Zašto nemogu da ti odolim

 

Zašto nemogu da ti odolim

zašto usana ne mogu da napojim,

zašto sam toliko opsesivno opčinjen,

zašto gladujem i što više imam te

još žešće želim i trebam te..

što si tim očima ugradila ,zarazila

popute čarolije i blještavila,

kojom frekvencijom si uši začarala,

koji otrovom usne si natopila

bez njih sablasno teško idržavam..

iz koje galaksije si poslana,dolaziš,

kako si neprimjetno do mene prispjela,

kako olako u ta njedra me ubacila

Kad  u oči ti zavirim, Zašto zanijemim

Jer si vagon ljubavi za mene spremila.

Jedva čekam , užasno jedva izdržavam

Svako jutro da dočekam, pisma prelistavam

U svakom miris požudnih usana osjetim

Jednostavno imam te , jednostavno poludim.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,31.12.2015 u 18:18 minuta

 

Strpljenje trebam ispijati, nadu ubijeđivati.

 

Njeni bi se možda složili.

Al su joj brata kasnije rodili

Nešto mu baš i nisam drag.

Moralne norme sam prekšio.

 

Setru mu prestrasno zavolio.

A sve se daleko kasnije desilo

Nego što su bilo što posumnjali.

Ljubav među nama se rojila.

 

Bez i jednog dodira il poljubca.

Jednostavno se duše ušunjale.

Jedna drugoj sudbinu pogodile.

Nema vraćanja, odredila sudbina.

 

A sa njom kao da provedoh godine.

Toliko o njoj znam i sve osjećam.

Svaku joj tugu i bol predosjećam.

Nevidljiva čarolija nas sjedinjuje.

 

A brata tko šljivi, ništa ne odlučuje.

Samo strpljenje trebam ispijati

Svakodnevno nadu ubijeđivati.

Da me prati i nikad ne odustaje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,31.12.2015 u 20:01 minuta

Ludo zaljubljeni odlaze

 

Njih dvoje luđački zaljubljeni

Jedno drugom u krilo bi zajeslo

Sve što imaju sve što su stvorili

Bez razmišljanja bi napustili.

 

Kao da ih je nešto proklelo

Kad da im je pamet začaralo.

Vole se neizmjerno do ludila.

Misle ljubav im dar je od Boga.

 

A drugi rekli bi nema što nemaju.

Sve u životu su stvorili, izgradili.

I opet im nevalja, duša oplakiva.

Neznaju da srca su im slomljena.

 

Djeca im sretno odrastaju, putuju.

Muževi i žene gospoda poznata.

Al njih dvoje tuga samoće odrala.

Jedno drugo su preljubom probali.

 

Od tada sve što imaju ne vrijedi im.

Istog trena bez razmišljanja bi napustili.

Negdje daleko od sviju se sklonili.

Ono preostalog života odživjeli.

 

Kažu nitko ih nemože shvatiti.

Ljubav dođe kratko traje i nestane

S konja na magarca bi zasjeli.

ONI nisu dobro, baš su poludili.

 

Zajedno su šetali, sve kupovali

ispod ruke se držali, tepali

osmijeh sreće ih pratio

suze na mrazu rosile

u ledenice se pretvarale.

 

No oni su zadrli , ne popuštaju

Budućnost daleku planiraju

Sve će što treba da odrade

Dok ne dobiju poziv sudbine.

Nakon toga nepovratno

Ludo  zaljubljeni odlaze.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,31.12.2015 u 11:35 minuta

 

 

Netko je buru noćas baš drsko naljutio

 

Netko je buru noćas baš drsko naljutio

Iz takta je očigledno izbacio rasturio.

Pa želi svima da se nekako osveti

Zaljubljenim sklonište da razvali

Da se preljub slučajno ne dogodi.

 

Krezavim zubima bura dere kamenje

u duši sjeta raširila širom prozore

njene slike pred mene prosipa

tuga bi na silu vlast da preuzme

da mi vreće suza na srce natovari .

 

Al ja tvrdoglavo gordo nedam se

Njen savršeni osmijeh odabirem

vatru njenih usana potpirujem

tako se sretnički najbolje osjećam.

 

Rekla bi opet smo godinu ispratili

A ne, ne nismo godinu ispratili ,

samo dan smo uzaludu protratili

tako manje tužno i bolnije izgleda

tako manje sjeta ima prostora

da ovaj mir maštanja narušava

 

Kad god si uz mene

kad god te osjetim

srce zatreperi

kao dječarac se razigra

oko nezasitnih usana

kao najdražu igračku 

da kriomice preotima.

 

Ovo vrijeme bukvano podivljalo

kao iz razočaranih ljudskih duša

da je razuzdano izluđeno pobjeglo.

Sve bi oko sebe da poruše

da iza njih samo pustoš ostane,

kao da su jedini na svijetu preostali

 

Ovo neda niti snjegu da se normalno ispada

raznese ga u trenu kao loše vijesti sa zapada

A da se zaljubljenih za mišljenje priupita,

da se prozor njihovih duša krajičkom otvori

ajme što bi bonaca izobilja zavladala,

proljeće se nikad nebi mijenjalo

sve bi slavljenički zabeharalo

savršenom srećom olistalo.

 

Vojim te , obožavajuć vojim

i kad u kampu bura zasvira

zaljubljenim trenutke poremti

u naručje mi slatko doletiš.

 

Cijelu noć uz meni si bila

I opet svoj žderavi apetit

nisi napokon trunke zasitila

 

Daj mi malo zraka

daj mi malo šanse

da oke trenom zatvorim.

 

Ma nikad mi te nije

dosta shvati tooo

Uvijek mi malo te

ovim ispucalim usnama

 

Promatram ovo vani sivilo

da  mi svoje kandže

podle sjete ne nabaci.

 

Sreća usne tvoje na svojim osjetim

onako slasno zatvorenih očiju

opet u zagrljaj nezasitno ti doletim .

 

A dan u trenu se preporodi

duši mi najljepše trenutke poklanja

i neka te imam ovako na daljinu

barem ovako se duša protiv samoće  bori 

neda tuzi  da je polako ne izdere

da se ova ljubav ošteti il raspadne.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,31.12.2015 u 10:13 minuta

 

Oboje se sigurno pitaju, gdje su pogriješili

 

Oni se više sigurno nevole

Definitivno napokon puklo je

Među njima se nešto dešava

Strastvena ljubav eto nestala.

 

Kod njega podočnjaci podbuli.

Kad kući kasno pristigne, svrati.

U sobu po nekad joj uleti, poželi.

Al glavu je okrenula, zaspala.

 

Nema više zagrljaja toplih dočeka

Sve se nekakva hladnoća usadila.

Nekako u kući sivilo baš ogadilo.

Sve im se u bescjenje pretvorilo.

 

Sve što su gradili zajedno ulagali

Postalo je skladište  tuge i sjećanja.

Ljubavi tračka više nema,sve zamrlo.

Nekad bi klekao, suzama oprost tražio.

 

Preko stola službeno se promatraju.

Jedno drugom otvorenih karti igraju.

Nema ljubomore, napokon sve gotovo je.

Djeca su ostala da se sa njima odrasta.

 

Nema više dodira i zajedničkog kreveta.

U drugu sobu se zaključana preselila.

Mačka ljubimica ispred vrata je ostala.

Više se udaljava,a tako blizu usana dodira.

 

Oboje se sigurno pitaju, gdje su pogriješili.

Kako su zastranili, uzajamno ohladili.

A tek 20 godina zajedničkih prošlo je.

Pored onakve ljubavi tragedija ispala.

 

Očigledno su kule ljubavi maštom gradili

Pa gradove snova i pijeska suzama srušili.

Bezdan, provalije samoće drsko sačekuje.

Duboko u srcu polomljena bolno razdire.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.12.2015 u 23:40 minuta

 

 

Silvestrovo, zar opet nemam te

 

Neka instrumentala

U duši mi se zavrtila

Nekako sjetu probudila.

Fališ mi da te osjetim.

 

Sada bih te mila jube

strasno zagrlio i ljubio

Lagano zgrljeni bi plesali

poljubac nebi prekidali.

 

Samo po nekad bi

tračkom udahnuli

da usne  bez daha

nebi slučajno poplavile

pa u nesvijest strasti

nas iznenadno bacile.

 

Istim grijehom se pojavljuješ.

Bez najave u srcu odzvanjaš

Bosonoga na usne upadaš.

A Silvestrovo veče se nadvilo.

 

I dok te zagrljenu trunke ne ispuštam.

Oči prepune magle suzama sapiram.

Sjeta me na proste faktore razlaže.

Silvestrovo  će, zar opet nemam te.

 

Totalne sušte suprotnosti maštaju.

Jedno drugo bi nezasitno da imaju.

Prskalice raspršuju, ponoć pristiže.

Crkvena zvona slavlje najavljuju.

 

Miris kolača na rosnim usnama.

Toliko tvoga volim strasno da osjetim.

Stari sat se previja, lanac se otego

I on bi strasnoj ljubavi svjedočio.

 

I onda oči otvorim sebe promotrim

Sam u sobi u suzama se rasplesao.

Kao da sam te tog divnog momenta

Pored sebe tako strasno grlio i ljubio.

 

Nova godina se kao i uvijek došuljala,

Lopovski tiho na prstima kazalje poklopila.

A nas dvoje daljinom spojeni žudimo.

Potajno nadamo naše vrijeme uskoro dolazi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.12.2015 u 22:15 minuta

 

Previše puta mu opraštala

Skriven iza njenog čuperka je promatram.

Završni oproštajni razgovor mu upućuje.

Moju snagu na svome ramenu naslućuje.

Nema više šansi, na posljetku ga ostavlja.

 

Samo šutke promatram huju joj analiziram…

Toliko puta sam ti oprostila, sebe pogazila.

Toliko puta od sebe budalu, ovcu napravila.

E sada dosta je, prekršilo je, zauvijek odlazim.

 

Nemoj me moliti, nemoj suze laži kao puštati.

Kao bršljen si dosadan, trunke ne popuštaš.

Uzalud gužvaš svoje sjećanje, ovako više ne ide.

Konačno sam odlučila, ljubav života pronašla.

 

Nemoj sada od rastanka dramu tuge da izvodiš.

Neću ti više dati šancu da mi dušu pocijepaš,

Neću da mi se srce u paramparčad isjeckaš.

Malo svoje poteze zadnjih godina analiziraj.

 

Mislio si ona mlađa je i po tebi puno vrijednija.

O zube ti se njena mladost razbila, kaješ se.

Svoje pogreške sada skupo plaćaj, odboluj.

Na moj prag se više nevraćaj,ovo je oproštaj.

 

Proći će mnogo godina, mirisat će tvoj jastuk

Od mog tijela i strasnih  požudnih ovih usana.

Idi  novu sreću pokušaj da pronađeš, možda

Možda te sreća posluži pa mrvicu uspiješ.

 

Al znam, ma 100% sam sigurna grist će te kajanje.

Ovaku ženu i ljubav nikad nećeš zapamti imati.

Klečat ćeš, moliti boga da ti oprosti, al kasno je.

Napuštam strasni zagrljaj i lažno toplo naručje.

 

Al da znaš kod mene ima za puno ljubavi vremena.

Dok si tamo lutao i meni je tračkom ljubav prispjela.

Sada čekam da me oslobodiš, da napokon oči otvorim

I ovo malo života što je ostalo sa nekim da podijelim.

 

Onako gordo je ustala, vrata za sobom ponosno zatvorila.

U očima mu ugledah vodopad suza izraz kroz gorko kajanje.

Onako kroz prozor je pratio već je u mome zagrljaju odšetala.

Ovu moju ljubav je napokon potpuno beskrajno zaslužila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.12.2015 u 21:13 minuta

 

Što bi se samnom bože desilo

  

Što bi se samnom bože desilo

Kad bi je srcu nedaj bože otelo.

Ako žele da be naprasno ubiju

Neka sjećanje mržnjom zatruju.

 

Da je nasilno bolno zaboravljam.

Kao ostavljeni pas suzama ispraćam.

Sve oko mene bi se nepovratno skršilo

Krila bi bol i tuga spalila, srcem razorila.

 

Ne želim da je gubim niti trena zaboravljam.

Tim crnim podlim mislima teško se otimam.

Netko nam kletve nabacuje da srca zatruje.

Ne vjeruj ljubavi sve što kažu, lažu, podmeću.

 

Još uvijek isti osmjeh za tebe držim u grudima.

Ne želim ovu ljubav da otkrivam il da je rasipam.

Tamo sam na starom mjestu žudnje te sačekujem.

Dane i godine ne želim da prebrojavam, ne odustajem.

 

Ovu ljubav nasljedišmo iz prošlih života u genima.

Tad si me potpuno nepovratno uz sebe vezala.

I toliko života smo čekali da bi se napokon spojili.

Ovo nisu laži,ovo nisu čarolije , zauvijek volim te.

 

Sjeti se grijeh nas je neprimjetno u trenu spojio.

Na tvojim usnama galaksiju nemira sam otkrio.

Od tada ne želim da pomislim il da razmišljam

Što bi se samnom bože desilo kad bih te izgubio.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.12.2015 u 17:27 minuta

 

 

 

Osjećam kroz što sve prolazi, čemu odoljeva

Ovog trena vidim je, čisto, jasno osjećam.

Osjećam kroz što prolazi, čemu odoljeva.

Samo mogu onako mislima iz dubine srca

Da joj poručim uz nju sam, za nju postojim.

 

Znam ovog momenta svađa se, vrišti, prepire.

Gorak i čudan neki nepoznat bjes iz nje navire.

Osjećam tamo ništa nije dobro i nekako nevalja.

Sa njim bi sve da podere, da sve odnese poplava.

 

Tako sam siguran da sve moje misli do nje dopiru.

Snagu daju joj zajedno svemu se čvrsto odupiru.

Ona zna gdje ima sigurno doživotno sklonište.

Samo neka odluči, sve prelomi i nek mi se pojavi.

 

Nakon toga sve ispočetka budemo zajedno trpjeli.

Al na bolji put bez svađa i mržnje budemo izašli.

Čeka nas naše sklonište, na tajnom mjestu brvnara.

Tako blizu njenog srca tako blizu, blizu njenog prozora.

 

Učim je da tugu osmijehom iz duše što češće sapire.

Da sve prozore i vrata tuzi naprasno čvrsto zatvori.

Da se što prije bol i tuga iz grudi u momentu otopi.

I onda mirne duše oči nek zatvori i mene poljubi.

 

Nije lako sam,odvojen od sviju sa tugom se boriti..

Ona te melje, srce u trenu može užasom ogoljeti.

Da samo ljuštura sjećanja nekog trulog ostane.

I nikad ne preboli a to teško je i sjeta te razori.

 

Ovog trena vidim je, čisto, jasno osjećam.

Osjećam kroz što prolazi, čemu odoljeva.

Samo mogu onako mislima iz dubine srca

Da joj poručim uz nju sam, za nju postojim.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.12.2015 u 17:02 minuta

 

 

U njen grad što prije doseljavam

 

U posljednje vrijeme nemirne misli me hvataju.

Uzburkalo se, probudilo, srce vragolanski raspirilo.

Željeh barem jednom godišnje da je susretnem.

Bar jedan dan tim usnama na tom tijelu prometnem

 

Kao zvijer postao sam prevrtljiva ljubavi proždrljiva.

 A sada svakog dana želim da je gutajuć promatram.

Da susrećem onako u prolazu, pogledima dam lozinku.

Da nitko ne primjeti da se među nama nešto ophodi.

 

Ako oči širom otvorim toliko toga uzdahom  prozborim.

Ako glavu pognem kao stranac je, tad je ne poznajem

Znači da fali mi, u zagrljaj što prije želim je dovesti.

Shvatit će, vrijeme da se ukrade pronaći će, osjećam.

 

A onda u našoj kolibi u kampu našeg skrivanja i čekanja

Pregršt ljubavi jedva usne suspreže jedva strasti odoljeva.

I jednostavno više nemam izbora donešena je odluka.

U njen grad što prije doseljavam, duši i srcu udovoljavam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.12.2015 u 16:52 minuta

 

Do kada će sve ovo ludilo trajati, ne razmišljam

 

Da ne zaboravim koliko te želim i volim

da ne zaboravim da ti svake 10-te minute

iz dubine duše ponovim slatko zarobim

puno značiš mi i uvijek kad pored mene si

da opet ovim usnama neizmjerno fališ mi.

 

Gdje baš sada da me drmaju slatki razlozi.

Gdje baš sad njen lik svakog trena zaokupi.

Davno napustih 18-te, tako žestoko volim je.

Nešto me život na tanak led strasti navlači.

 

Rekli bi ,njegove godine to više nikako ne ide.

Al oni neznaju žudne duboke strasne razloge.

Oni ovoliku ljubav nemogu da trenom osjete.

Izgleda sudbina mladost opet mi  poklonila.

 

I dosta vješto se u mladosti opet snalazim.

Prepreke i zamke života olako zaobilazim.

Do kada će sve ovo ludilo trajati, ne razmišljam.

Jer svaki moment i tren želim da joj poklonim. 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.12.2015 u 23:18 minuta

 

Ma tko od mene tad može biti sretniji, nepostoji…

  

Kad god mi zafali, kao iz duše trenom nestane

Onaj tužni odurni mol me podlo hinjski obuzme.

Pa sve nešto nasilno pokušavam da ne razmišljam.

Gitara sve pobrka, kao da neznam kud udaram.

 

Jednostavno nedostaje, u svakom smislu prazno je.

Sjeta obuzme, nekako svega me zgrabi ne popušta.

Tišina obuzme, suze svoje kolo povedu, pa uguše.

Fali,srce teško samoću podnosi, ljubavi me nauči.

 

I onda lopovski u dušu dublje skrivećki provirim.

Nanovo drage oke,meke usne nezasitno potražim.

Još brdo sitnica iz stare škrinje sjećanja nakupim.

Nedavno prošle slike nanovo okupim, zasvijetlim.

 

I tako ni sam neznam kako se usamljen snalazim

Pronalazim načine, prigušim tugu da ne obuzima.

Vrtim i vraćam samo draga sjećanja, da izdržim.

Rukave zavrćem, sa gitarom i žudnjom putujem.

 

I onda upregnem naše kočije, tamo žudno čeka me.

Preko leđa bi tuniku nabacila,pa bih je prepoznao.

A čuperci drage kose ispod kape vragolasto bi virili.

Ove prste požude nezasitno bi prizivali da uskoče.

 

I sada kad prelistavam album i knjigu sjećanja.

Sjetim se recitacija, njenih suza, tihog tepanja.

Samo bi oči sklopila, najslađi poljubac podarila.

Ma tko od mene tad može biti sretniji, nepostoji…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.12.2015 u 22:28 minuta

 

 

Zaspat će oboje, al ipak s razlogom kasnije

 

Da samo laku noć poželim

prije nego koju šapčuć

na uho ne progovorim

nekako prazno je,ne ide.

 

Želim je romantično da uspavam.

Možda pjevušeć,tepajuć stihove.

Ne ipak bolje je da grleć ljubim je.

Onako tijelo uz tijelo sljepljeno.

 

Zagrljaje nekako naoštrim da osjeti

Kako se posebnost stalno događa.

Kako ljubav žubori u našim tijelima.

Pa kad se raspali strastvena požuda.

 

Zaspat će oboje, al ipak s razlogom kasnije.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 30.12.2015 u 09:12 minuta

Izgleda ono pravilo se potvrđuje, srodne duše ipak negdje postoje

 

Žudim gutam usne ti procvale,

ispijam oke ti vriskom nestašne.

U duši smješak sreće nastanio

od kad usne slasno sam kušao.

 

Iz mene ne da ljubav pršti

nego beharima procvjetava

Sunce izbija na trenutke

u zagrljaju ti milo podsjeća.

 

I kad magla drsko prispije

ovu ljubav dirnut nesmije

Ljubavlju bih je upalio

u trenu da spržena nestane.

 

Zrikavci  srcem luđački pjevaju

ime ti vriskom žarko uzvikuju.

koju ljubav mi imamo milo moje

koju ljubav..kako neprocjenljivo.

 

Nekako kad zaluđen pomislim

samo 10 minuta u zagrljaju ti doživim

jedva da bi 7 dana nekak se patio

teško bez požudnog obroka usana izdržao.

 

Hvala ti Bože svemogući, jeste grijeh,

al mi smo samo u ovom jadu izgurali

stanje duše i srca mrvicom popravili,

smisao u iskrenoj pravoj ljubavi pronašli.

 

Hvala ti bože što nam tajnu održavaš

kriomice ljubav barem nadanjem dopuštaš

vjerujem da ćeš nam Bogo dragi kao do sada

vodu na naš mlin sudbine kriomice da navodiš.

 

Ona sa beskrajne pučine ljubavi

polako plimom života dolazi,

 czunami strasti sreće najavljuje

Godinama da me mazi i miluje.

 

Sve naše tajne voskom beskraja sam stopio

da bi tragove žudnje zavarali, pa nestali

ma gdje me ona nađe pored tolikih pastuha

neka dobro razmisli dal je pogriješila.

 

Dobila čovjeka u prolazu života

što vjetar daškom trenom na usne joj otpuhnuo

Izgleda ono pravilo se potvrđuje,

srodne duše ipak negdje postoje.

 

Nemas pojma kako se gordo ponosno osjećam

kada ti tračke ove zanosne neobjašnjive ljubavi

nesebično izobiljem ovim osmijehom poklanjam

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.12.2015 u 13:23 minuta

 

 

Kad se mladost razgoropadi

 

S Muvicom ne želim samo božić da provodim.

Svakodnevno pored sebe želim da je osjetim.

Dok njenim usnama šapućem, da srcem odjekujem.

Da se ona lepršava mladost u nama razgorpadi.

 

Da se smisao života prepun sreće ponovo probudi.

A skromnost u nama raspjevana duboko ostaje.

Zajednička buduća obitelj u mislima tiho odjekuje.

 

A mi iz staraca u mladost se zaljubljenički vraćamo.

Dječiji bljesak u očima blagoslov dušama nosimo

I sve oko nas trenom procvjeta mladošću se preporodi.

 

Ruka u ruci, djelići skrivenih osjećaja lepršavo zalebdili.

Eto smo božić punim plućima napokon zajedno doživjeli.

Hvala ti Bože što nas na cjedilu niti trena ne ostavljaš.

 

A nada onako gorda neprikosnovena i postojana.

U nama raširila duboko korjenje, sve tišinom razapinje.

Nitko nam planove nemože pomutiti pa nas razdvojiti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 27.12.2015 u 18:54 minuta

 

 

Da nas nisi spojio o grdno bi pogriješio

 

Kad bi nas neki priupitali

Što naša ljubav znači nam

Koliko neizdrživo se volimo

i posvuda njenim imenom

ljubavlju strasti se naziva.

 

O  žudnjo slatko nezadrživa

Strasti duboko neopisiva

Radosti nezadrživo beskrajna

 luđački neizdržljivo posesivno

totalno apsolutno neobjašnjiva.

 

Hvala ti bože što se barem na ovaj način

beskrajnom energijom žestoko punimo

preko problema olako osmijehom jezdimo.

Da nas nisi spojio o grdno bi pogriješio.

 

Da nije ovog, da se sve ovo nama ne događa

Željo moja, osmijeh sa lica bi zauvijek nestao

Srca bi u santu leda nepovratno se pretvorila.

Okovani ledom, injem samoće bi užasno patili.

 

Al smo na kraju sve savladali, napokon uspjeli.

Uzajamno ljubavlju,Iz provalije ledenjaka iskočili

Od tebe nada je postala nepokolebljiva i  oživjela

Vjeru u ljubav dva srca su dobila u to se uvjerila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 27.12.2015 u 12:03 minuta

 

 

Opet strast i požuda ne miruje

Nekakva sjeta u ovo doba blagdana

Svu sjetu ovom samoćom pritisla.

Sada kad bi trebao da se veselim

Da se ljubav i skromni pokloni dijele.

 

Negdje u daljini samoćom je sasuta.

Eto kolibu i naš budući božić zamišlja.

Nema toga što nebi učinili i odrekli.

Samo da bi stisli se i usne dotakli.

 

Da se bor zajedno osmijesima nakiti.

Da se pored starog kamina ljubav

Onako strastveno smireno doživi.

Ta predugo čekana želja ispuni.

 

Tko zna koliko suza bi pustili.

Tko zna kako bi se kontrolirali.

Sve bi uzela najljepša stihija.

Spontana ljubav bi se točila.

 

Čaše, ma bokali žudne požude

Usnama strasti bi se cijedili.

Požudom bi se plamičci vatre

Onako uzdasima potpirivali.

 

A nakon toga suhe smokve

Malo oraha da snagu povrate

Pa opet u ljubavne rovove.

Valja se rat sa samoćom dobiti.

 

Brvnara bi sva plamenom blještila .

Snjeg okolnih kuća žurno bi otopila.

Ognjište strasne ljubavi bi žarilo

Napokon dugogodišnje želje

Zaljubljenih ljubavnika ispunilo.

 

I kao da sada vidim je i promatram.

Polugola pored kamina planduje.

Snagu na kratko ubrzano obnavlja

Opet strast i požuda ne miruje.

 

Pa kad pismo mi pošalje pa priupita što radim

Samo duboko uzdahnem i ponavljam

žudim zamišljam ove nezaustavljive požude jedva kontroliram

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 27.12.2015 u 09:16 minuta

 

Pod stakleno zvono samoće je ugurali

 

Svaki pokret i misli na daljinski promatra

U svakom momentu zaljubljenički analizira

Kad samo trenom uzdahnem sve to osjeti

Ako se suza od nekud zaleti, sve primjeti

 

Mada tako daleko od mene je podlo sakrili

Pod stakleno zvono samoće silom ugurali.

Da se nebi trenom vidjeli, uzajamno namirisali.

Ali oni neznaju da time ljubav oštre i jačaju.

 

Al ona jednostavno sve zna, svega me osjeti.

Ako neki stih u mislima čeka, osmijehom pogura.

Ako se naježim, od straha stresem il preplašim.

Toliko me ima, toliko svega me osjeća, čarolija.

 

Dovoljno je da je sve saznala, pročitala

i sada mogu da se vratim i bavim maštanjem.

Da sve za njen dolazak konačni pripremam.

Toliko ljubavi , sreće i nade međusobno osjećam.

 

Karte sam sve otkrio u kandže njene milosti predao

nema više nedoumica i razmišljanja, nema više strahova,

Sudbina je svoje učinila, uzajamno ljubav naštimala.

Postadoh doživotni rob njenih usana i dodira.

 

Ona bi slatko smješkajuć iz srca duboko prozborila.

Odavnooo Ljubavi, odavno si ti moje vlasnistvo

i nedam te nikada nikome, Božićni poklon si najllepsi,

A jos veci bit ceš kad se ispred mene pojavis i poljubis me

Tad ću valjda životni san ispuniti, od sreće se srušiti.

 

Često bi mi na nos nabijala,njenu ljubav ozbiljno ne shvatam

Da nisam svjestan da je ona samo meni svoj život posvetila.

Da nema toga što za nas nebi riskirala istog trena i učinila.

Osmijehom smirim je, ohladim, da udahne i ništa ne požuri.

 

Prevrijedna je ova čarolija, da bi je nesmotreni potez

Neka slabost, slatka glupost u ralje ajkula ubacila.

Da nas okolo prožderu u trenu sve uniste i razdvoje.

Treba biti pametan ovo ljubavna čarolija je

 

Pa vrisnem onako u zraku ozaren zaljubljenički presretan

Deruć se prozborim… vojim te muviceeeeeeee i obožavam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 27.12.2015 u 08:03 minuta

 

 

 

Od tada život počinje, od tada pratim datume i godine.

Sve do jučer mislih da me maler strefio

Da se meni svijet naglavačke okrenuo.

Da je blagoslov u crkvi mene preskočio.

U ciganski točak na put rakije spremio.

 

Pijah, troših sve do zadnjeg bijednog  dinara.

Dužan na sve strane, ciganska kletva sustigla.

U kafane nedaju mi svraćati, da se nebi pobili.

Kočijaši redom na sve strane me izbjegavaju.

 

Ni sam neznam kud me život nasukanog nosao

Koje kakve ženturače mrtav pijan valjda skidao.

One bi me u detalje izribale, debelo naplatile.

Sutradan bih sam se sebi gadio, što sam uradio.

 

Ta me kletva ni sam neznam od kada pratila.

Sve dok jednog jutra raščupana nije prošetala.

Sebi sam se zakleo, nema više rakije i kurvanja.

Svi me ismijavali, kao na konja hinjski se kladili.

 

I onda me je pogledom iz duše blagoslovila.

Isprala tužno  lice, iz blata samoće podigla.

Stihove danima uz gitaru tišinom duše sipao.

A kad su ruže prispjele, prosipah joj latice.

 

Korak joj i po kiši i po vjetru zaljubljeno pratio.

Prašinu sa ramena u trku zaljubljenički stresao.

Samo bi se smijala, ciganskoj krvi slatko cerekala.

Dok me iznenada nije na travu uplašenog položila.

 

Od tada ovaj čarobni život počinje,od tada pratim datume i godine.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.12.2015 u 19:03 minuta

 

 

 

Posesivna ljubomora ljubav istražuje

  

Vojim te muvice, mećava u duši razara

i kad ovaj božić usamljenošću uštine

suze  dušom prokrvare,nisi uz mene.

Mada si na trenutke posesivno napasna.

Ljubav u srce si nepovratno uvukla.

 

Neka te ovaj božić daleko od mojih usana

Slasnom požudom zahvati, pa noću uhodi.

Neka me zamjenu najslađi snovi maštanja.

Neka te drži moja ruka obrnocima kreveta..

 

Volim slatko krišom da se nasmiješim

I osjetim kad se ljubomorno nakostriješiš.

Svaki korak želiš da mi u stopu uhodiš.

Dok posesivna ljubomora ljubav istražuje.

 

Kad se u nečemu zainati, to siguno i napravi.

Može i uspijeva u svemu sebe da kontrolira

Jaka je uporna, sve se o nju odbija i odranja.

Stijena nesalomljiva, a meni ljubav poklanja.

 

I onda tiho na uho joj pjevušeć ljubav izjavim.

Kažem da želim da me zagrlji nikad ne ostavi.

Da ostatak života zajedno ovako provodemo.

Da ljubav potpuno strasno zaljubljeno trošimo.

 

A ona samo prozbori..Zagrli, samo me zagrli

Onu ljubav udijeli mi, nikad za nikad ne prestani….

I onda se tako sjetno požudno u suzama stisnemo.

Tišinom , milionima suza jedno drugo točimo.

 

A tako oboje žudimo da se jedno drugom u naručju

Onako stisnuti potpuno isplačemo, dušu olakšamo.

Ljubav nakon toga bistrija, prepuna strasti I požuda.

Beskonačna ljubav na svoj put sreće bi prispjela.

 

A vezuju nas samo sreća osmijeh, slatke uspomene

Mabilo kada il gdje kad se ime njeno spomene.

U očima iskričave varnice se strašću zapjene

Takva Ljubav se nemože prikriti, samo uživati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.12.2015 u 07:21 minuta

 

 

 

Umjesto noćnih lampi ozareni noćima svijetlimo

 

Kada nakon godina iz samotne duše iskočiš.

Oko sebe realan svijet uvidiš, godine prohujale.

Tuge su vas godinama krnjile i drsko harale.

Potoci suza lice bezbroj puta su vam saprale.

 

Taj sablasni otužni život nije vas satro, polomio.

U vama je čovjeka stijenu nesalomljivu stvorio.

I shvatite , tračak iskrene ljubavi vas promijenio.

Iz podnožja potonulih u živom pijesku života digao.

 

Tamo su Vas podlaci godinama povlačili gušili.

Sve vedro i dobro u Vama namjerno spriječavali.

Stoički ste podnosili ne shvaćajuć kako jadni su.

Nisu uspjeli, plamičak njenih usana nisu ugasili

 

Shvatite snaga i beskrajna izdržljivost ste postali.

Nisu vas mogli slomiti u pepeo zaborava zatrpati.

Shvatite da daleko više možemo sve da trpimo.

Po trnju podlaca da uzhićeno sretni gazimo.

 

Ljubav je čudo kad se sretnicima napokon dogodi.

Sve u nama se nobjašnjivo obnovi, blještimo.

Umjesto noćnih lampi , ozareni noćima svijetlimo.

Svi nas gledaju , uzdišu na toj ljubavi zavide.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.12.2015 u 08:05 minuta

 

 

 

Kad se u nečemu zainati, to sigurno i napravi

 

Vojim te muvice, mećava u duši razara

i kad ovaj božić usamljenšću uštine

suze  dušom prokrvare,nisi uz mene.

Mada si na trenutke posesivno napasna.

Ljubav u srce si nepovratno uvukla.

 

Neka te ovaj božić daleko od mojih usana

Slasnom požudom zahvati, pa noću uhodi.

Neka me zamjenu najslađi snovi maštanja.

Neka te drži moja ruka obrnocima kreveta..

 

Volim slatko krišom da se nasmiješim

I osjetim kad se ljubomorno nakostriješiš.

Svaki korak želiš da mi u stopu uhodiš.

Dok posesivna ljubomora ljubav istražuje.

 

Kad se u nečemu zainati, to sigurno i napravi.

Može i uspijeva u svemu sebe da kontrolira

Jaka je uporna, sve se o nju odbija i odranja.

Stijena nesalomljiva, a meni ljubav poklanja.

 

I onda tiho na uho joj pjevušeć ljubav izjavim.

Kažem da želim da me zagrlji nikad ne ostavi.

Da ostatak života zajedno ovako provodemo.

Da ljubav potpuno strasno zaljubljeno trošimo.

 

A ona samo prozbori..Zagrli, samo me zagrli

Onu ljubav udijeli mi, nikad za nikad ne prestani….

I onda se tako sjetno požudno u suzama stisnemo.

Tišinom , milionima suza jedno drugo točimo.

 

A tako oboje žudimo da se jedno drugom u naručju

Onako stisnuti potpuno isplačemo, dušu olakšamo.

Ljubav nakon toga bistrija, prepuna strasti I požuda.

Beskonačna ljubav na svoj put sreće bi prispjela.

 

A vezuju nas samo sreća osmijeh, slatke uspomene

Mabilo kada il gdje kad se ime njeno spomene.

U očima iskričave varnice se strašću zapjene

Takva Ljubav se nemože prikriti, samo uživati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 25.12.2015 u 11:11 minuta

 

Badnjak i Božićna sjeta…hajde ovu noć da nekako izdržimo..

Badnjak i Božićna sjeta…hajde ovu noć da nekako izdržimo..

 

U društvu otuđen sjedim,mislima nekako bijedno odlutam.

Ove posebno tužne godine Badnjak nekako usamljen,

Kao sa društvom tiho dočikam, a u mislima te ljubavi zamišljam

a iskreno na jedvite jade da ne zaplačem slomljen odoljevam.

 

Osjećam, ma tako sam siguran baš ovog trena u nekom društvu si.

Samoća te nekom jezom kao i mene ovu večer samoćom oblila

Praznina dušom te na prošlost i na nas tiho ali  jako ranjivo podsjeća.

Falim ti, a fališ mi, kazna užasna,guši nas ovim usamljenim trenutcima.

 

Molim te draga muvice, oprosti mi, što pismo na badnjak ovo pišem ti

Neka sjeta stegla potpuno uzela,samoća srcem proviri pa tugom zarobi. 

Tako bih rado ove momente samoće napokon zajedno da tepajuć meljemo

Iz duše požuda i sjeta požudno šapuću jer žele te onako zagrljenu na ovom ramenu.

 

I sjećanje nanovo kočijama nade upregnem pa sve slike našeg susreta filmski uvežem

osmijeh na licu se zazari a srce progovori, osjećam kako Ljubav na mene tog trena pomisli. 

Zima, kraj kamina vinom ljubavi nazdravljam, toliko sretnih budućih trenutaka zamišljam i sebi obećavam

Na porculanu nade najljepše nade ispisivam, a duša prepuna pečenog kestena smijulji se. 

 

Sretno badnje veče ljubavi, ma koliko se slomila,od prvog momenta stanuješ u grudima.

Neka te božićna radost do našeg susreta održava,bit ćeš uskoro baš nadam se uskoro

na novo najdraži trenutak kako mojih tako tvojih tugom sprženih požudnih usana.

 

A do tada,moramo biti strpljivi,žudnjom i zimom zatrpani,nanosima sjete prikriveni

sve do onog trena kad nam dozvole da nam se nikad za nikad više usne ne odvoje

i kad potpuno sagledaš na neki način ovu ljubav iskrenošću bolno kao i ja testiraš

da na kraju sigurni budemo dal je čekati na vječnu ljubav vrijedilo….

hajde ljubavi da sve ovo izdržimo…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.12.2015 u 22:24 minuta

 

 

Ah da je tu

Posljedni mjesec nekako gusta magla navalila

Sve se nešto stislo, pritisak u srcu i grudima.

Bezvoljnost kao šal oko vrata čvrsto pritegla.

Samoća sa sjetom podlo se spetljala,udružila.

 

Ah da je tu, odmah bi sve to osmijehom razbila.

Jer ona je nekako više od ljubavi, prijatelj najbolji.

U trenu me razonodi, otjera crne misli beznađa.

Svakim trenutkom sve nevolje i tugu savlada.

 

A kad šakom od stol odadre, sve od straha utihne.

Svi samo u nju gledaju, njenom osmijehu raduju.

Ljubav u njenim očima od prvog uzdaha stanuje.

Nikad ne miruje samo sebe u bescijenje daruje.

 

Al što ribu i more obožava, ma u dubini je rođena.

Kad zapliva il zaroni, kao sirena dubinom  poleti.

I promatram, sreću u srcu i duši osmijehom popunjavam.

Moja je, sirena ljubavi života mi napokon je prispjela

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.12.2015 u 012:11 minuta

 

Vrisak diktatora

 

On ljutica kad kući prilazi

Sablasna tišina vratima uleti

Svi se strahom zgrče,naježe.

Muha i mrav se trunom nečuje.

 

Kada ih mrko ljutito prostrijeli

Svakom se srce otkine i zaledi

Bez riječi svi ostanu, umuknu

Od straha bez riječi zabezeknu.

 

Samo zna da se vriskom prodere

Na sve užasno drsko prigovara.

Sve grozno je ništa mu nevalja.

Svi ga mirno ukočeni dočekuju.

 

Dozvolu da udahnu treba da pitaju.

Kada se ruča,šuti se i neprogovara.

Kada on spava nitko ni nehoda.

Da  san slučajno gazda ne poremeti

Pa ters i ljutit grozan, još gori probudi.

 

Koji je smisao, prestrašen satrven živjeti.

Koji je smisao ljubav iskonsku trena nemati.

Koji je smisao kad je osmijeh u kući nestao.

Da bi se njegov ego i snaga sile pokazao.

 

Vrisak ga svi nazvali, nadimak mu nabacili.

Nitko sa njim ne želi da se druži, il govori.

Snobovska visina mu pamet totalno popila.

Nevidi ženu ni djecu, huja hijene razvalila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.12.2015 u 18:05 minuta

 

Ljubav strefila sloboda nestala

  

Još dok sam student bio u ženu političara se zaljubio

a žena političara zna ljudskim dušama da manipulira

na jednu riječ u trenu stotinama  argumenata odgovara.

Usta vam u trenu začepi, nema šanse da ne pobijedi.

 

U cvijetu mladosti na te usne naletio pričom me proždrla

pod koljena sebi bacila i nema vraćanja, ljubav me zgrabila.

I sada je ponosno promatram, riječi joj gutam analiziram.

koji sreća je mene strefila za muža pravog me izabrala.

 

Mlad i naivan na staru lavicu naletio, pod krzno me sakrila.

Bože od kako smo zajedno samo osmijeh u kući vibrira.

Jedno drugom ljubav vriscima izjavljuje, stihove recitira .

Ljubav se sretnicima napokon punim bićem događa.

 

Pa sam je zamolio da malo sam samcat prirodom prošetam.

Nema teorije, crkla bi,nebi me nikad samog negdje pustila.

Škrtico barem malo na zrak pustime neka rumenilo vjetra uštine

da ne izblijedim od tih tvojih požudnih strastvenih usana

 

Muža je puštala da ide kud hoće i da joj se nikad ne javlja.

 a mene u lance bi svezala, čipirala  u srce bi mi ugravirala.

Da joj budem dostupan , najdalje u susjednoj sobi prisutan.

O bože zar je ovo trebalo, ljubav me strefila, sloboda je nestala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.12.2015 u 17:42 minuta

Osmijeh sa lica ne silazi kad iz dubine izroni

 

Ima srce kao orkanski nepregledni visovi

Plaho, nježno ljubav se dubinom odvija.

U njoj zloća ne postoji, nježnošću boravi

Ona i kad se naljuti na njoj se ne primjeti

Sva nasmiješena smirenošću bruji, odzvanja.

 

Nikad umorna, toplu riječ od milja  poklanja.

A kada prozbori taj glas svu ljutnju razori

Svi oko nje se blaženski umire, stišaju.

Kao da svaku njenu izgovorenu riječ gutaju.

 

Ona nezna da mrzi , ružne riječi da govori

U njenoj duši i srcu toliko smiraja prozbori.

A što hladno more obožava, dušu osvježava.

Osmijeh sa lica ne silazi kad iz dubine izroni.

 

I mene je božija ruka na njene usne spustila.

Šansa života se napokon ostvarila i pružila.

Ljubav moja je postala, sva mi se podarila.

Bože hvala ti,iskušenja samoće ću izdržati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno23.12.2015 u 15:14 minuta

Život je nakrcan osmijehom

 

Od prvog trenutka znadoh

Potpunošću mi ona pripada

Godinama me žudno čekala.

Ona je čarobni život i potreba.

 

Poljana što je predugo čuvana

 ljubavnim sjemenima stvorena.

Sa njom sam spremao ognjište.

Planiram stvoriti ljubavno kućište.

 

Zahvalnost neznam kako da iskažem.

Svakodnevno Bogu krišom zahvaljujem.

Nekako smiraj i spokoj duše sam našao.

Osmijeh na lice napokon se oboma vratio.

 

I sada žudno čekam je, nema strahova.

Ljubav je prejaka, od ničega ne zazire.

Srca se daljinski istovremeno osluškuju

Istog trena bol i tugu dubinski primaju.

 

Naše želje, duga iščekivanja se ostvarila.

Mada jedno od drugog odsutni, žudimo.

Iz podnožja nade ljubavne signale kupimo.

Jedno drugo tako jasno u krilu vidimo.

 

Mreža životne sreće na nas je bačena.

Nikud više ne žurimo, glavu gubimo.

Jedno drugo I pravi moment čekamo.

Da nam se život osmijehom rastvori.

 

I kad nas samoća rastavljene obuzme

Želje i potrebe gustom nadom se napune

Praznina nepovratno odagnana nestane.

Zaluđena okrepljena srca žudeć planduju.

 

Život je nakrcan osmijehom, žubori.

Bezriječju ljubav se usnama razlije.

Srce u srcu  odavno skriveno stanuje.

Niti jedne ne progovori, al dušu napuni.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.12.2015 u 20:16 minuta

 

 

 

 

Više broja neznam muvice

Više broja neznam muvice

koliko slika sam ti posvetio

stihova oko svijeta cijelog

dugim samotnim noćima

nezasitno drhteć  ispisao.

 

Koliko svijeća sam potrošio

Dima kroz suze upijao

Dok sam pod plamičkom

Neugašljive ljubavi maštao

 

Na zemaljskoj kugli

više nema mjesta

da ti kap riječi napišem 

tragove ljubavi da opišem.

 

Što mi se uzastopno dešava

koliko te volim i obožavam,

kako uzastopno prazno je

i kako čudno fališ mi.

 

Pa nam veze kidaju,

mostove ruše, savijaju

laži i obmane podvaljuju…

al džaba im više nas jačaju.

 

Kad bih mogao riječima

*vojim te da izrazim*

koliko u srcu žuboriš

 i ovim venama boraviš

sva bi drhtala,stresla se.

 

Sve bi te jos više uzelo,opilo

nepreglednu požudnu ljubav

bi barem na trenutak smiješkom

na tvom licu zdržavalo

trunčicom iskazalo

koliko toga izobiljem

 oči u oči

usne na usnama

strastveno sačekuje.

 

Moja si i bit ćeš

shvati zauvijek….

otiđi onako spontano

majku kaduljicu zagrli.

 

Zahvali joj mislima

što mi te rodila

za mene godinama

odgajala i spremila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.12.2015 u 13:36 minuta

 

Znam sigurno dolazi, godinama čekam je

 

Ovo moje srce kroz život

Kao neka usputna stanica.

Neki bi noću protutnjali

neke izbrisala bi sudbina.

 

Vjerovah toliko puta naivno.

Otvorih srce širom, iskreno

Al se o glavu drsko razbilo.

Još i danas srce nije skužilo.

 

Njemu su nebitni u prolazu svraćali

Jednu noć il mjesec se opijali.

Da bi nepovratno u trenu nestali

A u srcu boli,tuge izbušena jaruga.

 

Sve to bijahu nepotrebni putnici

Sve se valjda sa razlogom dešava.

A jednog jutra,jednog divnog dana

Prava, neobjašnjivo neopisiva prispjela.

 

I evo tutnjaju za nama olako godine

Jedno bez drugog trenutka nemože.

Pišu se duga mirisna luđačka pisma

Izranjaju strasni romantični stihovi.

 

To o ljubavi pravoj sve kaže i sve govori.

Nedam trenutka iz misli da mi nestane.

Ne želim da bez nje u životu ostanem.

Strpljenja mi fali da nadu prehranjujem.

Znam sigurno dolazi godinama čekam je.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.12.2015 u 11:00 minuta

 

 

Posljednja nada opstanka si

 

Nekoliko puta sam joj naglašeno prozborio

Da razmisli, dal pravu sliku vidi u meni.

Dal sam za nju, dal ova veza može opstati.

Da se kasnije ne razočara il srce povrijedi.

 

Možda je ova fasada blještava , lažno sjajnija

A osmijeh čarolijom laskavih riječi potiho ubija.

Možda kad me bolje upozna, skrivene tajne otkrije.

Bolno razočara, pa ponestane vremena  za kajanje.

 

Da ne otkrije da tuga u meni duboko skrivena je.

Da slabić sam, lako zaplačem, baš sramota je.

Nisam baš zvijezda najsjanija, kad zagrebe

Otkrije bola tamu, druga osoba se tamo prikrila.

 

I nije baš sve tako sjano i bajno kako izgleda.

U meni se tuga bolom toliko puta salomila.

Plakao sam danima, boga pitao što sam skrivio.

Pa snagom volje osmijeh prikrivenio lažni nabacio.

 

Dušom mrvica nepoznatog životnog putnika drijema.

Neznanac poljima usamljenog srca mi pretrčava.

I po nekad sve u meni otapa, svu snagu oduzima.

I sve što vrijedi u meni na momente bukvalno nestane.

 

Zato ženo hvala ti, hvala što obožavam i volim te.

Nemjerljivu snagu, volju, uraganom život si vratila.

Mladalačko srce neizmjerne ljubavi raspalila.

Posljednja nada opstanka si šte se eto nadala.

 

I sada zahvaljujuć usnama, mladosti , putujem.

Smisao života nanovo otkrivam, svakom trenutku

Zajedno samo sa tobom tako sretnički se radujem.

Mada smo iz različitih galaksija, očigledno je

Al druge planove  odredila  je mila sudbina….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.12.2015 u 18:49 minuta

 

Predajom tijela i duše ljubav mi pokolnila

 

U osmjehu joj tisuće iskričavih blještavila

One noći trena nije oka samnom sklopila

Sva se predala, mladost u dahu iscurila.

Predajom tijela i duše ljubav  mi pokolnila.

 

Bosonoga ostala, trnovitim životom krenula.

Sve do tada u snovima prečesto bi lebdjela.

Na usne se nasukala, vatru u tijelu probudila.

Sudbinski  nepredvidivim kanjonima uputila.

 

Dal se sudbinska greška dogodila, il nagradila.

Bezdan proždrljive strasti se požudno otvorio.

Tišine je sama za sebe sve otkrila i govorila.

Ljubav se uzajamno u pravom smilu  dijelila.

 

Više se u galaksiju samoće nikad ne vraćamo.

Više nikad biti na dijeti samoće i dugog nadanja.

Samoću smo do posljednje mrvice strašću oljuštili.

Tragove na usnama nepovratno žeđu istetovirali.

 

Preljub kao najljepša sudbinska greška se desila.

Oboma oči širom nepovratno slatko rastvorila.

Na usnama maline, kupine tragove strasti izviruju.

Nestaše mašte , nade i na suho vođenje ljubavi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.12.2015 u 14:57 minuta

 

Pa mi dušom sjeta dubokim brazdama zaore

 

Često bi onako kroz osmijeh slađani,

Izvinjenje, oprost kao za nešto tražila.

Ispod oka onako posesivno promatrala

I kažem si Bože koja sretna luda sam.

 

Hvala ti što mi je barem trenutkom dozvoli.

Pa usnama vječnost mirisom požude prelije.

Da je kasnije valjam snovima i kroz stihove

I budućnost kakvu takvu doživim i sagledam.

 

Sa njom se tuga u osmijehe tišinom pretvara

A tama i samoća rapsodijom nemira doživljava.

Pa mi dušom sjeta dubokim brazdama zaore

Prvrčuć bez nje sve one puste prohujale godine.

 

I onda me trenom žeravica njenih usana dotakne.

Dubina srcem kao plima sreće nabujala prispije.

Znam da voli i obožava me još bridi na usnama.

Žena za koju živim, žena što me nenadno osvojila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.12.2015 u 09:00 minuta

Njene oči

 

I dok one oči promatram

Milijarde riječi osjećam

Sve na požudnom čekanju

galaksiju riječi prikrivaju.

 

Na uzdi tihog nestrpljenja

Jedva ih nekako održava.

Sve bi istovremeno drsko

Posnosno u trenu vrisnule.

 

Toliko toga bi prozborile

Toliko strasti sadržavale.

I ništa nemora da govori.

U njima sve što treba sadrži.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.12.2015 u20:44 minuta

 

Smijeh u suzama posebnim se događa

Nisam ja iz bogate loze rođen došao.

Nju sam tek onako u prolazu susreo.

Oči se spojile, bljesak tiho dogodio.

Jednom drugom jezu i nemir unio.

 

Nemam ono što on ima da ponudim

Jedino ovo u grudima što mi doziva

Što u srcu i duši neprekidno boravi,

Ovu ljubav, i strasne ogrezle stihove.

 

Samnom može iskrenu ljubav da doživi

Umjesto tepiha polagat ću  srca ponjave.

Ljubav tolika ogromna i neopisiva

Ono je što imam samo njoj i pripada.

 

Al znam tako sam siguran

Sve silne godine žudno će čekati

Jedno bez drugog prazno je

Ne vrijedi život kao takav žijeti.

 

Smijeh u suzama samo posebnim

Od boga nagrađenim i povlaštenim

Svakodnevno izobiljem  se događa.

Ljubav strasna iskrena i baš neopisiva.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.12.2015 u 13:14 minuta

 

 

Nakićeni bor prazninom odzvanja

 

Božić se približio, za novu godinu se nakostriješio

pristiglo slatko vrijeme želja i pustih lažnih nadanja

Što će donjeti il odnjeti  iduća nepredvidiva godina.

Kako će nas sudbina posložiiti, kuda i gdje odvesti.

A u meni praznina odzvanja, samoća i bor bi osušila.

 

Što će mi sve, čemu ovo lažljivo prazno nadanje.

Nema tko da me zagrli, poljubi suzu sreće pokloni.

Ona je daleko, tako je usamljenu i praznu osjećam

Isti plamen ista vatra dušom i srcem joj izgara.

 

Koliko će nas godina ova praznina drsko pržiti.

Koju cijenu i čime moramo ovu samoću ispijati.

Što smo to u prošlim životima grdno zgriješili.

Pa su nas najbolnije razdvojenošću kaznili.

 

Nakićeni bor kao da dušu osjeća što prazninom odzvanja.

Da može jednu riječ prozboriti, suzom bi je pustio.

Sa mnom bi ovu prazninu božiča sigurno podijelio.

Sve bi mu iglice u trenu opale, tugom presušile.

 

I ovako u suzama, zakocenut, ridam usamljen.

Na praznu dušu  i ispijeno srce naslonjen

Nešto bih rekao, nešto poželio, al ne ide.

Jednostavno nema je, bez nje sve prazno je….

 

Ženo i suviše daleka…tako trebam i želim te

kako da više hranim se kroz ovo lažno nadanje.

Znam da iste tuge tvojim srcem haraju na mene podsjećaju

al dušmani da ostanemo zajedno očigledno  nedaju

ide im od ruke i baš ono baš u svemu uspijevaju.

 

I kad te teška suze ovim momentima sustigne

osjetit ćeš da mislim svim srcem ljubavi na tebe.

Neznma jednostavno neznam što bih učinio da bih te vidio

jer ne želim da ti se te zle duše na život natovare.

 

Voljeh te,voljeh te kao nikoga u životu što sam imao

i sada si bez mene a ja sam bez tebe slomljen ostao.

Na obali bez tebe usamljen i slomljen se nasukao

kao da sam najgoru kaznu u prošlo životu zaslužio

 

I zato me uvijek ovi praznični trenutci užasno rastuže

kad nismo zajedno,kada se beskrajno nezasitno imamo

pa pokušavam sve ove prazničke dane nekako da prespavam

da ono baš ni sa kime ne kontaktiram…jer nisi uz mene  

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.12.2015 u 10:30 minuta

Božićno pismo

 

Ljubav moja daleka, dok pismo iščekuješ.

Znam da se u tebi toliko toga preispitiva.

Toliko toga bi odlučno promijenila.

Sa starog životnog puta bi skrenula

U novu galaksiju bi samnom odlutala.

 

I sada pred svečani božić učvrsti odluke .

Ovih dana dubokim mislima duše prošetaj

Sve ispred, pored  i u naprijed izanaliziraj

Pametno sve saberi oduzmi što ne treba

 

Neka se prosije do božića ova godina

 otiđi u planinu il na more, tamo razmišljaj

izguštaj, sve loše iz godine morem istrljaj.

zauvijek sa duše saperi il uzdahom otjeraj.

 

Na žalost i ovaj božić nas rastavljene dočika.

Iduća godina će biti grozno samotna i ledena.

Al naša ljubav nadom opijena izdržava.

Toliko toga jedno drugom godinama obećava.

 

I samo pisanje pisma tako srcu obigrava.

Takav osjećaj da ćeš ga ljubiti usnama

Da ćeš ovo pismo držati na njedrima.

Svega me izludi i sve ovo samotno rasprši.

 

Znam i znaš koliko se godinama čekajuć volimo.

Neka se život u zajedničkoj luci napokon dogodi.

Zapamti, u naručje te uzimam i zauvijek zajedno

U brlogu strasti neka se strast i ljubav tiho oplodi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.12.2015 u 08:33 minuta

 

 

 

 

 

Kad će muvica opet u zagrljaj svratiti

 

Samoćom zabarikadiran

Probirem šturo sjećanje

Da me što prije dovede

Na tragove žudnih usana.

 

Otisci nestrpljivog čekanja

Rasuti tmurnim prolazima

Prohujaloh škrtog nadanja

Urliču nesvjesni blizine.

 

Osjetim je više kad je nema.

Mada zamagljenom dugom

Svaku zraku sunca obilježava.

Ljubav očerupanog nadanja.

 

Zagrlim je snažno kroz stihove

Nagrnem joj kaput stare požude

Pa zagrljeni prekriveni čekanjem

Žurnim korakom tražimo dodire.

 

Kao kroz maglu bridi na usnama.

Muvica je nada,slabost pjesnika.

Zbog nje se obrušila lavina

Požude i strasti u grudima.

 

I onda tako od žeđi njenih plodova

Sav ispucalih usana presahnuo

U toj požudi beskrajnoj se utapam.

Glad na neki način zavaravam.

 

Proganjaju me slike sjećanja

Kad će opet muvica u zagrljaj svratiti.

Kad će se opet ove strasti napiti.

Nakupimo sjećanje za iduće godine.

 

Toni Ljubiša božić, Bugojno,19.12.2015 u 23: 06 minuta

 

 

Kad bi me mogla krišom ukrasti

 

Kad bi me mogla krišom ukrasti

Na njedra požudnički  položiti,

Da tepam joj, rosu usana ispijam.

Trenom  žudnju draži poklanjam.

 

Kad bi me mogla krišom ukrasti

Toliko bih nade ljubavlju skupio.

Pa bi lebdjela, hodajuć na prstima.

Dok bi nektar sa ovih usana ispijala.

 

Smisao ljubavi samo sa njom opstoji

Ostalo u sjeni sjećanja polako nestaje.

Ljubav poslje nje krah bi teški postao.

Sav bih se u kaljuži tuge jadom utopio.

 

Oh kad bi me mogla krišom ukrasti.

Pored sebe , u sebe na sebe položiti.

Da joj trepavice kao brisači održavam

Da joj usne umjesto jezika oblizivam.

 

Eh kad bi me mogla krišom ukrasti…

Nikad me više nebi sa tih usana vratili.

Na vječni zatvor pristao, da bih je ljubio.

Makar nikad iz njenog naručja pokrenuo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.12.2015 u 18:24 minuta

 

 

Poruči joj,strpljenje istom cilju nas navodi

 

Mislih da sebe u detalje poznajem.

Da ništa nemože da me iznenadi

Iz sivila šeme života mrvu prodrma.

Smisao života razgali nekako probudi.

 

Dok se nije boginja na usne spustila.

Momentom me osvaja,postaje jasnije.

Snaga se neobjašnjivo razbuktala.

Galaksija ljubavi širom se rastvorila.

 

Bože kako se nisam trunke poznavao.

Najmanji problem i olako bih odustao.

Kukavica na kraju bih jadna ispao.

Sebe se grozio u sebi mizerijom stidio.

 

Svemu je smisao mašte to biće poklonilo.

Nemir u dušu slatkom jezom naselilo.

Nestrpljenje da je svakog trena ugledam

Da svaki pokret svaku poruku joj analiziram.

 

Ne želim da me ovaj osjećaj ikada napusti.

Tiho strašljivo sve skrivam da je ne izgubim.

Nedaj dragi bože da joj se bilo što dogodi.

Poruči joj strpljenje istom cilju nas navodi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.12.2015 u 06:50 minuta

Fali nježnost posebnih usana

 

Kad mi se želja potajna ispuni

Prekriven žarom njene ljubavi

Jutra sviću, nezasitnost doziva.

Još bi da je zadržim na usnama.

 

Strasti se zakovitlaju, isprepredaju

Čežnja u podnožju želja šapuće.

Sudbina ljubavnu vezu proziva

Uskoro najavljuje, glasno proriče.

 

Na svakom koraku je osjećam.

Pučinom mora plimom namiguje.

Nestvarnost  se izobiljem događa.

Fali nježnost posebnih usana.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.12.2015 u 00:37

 

 

 

Ispod lampe bandera se sva pokrivila

 

Nekako se ovo turobno drsko čekanje

Sivim hladnim oblacima i kišom oteglo.

Promrzlim prstima se kao poigravam.

Ugrijati ozeble ruke trljajuć pokušavam.

 

Oluci se prepili, od težine tuge pokrivili.

Svaku kapljicu jasno blisko osluškujem

Kao da iz duše mi natopljene izlaze.

Žele da joj toliko toga pruže i poruče.

 

Ispod lampe bandera se sva pokrivila.

Valjda je reuma godinama škripeć savila.

Kad bi mogla da barem malo dušu otvori.

Nekoliko trenutaka barem mrvicu progovori.

 

Svjedok romanima bi postala, slika poklonila.

Stihove žudnjom, strašću i požudom poredala.

Samo jednim trenutkom na usnama zaprašila.

Nepovratno nemir u grudi i srce ugravirala.

 

Po koja pahulja se pojavi, zalelujala,iskoči.

Sjene ispod svjetiljke se prošarale, ubrzale.

Pola mene u njenim grudima, uzdah sačekuje

Obrazi prošarali, ljubavlju čekanjem zarumenili.

 

Znam, osjećam ljubav najdraža samo što nije pristigla.

Godine čekanja izbrisala i svu tugu vječno raspršila.

Bandera onako iskrivljena ponosno trepčuć svjedoči.

Vječni bez povratka  ljubavni sastanak se eto i dogodi.

 

Od tada niti trunka više je od sebe zrno nepuštam.

Previše dugo smo žudeć slomljeni čekali, patili.

Previše suza, pisama,neprospavanih noći probdjeli.

Jedno o drugom istovremeno u suzama mislili.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,17.12.2015 u 16:14 minuta

 

U očima poplava od suza zadovoljstva

 

Ljubav sa njom voditi, mmmmm

Na prosto u detalje sve zna izluditi.

Ugriz, drsko bolno slatko prodoran

Zagrljaj kao cijelim bićem obmotan.

 

Uzdasi do ludila neobjašnjivog tjeraju.

Svu snagu iz mene na brzake istresaju.

Poljubac, sočan, dubok slatko beskrajan.

Beskraj tišinom nježnosti obiljem prenosi.

 

Prsti u kosi, grčevito tjelesno savijanje

nokti paraju leđima slatko stenjanje.

A još onako u jeku svih dešavanja

Kad se prodere, vrišteć volim teeee.

 

Svakog momenta opet bih isto nanovo

bez razmišljanja svaki preljub ponovio.

Sve i više od toga ponuđenog dozvolio.

Jer kad se ona tako strasno dozvoljava.

 

U očima poplava od suza zadovoljstava.

Volim te ženo, za sve što si mi pružila.

Što si u meni nepoznatu zvijer, predatora

U svijetu njegove divljine napokon nahranila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.12.2015 u 17:51 minuta

Dok nam vrijeme čekanja ne istekne

Ma gdje god se okrenem

okom zrno ne trepnem

u svakom uglu prisutna.

što god da pomislim

srce i dušu zarobim.

Ono baš ni ne zažmirim

potpuno je svjesno doživim

 u svakom trenu je prisutna.

 

Kako je prekrasno pogledima uživati

zaljubljene face i lica promatrati

al u međuvremenu da šapnem ti

koliko fališ i koliko u zagrljaj želim ti

te usne da prerujem tijelo da zapalim.

 

 Onda se u glazbu duboko zavalim

neka se razbukta drago sjećanje

neka nas zarobi ono slatko maštanje.

Dok nam vrijeme čekanja ne istekne.

 

I uvijek kad njen spirit  tiho nestane.

Osjećaj samoće i zime drsko uštine.

Ljeto se nekako neprimjetno zagubi

Sve u duši i srcu se zamrzne i zaledi.

 

Na vratima sreće je nestrpljivo sačekujem

dok na prozor duše mi nasmješena proviruje

da barem mrvicu osjeti koliko mi pripada

nikad se od mene nebi mrvicu odmakla.

 

Olako zaplačem usana se požudno napijem

dani samoće iza mene u trenu bi nestali

žmarci njenih usana sve bi zaposjeli

i onako nakostriješenog sreći me poveli.

 

Suze nemogu da zaustavim mila ,nemogu

tekuć nešto poručuju puštam da se izlaju.

Možda mi još nešto od savršene ljubavi

U tvome zagrljaju izobiljem miline napiju.

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,15.12.2015 u 17:50 minuta

 

A ovaj sijedi oronuli

 

 

A ovaj sijedi oronuli,

na panju nade zasjeo

stihovima se naoružao,

lopovski u skute uvukao.

 

Tepa vatrene riječi izvlači probira

strast koncima iz duše izvlači,

pričom obećanjima je zavlači.

ljubav udijeljuje neprestaje

 

Samo 5 sec bilo dovoljno

da u krilo strasti privuče me,

toplim usnama i tijelom prigrli.

Život u drugu galaksiju prebaci.

 

Bez te ljubavi sve bi nestalo,

praznina bi nas potrošila,

jeza i tišina bi sve razvalila.

Pustinja bi ispucala ostala.

 

Bog dragi nas je spojio

da sve lakše prebrodimo

da bi jednog dana sve naplatili ,

uzajamno u naručje bez povratka svratili.

 

Ludnica među nas se prekrasno uvalila

svaku noć nam osmijeh laku noć poželi

pa sjeta u naručje kroz jastuk i dekicu prigrli

ono tijelo požudno prepuno strasti zamijeni.

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,13.12.2015 u 21:54 minuta

 

Od prve sekunde

 

Od prve sekunde pogleda

U krv nemira me pretvorila

Jezero njenog osmijeha

U duši beskrajem prelila.

 

U tim očima sonate stanuju

Na tim grudima stihovi ratuju.

Njen zagrljaj obala beskraja

Voljet je, suluda drska čarolija.

 

Znam da svaku večer prilegne

Pokrivačem ovih stihova se ogrne.

Žmireć u prostranstva slasti zaluta.

Dok ispija nezasitni nektar sa usana.

 

Vreli osmijeh prepun poljubaca čežnje

Njenim usnama svakim trenom proziva.

Kao pješčana dina strast se zažarila.

Kapi žednih usana u trenu vrelina ispija.

 

I tako od prve sekunde onog pogleda

U srcu se nepovratno slatko naselila.

A još kad je usne požudne  prislonila

Sve brane i kapije drsko mi raskrila.

 

Nemoguće je ne voljeti, ludo zaljubiti

Takve usne kad doživiš, divljinu osjetiš.

Neka sloboda širinom osmijeha zavlada.

Ponovo mladost u prosijede vlasi naselila.

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,13.12.2015 u 20:20 minuta

 

Nekako u grudima suze i bol joj osjetim

 

Čekam, patim odurne silne godine

Nitko ama baš nitko da naiđe

Da priputiam, dal je možda viđaju

Dal se promijnila, koliko djece izrodila.

 

Pa tuga bolno opet podlo s gitarom zarobi

Nekako u grudima suze i bol joj osjetim

Kao da je nesretna, da me stalno proziva.

Da falim joj, da voli me, al je svezana.

 

Neka nam barem trenutak stari poklone.

Da opet žudnja i strast one ljubavi obuzme

Pa nek nas vrate opet na pristale robije.

Toliko mrvica bi nam srce i dušu umirilo.

 

Ova čežnja se preteško skriva i kontrolira.

Sva se tišina samoćom oko ljubavi spetljala.

Uvenule suze još na licu stanuju, podsjećaju.

Sve u meni je presušilo, zbog nje izdahnulo

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,13.12.2015 u 15:10 minuta

 

 

Kad voliš onda si lud, nisi normalan

 

Od prvog trena, treptaja

Prvog ispijanja usana

Jedno drugo prepoznalo

U tajne duše i srca zaglibilo.

 

Vječnošću uzajamno spojeni

Nestaše tabanja izgubljenih koraka

Nastaju gromade nevidljiva planina.

Uzajamne sjenke nezasitnog  tepanja.

 

Nagrnuše slatki uzdasi, tišinom zaori

Bujicom dojure nepregledni stihovi

Poljubci iskaču sa godina čekanja

Glazbom nemira cvrkuće u grudima.

 

Paučina sjete zviždi kroz vjetrove.

Nemogu bez nje, nemože bez mene.

Na žalost za sada samoća kazna je.

Al što više godine prolaze, sve bliže je.

 

Kad voliš onda si lud, nisi normalan.

U svojoj koži ne stanuješ, stalno putuješ.

Stalno u njenom krilu uživajuć prebivaš,.

Onaj dodir usana, zagrljaj ne zaboravljaš.

 

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,13.12.2015 u 14:11 minuta

 

 

Samo stobom jube

 

Može ona da priča i stalo naglašava,

Svakim danom iste riječi ponavlja

Neznam ja što se tamo kod nje događa

neznam što je na njenoj strani nadanja

ali znam što je na obali ove duše čekanja

znam što je obroncima ovog srca zaluđenog.

 

Rekla bi  sigurno njenu ljubav nedoživljavam

Kako njenu beskrajnu ljubav ne osjećam

Nitko nikad je više neće upoznati i voljeti.

A tako volim i obožavam kad one obrve naoštri

pa me onim prepoznatljivim pogledom požudnim

a kao nešto ljuta slatko nasmiješeno prostrijeli

 

Imam savršen osjećaj, potpunošću je doživljavam

Kao knjigu kroz korice na široko očitavam

što ću kad volim je, luđački me rasplela

na proste faktore svakodnevno rastvara.

 

Kao princ na bijelom konju bih je zasjeo

Seoskim planinskim livadama bi jezdili

Pa kasno u noć od ljubavi iscrpljeni

Toplo zagrljajem bi u postelju zalegli

A ruke nerazdvojive kao u strahu bi se držale.

 

Samo stobom jube stihovi olako tišinom izrone

samo stobom ljubav dobije smisao  galaksije

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.12.2015 u 12:40 minuta

 

A susret kad nam se dogodi

 

Nisam ti rekao da te obožavam

suviše volim i nekako bez usana

na jedvite jade prežedan izdržavam.

Glad i žeđ je grubo drska i neumoljiva.

 

Prehranjujem se prazninom maštanja,

bljeskom slika dugih prispjelih pisama

i to me kako tako poluživog nekud vodi

nasmiješenog beskrajno sretnog održava.

 

A susret kad nam se uskoro dogodi,

galaksiju magičnih čuda, rastvori

neprepoznatljivo ljubav preporodi .

Rijetkima se magično sve dogodi.

 

A nas dvoje dvije komete nadanja

jedna uz drugu strašću svijamo

tragove bljeska i divljenja

drugima za uspomenu i sjećanje

u dugo nasljeđe trajno ostavljamo.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,10.12.2015 u 23:24 minuta

Valja nama preko neoranih livada

Razlog si neopisivo

Jednostavno neobjašnjivi

ništa, ama baš ništa

nas nemože pokolebati

ovu ljubav protresti

da bih se trenutka zamislio

u nešto posumnjao.

 

Nego čak što više

želja strast požuda i nada

sve jača,tako suluda je

jer previše volim i obožavam te.

 

Falis mi ljubavi najveća :

ma samo povjetarac u kosi je

štambilj samoće na usnama

sve to stoji ali ispred nas

jer životno duboko oranje

nabubrilo samotno kamenje .

 

Valja nama preko neoranih livada

zapamti nema toga da može da zavadi

mržnju i laži mrvicu među nas da uvali

samo tebi i tvojim riječima vjerujem.

 

Ostale podlosti i laži nas ne interesiraju

iskočimo iz ovih crnih misli i razmišljanja

neka ljubav ona naša  samo sreću oplodi

 

Divan je osjećat iz dubine duše zaoiritii

bože koliko sam opčinjen i zaluđen

i koliko svakog trena beskrajno fališ mi,

valjda jer  užasno posesivno volim te.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,09.12.2015 godine u 22:38 minuta

Šuti ne zbori

 

Šuti mila ne zbori,

pusti neka ljubav,

drsko, tiho zažubori.

 

Kad čvrsto zagrlim,

oči onako uzhićeno,

zaluđen zatvorim.

 

Da što slađe,

te usne rumene,

požudno osjetim.

 

Pa drhtaje strasti,

zajedno tiho složimo,

ljubavi planet sreće,

na široko rastvorimo.

 

U našem kampu skrivanja,

uloga sreće se odigrava,

svaki trenutak pametno ,

ne prebrzo utrošimo .

 

Jer nas opet samoća,

na vratima sačekuje,

pokušat će da razdire.

 

Da naša ljubav izblijedi,

Da sve što godinama imamo,

Tek tako na brzake nestane.

 

Al oni nisu trunke svjesni,

Oni pojma o ljubavi nemaju.

U nama ljubav samo raspiruju.

 

Toni Ljubiša Božić,07.12.2015 u 16:58 minuta

 

Kad bi ona samo osjetila

Kad bi ona samo osjetila

žudnju u ovim grudima.

Kad bi ona samo vidjela

ćuleć bljesak ovim okama.

 

Kad bi ona samo kap popila

Nektar što bridi na usnama.

kad bi ona samo znala

što za nju srce priprema.

 

Kad bi ona trunku znala

il barem mrvicu osjetila,

istog trena bi shvatila,

oka više nebi sklopila.

 

Sve bi istog trena poduzela

u naručje požude da se uvali,

na usne samoćom ranjene

meke obloge nježnosti položi.

 

Vojim te polovna ženturačo

svakim danom sve više

uvijek te nešto probada otkida,

sve ti nešto smeta , prigovaraš.

 

Postala si prava ženturača

zaježljiva sve ti nešto smeta

pa si nemirna i nekako nervozna,

sve te olako naljuti il izbaci.

 

Al džaba srcu si nezamjenljiva

gad sam koji te neizmjerno obožava

voli ovim prostranstvom svemira

karika si srca i duše nesalomljiva.

 

Toni Ljubiša Božić,07.12.2015 u 08:07 minuta

 

Kad bih ja kao on tu sreću imao

 

Kad bih ja ljubav pored sebe kao on imao

Svaki dan bih klečio, kamčio,moleć zborio.

Nježnosti, ljubavi na tacni srca joj nudio.

On slijepac, nezna što mu sudbina udijelila.

 

Alkoholom polako u ispuhanu vreću ga pretvorila.

Bit će kasno kada shvati koga pored sebe je imao.

Bit će bolno kada usamljen ostavljen bude ridao.

Kad joj je najviše trebao negdje je pjančeć lutao.

 

 

 A njena  energija i ljudskost je toliko bezgranična

zato bog daje da sve to sa osmijehom izdržava

A mene sa strane da je malo bocnem kad poklekne

 da kažem da i meni je toliko važna i nepobitna .

 

Da u mome srcu postoji rupa bez nje bezgranična 

sve dok je u naručju vječno ne budem držao tepao

toliko poljubaca nudio , praznina u meni će zviždati.

Noćima rastrgan,uplakan zvijezde padalice ispraćati.

 

Vojim i ja nju al nisam drzak i prokleto nasilan,

čekam nama sudbinski određen slatki momenat

da se eto nepokon ludo zaljubljeni zagrljeni spojimo

jedno drugom neopisivu ljubav napokon dijelimo

što sve ove silne godine u nama se tajno prikriva.

 

Toni Ljubiša Božić,06.12.2015 u 07:27 minuta

 

Možda ćeš

  

Molim te šuti,

ne progovaraj.

čitaj sve što ti očima

nepregledno poklanjam.

 

Sa usana kapljice

požudno analiziraj

sve će ti se pokazati.

 

Ljubav u meni

Samo za tebe

možda ćeš eto

trunke prepoznati… !!!

 

Toni Ljubiša Božić,04.12.2015 u 17:00 minuta

IPAK JE POSEBNA

 

Svi prijatelji potiho

Onako sa strane

Koju mi prigovore.

Brinu se za mene.

 

Kažu promijenio se

Treperim kao neonka.

U očima tragovi sretnika

Vidljivo nešto se događa.

 

Al neznaju da se ona dogodila

Rado bi da je vide i promatraju

Al neznaju gdje je kako izgleda.

U srce kandže miline mi zarila..

 

A ja  onako zaljubljenički preseretan

Na njene usne od prvog momenta

Nepovratno slatko nasukan.

U očima joj čarolija magije obitava.

 

To ljubav ovog luđačkog  života je

Daleko sjetno požudno je nadanje.

Po svemu posebna je, moja je.

Koji sretnik sam srce prepoznaje.

 

Toni Ljubiša Božić,04.12.2015 u 11:10 minuta

 

Ljubavlju zakinuto nadanje

 

Ajme ranom zorom šalje mi

da mi srce zakaže il otkaže

što čeka me što sve moje je,

vojim najslađu dragu ribicu

pjenušavih skrivenih uvala.

 

Skupim se pa pisma prelistavam

Slikama požutjelim odlutavam

sve u onaj susret vraćam se

opet nezaistno žudim trebam je.

 

U njoj milijarde puta vrijednije je

jeste lipa medena srcu neodoljiva

unutra je njena tajna ljubavna

unutra je nediookučiva čarolija.

 

Reći volim te kapljica je nadanja

u vodopadu nabujalog tepanja

Na oteglom nepreglednom čekanju

prepunog okrutnog dalekog nadanja.

 

Samo za nju i zbog nje ove nezaustavljive

riječi naviru, prašinu odvratnog čekanja sapiru.

Nema puštanja, lisice na srca sam nam stavio

na mome i tvome lancem uzajamno tepaju.

 

Nema opiranja, nema pobune il pravdanja.

Na put bez pobratka se zaljubljenički krenulo.

Svojevoljno smo sve uvjete sami na brzake sklepali

Uzajamno usnama tijelom ono zrno pameti zaludili.

Idemo dalje pučina beskrajne ljubavi nas sačekuje.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 03.12.2015 u 08:20 minuta

 

Kapetan našeg broda si maštanja

 

Kapetan našeg broda si maštanja

dok se napokon zemlju ne dovučemo

za ruke i poljima sreće zajedno trčimo

pa te malo malo svakog trena obljubim.

 

Negdje na livadu povalim, izljubim

izgrizem prignječim pa ljubav izjavim

deruć se prostranstvom čekanja

da vojim te ljubavi najmilija.

 

I znam da ćeš tada izjavljivati

Znaš li ti da će tad osmijeh

vječno na lice mi se privezati

Nikad me više neće napuštati.

 

Rosa tvoje neopisive ljubavi

usne i oči će svakodnevno umivati.

Srce i dušu onako ko u baršunu

najmekšom čarolijom će ploviti.

 

Zavezanih očiju uzajamno, nezasitno

ćemo usnama požudu i strat češljati

vrhovima prstiju toliko toga ispitivati

pa usnama nanovo provjeravati

dal se to nama stvarno događa.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.12.2015 u 07:43 minuta

 

Njegova je robinja

 

Bože,slijepac je pored očiju

Nezna, ne vidi što je dobio

Princezu robinju kući doveo.

Crnači,četri kuta doma održava.

 

Na tacni svakodnevno dočekuje

Obilje osmijeha ljubavlju udjeljuje

A on ledenica, okrutna hobotnica

Ništa ne vrijedi mu, pa je proganja.

 

U mozak je ubija, da je smotana

Da ništa nezna oko sebe da se okrene

A divne uzgaja mu bisere, zdravi su.

Prirodno nasmijano zdravi i pametni.

 

No njemu ništa ne vrijedi osim novaca

Sav se u novčanik sa rupom pretvorio

Nikad dosta mu,stalno mašta kupuje

I nakon toga nanovo prazan i tužan je.

 

Proklet je iz nekog nepoznatog razloga.

Zato ih sudbina gazi, sve ih lagano ubija.

A ona kao svjetionik djecu i sebe održava.

Neda da im se nadaj bože bilo što dogodi.

 

Robinja je svojom voljom na žalost postala.

Za djecu živi i mašta, sve im je podredila.

A njega više i ne vidi, u svopm svijetu stanuje.

Ministar što polako umire iz srca joj nestaje.

 

Proklet je iz nekog nepoznatog razloga.

Gazi ga neumoljivo okrutna sudbina.

Dokle će izdržati rane na duši iscijeliti.

Nema više povratka, nema reprize sudbina

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.12.2015 u 18:36 minuta