Dal sam to ja, toliko u meni je promjena

l4

 

Dal sam to ja toliko u meni je promjena

Nikada nigdje nije me niti jedna privela

Obožavam da ti jednostavno ugađam

U prisustvu tebe vrijeme proživljavam.

 

Sve bih dao da si tu u svakom momentu

Želim da ti omiljeno jelo uvijek pripremam

Da te nasmijan sretan svaki put dočikam.

I sve one ostale sitnice koje ti obožavaš.

 

Čak i kad se svađamo ljubav u svađi vodimo

Da uporno zajedno serije il filmove pratimo

Samo da sam strasno stisnut zagrljen od tebe.

I da onako dok ljubiš me izjaviš…ljubavi volim te…

 

Kada jednostavno žurim sve okolo izbjegavam

Želeć u tvom krilu opet slatko što prije da uživam

I kada se opet vidimo kao da je sto godina proteklo

Poljubac i zagrljaj gladno navali da nas zadovolji.

 

Brinem se kad te nešto zaboli ili nekako okrutno pritisne

Oko tebe kao voljeni uzastopno možda dosadno vrtim se

Želeć opet osmijeh sreće da ti ugledam i svega oslobađam.

Jer nema dovoljno vremena svu ljubav da ti uzvraćam.

 

 

Obožavam sa tobom da uvijek i svugdje strasno mazim se

I kada dobiješ opet sam divlje željan te.i to mi ne smeta

Opijen sam tvojom ljubavlju od prvog našeg susreta,sjećaš se.

 

Sve znam što voliš i obožavaš što ljuti te i izluđuje,pratim te

I kada se noću probudim osmotrim dal treba da te pokrijem

Ako si zgrčena da stisnem te i onako nježno iz srca poljubim

I svu moju gladno zaljubljenu energiju poljupcem oslobodim.

 

Volim sa tobom o budućnosti da razgovaram u detalje da planiram

Svim tvojim savršenim idejama kroz osmijeh se onako oduševljavam.

I kada mi zvocaš nešto prigovaraš negativnu energiju oslobađaš

Nasmijem se i pokušam da poljubim iz te zamke da oslobodim.

 

I ako si mlađa i ne iskusnija tvoj savjet rado saslušam analiziram

Jer u mnogim situacijama baš ono za svoje godine zrelo razmišljaš

I naravno zbog toga savjet ili prijedlog tvoj saslušam jer uživam

Pa se zajedno smijemo one strasne poljupce uvijek gladno tražimo.

 

Nema toga što za tebe ne bih učinio ili bilo čega odrekao svjesna si

Zato mi uzvraćaš sto puta više iskrene strasne ljubavi jer voliš me

Uzajamno trebamo se i to je svakim danom nekako sve snažnije

Oni baš iskreno vole se drugi komentiraju u našoj ljubavi uživaju.

 

O prošlosti što smo imali nikad nismo raspitivali nije važna nam

Vjerno smo se zakleli da do kraja se budemo ovako strasno voljeli

Ma kakve nas pritisle nevolje i nedaće,izazovi  da nas promjene

Ljubav presnažna je kada znam koliko iskreno želiš i voliš me.

Toni Ljubisa Bozic, Bugopjno  30.04.2019

Luka tuge

 

 

Kao da je prošlo baš dugih sto godina

Od kada si sa tvoga praga tiho otišla

Sve je jezivo ušutilo osmijeh zatamnilo

Onako ukočenim pogledom sve promatram.

 

Život nosi i donosi sve se nekako ispraća

Daj bože da se ljubav života uskoro vrati mi

Jer ništa nema smisla ovako prazan živjeti

Svako jutro u suznim nabreklim očima buditi.

 

Nisam niti shvatao da sam tog trenutka te gubio

Sve sam se nekako baš lažnim nadama kljukao

A ti gdje si sada kojim morima se protežeš

Nemaš vremena da glavu podigneš boreć se.

 

A pored mene zaljubljeni parovi slatko prolaze

U meni sjećanje na tebe ljubavi tiho probude

Suze krenu ime ti spominju tebi se toliko raduju

Uzalud lažno nadanje već godinama nema te.

 

Tuđa djeca rastu igraju se, kraj mene prolaze

A sa tobom imadoh bože tolike slatke planove

A sada sva se svjetla pogasila,luka baš opustila

Ne pristižu kruzeri neko drugo mjesto su pronašli.

 

Nitko više u tugu luke ne želi na trenutak da navrati

Da se prokletstvo nesretnih u ljubavi njima ne dogodi

Samo ja svjedok svaki dan prolazim tragove pronalazim

Nadajuć se da bi tvoj osmjeh tamo ugledao, al sve je uzalud.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  30.04.2019

 

 

 

Jedino je dobro u svemu tome što me tebi predala

 

 

Toliko godina u nju sam uzaludno spucao

toliko toga od nje se naivno i vjerno nadao

i gle me skoro u alkoholu sam do kraja zaglavio

samo da bi je što prije eto misleć nekako zaboravio.

 

Pogrešnu adresu sam očito od prvoga trena odabrao

čir na želudcu  izgleda po svim simptomima dobio

i kunem se više mi se to ne smije baš nikada desiti

ma koliko patio i makar je vječno  i zauvijek izgubio.

 

Takvu ljubav više ne tražiti na klizišta bola naletjeti

Sve tragove o njoj što prije izbrisati da me podsjeća

kako budala na kraju sam ispao i naivno je zavolio

da bih na kraju ostavljen napušten kao šugav ostao.

 

I zato ne čudi se što rezervirano na distanci volim te

Previše toga u meni je ona okrutno bezobzirno srušila

Jedino je dobro u svemu tome što me tebi predala

I dobro je što se na kraju kakva je eto baš  i pokazala.

 

A ti molim te budi brižljiva i do kraja ono baš pažljiva, pazi me.

Nemoj molim te da nešto pokrećemo ako iskreno ne želiš me

Kad bih prvu ocjenu našeg poljupca ocjenio,najvišu bih dodijelio

Samo tako nastavi od ovih posesivnih usana nikada ne odustani.

 

Neka vrijeme lagano u ovoj ljubavi strpljivo ističe,ne žurimo

Bolje da jedno drugo u detalje upoznamo možda i zavolimo

A nakon toga nema granica,svijet ispred nas sačekuje

Želim po svijetu da vodim te da uživaš i ljubavlju uzvraćaš.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,   29.04.2019

Oprosti mi molim te što sam u ljubav tvoju sumnjao.

 

Do kada ova tišina ima da nas drsko ubija

Do kada ovaj strah mora da nas razvaljiva

Do kada baš do kada bih to volio saznati

Sve ove godine u tišini bez tebe probdjeti.

 

A toliko mi još treba vremena da bi se duša otvorila

Da sve što osjećam i prikrivam u sebi napokon kažem ti

Da otkrijem dugo skrivane ideje i savršene planove

Da prazan sam i bukvalno ne postojim jedina bez tebe.

 

Nekako iza leđa sam sve mane ti baš krišom brojao

Pogled na tvoju ljubav sa pogrešne strane skupljao

Da bih na ivicu strpljenja svojom krivicom došao

I skoro te ljubavi jedina tako naivno i jeftino izgubio.

 

Baš sam bez razloga u tvoju ljubav suviše glupo sumnjao

toliko te puta da nisi svjesna i primjetila pratio ispitivao

nebi li neki razlog pronašao samo da bih te glupo napao.

Oprosti mi molim te što sam u ljubav tvoju sumnjao.

 

A da sam pametno postupio u tvojim očima sebe pronašao

Sve bi bilo tako jasno tvoju ljubav bi istog trena prepoznao

nikad za nikad u ljubav iskrenu vjernu ne bih posumnjao

nego sam tuđim lažima i podvalama godinama vjerovao.

 

I sa razlogom pitam se i baš eto zaslužujem da kazniš me

Dal još uvijek u tebi za mene ljubavi barem malo izbija

Dal neka iskrica u dubini tebe još negdje tragovima počiva

Da me opet iskreno posesivno tvoje srce da nadam se zavoli.

 

Samo molim te nemoj da me kao tuđinca i stranca promatraš

Ako tvoja sreća sa drugim na stabilnim temeljima eto počiva

Nakon toga duša moja je slomljena i nije više ne promočiva

A ti užasno gledaš me kao stranac ubitačnim plavim očima.

 

Toni Ljubisa Bozc, Bugojno  29.04.2019

 

Neka nam vjernost bude stalna utjeha

IMG-1f5fb72ed133d4cbb2f95f752e741c11-V

 

Koliko nam je vremena preostalo

da bi se napokon od sviju pobjeglo

da bi se karta u jednom smjeru kupila

gdje bi se ova ljubav na miru uživala.

 

Koliko će nam još vremena trebati

Sami sebe nadom i maštanjem hraniti

Bože valja nam sve ove godine izdržati

Valja nam jedno bez drugog eto živjeti.

 

Znam da će nas svi napustiti od nas se odreći

Ali tako smo odlučili budemo baš tiho nestali

Na našu galaksiju napokon na miru odletjeli

Svu ovu uzajamnu glad jedno drugog namirili.

 

A do tada neka nam vjernost bude stalna utjeha

Ova ljubav je oboje znamo vrijedna i ne uništiva

Jer stvarno ne vrijedi uopće bez tebe razmišljati

Neki novi život sa nekim drugim  užasno proživjeti.

 

Jer dok ovo u nama neopisivo imamo i baš za to se borimo

Najteže žrtve ako treba izdržimo, na kraju sretni da budemo

Ma koliko se oni budu trudili nebi li nas nekako zatrovali

Oni nas očigledno ne poznaju pravu ljubav baš ne prepoznaju.

 

U među vremeni ti sa putovanjima nastavi u srci me pridrži

A ja ću te spominjati kroz neprekidne stihove koliko volim te

Bez obzira kolika su mora i ne pregledne pučine ja želim te

Da budeš napokon kraj mene  sve ostalo je ipak samo pustinja.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  29.04.2019

Nisam znao da je toliko dugačka predugačka godina

 

 

Znaš koliko mi značiš i koliko sam uporan

Koliko sam za te usne ti privrženo privezan

A ovo čekanje svakim danom nekako oteže

Sve dalja si i sve teže mi nekako  do tebe.

 

Proljeće i kiše navalile kao da dušu mi opisuju

Toliko samotnog gorkog bola iz duše prosijavaju

A još kada razmislim koliko godina preostaje

Da uporno vjerno ne iscrpno voljeno čekam te.

 

Nekako suze naviru,godine prolaze u gorkom ridanju

Sve me neki teški tužni molovi noćima savladaju

Pa se u sebe uvlačim bojim se iskreno da ne poludim.

Pitam se na stotine puta dal ću svo čekanje da izdržim.

 

A još više brine me što premlada si,možeš odletjeti

Nekome mlađem u krilu sretno zaljubljena završiti

Tek onda me obuzmu strahovi, ljubomora mi sapliće

Sve neku podlu sumnju u meni potiče kao da gubim te.

 

Pa kažem si glupane prevrijedna je čekaj je,uskoro dolazi

I tako iz dana u dan se nadom prehranjujem i tebi radujem.

Nisam znao da je toliko dugačka predugačka svaka godina

Da se toliko dana i noći prostire u njima, baš su glomazne.

 

Ako mi po nekad pismo pošalješ koliko samo me raduješ

To mi dokazuje da nastavim i nikada prestanem da zavolim

A ja samo da znaš svu ljubav za tebe prebacujem u stihove

To svaki kutak duše mi otkrije koliko trebam i želim te

 

Svjesna si koliko odricanja pred nama predstoji i srce mora da izdrži

Al ti nikada nećeš u mene i moju ljubav posumnjati razloga nećeš imati

al ti premlada si,vatra strastzi iz očiju ti izvire bože tako bojim se.

bojim se da te mlađi ljepši ne opije i zauvijek daleko ne daj bože odvede…

 

Svi te ljepuškastu mladu promatraju sveže meso strasno uočavaju

i naravno da te uskoro imaju i nadaju, a znam da nabacivanja gode ti

znam da obožavaš kad ti tepaju da si prekrasna toliko puta spominju

a u meni sumnjom razdiru ljubomoru na leđa tonama natovaraju.

 

Znam da nema razloga i da o glupostima  ono baš bez razloga razmišljam

Ali eto spominjem što mi se dešava i što uočavam i kako me daljina razdire

Shvati voljena da bojim se da jednog dana možda gubim te, a silno volim te.

Jer ne želim niti da pomislim da te zbog nekoga tamo daleko izgubim….

 

Toni jubisa Bozic   Bugojno  29.04.2019

 

Ne zatvarajte vrata nadanju, od ljubavi života donosi vam poruku

 

Ljubav se svijećom čitav život pretražuje i nekako iščekuje

Tragovi neki slučajno u prolazu iznenadno se pronalaze

A ona u sjeni nade se prikriva,savršena  i baš ne predvidljiva.

 

U dušu nam kao magla neosjetljivo ono  tiho lopovski ulazi

Srce žmarcima prolazi, baš ne može da se trena  predvidi

Osmjeh verdrine na lice se navlači i baš se ono primjeti.

 

Čvrsto je držite,jako baš jako rijetka pojava je, vjerujte.

Sretnici su koga zgrabi i u krilo mu sretna iznenadno uleti

cijeli život mu naopačke na bolje tiho promjeni pa čovjek oživi.

 

Kad bi je pronašli i njene čari osjetili sve ostalo bi zaboravili

Samo u nju bi zasljepljeni gledali koraka se nebi odmicali.

A ona žubori, dušu i srce nekim smirajem sreće tiho osvaja.

 

Vidljivi, duboko vidljivi tragovi u očima, ne mogu se sakriti

Jednostavno pamet se izgubi i baš teško sve je kontrolirati.

Sretnik ste shvatite i do kraja života je strasno divlje ljubite.

 

Kada vam se to dogodi koliko puta ćete se pitati dal sanjate

U kojoj galaksiji sreće živite dal je istina da vam se to događa

Dal su vam se vrata raja eto napokon širom sa njom otvorila.

 

Nemojte da je sputavate u krletku da strpate od drugih skrivate

Ona je rođena slobodna kao takva vam je i prispjela, ona voli vas.

A ako vas slučajno napusti mjesto ljubavi života nije niti zaslužila..

 

Glavu dignite korak onako sretni što prije pružite život nastavite

Pogrešna vam je bila procjena ona vas nije trenutka zaslužila

Sljedeća već čeka u redu nadanja da bi vas zavoljela,vjerujte doći će..

 

Ne zatvarajte vrata nadanju, od ljubavi života vam donosi poruku

Po nekad se pojave nakon nekoliko stoljeća jer sudbina ne predvidiva

Ako sretnik ste i vama se dogodi nemojte osjećaje sreće skrivati.

 

Sva tuga što je u vama noćila u trenutku njenog poljupca bude nestala

Iz prošlosti zaboravom se sve otapa samo okus njenih usana ostaje

Ta sreće,ta opijenost niti trenutka jednostavno ne prestaje, savršeno je.

 

Kad vas promatra kao da vas guta pogledom tako  vas izluđuje

Ta opijenost njenim korakom prisustvom vas sve više i tiho opija

Napok sreća kuca na vašeg srca i duše vratima,napokon je pristigla.

 

Njene strune su ne umoljive,pamet sa srcem se prepire da paziš se.

Jer bez riječi ostajete kao da sve nekako slatko sanjate zar je moguće.

Rovari vam u mislima,glavni glumac je u vašim strastvenim snovima.

 

Pokušajte da pišete ljubavne stihove i ona vjerujte tamo prisutna je

nećete vjerovati koliko joj ljubavi kroz stihove možete pružiti,

slobodno pišite, na greške u pisanju se ne obazirite, osjećaje prikažite.

 

Nemojte da vas iznenadi kako vas u snove usnama zaraznim ispraća

i tamo vas opet strastveno gladno dočeka,bajka se posesivno nastavi

čarobno je koliko divnih osjećaja ta ljubav u vama tiho i sretno probudi.

 

Sklonite jorgane oni vam više ne trebaju tamo vreli snovi vas čekaju

Toliku vatru u vama probudi da ne možete jednostavno vjerovati

Svuda vam se priviđa,niti jedan plan i trenutak bez nje se ne odvija

 

Jer kada je ljubite osjećate koliko joj strasno ono do bola pripadate

Kada vas zagrli kada suzu sreće na lice vam ispusti, riječi zanijeme

Samo želite da što duže uz vas ostane da srce samo divljački voli je…

 

Sudina je svoje prste opet umiješala pa vam je tu sreću eto napokon dovela

Predugo ste godina patili kaznu samoće ste napokon vidite odslužili

Vrijeme je pristiglo da bi vam srce napokon od tuge se oporavilo…..

 

Toni Ljubisa Bozic   Bugojno, 29.04.2019  u 04:16

 

…ONA JE PRISTIGLA….

Čarolija između nas putuje… tko nije volio teško da razumije

 

Zar nije tako očito sretnik sa tobom sam eto baš postao

Ploviš svim sferama,svaki trenutak za tebe se otima

Kao da te imam sto godina tolika ovisnost si mi postala

A ja kao kralj tvoje ljubavi svakim danom za još prosim ti.

 

Prije tebe u pijesak se sasuo blijedo sijećanje života imao

Živio kao divljak bez nekih pravila tuga me skroz sahranila

A sada ti proviruješ iza oblaka,sunce moga si slatkog nadanja

Tu si kao vijesnik savršenog proljeća život rajem zarazila.

 

Čarolija  između nas putuje tko nije volio teško da razumije

Ljubav dvoje snivača se događa napokon ih nagradila sudbina

U dušama se preporod događa, a srca plamte strašću mladosti

I hvala ti mili bože nakon toliko godina tuge što mi je dodijeli.

 

I sada ovo što imamo svakim trenutkom treba da uživamo

Osmijeh sa lica ne smije da nestane  bože koliko ženo volim te

Za ljubav koju od tebe dobijam teško da stignem da uzvraćam

A opet kamčim i prosim za još i još kao najveći prosjak ljubavi.

 

A što mogu kad me od prvog strastvenog poljupca tako zarazi

Ne mogu ti odoljeti,ne mogu prestati jer presretan sam te gutati

Bila si  moja kraljica i ostaješ,mrvicama tvojim se divljački radujem

A tek kad se noći priklone bože kako je divno kad strasno imam te. 

 

Čudno je kako uz tebe se savršeno i baš  smireno osjećam

Čudno je kako gladan sam tvojih medenih podivljalih usana

Samo tako nastavi od mojih usana nikad za nikad ne odustani

Već i sama osjećaš koliku sliku sretnika ti ostavljaš u meni.

 

Mada sam u tuzi godinama ridao u zemlju od samoće propadao

Negdje duboko u sebi još nade sam imao u sebi nekako vjerovao

Da si negdje i da stvarno postojiš i jednoga dana sigurno dolaziš

I ti spremna si, pa prvo u snove mi dolaziš i gle gdje smo dospjeli.

 

Nadom smo jedno drugo prizvali ovo savršenstvo eto upoznali

Takvu strast i požudu iz dubine probudili, izgleda da smo uspjeli

I ako budemo do kraja pametni svakako ovo budemo čuvali

Niti jedan razlog da se udaljimo mudro i pametno nebi dozvolili.

 

Da ti ponavljam riječi divna nedostižna savršena volim te

Ono baš nekako dođe mi prejeftino ja bih te duboko u sebi čuvao

Uviđaj kako te promatram, misao mi možeš duboko da osjećaš

I da sretna si osmijeh mi tvoj svakim trenom govori, Toni nastavi…

 

Voli je,ona samo tvoja princeza vječna je, sudbinom se ne poigravaj

Svakog trena sve više ljubavi i pažnje joj nezasitno gladno poklanjaj

A ona i sam znaš deset puta više ti uzvraća,jer te je iskreno zavoljela

Iskreno u isti životni vlak se zaluđena i zaljubljena kao i ti eto uputila.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  28.04.2019

A ja starac na pomolu,proživljavam kriznu ulogu

 

 

Ušla je u najbolje godine,onim dubokim očima kako siječe te

Mladost iz nje izvire,bože kako svaki put u prolazu gutam je

Oči kao more  cijelim bićem previru  iz dubine duše žudnje izviru

Trenutka mira ovoj sijedoj glavi nedaju, srcem doboši odvaljuju.

 

Prevelika razlika između nas je bože i suviše na daleko vidljiva

Tako bih joj prišao sve što treba da me trenutak  uoči  obećao.

Kroz kosu joj miliuni nemira sviraju dok vjetrove okolo puštaju.

Iza kovrdža posebna tajna je, iza osmijeha labirint neki prikriva…

 

Bilo što da poželi čovjek bi joj ispunio da bi je svojom nazvao

Blizu ne dozvoljava, slatko se svim dobacivanjima nasmijava

Bili to crnci, azijati ili neodoljivi arapi, teško do nje će doprijeti

A tek što imam ja za dodati samo o njoj mogu na prosto sanjati

 

Na kraju krajeva njena duša je vidljivo čista i od nečega ranjiva ostala

Kada bih samo trenutak u dušu joj ušao pa to svo smeće od tuge očistio

Da još više smiješi se, da joj svijetli još više iz očiju da je po tome prepoznaju

Mada njena karma je ubitačno ne odoljiva svima u prolazu baš dah oduzima.

 

Dal ste je ikad vidjeli kad lanac od cvijetova maslačka oko glave napravi

Nemate pojma kako njen pogled i osmijeh  još više cvijeće ona ukrasi

Bože zašto je okrutna sudbina, zašto blizu nje trenutak ne dozvoljava

Uvijek nekako suviše nedostupna je i predaleko je ma koliko želim je.

 

Na kraju krajeva i moja je zapečaćena sudbina, sustigao teret godina

Ma koliko o njoj maštao ma koliko je posesivno želio i pusto sanjao

Na drugoj strani sam zapeo i nije fer da bih o njoj mladoj maštao

Mogu je samo promatrati u njenom životnom letu i uspjehu uživati

 

Šteta jer nemože me imati na ovim posesivnim usnama uživati

Nema kuda je ne bih vodio toliko njenih želja iz djetinjstva ispunio

U ovom svijetu sam izgleda baš zakasnio,majka me prerano rodila

Da je barem desetak godina čekala,veću sreću bi mi barem dodijelila.

 

No sada tako je,i suviše kasno je da maštam i da se zalijećem

Mogu samo njenim sretnim usponima da se radujem jer sretna je

A ja starac na pomolu,proživljavam staračku ono baš gadnu ulogu

Ne mogu se pomiriti da sa tim bićem strasnu ljubav ne mogu doživjeti…

 

Pa onako starački usporeni lagani korak opružim uzdah onaj ispustim

I kažem si,pa dosta si čovječe proživo ti  bi se opet rodio i opet uživao

E ne može, steži svoje kaiše,stigle su te godine,vrti u glavi lažno nadanje

Pusti je premlada je,njeno vrijeme dolazi da napokon malo istinski proživi.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  27.04.2019

Nadam se da ćeš u ljubavi uživati istom mjerom uzvraćati

 

 

 

Nadam se da sa tobom istu sudbinu kao sa njom neću doživjeti

Nadam se da sa tobom mogu daleko više i bolje život proživjeti

Ne ne želim iste greške da nam se ponavljaju i da nas ranjavaju

Mi to sebi ne smijemo dozvoliti na kraju ranjene romanse ostati.

 

Oboje žrtve razočarenja i ljubavnog teškog nasilja sada pamtimo

Kao i ja nju i ti si njega beskrajno vjerujuć do bola iskreno voljela

Da bi smo oboje skoro u zrnca se raspali u ljubav se razočarali

Na jako bolan i težak način smo razočarenje u ljubavi doživjeli.

 

A sve zato jer smo iz ruku sve olako pustili da nam srca razore

I da i dan danas u nama te rane po nekad onako hinjski zabole

I sada uviđam,ti si posebna nadam se da i ti meni vjeruješ

Mada u dušu mi onako krišom po nekad osjetim zaviruješ

 

Nešto tamo istražuješ pokušavaš neke njene tragove pronaći

Al jedino sažaljenje možeš vidjeti, jer ja baš ne znam mrziti

Neka ona ide svojom cestom koju je na kraju krajeva odabrala

I tvoja bivša ljubav je svojom cestom jada i čemera krenula.

 

A mi našim odlukama krećemo,polako jedno drugo otkrivamo

Novoj iskrenoj strasnoj ljubavi bez razočarenja se nadamo

Ali iskreno nekako obale sigurnosti se držimo da ne padnemo.

Teško baš teško bi novo potapanje oboje izdržali,baš bi patili.

 

Kod pogledamo u stvari prvo sami sebi baš 100% ne vjerujemo

I nije čudo što se oprez pojavljuje,sve nekako na žici se odvija

Opreza nikad dosta ta poruka opreza u nama duboko odzvanja.

U sebi napokon se nadamo da ova ljubav eto baš bude uspjela.

 

Ne želimo da se kao onda zaludimo da put pod nogama gubimo

Jer u nama suze više ne postoje, od onda su do kraja presušile

Jedino nam srca mogu slomiti,ali suzu nikad više neće vidjeti

Jeza neka poprati nešto iz dubine duše nas uplaši,dal griješimo.

 

Oboje smo previše vremena zbog bivših ljubavi noćima proplakali

oboje smo toliko pitanja sami sebi postavljali,gdje smo pogriješili

i ne treba da se čudimo zašto se po nekada rezervirano ponašamo

zašto po nekada baš hladno ne zainteresirano za ljubav izgledamo.

 

Idemo,korak po korak duboko se tražimo na svoj način volimo

Uzajamno najviše i najiskrenije ljubav pružajmo, trunke ne žalimo

Na kraju krajeva samo jedan život postoji nedajmo da nas razdvoji

Nadam se da ćeš u mojoj ljubavi uživati istom mjerom mi vraćati.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno 23.04.2019 u 05:42

 

 

Njihova ljubav je granična i boji se novog rizika

 

I dok svi spavaju on je u svijetu maštanja zalutao

zajedno u nekom novom životu ih je je zamišljao

Kako bi njih dvoje zajedno izgledalo i dal bi uživalo

dal bi to uopće smisla nekoga u budućnosti imalo.

 

Sve bajno je,ona premlada je a on baš puno stariji

Svu ljubav svijeta mu je poklonila i baš ga zavoljela

Nema toga što za njega ona nebi istog trena učinila

da je ona od njega starija što bi učinio,upitala ga je.

 

Suviše kratko je razmišljao istog trena je odgovorio

Da nikada sa njom više nebi ostao,nikad je nebi volio.

To puno znači to puno o tebi govori da si jako sebičan.

A on se slatko u sebi smijao nije priznao da se šalio.

 

Mada se najbolje ljubila, engleski savršeno govorila

Jako ukusno je kuhala,vrijedna je bila i tako se borila

nikada niti jedna nije ga tako voljela ljubav mu pružala.

A on je sve to kroz šalu izvrnuo,baš voli je i tako se šalio.

 

Kad bi ona samo u njegove grudi zavirila,srce mu otvorila

Kad bi pažljivije stihove čitala,kada bi njene portrete gledala

Možda bi dublju sliku stanja njegovih osjećaja razumjela

Samo bi iskrenu suzu pustila i rekla si ..bože pa ja sam voljena.

 

Možda treba joj još nekoliko godina da sve konce pohvata

Možda jednostavno nije sazrela il je  sumnja rastura

Ne baš tako davno kao i on toliko strastveno je zavoljela

I kao on u ljubavnoj vezi razočarala i teško srce ranila.

 

I sada je razumljivo zašto je sve na granici nekoga čekanja

Nije sigurna koji potez da povlače da opet oboje ne iskrvare

Mada vidljivo oboje do bola nekako vole se, no ipak plaše se

Još uvijek je ta ljubav nekako kao granična i boji se novog rizika.

 

Sve se sa razlogom dešava ,zašto ih bolna pouka upozorava

Oboje su bili iskreni oboje u bivšim životima ono baš toliko voljeli

Da bi na kraju tako bolno ranjeno ostali, i kao takvi se upoznali.

I kao takvi jedno drugom utjehu godinama uporno rado pružali.

 

Pustimo ih,treba im vremena ona nije bivša ona, tek je na 40% postala

Još nije sebe kao sebe zavoljela ,da bi strastvenije ljubav možda vodila

I on u grču nekom se nalazi novo srcu razočarenje ne smije da dozvoli

I tako njih dvoje taljigaju sve kao nekim opreznim stopama koračaju.

 

A ona kada na pučinu izađe, mislima za njega veže se,poruke prosljeđuje

Da misli na njega da voli ga i da nije tim izborom pogriješila i to uviđa

A obala daleko gdje se on nalazi,dolaze jaki vjetrovi brodove naginje

Eh kad bi ona znala koliko posesivno gladno svaki dan želi je….

 

Pustimo ih neka se još godinama upoznaju dosta dobro funkcioniraju

Jedno drugo razumiju i sve tolerišu,godinama su sa razlogom razdvojeni

Pisma pišu si iskustva događanja razmjenjuju i konačni susret iščekuju.

Dal će do njega doći dal će se zauvijek sastati,moramo čekati i vidjeti…

 

 

Toni Ljubia Bozic, Bugojno  23.04.2019 u 04:44 minuta

Putovanje prije vjeridbe životni put određuje

 

 

Kad god su zajedno savršeno potpuno se nekako osjećaju

Svaki momenat im je prekrasan,i baš nekako slatko uživaju.

Ljubi se fantastično,toliko toga bez riječi stalno razmjenjuju

I idealan par nekako po njegovom mišljenju baš i izgledaju.

 

Možda vara se i prvim tim susretima je zasljepljen, oduševljen

Jer cijelo vrijeme zajedno ono baš i ne provode,nego kradu ga

Sviđa mu se,mlada je,posebna u mnogim stvari ga oduševljava

I tako zrelije od svoje generacije razmišlja,i njega je eto odabrala.

 

Ona je onako na prvi pogled predivna i baš svima simpatična

Sve oko sebe svojom karizmom olako toplom energijom osvaja

No ipak je želio da jedno vrijeme kroz svijet bar zajedno proputuju

i na taj način uzajamno u ne predvidivim situacijama upoznaju.

 

Jer proputovanja toliko izazova ne planiranih svaki dan im donose

Svi drugačije reagiraju i svoje slabosti baš u tim situacijama otkrivaju

Ako već želi za životnu saputnicu da je bože mili do kraja života odabere

Mora i želi više da je upoznaje i tako korak po korak konačno odlučuje.

 

Ona će Isto vidjeti dal nastaviti zajedno vrijedi li i neće se nikada pokajati.

Moraju da razgovaraju prije nego se zalete prije nego veliku odluku donese

Onako zajedno da žive i da kroz svijet putuju i tko zna što proživljavaju.

Možda se i ona tad uvjeri dal toliko toga vrijednoga u njemu eto postoji

 

Toni Ljubisa Bozic,  Bugojno, 22.04.2019

Samo on je u nju vjerovao

 

 

Prekrasna je, dolazi sa morskih  valovitih obala

Snove kao i mnoge druge baš je stalno sanjala

Da jednoga dana u životu bude napokon uspjela

I da na vrh sreće uskoro bude se naravno popela.

 

Iskreno njen otac u nju je ono baš  uvijek sumnjao

Brat ne zainteresiran nikada na nju pažnju nije obraćao

Ali majka je uvijek patila za nju se danima i noćima brinula.

Sve dok se nije on od niotkuda pojavio život joj promijenio

 

Polako korak po korak sve se nekako na bolje mijenjalo

U početku nekako nije shvatala što je tako sretnom činilo

Dok se nije iz tog maštanja napokon sva mokra probudila

I napokon shvatila da je ludo to divno ljudsko biće zavoljela.

 

Prije njega toliko puta je naivno prijateljima vjerovala

Toliko se za njih puta žrtvovala pa na kraju razočarala,

Kroz varljivi život prepuna razočarenja je sama hodala

Sve više i više nadu u ljude je očigledno slomljena gubila.

 

Tko zna u koliko filmova je statirala koliko puta glumila

Svoj mir bi u crtežima noću pod svijećom pronalazila.

Sve više i više u posljednje vrijeme se u sebe povlačila

Nikome više nije vjerovala jer se totalno razočarala.

 

 

 

No kako je on došao,toliko nježnosti i pažnje joj poklonio

Strašno joj je promjena prijala ponovo se osijećala voljena

U njemu je nadu vidjela i nikada u njega se nije razočarala.

I polako sve je od jednog pogleda ne baš tako davno krenulo.

 

Poljubac je nešto kasnije došao jer je strah u njoj lebdio

da je opet neki lažov muškarac nebi ranio i razočarao.

Strast među njima u zraku je od početka vidljivo lebdila

Ali ta intimna veza nije se uspostavljala,više se maštalo.

 

Sa njegove strane ideje su sijevale da ona može i mora da uspije

On će je ako treba svaku stopu pratiti i ona mora na kraju uspjeti

Tako se i događalo bilo što da je pokrenula uz njega bi uspjela.

Samo on je od početka u nju vjerovao i eto to dokazati uspio.

 

Sada ona po svijetu putuje,svoje visoko znanje skupo naplaćuje

Njega se rado prisjeća i toliko toga za uzvrat mu slatko obećava

Ali njemu ništa nije potrebno još jednu misiju u životu je uspio

jedno divno biće na put sretnog uspješnog života je doveo.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno   20.04.2019

 

Ljubavna masaža u 212 poteza

IMG-47f6be61c47bddb22ec976e9dca3021f-V

 

U san došla si,učiš ljude masažom kako ljubav voditi

Tajna je u 212 poteza da bi masaža ono baš uspjela.

I svaki potez bukvalno samo  po tom redu baš mora

da se strpljivo ponovi i postepeno na njima primjeni.

 

Ništa ne smije niti slučajno da se možda preskače,

jer tehnika mimog toga rezultate na kraju ne daje

Pitam te na kome si to učila,kako si primjenjivala

a ti kažeš ne brini,uvijek sam samo na tebe mislila.

 

Nije važno bio to crnac,kinez ili indijac ili bilo tko

Uvijek su moj osmijeh i usne bile tamo  na tvojima

Tim trenutcima na tvojim usnama sam uživala

I ama baš nema veze ako sam sa drugim vježbala.

 

Prvi potez je ljubljenje da se komunikacija uspostavi

Svi se klijenti na bok nježno onako goli lagano polože

Intimni se dio tijela toplim peškirom uvijek prekrije

tako da mogu da se opuste i njenim rukama prepuste.

 

Glava se nježno desnom rukom podiže,kroz kosu prolazi

Jer jako važno je da se klijent prvim kontaktom opusti.

Prstima druge ruke se kroz kosu nježnom vibrom prolazi

Dok njene usne usnama njegovim vatreno lagano prilaze.

 

Mora mu obratiti pažnju na disanje da  možda ne prestane

Jer disanje mora da bude na početku smireno  da bi uspjelo

Klijent mora oči da zatvori i osjećajima prepusti i da ih doživi.

Vatra na usnama dokazuje dal prvi kontakt konekcije uspije.

 

Tada dolazi do buđenja nemira u njegovim gladnim grudima

Ritmovi se mijenjaju,jeza žmarcima kroz kožu tiho prolazi

oni ne smiju pokušati da je rukama slučajno trenutka dotaknu

odmah isti tren seansu moraju da prekidaju sve se baš prekida.

 

Tajna masaže je ono da bude bez njihovih dodira, poljubac je dozvoljen

Al opet ne smije da prelazi granice,tijelo ne smije da se pokreće.

Ako je klijent žena odmah kod poljupca ruka dole se nježno zavlači

Put do njenog klitorisa se nježno pronalazi i sa poljupcem sastavlja.

 

Ako joj se kosa podigne i postane nekako oštrija,seansa je uspjela

No ako muškarac i ćelav je sasvim druga tehnika se primjenjiva

Sa njegovim polnim organom nikada se kontakt ne uspostavlja.

On ili ona mora kroz taj poljubac vrhunac da doživi i tako će svršiti.

 

Naročito pažnju na uši klijenta obratite tamo čarobna mjesta postoje

To područje mora da se izbjegava jer seansu nevjerojatno ubrzava

I klijenti mogu brzo svršiti a onda im se puna masaža ne može naplatiti.

A cilj masaže je da duže potraje i da tih 212 poteza na kraju uspije.

 

I tako si kao najbolja u grupi masera glatko sve masaže si položila

Pita te profesorica kako si sa svim klijentima tako baš olako uspjela

A ti smiješ se govoreć da si uvijek samo mene strastveno zamišljala

Samo moje usne na svojima si uvijek požudno toplo i vrelo osjećala.

 

 

I na kraju seanse svi su oduševljeni zar je moguće na taj način ljubav voditi

Tijelo niti trunke pomjerati sve kroz poljubac doživjeti,onu vatru probuditi

I na kraju krajeva puni orgazam doživjeti a odnos nikada za nikada imati.

Toliko lijepo im je da bi opet voljeli barem svaki dan da masažu  ponove.

 

Profesorica pita pa tko taj sretnik je, a ne to i suviše rano je da se otkrije

Samo im kroz osmijeh govoriš da vide me u tvojim očima,koja ludnica

Da tehnikom 212 poteza masaža bi garant uspjela ako bi mene zamišljala

I na kraju svaki klijent čašu hladnog mlijeka dobije da se lagano probudi.

 

Al da se ne zaboravi čašu hladnog mlijeka moraju na kraju baš svi popiti

Jer od trzaja u tijelu te grčeve drugačije ne mogu osim mlijekom smiriti.

 

Budim se kiselina u ustima,grlo mi nekako baš do bola grčevito izgara

I kažem si ,idiote ljubomorni ispranog mozga si, nemoj snovima vjerovati

Pa samo razmisli koji sretnik si samo tebe je uvijek za uvijek strasno voljela

A drugi što nalete dah te ljubavi nikad ih ne dodirne, ona samo tvoja je….

 

Daj napokon suludi prosjedi ljubomorni čovječe iz košmara  probudi se….

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 20.04.2019  u 01:21 minuta

E moj dobri jarane…nemaš ti pojma koliko posesivno ona voli te

 

Noć biješe krenula onako tamna sa dalekog istoka

 i baš ne vidljiva neka sila prije toga me obuzima

neke misli nemirom zavladale bože kao da gubim je

i u tom razmišljanju i panici tvrdi san baš me obori.

 

I naravno u 03:15 opet budim se a oči raskolačene

Njen vlak dolazi i dok sam trepnuo ja se probudim

A ona na kruzeru sa nekim zagrljena sretna odlazi

I panika,šok me obuzima ne znam što mi se događa.

 

I onda više ne znam gdje se nalazim pa užasno paničim

Bože zar je moguće da gubim je, ne to ipak nije moguće.

A ona na kruzer ulazi i baš mi izgleda nekako vesela

Zer je moguće da me zaboravila i da drugoga je zavoljela.

 

Oči otvaram i čudim se što mi se to tako užasno događa

Pogledam gore u nebo puni mjesec me podlošću obuzima

I sjetim se da to razlog je mog ne spavanja i ludog nemira.

Na drugu stranu se okrenem i opet zaspati slatko uspijem.

 

I osjećam kako u snu smijem se, koja sreća me obuzima

Jer baš neki dan da voli me iz dubine srca je izjavila

Ta slika ta poruka se uvećala i naravno na zidu uokvirila

Kao dokaz da voli me i da očigledno samo moja je postala.

 

 

 

I onda grli, ljubi me, od usana se  niti trenutka ne odvaja

I kao da mi se zbog odlaska na kruzer nekako baš izvinjava

Dok u snu smijem se, baš do kraja u tim poljupcima uživam

I jedva tom slatkom snu odoljevam…i samom sebi progovaram .

 

E moj dobri jarane…nemaš ti pojma koliko posesivno ona voli te…

U snu od dragosti se okrećem, podlim ljubomornim zavidnim poručujem

Da nema šanse da me ostavi u zagrljaj drugom da na trenutak odleti

Ma što to njima ja objašnjam ovu ljubav oni ne mogu nikad razumjeti.

 

Oni su jednostavno prokleti ovakvu sretnu ljubav ne mogu niti zamišljati

I smijem se,bože kako sretno zadovoljno svemu smijem se jer ona voli me

A to bijaše samo ono baš ružan san koji nikad ne treba da vraća se.

E moj dobri jarane…koji sretnik si i baš koliko posesivno ona voli te

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno  19.04.2019 u 04:23 minuta

 

Njima obična a meni posebna

 

Svi kad je promatraju baš ništa ne primjećuju

Al zato ja sve uviđam tako divnu dušu osjećam

A kad mi se približi,poludim,slatki nemir zarobi

Koji sretnik sam,koju ljubav od nje predugo dobijam.

 

Tko zna koji su o nju zube slomili nikad je nisu imali

A u meni je nešto posebno prepoznala ljubav uzvratila

I sada od sviju se skrivamo i tiho budućnost planiramo.

Da napokon jednoga dana u jednoj luci zajedno živimo.

 

Predaleko je,pokušava da si život obezbjedi,pa umiri.

A do tada i ja sa svoje strane sve max poduzimam

Za našu budućnost što je moguće više pripremam

Sve je u božijim rukama,nadam se moja bude postala.

 

Kažu mi čovječe probudi se,ona baš tlo nesigurno je

Al džaba je, kao da mi mozak u detalje je isprala

Kao da svoju sliku na oči mi je zaljepila,vidim je

Uzdišem lebdim u oblacima i stalno sanjam je.

 

Još uvijek vrelinu njenih usana tako vrelo osjećam

još uvijek njen miris stalno prati mi, baš vidim je

a vjetrovi dok fijuču kao da ime joj tiho ponavljaju

i kiše kad sastave taj ritam prepun njenog imena je.

 

Njima je obična al u tim očima nešto posebno se prikriva

Tako je najbolje drugi je ne primjećuju i ne nabacuju.

Samo moja je,samo meni kroz maštu eto pripada

Ali samo još koja godina i bit će moja nadam se sudbina.

 

Njima obična a meni posebna nadam se sudbina

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,  17.04.2019

 

Zato požuri se što prije na usne mi vrati se.

 

 

Nešto u posljednje vrijeme o nama razmišljam

Od kada sa tobom sam postadoh drugačiji

Sebičan,posesivan i ljubomoran sam postao

A do jučer sebe kao takvoga nisam poznavao.

 

Ljubomoru nikada nisam trunke upoznao

Nikada za ženama nisam ludo zaljubljen trčao

A sada vidim me, cmizdrim trčim skapavam

Samo da se tvojih usana slatko dokopavam.

 

Samo o tebi i nama beskrajno razmišljam

Tko zna koliko budućih planova analiziram

U  našoj beskrajnoj mašti u krilu oduševljavam

Reci mi dal sam ja uopće više trunke normalan.

 

Dal su to samo moji snovi,dal ti uopće postojiš

Toliko davno bilo je kad si me slatko ljubila

Da su to samo puka sjećanja neka ostala.

Zato požuri se što prije na usne mi vrati se.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno, 17.04.2019

U detalje pišeš mi bože kako teško ti

 

 

Čitam tvoje pismo iznenadno pristilo

Nemaš pojma koliko me obradovalo

U detalje pišeš mi bože kako teško ti

I suzama sve te riječi uzdišuć ispraćam.

 

U svaku napisanu tvoju riječ se uživljavam

Iste terete i samoću baš nekako proživljavam

Znojim se,suze nezaustavljivo teku mi

Sada bih poletio da sa tobom boravim.

 

Bože koliko sam žena prije tebe imao

Ali da sam neku kao tebe duboko osjećao

Ne niti blizu se nisam kao za tebe vezao

Svaki tvoj bol i sreću potpuno proživljavao.

 

I onda me pisanje preuzme želim da javim se

Pišem satima ne znam niti  sam koliko,listova

Želeć da ti objasnim da bez tebe prazno je

I moram da vidim te il ću uskoro da poludim.

 

A kako reci mi,gdje ću te tamo daleko pronaći

Nikad se tako daleko nisam u nepoznato uputio

Valjda bih te nekako pronašao,vjetrove bih pratio

Jer miris ti ne zaboravljam niti kiša ga nebi saprala.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  17.04.2019 u 05:40

Priprema ispita napokon uspjela

 

 

Dok ti ispit neki žurno noćas pripremaš

Ja dosadan nekako jedva ti odoljevam

Pa onako sirovinski na tebe navalim

Baš želim krišom da te strasno poljubim.

                                                                                             

A ti nekako baš kraću  sekundicu mi odvojiš

Pa te usne onako na brzake slatko pokloniš

I moje trenutne potrebe barem malo zadovoljiš

A ja tek onda još više bih navalio  da bih te imao.

 

A tebi važno je sve to moraš  za težak ispit spremiti

A istovremeno i sebi i meni želiš nekako baš udovoljiti

Jer i ti si ta koja voli baš beskrajno posesivno ljubakanje

I ti si ta koje može i voli stalno da posesivno eto ima me.

 

I tako niti sam ne znam što i kako me u snove odnjelo

Samo sam tu u krilu ti zaspao a nisam te oprosti imao

Na kraju ispade da me umor savladao kao da sam ja

U stvari taj tvoj teški ispit spremao i eto san me savladao.

 

E sada reci mi tko se više trudio da bi taj ispit spremio

Ja koji sam te tješio i gladno sirotinjski poljubac tražio

Ili ti koja si me zakidajuć na poljupcu u dugoj noći smorila

I tako izmorenog iscrpljenog od čekanja olako uspavala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.04.2019 u 05:05

Piši, ne zaboravi, bez riječi trenutka me molim te ne ostavi

 

 

Kada se sjetim gdje  si, vrištim jer nemam te mjesecima

A oči pune suza toliko bi rekle al noćas šute ovim satima

niz obraze rovare  dok ime ti cmizdreć i cvileć spominjem

Piši, ne zaboravi, bez riječi trenutka me molim te  ne ostavi.

 

Dal na usnama ti žudnja stanuje dal ime mi ponekad spominje

Kako se osjećam teško bi bilo opisati a dušom tada ne cviliti

Sreća imam vjerne prijatelje stihove, ljubav u njima stanuje

zar i ti istu prazninu  ne osjećaš dal po nekad noću zaridaš.

 

Pogledaj kroz prozore,dal su visibabe u London pristigle

Ne brini, ovdje gajim ljubičice samo ljubavi cvijetaju za tebe

Puštam laganu muziku,ritam tanga me pronosi i sve govori.

Uz mene si stisnuta šapćem ti dal mi se te opet noćas priviđaš

 

Do kada misliš da se ovoliko dugo usamljeni i sami patimo.

Znam ne trebaš mi objašnjavati problem nikada nije u tebi

A ja iskreno u velike razmišljam da se tamo negdje pokrenem

I u našoj luci na onoj plaži te napokon zagrlim i  možda uštinem.

 

Želim da se uvjeriš dal sanjaš i dal postojim, dal sam ti došao

Da se probudiš da to više ne sanjamo nego da jedno drugo imamo.

A tango svakako pustimo u tom ritmu usnama ima da jezdimo

Ovu ljubav gušiti nesmijemo daj molim te da se opet imamo.

 

A kad ti kao meni bude teško pronađi me u snove dovedi me

Ja to baš svaku večer ne uspijevam, kažu da ime ti jecajem dozivam

vrištim u snovima pokušavajuć da te pronađem na usne dovedem

A ti daljinom nestala no osjećam da baš blizu si po mirisu vjetrova.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  16.04.2019

 

Al srce sa sigurnošću kaže mi…e baš sretnik si

 

Kako i čime sve u meni ženo mila okidaš

Jača si od svih opijata slatkih poznatih

Tako si me na sebe olako milo navukla

U okorjelog ovisnika tvojih usana pretvorila.

 

A tako sam te nevinu i baš nasmješenu

u srce pustio ono bez kapija olako pustio

A suviše kasno sam eto kao nešto shvatio

Na vrelu strast se opijen potpuno navukao.

 

I što sada, ne mogu bez tebe da boravim

Svo moguće i ne moguće ubogo vrijeme

Sa tobom sada u mislima slatkim provodim

Pišem ti beskrajne stihove, portrete iscrtavam.

 

Šav po šav od mene otpada,kontrolu prepuštam

Sebe ubijeđivam,svaku izrečenu riječ analiziram

Dal sam se opet zaletio,opet na vrele usne naletio

Al srce sa sigurnošću kaže mi…e baš sretnik si.

 

Pa se pod  jorganom sakrijem glavu osmijehom prekrijem

Vrištim,drago mi što u mome srcu beskrajna ljubav boravi

Što si mene izabrala,što si mladost i ljepotu mi poklonila.

E baš srce sa sigurnošću kuca mi… iz ruku nemoj je puštati.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  16.04.2019

 

 

A ti uporna, ne odustaješ od mojih usana

 

Eh kad bi samo znala ti koliko si u glavi mi

Ma koliko se trudio na drugu stranu okretao

Džaba je,tu si skakućeš mi nestrpljivo u očima

Žuboriš poput ne zasitnog vragolastog izvora.

 

I ono baš kad sam u nekoj žurbi i moram

Ono baš moram nešto hitno da završim

Jednostavno taj posao što prije smrljavim

Da ga iz ruke ispustim i opet tebi posvetim.

 

A ti uporna, ne odustaješ od mojih usana

Tijelo vrelo ti,oko mene se vatreno uvijaš

Na koje kakve misli navodiš, ono baš zarobiiš.

A iskreno ne bunim se jer gladan i žedan sam te.

 

Samo nastavi uporna do kraja ostani, smetaj mi.

Eh još da znas koliko vrtim našuh zajedničkih planova

Istog trena bi mi u glavu uskočila da sve provjeriš

I da zajedno sa mojom mašto finalni dogovr odlučiš.

 

A ti daleko,baš daleko kao da si u Londonu zaglavila

A mene ovdje neka dosadna ubitačna kiša zarobila

Nigdje mi se ne miče ne mogu da se truna pokrenem

Jedino sa tobom u mislima nekako mi ovi dani prolaze.

 

 

Ali što je najgore,meni već predugo baš predugo nema te.

Ne smijem niti da pomislim koliko ću još da te ne vidim

Koliko ću još da ti posvetim stihova dok budeš plovila

Al opet drago mi što si napokon eto san svoj ispunila.

 

Nemoj da se ljutiš na mene ako te probudim noćima

Jer bit ćeš mi u mislima na požudnim gladnim usnama

Nasmij se,kada me na tim usnama osjetiš,zagrli jastuk

I ti pomisli na mene da nas ova daljina ne pokori.

 

Toni Ljubisa Bozic ,Bugojno  15.04.2019

 

Želim da sretna si da nikad za nikad bol  više ne doživiš.

 

 

Koliko samo noći sam ridao zbog nje cmizdrio

koliko sam kroz te suze jecaja vrele krvi pustio

al opet ne žalim jer sam novu sto puta bolju dobio

svoj život iz blata tuge uz njenu ljubav lakše digao.

 

I kažu čovjek treba da oprašta ali nikada ne zaboravlja

A nju ne želim ime da joj spominjem cijenu joj podižem

Svo vrijeme svijeta ljubavi želim samo tebi da posvećujem

Želim da sretna si da nikad za nikad bol  više ne doživiš.

 

Nitko nikada neće te raniti sol na ranu ti podlo stavljati

Od svega i svakoga do zadnje kapi krvi ako treba braniti

Ti to zaslužuješ koliko ovo ludo srce svakim trenom raduješ

Želim da ti ljubav uzvraćam i svojom te beskrajno doživljavam.

 

Al nekako podlo u meni neki crv se pomjera na nešto upozorava

Kada da ćeš nekoga upoznati i sa njim otići a mene teško raniti.

Ti možda rekla bi da zlo ne prizivam samo zbog mene može pristići

I samo stresem se, ta užasno ružna jeza pristigne pa me spopane

 

Znaš li ti divna ženo od prvog poljupca koliko posesivno volim te

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno  14.04.2019

Da li i ti možda isto sanjaš.

 

 

Predugo sam čekao na tebe, ispijao što mi padne šaka

Tražio sam utjehu u vinu, a podla nada srce noću vara.

Noćima sam ubijao sebe, ti si bila u nekoj drugoj priči

Imala si njega da ti srce slama, a ja zbog nje potopljen u tuzi.

 

Pustila si mene sebi blizu, podarila mi usne koje sanjam

Sada želim da sam pokraj tebe, da li i ti možda isto sanjaš.

Što te tamo odvelo u London, dal ti kiše tamo ispiru svu tugu.

Jedan čovjek misli samo na te, poslje tebe ja ne želim drugu.

 

Sad dok pijem stihove ti pišem, s njima noćas ispirem sve boli

Bit će ovo sonnet samo tebi, znaš da uvijek možeš računati na mene.

Samo piši kad ćeš da se vratiš,koliko dugo moram čekat na te

Nek te brižno svi anđeli prate, sklopio sam sporazum sa tugom .

 

Godine će proći kažu vrlo brzo,  kad se željno čeka tko se voli

Kad bi mogla da zavriš u mene, vidjela bi ljubav i dušu mi punu

Pogledaj mi oči kako sjaje,da li možeš možda  prepoznati sebe

Osmijeh mi se čuje preko mora da te prati pazi jer si moja.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,  14.04.2019 05:21

Vrtlozima požude

 

Ona…. žubori… u skrovištu  svojih maštanja, u prašumi divljih korjenja.

Pećinom pauka, ljubavne svilene mreže razvila… zamku priprema za njega.

On… prati je danima …promrzlim noćima bez spavanja, pronalazi tragove

Opijen  polenom polja vrtoglavih  čarobnih  ljiljana, zasjeda uspjeva

Ona obožava orhideje, ljiljane, duša kroz njih se prikazuje, opijum očima.

 

Al sve što vrijedi kratko je, sa dugom u treptaju nestane, pa podsjeća.

Frž njihove strasti se uskovitlava, zamućuju sve izvore maštom dodira.

Požude iskrene rovare …spontano je dešavanje a ne  dosadno planiranje,

Previše su dušom zaronili, bukove uskovitlali, bez daha ostaju nesvjesni.

Neka ih prošlost približava, kroz pupoljak cvijetova, silinom maštanja.

 

Čavrljanje kroz poruke u trenu preleti atlantike, osjećaju se u grudima.

Vražičak požude, u očima njegovim potražuje , uvlači se u njegove predjele.

Igrom riječi sa njim se poigrava , iskušava njegove granice, do kuda odvode.

A on, dječak u prolazu učenja ljubavnih prevara, uči na svojim greškama.

 

Suzama otkriva svoje kratere, na njenu požudu srcem se zalijepi, pa otkači.

Ona, svjesna mu slabosti stalno srce mu razbuktava, ulje na vatru dolijeva.

I dok noćima u šetnji je… šalje mu ljubavne poruke, da uzbuđenje ne prestane.

Po nekad na kameri u očima njegovim čita sve moguće slabosti , da je zavoli.

 

A onda, kuda će rijeka maticom da se zavalja, preko nepoznatih predjela.

Ljubav će voditi u šatoru njihovog maštanja, prekriveni cvijećem proljetnih latica.

Nema mrvice odmora, tjera ga da veslanje rijekom nastavi, recituje stihove.

U očima njegovim ona stanuje, napokon je uspjela, u duši mu gnjezdo savila.

 

Vrtlozi požude… uh nepregledne livade… uvijek u istu luku strasti navode.

Obaraju sve kapije, potapaju brodove, bez pameti usklade dvije polovine.

Poslije toga, sve  utihnu varnice, mir u duši se prikrije, zadovoljan putuje.

Vrijedilo je ratove mašte voditi, da se istina ostvari, makar i preko ograde.

 

Poslije toga se mirno razdvoje, povuku na svoje obale, preko korita gledaju

Po nekad rukom zamahnu, maštom pošalju poljubce, da se ne zaborave.

U tišini sanjaju da se rafting divljim dušama opet dogodi, niz poznate bukove.

Kada su zajedno, prestaju zakoni prirode , na grijehove maštanja  navode.

 

Na istom čamcu varakaju…strašću luduju, dok rok trajanja ne istekne.

Nedam ti blizu, moja si robinja, skrivam te u grudima, da eksplodiraš

UH neznam šta je stobom…a bit ću ja Tebi vrlo blizu…na vrelim usnama.

Ne može tek ovako da se zatvori ova rubrika, samo ovim prodorima očima

Bez uzdaha na grudima, bez prelijepih maštanja, u šatoru dešavanja.

 

Toni Ljubisa Bozic,  Bugojno  13.04,2019 u 21 i 01 hrs

 

Na laži i podvale ne nasjedaj samo ih ujedaj

 

 

Sada kada si daleko nemoj na laži i obmane da nasjedaš

Drugi će te pozivati poruke prosljeđivati da sam ti nevjeran

A samo ih ljubomora oblijeće jer nisu stale u moje stihove

Glavu gore i u Londonu uživaj,ne dozvoli da te ometaju.

 

Nemoj da uletiš u zamku i kreneš sumnjati pitanja postavljati

Ne obraćaj pažnju na lažove što gotove priče na tacni serviraju

oni na taj način podlosti hrane se,na mizeran način prehranjivaju

jednostavno uživaju kada tuđu ljubav i sreću hinjski rasturaju.

 

Pažnju ne obraćaj, nemoj i suviše lako na priče da im nasjedaš

Samo u grudim prati znakove,pregledavaj tragove to sve dokazuje.

Ne znam kako bih podnio kada bih saznao da sumnjaš u mene

Samo zato jer su ti lažovo srvirali bez dokaza čiste podvale.

 

Nastavimo našu čarobnu bajku imamo jedno drugo čuvajmo.

MA što god da mi o tebi pričaju mogu samo da me nasmiju

Samo tebi i svome srcu vjerujem,na druge lažove se ne obazirem

I ne želim na te jadnike sekundu da protraćim i vrijeme izgubim.

 

Piši mi,šalji poruke, ako možeš po nekad kada stigneš nazovi me.

Meni je najbitnije da isto kao i ja voliš ono iskreno beskrajno me.  

Ne želim da pišem stihove natopljene suzama jer si me razočarala

Za mene ne brini na te podvale hinja ja isuviše lako ne nasjedam.

 

I kada čujem nešto smijem se, o lažima i podvalama ne razmišljam.

U kutak mira se zavučem, pisma pregledavam,pored sebe te zamišljam.

Jer ne želim da upadnem u zamku prošle ljubomore i glupih ratova

Previše dubokih rana još odavno ja nosim kravreći bolno u grudima.

 

Drago mi da si na poslu uspjela a sjeti se koliko u sebe si sumnjala.

I sve maštam kako bih te na novo vidio,ljubio do beskraja imao.

A nekako u podsvjesti bojim se tog na novo susreta,lupanje u grudima.

Da ne zakažem da jednostavno od želje ne izgorim pa poludim.

 

A poruke nekako kasne , ne sjećam se kada je pismo pristiglo

Možda je netko ili nešto našu konekciju u korjenu spriječilo.

A ja ispraćam brodove,možda neki de donose, ili debelo varam se.

Možda avionom pristigneš da onaj vreli ljubavni zrak udahneš

 

Toni Ljubiša Božić,  Bugojno, 13.04.2019   u 13 i 13 hrs

 

 

 

 

Kad bi barem priznala, dal se i tebi ovo isto događa

 

 

Do kada ću da zamišljam sebe na tvojim usnama

Kada, reci barem godinu kada to budeš dozvolila.

Na sve načine pokušavam da ti se ono približim

Pa riječi strastvene pune požude i žara koristim..

 

A ti kao hladna si, više na zemlji od mene si

U meni se bajke maštarenja prepliću,izluđuju

Što mi se to događa, a nisi me čak niti poljubila

Zašto se vidim u tvojim očima, il je sve zabluda.

 

Tako blizu si, a usne ti godinama slatko poznajem

a nemam te, koje zavaravanje, ipak uporno čekam te.

Možda sam samo umislio pogrešan zaključak donio.

Kad bi barem priznala, dal se i tebi ovo isto događa.

 

 Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 13.04.2019  u 05 i 12 hrs

 

 

Bukvalno imam viziju i to se odigrava,koji scenario koja predstava

 

 

Ne znam za tebe ali jako dobro znam i sasvim sam siguran

Što se u meni događa,koliko se čudna energija probudila

Sve si bliža mi i baš moram ti priznati misleć o tebi baš uživam

Jedva ove puste stihove na papir uspijem ubaciti i sve zapisati.

 

Dal se kod tebe kao kod mene skrijavu one slatke skrivene namjere

Možda više tepam i osjećaje izražavam il se ono baš pusto zavaram .

Il sam sve pogrešno zaključio i sve u ovoj sijedoj glavi zamislio.

No ipak na svim trenutcima hvala ti, barem su stihovi uživali.

 

Pitam se kako si me tim škrtim javljanjem osvojila,pa i zaludila

Kako to tvoje baš u rijetko javljanje nekako slatko obuzima me.

Pa kao klinac zamišljam naš skorašnji susret, u poljubcu uživam.

O tom nekom zamišljenom susretu do u najsitnije detalje planiram.

 

Bukvalno imam viziju i to se odigrava,koji scenario i koja predstava.

A slike ne mogu ti opisati sad smo u snijegu ono veliki smetovi

Pa kiša ljetna nas oblila a ja na tvojim medenim gladnim usnama.

I te slike se neprekidno redaju noćima slatko mira mi nedaju.

 

Uživam, baš uživam i svim tvojim čarima ne želim da odoljevam

I u neko doba sav se mokar probudim preliven čudnim suzama

Valjda me tim trenutcima opijenosti neka posebna milina obuzme

Pa sve to suzama sreće oblije iz tog sna ne želim da budim se.

 

Ne znam kako da ti dokažem,kako i koliko dugo sve se ovo događa

Ali znam i da sam siguran,kriva si što si me ovim pićem opila

kad bi sjene na zidu mogle barem trenutak pričati sve dokazati

jer su svijeće da dogore ostale dok sam pisao ne zasitne stihove.

 

Već sada toliko užasno fališ mi a nisam te niti susreo,u živo vidio.

Nisam te usne medene sočne na svojim gladnim ispucalim imao.

Al opet hvala ti,što mi barem po nekad pismo iz daljine pristigne

Jeste da mi spominješ kako teško i usamljeno ti je a ja grizem se.

 

Nekad noćima ne spavam sebi jako teška pitanja postavljam

Zašto još uvijek tu sam zašto kad sam nesretan tu se zadržavam

A onda plašim se da možda ne donosim ono baš pogrešne zaključke

da se ipak možda suviše rano ne zalijećem u ljubav neku zaklinjem.

 

Jer ipak ja nisam siguran dal i ti isto osjećaš što se i meni događa

Il je mene kao i mnoge druge uhvatila suluda kriza srednjih godina.

U ogledalo pogledam usne mi izgrižene prečesto ime ti spominjem

Podočnjaci se spustili, spavati stihovi nisu mi noćima očigledno dozvolili.

 

Iskreno ovo stanje opijenosti posesivno što duže želim da održim

Želim da noćima imam te,želim da pišem ti stihove dušu izražavam.

Možda i koji tvoj portret ako uspijem barem sličnu da te nacrtam

To stanja su kojim želim da ti iskažem nešto što je u duši pa  iskazivam.

 

Nisam siguran a možda i jesam da ipak to ljubav je, možda se zavaravam

Možda samo u ovoj sijedoj glavi svoje puste želje noćima eto ispunjavam

A baš bih volio,ne znam kako bih ti stanje ovog slatkog nemira opisao.

Al baš uživam,što barem stihove kao dokaz nečega eto tebi ostavljam.

 

Skrivam ovo lutanje,imaginarno čekam te dok beskrajno nadam se

A zavidne hinje oko kuće mi lutaju o meni se raspituju nema me.

I oni koji su me vidjeli nisu me prepoznali obrazi su mi otekli

Valjda je to od noćog pisanja i ne spavanja tragovi na licu ostaju.

 

Ali ovo što žubori u meni dokazi su ne uništivi,do tebe očigledno stalo mi.

Jer nema kakvi da me bolovi oduzmu  samo ti ime slatko izgovorim

Istog trena osmijeh na lice nabacim nema veze u koje doba noći se dogodi

Istog trena me u život prepun osmijeha tvoja čudna energija povrati.

 

Kad bih samo znao da i ti sve ove čarolije barem trenutak osjećaš

Mislim da bi se u najljepši potok sreće pretvorio i sretnički žuborio

A onda neka sve prestane, ali ništa i nikada neće zaustaviti stihove

Ljubav je najljepša mistična energija koja cijelim bićem obuzima.

 

A vrijeme ne umoljivo bez tebe prolazi,moram ti priznati fališ mi.

Zašto traćimo sve ove sekunde što bi mogli imati na usnama

Sudina ima svoje razloga zašto nas je i suviše blisko približila

Zašto nam je ove čarobne posesivne trenutka toliko odvojila.

 

Sve na nama je , uzmimo u ruke svoju sudbinu,sagradimo kolibu

Prepustimo se životu neka se najljepšim nitima povezuje,trebam te

Ti mene kao i ja tebe posesivno priželjkuješ, barem ja tako osjećam

Il se ipak na žalost samo u svojoj jadnoj mašti očigledno zavaravam

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.04.2019 u 04 i 24

 

 

Dal ti je itko ikada u oko ušao u dušu ti zavirio, dok je portrete crtao

 

 

Poslušaj, molim te budi strpljiva neka te moja ljubav na daljinu održava

Sve će ovo uskoro brzo nadam se proći i samo lijepih stvari ćemo se sjećati

Nikada više loše i teške trenutke nećemo spominjati samo se voljeti

Samo me nemoj da zaboraviš il ne daj bože ne razumnom odlukom ostaviš

 

Ne želim da mi se noćima košmari teški bolni javljaju u grudima pritiskaju

Ne želim da jecajuć buncam i kroz snove te dozivam pa nekako izluđivam

Ne želim da me tuga uzastopno preljeva uporno ubija,užasna sudbina

Kada ti ime spomenem od suza i cmizdrenja da se ne daj bože zakocenem.

 

Ne ne želim kroz ta stanja užasa nikada više trenutka da prolazim

Ne želim da se što eto baksuz sam nekako noćima proklinjem

Jer kaži mi kome bez tebe da dušu od sreće nasmiješen otvaram

Kome na usnama najljepše trenutke strasti da gladno poklanjam.

 

Znaš da nisam glumac i da u ljubavi ne znam da foliram

A ti razmišli dal imaš u drugom sve ono što imala si u meni

Pazi nikada te neću moliti nikada više niti za nekim trčati

Ako misliš da sa njim  tamo bolje je neka tako do kraja i ostane.

 

A znam sav svijet možeš obići ali ovakvu ljubav nećeš doživjeti

Uvijek ćeš na moje usne se vraćati a njega možeš uporno ljubiti

I zapamti dal ti je itko u životu ovako iz duše pisao beskrajne stihove

Dal ti je itko ikada u oko ušao u dušu ti zavirio, dok je portrete crtao

 

Ne nikada nećeš nekoga blizu ovako iskreno zaljubljenog susresti

Ma možeš oglase raspisati sve te uvjete od muškaraca tražiti

Džaba ćeš novce i vrijeme trošiti, al zapamti mene više nećeš imati

I sve je bilo uzalud na kraju bolno ćeš shvatiti, samo mene može voljeti.

 

A nikad ti nisam priznao svašta su mi o tebi govorili znam da su lagali

Nisam htio da te opterećivam u te ležne priče podlaca trena uvaljivam

samo htio sam u iskrenoj ljubavi svaki tren sa tobom da beskrajno uživam.

I razmisli kada ovo pismo budeš čitala,suze ti londonsk kiša ne bude saprala.

 

I zato molim te budi strpljiva neka te moja ljubav na daljinu održava

Sve će ovo uskoro brzo nadam se proći i samo lijepih stvari ćemo se sjećati

Nikada više loše i teške trenutke nećemo spominjati samo se voljeti

Samo me nemoj da zaboraviš il ne daj bože ne razumnom odlukom ostaviš.

 

Toni Ljubša Božić, Bugojno 12.04.2019

 

 

 

Samo sa osmijehom kroz život da boriš se nastavi, al na sebe molim te pripazi

 

 

Znam svoj život da promjeniš na bolje konačno si odlučila

Sve moguće i ne moguće resurse u sebi si do kraja uključila

Dosta si kroz život se patila,dosta za druge kao rob radila

Sada kada si sazrila svijet oko sebe si u istinu prepoznala

 

U svijet daleko odlaziš,da koru kruha za kasnije zaradiš

I sada skoro jedva da koji sat ako uspiješ da odspavaš

Sve te napore izazove čudnom energijom izdržavaš

Naravno rezultate dobre dobijaš ali na tijelo ne pomišljaš.

 

Čuvaj se da te umor ne sustigne, nemoj da pređeš granice

Jer tijelo trpi, sve te napore čudiš se kako baš olako izdržava

Čuvaj se jer moraš pronaći vrijeme da tijelu pružiš da se odmara

Znam da sebi govoriš moram još samo ovo i ovo i ovo izdržati

 

Prati reakcije tijela u sebi, neka te vode tvoji duboki nagoni

Ne sumnjam da ćeš kroz život uspjeti, samo si ljubav zapostavila

Sva si se u funte i dolare na neki način razumljivo pretvorila

A tamo negdje strast i požudu u škrinju zaborava si zapečatila.

 

A tebi su tek 33 ti trebaš i moraš punim plućima valjda uživati

Al opet lako je drugima davati savjete kako ti je to nitko ne razumije

Samo želim da znaš, da ima netko tko o tebi malo više brižno razmišlja

I baš može se reći svaki sat za tebe odvaja, i tvoje pismo i poruke sačekiva.

 

A ti ako barem jednom mjesečno neku mrvicu vremena ugrabiš

i eto malo vremena za jedno ono tvoje medeno pisamce odvojiš

bit će lakše mu, unutar pisma će osjetit dublje što sve prolaziš i kako izdržavaš.

I bit će drago mu što na njega po nekad razmiljaš i da ga očigledno ne zaboravljaš.

 

I neka sreća i zdravlje u toj iscrpljujućoj borbi za preživljavanje do kraja prate te

a jedna strpljiva zaljubljena duša uporno  sa neiscrpnom nadom tamo čeka te.

Ako se jednoga dana iz te borbe za život probudiš i napokon svjesno uvidiš

Slobodno pozovi ga, nemoj da brineš se jer njegova ljubav je baš neiscrpljiva.

 

I zapamti i kada ti bude najteže,mada usamljen on uporno godinama čeka te

Drugi bi davno odustali i nekoj drugoj u naručje se uputili, a on ne odustaje

U uspjeh do posljednjeg dana ti vjeruje, e takva se ljubav rijetko susreće

Samo sa osmijehom kroz život da boriš se nastavi, al na sebe molim te pripazi.

 

Znam svijet biznisa je okrutan crpne nas do posljednje kapi krvi nam uzimaju

Kako živimo i kako se borimo to ih ne interesira na to pažnju ne obraćaju

Budi pametna hodaj po ivicama strpljenja i tvojih granica, tako ćeš opstati

I on će na svoj način do tvoga povratka usamljen misleć na tebe izdržati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.04.2019

 

 

Moramo još jedan dan u ovom skrovištu produžiti sve tragove ukloniti

 

 

Hladovina ispod masline tvoje tijelo hladom nježno prekriva

One duge noge niz pjesak si ispružila u snu usne napućila.

Snovi te nemirom provlače i na licu ti otkrivaju slatke grijehove

Eh kad bih mogao u glavu da uđem ti i sve te slike pregledam.

 

Peta dana u trenu nam proletilo tijelo more nije niti vidjelo

Noću bi se na toj plaži strastveno do krajnjih snaga imali

Da bi preko dana u hladovini maslina cijelim danom spavali

Nebi li svu izgubljenu energiju barem malo suncem povratili.

 

Kao da smo jučer ovdje pristigli u što smo dane potrošili

A toliko toga vidjeti smo od početka planirali, i sve propalo

Nište se nije vidjelo jer se sa te plaže bukvalno nije pomaklo.

Nije kao i tebi žao mi u što smo sve te dane i noći spiskali.

 

I onda prije nego li krenemo brišem sve preostale tragove

Sa moga tijela tvoje divlje grube ugrize da se ne primjeti

Dekice smo bacilli da se DNK slučajno nebi mrve otkrio

Zar je moguće da sam toliko dana na tim usnama plovio.

 

U sobi gdje smo trebali spavati ostaše natopljeni svijećnjaci

Samo prvu večer tu smo usnama i tijelima do krajnosti divljali

Ispod jastuka ona velika šnala je ostala sa njom sam te češljao

A ispod prednjeg sjadišta crvena tvoja poderana majica je virila.

 

Bože kako su nas mogli dušmani otkriti i tajnu vezu provaliti

Sreća pa zadnji dan nismo žurili i sve tragove na tanane uklonili

Na tvom vratu nekoliko šljiva se pojavilo iskreno to me plašilo

Jer se ničega ne sjećam zar je moguće da u strasti baš ujedam.

 

Oprosti mi, nije bilo namjerno sebe očigledno nisam kontrolirao.

Pa smo još jednom sve pročešljali da nebi na ostavljeno naletili.

Na prozoru karmin ti je ostao, na mojoj kraviti jedan trag se vidio

Morat ću se te kravate riješiti oni ništa ne smiju u nas posumnjati.

 

Ispod kauča rokovnik mojih stihova nekako je tamo slučajno propao

A u njemu tvoje pismo i posveta koliko me voliš i koliko bi me ljubila

Moramo još jedan dan u ovom skrovištu produžiti sve tragove ukloniti.

Nitko za našu plažu ne smije nikada za nikada nizi blizu saznati.

 

A iskreno oboje želimo da se napokon sve ovo između nas otkrije

Dosta nam je skrivanja i u zadnji moment mijenjanje starih planova

Kad bi nas pitali rekli bi da se zbog učinjenog nikada nebi kajali

Strast i požuda nas povezuje dušu i srce radošću nam širom napune.

 

I onda kada sve sklonimo čisto još za oproštaj strastvenu ljubav vodimo

Jer tko zna koliko će opet proći bez tvojih vrelih usana samotnog vremena.

Samo će nas povezivati posesivno gladno lažno maštanje da imam te.

Da smo na plaži da se opet i opet gladno mazimo ipak i to je najmanje ranjivo.

 

A tijela udaljena od vrelih dodira nagrizat će  kiselina praznoga maštanja

Al nekako moramo da izdržimo i jedno bez drugoga nekako preživimo.

Al kada vratiš se,svečano ti obećajem, prsten moj ćeš morati nositi

Našu ljubav i strast ne želim više skrivati,svojom ženom te želim nazivati

 

A do tada kao stranci budimo kao da se skoro i ne poznajemo

Za sve oko nas mudro glumimo ako treba i do bola ono lažimo 

Jer ovo što smo imali i što budemo imali moramo da štitimo.

I slobodno po nekad javi se,bit ćemo najbolji nadam se frendovi.

 

Neka se sumnjičava okolina uvjeri da među nama ništa ne postoji

A duboko u nama sve će samoća tiho da nagriza jer ljubav je čarolija

No svjesni smo ipak samo za neko vrijeme tako je najbolje bože koliko volim te.

Zbog te strasti vidiš da smo pamet pogubili i baš previše tragova ostavili.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno…11.04.2019

 

 

 

Budi iskrena pa priznaj mi…dal se i ti kao ja rado svega prisjetiš

 

 

 

Ne brini još uvijek si podlo gladni slatki nemir u meni

Čak što više polako postaješ baš opsesivno tiho bunilo

Od kako poljubih te preduboko u temeljima me strefilo.

 

Kad se jutrom onako iz vreloga sna krmeljav probudim

Još uvijek usne ti iz dubokog sna vrelo brideći osjetim

Pa se oblizivam i prohujalih snova onako slatko prisjećam.

 

Istog trena kroz prozor provirujem,poštara sačekujem

Da tvoj glas na neki način mirisnim pismom pristigne

i u njemu brdo otisaka usana sa riječima ja volim te.

 

Kako se u hladnom Londonu sama daleko od svega osjećaš

Budi iskrena, priznaj mi dal se i ti kao ja rado svega prisjetiš

Dal te obilazim noću,dal me po nekad na usnama vrelo osjetiš.

 

Nemoj na meni da zakidaš,kad god poželiš ti me beskrajno uzimaj

Troši me, svaku svoju strastvenu želju gladno slatko ispunjavaj

Jer i ja to osjetim kroz mene neka slatka jeza tim trenutcima proleti.

 

Izdržimo ovo teško vrijeme razdvojenosti što nas bukvalno rastura

Ali ništa ne može da nas poremeti jer se iskreno baš iskreno volimo

A ja,tu sam skoro sjena sam ti postao, nema teorije da bih te napustio.

 

I kada na tu Londonsku kišu zakoračiš,pogledaj visoko među oblake

Tamo gdje sunce škiljeć proviruje  tamo jedna zaljubljena duša čeka te

Samo nasmiješi se,i korak gordo nastavi,srce će da te prostruji.

 

Volim kad me tako blisko i duboko pored sebe ponosno divlje osjećaš

Kada osmijeh niti trenutka ne možeš od oduševljenja da prikrivaš

Jer imaš me,sretna si jer jedna duša gladno strastveno ono baš voli te.

 

A London,neka crkne od ljubomore,rijetko takve divne duše upoznaje

Jer meni pripadaš i samo na kratko vrijeme svoje vrijeme mu poklanjaš

A ja ne brini,koliko god treba čekati ipak vrijedi sve zbog tebe izdržati

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,11.04.2019

Baš je vrijedilo toliko toga divnog i ono baš nezasitnog nam pružilo.

IMG-0011c9c77af2c792984eedee69f5538b-V

 

Iskoristimo ovo vrijeme razdvojenosti što pametnije

Neka barem za sada sve ovo prikriveno tajno ostane

Neka se kroz maglovitu maštu neko vrijeme odigrava

Neka sve u ogledalu izgleda lažnu sliku neka odašilje.

 

Rijetko tko bi mogao skužiti naše istinske namjere

Nakit i svo prstenje neka u škrinji za kasnije ostanu

Neka bukvalno nemaju niti jednog protiv nas dokaza

Neka se namjere duboko u duši nasmiješene skrivaju.

 

Kada bi moć nevidljivih dobili, il barem čarobni štapić imali

Bukvalno bi ispred sviju nevidljivi postali a ljubav vodili.

Kako bi tek onda sve to ludo strastveno beskrajno izgledalo

Satima bi se mazili,usne nemilosrdno trošili strast hranili.

 

A onda u neke sitne sate bi naše skrovište iscrpljeni napustili

Onako po noći bosonogi po plaži zagrljeni bi svakako šetali

Da se duša i tijelo iscjeđeni od strasti barem malo obnove

Dok budemo zagrljeni slušali morsku pjenu i divlje valove.

 

I sve voćke strasti koje do tada nismo probali buudemo tražili

Neka nam se vatra što je moguće više raspali divbljinu probudi

I svo to vrijeme budemo šutili, ali uzdasima sve budemo priznali

Svaku moguću i nemoguću želju budemo gladno ispunjavali.

 

Rado ću da ti recitiram i pričam dok mi budeš ležala na grudima

Ima da postaneš baš glavni junak svih mojih eseja i stihova

Istovremeno ću da ti čuperke prstima strpljivo da prebrojavam

A ti ako te san onako odnese ne brini, tu sam uz tebe boravim.

 

Dosta je bilo suhoparnog maštanja i nepreglednog dugog nadanja

Sve sitne sate ubijedimo da pod svijećama ljubav strasnu vodimo.

Spustimo zavjese neka se noć produži da nas zora ne omete il probudi.

Pronađimo u nama što smo dugo priželjkivali sebe nikad nismo upoznali..

 

Jer kad nas iscrpljenost savlada,a ti onako zaspeš mi na grudima

Ostavimo neko vrijeme iscrpljenim usnama da se odmore i oporave.

A dobro znaš koliko sam te uvijek gladan i koliko posesivno želim te.

Jer niti sam ne znam koliko je prošlo stoljeća dok se nisi pojavila.

 

Onda nije niti čudo što smo se godinama za ove susrete spremali

Onako zrno po zrno jedno drugo slatko uporno posesivno osvajamo

I kada se priješnje tzv ljubavi uporede, bože stvarno sve smiješno je.

Trenutak u tvome zagrljaju i na tvojim usnama, bajka je ne procjenljiva.

 

I siguran sam što nas u budućnosti očekuje,jedno za drugim će da luduje

Dizat ćemo valove, okruženi morskim pjenama voditi ljubav na stijenama

Al moramo biti mudri i sve pametno prikrivati zlobnicima šansu ne davati.

Predugo smo stoljeća čekali previse toga uložili da bi na kraju izgubili.

 

Hoću od sada samo osmijeh na licu da ti se žubori na mene podsjeća

Dosta je bilo samoće čekanja i bolesno hladnog nepreglednog maštanja.

A za tragove ne brini, sve će zamaskirati i prekriti vjetrovi oni su ubjedljivi.

Jer svo ono slatko prikradanje da će biti nešto u grudima lupanje i nadanje.

 

Baš je vrijedilo toliko toga divnog i ono baš nezasitnog nam pružilo.

A nadam se uskoro vraćamo prstenje neka gas vi nan am primjete

Neka se podli dušmani  razočaraju e neki možda i iskreno oduševe.

Što eto nas dvoje iskreno posesivno napokon javno baš volimo se.

 

Jer ovo što mi imamo i kakvu strastvenu ljubav od početka proživljavamo

Nema nigdje zapisano u knjigama, enciklopedije te osjećaje ne spominju.

A do jučer nas je hranilo nezasitno maštanje kao dio naše ljubavne predigre

I sada kad me prostrijeliš tim gladnim očima vatra istog trena me obuzima.

 

To nam sve o našoj ljubavi govori, tvoj vitez sam spreman u svojoj odori

Da sve tvoje zapovjedi na kraju krajeva koliko je moguće zadovolji.

Samo isto ovoliko nastavi da posesivno gladno gledaš i voliš me

A ja ću sigurno u stopu uporno ponosno zaljubljen da pratim te.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.04.2010

 

Budalu naivka od sebe izigravam, šaljem joj slike i portrete joj naslikam

 

 

Dobre reklo bi se iskrene duše na prste bi mogli prebrojati

Al jednu blizu sebe skoro pa na usnama imati,bože kako čarobno

Čovjeku je dovoljno da je promatra u njenom pogledu uživa

Usne joj probati ako ih iskreno strastveno pokloni,wooow moguće.

 

Mada ona sada predaleko je je,ali nada upornim uvijek postoji

Obožavam u oči da joj zavirim da ne primjeti da me je osvojila.

Jeza me obuhvata kada te usne usamljene očigledno nagriza.

Ma garant moja je,ma koliko dugo bilo ovo samotno čekanje.

 

Nastavljam da pišem stihove imam i više nego dovoljne razloge

Da jednom savršenom divnom susretu negdje daleko nadam se.

Mada škrto i sve nekako na slamčicu piše mi, ima svoje razloge

Možda plaši se , tko zna tko je srce joj ne baš davno tamo skršio.

 

A ja eto naivko nadam se, a što ću takvog me majka naivnog rodila

Vjerujem ženskim kroz suze izrečenim riječima, mada me opekla

Tko zna gjde je sada pored kojeg mora il jezera smijuljeć se prikriva

No još uvijek meni da otvoreno priđem joj lopovski ne dozvoljava.

 

Još uvijek rana u srcu joj preduboka je, prevrijedna je i čekam je.

Možda je u Londonu a uskoro tko zna možda u vrelom Meksiku

A najradije bih je odveo u zelenu prekrasnu mirnu daleku Kanadu

Bože ja se zapričao, a tek sam pticu slobodnu na grani ugledao.

 

Tepam joj pišem romantične stihove, tko zna dal uopće sluša me

Samo onim krilima zatrese, pa cvrkut kroz krošnju mi probaci

I onaj slatki osmijeh na facu mi nabaci da naivno nadam se.

A vanka očigledno stiglo kišno i sunčano proljeće a ja nadam se…

 

Sakupljam hrabrost ne bi li joj priznao, na prvi pogled sam se zaljubio

Pitam se čovječe nije tek 18 u grudima,kažu to kriza srednjih je godina

A ja kao dječak se savršeno popunjeno osjećam na prste se propinjem

Sve pokušavam do njenog pogleda nekako da dopirem da me primjeti.

 

A ona mudrica na kapljice il mrvice pošalje zrake lopovskog pogleda

No i to me oduševljava čini mi se još više izluđuje pa se ne predajem

Budalu naivka od sebe izigravam, šaljem joj slike portrete joj naslikam

Sve da je nekako pridobijem i ja na neki lopovski način pokušavam.

 

Samo muči me što baš predaleko je, pa se uvjeravam ne brini doći će

Baš mi je lako priču neutješene žene prodala, sauzama duše kupila

Tako rado bih je zagrlio na grudi da se do bola isplače  onako položio

Po nekad bi dok je tako uplakana je strasno ljubio,da računa na mene… tješio…

 

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.04.2019 u 07:37

U njenom oku igra prelamanja svjetlosti obožava da boravi

 

 

Sada je baš suviše daleko zaglavila u nekoj frci i bunilu

Pa se mislima vežemo zajedničke ključeve škrinje imamo.

Otvaramo istovremene iste požudne sjetne drage stranice

Želi me i želim je osjećam kako bi se istog trena ljubila.

 

Pa udaljeni na istom oblaku lebdimo,uzajamno sanjamo

Da bi nas odvojili sa nama bi stotine ratova garant vodili.

U njenom oku igra prelamanja svjetlosti obožava da boravi.

Osmijeh ne prikriva da neprekidno  smije se slatko obožava.

 

Što god u ruke uhvati bukvalno na neki način pozlati

Biti na njenim usnama u zagrljaju što strašću privlači

Tko zna kojem sretniku će ta misija ljubavi da se dogodi

A ja mogu samo maštati za tim usnama i tijelom žuditi.

 

Prevelika razlika glavni uzrok sumnje je u ljubav među nama

Al opet potajno nadam se.da kada se života jednom zasiti

možda će da moje kvalitete u potpunosti da  izvaga i uvidi

da nazove me i da zajedno živimo eto napokon i ponudi.

 

 

A ona do kraja tajnovite sve svoje čari na kapljicu otkriva

Slike kao u nekoj magli mi prosljeđuje da uporno tražim je

I tako dokažem da od takve ljubavi baš lako i ne odustajem.

 

Biti voljen i stisnut u onom vrelom gladnom naručju,budi pobudu

Toliko strasti se nakuplja nemiri od nekud cijelim tijelom razvale

Privilegija koja rijetkim sretnicima se ovako na skoro tacni događa

I strpljivo sačekujem njen vlak brod il avion da se jednom pojavi.

 

Ona je definitivno sastavni dio moje udaljene nedodirljive galaksije

Volio bih biti u strofama njenih stihova, usnula paučina na usnama

Niz kose bih rado među čupercima da se gladno posesivno provlačim

Miris vrelog požudnog  tijela u svakom trenu da osjetim pa izludim.

 

Čisti nectar sa njenih usana bih uporno skupljao u bočice prikrivao

I kada ode il na neko vrijeme se zagubi tih bočica se dohvatim

Uzdišem sve slike bi se vraćale na njen poljubac i dodir podsjećale.

Od nje nikada nisam imao nus pojave glava nikad u mislima zaboljela.

 

Ona je samo jedna jedina šansa kroz život što bi se sretnicima pružila

I ako je propuste za sve kasnije i suviše kasno je, ona nikad ne vraća se.

Skrivam i tajnovito od dušmana čuvam je,čuperke i trapavice prebrojavam

Da im nešto ne zafali da im se netko tik sa strane dok trepnem ne uvali.

 

Zbog nje ću igleda pored stihova i roman morati uskoro napisati

Toliko toga pobuđuje divnog čarobnog u meni, da me izluđiva.

Da su mi pričali nikad ne bih poovjerovao da takve princeze postoje.

U mojoj samo mojoj posesivnoj mašti definitivno sva do bola moja je.

 

Ako taj roman i završim tko zna dal ću moći da više ikada odolim

da se među stranice ponovo ne zavlačim, da prije spavanja recitiram

neke trenutke onako slikovoto ponavljam i rado ih se oprisjećam.

Pa onako uz mene stisnuta  u duboke snove mojim poljupcem odletila.

 

Sada uči engleski u detalje ga savladava, manager uskoro bude postala

Nadam se da me nikada više ne bude zaboravila jer ljudi se mijenjaju

Dok trebaš im oko nogu ti se stalno potljaju kamče i stalno kukaju

Al eto ona je totalno drugačija rođena je da bi u životu uskoro uspjela.

 

Moja dužnost bila bi da pratim je na zdravlje da pripazim i upozoravam

Da ne ulazi u nepotrebne rizike i probleme da joj gluposti ne dozvoljavam

Jer ovakvu ljubav nikad u životu neće imati, može ona mlađeg i ljepšeg pronaći

Ali dal će joj ovako vjeran biti i ovako iskreno brinuti i voljeti nek razmisli…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.04.2019

 

 

I kada ti češće ne pišem ti baš puno i ne brini

 

 

 

Možda je kod tebe tek pristiglo rano proljeće

Londonske kiše u ovo vrijeme svašta donose

Kod mene uvelike navalili debeljuškasti pupovi

Svaki o tebi nešto spreda o tvojoj ljubavi govori.

 

I kada ti češće ne pišem ti baš puno i ne brini

Kroz osmijeh duboko po tiho žuboriš u meni.

Svaki put kada trepnem i ono slatko zažmirim

Gladno a nježno na usnama te slasno osjetim.

 

Kada ugrabiš barem mrvicu slobodnog vremena

Barem porukicom nekako javi se da ne brinem

A kad bih ti glas još začuo o bože al bih se radovao.

No sve u svemu bez tebe nekako jedva izdržavam

 

Stalno neke misli po glavi prevrćem ideje preokrećem

Sve i svašta na pamet pada mi kako nešto bilo bi…

I tako mi dani prolete,al noć kad me uhvati stisne me.

Al još uvijek mlad sam pa nekako sjeti i nedam se.

 

Ne znam dal bih ti priznao al novi prsten sam gledao

No nisam sreće imao nešto posebno i nisam našao.

Onaj prvi što sam idiotski od huje bacio je bio najljepši

Možda kada dođe pravi trenutak i to se odjednom dogodi.

 

Iskreno baš ništa posebno nešto i ne radim, vrijeme ubijam

Sada se krenuli poljski radovi u plastenik se uvalim

Salata je divno krenula već jede se, mislim na tebe

Kako bi rado sa tunom tu zelenu salatu pojesti voljela.

 

I mnogo toga na tebe i ono vrijeme stalno me podsjeća

Snjegovi su otopili,listovi na vrbama već odavno izbijaju,

Ljubičice se šepure, a maslačka čitava polja su zažutila.

Vrijeme je da se med od maslačka napravi pa se doživi.

 

Stalno o tebi i nama razmišljam,manager ispred sebe uviđam

Ima garant da te zavolim ako manager tamo uskoro postaneš

A znaš deblja je koverta samo me je ona uvijek eto privlačila

A ljubav ko ljubav svakim danom se preotima i zaboravlja.

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,07.04.2019

 

 

Jedino što baš brine i po nekad plaši me, da ne odustane

 

 

 Dok si tamo i suviše daleko nekako češće razmišljam

Sve što smo imali i nadam se budemo imali sagledavam

Dal se ovo između nas može nazvati ljubavlju analiziram

Sretan sam i to jasno i glasno moram svima priznati.

 

Al opet mudro i pametno ovu našu tajnu što duže čuvati.

Mada ova daljina prokleta nekada tugu na grudi natovari

Kao da mi kostima neka težina i sjeta baš hinjski prostruji

Kao da je netko ranac prepun kamenja na leđa natovario.

 

Niti sam ne znam zašto me obuzimaju ti prečudni strahovi

Kao da se netko tamo u tvojoj blizini sprema da mi te otuđi.

A ja ovdje bespomoćan kao naivko nadam se,da proći će.

Al opet kad sve sagledam i ta je bolna realnost moguća.

 

Što će biti biti će i moram sa tim da se što prije pomirim

Jer ako ovako krenem da se ubijam mogu da poludim.

E onda ću opet upasti u moje stanje teškog ridanja

Sve će oko mene postati beznačajno i ono baš ne bitno.

 

Pa se u sebe tiho zatvorim vrata prema meni svima zatvorim

Pa suza suzu roni samo na tebe podsjeća bože koja sudbina.

Jer ne želim u ona užasna stanja da opet slomljen upadam

Bolje da se naučim da izgubljeno što prije hitno zaboravljam.

 

Jer to su neobjašnjivi momenti kada moram da se isplačem

Kada dušu od tih silnih briga i tereta ljudi kažu rasterećujem .

Pa se u onaj svoj kutak samoće uvalim i ridajuć u sebi ušutim.

Valjda je to neka ljudska potreba kada nužno treba da se izolira.

 

I pratim i tražim uzroke zašto mi se to stanje tuge i straha događa.

Jednostavno ako blizu sebe je ne osjetim nečega se baš uplašim.

A još ako prorijede pisma pozivi il poruke e onda gotovo je,izludim

Sve neke crne glupe i nepotrebne misli na sebe beskrajno navalim.

 

Samo kao kroz maglu sjećam se da se tuga i sjeta podloudružuju

Sve misli mi jednostavno zarobe, nema me gubim se plašim se.

Pa se pitam kakav sam to muškarac postao u mekušca pretvorio

Ne želim da me depresija zahvati i životne planove do bola poremeti.

 

Pa što i ako obožavam i volim je život takav je svoje polako donosi.

Ako ona i drugog zavoli i sreću sa njim daleko bolju pronađe

Tako je, sa tim se moram pomiriti i srću iz dubine duše poželjeti

I još uvijek onako slatko tajno je barem kao prijateljicu voljeti.

 

Al opet u našu vezu tako vjerujem i nekako sam baš siguran 

Jedino na momente tim crnim mislima se teško suprostavljam.

A dušmani kada tugu na meni primjete kao u inat brižno navale.

Sve bi da saznaju koje to crne misli duboko u meni sve razaraju.

 

I onda glavu u inat svim dušmanima nasmiješen silom podignem

Iz mene kao sa crkvenog tornja snaga prodorna okolo odzvanja

Kao da tu je i tepam joj,ljubim i u pauzi napišem koje stihove

Bože kako obožavam da imam je blizu i strastveno volim je.

 

I kako trenutno na drugom kontinentu je mislima je pozdravljam

U srce joj se zavlačim i gladno usne neprestano eto  dodirivam

Da me osjeti da mi iz misli niti trena ne izlazi ona će skužiti.

Možda mi iznenadna poruka pristigne i kaže ..čovječe volim te…

 

A nemate pojma kakve usne ima,kako ljubi se, žmarce mi kotrolira

Kad god poželi u trenu me zarobi i ne mogu jednostavno joj odoljeti

Kažu to godinama ohladi i proći će, nadam se da se debelo varaju.

Jer ovakvu strastvenu ljubav ne znam dal su imali a kamo li doživjeli.

 

Jeste da daleko je al mi barem u snove da me obljubi često dolazi

Barem one divlje strasti u menu dok se ne vrati na kratko primiri

A tako sretan i zadovoljan sam kad me noćima osvaja i obljubljiva

Toliko sretan sam što je mene toliko mlađa ipak za sebe odabrala.

 

Dal je to što volim kuhati,stalno svraćati i gladno je posesivno ljubiti

Ipak sam je daleko stariji,godine se duboke borama vidljivo pojavljuju

na starost nemilosrdno podsjećaju, da tu je svojim koracima uporno dolazi

a ja gladan posesivno žedan uvjek ću je željeti ljubiti i svojom imati.

 

Ako mi ikada pošalje poruku VOLIM TE..ima da je zlatom uokvirim

Da napokon i tu njenu dugo čekanu izjavu ludo zaljubljen i doživim

Ona je moja divljakuša koda kad mazi se strašću bukvalno poludi

I nema toga što od nje mogu da odbijam  dok te ludosti proživljavam.

 

O godinama neću uopće da razmišljam,njen tempo olako izdržavam

U korak pratim je,samo bože mili sada predaleko baš predaleko je.

E to je jedino što baš brine i po nekad plaši me, da ne odustane

Da se neki mlađi što je normalno ne pojavi i od mene je lopovski udalji.

 

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,07.04.2019 u 10:20

 

 

 

Nije se baš slučajno dogodila

 

 

Uskim ulicama provlače se kočije u njima uplakano društvo je.

Noćas tugu proslavlja,još jedna besana noć ga suzama ispraća.

Pjesnik se u vinu utopio,sve do tada o bivšoj ljubavi je pisao.

I onda kao iz vedra neba u sred puste noći ona iznenadno prolazi.

 

Od kuda gdje se do sada to čudo od žene skrivalo,i baš sada naišlo.

Onako ispod oka ga slomljenog uplakanog promatra,pogledom ispraća.

Suze su prestale,neke ih povezale ne shvatljive tople čarobne energije.

Ta iznenadna njena pojava očigledno nije se baš slučajno dogodila.

 

Kao da je znala kada će on u to doba duboke puste noći uplakan naići

I tko je mogao garantirati da će onako pijan i slomljen da je primjeti.

A ona onako kao ispod oka sve je promatrala i taj trenutak iščekivala

Da se istog trena pogledi susretnu i bez riječi dvije duše povežu.

 

Duša mu bijaše dobrim dijelom nakrnjena može se reći slomljena.

Eto nešto ih predodređeno spojilo i zauvijek strasno povezalo.

A on je i dan danas zamišlja,daleko je u London kažu otišla.

Želio bi da opet priđe mu, u krilo da mu zasjedne da je poljubi.

 

Al samo pusti snovi su ostali, tu u srcu je boravi, tako blisko je osjeti.

Njene slike se prelijevaju čarobnim nijansama,sjećanjem žubori.

Stalno joj usne zamišlja,bijaše to tako slatka i ne zaboravno medena.

A do jučer u krilu mu je sjedila,dušu otvarala,zajedno su plakali.

 

 

A sada u hladnom Londonu usamljena u nekom pabu boravi

možda po nekad na njega i pomisli, pa ga mislima tiho podsjeti.

Da opet budu zajedno tako lijepo i ne zaboravno baš i bilo bi.

Isto vremeno ista jeza posesivna gladana ih slatko obuzme.

 

Siluete onih strasnih poljubaca im se priviđaju baš se osjećaju

Dušom slatka jeza žuboreć navraća nemir prepoznatljivi nanosi.

Uzdah sjete se samotnim dugim noćima onako sjetno prolomi.

Fališ mi,jedno drugom bi rado licem u lice te riječi prozborili…

 

Shubertova Serenada ih na prvi susret podsjeća,poljubac dodira

Od kako je na Dubrovačkoj tvrđavi susreo,stihove je početi pisao

I ona bi dok bi joj čitao stihove onako u krilu slatko  zadrijemala

Te izgovorene riječi, ton sa njegovih usana bi nježno je uspavale.

 

I onda bi je krišom ljubio dok spava da ne osjeti,al debelo vara se

Svega svjesna bila bi, njena taktika je uspijevala ipak ga je ljubila

Nije prva htjela da krene nego da se sa njegove strane eto dogodi

I još uvijek pamte se ti strastveni gladni posesivni medeni dodiri.

 

A kad bi se probudila rekla bi da se ničega ne sjeća kao da je sanjala

Da je na njegovim usnama jedno vrijeme slatko posesivno provela

I da se niti trenutka nije kajala i opet bi da može to gladno ponovila

I naravno sve bi od toga krenulo pa u dubokoj u noći se slatko događalo.

 

 

Oboje su slab karakter lako popustljiv pokazali olako se strasti predali

Slabosti i neka glad za strašću je prevladala,ljubav u njima je uživala.

Ponornice su tijelima uporno rovarile na preljub gladni navodile.

I posljedice su ostale,nešto jako snažno ih od tada povezuje.

 

Ona škorpija i lavica,dah vodoliji kad god poželi jeftino oduzima

Mada je dijete vjetrova na svoj vjetrenjaču strasti olako bi ga navela

Predugo je lebdio i letio visoko sa pticama,u slobodi baš uživao

Al sada opijen na njenim usnama prikovan ne kajuć se je ostao.

 

I sada dok Londonom ona ispruženi korak i u podzemnoj se zagubi

Na usnama njegov strastveni poljubac osjeti, pa usne gladno nagriza

Onih trenutaka kad je u njegovom krilu voljena bila se slatko prisjeća

I tako dan za danom joj prolazi i sve krize sjećanjima olako prebrodi.

 

Nekako kao sjena simbol nade joj je postao, razlog da nastavi je dobila

Strastvenu iskrenu ljubav nikad do sada od nikoga nije blizu imala

Vidljivo bljesak joj je u očima,osmijeh na njega uzastopono podsjeća

I neka tako što duže ostane do odlaska na sunčane beskrajne obale.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,06.04.2019

 

E sada se postavlja pitanje,dal sretnik il baksuz je.

 

More se čudno kod Dubrovnika nekako primirilo

Ukočili se  oblaci,ništa se ne kreće i baš ne vidi.

Posljednji avion za London je prepun odletio

I jedno srce onako teško baš teško vidljivo ranio.

 

A njen pogled na portretima se ističe podsjeća

Do jučer tu bijaše ona na njegovim usnama

I džaba boce vina,džaba svi alkoholi poznati

Predaleko je otišla, da ga nebi olako zaboravila.

 

I jedino ona znala je dušu iz tuge da mu izbavi

Samo ona znala je osmijeh na licu da mu obnovi

E sada se postavlja pitanje,dal sretnik il baksuz je.

Više nema je,drugome možda u krilu tamo ostat će.

 

Al neda se, suze uspješno lažnim osmijehom prikriva

Tuzi i bolu iz srca da vidljivo izađu  trena ne dozvoljava.

Koliko fali mu drugi nikad za nikad ne smiju da doznaju

Jer to bijaše ljubav tajna i nikome baš nikome dokučiva.

 

Al uporno mislima prati je i kao uvijek naivno nada se

Da će možda jednoga dana i da vrati se da ga zagrli.

Morat će izgleda usamljen nekako kroz život da preživi

Da preostali život bez njene ljubavi nekako da izdrži.

 

Jer život donosi i odnosi kad se najmanje tome nadamo.

Baš rijetko uspijemo a većinom izleda bolno teško padamo

Pa nam tako ostaju duboki a drugima ne vidljivi ožiljci

Kad se lagano od tuge srce rasparčava a duša izgara.

 

Čovjeku često dođe da bi istog trena kofer spakirao

I tamo negdje daleko u nikada viđeno bi uporno krenuo

Mada ne zna što bi i dal bi tamo negdje nekoga i susreo.

I rijetki bi uspjeli a dobar dio bi se i te kako jako razočarao.

 

Jer ljubav kad se izgubi srce pamet definitivno ishlapi

Samo ako je naravno iskreno zavolio i srce joj poklonio

Sve druge pokušaje sa njom pogrešno suludo upoređiva

Tuga u srcu se od razočarenja uvećava,i tako propada.

 

I onda ako se što prije ne otrijezni, i drugu neku ne zavoli

Može jako teško da zaglavi u depresiji tuge ono baš poludi.

Zašto i zbog čega,zato što je ona posljednjim avionom odletila

Ma koliko je volio da uništi svoj život  bila bi najgluplja odluka.

 

I onda se čovjek zapita dal to ljubavni naziv može da dobije

Prije bi se sa tužnim završetkom u tešku tragediju svrstalo.

Teško da bi to u iskrenu pravu ljubav niti pod razno potpalo

Al eto nešto ih je sa razlogom kaznilo i zasluženo nasukalo.

 

Ništa se bez razloga ne dešava, tako nas uče da postoji sudbina

Al nje više nema,posljedni avion je da pobjegne uspješno ugrabila

Prazan dubrovački aerodrom je pustim napuštenim jadnim ostavila

A more baš poludilo, stigoše crni teški oblaci, kišu tuge mu posali.

 

Toni Ljubisa Bozic  Bugojno  25.03.2019

 

 

Pa izgleda da nisam uzaludno godinama se nadao.

asa

 

Svi je zbog ljepote gledaju  gutajuć prolazak poprate

A ja sam nešto dublje u toj posebnoj  ženi pronašao

Dobru iskrenu divnu dušu napokon eto baš i susreo

Pa izgleda da nisam uzaludno godinama se nadao.

 

I sada svakim danom kako je dublje upoznajem

Svakog trena oduševljeniji i te kako vidljivo postajem

Slatko smijem se, svakog trena na usnama imam je

Mene je odabrala u krilo mi je napokon i prispjela.

 

Mene ljepota draga je ali toliko baš i ne fascinira

Koliko toga ne otkrivenog u sebi ona prikriva.

I eto sreću sam imao i te njene vrline otkrio

I što očekujete da bih vam nešto rekao, a ne ne.

 

Sebi sam se zakleo previše naivno drugima vjerovao

Da luđački volim na širkoko se hvalio pa sve izgubio

Mnogi su lagali u tu ljubavi mi laži unosili i uspjeli

A sada šutim sve kao zmija uporno noge prikrivam

Nikome niti blizu nas da priđe trena ne dozvoljavam.

 

Toni Ljubisa Bozic    Bugojno   25.03.2019

Ugrisci sjećanja

 

Kako svaki dan neobuzdano jabuku sjećanja zagrizam

Sve više i posesivnije u sebi nekako slatko osjećam

Svaki taj ogrizak toliko toga sočnog ne odoljivog sadrži

Da je prosto ne moguće da čovjek tome nekako odoli.

 

Pa dugo u sebi te sokove strasti posesivno zadržavam

I tako blisko opet i opet kao da si tu u naručju osjećam

A glad ne prestaje,stalno bih ponavljao te gladne ugrize

Zbog te neobjašnjive posesivnosti da imam te uz sebe.

 

A kažu svako sjećanje vremenom kad tad proći će

Ne znaju oni da je to kod mene baš sasvim drugačije

Da svakim danom iz te koštice proizilazi uporno korjenje

I već se vidljivo formirala stabljika vide se tragovi pupova

 

Bože tako nestrpljivo iščekujem koliko ći imati naših plodova

Jer naviru li naviru ne zaustavljiva slatka ne zaboravna sjećanja

Jer ti si glavu ulogu u svemu tome očigledno sasvim odigrala

I smijuljim se zaljevajuć slatke stabljike i nasmijavajuć pupoljke.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,03.04.2019