Gledam u daljinu bez smisla i nadanja

 

Nikad me ovako sablasni osjećaj nije strefio.

Nikad se ovako jadan, pust  i samotan

totalno potpuno prazan  nisam osjećao.

Sve okolo što hoda i kreće se prazno je.

 

Gledam u daljinu bez smisla i nadanja.

Gledam a u meni tuga rapsodiju sasula.

Nekako sve skršeno, sablasno me pritišće.

Potonule su sve slike, otišlo je  nadanje.

 

Neprestana borba sa željama utihnula.

Strasti su presušile, požude baš nestale.

Nekakva patanja samog sa sobom obuzima.

Sve što je snagu davalo, naprasno nestalo.

 

Bogu sam zahvaljivao što sam je barem imao.

Što smo jako kratke savršene trenutke uživali.

Što smo na poseban način jedno drugo imali.

Među nama božija savršena ljubav se dešavala.

 

A sada, da me netko ugleda nebi shvatio

što se to u meni tako teško sablasno polomilo.

Sjaj u očima zagasilo, suze vrhovima naginju.

Jedva ih susprežem dok u grlu jadi otkidaju.

 

Kako je sablasno biti napušten sam i odbačen.

Nekako na prazninu ledenu leđima naslonjen.

Uzdišem, dok suze na jedvite jade zaustavljam.

Čemu smisao ostanka, ako je ljubav nestala.

 

Kažu da izdržim. vrijeme će da rane preporodi.

Možda ću da se nekada ispravim, al boli me.

Boli me što ću sam da nastavljam,a teško je.

A oganj iz njenih očiju prati me, ne popušta.

 

Izluđuje me istina da me više nikada neće vidjeti

da te usne zauvijek više neću žarko ljubiti

da je sve ono što smo imali bukvalno nestalo

Dok zaborav pokušava prevarom da me primiri.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.09.2014 u 20:37 minuta

Nemoj nikada da pomisliš

Premlada je, kažu mi teologiju kriomice studira.

Svoj život i svijet oko sebe uzastopno analizira.

Nedavno je ljubav života tragično bolno izgubila

Otišao je… tek tako tiho bez mogućeg pozdrava.

 

Praznina je tolika pusta, bolna nagrnula I nastala.

Sada se na neki način drugima podmuklo osvećuje

Do svog srca postavlja zamke I prepreke nemira

Postala je sama sebi otužna i u dubini jako ranjiva.

 

Onda sam joj prišao, pramen sa čela usnama sklonio.

Suze u očima su mi sve govorile, samo su čekale.

Bijaše to poljubac koji još uvijek toplo osjećam.

Kaput samoće sam pregrnuo i laku noć joj poželio

 

Nemoj nikada da pomisliš da tebi leđa okrenem, 

ima cijeli svijet da preokrenem da te pronađem 

i kleknem i kroz suze zamolim da me prihvatiš

da uz mene preostalio dio života u zagrljaju provodiš.

 

Shvataš li da sam ludo ludo zaljubljen i jako boli me

kad si tužna il bilo kako ranjena, želim te na grudima

želim samo osmijeh na tvom licu od sreće da se presijava

da ti budem oko vrata amajlija najslađa i najsretnija.

 

Eto dajem ti ispred sebe nekolike godine, razmišljaj

Svoj život na tanane izanaliziraj, pa odluči se.

Prozor moje duše za tebe širom je samotno otvoren.

Do tebe je dal pristižeš da toplim osmjehom samoću prebrišeš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.09.2014 u 22:33 minuta

Treba mi vremena da opet dobro, jako dobro razmislim.

 

U posljednje vrijeme

prečesto puta poželim

da sve bestraga nestane

da se jednostavno ugasim.

 

Da sve tragove iza sebe saperem

il vjetrovima zaborava prekrijem –

I onda da me suze muljem prošlosti zagrnu

i da sve u meni skršeno jednostavno nakon toga nestane,

pa se preporođen uzdignem i na sve zaboravim..

Jer imam osjećaj kada nekog iskreno potpuno zavolim

Da ga u kratko vrijeme niti kriv ni dužan zauvijek izgubim.

 

Dal se opet isplati srce cijepati na dlanu ga polagati

Kada me isto bolno klatno samoće ostavljenog ošine.

Treba mi vremena da opet dobro, jako dobro  razmislim.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,10.09.2014 u 23:22 minuta