Otišla je nepovratno !!!

 

 

U kutu hrpa kesa,prepuni koferi

Što se dogodilo, nešto dešavalo.

Svileni šal komadićem provirio

Dojučerašnjim zgrljajem podsjeća.

 

Par polunovih cipela i novi kišobran.

Nekud se spremila, očigledno krenula.

Sve je pospremila, u tančine uredila.

O bože ona me napušta, ona odlazi.

 

Bez mog znanja nešto očigledno se dešava.

Sve joj je dosadilo, sve je izgleda prelomila.

Ostadoh snužden i nijemo samo promatram.

Bez objašnjenja, bez logike nešto analiziram.

Gdje sam i dal sam nešto pokvario, pogriješio.

Nema je, da mi sve objasni barem riječ uputi.

I ugledah pismo na stolu, naslov..za tebe….

Riječi bijahu..OPROSTI MI…zauvijek odlazim.

 

Hvala ti za sve što si mi ovih godina pružio.

Više lijepih trenutaka i divnog sjećanja.

Al nemogu više da trpim tvoje preljube

Tvoju glumu, uzastopna dječija laganja.

 

Molim te stvari taksijem što dolazi pošalji mi

Dole imaš broj a on moju adresu jedini poznaje.

Nemoj me tražiti, više ništa nema smisla.

Budi slobodan kao što si uvijek težio, i živio.

Pusto se nadala al vidim nikad te nisam imala.

 

Neka jeza me prožimala, noge na tren oduzimala.

Sjedoh da se saberem, dal se to stvarno događa.

Neki ponos mi nedade da pustim suzu u grudima.

Ok, ako je tako odlučila, nema molbe nema vraćanja.

 

Mislih u početku da stvarno blefira, neće otići.

Onda mi javili da se na more zauvijek preselila.

Bila je fer nije na ulicu me izbacila, stan prepisala.

Ljubav među nam očigledno nije nikad postojala.

 

Sve bijaše formalni sjaj, previše bluda i prevara.

Znam s drugim viđa se, često ih zagrljene viđaju

u meni ljubomora zamrla, faktički nije postojala.

O bože nanovo sam se zaljubio, sina ljubavlju dobio.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.01.2016 u 20:03 minuta

 

Možda bih više suzama drhtaj duše prenio

Svi mi kažu da puno pričam, ne prestajem.

Da sve situacije u svoju korist nadzirem.

Al nekako kad se ona pojavi, tišina zabravi.

Pravi muškarac, kao riba u moru zašutim.

 

Gledam, gutam je, nevjerujem da mi pripada.

Tišina dušom mi ovlada, tako bih jecao.

Možda više suzama drhtaj duše prenio.

Možda bi u očima u srcu jasno pročitala.

 

Želim na vratima da je uspaljen dočikam

Bore zagrljajem i poljubcem da ispravljam.

Da osjeti koliko volim je,neopisivo obožavam.

Doživotno ljubavlju nepreglednom darivam.

 

Želim iz sebe barem stihovima da izrazim.

Kako vidim je i kako našu ljubav osjetim.

Možda varam se al u očima ti zvijezde šaraju

Dal je to zato što mene beskrajno osvjetljavaju..

 

Nevolim tužnu facu na tom licu i ugaslo more u očima.

Pamtim je kao osmijeh nasretnijeg ljubavnog beskraja.

I želim barem u ovim stihovima takva vječno da ostane.

Ne želim tužne cmizdrave uplakane jako bolne rastanke.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.01.2016 u 00:20 minuta

 

Dal sretna si il je u pravu ova sumnja što me razara

 

Bože protutnjaše tolike u ništa godine.

Zadrhtim, njenim imenom jeza preotrne.

U magli sjećam se bijelog tena i strahova

Tako ledene vode se baš plašila, grčila.

 

Kao kroz maglu leđa sam krišom ljubio.

Do usana uzaludno put nisam pronašao.

Sve je nekako bilo tako blizu onih dodira.

Al bez poljubca, sve u magli tihog nadanja.

 

Užasni rastanak totalno nas rastužio i slomio.

Nešto neopisivo prema tom stvorenju sam imao.

U svemu, imam osjećaj bi se baš nekako slagali.

Za svaki problem rješenje bi igrom ljubavi imali..

 

I svako jutro čim oči otvorim dušom slatko prozbori.

Bukvalno vidim je uz mene slatko budi se, proteže.

Svakim jutrom gordo , posesivno i drsko želim je

dražesno izazovno neobjašnjivo i beskrajno ponosno.

 

Pa tepam ..jube dođi da ti obrve pročešljam usnama.

Da tvrdoglave čuperke neprestano požudom ubjeđivam

Da svaki slobodni moment na tim usnama doživljavam.

I gle godine toliko toga od života su otrgle i odnjele.

 

Još uvijek suviše daleko si, tko zna kako proživljavaš.

Nekako tužnu i slomljenu te osjećam, nešto upozorava.

Tako bih rado volio barem mrvicu da znam što se dešava.

Dal sretna si il je u pravu ova sumnja što me razara.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.01.2016 u 23:30 minuta

 

Opijenošću žudnjom se zavrtilo

Opijenošću žudnjom se zavrtilo.

Želje,mašte izobiljem ostvarilo.

Kad bih barem trenutak ukrao

Požudan san bi strašću osvanuo..

Porcijom ljubavi uvijek prežderao..

 

I uzastopno nemirno iščekujem.

Zašto u žurbi sam, objasni mi.

Od nekud stalno te iščekujem

Panično,stalno negdje okrećem

korak ti tako jasno osluškujem.

 

Nedoumica čudna pitanja postavlja.

Dal sam uopće trunke normalan

pa bezbroj igrica nestrpljenja

podle požude osvaja

isvakog trenutka se

nešto slatko neopisivo

u grudima tiho događa.

 

I kad tiho ljubeć me prozbori

znaš li ti da tebe nitko

u srcu nemože da zamijeni

tvoja sam moraš shvatiti.

 

Nitko okus usana kao duga

Nezna tako neprimjetno spustiti

nitko nema zagrljaj da sve otkida

nježnošću poput lepršavog leptira.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.01.2016 u 23:01 minuta

 

 

Nastavi, još dugo nastavi

 

Strasti izviru iz nemira, iz jastuka vezenih pupoljcima  požuda.

Kapljice strasti laticama žubore, prevarom prolaznike zavode.

Krcata škrinja… vrelinom usana putuje… namamljuje, priziva

Da  otvore  ćoškove  kojima putuju ne otkriveni požudni stihovi….

 

Uzmi me kad poželiš, snovima krasit ću želje duboko skrivene

Ispunit ću, davna obećanja pisana, na salveti  ružom vrelih usna.

NIKAD nemoj poreći što smo doživjeli, jer makar i mašta puka je

Barem smo strasno uživali, pješčanim kulama skriveni, sklonjeni.

 

Shvatit ćeš, bez riječi se pod krošnjama najslađe skrivati.

Lutajmo rukavcima duševnih tepanja, maskirani listovima.

Bez kompasa, istražujmo slatke zalihe , dok ne presuše

Iskustvima tjerajmo bez razloga zablude, da strahove ne izrode.

 

Ne zaboravi, najbolja si u kartama ljubavi, bar u mojim pjesmama.

Zbirka si nemira, roman si čarobnih lutanja, u pjesmama najslađa.

Vezani repova vlasima , da strast vjetrovima se ne rasprši ,ne zagubi

Nastavi, još dugo nastavi,ne odustaj, dok duga u nama se šepuri.

 

Toni ljubiša Božić, Bugojno,26.01.2016 u 20:45 minuta

 

 

Neka svi čuju za nas

Želim da imam te… žudim jer trebam te. NEKA SVI ČUJU ZA NAS

E H7 E

Na prozoru jugo se svilo

Promatram na nebu trag.

Prišla je uzdahom sjete

Šapnula prepoznaj znak.

…

A E H7

Želim da imam te žudim jer trebam te.

U meni gnjezdo si svila.

I sad kad te osjetim Sav se ja razletim

Čekajuć da te ugledam

…

Ljubavi nemoj da šutiš

rasprši bezbroja glas.

Neka se ostvare tajne

Neka svi čuju za nas.

…

A E H7

Želim da imam te žudim jer trebam te.

U meni gnjezdo si svila.

I sad kad te osjetim Sav se ja razletim

Čekajuć da te ugledam

…

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.12.2013 u 14:02 minuta

Sretan ti božić Mila

Pahulje stigle sa tobom ..

Zima te prikrila

Predugo vremena prošlo

Napokon prispjela.

…

Stisni se uz mene mila

Podari zagrljaj svoj.

Neka nam ovaj Božić

Odnese prokletu staru bol

…

ref: Sretan ti Božić mila

zagrli poklon svoj

Sretan ti Božić mila

O kako Žudim

da postanem tvoj

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 24.12.2013 u 04 i 24 minuta

volim je da je volim

daj mi čarobnu riječ

Srcem zatreperiš

žudim da kažem ti koliko fališ mi

dosta je bilo riječi…napokon njen

Čarobni štapić kad bih imao

Čarobni štapić kad bih imao,

Duboko u srce bih joj zaronio.

Sve tuge, bolna teška sjećanja

Ljubavlju zauvijek bih spalio.

 

Nebi kapljica bolnih suza ostala.

Vedrinu osmijeha usnama vratilo.

U očima bi nanovo procvjetala.

Napokon jubav potpunu dobijala.

 

Eh kad bih tu čarobnu moć imao.

Svu njenu energiju bih probudio.

Tek onda bi svoju snagu shvatila.

Super ženu u sebu bi probudila

 

Nikad nikome više nebi dozvolila.

Da gaze je, da suze iz nje proriču.

Snagu, ljubav i ljepotu bi probudila.

Ramenom strasne požude bi plovila.

 

Predugo bijaše u špilji tuge spregnuta

Predugo zrnu ljubavi maštajuć nadala.

Vrijeme stiglo je iz sjete je iščupati.

Volju za nepresušnim životom da povrati.

 

Želim zagrljena samnom da se isplače.

Da taj zagrljaj sreće nikad ne prestane.

Da drhtimo, toliko toga žudeć patimo

I da se napokon čarolija ljubavi i doživi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.01.2016 u 13:41 minuta

 

 

U oke da mogu da joj uskočim

 

U oke da mogu da joj uskočim

Barem trenutkom da navratim

Slike što svaki dan promatra

Dok suzama bol i čemer sapira.

 

U oke da mogu da joj uskočim

Skršenu krošnju nade da probudim

Da joj se behar u sred zime šepuri

Iz dubine duše tuge da zaboravi.

 

Da od sreće usne osmijehom nagriza

Da je obuzmu nada i draga sjećanja.

Dok joj nanovo u zagrljaj ne svratim.

Požudnim usnama napojim pa ispričam.

 

Koliko prazan sam i koliko fali mi.

Nije lako usamljen vrijeme ispraćati

Kroz prozor nade jedrenjak dočikati.

A bure i snjegovi nekako učestale.

 

U oke da mogu da joj uskočim

I godinama sve što susprežem.

Privremeno stihovima uvezujem

Nadom tišine poručujem da izdrži.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.01.2016 u 09:29 minuta

 

 

 

 

 

Dal bi pogriješili i ….

 

Dvoje bosonogih ispod kišobrana tapkaju.

Glasnijom pričom o nečem razglabaju.

Ljetnji pljusak i mrak se spojili, udružili.

Rijetki se ohrabrili da u ovo gluho doba

Malo svježeg zraka udahnu i prošetaju.

 

Izgledaše normalno  zaljubljeni nerazdvojni,

Prstiće nisu odvajali, nešto se smijuljili

Na svakom mjestu poljubce razmjenjivali

Čovjek bi rekao kako je prekrasno kad se zavoli.

 

Odjednom iz mrklog mraka poznata sjena se pojavila

Onim prepoznatljivim korakom kročila, tnci sjećanja.

Lice ispod kišobrana se ukazalo, bradom zamaskiralo.

Srce htjede da joj iskoči, da se iznenađenjem prepolovi.

 

Od kuda, zbog čega se dolazak desio.

Istog trena zagrljaj im prelomio.

Začarao, magijom nemira zaslijepio,

Pamet kao da nije imala, ušutila.

Onako u njega ukočena zabuljila.

 

Suze u natopljenim očima su plutale

Jezu onu hladnu mrtvu tiho polučile.

Neznajuć što da uradi,dal da se otrgne

U najdraži zagrljaj opet sretno uvali

I nakon dugo godina da je opet zavoli.

 

Izgubljena nijemo sve je promatrala

Zar je moguće da joj se to dešava

Kako baš sada od niotkud se pojavio

Istim treneom staru vatru je razbudio.

 

Klimoglav međusobni samo se razmijenio.

Jedno drugo hladno, neprimjetno se mimošili

U grudima oboje na paramparčad su pucali.

Sada bi ovog trena nanovo se vječno spojili.

Dal kasno je, dal se život u međuvremenu

Svojim tijekom nepovratno tiho zakolutao.

 

Al oboje sigurno jako bolno u sebi su patili.

Nanovo staru vatru podlim sjećanjem vratili.

Dal bi pogriješili i,grijeh neoprostiv napravili .

Svu prošlost i draga sjećanja hitro je vratilo

 

A pogled što su razmijenili sve su već dogovorili.

Stara nezaboravljena ljubav nikad ne prestaje.

U srcu skrivana, ovaj moment dugo maštala.

Kažu da su ih kasnije često poslije ponoći

Onako strastveno zaljubljene zagrljene viđali.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.01.2016 u 17:58 minuta

 

Daaa miliun puta ponovila

 

Bez mrvice straha

Bez nedoumica

Bez trunke treptaja

Bez predomišljanja

Ne upadoh u zamku

Zaluđenog oklijevanja.

 

Onako sasvim siguran

Strahovima do bola

Ono divljački  ojačan

Odluku života donosim.

Preko praga je prenosim.

 

U trenu odluku donio

Na koljena u suzama

Ispred nje sam klekao.

Drhtavo ruku ispružio.

Istovremeno strah i sreću

Duboko u očima joj čitao.

 

Od srca iz dubine duše

Ljubav svog života

Nakon godina čekanja

Napokon presretan

Drhtavog glasa zaprosio.

 

Savršeni osmijeh dobio

Pregršt njenih suza doživo.

Sva je od sreće drhtala.

Vrišteć u zagrljaj skočila.

Daaa miliun puta ponovila.

 

Nakon toga nema vraćanja

Nema prošlosti i sjećanja.

Samo zajedno kroz život

U svijet zaljubljeni jezdimo.

Sudbina ludo zaljubljene

Napokon sretnički povezala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.01.2016 u 13:08 minuta

 

DVIJE RAZLIČITE OBALE

 

Kad joj se u oči slatko zabuljim

Kristalna pjenušeća ljubav doleti.

Fijuču vjetrovi nezaboravnih sjećanja

Ljube usne slatko i jasno al bez dodira

 

Stojeć na obali srećom smo prispjeli.

Sudbina nam je novu šansu pružila.

Evo tu smo neizmjerno se volimo

Obalom životne sreće zaluđeni šećemo.

 

A na drugoj rijekeobali, tuga nabujala.

Rijeku zakocenula, svu jadom prekrcala

Nezna kud bi sa tim obiljem gorkog čemera.

Iz ljudskih duša suze su prelile, sve ugušile.

 

A i zima se nakostriješila, Siječanj siječe

Uši i nos zima štipajuč podsjeća tko je bos.

Sunce se škrto pojavljuje, kao da štedi se.

Želi u proljeće da se za vrelo ljeto pripremi.

 

Grane ljudskih duša očigledno presušuju.

Krošnju od teških snjegova jedva održavaju.

A četinari zimzeleni kako tako se pripremili.

Vjetar im pomaže drhtajem se nakostriješe

I svi snjegovi trenom opadnu duši olakšaju.

 

Zima nešto odužila, jesen prije godinu otišla.

Cupkaju izgubljene duše proplancima sudbine.

Rupe na rukavicama crvi čekanja drsko progrizli.

Prsti smrzavaju, uzdahom po nekad utopljavaju.

 

Jutro rano , zora puca na sve strane odvaljuje.

Ledenice upozorava, uskoro stiže dan otapanja.

Samo nek sunce izviri, ljuteć ih olako istopi.

A magla sve to bez dokaza prikriti pokušava.

 

Ranjene duše ranom zorom uplakane koračaju.

Usiljenim skoro marševim korakom daljinu šamaraju.

Obalom  žure, negdje su očigledno previše okasnili.

Drugu šansu dobili, posljednji vlak žele da uhvate.

 

A na drugoj obali zaljubljene duše zaluđenički cvjetaju.

Tamo suze radosince  pelerinu strasne ljubavi heklaju.

Sve treperi , u zraku se sreća obiljem topline osjeća.

Ljubav ih sačuvala, od obale izgubljenih nesretnih odvojila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.01.2016 u 09:24 minuta

 

 

Prvo se oduševila pa ludo zaljubila

 

Naš prvi kontakt,o sjećam se,

Tako sasvim slučajno se desio.

Na neki način sam je oduševio.

Zato se polako stidljivo  otvorila.

 

U početku strašno me cijenila

Očigledno je nešto osjećala.

Zatim me neizmjerno poštivala

Svakim danom me kontaktirala

 

Onda se srce nemirima uzbudilo

Očigledno sam joj se svidio 

I nakon užasno kratkog vremena

Ljubav među nama se razvila.

 

Nakon prvog zagrljaja i poljubca

Totalno me beskrajno zavoljela

I na kraju ljubav je zavladala.

Ovisnost posesivnost nas opila.

 

 A crte osmijeha joj neponovljive

Okus njenih usana užasno zarazne

Svaku suzu jezikom prepoznajem

Znam kad sretna  il tužna je.

 

Navike oboje tako dobro poznamo

Istim snovima noćima jašemo

Kad bih se na trenutak zapitao

Dal bi naš brak sretan bio i uspio.

 

Bez razmišljanja sve papire potpisujem

Tom susretu , događaju se radujem

ljubav koju prema njoj osjećam

premašuje proljeća što u duši zagolicaju.

 

I od kad smo zajedno stalno temperaturu imamo.

Jedno drugo tješimo, usnama rane cjeljivamo.

I beskrajnu ljubav napokon prehranjivamo.

Život nam napokon šansu života pružio.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.01.2016 u 22:45 minuta

Jedan te isti san

Previše dugo vrijeme jedan te isti san me proganja.

Možda čak i desetak nemirnih čudnih dugih godina.

Što god da radim il kad se ušutim, dolazi na prstima.

Taj san kao da se cijelim danom priprema da me obiđe.

 

Jedne te iste zamke mi postavlja, istim putovima navodi.

Nekako se izbliza tako jasno vidi i neshvatljivo dešava.

Šutke sve promatram i beskrajno uzaludno analiziram.

Što se to dešava,što taj san želi da mi napokon poruči.

 

Znam da se ljubav između nje i mene grčevito održava.

Kao da smo jedno iza drugog kao sjene se zaljepili.

Trena nebi odustali, makar i mrkle noći kad pristignu.

Onu sjenu prikriju kao da nestane, ipak uz mene je.

 

I nanovo dosadno isti san kao bljesak od nikuda doleti.

Pored mene onako neprimjetno kao neznanac se očeše.

Tiho šapčuć progovori,MOJA JE, OD MENE NEĆE OTIĆI.

Istog trena se probudim okrenem, praznina, ništa nevidim…

 

Ugledam korake u snjegu i pahuljama uskoro se zagubi.

I tako iz godine u godinu, jednu te istu doživljavam traumu.

Ljubav mog života mi nedozvoljava, čudan lik iz maštanja.

Da mi ga je samo vidjeti  očima mu poruku poslati, možda bi,

 

Možda bi shvatio kolika se ljubav između nas dešava.

Ako je iskreno voli i želi joj sve najbolje, on bi je pustio.

Da joj se ta stoljećima čekana ljubav napokon i dogodi.

Veće godinama je promatra, ona sa njim trune i propada.

 

Osmijeh je zagubila, sva naljuljana kao na tabletama.

Jer on kad se pojavi, sva kuća od straha se naježi.

Da je i malo pametan vrata bi joj širom otvorio.

Život bi joj poklonio, al kako sve godinama izgleda.

 

Nema šanse da bi moja uskoro postala, on je udavi.

Nikad je neće pustiti, lažnu ljubav će udijeljivati.

Samo da joj naprkosi, jer poraz teško podnosi.

A ljubav se nikada nije kupila, ona se doživjela.

 

I nanovo dosadno isti san kao bljesak od nikuda doleti.

Pored mene onako neprimjetno kao neznanac se očeše.

Tiho šapčuć progovori,MOJA JE, OD MENE NEĆE OTIĆI.

Istog trena se probudim okrenem, praznina, ništa nevidim…

 

Znoj na grudima, na nemiran, težak užasni san podsjeća.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 20.01.2016 u 07:51 minuta

 

 

Mjernu jedinicu jubavi pokušavam da odredim

  

Osjetim to svakog dana onako neprimjetno

mjernu jedinicu jubavi pokušavam da odredim

da preko njih poručim na kraju svih mogućih je mjerenja

i opet par svjetlosnih godina daleko od svega je pobjegla.

 

Pa rekoh neka bude prvo galaksija, ma ipak malo je

Neka se minimalna jedinica vrti veličine sazviježđa.

Pošto je to proizvoljna mjera i stvar vizije i ukusa.

Strpah osnovnu jedinicu jubavi u veličinu svemira.

 

E onda me neki smijeh luđački zavije, suze ubijedi

Da se sa osmijehom nezaustavljive slijevaju.

Očigledno luđački zaljubljenom to i pristaje.

Za okolinu čudno se ponaša, al stvar je nebitna.

 

Ne samo da sebe ovako zaluđenog ne prepoznajem

nego neke neopisive nemoguće stvari ostvarujem,

čarolije unutar sebe nepojmljivo skriveno doživljam

 jednostavno na momente sobom ne upravljam.

 

Uz nju se neki sunčevi sati blještavilom dešavaju

magiju oko srca oblikuju kao nestvarna je čarolija

svime oko nas ljubavna tišina magično upravlja,  

nekakvo zdrmano slatki nemir i ludovanje obuzme

dio je svakodneve luđački zaljubljenog predstave

 

Tako rado bih vrisnuo i rekao jubaviiiiiiiii  volim te

volim, uživam da ti beskrajno beskonačno izjavljivam

sve što u meni zbog tebe žubori obiljem udijeljivam

kriv sam priznajem,sve kazne obje ručke prihvatam

izazovima odoljevam samo da te nedaj bože izgubim

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.01.2016 u 08:10 minuta

 

Mada daleko si žudnjom stalno uz mene si

 

Nisi niti vrata pošteno zatvorila

Isti moment praznina zahučila,

Ženo draga, mila moja fališ mi.

Vrijeme pratim drsko izbjegavam.

 

Mislima podle samoće mimoilazim

Skužene blatnjave ljigave zasjede-

Plašim da koja nezgrabi i neuštine

Jer onda u provaliju tuge strovalim.

 

Između snježnih grebena provlačim

Jednostavno istog momenta poželim.

I stvoriš se, prispiješ kroz maštanje

Odsanjam najljepše lažno nadanje.

 

Istog trena u krilu te posesivno zagrlim.

Nemogu usnama da ti posesivnim odolim.

A ispod bosonoge bode kaldrma čekanja.

I nitko nemože da shvati niti razumije.

 

Što se to samnom tim momenitma događa.

Razvuče se osmijeh,ono duboko uzdahnem.

Strašću srce i dušu hitro mišlju i pokrenem.

Mada daleko si žudnjom stalno uz mene si.

 

I onda ću ponosnim korakom da zakoračim

Kao zaljubljeni luđak gordo onako zavrištim.

Nek vide tvoj lik u očima zaljubljenog  čovjeka.

I sve dok je posljednja kap ljubavi u nama.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.01.2016 u 18:15 minuta

 

 

Još uvijek golišava poskakiva

 

Mećava se baš bez razloga naljutila

Guste pahulje u izvidnicu poslala

Nju je na plaži u kostimu iznenadila.

Bosonoga jedva je nekako pobjegla.

 

I onako kroz guste pahulje je promatram

Dijagnozu potpunu uspostavljam,analiziram

Al ne ide, preguste su nakostriješene pahulje

O bože kako tu ženu volim, i obožavam  je…

 

Nema tableta osim njenih usana da me povrate

najgore što ta bol sve češća i nepodnošljiva je.

Al mi je ona glave izgleda napokon dohakala

zbunjen, neznam kud hodam il gdje udaram.

 

A tragovima na usnama, isparanim leđima

oštrim kandžama na iscjepanim guzama.

Sjećanjem tišinom zaglibim, rado prisjetim.

Pa sebi u pamet uskočim sam sebi poručim.

 

Nađi nešto normalno,ne divlje zaluđeno

zvijer u njoj te sačekuje krv ima da ti popije.

Krvava Iry kako prerijama odjekuju konvoji.

Sretnik il jadnik izgleda  kasno je,rastrgala je.

 

I samo je hitro u magli pahulja ushićena nestala.

Ogoljela guza, bosonogi koraci sjećanjem ostali.

Stopa se i ne vide, vjetar ih zaboravom prebriše.

A ona u ovim očima još uvijek golišava poskakiva

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.01.2016 u 19:21 minuta

 

I bruje davno iskreno izrečena obećanja

 

Ovako drsko razdvojeni jos više cijenimo

ovo ljubav i čaroliju što imamo i čuvamo

I zato olako strahotu samoće izdržavamo

Sigurni što nam dolazi i što željno čekamo.

 

Žuborimo, jedno u drugom blaženo žuborimo

ako slučajno od ove ljubavi možda odustanem

znat ćeš,pronašao sam muvicu sa 26 godina

jer kupa se u beskrajnim ledenim morima.

 

Ima osmijeh biserni kao u planinske kraljice

i dušu sirene podmorja sa podlim harfama.

Vjerojatno je svu našu ljubav iskopirala.

Pod kožu se uvukla, jer slab sam na tebe.

 

Na pjeni mora njeno ime plimom se ispusuje.

I kad se oseka povuče tragovi jasno ostaju

Toliko slatko strasno na ljubav podsjećaju.

Kad sunce uprži, na stijenama blješte sjećanja.

 

Stope kud je hodala srcu mome se otkrivaju.

Zrnima sjećanja kule od pijeska izrastaju

Svako zrno vrelim poljubcima odzvanjaju.

Ona zna, oduvijek sve jako dobro osjeća

Jer fali, koliko je zaljubljeno srce obožava.

 

I bruje davno iskreno izrečena obećanja

Obilje strpljenja i beskrajna duga čekanja

Mir spokoja, prepun nade žuboreć treperi

Dok tmine sjete podlosti drsko podvaljuju.

 

A mi postojani, gordi kao jedno ustrajavamo.

Davno skužili što su nam drsko podmećali.

Bezriječju tepamo, duga pisma slažemo.

Ogledala su škrinja i nestrpljivih nadanja.

 

A tišine koliko znače koliko nas skrivaju.

lažnu sliku dušmanima tiho predavaju.

Neka misle da bolovi ranjene razdvajaju.

Na miru će da nas ostave i uskoro zaborave.

 

No u zagrljaju kad mi uskoro osvaneš

Blagost ovih usana ima da te nagradi

Osmijeh na mom licu će da podsjeća

Stigle je ljubav života mi poput proljeća.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.01.2016 u 08:50 minuta

 

 

Našoj ljubavi da strpljivo privremenu samoću izdrži

  

Kad god pokušam i razmislim,

koji god film skriven pogledam

Koju god želju divlje raspustim

Jedan te isti osmijeh ugledam.

 

Izvor je neobjašnjivih ciljeva

Razlog beskrajnog štipanja.

Ona nije prazna želja  tepanja

Jednostavno prelazi granice nadanja.

 

Kroz snove stihove tiho udahnjuje

Beskrajne slike romantike produbljuje

Vulkan je duševnih savršenih kreacija

Pozitivnih misli i slatkog dešavanja.

 

Okidač je plamena žudnje u grudima

Strastveni kamen brušen u sjenama.

Jedini nepovratni cilj i nema vraćanja

Ona i druge jednostavno ne postoje.

 

Sa njom shvatih sve sudbine odgovore.

A oni onda dubinom duše putuju

Srce slatkim nemirom rasturaju.

Emocije i strasti vodopadima navaljuju.

 

A mašta se prehranjuje, predebela je.

Nema kraja čaroliji, magičnom maštanju

Ljubavnoj idli našem tajnom dešavanju.

Prostranstva između nas kao pučina.

 

Toliko toga poklanja, vremena oduzima.

Naša ljubav se obistinila, sve je shvatila

Naše zajedničke želje napokon ujedinila.
Istinske želje zaljubljenih  srca probudila.

 

Zajedno makar kroz maštu sve uspijevamo

Udarima sa svih podlih strana odoljevamo.

Ništa nam nemogu, mada podlaci pokušavaju

Samo o našu strastvenu ljubav glavu razbijaju.

 

Jer ova međusobna žudnja jednostavno ne prestaje.

Čak što više vremenom sve opijeno sladunjavija  je.

I onda shvatim da nam se dešava što smo poželjeli

Što smo stoljećima maštali, da vole nas beskrajno.

 

I zato srcu prozore stihova svakodnevno otvaram

Da uđu vjetrovi, da se raspjevaju duše krovovi..

Tek onda iz mene nagrnu dugo susprezani stihovi,

 i uvijek našoj ljubavi da privremenu samoću izdrži.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.01.2016 u 16:22 minuta

 

 

STOBOM DOŽIVIO A DUGO MAŠTAO

 Nakon tko zna koliko stoljeća

Ljubav dugo čekana prispjela.

Samo tišinom suze je pustila.

Usnama trepereć  drsko navalila.

 

Zapamti nikad ti neću oprostiti

Toliko godina čekala si u meni.

Tolike prođoh svjetlosne godine

Samo trenutak usne da ti osjetim.

 

To već stoljećima u meni podsjeća.

Ta strast i požuda se nezaboravlja.

U međuvremenu prehranjujem stihove.

Žudnjom,slikama i podsjećaju na tebe.

 

Znaš li ti, dal te ikad sjeta podsjeća.

Koje planove smo kovali i planirali.

Da bi zajedno napokon sretni živjeli.

Uz obalu i hridi zagrljeni pjevali.

 

Svjesna si koliko užasno  fališ mi

Koliko nenormalno te obožavam.

Beskonačne sjetne stihove ispisivam.

U svakom stihu lice ti se nazire.

 

Samo stobom sam LJUBAV doživio
ono čemu sam dugo predugo maštao.

I sada nakon stoljeća kad smo uspjeli

Jedno drugo kroz galaksije pronaći.

 

Nema više vraćanja, nema odvajanja.

Želim te uz sebe neprestano imati.

One naše seanse strasti ponavljati.

Ruke vezati, usnama tijelo ispijati.

 

I sve što obećah ti moram ispuniti.

Oni naši strastveni stopljeni plesovi

Kad jezdiš vatrena sve zboriš u meni.

A gitara tvoj dolazak jedva sačekuje.

 

I mogao bih godinama da ponavljam

Što za tebe čuvah i što doživljavam.

Moja si, ljubavi tebi potpuno pripadam.

Molim te nikad se više ne odvajaj.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.01.2016 u 12:27 minuta

Vodi me u život gdje bih napokon proživjela

 

 

Bože koliko puta bi mi spomenula

Od svega ruke digla bi,pa nestala.

Istog trena u naručju mi osvanula.

Sve tuge i bolove duše bi isprala.

 

Pobjegla bi i bukvalno nestala.

da proklete mrgudne teške face

nebi  niti trenutka više gledala

Njihov pogled I riječi je udaviše.

 

Jedva sa njima izdržava, guše je.

Osmijeh sa lica bukvalno nestaje

U staricu slomljene nade se pretvara.

Šuti samo suzama jeca i progovara.

 

Želi da raširi života spletene zavjese

Da je bljesak iskrene ljubavi uštine.

Da zablješti kao nekad na usnama

Kad mi se predala kad me je imala.

 

Tamo uz njega ništa nema smisla

Tamo se šuti i uopće ne razgovara

Sve se izobličilo, nadu smisla razorilo.

Svakim danom srce curi i propada.

 

Želim da sam u naručju topline i nadanja

Naručju gdje sam iskreno beskrajno voljena.

Najgore što sam to prekratko i imala.

I sve što poredim jednostavno izludim.

 

Koliko puta je pismo preporučeno poslala

Ridajuć i klečeć me molila, VODI ME.

Vodi me iz ovog prokletog jada i čemera.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.01.2016 u 09:32 minuta

 

 

Neljubljeni nerazumiju

 

Često me pripitaju,kome i zbog čega

pišem nepregledne, ljubavne stihove.

Očigledno prazni su,trunke u sebi nemaju

O ljubavi sanjaju,nije im usnama cvjetala.

 

Oni jadnici neznaju,kad samoća razuzme

jastuk i naša dekica, žubor mašte dodirne.

Jadnici toga nemaju,sa prazninom duše

Jecajima razgovaraju,i polako raspadaju.

 

A kad nas sjeta obuzme,tu je, trenom pristigne.

Usne joj savršeno osjećam,u očima ogledalo duše

slatko nasmiješen pregledam, tiho uživam.

Svjestan između nas čarolija se dešava.

 

A okolo svi dušmani,čude se, što se događa

Kako nas samoća,nakon godina gušenja

Nije napokon ohladila,nezaustavljivo satrla..

Čude se kako se mladost u duše naselila.

 

Oni prazni usamljeni,molitve na daljinu neznaju

Ljubav daljinska bez dodira,toliko daje i dozvoljava.

Bašš kada nam je najteže, konjica sjećanja pristigne

Nepregledna snaga ljubavi srcem staru strast upregne

 

Istinski se volimo,niti jednog trenutka nežalimo

Stoički razdvojenost izdržavamo,naše vrijeme pristiže.

Ta ljubav  zaljubljeno srce, dušu neprekidno održava.

Jedno drugo smo popili,nezasitnom žeđu naših usana.

 

Naša ljubav toliko duboka i nepregledno snažna je

Da sve nedaće olako trpimo, jer jedno drugo imamo

Uzajamno mislima tješimo, drska samoća proći će.

Susret se svakim danom približava i to nas održava.

 

I kad u tu provaliju beskrajne sreće zajedno padnemo

Želimo tamo vječno tako zaljubljeni da ostanemo.

Da jedno drugom sva ljubavna dugovanja vratimo.

Ako treba platit ćemo i stostruke slatke kamate.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.01.2016 u 09:12 minuta

 

 

SHVATILA JE

 

Ljubavi znaš kako si u život ušao.

Bijah prazna, u duši slomljena

Potpuno razočarana i ranjena.

Život bez ikakvog smisla  taljigala.

 

I ono nešto što sam dugo žudila

Tu ljubav tu sreću nekako osjećala

Da mora negdje sigurno da postoji.

Tiho pristigneš, dušu i srce probudiš.

 

Sreću kao takvu nikad nisam zamišljala

Ono što sam imala bijaše puka sirotinja.
Desetak prekratkih dana nam je trebalo.

Da bi ovu čaroliju savršenstva pokrenulo.

 

Od tada vrijeme bukvalno prolijeće, nestane.

Neprestano te oke i usne uzdasima zamišljam.

Kao prvi poljubac, zagrljaj opet te doživljavam.

Nezasitno slike opet i opet proždrljivo dozivam.

 

Čovječe shvati me, sa tobom živa sam postala.

Ovoliku ljubav niti u mašti i snovima nisam imala.

Svakog trena me osjećaš, sve misli mi iščitavaš.

I baš kad najviše trebaš mi od niotkud se pojaviš.

 

Kao da u srcu mi neprestano boraviš, sve doživljavaš.

Čarobnom energijom i snagom neprestano napajaš.

Tko to može platiti, ovo treba imati sreće i doživjeti.

I nema jutra i zore da nisi na ovim ispucalim usnama.

 

Bacajuć pogled na pučinu,valovi na tebe podsjećaju

Oni udari vjetra,mora i pjene tvojim glasom odjekuju.

Slatko se nasmiješim ovu usamljenu dušu utješim.

Uz mene jedrenjak si, snagu i jedra savršeno osjećam.

 

Dal sam sretnica što će život uz tebe proživjeti

Dal ćemo propušteno stoljećima sve nadoknaditi.

Dal ćeš onako strasno kao prvi put me imati

Svaku mirnu luku tijela mi u vulkan pretvoriti.

 

Shvati u meni tvoji tragovi svakodnevno podsjećaju

Neobjašnjivu beskrajnu ljubav za tebe čuvaju.

A kad tvoja postanem shvatit ćeš, što sam čuvala

Koja čarolija , koja galaksija sreće nas je spojila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.01.2016 u 20:00 minuta

Njegovo pismo

Dragi, neznam dal suparniče il neprijatelju.

Evo desetak godina ovo pismo sastavljam

Toliko toga u sebi preslažem i analiziram.

Znam da si me u svakom planu pobijedio.

 

Ženu života i svu krasnu ljubav si mi ukrao.

Mislih da sam je potpuno poznavao, vjerovao.

Na žalost jako bolno sam to uvidio i shvatio.

Između nas već godinama ništa se ne događa.

 

Ljubav ne postoji, sve kao poslovna druženja.

Svatko svoj dio bračne dužnosti obavlja.

Djecu iskreno ona totalno savršeno odgaja.

Ja nemam za to živaca karijeri se posvetio.

 

Kako bih obitelji,koju volim osnovno bezbijedio

Nekako barem normalan život da prođu i imaju.

Naravno za to debelu cijenu plaćam i odrađujem

Nepoželjni stranac u kući sam totalni postao..

 

Ljubav između mene i nje se totalno ugasila

Znam osjećam tebi se u svakom smislu predala.

Teško sam u sebi to prelomio, i sad me  prelama.

Vratit je nemogu ljubav među nama je sagorila.

 

Neznam što imaš bolje od mene, što vidi kod tebe.

Zar ima u ljudima tvojih godina trunke ljubavi

Zar nije u vama davno sve presušilo i nestalo.

Neznam jednostavno teško sve prihvatam.

 

Vrata sam joj otvorio, neka napokon put odabere.

Dal će da ostane uz djecu i mene, il će da nestane.

Teška srca bih njen odlazak od nas prihvatio.

Znam dugo bih se lomio tko zna koliko dugo patio.

 

Al jednostavno u njenim očima mržnju osjećam

Kad se na vratima pojavim sve se nekako ušuti.

Kao da sam neki teški strah i trepet u kuću unio.

Trudim se koliko mogu neznam gdje sam pogriješio.

 

Molim te ako tebi ode u zagrljaj,a to jako osjećam.

Pazi je, nježna je, fali joj zagrljaja i ljubavi.

U meni to od djetinjstva nije bilo niti postoji.

To nisam znao niti mogao pružiti, kajem se.

 

Osjećam kasno je, više se promijeniti nemože.

Između nas postoji samo mržnja,galama i deranje.

Jednostavno boli me što gubim je, nervozan sam.

Planiram  uzimat i teške lijekove da smire me.

 

Još jednom molim te suparniče možda neprijatelju

Pazi je, divna i posebna je, kada voli sva daje se.

Za nas kasno je, osjećam mržnja je zavladala.

Međusobno se leđa okrenula, inat iskopao rovove.

 

Bože toliko sam je puta testirao, ime bih ti spomenuo

U njenim očima bi bljesnulo , al je to vješto skrivala.

U meni se gromada suza susprezala, jer boli me.

Trenutni poraz priznajem,ne odustajem, još borim se.

 

Toni Ljubiša Božić, bugojno,15.01.2016 u 15:57 minuta

 

 

PODLACI JE ODVELI

 

Dal su je isuviše daleko

podlo onako hinjski odveli.

moguće samo na kratko

neprimjetno  tiho sklonili.

 

Da bi neki plan primjenili.

Tajnu ljubav drsko ugasili.

Možda smireno da zaboravi

da smo se ikada upoznali.

 

Neznam dal će u tome uspjeti.

Bolje na miru da ljubav ostave.

Vatru srca će pokušati ugasiti.

Sam od sebe život će posložiti.

 

Voljeti , sretnicima je privilegija

Rijetkima događaju i neponavljaju.

Oni ne hodaju utabanim stazama.

Slatkim nemirom porobe  galaksije.

 

Oni od prvog trena besciljno ne hodaju.

Srce prate, zvuk u duši doživljavaju.

A emocije poput prašume zavladale.

Raširile strasti i požude korjenje.

 

Ona će se vratiti, to nemogu spriječiti.

savršena suđena ljubav je neuništiva

Gladna žedna al se beskrajno otima.

Hvala ti sveti Ante što si sa nama.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.01.2016 u 07:07 minuta

 

Samo privremeno maštamo

Kao da je sada promatram

Vrelinu njenih usana osjećam

Tako strasno vrelo  se ljubila

Dok mi je leđa kandžama orala.

 

Ono što se među nama dešavalo.

Očekivanja, nadanja prevazilazilo.

Ta žudnja ti uzdasi, ponoćni dodiri.

Jutra krmeljava,vrisak na usnama.

 

Ovog trena kosu na usnama osjećam

Prsti vragolasti  po tijelu slatko šaraju.

Jazbine zaljubljenih zvijeri otkrivaju.

A krzno srećom sladora im prelijeva.

 

Sa njom u naručju plima je nemira,

Sve propupa plodovima proljeća

A kad nestane oseka dušu raštima.

Preuzme sjeta tuge, bola i sivila.

 

A sada samo privremeno maštamo.

Neke tajne planove skrivene imamo.

Da se oluja uskoro nanovo dogodi.

Da se ona vatra požude ne ugasi.

 

I svo vrijeme samoćom pročešljava,

Podlošću zaborav nam drsko natura.

No teško je ono izbrisati da nestane.

Nastupile nepovratne drage promjene.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,14.01.2016 u 15:22 minuta

 

 

 

Daleko je, privremeno daleko je

 

Daleko je, privremeno daleko je

Samo na neko vrijeme je sklonjena

Da bi ljubav u njoj valjda otupila

Da bi ove usne ovu zvijer proždrljivu

Zauvijek od sebe iz srca odagnala.

 

Ali tako to jednostavno baš i ne ide.

Oni u njeno srce nemogu da zavire

Oni njenu dušu ne osjećaju i nevide.

Koliko duboko u sebi sve je sačuvala.

 

Još kad bi jednu tajnu ona saznala,

kako tamo negdje ne baš daleko

skromna zaljubljena duša postoji,

za nju živi i godinama sve podnosi .

 

Jednog dana da je zauvijek usreći

svojom ljubavlju bezgraničnom obloži

da joj sve traume iz duše procure

da sva težina i sjeta odurne samoće

iz nje zauvijek bestraga nestane.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,14.01.2016 u 10:45 minuta

Eh to bi se samo jednom desilo i nepovratno u povijesti završilo

  

Sveti Ante dragi čuvaj me

kad u krilo mi ona pristigne

pamet mi prisebnu održavaj

nedaj da samnom ovlada

da mi srcem manipulira.

 

Ona bi smijuljeć prozborila

tvrd je orah zadrti bosanski

Teško puca i nikako da popusti

A ja žena zaljubljeno uporna

kao vjeverica ne popuštam

baš tvrdoglavo ne odustajem.

 

No ja tebe želim imati

Ovu savršenu ljubav

ti beskrajno pružati

Sreću sa usana ispijati

Beskrajnim mirom uživati.

Ne želim te ucjenjivati

Nedaj bože manipulirati.

 

Ma znam srećice znam

zato uz tebe vječno sam

zato te nevolim previše

jednostavno te obožavam.

 

Eh to bi se samo jednom desilo 

i nepovratno u povijesti završilo.

Neka stoje pored puta znakovi

ljudi se nekad pameću pomute

pa nek ih na vrijeme upozore.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,14.01.2016 u 08:13 minuta

PORED SEBE ME ZASJELA

Slušaj ti neukrotivi božiću

Ne želim da ti se izvinjavam

Za nešto kao opravdavam.

Sve što imam i želim

želim baš ovog trena

face to face da ti poručim.

 

Kod mene nema vrdanja

Shvati zaljubljeno sam iskrena.

Nema ništa ispod žita skriveno.

Što vidiš u ovim očima je vatreno

Sve, shvati sve tebi pripada.

Sve je tako javno i neprikriveno.

 

Od prvog poljubca i zagrljaja

Nisam trunke šutila il prešutila.

Što u srcu sam kriomice čuvala

Brzo istog trena sam ti priznala.

 

Prema tebi u sebi neznam prikrivati

Moram izustiti samo tebi prozboriti.

Bez tebe krošnja presušjela bila bi.

I davno u brlogu zaborava nestala.

 

Kud bilo gdje da pogledam, odlutam

Samo tebe vidim, samo tebe promatram.

Samo čekam da me luđački pogledaš

Istim trenom lanci pucaju svu me obaraš.

 

Često se upitala, dal sam možda prolupala.

Pogledom bih sve pretraživala, il sanjala.

A samo osmijeh ti nezasitno priželjkivala.

Dal sam ja molim te ikako normalna.

 

Kad bi  me barem jednim dijelom volio

Kad bi mi ljubavi tračkom pružio

Kao što ti od srca davno prosljeđujem.

Oprosti što sam bolesno dosadno iskrena

Al ljubav prema tebi je tvrdoglavo neobjašnjiva.

 

A toliko toga u meni skriveno je ostalo.

Što se za tebe stoljećima čekanja skupljalo.

Previše godina samotobnog šutanja

Napokon sam potpunu pravu iskrenu ljubav

Beskrajno samo sa tobom doživjela.

 

I sada kad bi me priupitao što bih željela.

Davno sam ljubav prvim poljubcem dobila.

Nema vraćanja, vječna tvoja sam robinja.

Ed da još ima toga, još ti nism sve priznala.

 

Eh da sam priliku imala barem sina bih ti rodila.

Ovako ispred nas čekaju naše nepregledne godine.

Kada naše vrijeme pristigne a nikad kasno je

Tek onda shvatit ćeš koliku ljubav sam ti čuvala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.01.2016 u 23:03 minuta

 

 

Kukavička nedoumica

 

Rasturaju podle emocije,

svaka na svoj način,

plodove obmane ubire,

nekako srce podere,

dušu podlo zaglave.

 

Nešto kao gordi se borimo.

Lopovski vješto skrivamo.

Nedajući istini da pristigne

I strahove trenom razjasni.

 

Zaokupi sjeta utučena

Pamet sklisko prolupala.

Ma teška srca,nebi priznali

Da uzrok smo svih padova.

 

Od prvog trena naivno griješili.

Iskreno nismo karte podijelili.

Lažnu prednost asovima uvalili.

Dok se karte iz rukava slučajno

Nisu pojavile, prevaru razotkrile.

 

Sada oboje uplakani se kajemo.

Novu šansu  il početak kamčimo.

Molom skršeni , duševno jecamo.

U koricama zakopani naivnim lažima .

Pristigla istina suze,ridanje i jecanja.

 

Na dno povjerenja utučeni propali.

Iskrenu ljubav i šansu olako srozali.

Prejeftino savršenstvo poljuljali.

Izbjegavajuć direktne poglede

Glavu nojevski u pijesak si zarili.

 

Kukavička nedoumica na uvodu harala.

Sve bi proždrljivo uzela al da je slobodna.

Al tako ne ide, iskrena ljubav tako neopstaje.

Ona prava se u mraku osjeti srcem zažari.

Miris njenih usana svakim trenom prostrijeli.

 

I da nas u kofer priklješte, da sve nestane.

Da postanemo spomenici il brušene statue

Korake i komentare zaljubljenih bi osluškivali.

Sjećanja razigrana bi nezadrživo kolala

Licem ledene statue možda bi suza procurila.

 

Život je kišna kapljica, proleti u trenu do krovova

Sva se razbije i tako utučena bespovratno razlije.

Potocima i rijekama zaboravom na ušću nestane.

Dubine mora je progutaju tragovi života nestanu.

 

Suživot pored pogrešnih osoba uludo provesti

Kako god se sabere, prevelika ogavna žrtva je.

Emocijama iz dubine duše se lažno hranimo

Neki povoljan trenutak il sudbinu sačekujemo.

I kad pristigne možda otupi ljubav izblijedi sjećanje.

 

Prokleta nedoumica razara, malo mogućnosti ostavlja.

Zašto jedinu mogućnost zaljubljenim nije poklonila.

Da od prvog trena sudbine budu nerazdvojni zajedno.

A ne nakon životnih pogrešaka nešto žudimo i sanjamo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.01.2016 u 21:30 minuta

 

Ljubav misaona imenica raseljenih srca

 

Ljubav misaona imenica raseljenih srca

prepolovljenih rastavljenih ljubavnika.

Nekim čudom mada daljinom smućena

Neobjašnjivim trikom savršena opstaje.

 

Nemoj biti jamac ovoj čarobnoj ljubavi

a bez tvoje suglasnosti i dio mene će

bezvrijedan postati u bescjenje nestati.

I ostat će presahnule duševne ljušture.

 

Ljubav naša po ničijoj zemlji planduje.

Između nedorečenih međa i granica.

U džepu miraz duše skupljenih stoljeća.

Nekad ljubav imali zajedno proživjeli.

 

I sada nakon toliko svjetlosnih godina.

Srca se nanovo nepovratno prepoznala.

Raščerećeni između okrutnih svijetova

Jezdimo granicama adrenalinskog rizika.

 

Za sve nas okrivljuju, uvijek u nas sumnjaju.

Preko nas se lome tuge i raskalašeni bolovi.

A dušom pljušte pjenušavi neobuzdani valovi.

Povijest svih grebena ljubavlju našom priziva.

 

Drsko bez ičije dozvole neupitno se otrgnuli.

Nikoga dozvolu ovoj ljubavi nismo priupitali.

I neshvaćeni od sviju neprihvaćeni žudimo.

Na kapljice putem sjećanja nadanjem patimo.

 

U rukavac se prikrili da nas bujica onih zavidnih

Ne okrzne i na ušće zaborava plutajuć ne potopi.

Kažu mi kako je mrljava, debela, slinava ženturača.

Al srce mi osvojila makar im se nikad ne sviđala.

 

Al što je najbitnije, tako žarko žudno treba i voli me.

Po stotinu puta na dan bi se u mene zaljubila

Dok bi portret mi na platno sjećanjem nabacivala.

Al sve smo ih nadmudrili, tajni prolaz smo pronašli.

 

Između nas struje vjetrovi na leđima nose poruke.

Spuštajuć se niz krošnje i zarđale škripeće oluke.

Pod svijećama čitamo pisma suzama isflekana.

Toliko duga i beskrajna u dahu bi čitajuć nestala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.01.2016 u 18:17 min

 

 

 

 

 

 

 

 

Dušu slatkim nemirom zaposjela

 

Meni papiri ne trebaju,

srce moram da uvjerim

u njega se teško ulazi

al tko prođe sigurno

nikada više ne izlazi.

 

Nekom svijetlom magijom

Nepovratno me zaslijepila.

Dušu slatkim nemirom zaposjela.

Plandujem baš nekako uživam.

 

Srce joj skriveno proždrljivo

Komad po komad otkidam.

Izluđeno momentima prekida.

Iskrenost moje ljubavi analizira.

 

I sve to na nju čudno djeluje

Mozak zastane kao da ga ispire.

Ništa bez mene uraditi nemože.

I mene isti virusi njeni zaposjeli.

Svakog trena savršena je u meni.

 

I ovako se priča škole nije završila

A mene tako glatko u trenu zaposjela..

U ničemu joj ne odoljevam, popuštam.

Samo da osjetim uz sebe je primjetim.

 

Njene diplome u srcu duboko stanuju.

To drugi za sto života pronaći nemogu.

Ljubav joj , galaksija neprocjenljiva.

Za usne i žedno tijelo se slatko .otima

 

I kad nešto zacrta, čvrsto o tome odluči.

Nema tih ciljeva koje neće ispuniti.

Riječ iz srca na pladnju kad pokloni

Čovjek ni trena više nemože da joj odoli.

 

I koji sretnik sam, koja sreća me zapala.

U naručje iskrene ljubavi me zavila.

Neprestanoo tepa mi ljubav izjavljuje

A srce kao vrhovima planina odjekuje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.01.2016 u 16:51 minuta

Sve fazone skužila nema povratka

 

Preko desetak godina je  poznajem

Po osmijehu savršenstva je razaznajem

Previše karti sam suvišno otkrio

sve fazone skužila nema povratka.

 

Sve što imam potpuno dobila i osjetila

Ali i njene karte od prvog dana bacene.

Tajne su nestale srca se širom otvorila.

Al to je samo teglica koliko je ostalo

Neizrečene ljubavi kao nepreglednih pučina.

 

Valjda će na red i one ostale uskoro pristići

Imamo cijeli zivot i zelimo ga sa zajedno dijeliti.

A možda da ne žurimo još vremena imamo

još šanse da dobro razmislimo, da se zaletimo.

 

Sa njom baš ono rijetko razgovaram

dok na susjednom kauču zasjedne

i samnom se dopisiva, šalje poruke

razgovorom se baš nekako  neslažemo.

 

Ali kroz poruke najbolje rješenje pronađemo.

al kad nam pukne a to se prečesto događa,

preuzme nas vatra svibanjska, usne se zapale,

tijela u vulkane pretvore i nema zezanja,

nema trunke odstupanja il odustajanja

dok se i posljednja kap želje ne zaguši 

pa zagrljeni u znoju stopljeni zaspemo

i tijelo napokon odahne i duša se opusti.

 

I taman kad pomislim da pobjegnem

jer stalno vrela je nisam ni pomislio

na njenim usnama opet sam osvanuo

i tako dok nisam na 77 kg trudom došetao.

koliko ćemo se beskrajno požudno maziti

nećemo imati vremena žderati da se to nadoknadi.

 

ljubav nema roka trajanja te brzo ne ispari

nama su trebala stoljeća i opet nije trunke

ljubav ova čarobna među nama popustila

 

Poslje njenog zagrljaja njenih suza sreće i tepanja

Sve drugo nema smisla i čista je pizdarija..

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.01.2016 u 22:58 minuta

 

 

 

Brižna i neprikosnovena

 

 

Ona u svijetu bez ljubavi savršeno opstaje

Život djeci potpuno dajuć sebe se posvećuje.

A prečesto praznina obuzme, tuga srcu zarije.

Al ima neka čarolija što je pazi i čuva iznutra.

 

Kad nemir i bolovi razuzmu, vješto sve prikriva.

Epicentar te tuge dragim sjećanjem prekrije.

Slike ljubavi njenog života kao postere poreda.

Svaka slika na svoj način sjećanjem ujeda.

 

O svom svijetu stanuje, tamo ljubavlju obiluje.

Tamo je ognjeni plamen sadržajnom održava.

Nebi stope pred životom ustuknula, odustala.

Za svoju djecu sve bi uradila do kraja žrtvovala..

 

U pola noći bez problema ustaje,ljubav podari.

Da se njeno najmilije čedo ne preplaši il probudi.

A život prepun promašaja, toliko problema nanio.

DA ima novu šansu sve bi drugačije poredala.

.

Samo bi ljubav svog života beskrajno iščekivala.

I kad se dani teški dovuku sve je nešto priguši.

Osmijeh sa lica ne silazi da djecu ne uplaši.

Životna sudbina je tamo na svoj način obrela.

 

I kad je momenti sjete obuzmu, žudnjom preliju.

Kao divljakuša onako sretno nasmijana zapleše.

Zamišlja ono toplo naručje kako nježno vodi je.

Bukvalno lebdi na prstima,ritam odzvanja grudima.

 

Brižna i neprikosnovena majčica, život žrtvovala.

U nekom svijetu mašte svoju sreću je zarobila.

Da bi svoju djecu sretnu i zdravu na put izvela.

A što fali ljubavi žudnjom i snovima nadoknadi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.01.2016 u 16:23 minuta

 

 

 

 

 

 

 

 

KADA BIH RECEPT SREĆE PRONAŠAO

 

Svi se u bankomate pokretne pretvorili

Život ubrzanom raspadanju duše poklonili.

Mješalica trke frke ih zgrabila, razvaljuje.

Nitko nema vrmena, užurbanost  zgrabila.

 

Onako u prolazu jadnike sve promatram.

Nebi li eto znak žudnje il maštanja vidio.

Da se u očima čežnja barem trunke ugleda.

Nema, sve ulica praznih providnih pogleda.

 

Niti jednog zagrljenog para da barem ugledam.

Da netko vrisne,ljubav srećom voljenoj izrazi.

Nema takve se izgleda još nisu odavno rodile.

Kao da su rođenjem zamrli, sve u sebi zagasili.

 

Na njih sve depresivno utječe, mjesec il jupiter.

Promjena vjetra im tlak rapidno obori, razori.

Blještavilo sunca im šećer užasno podigne.

Jedino u magli sivila uspavani spavači tataju.

 

Svi se u neke jazbine sopstvene tuge zarobili.

Nepamte kad su posljednji put na licu doživjeli

Onaj prekrasni osmijeh prepun sreće i ljubavi.

Kao da su sa neke planete tuge kod nas zalutali.

 

Zar je moguće da su sve neka razočarenja uspavala.

Smisao ljubavi i sreće potpuno nepovratno zagasila.

Kao da im tetovaže bolova na duši vriscima odjekuju.

Nitko nikoga ne vidi niti se pomažu niti uzdahom javljaju..

 

Sve neki živi mrtvaci u njima rondaju stalno kukaju.

Neki strahovi ih razvaljuju, tko zna od kuda putuju.

Nema traga radosti barem trunke nekog sjećanja.

Nema ritma, divljačkih il  zaljubljeničkih plesova.

 

Jad i čemer ih odavno savladao, totalno uspavao.

I kada malo sebe promatram sličan sam postojao.

Dok u njeno oko nisam savim slučajno uskočio.

Od tada sve se razvedrilo, neobješnjivo život vratilo.

 

U tom oku plutaju nepregledne nedostižne 84 galaksije.

I kad bih recept sreće pronašao, svima bih udijelio.

Al ovo što imam , što me hvala Bogu iz mrtvih probudilo.

Ljubav savršenu u srce i dušu vratilo, ljubomorno prikrivam.

 

Plašim se da rano je da bilo što govorim il otkrivam.

Previše je ranjenih i mrtvih duša ovdje zalutalo.

Da nebi pogrešno savjet od srca shvatilo, pa osvetilo.

Nenedam tajnu barem za sada neka se uzhićena prikriva.

 

Znam i tako sam sretnički siguran, kad uz mene je i boravi

Kada praznine duše onim osmijehom beskrajno preplavi.

Nitko to nemože pronaći il platiti, niti trunke sanjati.

Izgleda sve to treba od boga zaslužiti napokon  doživjeti

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.01.2016 u 16:12 minuta

 

 

Bolje da smo udaljeni

 

Kada se ubijediš da bez ljubavi nepostojiš,

Podlo sjeta dušom drsko navali,pa razori.

Srce prepolovi ,druga strana faleć nedostaje,

Dok se prevarom nekim slikama  ubjeđuješ.

 

Svakim danom istu foru nadanjem prodaješ,

Srce glupo naivno,zamka i prevara uvijek upali

nešto pamet zaokupi i dan se nekako prevali

Nezasitnu požudu neprekidno bi osjećali.

 

Da sam blizu nje a da je nikako ne viđam

Teško da bih trena izdržao, više bih tražio.

Sve češće i češće bi se garant sigurno viđali.

Nezasitnu požudu sve češće prehranjivali.

 

A tada se prave bezbrojni pogrešni koraci.

tada se nesvjesno ljubav prenaivno otkrije.

Onda svi zlobnici imaju užasne dokaze

Da se na leđa natovare, mozak ispiraju.

 

Bolje da smo savim daleko i udaljeni.

Bez tragova, dokaze traže u sumnjama.

Mogu pričati prijetiti nešto izmišljati.

Al smo sigurni nemogu nas povezati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.01.2016 u 10:01 minuta

 

 

Smetovi nam nedaju

 

Gledam sunce se šepuri

osmijeh na licima zazari

a mene nešto privezalo

nemir tuge u grlo uguralo.

 

Trunke nemogu da prozborim

Samo bih da se eto ušutim

Da nekako utučen suzama

Bezrječju tišinom prozborim.

 

Neka tajna se duši napučila.

Žena negdje daleko skrivena.

Osjećam mislima me doziva.

Ubi pučina oteglog čekanja.

 

Češljam misli da se trun primire

Da srce od tuge ne eksplodira.

Duša bi da je ima, da se udvara

Da ljubav izjavljuje pa progovara.

 

U ogledalu promatram, zamucavam.

Samo uzdišem usamljenošću naričem.

Ništa ucviljen  nemogu da iskažem.

Sve češće sjeta uhvati dušu raspori.

 

Žeđ njenih usana teško da iskažem.

Al nekako van domašaja srca ostaje.

Pa drska žudnja još gore grize i ubije.

Kolebam se, u neke provalije upadam.

 

Vlak prepun njenog osmjeha očekujem.

Al nekako smetovi samoće nedaju

Da se vlakovi prepuni strasne ljubavi

Napokon ispucalim usnama dovaljaju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.01.2016 u 13:01 minuta

 

 

 

 

Osma si dimenzija

 

Tako bih u krilo te zavalio,

da napijem se tvojih očiju,

tvoga osmjeha do neba,

da ti prstima prošaram leđima ,

otvorim vatrene snopove,

vulkane nemira poguram.

 

Hvala ti na toj divnoj toploj ,

vreloj energiji što šćućurena

čeka da se napokon probudi ,

eksplodira, raznese sve oblake tame,

radost izrodi, sa kojom si  stvorena.

 

Iz drugih sazvježđa putuješ ,

da u meni sve probudiš,

novu dimenziju pretvoriš

Pronađoh ti smaragdne kapije

iz kojih duša se napaja,

nepregledna bašta stihova.

 

Čaroban osjećaj kada neko pokaže putove,

iz baruštine izvuče zamrle tokove.

Nisi svjesna svojih vatrenih kočija,

NE sumnjaj u snagu svojih vrtova.

 

Oslobodi  se svojih strahova,

pod ključem skrivaš buntove,

otvori te kapije.

Pokreni se iz zamrlog sazvježđa,

istražuj druge galaksije on te očekuje…možda.

 

Ipak ti dolaziš iz 8 dimenzije,

gdje ljubav je osnova i nikad ne umire.

Zato snovima pretražuj druge galaksije,

MOŽDA… pronađeš njegovu kapiju.

 

Ako Vas zvijezde poprate,

pa se možda upoznate,

strasti privuku vas.

Znat ćete… u treptaju oka, istog trena,

dal veza je uspostavljena.

 

Past ćeš mu u zagrljaj,

ne opisivi osjećaj,

pun pogodak lutanja .

 

Shvatit ćeš lutanja…Možda…

zašto si stvorena, koja je tvoja uloga…

Zašto te šalje sazviježđe,

da razbiješ granice,

vrijeme novih stremljenja.

 

Neka te vodi tvoja energija,

prati životne znakove,

upoznaj  nove vrtove.

Sve dok druge ne otvoriš kapije ,

ne vidiš nove vrtove, slijepa ostaješ.

 

Živiš u nadi da ti super je ,

da bolje stvari ne postoje, sve iluzija je.

Al osjećaš… u tebi vrve porivi,

što vuku te van galaksije, da odletiš…

 

Pomirišeš druge cvjetove,

zapališ vatru u sebi,

rodiš se u osnovi.

 

Ne boj se intergalaktičkog spajanja,

sve je to sudbina

Ona je čekala, da sazriješ ,

vrati ti što zaslužuješ.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,10.01.2016 u 22:29 minuta

 

 

 

 

 

KAD JOJ SLOBODU OTKUPIM

 

Muž joj totalno bezvezni tip,

aposlutni lovo materijalista.

Sve preračunava u jadne eure.

I nju bi kad bi tko naletio

pojeftino sigurno prodao.

 

A ja šutke, ugovor prelistavam

u sjeni prikriven sačekujem

da im datum uskoro istekne.

Možda bez odštete će je pustiti.

 

Par, par miliuna ću mu udijeliti.

Da mu se sujeta gladna najede.

I dok trepne da nekako potpiše.

A ona samnom zauvijek nestane

 

I dok on prokleti novac prebroji

Nas dvoje luđački zaljubljeni

Nestat ćemo vjerojatno u Kanadi.

Nekako nas Vancouver privlači.

 

Na moru je a blizu prekrasne planine.

A on će prateć naše lažne tragove

Zalutati u pustinji daleke Australije

Uz mrvu sreće možda ga tamo i ožene.

 

Pa nek troši sve one iz dubine od srca

Poklonjene eure, neka uloži u pokere.

Nas dvoje napokon budemo jezdili.

Svu ovu nepokazanu ljubav i požudu

Budemo napokon na usnama ispijali.

 

Pa je onda priupitam kad se sve primiri

kad mu nekoliko  milijuna eura prebacim

od čega ćemo ljubavi sada živjeti

kada tvoju tzv slobodu otklupim.

 

A ona kratko i jasno, pa od ljubavi ljubavi !!!

Kreveljim se, zar to postoji zar to nije za blehane

Ona pusta fikcija,poremeti šaraf u glavama

nastane anarhija,nista nevide, gluvi,nečuju

samo za onom drugom stranom trče i luduju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 10.01.2015 u 21:01 minuta

 

 

Nesmijem, neću da pomislim

 

Zumbul čuvam da podsjeća

Onih dana kad moja bila je.

Latice u posljednje vrijeme

Nekako plaše me, požutile,

 

Pa tepam im sve ubjeđujem.

Da dignu se, život udahnu.

Ljubav našu time održavaju.

Ništa loše nek ne predviđaju.

 

Bojim se da nešto osjećaju.

Da me podlo ne zaboravi

Nedaj bože trenutka izgubi.

Svega bi me razorili, ugušili.

 

U srcu tuga slavuja rasplače

Duša u suzama zakocenula.

I prepuno strahova predosjeća.

Bože,nedaj bože da se događa.

 

Da joj srce ljubavlju zahladi

Da me iz pisama i poruka

Zauvijek nepovratno izbaci

Nesmijem, neću da pomislim.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 10.01.2015 u 15:21 minuta

 

 

 

 

 

 

Plačem, jer fali mi

 

Kažu spontano nezadrživo plakanje,od boga je,

puštanjem suza duša se nezadrživo rastvori,

Pokušava otrove što je guše nekako da izbaci..

Kad u grlu stijena speče,dahu mjesta zafali.

 

Oči raskole, suzama fasadu jecaja nabace.

Lice nezadrživo sapire dok tuge ne nestane

Sretnicima nakon toga opet sunce zablješti

A oblaci tuge u trenu ispare pa nestanu,

 

Kad mi kažu da beskrajno sretan sam

I da mi se bogo širom slatko nasmiješio

U meni nešto skrši nezaustavljivo strovali

Suza suzi jecajem utjehom tužno prozbori.

 

Oči kao brane nabrekle,nateknu

gorku tugu u sebi otežano susprežu

Jecam, ridam, bez daha vrišteć ostajem

Neznam što bih tog momenta radio

Gdje da krenem što bih postupio.

Na koji način bezobzirnu tugu umiro.

 

Kao vatra prži, oči se podbule zatvore

U golim suzama se kapci deru i kidaju.

Oni neznaju da ljubav moju skrivaju

Oni neznaju što beskrajna sreća je

kad uz sebe svakog trena imaš je.

 

I samo stojički zakocenjen izdržavam

Suze jedva prebojavam, jer su potoci.

Nekako susprežem,duboko uzdišem 

Sam tješim se i ubjeđujem da izdržim.

 

Jednog dana ću ako Bogo dragi dozvoli

 svu ovu suspregnutu ljubav da poklonim.

Da trenutke samotnog jecanja zaboravim.

Napokon zagrljeni svu ljubav da udijelim.

 

Kriv sam što sam odzvolio da me osvoji

U srce krišom uvali, svaki trenutak oboji.

Što u svakom stihu pogled buljeć boravi

Što na usnama dodir onih njenih osjetim.

 

Valja nam ovo izumiranje bez ljubavi izdržati

možda javim se ako sve ovo nekako preživim

Ako dođem sa duše izvora,gdje tuga razara.

valjda će u međuvremenu ova tuga u meni da jenjava.

Do tada čekaj me, ljubavi od Boga darovana meni jedina

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 10.01.2015 u 10:14 minuta

U nama se svako malo javlja požudno proljeće

 

Ljubavi nisi ljubav trunke shvatila

nesvjesno si čarolijom uspjela

viteza slomila, srce širom otvorila

život ti posvećuje i doživotno poklanja.

 

Klečim, na mač se služanski naslanjam

iskrenoj ljubavi se bezrječju obraćam

od srca nepregledno zahvaljujem

što si me u naručje strasti primila.

 

Ljubav ova mora neko drugo ime dobiti

 nešto što će jednim pogledom sve opisati,

da u sebi miliune opisnih riječi sadržava.

Kao da se dugačka filmska serija snimila.

 

Možda bi se isto zapitali dal je ovo istina

najbolje šutjeti više ćemo se razumjeti.

Pustimo stihiji neka svoje planove ispuni.

A nama što se dogodi divljački  uživati.

 

Neću da razmišljam , nešto pretpstavljam.

Ako se kao prvi puta onako savršeno dogodi

Neka nam Bogo dragi oprosti, sve razumjet će

U nama se svako malo javlja požudno proljeće.

 

Kao glinu me modelirala po gustu krojila.

Svaki pokret i misao požudom prehranjivala.

Po svom strastvenom guštu drsko skrojila

Odijelo nezasitnosti nabacila, ludujemo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,08.01.2016 u 18:33 minuta

Ljubav moja podivljala

 

Zrno trenutak vrištećeg sjećanja

Život prepunih dragih nadanja.

Bura je što žuri hitro podivljala

A Bonaca dušom snena, zaspala.

 

Bludnju na iskap strahom popije.

Istinski snovima dodirima šuruje.

Lijepa, slatka, tiha najdraža tajna.

Uzastopna žudnja strašću obasjana.

 

A daljinom okrutno odnešena, skrivena

Usnama i tijelu nemoguća i nedostižna.

Potpunu mladost uzavrelu doživljavam.

I kad nemam je,više želim i obožavam.

 

A suza bezbroj, kroz stihove poklanjam.

Poljanama prohujale priče prelistavam

I nakon toliko godina još uvijek živi, ista

Bez iti bore sa osmijehom na usnama.

 

Eho pjene je što morem obale izbrijava

Razigrana mjehurićima sjećanja poigrava.

Vrelinu sakuplja za poljubac se priprema.

Dok strast i požudu sjetom nade prosijava.

 

Zato nam se susret prečesto priviđa.

Presvučen kaputom minulih sjećanja

Očarani nezaboravom  dušu prehranjuje

Da se simbol ljubavi iz srca ne izbriše.

 

Al meni  najvažnije, ipak ona  postoji.

Još uvijek ovim usnama drsko boravi.

Ima nade, šanske velike sigurno postoje.

Moja je, trunku privremeno daleka je.

 

Toni Ljubiša božić, Bugojno,08.01.2015 u 15:54 minuta

Dal smo možda požurili

Dal smo možda požurili

Neplanirano se zaljubili.

Skoro se potpuno imali.

Pamet trenutkom izgubili.

 

Potpuno je neshvatljivo

Kako se sve dogodilo.

Iz ničega se probudilo.

U ponor požude zavelo.

 

Dan je trebalo preskočiti.

službeno komunicirati

Vrijeme bijaše promjenjivo

Niti zima niti rano proljeće.

 

Al kad sve se sagleda

Bez iti trunke kajanja

Obostrana bruji požuda

Usnama nemira satkana..

 

Dal smo možda požurili

Ljubav iz tišine probudili.

iz mraka samoće dušu vratili.

Dugo čekano napokon doživjeli.

 

Ne, nema razloga za kajanje.

Na protiv treba da slavi se.

Veljača je simbol čarolije.

Srce kaže i dalje samo voli je.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.01.2016 u 00:04 minuta
 

Al nada ne posustaje, znam da moja je i čeka me

  

Po nekad se pitam, dal sam prolupao.

Zar je moguće da sam je onaku susreo.

Sve mi nekako prslatko i prelijepo je.

Dal nas sanjam il obuzelo pusto maštanje.

 

Čudno je , kao da smo iste želje i nade imali.

Baš na ono što godinama čekamo smo naletjeli.

Sreća se na obje strane onako bogato prelijeva.

Tamo bura srcu recitira a kod mene mećava.

 

Po koji list što se održao, snjegom i mrazom poplavio.

Kod mene zimilja na sve strane smetove nacalila.

A kod nje cvjetaju pupoljci, preostali rijetki grozdovi.

I sve nam se kao kroz maštu neka čarolija dešava.

 

Šibaju vjetrovi,mlate na prozorima olinjali poklopci.

Kao da je godišnje doba malo više vina popilo.

Baš nekako svašta izmješalo, jesen zima i proljeće.

Nitko nezna vrijeme kakvo je, al nas dvoje ćulimo.

 

Na terasu joj se prebacim po koji čuperak pronađem

Što su ga vjetrovi krišom za mene od nje iskamčili.

U kojem je gradu, kojim putem da krenem zaboravljam.

Samo u svakom trenu i na svakom mjestu je priviđam.

 

Božić i Nova godina svoje iskašljali, kolači se požderali

A nas dvoje opet po tko zna koji put nismo se vidjeli.

Usne ispucale, duše suzama utonule a srca isparali.

Opet samoća slatkim lažima  nade drsko nasukala.

 

I sada kao odbačeni jastreb pod stijenu se sklupčao.

Zurim da me ne primjete kako vriscima preživljavam.

Gladan iscrpljen, kiša i snjeg što je preostalo stegnuli.

Zašto su nas opet istom okrutnom kaznom rastrgli.

 

A meni su kazali dok sam kod nje je čekao i tražio.

Kod mene nenajvljena pristigla, iznenađenje planirala.

I oboje isto iznenađenje planirali tajnu prikrivali.

Sada se užasno kajali, zašto nismo zajedno planirali.

 

Kako nismo uspjeli, jedno drugom usne oprobati.

Makar jedan jedini dan u godini u zagrljaju imati

Možda je samo mrvicu sreće falilo, sve uvezalo.

Al nada ne posustaje, znam da moja je i čeka me.   

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,06.01.2016 u 19:58 minuta
 

 

Previše volim je da bih je od mora doživotno odvojio

 

Nema te pjesme,

nema tih riječi,

da je može opisati,

koja može pramičak

njene energije prenjeti.

 

Napokon sam pristao,

previše volim je

da bih je od mora

doživotno odvojio.

 

Pristajem sve što ponudi

Da se spustim iz planine

Da ribar ako treba postanem

Na našem brodu da jedrimo.

 

Ovo preostale mladosti

da na kapljice guštamo

ribar pod stare dane će postati

al vrijedi svakodnevno

tu čarobnu ljubav 

taj osmijeh

tu sreću

na njenom licu

izobiljem čitati

Slabost je svih mojih zakona

Slabost svih principa i otpora

pokušavam da se muški odupirem

vodu na svoj mlin krišom navirem

al brate nikako ne ide,

ne želim suzu u tom oku

da u mislima otvorim

da kapljicu tuge

u duši supregnutu

niti trunkcie osjetim.

 

Napokon sam pristao,

previše volim je

da bih je od mora

doživotno odvojio.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.01.2016 u 10:40 minuta

Zašto ljubav nema rok trajanja

 

Svi su nam vezu kratku predviđali

U njoj nikakvog smisla nisu vidjeli

Kažu vatru i vodu nikad nisu spojili

Mjesec zemlji na rame se nije priklonio.

 

Zvijezde sa neba nikad nisu skinuli

Sjaj blještavilo sunca nisu ugasili.

U natrag rijeku nisu preokrenuli.

Lažima slomiti istinu dugo pokušavali.

 

A ljubav kao izvor vode se pokrenuo

Put do zaljubljenih srca tiho prokopao.

Sve ispred sebe strpljivo savladava.

Drvo, kamen stijena na kraju popušta.

 

I kad se ona pod kožu slatko uvali.

Mozak i pamet neprepoznatljiva

Tvrdoglavo neki svoj put preuzima.

I na kraju,nema što nije izdržala.

 

Nemogu je kao političare jeftino potkupiti.

Nemogu sa bilo kojom hranom podmititi.

Nema te vode tog izvora koja bi je pobijedila.

Uporna, tvrdoglava nikad nebi popustila.

 

E takva potpuna ljubav nema rok trajanja

Pronaći, doživjeti voljeti je čarolija beskraja,

Kao kad daljina famozne pučine opčini.

Kad nepoznata energija srca i duše sjedini.

 

To je onaj savršeni osjećaj sreće kad uštine

kao klješta raka što od miline ne puštaju.

Kao vodopad kad se niz stijene pokrene.

E takva ljubav na vidiku nema rok trajanja.

 

Šuti, tiho žubori sve brave samoće i sjete razara.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.01.2016 u 07:16 minuta

Obostrano cmizdrenje

  

Ovo što se između nas događa

Klasičnim je neobjašnjiva pojava.

Kada patimo na daljinu se tješimo

Bez i jedne riječi bez poruka i pisama.

 

Posebna energija vrije među nama.

Kolaju čarolije čudno neobjašnjive.

Svako malo žudnja uzajamno uštine.

Ovo tko nije doživio nije niti shvatio

 

I kad zajedno slomljeni suze ronimo

Obostrano  žudno jecajima cmizdrimo

Osmijeh u dušama istovremeno zažubori

U srcima strast prožima, pamet otima.

 

Svaki dan sunčan i prekrasan a mećava..

Jedva čekamo da se na daljinu imamo

Nestrpljivo požudno poljubce tražimo

Strast nezasitna beskrajna, nema granica.

 

Ona dragulj  je koji se nikad ne pronalazi

 Dražesan poklon koji od boga direktno dolazi

Nju voljeti je tako jadno i prazno i mizerno.

Nju se jedino može obožavati beskrajno.

 

I zato kad zajedno sretnički cmizdrimo

Uzajamno zagrljeni toliko potpuno imamo.

 A drugima objašnjavati što nam se događa.

Ostat će tajna vječno samo nama dostupna.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.01.2016 u 00:03 minuta

Tajnovita nedodirljiva neotkrivena

 

Kad je promatram gunđalicu osjećam.

Jezik ne zadržava u sekundi tisuću riječi

U jednom trenu ona brzopleto izgovara.

Al što zna da zašuti, prozore duše zatvori.

 

A lice joj tišinom očima sjaj, mirnoću izražava.

Mnogi je neće shvatiti i pogrešno će razumijeti.

U svemu dama je, prefinjenih  skromnih manira.

Prljave riječi teško iz nje da izađu, trenu iskoče.

 

Nema trunke oholosti, niti je teško zlopamtilo.

Sve u svojim njedrima tišinom onako proživljava.

Kroz svaku suzu i svaki upućeni pogled odgovara.

Zna u životu kao davljenik kako da izdrži i preživi.

 

U svoje znanje i snagu skromno se neprimjetno uzdaje.

Kad je nešto povrijedi onako iznenadi, onda to odšuti.

Mir u sebi ne poremećuje, zbog tajne ljubav zanijemi.

I to se na njenom licu i pokretima trunke ne primjećuje.

 

Kad bi sa njom porazgovarali, teško tajnu joj otkrili.

Diplomata, sve onako opušteno neprimjetno prikriva.

Što ima reći ne zdaržava, u svakom pogledu iskrena.

Od nje druge glava nikad neće niti u mislima zaboljeti.

 

Možda za nju to je najgori put što je moguće odabrala.

Al u sebi tišinom trepti, sama sa svojim tajnama uživa.

I samo joj u očima iskusni čitatelji duše mogu prozrijeti.

Što razmišlja koji planovi i ideje trenutno su na pameti.

 

Možete je ostaviti samu na obzoru da je horizont opija.

Uživa  kako pod vodom, tako iznad svih očekivanja.

Kad u svom svijetu zaglavi, mislima se isključi, odleti.

Sve oluje, bure, gromade odroni, munje i teški gromovi.

 

Ništa je ne dodiruje, tajne u duši sjećanjem raspoređuje.

Ovaj život kao jednu čudnu nepredvidljivu igru je shvatila.

U njoj postoje tužna bolna i nepredvidiva draga pravila.

Bez te igre, tih duševnih prelamanja, ona nebi postojala.

 

Utiša li, zanijemi riječi teško poklanja.,il neupotrebljava.

Svi pisci je nebi otvorili, iz nje bi samo muk doživjeli.

I uvijek lebdi, treperi između jave i nepreglednog nadanja.

Čezne, žudi za posebnim davno nekad popijenim usnama.

 

A u suštini da je malo bolje i bliže upoznaju, otkrili bi

Život se njenom dušom ukrasio, muziku pjevanje udijelio.

Uz gitaru u slavuja se pretvara, violine glasom oduševljava.

I to sve bez iti jedne riječi samo očima blještavilom otpjeva.

 

Njena savršena jednostavnost daleko u dušu i srce doseže .

I tako tiha i mila gordo odzvanja, ljubav u njoj se nastanila.

Tajnu čuva, od zlobnika prikriva, puna iskustava i strahova.

I vapi, godinama usamljena izdržava, dolazak mu sačekuje.

 

A do tog susreta u sebi sve osjećaje ljubavi je zarobila.

Sve škrto čuva, pazi niti trunke ne želi da otkriva.

Tko zna koliko zaštitnih brava i filtera je postavila

Da se tajna savršena nedostižna ljubav nebi otrkila.

 

Dijete je, željno zagrljaja ljubavi u naručju da boravi

Da je voljeni ne ispušta i nikada niti jedne sekunde

Bilo gdje makar na jedan moment usamljenu ostavi.

Za to živi,godinama u samoći boravi gladna ljubavi .

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.01.2016 u 20:04 minuta
 

Kad bih našu vezu opisao

 

Kad bih našu vezu opisao

Lađu beskraja  bih sklopio.

Savršenstvo nam se dešava.

Nije uobičajena  standarnda pojava.

 

Među nema buke nerazumijevanja.

Nama ne smetaju razlike, glupe godine.

Davno smo premostili kineske zidove

Jedno bez drugog nikako ne štimamo.

 

Kad me nešto prelomi suzama zaguši

trenom usne svojim plamenom zarosi.

Ljubav nas savkodnevno oblikuje.

Jedno drugom osmijehom nalikuje.

 

Neznam osim nje dal išta važno je

Neznam osim nje dal može da postoji

Nezasitno fali i grozno nedostaje mi..

Nježno neprimjetno se duhovno stapamo.

 

Zajdeno iste asuze ronimo, zajedno patimo.

Znamo što i koliko vječnost da se produži.

I nikad za nikad ne želim tračkom da nestane

Da se obelisk ove ljubavi  nikada ne zagasi.

 

Poljubac nam posebno dražesan ušasno zarazan

ljubav je čarobna  kad se ostvari savršena i posebna.

I zato jednostavno ne želim da pomišljam da nestane

Da ova čarolija niti u pomislima trenutkom ne prestane.

 

Izdržat ćemo sve godine usamljeni zbog ove ljubavi .

Al ponosni jer izvor skrivamo duboko u grudima.

Voljeti te je privilegija, poslastica duše si beskraja.

Kada u nadu tako potpuno vjerujemo ona nas i sustigne.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,03.01.2016 u 23:08 minuta
 

Pejzaž njene duše i srca u meni vibrira

 

Odleđen od prošlih sjećanja

Prislonjen na njenim grudima

Odagnah resko bolne strahove

Šaptom nijemih leptirovih krila.

 

Pamet iz halucinacija nemira

Srcu napokon realnost dirigira.

Prestrašen od prošlih krvarenja

Strahovi  u sjeti nahoroženi ćule.

 

Oči mi otvorila, na ohole upozorila.

Struna života po kojoj lucidno hodam

Simfonija polako ponosno preuzima.

Sve dolazi rapidno dobro na svoje.

 

Sve proklete tuge, bolovi naricaljke

Što su očajem samoću obilno hranile.

Neprimjetno, kao odnešene rukom

Tek tako za nevjerovati su nestale.

 

Usne rumene, ne kao nekad presušile.

rubovima požude snovima se prikradaju.

Pljusak emocija nadolazi poplava

Srce će napokon srećom žeđ da utaži.

 

Zajedno u zagrljaju prolazimo zgarišta

Stara poprišta života što su nas satrla.

Samo garež i pepeo preostalih kostura.

Na vrijeme smo duše iz pakla  izvukli.

 

Novi život doziva, nova frizura iščekuje.

Ćelave glave kosu prošlosti založile.

Uvijek je prelijepa, i da joj dušu oderu.

Pejzaž njene duše i srca u meni vibrira.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,03.01.2016 u 21:06 minuta
 

 

PRELJUBI S TOBOM SU LJUBAVI

Idol si mnogih Boginja… vrline im pokrala… prisvojila
Proždrljiva …grabljivica… ne uhvatljivo…otkidaš mislima
prokleto izazivaš… rubovima ponora… žrtve pronalaziš… iznova

Proždireš trenutcima … nemilice… drobiš kamenje …ranjivo
Jedeš ih kao miševe… jer nemaju obrane za tebe
U srcu vulkan si… pršti …spaljuje …pepeo ne ostaje
Kada se kore ljubavi osuše… žrtva u prahu nestane.

U genima… crna magija … vrelim lažima… omamljiva
Uvijek si bila otrovna… otrovna iz više razloga
Samba si …obilje ritmova… vrela krv…rođena iznova
Dok ih strašću ne samelješ … u otpadu noći … prikriješ

PreljubI  tobom su  ljubavi… pod tobom padaju Berlinski zidovi
tijelom ti violine šaraju… duše izluđuju … u trenu zalude
nesvjesne žrtve … u stopu prate te… heroinske dojilje
ovisnici igrica…kleče hodnicima….tvoja …ljubavna sirotinja.

Ljubavi…obične …slatke…iskrene …nedostaje tonama
Valjaju se maštama … kamčeći milostinju… dok se ne probude
Prokletstva baksuza u ljubavi… iz duše svoje odagnaju
bar na tren… istinski… svoju požudu…strast zadovolje.

Zato vladar si mislima…dugim noćima …prekratkim snovima
Čavrljanje s tobom satima … nestane u tren … u sekundama
Takva si… neodoljiva.. sreća… u mašti si …zakinutih …naših umova

Ne … nije moguće da u javi si… produkt moje mašte si
No …Ipak lijepo te… momentima prisvajati..makar od laži …satkana si.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,03.01.2016 u 18:26 minuta

Liker od rogača

  

Liker od rogača utučena točila

Usnama žarkim hitro oblizivala

Za dolazak njegov pripremala.

Oči krmeljave od nespavanja.

 

Otprilike nit sretna je, nit tužna.

Nije sigurna dal je ikako krenuo.

Opet se nije po tko zna koji put

Barem u pismu  zadnjem najavio.

 

Jednostavno na svoj način osjeća.

Ova noć bi mogla postati posebna.

Ako se pojavi svo čekanje platit će.

Sve suze ima da popije , izljubit će.

 

Mada tek podne se na satu ukazalo.

Rogači svoje pjesme dušom pjevaju.

Srce odsutno, na momente zabrinuto.

Voljela bi da se opet strasno sjedine.

 

U ogledalu mlado naborano lice promatra.

Svaku boru zbog njega zaradila, ostarila.

Al kad se pojavi, zna kako da je podmladi.

Zato ga željno iščekuje,dok liker ubjeđuje.

 

I tako čašu za čašom sebe je pitala.

Dal sretna si il tuga te napokon slomila.

Ma ne brini iz srca vrisak  odjekuje.

Zvono na vratima ljubav najavljuje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,03.01.2016 u 13:07 minuta

Ono što je poželjela zasluženo dobila

 

Zimska promrzla noć, zuji mećava.

Škripe usamljeni ubrzani koraci.

Ispod šala zadihane duše, para

Oblak oko glave putnika nazire.

 

Brzim je korakom za Božić krenula.

Tajni sastanak odavno se dogovorio.

Ispred crkve pod okriljem borova.

Njena duša i ljubav bude je čekala.

 

A mećava ko u inat vragolanski zašarala.

Očima probada jedva se puteljak primjećuje.

Stazu do crkve snjeg prekrio nema tragova.

Valjda neće zalutati i da puteljak pogriješi.

 

Mrak ništa se ne vidi, daljinom lampa zažari.

Dal će na vrijeme pristići u njegov zagrljaj.

To je večeras najvažnije, oni ipak vole se.

Božić zajedno predugo maštaju biti u naručju.

 

U toj mećavi kao da je njegov titrav glas začula.

Korak je onako ubrzano, zadihana jače pružila.

Mora ga vidjeti, moraju zajedno uz Božić se grliti.

Borovi se razrijediše put prema crkvi se pružio.

 

Ono što je poželjela zasluženo dobila, usne najdražeg.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,03.01.2016 u 11:44 minuta
 

 

 

Kad bi ona

Kad bi ona mene zamišljala, znao bih što se događa.

Prže usne, gori i para po cijelim otkrivenim leđima.

Osjećam kako mi kandže u lopatice vatreno zabija.

Tako bijaše nakon prvog nezaboravnog slatkog imanja.

 

I uvijek iste slike ,sjećanja, maštom nešto nadograđuju.

Znala je od prvog momenta gdje sam dodirom najslabiji.

Vojim te muvice bez obzira dal su vrućine il stežu minusi

srce se ljubavlju žarkom prema tebi u tišini tajne ponosi.

 

jutro daljinom okrutnom zametena ljubavi, dal me osjetiš.

Uvijek te tako blizu skoro na usnama toplo osjećam.

Šaljem ti slike ove mećeave  barem mislima da osjetiš.

Znamo oboje kako uzajamno žudimo, daljinom patimo.

 

Možda se priupita dal me to kad zaboli, onako srce zareže.

ma kakav bol,više boli kad mi trenom toliko tugom zafališ

da niti suzama  srce i dušu ne mogu da smirim i ubijedim,

da strpe se da je to samo trenutak što si na kratko otišla .

 

Al džaba je kada sjeta dušom zaore srce se raskida 

i suza je tada jedina opcija razumljiva, dobro se isplačem

tu sjetu i taj bol praznine saperem i lakše bude mi.

A jecajima ponavljam dal je ona svjesna koliko znači mi,

dal je svjesna koliko posesivno fali mi ida nezasitno volim je ..

 

Valjda je do sada sve ove poruke iz prve ruke duše primila.

Sigurno je napokon shvatila i ako daleko je zato i trebam je.

Vojim te najtiši a najgromoglasniji šapatu gladnih maštanja

Nade, žudnje i beskonačnog dugim noćima tugom opijanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 03.01.2016 u O9:08 minuta

 

O bože kako ovog trena da se radujem

O bože, kako ovog trena da se radujem.

Kada sam usamljen, a od nje odabran.

Paučina nadanja dušu i srce isplela.

Jedva zrake sunašca dopiru do njega.

 

O bože,kako ovog trena da se radujem,

Uspavana pored njega je,drhti guši je.

Tuđa je, a odavno mi se potpuno predala.

Dodirom usana uvijek potpuno uvjerava.

 

Sudbina je njemu na kratko okrutno poslala.

A on nezna da joj pruži pravu ljubav kao ja.

Zašto se ovakve sudbine prečesto događaju.

Dal su ljudi slijepi kada u životu sreću biraju.

 

I oboje do pola prazni smo, okrutna sudbina.

Kad bi se karta života barem trenom okrenula.

Da na njegovo mjesto barem trenutkom zasjedem

Da joj život u raj  dok trepne slasno preokrenem.

 

Istog trena bez razmišljala odluku bi donijela.

Sve gorčine i boli  jednim potezom bi raznijela.

Niti trena se nebi premišljala, u mom naručju

Onako nasmiješena ostala, i rukom odmahnula.

 

An on kad je izgubi možda će tek tada shvatiti.

Za sve sada kasno je, meni je pripala,moja je.

A dvoje zaljubljenih brzinom svjetlosti bi nestali

Da se on možda na trenutak ne predomisli.

 

Pa odluku o razvodu naprasno promijeni.

Tek tada bi nas to satrlo, planove pokvarilo.

A trpimo sve ove godine, uz samotne obloge.

Rane nam previja,dok krvari okrutna sudbina.

 

O bože, kako ovog trena da se radujem.

Čaše tuge mi nalivaj, bol u duši utapaj.

Daj nam snage, budi nam svjetlosti vodilja.

Jedino ti znaš što nas čeka i kakva sudbina

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.01.2016 u 21:35 minuta
 

 

 

 

Uzajamno daleko prožimanje, osjećaja nekontrolirano otimanje

 

Uzajamno daleko prožimanje,

osjećaja nekontrolirano otimanje.

Volim te.. kad mi pismom pristigne

kad mi to izjaviš nekako se postidim

jer bez riječi ukopan jadan ostanem.

 

Neznam dal bih istim riječima uzvratio

nešto bih posebno dodao da to izgleda

daleko snažnije,opsežnije neizmjerljivije

da bez riječi ukopanu sretnu te ostavi.

 

Toliko u oboma skupljenog čeka i predugo boravi

pomisao da si uz mene samo privremeno odsutna

toliko budi previranja,toliko snage ponosa donosi.

Zar je moguće takav nepopustljivi vitez u meni boravi.

 

Znam da vidiš me i potpuno blisko toplo osjetiš.

Gordo i presretan na ljubav tu strstveno ponosan 

Neopisivo luđački beskrajno ,beskrajno radostan

Jedno drugog niti trena ne pušta da nešto možda zafali

da usnama il tijelu požuda nešo suludo ne probudi

pa da poljubaca il zagrljaja tog momenta zafali.

 

Da samo možeš ovaj tren ovaj moment da priviriš

na grudi polu usnula da mi se ono nasloniš

tu vrelinu, orkan na čekanju suspregnut osjetiš.

Bezrječju sva u suzama strast bi primila i shvatila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.01.2016 u 19:08 minuta

BOŽE ZAR NE VIDE DA IM NE IDE

 

Što ih duže promatram

Nekako ih baš sažaljevam.

Normalno ne razgovaraju

Uzajamno vrišteć pucaju.

 

Nešto među njima se događa.

Očigledno problem je stariji.

Nemože da gleda je, promatra

Na sve joj drekom prigovara.

 

A ona samo radi djece i obitelji

Taj njegov teror stoički podnosi.

Nešto mu se očigledno događa

neka druga srce  mu je uzela.

 

Nezna kako sve to da poruši

Da sve svoje prnje pokupi

I sa onom drugom daleko

Vječno nepovratno nestane.

 

Al boji se sudbine, kazna je.

Nitko sreću na nesreći nije našao.

Kasnije se vrišteć u suzama

Beskrajno kajao, Bogu izvinjavao.

 

Al ako ne ide, čemu zajedno ostati.

Oboje grcaju u bolu stješnjeni.

Neka svatko svoju sreću pronađe.

Tako je ipak na kraju najbolje.

 

A djeca će svoju sudbinu da dožive.

Možda im drugo bude sretno najbolje.

Da u životu znamo gdje zlo sačekuje

Na taj kontinent nikad nebi svratili.

 

Na jednom mjestu bi se skrasili

niti u mislima jedne stope se micali.

Valjda će oboje shvatiti kako ne ide.

Neka ih vodi sudbina i nadanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.01.2016 u 18:05 minuta
 

Dugo sam je čekao, kazna samoće se isplatila

 

U početku bijahu protiv naše veze i svatova.

No godinama naša ljubav ih je opčinjavala.

Svakim danom su čaroliju sreće uviđali.

Napokon shvatili, vjekovima smo se čekali.

 

Odavno kod nas nisu gosti svratili.

Od kako u njeno naručje sam upao.

Nekako Božić prekrasan tiho osvanuo..

A Brdo hrane se danima pripremalo.

 

Suhe smokve, izobilje oraha, meza

Ispod peke il saća u Bosni  bi kazali.

Toliko toga smo neuobičajeno pripremili.

Kao da će stotinu ljudi da navrati.

 

Božić da čestita i malo prezalogaji.

Te stare običaje i ona je slavila.

Al primorskim načinom  uokvirila.

Sve je bilo kao po koncu složeno.

 

Tako ponosan, gordost u meni se šepurila.

Ljubav moja jedina sve običaje prihvatila.

Spojila dvije razlike, savršeno sve uvezala.

Nezasitno osmijeh čarobni samo joj gutao.

Od milja nadimke neke svakodnevno nadivao.

 

Muvica, gunđalica, tigrica, ljubav srcu najmilija.

I onda se odjednom nenajavljeno društvo skupilo.

Baš nas je oboje iznenadilo, dugo su planirali.

Htjeli su da nas obraduju, tražili razlog, prigode.

 

Izvinjenja su se redala, molili da ih shvatimo.

Ogromna među nama razlika, previše ih bunila.

Al sada uviđaju, istinska ljubav nema granica.

Dugo sam je čekao, kazna samoće se isplatila.

 

Bokali rujnog vina se uz pjesmu i gitaru popilo.

Al se nije opijalo, mnogo toga se slatko pojelo.

Tako da niti jednu glavu nije baš omamilo.

Samo je raspoloženje kroz pjesmu podiglo.

 

I sad se rado sjećam stare raje, iznenadne božićne posjete

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.01.2016 u 17:37 minuta

Što nas bože davno prije nisi ovako zbližio

  

Kad bih našu vezu u kratko opisao

Materijala za romansu bih skupio.

Bilo bi više mašte i ranog sjećanja.

Uglavnom slatke tajne onih nadanja.

 

Kod nas se od prvog trena sklopilo.

Duša za dušom nezasitno zajezdila.

Usne na usnama kratere produbila.

Ugrizi slatko divlji, otisci noktiju leđima.

 

Lijepa djevojka i matori pjesnik tepanja.

Iza kulise, prvi čin zagrljajem se pokriva.

Pa zagrljeni staklenim liftovima plesali.

Na djelu su preljubnike neoborivo skužili.

 

Istrom i Likom me u mjesec dana provela,

od Umaga do Otočca toliko toga pokazala.

A povijest dosadnu ponosna ponavljala.

Gutah usne, zaljubljen žudih do beskraja.

Osmijeh, zagrljaj budućnost je najvažnija.

 

Onda na plaži kad se skinula, oduševila.

Kao po mome ukusu da je majka rodila.

Čuperci na sve strane divlji i onako garavi.

Zviijer, pregladnjelu krvničku probudi.

 

U trenu na sred plaže gdje masa je šetala.

Poljubac strasni  žarko požudni spremala

Nezaustavljivo mi udijelila,ljubav je planula.

Dok je more tijelo od vatre pjenom pokrivalo.

 

Voljela da joj onako u krilu recitujem stihove.

Dok je na ramenu ušuškana skoro zaspala.

Jednom rukom sam čuperke mrsio, žudio.

Što nas bože davno prije nisi ovako zbližio.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.01.2016 u 15:05 minuta
 

Ah ova danas virtualna kino šou predstava

 Aleja od gustih nakrcanih krošanja

Tuga žalosnih vrba podlo ih savila.

Tko zna što su u prošlosti skivile

Neku zlobu, nešto grozno napravile..

 

Izgleda Bog ih kaznio pa grubo savio.

Leđa im pucaju al mrve ne popuštaju.

Kad ljetne vrućine omorinom zapljusnu, .

Svi u šetnju pod krošnje nekako pristignu.

 

Tako i ja kao druge ošišane ovce vidio

Pa nogu digao da i mene eto potkuju.

Krenuh prepun žudnje u nespokoj.

Ljubav je razlog onog slatkog nemira.

 

Alejom stignem do stare klupe u parkuši.

Tamo se mladi uz gitaru nekad skupljaše.

No danas su preuzeli sablasni mobolni.

Nitko niskim ne govori, svi se zatvorili.

 

Onaj osnovni smisao komunikacije

Totalno u temelju duše su ugušili.

Nema više onih divnih osmijeha

Nema zagrljenih sretno uplakanih parova.

 

Svi nešto tipkaju, poruke ljubavi prosljeđuju.

Nikad se nisu imali, niti trena vidjeli, ljubili.

A strast među njima virtualno kandže uvalila.

Vode ljubav na daljinski, neka se i oplodi.

 

A mene gitara i dan danas podlo priziva

Sjetim se mladosti toplih vatrenih usana.

Nakon svake strofe bi me zanosno ljubila.

A ja kao vuk nakon toga se divlje razjarim.

 

Što prije il ranije pjesmu upaljen završim.

Jaranu pored mene gitaru uvalim i nestanem.

Sa tom ženom jutrom ranim iscrpljen osvanem.

E to je bio život, to je bila strast i požuda.

 

A ne ova danas virtualna kino šou predstava.

Pamet uništena otrovnim  vakcinama nepotrebnim

Većina otišla u pedere, sloboda izražavanja.

Lezbejke nam popularnije bolje svakako izgledaju.

 

A pederi daleko im kuća bila, neka nikada

U dvorištu mi dolaze niti kroz krošnje gledaju.

Ja sam za strasnu ljubav žene i muškarca

Kako je Bogom od prvog dana nam poslano.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.01.2016 u 11:41 minuta

Dodirom usana osjeti koliko važna si

 

Premladi smo da bi smo ushićenja plamen shvatili.

koliko duboko u srcima strasti krotko smo zaglibili

Božija slika savršenstva usnama vragolasto zarudila

rukotvorina požudnih maštanja napokon prispjela.

 

Nadahnjuje oštricama nemira grudi željnih dodira

Stihovi osmjehom sjećanja, strijele podlo razapinju.

Dok požuda nitima nemira  paučinu nemira isprepliće.

Za mene skoro moja si, a žuboriš nemirom  beskraja.

 

Besmrtna je žudnja za usnama dragog sjećanja.

Dok slikama mašta strašću paletu nade pobuđuje.

Čekam jutarnje na tvojim usnama slatko buđenje.

Zadrži dah , što duže onako tajanstveno nosi me.

 

Uz tebe se bude neprepoznatljivi požudni nagoni

Svaki neotkriveni damar svojoj sonatom progovori.

Budi potrebu da ti bez iti jedne riječi iskažem.

I kroz dodir usana potpuno osjetiš koliko važna si.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,14.02.2015 u 16:11 minuta

Kako volim od milja da je prozivam

 

Kako volimod milja

da je prozivam.

 

Lago lagava

ti voliš me

samo po potrebi.

 

Kad te zasvrbi

kad te svi uvrijede

il podlo drsko polome .

 

Onda se sjetiš mene

pa u snove me prizivaš

dijelove tijela

požudno strašću

drsko otkidaš.

 

A ja dobra dušica

sve ti olako opraštam

jer u ovom srcu

od prvog poljubca

beskrajno obitavaš !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojna,19.11.2015 u 14:54 minuta

Nisam baš zvijezda najsjanija

 

Nekoliko puta sam joj naglašeno prozborio

Da razmisli, dal pravu sliku vidi u meni.

Dal sam za nju, dal ova veza može opstati.

Da se kasnije ne razočara il srce povrijedi.

 

Možda je ova fasada blještava , lažno sjajnija

A osmijeh čarolijom laskavih riječi potiho ubija.

Možda kad me bolje upozna, skrivene tajne otkrije.

Bolno razočara, pa ponestane vremena  za kajanje.

 

Da ne otkrije da tuga u meni duboko skrivena je.

Da slabić sam, lako zaplačem, baš sramota je.

Nisam baš zvijezda najsjanija, kad zagrebe

Otkrije bola tamu, druga osoba se tamo prikrila.

 

I nije baš sve tako sjano i bajno kako izgleda.

U meni se tuga bolom toliko puta salomila.

Plakao sam danima, boga pitao što sam skrivio.

Pa snagom volje osmijeh prikrivenio lažni nabacio.

 

Dušom mrvica nepoznatog životnog putnika drijema.

Neznanac poljima usamljenog srca mi pretrčava.

I po nekad sve u meni otapa, svu snagu oduzima.

I sve što vrijedi u meni na momente bukvalno nestane.

 

Zato ženo hvala ti, hvala što obožavam i volim te.

Nemjerljivu snagu, volju, uraganom život si vratila.

Mladalačko srce neizmjerne ljubavi raspalila.

Posljednja nada si opstanka šte se eto nadala.

 

I sada zahvaljujuć usnama, mladosti , putujem.

Smisao života nanovo otkrivam, svakom trenutku

Zajedno samo sa tobom tako sretnički se radujem.

Mada smo iz različitih galaksija, očigledno je

Al druge planove  odredila  nam je mila sudbina….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.12.2015 u 08:49 minuta

 

Na toj adresi stanuje, osjetim, miriše tako jasno pratim je

 

Neljudi u nered se poredali, sve preskaču.

Dani pod njihovim nogama sumorni i nijemi.

Nitko ni skim ne pregovara, u svima zatrulilo.

Buđ, Krv i dušu ukaljala, smrde, i kad se operu.

 

I svi tako sujetni, zavidni kao ženturače torokuše

Ljudska sudbina ih proklela, svega bože malo im.

Još tuđeg htjeli bi, da nitko prstom ne pomakne

Po mjesečini kao vukodlaci i vampiri se pokreću.

 

Odraz polumračnog mjeseca prepoznatljiv u očima.

Simbol bezdušnika, sotona i kurvinih jadnih sinova.

Preko dana lažni osmijeh procjeđuju, a na večer

Kog se dočepaju na iskap zadnju kap krvi isisaju.

 

I pored njih kad prolazim druge opozoravam da pripaze

Onako progunđam u prolazu da se od vragova odmaknu.

Da ne bude kasno kad ih se kandžama drsko dočepaju.

Slika bi bila sablasna užasni jecaji, vrisci zapomaganja.

 

Oni što sustignu gradove u mrak i tamu vriscima zavijaju.

Između ulica duša kopaju krvave rovove,da podsjećaju

Da druge upozore koji dolaze teritorija njima pripada.

Neka dobro razmisle prije nego se tim putem upute.

 

A tamo malo dalje jedna ulica cvijetna se prepriječila.

Dva svijeta,tamu i svijetlost pupoljicima nade odvojila.

Sonate kroz prozore odjekuju, ljubav se širom udijeljuje.

Cijelom ulicom pozitivna atmosfera slatko odzvanja.

 

Gostinjske sobe kolačima se prelamaju, svadbe pripremaju.

Čak i rijeka ispod prozora što protiče dubokom strašću odiše.

Violine, gitare, tamburice u jednom ritmu duše okaljuju.

Ljubav na svakom koraku pokazaju i beskrajno najavljuju.

 

A rijeka pitoma ljudskim dušama natopljena, osmijeh izvire

Slapove preko ivica nade prebacuje, zlatne ribice zijevaju

4 želje od 8 ispunjavaju, red se usukao, ljubavnici čekaju.

Tko se tu nastani, život u raju napokon sanjani i doživi.

 

I tu vam je uz obalu, milina barem mrvicu trenom zaspati.

Duša vam se izobiljem blagostanja beskrajno napuni.

Zvona, laveži, pupajući cvjetovi,šumi iz nakićenih saksija.

Na toj adresi stanuje, osjetim, miriše tako jasno pratim je.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,31.12.2015 u 21:15 minuta

 

Nema više povratka, nema nedoumica,premišljanja

Prvi suton nove godine zimuljom zastrugao

Po koju pahuljucu zavrtio,da žustrinu najavi.

U parku preko puta sve injem tananim prekrilo.

Pa kratkih rukava,momak se ledenici šepuri.

 

A njen dolazak predosjećam, dolazi na skijanje.

A pramičke na glavi više nego jasno prepoznajem.

Ona kad bi samo jednom stopom kročila, zatitrala.

Zatvorenih očiju bih taj korak prepoznao, namirisao.

 

Pupoljak je što bez daha sve oko sebe ostavlja.

U ateljeu srca mi bezbroj portreta usnama položila.

Na svakom kistu,slici na paleti je trenom oživjela.

A to su neke od želja koje sam maštao,pa ispunio.

 

Bezbroj kolekcija i albuma prekrasnog li osmijeha.

Kao da joj koža na sebi je mijenjala žarke štofove.

Sve bi izluđivalo pogledom na te drske kockice.

Bože koliko me naučila nezaboravnih lekcija.

 

U početku pomalo na sve sumnjala, bila skeptična.

Sve je izgledalo sirovo i naprasno po malo patetično.

Na moje teme i prijedloge reagirala bi skeptično.

Ali kad j u srž svega uskočila sva se oduševila.

 

Strasti među nama banalno su previdljivo curile.

Jezik nam do poda ispadao sve nas razotkrivao.

Čenja, strast, beskrajna požuda jedva kontrolirala.

Na kraju nije se moglo izdržati, sve kontrolirati.

 

U krilo je svjesno zasjela, i priču, roman otvorila.

Svakim dodirom usana stihovima razloge nudila.
nema više povratka, nema nedoumica,premišljanja.
sve na mjesto zasjelo, sve se prekrasno prepoznalo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,31.12.2015 u 20:41 minuta

 

A samnom taljiga ove teške godine

 

Odavno, baš i nepamtim

Možda me vara sjećanje

Nije baš da pretjerivam.

Nije me bokal vina obeselio.

 

Kada malo popijem, kuraž dobijem.

Mogu se osloboditi, sve priznati.

Al ona, prejaka je za mene.

Sve svoje priznaje, a meni oprašta.

 

Volim drugu strasna je plavuša

A žena nepoznatog dalekog viteza.

Ime nije priznala, samo je otkrila

Srce i dušu mu doživotno poklonila.

 

Samnom je samo iz tri trazloga

Da podigne djece što je duže moguće.

Al otiće čim stigne gordo proljeće.

Osjećam vidim joj nadu u očima

 

Kao prezrela kajsija njemu prispjela

Totalno samo njemu ljubav posvetila.

Kurvanjski šute vješto se skriivaju.

A meni na tacni preljub dozvoljavaju.

 

I sad sretan sam preljub ne boli je

Al me tiho ljubomora prožvakala.

Njemu, vitezu je ljubav poklonila

A samnom taljiga ove teške godine.

 

A kad pogledam u životu smo uspjeli.

Sve imamo, izobilje zajedno stvorili

Djeca sretno odrastaju ne primjećuju

Među nama se zid samoće uvalio.

 

Kako im priznati da oboje volimo

Da tamo negdje na strani žudimo

Za drugim usnama i tijelom patimo

Bez obzira što jedno drugo imamo.

 

Naša ljubav kao prvo vino sva opora

Bez trunke sladora, sa obiljem otrova.

Nekako točak sujete se drsko zavrtio.

Još malo, jako malo vremena je ostalo.

 

Kako bi djeci ovo jada ljubavi priznalo.

Teško če to da shvate il ikako da prihvate.

Oboje krivi smo, ljubav smo vječno ugasili.

Na drugom izvoru usana sreće se napili.

 

Nešto slutim , uzrujano uplašen cvokoćem.

Slike budućih dešavanje tiho prevrćem

Osjećam, vidim na mene sve će svaliti.

Za prekid naše sretne ljubavi okriviti.

 

AL džaba je tako bolno puknuti moralo je.

Volim drugu, strasna divna plavuša je

U svemu se slažemo u svemu razumije me.

Žena, bivša crnka, daleko od srca je…

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.01.2016 u 17:43 minuta

 

Odsjaj duge na nebeskom displeju

 

Mirisom čarobnih želja putujem,

jezdiš poput magičnog proljeća,

osvajaš nezasitni pusti prostor,

nepreglednog savršenog nadanja.

 

Molitva strasnoj ljubavi odjekuje

Šminku borovnice na usnama

Sjećanjem prošlim slatko prekrije.

Tvoj preslikan lik u meni šapuće.

 

Kao utopljenik beskrajnog nadanja

Plutam bespućem okrutnog čekanja.

Valovi sjete neprekidno zapljuskuju.

Smisao nade lažima podlo održavaju.

 

Po nekad vrisak il krik ispustim

Da ajkule oko mene preplašim.

Pa tiho iz duše zaljubljen zapjevam.

Božićni koncert Beča doživljavam.

 

Čehov i Tolstoj nešto dobacivaju.

Oni bi drugačiju da naprave fabulu.

A sudbini sve spontano prepuštam.

Gubitnici jjubav teško mogu razumjeti.

 

Orkestar šumova plimnih valova

Kroz  čelo i violinu raznosi poruke

Onako potpuna skala žarke čežnje

Od tihog basa do soprana putuje.

 

I zora se na svoj način podlo prikrila

Vatru i plamen snova zahladnila.

Kockice leda samoće proviruju

Na red nanovo na duši čekaju.

 

A daleka princeza u džepu srca

Šalje šifrovane poruke, sama je.

Odsjaj duge na nebeskom displeju.

Ona mi poručuje, ljubavi čekam te…

 

A prsti mi nekako usamljeni promrzli.

Toliko prazno je nema je užasno fali mi.

Dvadeset godina smo samoće taoci.

Došlo vrijeme je da se ljubav dogodi.

 

Svaki dan i noć u kalup nade i samoće

Beskonačno se usamljenički pretvorio.

Samo maštam, sanjam, u prazno zamišljam.

Samog sebe lažem, ubjeđujem, doći ćeš.

 

Kao da se Atlantida uskoro tiho priprema.

Nema šanse da imam je da moja zove se.

Ne željeh život prepun tragedija nadanja.

Htjedoh svakodnevne sonete da poklanjam.

Zbirku stihova oči u oči da izražavam.

Ispod njenog prozora da utabam snjegove.

 

Da napokon sa osmijehom priđe i pristane.

Ciganima ću platiti da nam godinu sviraju

Dok se medeni mjesec na iskap ne popije.

Tek onda u život stopljeni zajedno krećemo.

 

I pod borom srca dar usne joj iščekuje.

Poklon se poseban na daleko spremio.

Nevidljiva tinta žudnjom zidove išarala.

Tek kad bi pristigla sve bi razumjela.

 

Kad prsten na ruci bude ponosno nosila.

Durski akordi odagnat će tugaljive molove.

Pisat ću stihove dok gitara bude pjevušila

Sretan sam jer ženom mojom se nazvala.

 
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.01.2016 u 14:14 minuta