Još uvijek te ima zbog preostale tuge u stihovima

Što mi je sve sa tobom onih godina trebalo

Tako nisko sam se užasno bože mili srozao

Zbog tebe silne neprospavane noći ridao

Na koje kakva ubistva ozbiljno razmišljao.

Ne da bih tebi nedaj bože nešto možda učinio

Nego jednostavno sebe sa ovog svijet bih uklonio

Jer nisam shvatao čime silne laži od tebe sam zaslužio

I ovako slomljena srca I duše na obali života ostao.

Nikada nisam pomislio da ti je duša tako zatrovana

Zar je moguće da si baš mene toliko godina lagala

Sve I zrno iskrene ljubavi iz mene si tiho izvlačila

Da bi me na pločniku kao otpad ostavila,ispljunula.

A za nas na sve sam spreman bio dugim godinama

I tek sada shvatam da si u stvari sve savršeno glumila.

A to ti baš I nije trebalo, tvoj ugled je zauvijek srozalo.

A njemu neka dragi bog sa tobom ipak pomaže.

Nadam se da istu sudbinu I on kao ja doživjeti neće.

Jer od mene posljednju kap krvi bi zauvijek dobila

Nema što za tebe ova ipak ludo zaljubljena duša

Nebi učinila, na devet vatri bi pekuć se izdržala.

Al više nedam se, jeste da srce još uvijek tuguje

Ali ipak hrabro borim se, da te zauvijek zaboravim

Da ovo ranjenio srce I dušu što prije obnovim

Da se na stare staze veselog osmijeha povratim.

Naša priča napokon duboko u meni je završila

Još uvijek te ima zbog preostale tuge u stihovima

Al I to osjećam brzo, baš brzo zauvijek prestat će

Svo sijećanje o tebi u meni napokon potpuno nestat će.

Toni Ljubisa Bozic, obale  Portugala,28.05.2022

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s