U svijetu u kojem živimo većinom smo nažalost okruženi ljudskom moralnom BIŽUTERIJOM.
STRAŠNI , STRAŠNI RAT
Bile su to surove i teške godine sa toliko životnih obrta, nedoumica i previranja da je bilo nemoguće odlučiti kuda i
sa kime da se krene.
On je uzoran građanin , ali nažalost nije 100 % čist. On je ipak mješavina vjera koja je izdaja roda svoga ili nekoga drugoga.. On je sigurno špijun tamo neke strane,
jer ti mješanci su uvijek bili nedovoljno ludi da prate nacionalne budale.
U njih su svi sumnjali, na koju će stranu da prevagnu ?
Dođoše prvi pobjednici, zauzeše grad.
Njemu kao školovanom čovjeku nude da doprinese u borbi za pravedne stvari i pokaže svoju lojalnost tako što će sa ostalim miješanim ili drugim lojalnim sumnjivcima* dobrovoljno* kopati zemunice i rovove za obranu slobode.
Oni to strašno cijene, kao nagradu daju konzervi i cigara dovoljno za petoricu. Nakon izgubljenih bitaka, isti „dragovoljni“ kopači rovova i zemunica bivaju osumnjičeni kao nedovoljno vjerni te bivaju nagrađeni psihološkim ispiranjem.. Onim, lošije sreće, nagrada je laganim batinjanjem po bubrezima kundacima od mekog Stradivarijevog drveta od kojeg je možda pravio svoje violine.
Ponovo pobjede, pobjedničke vojske slave, naravno, i odabrani kopači nose dio zasluge. Dobivaju slobodne dane da se okupaju i posjete svoje najdraže, ako su još uvijek u svojim domovima.
Vesele se što su zajedno i što su preživjeli još jednu radnu akciju na fronti.
Svaka vojska ima svoje uspone i padove.
« Dok se jednom ne smrkne drugom se ne svane «
Odjednom obrat, druga strana upada i oslobađa kopače rovova.
Stigla je sloboda,ponadaše se! ?
Zalud, opet pobjedničko ispiranje mozgova.
Zbog toga što niste bili na pravoj strani, mi vam ne možemo vjerovati, nudimo vam isti posao održavanja rovova i zemunica, ali za više konzervi i šećera .
Jedne noći , ili skoro svake treće noći, dolazi pijana ekipa ratnih sudija da odredi kazne radnom vodu, koji po njihovoj procjeni pripada neprijateljskoj strani.
Opet marisana, Stradivarijevi kundaci su vjecna opsesija ratnika.
Znate li da i lišće kad se jede silom i nema tako loš ukus ?
Čak i kada vam u hranu uspu kilu soli ne osjeti sa da je baš toliko preslana.
čudno je kako čovjek zvani životinja može da izdrži
kao mnostvo životinja.
Jedne mracne, tamne noći prozvan je školovani . Izdvajaju ga u zasebnu crnu sobu a jedan veliki borac je posebno kivan. Okrenut leđima ka zidu školovani recituje u bolu. U boračkoj inspiraciji „ratnik“ mu prelazi neumorno preko klavijature REBARA sve dok mu prsti šaka nisu utrnuli od silnoga preslušavanje Bethovenove 9 Simfonije na već potamnjelom grudnom košu.
Solidarna Vojna komisija u tišini promatra i
odslušava harmoniju jecaja.
Odjednom, isti izbezumljeni „heroj“ shvati svu strahotu svoga cina.
Tući pametnije, starije od sebe, mirisati njihova natucena lica kako krvare i nemoćno tuguju.
Zbog toga polaže svoju žrtvu na stomak da se opusti, a zatim prelazi na humanije sviranje nogama po klavijaturi glave, rebara i ostalih ležećih dijelova mudraca.
NAJVIŠI, nas nevine čuva.
Rat je završio !
O, hvala ti Veliki za svu podršku i snagu koju si nam davao tokom svih teških dana koje trebamo što prije zaboraviti.
Mir se uspostavio, pametni polako dolaze na svoja mjesta i
sistem se uspostavlja.
Jenog dana muzičar- „ratnik“ dolazi kod zrtvovanog i nudi pomoć .
Ako vas netko samo mrko pogleda, meni se javite i ja ću vas zaštititi .
Nakon 10 mjeseci, ponovo dolazi muzičar- borac i plače! Molim vas, pomozite mi , majka mi umire, hitno su mi potrebni lijekovi!
.
Sukobi dostojanstva i nečiste savjesti,
Ponosa i srama.
«Idi i pomaži ljudima» zvonile su riječi u ušima njegovim.
Isti školovani, širokog srca, posjećuje majku „junaka“ koju itekako DOBRO poznaje i poštuje. Ona mu se strašno obradovala. Pa on je bio razrednik njenom dragom sinu. Pitala ga za zdravlje i obitelj. Plakali su zajedno dok je to njen „hrabri“sin , veliki borac za slobodu svoga naroda posramljeno promatrao.
Nakon 15 dana isti školovani nabavlja skupe lijekove, skupo plaćene i teško dopremljene iz Švicarske.
To je bilo malo bogatstvo za to ratno doba, ali za ljude na dobrom glasu, dobre duše i čistog duha školovani je u stanju i svoj život dati.
Borčeva majka ponovo plače i kaže: Pa, dragi profesore, ti nas čitav život pomažeš, mog sina dok je bio u školi i mene sada na umoru.
Profesor odgovara:. Draga majko, za vas bih dao i zadnju kap krvi, ali za vašeg sina , nisam više siguran, sad mi ga je žao što je jadan i usamljen u bolu svom.
« Neka mu Veliki oprosti za ono što je radio. «
Majka, šokirana riječima školovanog pita sina „borca“:
Što to znače riječi učenoga i cijenjenoga čovjeka?
Pa ako nam je itko valjao i pomagao u našem životu,
to je tvoj dragi profesor.
Sin, strašni ratnik jeca i preklinje majku i profesora za oproštaj.
«Majko, mene su lagali,a ja sam im vjerovao da profa nije na našoj strani, da profa je extremista, da nije naše vjere i da mu se ne može vjerovati. «
Srami se sine, a mene je još više, mislih da sam odgojila poštenog i pametnog čovjeka.
Iskrenih, suznih očiju iz dubine njene i plemenite duše.
prilazi profesoru i moli za oproštaj .
Mučno je bilo gledati profesoru, što otkri istinu majci, bijaše to najbolja životna lekcija za ratnika.
Sveta knjiga kaže: » Tko tebe kamenom, ti njega kruhom.»
Školovani podiže slomljenog ratnika, briše suze sa njegovog mladog lica i govori:
Sveta knjiga kaže: «Ako me ne poznaš, zašto mi sudiš?»
Ipak, oprosti mu Veliki, mlad je, i nije znao što radi.
Samo ljudi plemenitog srca i odabrani, mogu vidjeti i biti povlašteni da se kreću ka istoku svjetlosti.
Rat je završen.
Mir je!
školovani ide uzdignuta čela i ponosan na svoja djela,
nagrađen od Najvišeg.
«Kako posiješ tako ćeš i žnjeti»
Ubrzo nagradeni upoznaje mudrace, širokih vidika i plemenitih osjećanja te zajedno uviđaju da su oni izabrani da budu svjetionici magičnog istoka.
Tolerancija i praštanje dio su ljudske dobrote.
Samo posebni to mogu i oni su odabrani.
LJUDSKE DUŠE SE GUBE, PADAJU, PATE, LUTAJU,
SLIJEPE PORED OČIJU SVOJIH.
KAMEN PO KAMEN POTOCIMA ZNOJA
POLAKO NIČU IZGUBLJENIH DUŠA SVJETIONICI
POKAZUJUĆI LJUDIMA U ŽIVOTNOM MRAKU
KUDA I KOJIM PUTEM DA KRENU .
RAD NADAHNJUJE I OPLEMENJUJE .
VODIČIMA HODAČA NOĆNIH.
UČENICI, POMOĆNICI SA MAJSTORIMA ZRELIM
NADGRAĐUJU DUŠU,
DOK BURE I JUGA BATINAJU, ŠIBAJU
ISPUCALA TIJELA ZIDOVA.
GRADITELJI SVJETIONIKA TIHO I SA PONOSOM
ULAZE I OSTAJU POVIJEST.
BIH, Travanj/ April 2001
toni"s poetry 