Ona rekla bi,ma gdje je moje oko slatko, divlje garavo

zamisli da si u ovom narucju 

Nije da neznam,nego se samo lopovski pojavi

Iz začarane duše iz opeklog srca prigušeno najavi.

Slike same polete,jedva očima ih za rep sustižem

Sav se nekako grčevito napregnem,tad vidim je.

 

I sad neznam u kom smjeru će da se sve zavrti

Dal će kroz suze sjete stihovi  ridajuć da dolaze

Pa će stare rane nanovo da prokrvare,podsjete

I da se uzdasi jecajem na daleko vjetrom prošire.

 

E onda crne misli nariču,kiše snjegovi sve zamotaju

U srcu otkida ispucalo grumenje,odron duše započinje.

Kao da me duhovi proriču,na otvorenu ranu nariču.

Samo tuga kapne,u more suza se pretvara i razara.

 

Album slika na jedvite jade ucmizdren uplakan zatvorim.

Prozor sjećanja drsko grubo što prije zatvorim,sve prigušim

I jedva glasom u sebi nešto ojađen,slomljen prozborim.

Pa to sve hvala bogu loše prošlo je,tugu sjetu izbaci je.

 

Ona rekla bi,ma gdje je moje oko slatko, divlje garavo.

tvoje oko ljubavi ne miruje,u pozama strasti te zamišlja

sve zvjerski  otkida  nebi li se požuda barem malo prehranila.

I odmah se tuga sa sjetom kao magla isparila,u duši vedro je.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,16.06.2017 22:32

 

 

Što sve među nama nećemo pronaći

K

 

Divna moja medena noćas je naša vatra

kanonadom strasti vrelih tijela nošena,

Vojim te,odjekuje uzajamno u grudima

Dok se mokra preznojena tijela stapaju.

 

Što sve među nama nećemo pronaći

U koje kutke posesivnih duša neće uvući

Samo zajedno sve ovo ima pravog smisla

Oba bajka,ova čarolija nikako zaustavljiva

Bez naših likova bi postala bljutavo laganje,

Prčkanje praznih snova i ofucalo maštanje.

 

Scenario se u našim zaluđenim srcima odvija

Između nas, dvoje luđački zaljubljenih likova

Mjesto između tvoje i moje strasti  se ukotvilo

Da bi se prebrzo vrijeme odvijanja usporilo,

koju sekkundu naših života varljivo usporilo.

 

Cijena ove bajke basnoslovna,jednostavno ne opisiva

Sponzori se jagm e  da se u nas projekt uvale,

pa koju milijardu ušićare,samo ih novac inspirira

No suviše kasno je ova čarolija između nas preživa je,

nije niti slova za izdaju nema teorije da ide u prodaju.

 

Uloge mogu da odigraju samo dvije duše kad se prepoznaju

Pa u strasti namjerno al kad požele posesivno divljaju pa zalutaju.

Ovo se nepobitno svakodnevno već godinama nezaustavljivo odigrava

 Ne bitno dal je vrelo sunce zavrlo, il je nevera kišu poslala

il je zima sve prilaze zamela,strast ljubavi se jasno odigrava.

 

Držimo se naših pravila,vječnošću smo sezavjetovali

Pred bogom dragim klekli i kroz suze sreće vječno obećali,

isti potpis na srce davno smo ugravirali,ne zaboravi…

i tako nepobitno našu posesivnu vrelu divljačku strast 

sa sudbinom jasno i glasno uvezali i život zapečatili.

 

Čitav ovaj ugovor što smo ga potpisali dal smo mi svjesni

u što smo se naivno uvalili,dal ovaj scenario ima smisla

dal će biti nešto od njegove prodaje,moguće i nemoguće,

il sve među nama kao čista tajna duboko treperi i otkida

a u srcima za sada samo naše bajka živa čarolija ostaje,

bitno je da voliš me a ni ja baš da istom količinom ne uzvraćam.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,17.06.2017 05;25 ćiza kao svjedok ostaje

 

Čini mi se više sam sretan nego li tužan

raining 

 

 Kad sve nekako u posljednje vrijeme sagledam

Našu ljubav i proteklo vrijeme analiziram

Čini mi se više sam sretan nego li tužan

Mada me tuga na momente ono hinjski prevari

Pa mi svoj ranac prepun sjete drsko natovari.

 

Suze nemoći ledeno ridajuć me podlo zarobe

sve mi postaje nebitno,ma što da mi ponude.

U sebe se zatvorim,pokušavajuć bol da odgodim.

A niz lice koje kakvih suza  lavina se nagura.

 

U duši vodopadi,nezustavljive sjete provala.

Ridam,cvilim,neznam što mi se događa

Al osjećam tog trena je to najbolja potreba.

Pa se skriven,šćućuren što duže isplačem.

 

I onda sam skužio,da se to uvijek događa

Kad nema je uz mene,kad se danima nejavlja.

Kad pisma ne dolaze,kad oko mene tišina je.

E tad me sjeta i tuga udružene slome i zarobe.

 

No sreća je naša veza je snažna,neprobojna

Nema čemu se nismo uspjeli složno oduprijeti

Sve laži i podvale zlobnih dušmana izdržati.

Ovo  prevrijedno je i nikad za nikad nećemo izdati.

 

Zato su osmijeh i sreća ogledalo u našim očima.

Zvonik sretno zaljubljenih u srcima odzvanja.

Tepam joj,mazim je,pišem beskrajne stihove

I opet premalo je,daleko više ljubavi zaslužuje.

 

I kad kažem joj ljubavi, fališ mi, trebam i volim te

Nekako se hajde na tren ona primiri,al ubrzo

Kao divljakuša vatrena brzo se razjari pa poludi

I onako kako zna strastveno me osvoji i razori.

 

E zato sam daleko više sretan jer me obljubljiva

Svakim trenom beskrajnu ljubav sočno dariva.

A srednjih godina tempo pokušavam da sustignem

tko zna duge godine su ispred nas možda i uspijem.

 

Jao da Vi samo znate koliko volim je,o Bože…. 

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,16.06.2017 u 15:20

 

 

Samo dozovi me,posesivnim mislima,dozovi me…

 

Kada oči jutrom krmeljave otvoriš

nemoj mnogo da se miškoljiš

samo onu glazbu naše ljubavi

kroz srce zarolanu propuštaj.

 

Zatvorenih očiju osluškuj,prati

što se dubinom tvoga savršenog bića

tim trenutcima zaluđenim tonovima požude

beskrajno slatko posesivno događa.

 

Prepusti se,dozovi me,imaj me,buđenje tvoje je.

Želim svako jutro dok ti ne pristignem

Da onu strastvenu harmoniju udahneš

Pa kako ti znaš divljački posesivno imaš me.

 

I vjeruj mislima tim trenutcima sve mi prenosiš.

Slatki nemir u tijelo mi luđački beskrajno donosiš.

Imam te,ljubavi tim trenutcima tako jasno imam te.

U svojim mislima me ne puštaj,što duže zadrži me

 

Tvoje usne će tišinom jeze da mi tepaju

Tijelom će orkanski vrtlozi da rovare

Onu divljačku strast da nanovo iskopavaju.

I ja ću tim trenutcima polubudan da imam te.

 

Mi smo sretnici što su na božijem lotu

Najveću nagradu biserni izvor ljubavi dobili.

Nedozvoli da nam ga bilo tko il što zamuti

Neka bistrina čarolije u nama zauvijek oživi.

 

Al to se na kapljice strasnim udisajem ispija

Zatvorenih očija samo tako dubinski osvaja

Dok imam te onim vrelim strastvenim usnama.

Samo prepusti se,imaj me samo za sebe imaj me.

 

I tek kad nakon buđenja izluđena oči otvoriš

Flašu crnog vina pored mene slučajno ne diraj

Prazna je,al će se kapljicama strasne ljubavi

do vrha neprimjetno do noći da potpuno napuni.

 

I onda opet ispočetka nastupa naših usana navala

Divlja nezasitna posesivna i proždrljiva zvijer u nama

Začaranom krugu vrata slatkom nemiru na široko otvara

Samo nastavi svaku kapljicu pažljivo usnama ispipaj.

 

Nemoj da se i mirisi strastvenog mokrog tijela protrate

Jer tako potpuno strastveno osjećajno tada imam te.

Nakon toga dok šapatom ljubim  i posesivno milujem te.

Smorena tijela u doboke sne lagano sretna ćeš da propadaš.

 

Samo dozovi me,posesivnim mislima,dozovi me…

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,16.06.2017

Zašto nemogu da volim je

 

Zašto ja nemogu da imam i volim je,

nema veze sto je na papiru kao njegova

ipak je meni srce dušu i ljubav poklonila

a on nek se snalazi njegovo vrijeme kod nje ističe

i na kraju pješčanog sata očigledno stigao je.

 

A ja pješčani sat nisam niti okrenuo

 da bi savršeni ljubavni život sa njom proveo

Volim je,lud sam,opičen,neznam što razmišljam

kojim putem se krećem, sva mi bljesti u očima.

 

A kad bi on znao koja ljubav njenim tijelom strasno protiče

nebi je dao za sve moguće galaksije

al hvala bogu za njega isuviše kasno je

u njegov red sam uskočio,nju sam osvojio

najljepšu ženu svijeta od provog dana strasno potpuno dobio

nema vraćanja,meni je pripala,a njemu nek papiri ostanu

kao uspomena da ga podsjeća,koja divota bijaše u njegovim rukama.

 

Meni je najvažnije što mi ljubav bezgranično uzvraća

a njemu se magla spustila ništa pored očiju nevidi

takav mu grah pao,sve mu sudbina očigledno priredi

Njemu nikad  nije niti kao danonoćna robinja valjala

a kod mene je princeza ljubavlju optočena postala.

 

Ljubavlju,samo ljubavlju sve se bude nadoknadilo

 i dušu i tijelo joj strašću da u sitnice zauvijek oporavilo

volim je,nema te miss na svijetu zbog koje bih u mislima je prevario

a kamo li neku drugu poželio…

e to ljubav neobjašnjiva je

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,15.06.2017

na obali

Kobna Poruka

tumblr_nkg8g3EfMI1ssite1o1_500 

Dan kao iz snova se opružio,baš uživam

Osmijeh sa njenim likom me probudio

Mislih se hvala ti bože na ovome

Ljubav prema njoj je  čarolija.

 

U glavi toliko sreće budućih planova

Gdje budemo živjeli kakava  je koliba

Kako i kuda budemno svijetom putovali

Koja svjetska čuda budemo posjećivali.

 

I onda stiže baš nerazumna poruka

Volim te Toni Peharu i njegovo ime unutra

Nešto me presjeklo,rekoh ovo je zabuna

I njoj odgovaram da nisi pogriješila.

 

Njegovo ime sa volim te meni si poslala

Valjda si to njemu trebala poslati

Ne sve je u redu,znam kome šaljem

Kratko i jasno porukom odgovorila.

 

U meni brodolom,sve veze automatski prekidam

Idem da neznam kuda sam krenuo

Odjednom u bolnici sa obiljem crijeva

I flasterima se probudim.

 

Mislih da sanjam tu ja ne pripadam

Oko mene su skakali kad sam se probudio

Mirujte nesmijete se nervirati niti ustati

Onda ona njihova glupa pitanja dal pijem dal pušim

Čime se bavim koje mi je okupacija.

 

Rekoh ljudi ovo je zabuna,malo jezik mi zapinje

Ne gospodine,imali ste srčani i moždani

Moramo napraviti dubinske detaljne nalaze

Naravno sve sam odbio dugo tu noć razmišljao.

 

Onda su rekli mi da se izlažem ogromnom riziku

Dal se sjećam što me možda iznerviralo

Onako u sebi vidjeh njenu poruku,volim te Pahoru

I opet me zagušilo, u grudima resko stegnulo

U grudima kamen se neki navalio jedva sam ti disao.

 

Opet su htjeli nekim injekcijama da me kljukaju

Sve sam odbio i pod hladan tuš se uputio

I donesoh konačnu odluku,izlazim

Ovdje u bolnici nemogu da ostanem

Ima tu da me ubiju il da me izlude

Na sve sam pristao,papire im potpisao

I na svoju ruku izlazim da se odmorim

 

 

 

 

I sada ispod krošnji trešanja

Ranom zorom,cvrkutom ptica uzdišem,suze niz lice navalile

Ona ima drugoga,jebeni Pahor se zove,sve mi je priznala

A tako voljeh je,tolike planove sam imao,zaluđeno planirao.

 

I tiho šaptom kažem si diši duboko,ne razmišljaj,sve zaboravi

Nemoj dozvoliti da te bilo tko iznervira da ti nervozu probudi

U kratko rijeme svršit ćeš život,sasvim gotov si…

 

I sada pod trešnjom evo rado usamljenički stegnut ostajem

Negdje sam na pučini i sam sa sobom uplakan tugujem

Al ja moram da joj oprostim,nesmijem sina da joj ostavim.

 

 U meni neka teška prelamanja,nemogu taj pritisak da izdržim

O bože opet guši me,drži se drži se nešto me ubjeđuje

Volim te Toni Pahore,zvoni u glavi mi,sve namjerno priznala

Zato je onu poruku direktno meni poslala.

 

A baš volim je,temelj mi je u grudima

Kaže bila je sigurna,da to bijaše moja poruka

Kažu puklo me srce,zvekno me moždani

A njena poruka još uvijek razvaljuje u meni.

 

Nikad se ne bih nadao da bih od ljubavi krah slomljen ostao

I hajde sad budi pametan,priznala je voli drugog, rekla mi je

Očigledno više nisam joj potreban,sve je od mene iscrpila.

 

Nema šanse da je molim da razmisli,ne želim

Da me još više slomi il povrijedi

Moram se smiriti,ne razmišljati imam život ispred sebe

I ama baš ništa više u naprijed planirati.

 

Prvo raditi na sebi da se potpuno oporavim

A ona,kako ću bez nje kroz život,uzdignute gorde glave krenuti

Ona je dio mene ona je je moja galaksija,ona se samo šalila

A ja sam sve bukvalno kao najveći glupi idiot pogrtešno shvatio.

 

Ta kobna poruka,skoro me glave stajala duboko pod more satrla.

A nedavno mi je govorila imenjaka mi je upoznala, neki baletan

Kulturan valjda neki umjetnik,Toni pehar il pahor baš se i nesjećam

Pažnju na to nisam obraćao jer sam joj potpuno  vjerovao.

 

I onda su počele rqazmjene poruka dopisivanje,kaže da ga je navodno blokirala,dosadan je kao i uvijek nikad za nikad u ljubav svog života

Nisam trenutka posumnjao,sve štoo kaže il uradi nisam provjeravao.

 

Ljubomoru nikad u životu nisam upoznao al od kad sam nju

Divljački zavolio neki težak gorak nemir u meni se probudio

Bilo tko da joj priđe il da je pogleda bezrazložna sumnja tu bi

Se nakotila

Oči na četvoro bih široko otvorio nebi li kakav glupi dokaz

Protiv nje našao

Vrijeme sam na glupi nemir uzalud trošio umjesto da sam se ljubavi njenoj okrenuo

Al nek crv,neka nemirna životinja po glavi skakutala,kao izvor nemira

Baš sam bez razloga gluposti zamišljao kako bih pronašao razlog pa je

Optužio

Nema tu ničega volim te ,ne brini,koliko puta mi je prozborila al džaba onaj jebeni dosadni crv straha migolji u meni

Kako sam naivna budala ispao njena poruka ljubavi pogrešno se shvatila nesporazum i ljutnju bezrazložnu zamutila

 

Volim te ljubavi,volim te,molim te oprosti mi….

 

Toni Ljubiša Božić,Moskva,21.05.2017

 

 

 

 

 

Sretan sam kad čujem da te osmijeh blaženi preplavi

DSC00677 

Sretan sam kad čujem da te osmijeh blaženi preplavi

kad se bol i razjogunjena tuga u tebi barem na tren izgubi

i onda si ona moja sretnica što lebdi divlja i presretna

iznad životnih problema i zagušenih jadnika ulica.

 

Kažu koji te poznaju da rijetkost je osmijeh na licu ti vidjeti

A samnom kad si prštiš od osmijeha prekrasno te voljeti.

Nikad sa lica taj osmjeh ne uklanjaj,makar bolno  jecala.

U inat drugima raspusti ga,da ih izludi ljubomora i sujeta.

 

Hoću da te viđam presretnu,sve dok mi ne pristigneš

A kad te zgrabim i zagrlim, sve tuge  i bolove zaboravi

Pokušat ću ljubavlju da ti dušu isperem,srce preporodim

Jer samnom želim lijepu budućnost da napokon proživiš.

 

A do tada budimo uporni skriveno strpljivo,jako pažljivi

Svaki pokret prate nam i snimaju skrivene uhode,ne spavaju

A naša srca i duše mislima vezane posesivno nezasitno uživaju.

Oni ne shvataju što je iskrena potpuna strasna ljubavna čarolija.

 

I ta praznina, ta bijeda u njihovim dušama tiho ih ubija i izjeda.

Pokušavaju da pronađu i otkriju našu formulu,al džaba im

Nisu za to rođeni i od boga dragog stvoreni pa su kažnjeni.

Sve u životu su uspjeli,samo ljubav života nikad nisu susreli.

 

I tako im tatajuć u prazno bez kompasa curi jadni život kroz godine

A u našim dušama ljubavi strasti obilje, a tek pravo čeka nas.

I zato sretan sam kad čujem da te osmijeh blaženi preplavi

I kad se bol i razjogunjena tuga u tebi barem na tren izgubi.

 

A kad te nema,gitaru svoju zagrlim,sa njom čašicu progovrim

Akordima se preslagivam,tugu na prevaru lopovski istjeravam.

Ljubav našu neiscrpnu kroz stihove i glazbu tiho u duži iscrtavam.

U srcu slovo po slovo tvojim imenom po tko zna koji put tetoviram.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,14.06.2017 u 18:33 minuta

 

Bolje im je neka zavežu, i ama baš ništa ne komentiraju

izdrži još malo
Kroz život se nekako izgubljeni usamljenički provlačimo

Nikako pravi put il stazu  u pravo vrijeme ne pronalazimo

Uvijek se negdje životom i s tugom neobjašnjivo zagubimo.

Praavu ,posebnu izgleda nesmotreno baksuzno promašimo.

 

Pokušavajuć konce da pritegnemo i sve nekako povežemo

Mnogi nas žaluju kao jadni smo i podlošću hinjski oplakuju

Al nikako ne shvatju,davno smo se u dubini prepoznali

Samo još posljednju stazu nismo nekako uvidjeli,prokužili…

 

Bolje im je neka zavežu, i ama baš ništa ne komentiraju.

Neka se o sebi zabave i nek sa svojom sudbinom putuju

Više će izreći ako barem godinu ušute,možda i shvate

Preko rude su uzjogunjeni preskakali pa se nasukali.

 

 

Nas dvoje od prvog trena smo se shvatili,baš prepoznali

A ne kao izgubljeni, nisu svjesni što su u rukama imali

I tek kad su izgubili,onda kasno cmizdrili i oplakivali

A nas dvoje u tajnosti se i dalje strastveno držiimo.

 

A mi tvrdoglavo uporni, stope od ljubavi nebi odustali

U inat razdvojenošću stoički trpimo,naš trenutak čekamo.

Ka našim snovima tiho na prstima kanjonima gazimo.

A pučina podvala između nas se raširila, orkanima razara.

 

I dok se oni pokušavaju razočarani barem trunke pronaći,

u tajnosti mi pripremamo svatove,buradi vina smo spremili

samo nas dvoje ovu burad sreće budemo tiho ispijali

Nakog sijaset dugih godina čekanja ipak do nje prispjeli.

 

Bugojno,13.06.2017 u 07:27 minuta