Kad god se more naljuti onu tvoju dugu probudi
Oči ti ugledam i tvoj osmijeh u valovima nemira osjećam.
Tajna si moja od onda postala,skrivena duboko u grudima
U mreži moje lažljive nade iskonski prikrivena stanuješ.
Svakog jutra iste nezasitne osjećaje i želje pobuđuješ
Fališ mi, bože do bola fališ mi,znaš li… uopće razumiješ li.
nije me sramota priznati da volim te i da mi nedostaješ
jer se svim mojim bićem od prvog poljupca ženo prostireš.
Kad bi zavirili u dubine moje tame tebe bi pronašli
Kad bi u moje oči duboko zaronili tebe bi tamo otkrili
U mom osmijehu svi kažu da vidljivo poodavno stanuješ
Da li shvataš me… da li ovu iskrenu ljubav razumiješ.
Stihovima praznim se, tuge se rješavam,nadom opijam
Al sjeta me razdire uporna ne odustaje dok me ne ubije.
Ma kako i gdje da se okrenem bez tebe jednostavno ne ide.
Sva ljepota života tvojim odlaskom se nekako zagubila.
Bože samo da si bar terenutak tu na mom gladnom ramenu.
Čisto miris tijela da ti osjetim one i usne nezasitne da poželim
pa glavu podigneš onim očima svaki moj trenutak podigneš
Samo sa tobom bih svitao,samo sa tobom ovo duše dijelio.
I što Oliver pjeva..sve bi daaaa samo da si tu
Da ti pratim trag u beskraju,
samo da si tu… tu na mome ramenu…..
Trag duge si sa morskih obala, prvim poljupcem me osvojila
Smisao životu barem na neko vrijeme savršeno podarila
I sada kada nemam te,u sebi tugujem jadničak žalim se
Nemam te, prokleto nemam te a gladno posesivno želim te.
Al opet sve kad sagledam čujem da sretna si pa lakše mi
Nema veze što patit ću, al znaš skriveno samo tebe voljet ću
Voljet ću svaki trenutak koji smo proveli i zajedno dijelili
A jednoga dana tko zna možda se opet budemo voljeli.
Do tada sa tim klincima uživaj život im iskrenom ljubavlju uljepšavaj
A kada odrastu i odu od tebe, možda se mjesto za mene eto ukaže
Pa me pozoveš da vidiš kako sam,dal još uvijek fališ mi.
Prosjedog starca još uvijek zaljubljenog ćeš tada susresti.
Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,22.02.2020
