Najljepše godine smo imali, zar ne ljubavi

Najljepše godine smo imali, zar ne ljubavi

Brest, Fraancuska, 28.08.2022

Sa tobom sam zvijede prečesto dirao

Neku novu galaksiju strasti baš otkrio.

Mjesec nam je bila usputna stanica

Bila ne zamjenjiva na gladnim usnama.

Ispod istog kaputa noću bi se skrivali

Strast I požudu jedva nekako prehranjivali

Sebe nismo prepoznavali, divljaci bi postali

Najljepše godine smo imali, zar ne ljubavi.

Usne te još uvijek na svojim jasno  osjetim

sve što smo imali nemoguće da zaboravim

I prečesto na tebe, na nas iskreno pomislim

I da te opet strasno I požudno imam poželim.

A brodovi prolaze u našu luku više ne dolaze

Sve se nekako u paučinu zaborava pretvara

Jedna ogromna ne zaboravna ljubav izblijeđiva

Samo duboko u meni u srcu sve se odigrava.

Miris kose ti na jastuku još me rado podsjeća

Prije koji trenutak tu si zaluđena strašću ležala.

I da te prebolim misija je prosto neostvarljiva

Previše tvoje divljine baš u mojim je grudima.

Drugi su govorili da sam se prokleo, tebe zavolio

Bolje bi bilo da te nikada nisam u stvari susreo

A ja se za ni zašto na svijetu nebih vjeruj mijenjao

I opet bih istu grešku da je tako nazovem napravio.

Ona bijaše udata al je za ljubavlju lutala

Ona bijaše udata al je za ljubavlju je lutala

London,26.08.2022

Skoro mjesec osmi da je prošao

Osmijeh sa lica trena mi ne silazi

uz mene je, na usnama mi borave

i ništa mi ne treba samo neka ostane.

A vrelina usana vrelija od osmog mjeseca

Znoj se slivao,sav od strasti sam drhtao

najljepše senjske usne sam lopovski ljubio

o bože strast i požudu vulkanski otkrivao.

I svi akordi duše mi u duru završavali

Sve stijene plaže smo tada obilježavali

Da nas vjeečno podsjeća,ljubav prelijepa

Dal to da zaboravim,srce prazno ostavim.

U pravo vrijeme na pravome mjestu se susreli

Prosto neobjašnjivo isti tren prepoznali

Srce je lupalo,drži je… kao da je govorilo

I nije trunke pogriješilo, ljubav mi podarilo.

Da nam ljubav uspije šanse su nam velike

Skrivene senjske uvale dobro su nas čuvale

Ona bijaše udata al je za ljubavlju  lutala

Koji sretnik sam ja, baš  mene je izabrala.

Više mi se ne javlja, iz nepoznatih razloga

u drugoga se zaljubila, ma ne nije moguće

ona ista njena energija do mene dolijeće

svakog osmog osmog kroz srce mi prodire.

Vidjet ćeš kad se najmanje budeš nadao

Vidjet ćeš kad se najmanje budeš nadao

25.08.2020, London,

Koja korist što si jo[ uvijek zaljubljen

kad od druge strane si uporno nevoljen
Koja korist u tebi sva nadajuća proljeća

kad iz nje hladna zima sve okolo pritegla.


Džaba kupuješ poklone koji na isporuku čekaju

 njoj se nikad na kraju dobro znaš ne predaju.
Sve godine što si štedio od usta odvajao da bi je usrećio.
Shvataš da propale su,  nije mrvu tvoga nokta zaslužila.


Daj probudi se,  vidiš od početka je glumila
Da je zaljubljena do ušiju, a ti nasjedao.
Džaba pišeš stihove noćima ne spavaš sebe izjedaš.
Čime je ona zaslužila da ti se vrti u mislima.


Da je vodiš kroz stihove kao da ona voli te
Ona je najveća najlažnija zabluda u tvojim grudima.
Zabluda kad je pojedeš je suluda,  dio po dio te lagano raskida.
Nikada nisi shvatio u pogrešnu osobu si se uzalud zaljubio..


Džaba dočekuješ vlakove za nju ne postoje stanice.
Nemoj preko drugih da urgiraš i svoj ugled i ljubav degradiraš
Sekunde tvoje ne zaslužuje, bolje da se njemu uvalila

nego tebe tko zna koliko godina zavaravala.


Dosta je,  okreni se,  oči širom otvori sretan si

druga iskrena čeka te i voli, I dane mjesece broji
Vidjet ćeš kad se najmanje budeš nadao

na njenim usnama budeš završio.

Iskreno sve ono tvoje Fali mi.

iskreno sve ono tvoje Fali mi.

London, 23.08.2022

Što Se to sa tobom draga ženo dešava
Bože takvu te baš nikako ne poznajem
Od lokalnih tračara toliko laži o tebi saznajem
Glavna si u njihovim podlim pričama.


Kažu da svako olako može da te ima
Voliš mlađe i divljije tako je zanimljivije
Vjeruj da sam se iznenadio koja si
Lavica i škorpija duboko skrivena je u tebi.


Voliš oko tebe da po tvome taktu igraju
Da ti požudne gladne želje ispunjavaju.
Koga ti dohvatiš teško te napušta
E ta vatra i moje srce je u tren zapalila.


Ali na tračeve tih ženturača ne nasjedam
U grudima savršeno biće ja prikrivam.
Usne ti ne mogu i ne želim da zaboravim
Sva čarobna mirisna pisma rado prelazim.


Naših trenutaka strasti i požude prisjetim
Ipaak ogromno hvala ti što si uspjela
U meni da probudiš divljaka sa planina
Mladost si mi vratila želju za životom probudila.


Ogromno beskonačno hvala ti

iskreno sve ono tvoje Fali mi.
Jedina si od svih samo ti na savršen način uspjela.




Nekako uvijek u podsvijeti zovem te

Nekako uvijek u podsvijeti zovem te

London,22.08.2022

Kao uporna kapljica znoja u očima

Tvoj duh dušu mi olako preotima

I gdje god da se onako okrenem

Tvoj lik ugledam pa razmišljam.

Što se to sa mnom sada događa

Fitilj nepovratni u meni si zapalila

Sve misli samo na tebe si navela

Glavni lik života odavno si postala.

Ah da imam snage da te zaboravim

Da te u pustinji zaborava ostavim

Tuga iz mene bi tek onda nestala

Suza da rida nebi više imala razloga.

….

Al to baš lako kako mislim I ne ide

Nekako uvijek u podsvijeti zovem te

A nisam niti trepuno tu si se stvorila

Misli zaokupila , nanovo se vratila.

Jer onaj plamen u grudima izaziva

Nikako da zauvijek nestaneš pa izgoriš

Preduboko u srcu vezana boraviš

 Jer bože baš teško je da te prebolim.

Namjerno da te što prije zaboravim putujem

Namjerno da te što prije zaboravim putujem

London,22.08.2022

Sjećaš li se onih strastvenih zrelih jabuka

Sijećaš li se strasti i požude divljih plodova

Na nebu želja smo izluđeni dugo svršavali

Da bi zagrljeni iscrpljeni u tren olako zaspali.

Krila imali, nema mjesta gdje nismo odletjeli

Bila si princeza  gladnih proždrljivih požuda

U svakom trenu olako  znala si što treba mi

I na svemu svih tih godina ljubavi  hvala ti.

….

Riječi nam nisu bile potrebne oči su pričale

Usne su prevodile,duboko u noći završavale

U duši si mi stajala, duboko za srce držala

Kažeš baš isto si preduboko u sebi osjećala.

Ono naše vino prepuno strasti i gladne požude

Često duboko noću znojnoga samo me probude

Treba vremena da shvatim gdje sam što mi je

Bože nikada nisi bila svjesna koliko volim te.

Anđele moj, tako si mi presretna često tepala

Dal sam ja tvoja vječna ljubav često me pitala

Ali si svu moju ljubav duboko u očima vidjela

Niti riječ da izgovorim dokaze nisi trebala.

I sada na pučini samoće u Europi samujem

Namjerno da te što prije zaboravim putujem

Ali vjeruj ne uspijevam,osjećam poboljevam

Previše tvojih tragova vrišti mi u grudima.

Gola istina naše ljubavi

.

Gola istina naše ljubavi

Stevanage,London,UK,21.08.2022

Toliko toga bih nekada baš vrišteć rekao

Ali u trenu bez riječi bih začuđeno ostao

Jer kada na nju ,ljubav jedinu pomislim

Kompas nekako vidno na kratko izgubim.

Toliko sreće strasti i požude smo imali

Kroz nas je godinama sve to strujalo

Nemjerljivu snagu naše galaksije davalo

Da bi nas probudilo, na  zemlju spustilo.

Onda su suze krenule,okus gorke sudbine

Sve se srušilo,prosto je to baš neshvatljivo

Kada iz prostranstva sreće u bunar tuge potoneš

Bez onoga što si obožavao jednostavno ostaneš.

I onda se uporno boriš sa svim teškim mislima

Pored toliko pitanja ne nalaziš odgovora

Nada teško da na trenutak prestane, umine

Jer preduboko u nama je, srce obožava je.

….

Al ta galaksija beskrajne beskonačne ljubavi

Teško može mrvicu da se ikada potroši

Jeste da u njoj prevladava lažna zabluda

Ali onaj divni osjećaj prevladava u grudima.

….

Molim te probudi me,  reci da to nije istina

Molim te probudi me,  reci da to nije istina

London,UK,20.08.2022,

Kad bi ona mrvu snage  trenutak skupila

Pa gledajuć me duboko u oči tiho priznala

Mili, dal sam te iznevjerila do bola razočarala

Oprosti mi teško mi je sve ovo iskreno priznati.

Pitao bih je što u srcu ono baš duboko odsjeća

Dal je krivnja noću nesanicom uporno izjeda

Vjerujem da suze nebi trenutak kontrolirala

Ridajuć I jecajuć sve bi klečeći bolno priznala

Vjerojatno prije mene kraj među nama je osjećala

Danima mjesecima od mene je skrivala I patila

Dugo je razmišljala kako mi sve to priznati

A niti jedne suze ne pustiti jer bih pukao.

Dušu mi je od prvoga poljupca olako zgrabila

U srce se nepovratno preduboko tiho uvalila

Svaki moj pokret misao iz daljine kontrolirala

Jeidno ona ta posebna divna duša je uspjela

I tu se nikada nije zaustavila, u svakom stihu se budila

Svaka pjesma njoj se pisala inspiracija je divljala.

Svi moji planovi prije  nje su se bukvalno promijenili

Sve toj ljubavi iz dubine srca obostrano posvetili.

Tek tada sljepoću ljubavi istinski sam shvatio

Nikada sretniji niti trenutak u životu nisam osjetio

Po oblacima sam šetao rijetko na zemlju se spuštao

Samo tom ženom anđelom sam zasljepljen hodao.

..

Takve usne nikada nisam otkrio tako vatreno imao

Ljubeći se vulkan strasti te divljakuše sam osjetio

I nikada za nikada voljeti nisam muvicu prestao

Jednostavno čovjek iz petni žila je eto  poludio.

Snove smo plašeći se sudbine potiho dijelili

Kao da smo naš užasni kraj nekako blizu osjećali

I da mi miliun žena ispred zatvorenih ičiju poredaju

Njen miris bih otkrio, taj opijum bih prepoznao.

..

Ovisan cijele nje sam do bola previše postao

A sada moram priznati njeno ZBOGOM LJUBAVI

Mora sve naše tek tako odjednom zauvijek da nestane

Veza između nas mora jednostavno da prestane.

O bože ženo ti nisi svijesna što si mi značila

Mrtvaca si u divljeg dječaka u tren pretvorila

Svoj vulkan strasti u meni si duboko nastanila

Ne mogu da sve to tek tako prihvatim, oprosti mi.

Sve se ubjeđivam da se vrtim u nekim ružnim snovima

Da sve što se sada događa jednostavno nije istina

Sanjar sam postao između nekih nemira se zagubio

Ne mogu da se probudim sve loše snove da zaboravim.

Jer opet želim u tvome osmijehu da beskrajno uživam

Tvoju strast nemilosrdno gladno žedno da ispijam

U svoj tvojoj strasti I požudi na novo da uživam

Molim te probudi me  reci da to nije istina,

Reci da naša ljubav trena nije prestala i izblijedila.

Teško moje stanje neljubljeni mogu shvatiti

Teško moje stanje neljubljeni mogu shvatiti

Stevanage,near London, 20.08.2022

Onako u pučini beskrajnog beznađa

Duša mi mislima daleko maglom odlutala

Riječi su pauzu uzele iz mene nestale

Suze gorke naviru  svuda se prostiru.

Mrak, neka tmine oko mene se navile

I baš sve prozore svjetlosti zatvorile

I sve tražim razloge koji užasno guše me

naivan nisam shvatio da sam te izgubio.

….

Stanje i  razlog si moga stanja i beznađa

Srce i dušu si mi vidiš otrovala i zatvorila

Ne, ne mogu da nikako odlazak prihvatim

tvoje vječno zbogom da olako dozvolim.

I onako kroz suze me molila da prihvatim

Da i ona užasno teška slomljena srca odlazi

I sve se oko mene srušilo, u duši me trgalo

Suze jezera nalile svu ljubav su dokazale.

Teško moje stanje neljubljeni mogu shvatiti

Tek tako iznenadno voljenu zauvijek  izgubiti

Njeno zbogom godinama uporno ću odbijati

Jer jednostavno ne mogu te prestati voljeti

Rastanak

Rastanak

Stevanage, London,20.08.2022

Onako u tišini suza što su je oblile

Bore na licu od tuge se VIDNO namrštile.

Samo je grcajući jedva tiho prošaptala

Ljubavi zapamti, od nas nikad nisam odustala.

Situacija se prokleto naopačke okrenula

Vjeruj mi, preteške odluke sam donijela

Znam da će te sve ovo užasno boljeti

Ali moraš i moju situaciju razumjeti.

Moram da teška srca krenem dalje

Na žalost bez tebe i tvog osmijeha

Druga strana me užasno hinjski ucijenila

Na sve sam sa vjeruj razlogom pristala.

Jednoga dana nadam se snage ću skupiti

I onako face to face ti kroz suze objasniti

Zašto i zbog svega sam od nas odustala

Kakva sila i pritisak na mene se primjenila.

U meni se sve srušilo, u grlu sve zatajilo

Suze su bezobzirno ridajuć gušeć krenule

Stanje srca i duše i toliko toga otkrivale

Nisam se pomirio,uplašen šokiran ostao.

Ne želim ovako na pola puta da stojim ti

Zato odlazim potpunu ljubav ti ne pružam

Svoje bolne razloge i od tebe prikrivam.

Al zapamti od tebe od nas nikad neću odustati.

I samo je nestala, obalom Senja uplakana odlutala

Bukvalno sa zemlje je nestala, nikad se nije javljala

A ja nakon dugih godina još uvijek je očekujem

Zvono na vratima osluškujem, možda se pojavi.

Jer ono naše nije iščezlo, u meni duboko boravi.

A nada nikada nije prestala da me lažima ubjeđiva

I kad sve sagledam na kraju, ljubav ipak pobjeđiva

Barem za sada onako na kratko se javila, DOLAZIM, DOLAZIM

I gle čuda poruka stiže mi, piše..LJUBAVI FALIŠ MI.

STEVANAGE,Near London, UK,20.08.2022

Zaokupljen mislima lutah prostranstvima,

I inako u okrilju neobično ono vrelog Londona

Pored tolikih prijatelja osjećah se baš usamljen

Skoro od sviju tako reći potpuno napušten.

I brzo se iz te okrutne realnosti nekako otkačim

Pa nanovo u slatke misli željno gladan zaletim.

Rekoh si, osluškuj čovječe što ti srce govori

Pa na te negativne misli osmijehom odgovorim.

I onda me neka bistra pozitiva uzme pod svoje

Slatko smijem se, ono baš sam vidno razdragan

U svoje znanje i umijeće tada potpuno pouzdan

Uzdignute glave parkovima Londona nastavljam.

I ono baš istina je kada te neka teška fjaka uhvati

Od nekud slatki prepoznatljivi osmijeh se pojavi

Ona je, uz mene je, bože nikada odustala nije.

I gle čuda poruka stiže mi, piše..LJUBAVI FALIŠ MI.

A koliko sam zbog te njene ljubavi podugo patio

Nebrojeno neprospavanih noći baš muški ridao

Suviše teško  njen odlazak priznajem prihvatao

I to bijaše okidač, od tada lutati Europom sam krenuo.

A baš sam bio do kraja u ljubav razočaran pukao

Volju i snagu za životom može se reći baš izgubio

I u svim tim suzama nisam shvatao da sam u stvari jačao

Ipak bijah godinama od nje voljen ,hej, ja sam je imao.

….

I ta simfonija ljubavi me začuđujuće tada uzdigne

Svih voljenih trenutaka tako jasno podsjeti me

I u isto vrijeme plačem i smijem se, hej ona voli me.

I gle čuda poruka stiže mi, piše..LJUBAVI TREBAM TE.

Magnetni pol samoće godinama posesivno privlači

Magnetni pol samoće godinama posesivno privlači

Near London,16:08.2022

Magnetni pol samoće godinama posesivno privlači
Od njenih usana odvlači, od njenog pogleda prikriva.
Užasna  samoća opsesivna neotuđiva odzvanja mu u grudima
Njen miris je tako jasno zracima sunca osjećao

mada mu se njen lik skoro iz sjećanja izbrisao.


Težio je iz tog košmara da se nekako bar tren probudi

Gdje se nalazi dal sanja da uvidi, svoj jasni cilj odredi.
Al gubi se, između jave i sjećanja vozala ga četverokonjička kočija.
Držao je uzde ali kontrolu potpunu rijetko da je imao
Tako je u nekom prostranstvu njom zaluđen lutao.


Odjednom vrata terase ona otvara, držao u ruci buket ruža,

sve je procvala, u srcu u duši sve je vrelinom buknulo
Prema njemu je usplahirena krenula, strah skrivajući se skupio
Hrabrost od jednom izgleda je baš potpuno  izgubio
Riječi sa usana nestale vilicu mu kao vječnost ukočile..


Odjednom zajedno srpom ljekovito bilje kosiše
Gladno posesivno smijuljeć se gutali, nestrpljivi.
I slika se odjednom u nekom vodopadu izgubi
Guši se, bez daha ostaje, plašim se, gotovo je, zauvijek izgubio je.


Kao kroz maglu konja jahajuć u daljini se gubila
Otišla je bez riječi, niti riječju nije se oprostila.

U nedoumici je jedno slomljeno srce ostavila

Ali ta lažna nada I zabluda se trena nije zagušila.

Da stanuje u srcu mu izgleda zauvijek je ostala.

Magnetni pol samoće godinama posesivno privlači
skoro da nema dana da je njenim detaljom ne podsjeti

Nema dana da mu na pamet to biće ne padne

Previše njenih ljubavnih tragova ostalo je

Da ga na nju podsjeća mada ga je skoro sahranila.

Budi strpljiv treba joj malo više vremena.

Caen, Kan Francuska,10.08.2022

Dal si ti ikada barem blizu shvatila

Što si ovom životu na kraju učinila.

Svaki dio tvog tijela stalno dodirujem

Osjećam kako zbog tebe izluđujem.

Tvoj miris u svakoj zavjesi se osjeća

A čaša iz koje si pila ima tragove usana.

Onaj video što smo snimali je otanjio

Toliko puta gledao da se lagano brisao.

A bezbroj pišem stihova da nebi izblijedila

Ona suluda zabluda sa mnom se poigrava

Stalno I to baš stalno mi sigurno obećava

Budi strpljiv treba joj malo više vremena.

Nije me sramota da priznam I svima reći

Da bila si i još uvijek sve budeš značila

Jer samo sa tvojih usana ljubav se točila

Zato si bezbroj tragova u meni ostavila.

I tiho skrivećki molim se da sve izdržim

Da na kraju bez tebe baš I ne poludim

Mada su već svi I te kako to primjetili

previše toga je očigledno slomljeno u meni.

Bježim iz soba što na tebe podsjećaju

Šetam ko ludak noćima a kiše rominjaju

Dobro je da nitko ne vidi suze mi u očima

I da mi srce I duša je je do bola skršena.

Dvorska carica

Toni Ljubisa Bozic,

Caen,Kan Francuska,08.08.2022

Zbog nje su mnogi na koljena olako padali

Neki  u vrelom plamenu vještica završavali

Nema koji se nisu za tom ljepotom okretali

Ali samo sretnici su je možda, izbliza vidjeli.

Njene oči zbog kojih svima koljena klecaju

Te usne vrele što mrtve olako probude

A osmijeh kome pokloni taj baš izludi

Sretnik je onaj sa njom kad jutro dočeka.

Bila zima sibirska il ljeto vrelo afričko

Samo jednom sam te usne dodirnuo

Nikada u životu ljepši san nisam sanjao

Trebalo mi je godina da bih se probudio.

A ona dvorska carica voza se po jahtama

Crno more po njenoj kosi ime dobilo

Oči zelene poput gorske divlje planine

Uzalud maštao, sanjao možda voli me.

Moj najveći problem je naivna zabluda

Drži me godinama u ogromnim lažima

Sve se nadam da sam je stvarno imao

A jadnik između snova i mašte zaglavio.

Ne smijem niti da bar slučajno pomislim

Što bi bilo da me je stvarno carica imala

I moja pozicija na dvoru Dal bi se popravila

Dal bih joj bliže se muvao i još strasti tražio

Il bi u sibirskom gulagu negdje daleko završio.

Dvorska Carica još uvijek dah svima oduzima

Ona u četvrtoj deceniji kao djevojčica izgleda

Nitko nezna koliko djece je izrodila, prikriva

Jer vječno želi da ostane mlada u našim očima.

 Otišla je jedna ljubav sve se srušilo

 Otišla je jedna ljubav sve se srušilo

Caen (Kan) Francuska, August,08.08.2022

Godine mu tiho cure život prolazi

U očima potok suza sve nadolazi

Otišla je jedna ljubav sve se srušilo

Jedno srce ridat ostalo.

Svi ga vide da je tužan da je propao

Sve zbog žene što je nekad ludo  volio

Otišla je jedna ljubav sve se srušilo

Jedno srce ridat ostalo.

……………………………..

………………………………..

. Otišla je jedna ljubav sve se srušilo

Caen (Kan) Francuska,

Bm                                  F#

Godine mu tiho cure život prolazi

G                A                D                  F#

U očima potok suza sve nadolazi

G                A                D                  Bm

Otišla je jedna ljubav sve se srušilo

G                   F#                Bm

Jedno srce plakat ostalo.

Bm                                    F#

Svi ga vide da je tužan da je propao

G                          A                    D              F#

Sve zbog žene što je nekad ludo  volio

G                A                D                  Bm

Otišla je jedna ljubav sve se srušilo

G                   F#                Bm

Jedno srce plakat ostalo.

Dal ljubav još postoji istog trena bi shvatili.

Kan (Caen) Francuska.04.08.2022

Ne moraš da se od mene više prikrivaš

slobodno na njegovim usnama da uživaš

previše daleko u tuđini sam eto zaglavio

ali problem je što te nisam nikada zaboravio.

Znam da ti on sve puste želje olako ispunjava

Biti među njegovim jahtama I nakitima

Uvijek si to skriveno u sebi znam imala.

Ali ljubav , ljubav u tebi je potpuno otupila.

Lažni osmijeh svima kažu da prodaješ

Svijetom sa njim kao zaljubljena putuješ

Cura sa mora kod princa love se uvalila

Ali samo jednu balkansku dušu je voljela.

Znam da nikada nećeš i nisi me zboravila.

Sretna bila si samo na mojim gladnim usnama

Nikoga kao mene jednostavno nisi voljela

Ali nažalost ta lova i blagostanje te privlačila.

Nemam pravo na tebe trena da ljutim se

Sada imaš svoje ljubavi te prehladne obale

Sve oko tebe blista i bogatstvom sjaji se

Ali nema ljubavi, sve prazno je i to boli te.

….

A ja sa centra balkana u tuđini se prikrivam

Bez tebe iskreno slabo il nikako odoljevam.

Kad bi samo jedan sat imali i osjećaje čitali

Dal ljubav još postoji istog trena bi shvatili.

O Bože mili daj iz ovog nestvarnog svijeta probudi me.

Caen,Francuska, vani 39 C, užas , nemože se disati

A u sobi klima uređaj ne postoji a tu smo zaglavili.

Čini mi se da se baš nekako ubrzano raspadam

u stvari ne znam koji dio mene trenutno preživljava.

Sav sam u nekim komadima, izgubljen i sjena mi se zagubila

Dok hodam korak mi je nekako ne prepoznatljiv

u kojoj zemlji sam zalutao, kako sam tu dospio.

Bože kome sam se to izgleda jeftino prodao.

Kao da sam u tuđem tijelu  tih trenutaka završio

U sobi je klub alkoholičara  sa bezbroj napuhanih licemjera

u glavi  onako mislima molim da me na miru ostave

da me iz užasnog košmara što prije probude.

Sve se kao neki usporeni sablasni film događa

A čak  sam sebi sam ne prepoznatljiva osoba.

Svakakve misli kroz glavu mi trenutcima prolaze

Dal su sve ovo zamke paklene,dal sam tu završio.

….

A znam da nisam toliko griješio da bih u paklu završio.

Kao kroz maglu neka porota o meni noćas zasjeda

Sav moj život u detalje se analizira, preispitiva

Kakva bi mi se kazna na kraju zaslužena odrapila.

Jeza me preuzima, želim da se iz tog sna probudim

Ali nikako nigdje zračak svjetlosti izlaza ne vidim.

Sve je neko sivilo, crnilo, sve je prepuno izbezumljenih likova

Samo se stresem i kažem si ne , ne ovo je greška,ovo je zabluda.

Kad bih barem znao tko me je tužio na ovaj sud poslao

Moj jedini grijeh je što sam udatu ženu luđački zavolio.

I od svog tog oteglog čekanja kao da me na paramparčad

Satarom sjeckaju,mišić po mišić mi krvnički odvajaju.

….

I baš u toj sablasnoj mrkloj noći na meni sotone uživaju.

Onda mi na pamet samoća dospijela, ona je sve izazvala.

Sav taj košmar mi se u mašti događa, savjest mi proradila

Sam sam tu porotu sastavio sve te sudije ja sam mislima izabrao.

I što sad čudim se, ne pomaže mi nikakvo kajanje.

Samo da izdržim da mi tu kaznu napokon odrape

Ali sve se nekako užasno odužuje, sekunde ko godine.

Bez riječi sam ostao, sva slova u tami tišine zagubio.

Sve kroz kosti mi neka jeza probija baš nesnošljiva.

Znoj i suze se izmješale svoj su koktel na licu mi pravile.

U ovim satima ostarih kao za sto godina, brdo tragova.

Prorijeđena sijeda kosa skoroo da je skroz nestala.

Ćelava glava se nekako izdužila uši mi otekle

Svega i svačega su se na ovom sudu naslušale.

O Bože mili daj iz ovog nestvarnog svijeta probudi me.

Zar iskrena ljubav za sve ove košmare kriva je.

.