,

ma neka vječnim laganjem potraje.

 

Savršena je bajka naivnih čekanja

u mojim samoćom skršenim grudima.

Samo ona zna kako da vrati me

i osmjeh da nepovratno održava.

 

Savršenom tišinom daljine

bez dodira dugim noćima šapćemo.

Sazvježđe sa magičnom  galaksijom

noćima požudnim mislima stružemo.

 

Posebnica zvijezda isijava,

svijetlošću naših nemira spominje.

Da ljubav između daleka dva srca

iskrenošću strastvenim  opstaje.

 

Odustajem, malo sutra od njenih obećanja.

Neka je sve slagala, žednog preko vode prevela.

Znam da mi je srce svojim srcem nježnosti sašila

I zato se ne razilaze, istom  ljubavlju  nemira opstoje.

 

Jedno drugom svjesno mir smo nemirom zamijenili.

Izobilje strasti i požude pismima i kroz stihove razmijenili.

I tako još uvijek al malo rijeđe valjaju se lažljiva maštanja.

Srce se napije sa zaluđenih usana, dok vrludaju godine

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.01.2014 u 04:54 minuta

 

Kaže da bi mi se vratila

 

Kaže da bi mi se vratila

Da takvu strast i ljubav

nikad nije u snu doživjela

da se noćima samoćom razlama.

 

I vidim je kako pakira kofere

Žureć na kolosjek naših nadanja.

Cvijet u kosu nabacila, požudu pokazuje.

A ja u luci, godinama čekanja

ispraćam trajekte, i još ne stiže.

 

Preko juga i bura poruke prosljeđujem

Da je pronađu, gdje je zaglavila

Možda na pogrešan brod uskočila.

Pa je zarobili pirati, možda ispituju.

 

Uvijek bi mi kroz suze šaptala

da je oživjela na mojim usnama.

D takvu starst nikada nije otkrila.

A nezna, koliko me požudom zarazila.

 

I evo nekoliko godina zaustavih sve kazaljke

Da se sve zamrzne, da napravim premetačinu.

Sve luke ima da prosijem, dok trag ne otkrijem.

Jer znam , njen miris se ne zaboravlja

Jer duboku u duši i srcu svakodnevno isijava.

 

I tako ću prokletu samoću da u nepovrat razbijam

Provodeć vrijeme po svijetu da je u lukama potražujem.

Znam iskreno osjećam, želi da vrati se, opet osvoji.

Svakoj njenoj riječi vjerujem, ona nikad ne blefira.

 

Kada daje daje al sve potražuje i posesivno uzima.

Nema tu šminke lažnog sjaja nedorečenih riječi.

Sve što se neplanirano događa srce joj oprašta.

Toliko joj vjeruje, razlog više koliko nezasitno voli je.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.01.2014 u 01:41 minuta

 

AKO JE TUGA DJETELINA

Ako je tuga djetelina, što svega me obrasla

Svakim danom i dugim noćima bih je kosio.

I kako se osjećam, kao da tada još gušća je.

Da izrasta i guši, ne prestaje, dok je spominjem.

 

Pa se zadihan uznemirim, izlaza ne vidim.

Sa sobom razgovaram, zašto me tuga obigrava.

Da se barem prepolovi, da me barem jedno vrijeme

Na miru onako ucmizdrenog ostavi, da se izjadam.

 

Možda bi lakše bilo mi, da nastavim dalje košenje.

Dok me ona kroz sijećanje slučajno ne spomene.

Sve bih joj oprostio, sve snjegove svijeta bih odledio.

Koliko još strasti za nju postoji u grudima nadanja.

 

Tko zna gdje se prikrila, u neko tajno skrovište.

Čeka, možda ljubav moju istrajnošću testira.

Da vidi dal ću izdržati, nakon godina čekanja.

Dal je to ljubav iskrena il plod lažnog maštanja.

 

A sve mi je tu kao na dlanu se vidljivo složilo

Kao da jučer sve strastveno i požudno se dogodilo.

Nemogu i neću da je prebolim, sve ću da pokosim.

Znam da dolazi, sljedećeg proljeća, kroz san mi javila

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 11.01.2014 u 00:21 minuta

Jutro nemirni labude !!!

 

Rana zora se gegajuć priprema

Kaput sunčevih pjega nabacuje

Da ti se u postelju prikrivena

Onako na prstima prikloni.

 

Kao da ovaj tren gledam te

kako nemirno se prevrćeš.

Nešto bi htjela da prozboriš

kroz zube tišinom poručuješ.

 

Grašci znoja slatko oblivaju,

Usne ti požudne šapuću.

Kao da iz srca mi izlaze

Grčem nježnosti dokazuju.

 

Slatkošću na bok se okrećeš

U krilo se raspaljena ubaciš

Krhka nježna leđa prisloniš.

Tražiš još mrvicu da te pridržim.

 

Želiš usnama nestrpljivo vrelim

da jutro  savršenošću dočekaš.

Da sav požudni san prepričaš.

I ako je moguće da opet nastavi.

 

Vojim te nemirni, vrckavi, labudu.

Ono ljubavi što u duši osjećaš

Samo zrno, tračak, muvica  je

svega što te željno iščekuje.

 

Sve što budeš nezasitno doživjela

Čarobni svijet ljubavnih darova otkrila.

Tek početak je našeg novog sazvježđa

Gdje samo ljubav vlada i dušu opija.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.01.2014 u 06:15 minuta

Dal to znači da VOLIM JE

Vječno iščekivanje,

noćima lutanje

izluđuje…

 

U sebi

samoćom se

rasipam

dah si

oduzimam.

 

Rastrgan između

sebe i njenih poriva

razapet izgaram.

 

U naručju,

želim je

sebi se

podrugujem

naivnošću

naslađujem.

 

Moja je

Meni pripada

A drugom u krilu

Greškom sudbine

gnjezdo savila.

 

Sve melodije

Ona iz duše protjera

Gitara je samo posluša

A pero tragove ispisuje.

 

A tako bih je često

Uz sebo onako

Prirkiveno i nježno

Savršeno poželio.

 

No sve rijeđe navraća.

Samnom stihovima

komunicira.

Nekad sam tužan,

savim polomljen

satre me kroz molove.

 

A onda

njen zagrljaj,

Strastveni poljubac,

Savršeno,

Prepoznatljivo,

Uštine.

 

Sve me povrati

Lažnu sliku

osmjeha navali.

Presretan

Što je svratila

Noć u dan

Pretvorila.

 

Dal to znači

Da VOLIM JE ???

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno, 08.01.2014 u 12 i 27 minuta

 

 

Bez suza će ostati, toliko će boljeti

Toliko puta pitah se

Dal sam pogriješio

Što srce sam podario.

Sve joj naivno priznao.

 

Kožu ispred kamina

Od kapitalca medvjeda poklonio.

Neka pamti me

Kao naivnog medvjeda.

 

Koji glavom platiše

Zbog iskrenosti i vrludanja.

Takva je izgleda sudbina.

 

Sada se eto po nekad čujemo

Izrezana srca vrijeđamo.

Što je bilo, ništa je

Nemože se vratiti.

 

Al ono u srcu što bijaše

uvijek će skriveno ostati.

Ma koliko se drčio, glavu dizao

Unutra izgaram, sebe kažnjavam.

 

Svakako sam pogriješio

Što olako pustih je.

Sva ta ljubav šutnjom se skrivala

Žudnjom i prepunom strašću žuborila.

 

Zakletva u meni još vijori se

Kao neki barjak čekanja

Da ako možda prispije

Među drugima prepozna ga.

 

Shvatit će da je užasno pogriješila

I kada bude htjela plakati da joj oprostim

Bez suza će ostati, toliko će boljeti.

Bez glasa nijema hodat će,

samo tišina ispričat će.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.01.2014 u 01 i 22 minuta

 

 

Valjda takav treba da bude rastanak

Otišla je

okrečuć glavu prebrzo je

zanijemilog

iz ruku ga ispustila.

 

Na usnama riječi

Zagrcnute ostale

Suzama zapečene,

Do kraja nedorečene.

 

U duši nagrnula poplava

Na srcu kamenolom tereta.

A očima rijeke tmine navalile.

 

Nitko nikog ne vidi,

tišina zaparala.

Vrata je zalupila

Kosu preko leđa zabacila.

 

Suze je kriomice satrle,

Nemože da se okrene

Posljednji pozdrav uputi.

 

Teško je tim trenutcima kontrolirati.

Najbolje što prije iz vidokruga nestati

A onda ridati, jecati, nokte pregrizati.

Valjda takav treba da bude rastanak.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.01.2014 u 05 i 22 minuta

 

 

 

Daj mi čarobnu riječ

Daj mi

Čarobnu riječ,

žudnjom te pratim.

 

Daj mi

Da osjetim onih  

usana žar.

 

Daj mi

Ono što imaš

Odavno za mene.

 

Daj mi

Da postanem dio

ljubavi  čedne

 

Sad vidiš ,

sve osjećaš

O nemirno more

Pomozi mi sad

 

Daj mi

Čarobnu riječ,žudnjom te pratim.

Daj mi

Da osjetim onih  usana žar.

Daj mi

Ono što imaš Odavno za mene.

Daj mi

Da postanem dio ljubavi  čedne.

 

Sad vidiš ,

sve osjećaš

O nemirno more

Pomozi mi sad

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.01.2014 21 i 45 minuta

TITRAJI NJENIH DODIRA

Žubori ma gdje god da se naherim.

Savršeno usne u živo joj osjetim,

Na miru me nepušta, mirnoću raskida.

A ja stara lopuža, sve se naslađujem.

Još žešće očekujem, tragove nagrćem.

 

Uzrok je onog što sam sretnički postao,

na vječnoj pečalbi ka ljubavi nedokučivoj.

Ogrnut vrckavom požudom, slapove uhvatim.

Drhtaji od čekanja kao žilet jeze postali

Sva nakostriješena,strastvena vrije u meni.

 

Postade pjesmotvorstvo u meni je čarolija.

Arhitekta svih konzola, tkanjem uokviriva

previše strasti otkriveno, a žubori nevidljiva.

Tajnom ljubavlju osnažen, strašću obogaćen.

 

Upakirano čekanje, u posebne mjesečne fajlove

Procjeđena samoća, svu masnoću tišine ispustila.

Presvučene korice, malo ljepila u suzama.

Sve na njen dolazak iščekuje,usput prijemčivije.

 

Pa se onda u kajdanku mističnih tjeskoba zavalim

Navalim na molove, ispijem sve moguće otrove

Ne mogu više da iščekujem želim da sve objavim

Da zbog nje živ sam i čarobno ponovo postojim.

 

Filigranski skrivenu ljubav tonovima ukrašavam

Iz najvećih dubina duše bisere požude izronjavam.

Sve se savršeno prikrilo, a titraji srca mira nedaju.

Na kraju ispovjed ispala,beznađem i tugom skrhana.

 

I dok svuda sve je propalo, strulilo,nepovratno prolazi

Naša ljubav, strašću iskrenom požudom sve prevazilazi.

Neka čarobna punoća usnama se šepuri, život odugovlači.

Pristigne vatromet, životni Božić nas savršenošću obeseli.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.01.2014 u 03 i 21 minuta

 

 

Riješih očima da pišem joj

Podno stijenovitih krševa,

dom maštarenja sagradih joj.

Onako kamena kućica na osami

Samo u zaljubljenoj duši mi boravi.

 

Baš šumi između nekoliko izvora

Ona se tu mojom željom nastanila.

Stari drveni prozori, propupale saksije.

I kad me tjeskoba razuzme, zalijem listove.

 

Nekako svu tu samoću i boli rastjeram

Kad pupoljke njene ljubavi ugledam.

Posadih ananas, limun i datulu

Jer njenog imena slova skrivaju.

 

U tom domu staro pero ispisuje

Na pergamentu tragove urezuje.

Samotne i mrkle noći suzama ispraćam.

Stihove jubavi dalekoj poklanjam.

 

A njeni vjetrovi kroz krošnje šibaju

Mene spominju da ne odustanem

Ljubav našu štedim i ne potrošim

I da je ama baš nikada ne zaboravim.

 

I tako se smjenjuju godišnja doba

Pristignu snjegovi, nagrnu vjetrovima nanosi

A ja pod svijećom gordo nasmijan.

Njenu žudnju iz daljine osjećam.

 

I tako svako samotno godišnje doba

Bez nje mi nekako zadojeno prolazi.

Čuvam tu tajnu ljubav u grudima

Čuvam da postoji, uskoro možda  zatreba.

 

Neutaživa želja i strast prohujale ljubavi

Koprca se, u srcu me razigrava

Neda mi da pokleknem, možda ustuknem.

I kroz snove i kroz javu je dobijam.

 

Riješih očima da pišem joj

koliko je bitna i nesalomljiva

ljubav moja jednina

 

Toni ljubiša Božić, Bugojno,05.01.2014 u 14 i 14

 

TIŠINA PUSTINJSKA

 

Prođoše okrutne četri godine.

Samo kroz maštu i stihove

Njeno ime uzdahom se spominje.

 

U svakom trenu, na svakom mjestu

Se nasmiješena skrivala.

Na sve pozive stihova il snova

Se trčkarajuć pojavljivala.

 

Niti jedan trenutak bez zračka

Njenih čuperaka se nije strefio.

Osmijeh na licu je održavala.

I odjednom, naprasno nestala.

 

Moja Bosanka, u kršu tišine nestala.

Na more je prinudno ucjenom poslali

Da se od mene i naše strasti odvoji.

Al oni neznaju kakvo je srce Bosansko.

Kad zavoli teško da nas razdvoji.

 

Izlazih na terasu kuda je hodala

Nema tragova, sve izblijedilo.

Plaža na koj bi se kupala

Burom i nemirnim jugom se satrla.

 

Ispitujem masline, dal su je susrele.

Muk, tišina pustinjska, nitko ne odgovara.

Kao da je pristigla neka zabrana.

Svi se boje da mi odgovore

Dal njen mir il nemir da ne ugroze.

 

Nitko ne pita što se mojom dušom događa.

Koliko samoću njenim nestankom oslobađa.

Pustinja neka okolo i naokolo zavladala.

Ubrzanim korakom pretražujem preostalo.

 

Nema je, kao u zemlju da je propala,

Zar je moguće da je nestala, zaboravila.

Al neka skrivena nada u meni još proziva.

Sigurnost, da čeka me, tvrdokorno ne popušta.

 

Ma čekat ću ako treba i još duge godine

Jer je nemoguće ta ljubav da nestane.

Nešto je spriječilo, nešto u mrak samoće zavilo.

Al zna, ona sigurno osjeća, da je u mojim mislima.

 

Bude se ona pojavila, onako nasmiješena

Možda sa ponekim borama, al moja zvat će se.

Sve će te bore naša ljubav da popegla

Iz pustinje  u meni izronit će čarolija..

 

A kad se pojavi, ponovo na Kupresu će da boravi…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 05.01.2014 u 05 i 22 minuta 

Suprotnosti vjetrometina

 

Kako bih volio da sam vodolija

Da nisam Lav, što  poklekne.

Po nekad kad je najteže ustukne.

A vodolija, snagom misli uzurpira.

 

A nas dvoje suprotnosti vjetrometina.

Ista nas bura neprekidno poguriva.

Plešemo tango kao travke poljanama.

Dok zgužvano htijenje samoću rastapa.

 

Niti oblačka na obzoru dugog čekanja.

Srce mi nemirom suzu koju proziva

Da podsjeti da bez nje izdržim

Nikad zaboravim, muvicu maštanja.

 

I onda se u čudnom košmaru probudim

Sa krdom suncokreta tajnovito govorim.

Čekamo da je vjetar iznenadno pošalje.

Da nam kose miluje, vrtlozima šapuće.

 

Očima  zelenih tajnama skrivenim

Na svoj mlin požudu britko navodi

Mene na tanak led odavno spremila.

Oko srca učahurila  slatkošću podsjeća.

 

Volim je, i to je neobjašnjiva čarolija

stalno propitiva, u čemu je ona posebna.

Meni najbitnija, mome srcu neodoljiva.

koji osjećaj obje strastvene žubore energije.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,03.01.2014 u 20 i 57 minuta

Nismo snovi niti iluzija

 

Ona, ljubav moja

posebna,

užasno

posesivna

i sebična.

Samo bi obrve

Gusto nakostriješila

Pa riječima

Nagrnula:

 

Moj si

Samo meni

Pripadaš.

Ne želim biti

dio sna

dio iluzije.

 

Nismo iluzija

mi bili smo

i mi još smo

i cijeli život biti ćemo…..

 

Hoću da me ždereš

tim tvojim

garavim očima.

 

Hoću da me budiš

nemirnim noćima

da me iz zagrljaja

ne ispuštaš.

 

Da niti tenutak

Ne propuštaš

Da izjaviš

Da voliš me

Da zbog mene

samo postojiš.

 

A reci mi molim te

da neću ostati

tvoja iluzija.

 

Ne želim da završim

U tvojim stihovima

A da usne mi ostanu

Presušjela  pustinja

Da nema onih dodira

Da nema naših uzdaha

 

Želim biti dio tebe

želim biti

sadašnjost

budućnost

želim

s tobom

dobro i zlo

da dijelim….

 

I kad plačeš

I kda tuga shrva te

Tad još više zagrli me

 

Podijeli pola tuge

na mojim plećima

želim da osjetiš

da samnom sve

i dobro i zlo podijeliš.

 

Više nisi dio mene

više nisi dio srca  mi

ti u meni si….

 

A tu sam,

tako blizu tebe

tik okreni se,

pogledaj

 

U drugom sazvježđu

Iz nekog prošlog života…

Zalutalu  kaznu

samoće odslužujem.

 

Tu gdje sam

moram da

boravim

živim….

a duh mi

i srce

od prvog dana

kod tebe ostali.

 

Da dobro je

sestra kazala

nikad se nisam

iz tvog zagrljaja

iščupala

 

Svaka misao dana

počinje tvojim imenom…..

 

Zato nisu snovi

i nije iluzija.

Tu smo

volimo se

postojimo

par godina već

 

Bili smo potpuni

a sad na čekanju…..

samo nadam se

da neće

to čekanje

potrajati…

 

Hoćeš moći

toliko dugo čekati.

 

I uvijek

pravu riječ

odabere.

 

Kao da iz moga

ranjenog srca

ih probire.

 

Sve što je

napisala

istinito je,

ali dok mi

ne bude

u naručju

do tada valjam je

lažnim maštanjem

prikrivajuć

samoću

doživljavam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 03.01.2014 u 15 i 35 minuta

 

 

Gdje god se pojavi

 

Gdje god se pojavi,

rusvaj napravi

svega me zaludi,

neznam kuda sam krenuo.

 

Na svakom koraku

je posesivno prizivam

i osjećam,

putuje,

u svakom trenu

mojim bićem

stanuje

 

A moja je

samo moja

i nitko to

ne shvata.

 

Kolika ljubav

se u tome prikriva.

Zato nam je sitnica

sve probleme samljeti 

uz osmijeh

sve planine

preletjeti.

 

Valjda se to

tračak ljubavi

naziva

 

a volim je  

premala je

planina

da bi sve to

prikrila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,03.01.2014 u 04 i 46 minuta

 

Kako bih volio

 

Kako bih volio

kad bih eto

samo nekoliko dana

svakog mjeseca

je prisvojio.

 

Da je jutrima

svu preokrenem,

svaki dio tijela

usnama pozdravim.

 

U svakom

dijeliću duše

da se zabravim,

a usne,

neka se

dogovaraju,

dok se tijela

nezasitno

došaptavaju.

 

O kako

volim

da je uz mene

prisutna.

 

Eto kakve sam sreće

samo žubori

u mojim pregladnjelim

snovima

i mislima.

 

Al je sve duže

I slađe vrtim

Kroz požudne stihove

Udjeljujem

Strasne dodire.

 

Al bolje i to

nego da je

pustinja u meni

da rastu

samoće

žilavi

korovi.

 

Bolje je

da ne sazna

koliko mi znači

možda bi se

uskočoperila,

nos podigla,

pa kao većina žena

…ucjenjivala.

 

No opet

kada razmislim

ona je posebna,

valja me

svojim

požudnim

snovima.

 

Nikad mi to

nebi napravila.

 

Znam da voli me

i za sve ostalo

baš briga me.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 02.01.2014 07:44 minuta

Neoborivi dokazi

Savršensto se događa 

malo se daljinom otima, 

al bruji udarima vjetrova.

 

Šumi valovima mora, 

leluja kroz duše korjenje

eto najdraže medeno moje 

u svim tim tajnama 

i tamo 

volim te.

 

 

Hvala ti Bože mili 

što je podigneš 

kada malo posrne. 

 

Što joj na rame 

pokucaš i šapneš 

da ona sve to može 

skokom da prelazi.

 

Da nema razloga 

suzu zbog nečega 

da prolomi. 

 

I odmah je 

drugačija 

i mene se 

tim momentom 

prisjeti.

  

Jer joj dozvoliš 

da me kroz maštu 

posjeti.

 

 Hvala ti 

dragi Bože 

na svim tvojim 

kaznama i djelima.

  

Sa tobom 

lakše je 

maštati 

bez njenih 

čarobnih 

usana.

 

Toni ljubiša Božić, Bugojno,02.01.2014 u 02 i 11 minuta

KAD BI ME PITALA

 

 

Kad bi me pitala

Dal Volim je,

kad bi me pitala,

bez teksta bi ostala

kada bi samo trenom

u srce mi zavirila.

 

Takav vihor nemira

bi je obmotao

u trunčici

sve iz srca

bih prenio.

 

Nikada više

nebi

niti posumnjala,

a kamoli

svaki dan

da provjerava

dal sam joj barem

109 puta rekao

da volim je.

 

Da nema smisla

praznim hodnikom

duše tumarati,

ako ona tamo

ne postoji,

i ako nekad

na kratko vrijeme

možda odluta

da se nebrinem

da isto tako

žarko

voli me.

 

E tek onda

bi shvatila

kolika ljubav

stanuje ovim

ranjenim grudima

jer nije kraj mene.

 

Al valjda

bolja vremena

dolaze,

da nas napokon

nagrade,

za dugo

strpljivo čekanje.

 

Al nje nema,

nema je

nekoliko godina,

sva se ušutila

 niti pita

niti ima poziva.

 

U meni se

samoća

razvalila.

 

Al nedam samoći

da me svega

preuzme,

da ljubav moju

ne zaboravim.

 

Samo sa njom

živ sam

i samo na taj način

ovako veseo i presretan

i bez nje savršeno postojim.

 

Što će tek biti

kada moja postane

ako mi se sve zvijezde

horoskopom poslože.

 

Ajme

koja sreća će

da me obuzme..

dok tako šutljivo

slatko

maštanje

beskonačno

čekanje

njen dolazak

predviđa.

 

Pa neka se

Dogodi,

Kada sve sazrije

Do tada Bože čuvaj je.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.01.2014 u 13 i 30 minuta

 

DAL IMAMO RAZLOGA ZA SLAVLJE

Još jednu noć su nam podvalili

Pažnju od životnih problema skrenuli.

Narod slijep pored očiju,

vole da se lažima opiju.

 

Što im veće laži i obmane serviraš

Više i snažnije ih kontroliraš

Jer oni svoju glavu neznaju koristiti

Najlakše vole gotovu laž upijati.

 

U školama valjaju gluposti

Zdravlje potrovali doktori

Zakone kriminalci ispisuju

Sve što je normalno

Nenormalnim proglašavaju..

 

Pederi, sotone, vukodlaci i vampiri

Svoja prava ljudska izborili

Teren za Pedofile  pripremili.

Jer oni djecu ne diraju

Samo se tako seksualno izražavaju.

 

Sve otrovne stvari GMO ubijanja

Zabranjeno obilježavati na policama.

Narod nesmije znati što je otrovno

Neka ne brinu, farmaciju i doktore imaju.

 

Oni će tu misiju trovanja sa osmjehom da završe

Kada Vas strpaju pod zemlju u skupe kovčege.

 

Banke su sve lažnim bezvrijednim novcem poklopile

90% svijeta porobile, a ovi preostali

Atomski udar očekuju, pa se pripremaju.

 

A Vi eto slavite, medije korumpirane pratite

Oni su tu da Vam mozak do kraja isperu

Da više neznate što je laž a što istina.

Jer uskoro će zabranjeno biti izjaviti

Da ste oca i majke plod ljubavi postali.

 

Sve će klevetanjem da proglase

ako dodirnete skrivene istine.

Vi nesmijete znati da postoji prirodno zdravlje

Jer Vas oni uvjeravaju, otrove reklamiraju

Da Vas može samo spasiti sintetična KEMIJA.

 

Da se djeca moraju vakcinama trovati

jer se rađaju sa rakom i slabi i bolesni.

A nakon toga nema što ih ne zadesi

Više vise po krvničkim bolnicama

Nego li doma sa svojim zdravim obiteljima.

 

Sve dok je pedera i degena na vlasti

A narod ovce što biraju svoje čobane

Nikada neće doći do pameti

A kamo li do prave istine.

 

Zavadi pa vladaj, onima gore odgovara

Tako se naivna masa kontrolira.

Možeš im dijete ukrasti

I inetersu SVOG narodnog političara

 će draga srca budzašto ga prodati.

 

A kasnije nakon godina siromašluka

Oni gore debeli razuzadani postat će

A vi dole u blatu bijede gledajte

Sve je to tzv demokracija

Sve Vam oduzima, dužni ste plaćati

Da se njihovi hirovi porezima namire.

 

Pa eto Vam slavite

Sa svih ovih nebitnih stvari

Pamet okrenite,

dostaVam je svojih problema

Tko će još o susjedu da razmišlja

A tek koga interesira svjetska politika.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.01.2014 u 12 i 15 minuta

 

EH DA SAMO ONA ZNA

 

 

Protunjala još i još jedna nova godina

zašto je dočikati, što od nje pobogu očekivati..

Vrelina mi ne dozvoljava da oči zatvorim,

sav se u vatru pretvorim pa bukvalno izgaram,

fale mi vatrene usne da ovaj plamen u meni primire,

da se dvije duše napokon i strastveno vječno sastave.

 

Eh da ona samo zna… koliko je važna karika moga bivanja,

koliko je važan kotač svih mojih životnih događanja,

da sam bez nje presušjeli vodopad  duševnog užasa,

 

Eh da samo ona zna kako je pusta svaka mili sekunda

a koliko tek ovih nekoliko samotnih teških godina.

I da nas sve prisiljenija udaljenija sazvježđa 

vremenom tolikom silinom opet posesivno spajaju,

dok usnama i tijelu nedaju da se barem trenutkom dodirnu.

 

No duša i srce o svemu ne mogu da svo to prešute,

ne mogu da se ne pobune i napokon nešto ne prozbore.

Kao da se u isti moment svaki put kriomice eto dogovore

da jedno drugo vječnošću imaju i to duboko u sebi osjećaju.

 

Eh da ona zna…istim trenom bi shvatila

eh da ona zna,al eto tako je kako nam se i događa

Žudnja nezasitno progovara ,niti trena na miru ne ostavlja.

pamet na periferiji razuma svaki put usamljenu ostavlja

 

Eh da samo ona zna, sve bi shvatila da je muvica ,

tračak savršenog samo moga divnog sazvježđa.

 

I mada je tek prispjela nova godina

Kanadu snijegom zamotala,

u njenom sazvježđu

kao u Australiji

vreli rasturaju vjetrovi

 

Eh da samo ona zna

sve bi shvatila

 

Ljubav je knjiga nikad završila

uvijek nedostatak listova bi potraživala

da se posvjedoči

da još toliko toga

u duši ima da se pokloni

 

Eh da on samo zna…

Nova godina  isto kao i prošle mi je otima

već satima zakoračala

Ništa na bolje mi nije pokrenula

Jednostavno fali mi u grudima

Eh da samo ona zna …

nikada za nikad me nebi onog dana napustila

 

 Toni Ljubiša Božić, Bugojno,

01.01.2014 jutro rano 04 i 35 minuta