I nemoj molim te više da pitaš za mene

Ja ne znam gdje sada živiš,

 I dal si se skrasila

Koje filmove gledaš

i dal si se zaljubila.

Sve mi govore često

da pitaš za mene

Dal te to grize savjest

 pa želiš do mene.

I nemoj molim te više

da pitaš za mene

Lažne su tvoje riječi

Da stalo ti do mene..

Deset je godina prošlo

 A ti ruješ u meni

Srce je napuklo davno

maštajuć o tebi.

Rijeke su stihova prošle

sa suzama u njima

Zar opet treba da ridam

predugim noćima

I nemoj molim te više

da pitaš za mene

Lažne su tvoje riječi

Da stalo ti do mene

……………

Toni Ljubisa Bozic, LA,USA,25.10.2021

…………….

…………………………………….

I nemoj molim te više da pitaš za mene

Gm                                          Cm

Ja ne znam gdje sada živiš, I dal si se skrasila

D                                                           Gm

Koje filmove gledaš i dal si se zaljubila.

Gm                                          Cm

Sve mi govore često da pitaš za mene

D                                                           Gm

Dal te to grize savjest pa želiš do mene.

Bb                      Cm    D                 Gm

I nemoj molim te više da pitaš za mene

Cm                     Gm    D                            Gm

Lažne su tvoje riječi Da stalo ti do mene.

Gm                                          Cm

Deset je godina prošlo ati ruješ u meni

D                                                           Gm

Srce je napuklo davno maštajuć o tebi

Gm                                          Cm

Rijeke su stihova prošle sa suzama u njima

D                                                           Gm

Zar opet treba da ridam predugim noćima

Bb                      Cm    D                 Gm

I nemoj molim te više da pitaš za mene

Cm                     Gm    D                            Gm

Lažne su tvoje riječi Da stalo ti do mene

……………

Toni Ljubisa Bozic, LA,USA,25.10.2021

 Čujem da si u njega se na kraju razočarala

Dal smo se trebali muvice susresti

Dal smo jedno drugom u srce zalutali

Sada živim od sjećanja moždana upala

Za slamku držim se dok eto tebi nadam se.

….

Srce prolupalo,nebi od tebe muvice odustalo

Pamet mu pomaže da bolje o svemu razmisli

Al u srcu prže prejaki svi tvoji tragovi

I nikako srce I pamet da se nekako ujedini….

Čujem da si u njega se na kraju razočarala

Zašto me nisi nazvala I sve mi priznala

Sve bih ti oprostio opet u zagrljaj pustio

Al ti šutiš kao da si puna nekih strahova.

Ta bagra tamo te nečim garant vidno ucijenila

Čim nisi stvari pokupila I to leglo napustila

Nemoj niti sumnjati moju podršku ćeš imati

Vrata srca mi za tebe vječno su otvorena.

Sad si bolno uvidjela da moje usne znače ti

Nitko nikada kao ja neće te tako ljubiti

Nitko nikada tako luđaćki posesivno te željeti

Nikada požudu i strast u tebi kao ja neće buditi.

Srpljivo čekam te,kažu mi uzalud ti nadam se.

Oni ne shvaćaju kolika je moja ljubav u grudima

Jer nikada ih nije neka kao ti strašću podarila

Nikada ih strela iskrene ljubavi nije strefila.

A našeg sina pripazi nemoj možda njemu da odlazi

Ljubav moju prije spavanja spominji da ne zaboravi

Neka moje ime spominje neka to vječno postane

A kada me susretne ima istog trena da prepozna me.

Toni Ljubisa Bozic, USA, LA,24.12.2021

Nikome niti blizu ne dozvoljam, ime tvoje ne daj bože da otkrivam

Nikome niti blizu ne dozvoljam, ime tvoje ne daj bože da otkrivam

Ne, nisi ti svjesna koliko u meni stanuješ. Koliko u meni si prisutna,koliko putuješ mojom maštom i posesivnim strasnim mislima. Kao konstanta već deset godina opstaješ ,sa drugima se jednostavno ne upoređuješ jer te nisu dostojne.

Druge su bile mlađe slađe zgodnije, ali sa trona te nisu mogle niti blizu dotaknuti.

Sam vrh svih mojih težnji , žudnji i strasti si osvojila,čarobni trag kao na tvojim usnama više se ne susreće.

Rovariš mi snovima, jutrima ti osmjeh začujem miris tvojih usana osjetim čisto da poludim.

Kažu mi da sam zbog tebe prolupao, nisam sam se žalio samo sam šutke u mislima te čuvao. Nikome niti blizu ne dozvoljam, ime tvoje ne daj bože da otkrivam.

Tajna misterija njima si postala.koje kakve nabrajaju, slike tvoje pretražuju a ja hladan kao led u sebi vrijem ali te ne otkrivam našu slatku tajnu prikrivam jer nisu zaslužila mada si me ranila da te otkriju i podlost da ti naprave .

Da te možda otkriju i tvoj iskreni preljub ismijavaju, ponižavaju,da ti se zavidne neobjašnjivo osvećuju, ne ti to nisi zaslužila.

Za svo to naše kratko vrijeme srce si mi više nego dovoljno ljubavlju napunila.jeste da se sada zabludom sažaljevam, naivno te svakodnevno odsanjam.

Samo sam iskren jer prokleto želim te, da se vratiš barem u mašti i snovima na te divne momente.

Tako doživim smiraje kada sretan sam kad sam na tvojim usnama makar to bila i lažna zabluda.

Hinja i zlobnika je previše koji tuđim sudbinama hrane se. E baš nedam im niti blizu imenati da dospiju da tvoj lik mjesto stanovanja otkriju.

Zato im lažna mjesta i adrese navodim, slike tuđe podmećem, ali ako čitaš po nekad stihove shvatit ćeš da se naše ljubavi ipak nikada ne odričem.

Podsvijest ne kontroliram, sve si okupirala,nalaziš se usvim maštama željama i požudama.nikada mi dosta nije tvojih usana, obožavam da ležim ti na onim divnim trojkama grudima, da ti bradavice izljubim da ovaj nespokoj u sebi nekako nahranim.

Nitko kao ti me nije tako strasno ljubio i zapalio.

Od tvog poljupca divljeg strasnog sve je krenulo.

Znam da nisi niti ćeš da sve to zaboraviš, vjerojatno ti na svoj način sve što smo imali slatko samo za sebe prikrivaš.

Osjetim kada me noću poželiš.na daljinu me uzbudiš.

Divno se osjećam kada sam ti u mislima.kada me poželiš da opet onako divljački a polako gladno posesivno imam te.

Fale mi one naše noći besane.

Ono nakon svega se sklupčaš u krilo mi pa te zagrlim ono kao stisnem da se sigurno voljeno osjetiš.

Onda se satima samo ljubimo, ono baš samo ljubimo milujemo dodirujemo i onda opet podivljamo tu požudu nahranimo pa na kratko zaspemo zagrljeni kao u jedno stopljeni.

Samo nakon tebe shvatih što je u stvari ljubav.

Tek nakon što sam te izgubio pameti sam došao, shvatio gdje sam griješio,mada si ti otišla niti jednom riječju nisi objasnila razlog odlaska.

Ali svaku odluku ti prihvatam, često o tome razmišljam jer imala si i više nego jake razloge da odeš od mene.

Ne zato što sam i dal sam nešto pogriješio.ipak sam shvatio bila je to velika ucjena, na tebe pritisak koji nisi izdržala.

Nebi me iznenadilo da si na duhovnim vježbama završila. Samo mi drago je jer ipak pomisliš na nas i na mene i to snagu da čekam te daje mi, i kažem si nikada nemoj od njene ljubavi odustati.

LA,USA, 2021,Oct.

Nastavak slijedi

JESEN bez tebe SUMORNA

Jesen bez tebe SUMORNA

dušu dodiruje

Samo me vrati u naše dane

tugu raspiruje

……

I sada dok gledam naše slike

suze ne sputavam

a duša baš jeca i užasno cvili

baš teško izdržavam

Ljubavi dal osjećaš

tu užasnu bol

u svojim grudima

Vjetar u leđa ne osjećam

Jer si zašutila

Donjela tugu i jecaj što ruje

O mojim grudima…

Džaba se trudim I pisma ti šaljem

U zemlju si propala

a duša baš jeca i užasno cvili

baš teško izdržavam

Ljubavi dal osjećaš

tu užasnu bol

u svojim grudima

………………………….

JESEN BEZ TEBE SUMORNA

Bm                              F#

jesen bez tebe SUMORNA

  Bm

dušu dodiruje

Em

samo me vrati u naše dane

D

tugu raspiruje

G

i sada dok gledam naše slike

D

suze ne sputavam

A

a duša baš jeca i užasno cvili

    D                              F#

baš teško izdržavam

Toni Ljubisa Bozic, USA,LA.21.10.2021

        Bm               Em                         A                     D                     F#

ljubavi dal osjećaš tu užasnu bol u svojim grudima

Nije mi žao što sam te kratko prekratko imao

Iskreno moram ipak sve priznati

Nekako baš u  posljednje vrijeme

Često nekako baš tebe proklinjem

Zlo ne želim ti ali užasno smeta mi.

Pogled bacam u praznine bespuća

Baš ni o čemu tada ne razmišljam

Ali se prečesto tako nekako nalazim

Kada osjećaj za vrijeme i mjesto izgubim.

Proklinjem zašto sam te ikada upoznao

proklinjem što sam na strastvene izazove nasjeo

što sam ti olako te usne divljački prihvatio

o glavu mi se u posljednje vrijeme užasno razbija.

Besane noći godinama zaredale svoj tempo mi naturile

Izmoren sam i od svega nekako premoren iscrpljen

Tuga u duši i srcu temelje salila svega razbucala

Čini mi se i kosu mi je užasnom  tugom obojila.

Kad god se u ogledalo pogledam vidno propadam

Kao na pučini moreplovac od ljubavi ostavljen

I ja se nekako u bespuću samoće osjećam

O tebi i nama uzaludno dok razmišljam.

A želja je pregladna da imam i ljubim te kao nekada

Jer samo ti si neizbrisive tragove u srcu ostavila.

A ti sve više i više u pučini sjećanja nestaješ

Lik ti se nekako izmjenio skoro sam te zaboravio.

Ipak je prošlo deset godina kad si me zadnji put imala

Kad si se u našu vječnu ljubav ridajuć zaklinjala

Kad si obećavala da vječno na mene budeš čekala

I sada se sve to odjedno naprasno srušilo.

Tko zna dal bi me da me sretneš prepoznala

Tko zna dal bi se da me poljubiš zaletila

Jednostavno sva ta situacija  meni neobjašnjiva

Nikada nisam shvatio da sam te zauvijek izgubio.

Meni si bila svijetionik u pretamnom životnom mraku

Tvoj bljesak me da nastavim i ako slomljen vodio

Nije mi žao što sam te kratko prekratko imao

Ali sam nakon svega užasnu nemjerljivu bol dobio.

Toni Ljubisa Bozic, Toronto,Canada,01.10.2021