Mjecečni arhivi: Veljača 2014
Neka uđe u zapisnik
Neka uđe u DUŠE I SRCA zapisnik
da sam samo njenih usana ovisnik
samo njenog srca vječni izabranik
samo njene duše opijeni pjesnnik
Ona je samo moja magična čarolija
što me snovima slatkorječivo otima
što me morem nemira kriomice prevrće
što u duši zbog nje doživljavam proljeće
vojim te muvice, vojim da te spominjem
vojim da je slatko rizično… al vojim
da u meni sve tvojim likom odiše
Volim da ti ime tišinom u meni zavrišti
volim, ma svakako volim da te doživljavam
na ranu duše najradije ostavljam
jer se istim trenom osmijeh samo tebi pojavi
i tako nepopustljivo, nezasitno cijelo vrijeme
na usnama žiborom sreće boraviš
V O J I M T E N I K A D N E Z A B O R A V I
Ma koliko bila bolesno ljubomorna, vojim te.
Toni Ljubiša Božić,Bugojno,26.02.2014 u 13:05 minuta
Beskraj požude
Zagrljeni tišinom samotnih ispucalih usana
Muk u požudno žednim čednim grudima.
Misli se koje kuda rasprišile, draži opile.
Jedno na drugo naslonjeni tišinom tepaju.
Riječima nedaju da se među njih petljaju
Da im račune ne pomute, nešto ne otkriju.
Osjećaji igru zagužvali, jedno uz drugo slijepili.
Beskonačnost se uvalila,ugrizi slatkih stenjanja.
Njeno veličanstvo se napokon događa, žubor usana.
Zaneseni, otkrivaju savršena ljubavna sazviježđa.
Na pustom ostrvu, prekriveni sjenama maštanja.
Iscrpljenost na mala vrata se najavljuje, doziva.
Da malo uspore, više toga riječima mrvicu da iskažu.
Tijela bez kontrole, ništa ne pitaju, savršeno šute.
U očima iskolačena požuda dirigira, srca testira.
Beskraj požude se isprsio, snagu polako iscjeđuje.
I kad posumnjaše da je sve prestalo, možda ohladilo
Još gora strast probudila, izoštrena samoća na usnama.
Nečujno, i na prstima sve se vatrenije vratilo, pa opilo.
Malaksala tijela šutke ništa ne zbore, plaze se.
Jedno uz drugo kao puževa škola ljubavi krenula.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.02.2014 u 18:48 minuta
Šumiš, neprekidno šumiš
Šumiš, neprekidno šumiš,ime mi prozivaš
na miru me nezasitno, požudom ne ostavljaš
U srcu igranku nemirom nektara odigravaš
Krošnju osmjeha nadamnom si raširila
Sve i jedan tračak sunca likom si opila.
Jezdiš, mislima i maštom si zagospodarila.
Glavni lik romana i stihova, samotnim noćima.
A čuperke ti svaku večer prebrojavam,
Sebe ubjeđujem da ti napokon pripadam.
Teatralno poziciju u snovima zauzimam
Savršenom te dobijam i doživljavam.
U jaslama skrivećki strasti požudno oštrimo
Jedno drugom gučemo, usne ne miruju.
A vrijeme između nas se godinama naboralo
Nekakvu branu između nas sjenama postavlja
A mi se nedamo, još uvijek bez obzira na daljinu
Savršeno žudimo, jedno drugo nezasitno volimo.
Kako volim da pišem ti, tako te u krilu doživljavam
lažima samoću prekrivam, sebe okrutno preveslavam
i onda u jutro svjesno izigran, opet ustajem nasmijan
Moja bila si i opet ćeš, uvijek moja barem snovima jezditi.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 24.02.2014 u 07:38 minut
Nedaj Bože da nam se zaborav dogodi
Kad bih samo pomislio
da te zrncem zaboravim
Sebe bih istim trenom
doživotno samoćom obmotao.
Teške rane neprebolne
srcu bih napravio
U jednom trenu
dušu bih zagubio.
I na pamet mi ne pada
da te iz života mašte otklonim
Sve dok se u mome zagrljaju
vječnošću ne probudiš.
Umjesto suhoparnih poruka
šaljem ti zaljubljenog sebe
sa pregrštom požude i stihova,
sa frizurom duše prepune nemira.
Želim da ti glavni sastojak
svih recepata postanem,
da sa tvojih usana
nikada ne nestanem.
Da se zajedno kreveljimo ,
da nas stomak od osmijeha zaboli
da se svako, baš svako jutro
našim krikom strasti doživi.
VOJIM TE I TAKO MORA DA OSTANE
JER BEZ TEBE BIH PRAZNINA PUSTINJE POSTAO
BEZ TEBE BIH U STIJENU LEDENU SE ZATVORIO
VOLIM TE I VOLIM DA ME OBOŽAVAŠ
DA MI STRASTVENOM LJUBAVLJU UZVRAĆAŠ
Sunce moje medeno ahhhhhhhh
Izluditi….. čovjek može da izludi
kad bi pomislio da te zaboravi…
Nedaj Bože da nam se zaborav dogodi.
Toni Ljubiša Božić, 22.02.2014 u 12:20 minuta
Bijah bezobrazno dosadan
Bijah bezobrazno dosadan,
samo željeh trenutkom,
bez dodira,
čisto onako
slatko podlim mislima,
da te dotaknem,
tvoj nemir u grudima
savršeno osjetim.
Pa ti se osmijeh zakrevelji,
jer znaš
i totalno
si sigurna
da odsjedaš
u mojim podlim
požudnim mislima.
.
Volim te
oko sebe imati,
pa se kao povjetarac
nezasitno prikradam,
na reveru usana odsjedam.
I nekako nikako
ne želim
da te se zasitim,
pa po nekad
nesmotrene gluposti
zaljubljenošću napravim.
Al razumjet ćeš,
ljubav naša je
prestrastvena
da bi se obično
kao drugima
nagluvo dešavala.
I opet ću,
kada osjetim
da me zatrebaš,
kako u meni
nemirom otkidaš,
požudno prizivaš
da kažem ti
da volim te
da moja maza si.
Da se ne brineš
i onda nakon toga
spokojna ostaneš
a istovremeno
svu tvoju povratnu ljubav
presavršeno osjetim.
Vojim te
vojim dokle god
u tim očima stanujem.
Vatru nemira
svakim trenom
svakom mišlju
vidljivo potpirujem.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.02.2014 u o1:22 minuta
Garavo i drago
Ona je,
Ona je
Samo moja
Garavo i drago
Nakostriješeno
A nasmijano.
Ona je,
Ona je
Umjetnost
Nemirnog maštanja
Paleta
Savršenih dodira.
Produkt je želja
Snova i mašte
I mene je zapala.
U zaljubljenu
Unciklopediju pretvorila.
Nezaboravno se ušetala
U grudi zasjela
Dušom šator nemira
Na široko razvila.
Vrijedi…ne opisivo
Sadržajno
I magično čarobno.
I možete misliti
Kada je svako jutro
Onako savršenu
Uspavanu
Usnama svojim
Požudno probudim.
Na čedne grudi zaronim
A ona uzdiše
Kao da sanja
Ime mi spominje.
O Bože
Hvala ti
Što me nauči
Da ovako ludo zavolim.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.02.2014 u 04:14 minuta
Što bliže ostani
Mila moja muvice, najsjajnija srca mi iskrice
što bliže ostani, nevidljivom energijom napajaj
u grudima tišinom odzvanjaj, žubori i nikada ne prestani
svakim trenom na mojim usnama požudnim boravi
pokazuj mi pute i budi života vodilja, kristalna kugla dodira.
A ja ću svakim trenom još više da ti ljubavlju uzvraćam
toliko toga preko usana nježnošću dodira da ispovjedam.
Zagrljaj će biti tajni kod naših susreta, zahuktalih dodira
a jutra će biti lapme što zaljubljene oči snagom napajaju.
Vojim te…. da nema riječi da to opišu il prepričaju
…………………………………………………………….
u svakoj točki si sazvježđe našeg nezasitnog nemira
koju vatrena neugašljiva ljubav srcima održava.
Vojim te, vojim te malo mi vremena i riječi preostaje
da se to pokaže i dokaže no srca to žudnjomprepoznaju.
Jedno drugom guguču, sve više dubinski dogovaraju.
i zato svakim trenom sve više luduju, osmjehom pokazuju.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 20.02.2014 u 08:20 minuta
HRPA NJENIH DODIRA
Ne da se sjećam njenih dodira.
Nego još uvijek tu je u grudima
Savršena, prekrasna i nad sve moja.
Kaže da je bila led ledena ledenica.
Da ljubav nikada nije kolala njenim venama
A samnom, nešto se dogodilo, varnice probudilo.
Svaki čuperak nadimak je dobio, usnama kružio
Svaki ugriz geografsku širinu je nepobitno odredio.
A tako se vatreno ljubila, imadoh osjećaj nije disala.
Usne joj nekako poseban žar u sebi su imale
Kao da tišinom nježnošću tragove su pisale.
I kad god oči zatvorim, nanovo je onako vrelu osjetim.
I onda je nestala, suznih očiju cijelo pismo ispisala.
Evo par godina je protutnjalo, još nije pristiglo
Tko zna gdje je zalutalo, valjda je vrijeme da okasni.
Jednog dana kada se probudim, možda ga i uhvatim.
I strepim, kad o njoj razmišljam nekakav slatki nemir osjećam,
A to se stalno događa, rijetki su trenutci bez njenih usana.
Ime joj nikako ne zaboravljam, svakom cvijetu njome nazivam.
Hvala ti ženo, tajfunu nemira, što me zaljubljenim održavaš.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.02.2014 u 07:07 minuta
ZAŠTO TOLIKO TREBAŠ MI
Zašto te toliko volim,
zašto toliko trebaš mi.
zašto si vrisak u grudima
zašto obožavam ime na usnama
zašto me tvoj glas milinom razara
daleko si, daleko bolno bez dodira
a tako blizu svih mojih potreba
Vojim te bona toliko hirovito
da samog sebe ne prepoznajem
pa se po tko zna koji put preispitujem
dal sam normalan što u život ti upadam.
Pa se povučem, u sebe tišinom zaronim
toliko toga u grudiima odlomim
al protiv sebe ne mogu da odolim
da ne žudim, da te ne priželjkujem
da te nisam pregladan i
uuuuuuuuuhhhhhhhhhh.
Mogao bih danima da nabrajam
i razloge sve na svoj mlin da navodim
i ludo zaljubljen da krištim i izgovaram
vojim te muvice vojim do neba…….
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.02.2014 u 05:45 minuta
Otvorene karte sjećanja
Otvorene karte sjećanja
Igraju se šarama maštanja.
I dok spava, neda mi mira
ljubav istomišljena odjekuje.
Nedam zaboravu da se prikrade
Želim svaku večer za laku noć
Savršenošću da je požudno osjetim
Usnama nježno vatrenim da prenoćim.
Što bih dao, između nas da sve ostane
Ukradem je, kad god sjećanje srce uštine
Od kada je ljubav njena posebna pristigla
Tragovima blještave mladost u čednim očima.
Ma tko je nebi volio, oči ušutkane pričaju
Paučina prezrela, niti požudnošću zategla
Meni je krenula,da moja vječnošću postane.
Zaprosih na vodenici ruku srca mi jedinice.
Preko praga je kao ponosni vitez prenosim.
Valjda od dugog čekanja, nestrpljenja i mećava
Vrhovima usana progovora, želi da mi uzvrati.
Pukao bih kad je ne bih imao, svojom nazivao.
Neka se priprema, da postane moja sudbina
Žao mi je ali više ne mogu da pišem stihove.
Želim da gledam Isti trag magije u tim očima
Ploča strasti se ponavlja,ne želim da dijelim je.
Duše više nemam, prepoznatljiva tišina
Vlakom mašte pristiže, da zatvori posljednje poglavlje
Isluženi osjećaji, od dugog čekanja, kuhaju
Vranca je jahala,jer baš isto mislimo, žudimo.
Nestrpljivo joj pristupam, lagiš me ljubavi
Slatku vodu mašte nagrćeš, vatru raspiruješ.
Klecaju koljena, čim usnim i oči zaklopim
Zadnji tren pristiže, treptaj ostvarenih nadanja.
Smisao čekanja opravdano začinila, očarala.
Kao princezu bih te opisao, u srcu zaključao.
Život ponovo ima savršeni smisao, čarolija.
Šansu imadoh, sve sam joj priznao, usrećio.
Nikada više u bespuću bez njenih usana ne ostajem
Tajna osmijeha, samo malo fali nam, da se sjedini
Tragovima podsjeća, gitarom sjetu tišine prebire
Sve joj akorde poklanjam, neopisivo vrijedilo je.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,17.02.2014 u 01:41
Želim svaku večer za laku noć
Želim svaku večer za laku noć
da joj čarobnim usnama zaplovim
da se svakog jutra u mome naručju
nasmiješena, presretna, probudi.
Da me ljubi kad god srce joj zaigra
da postanem najomiljenija joj igračka.
Vojim muvicu, životnog smisla zvijezdicu,
najčarobnijeg nadanja bajčicu.
Da mi je biti mladež kraj srca joj,
da sve u isto vrijeme promatram,
svaki njen treptaj duboko osjećam
svaki žubor duše na iskap joj ispijem.
Da sve tragove njenih tajni otkrijem
Kada je ljuta i kad se slomljena nervira
kako mene požudno na usne priziva
kako slike naše kriomice promatra,
zajedničke refrene pjesama ponavlja.
Kako me na pučini mora naručuje,
vjetrovima bogate nagrade obećava
da me donesu, barem na tren da osvanem
da se njenim usnama magijom sjedinim.
Samo da mi je, da nam dozvole, muvicu dozvole
da nam se energije nemira kriomice dogode
neznam što bih, kako bih reagirao
dal bih istim trenom na tanane izludio
il bih se tišinom zaluđenih usana prikrio
i dugo, nezasitno, požudno, je ljubio, ljubio, ljubio.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16.02.2014 u 05:50 minuta
Savršenošću je osjetim
Korak joj savršen, čarobnom požudom ukrašen.
Kao na prstima da poskakuje, ljubav upućuje.
Onako se zavodnički povija, sirena moga maštanja.
Iz stijene strasti izrasla, da bi za mene procvijetala.
I svaki dan je požudno promatram, kako latice raširi
Skoro da govori, a tako uzdišem, milujem pupoljke.
A ona kao da sve osjeća, dahom pristiglog proljeća
Onako udarima planinskih vjetrova pireć progovara.
I dok se vinogradima provlačim, u čokotima je osjetim
Od nekud me promatra, uz mene se naslanja, osjećam.
Zagledam se u neku neobjašnjivu pojavu, nešto očekujuć.
Gluhonijeme misli mi prolijeću, koje kakve slike donose.
Na dodir vrela je, kao svila odašilje bezbroj treperenja.
I kad god je dodirnem, u nekom džepu duše se zaori
Zajedno trenutke prepolovi, svega me zaluđenošću zavrti.
Kao da se nebo u grudi mi uvali, savršenošću je osjetim.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.02.2014 u 07:50 minuta
I dok spavaš
I dok spavaš il daljinom šuruješ
u suzama ti tišinom podsjećam
da moja si, jednog, uskoro proljeća.
Vojim te najslađa žabice, dodira tigrice
što skakućeš barama slatkog nemira.
Oko tebe obilje sjećanja i cvjetova
U svakom cvijetu tračci naših požuda.
Smijuć se, uz tebe sam presretan
uz tebe sam savršeno bezbjedan.
Sa tobom nemirno žudno nemiran.
Pokriven čarobnom kapom požude.
I svaki slobodan trenutak otkidam
Da se kroz maštu sa tobom dogodim
Srce i dušu toplim vjetrom natopim.
I tada sam u našoj galaksiji, ne brini.
I dok spavaš, dok me uznemirena prozivaš
U snovima na sve strane požudno razvlačiš.
Sve i jedan poljubac vatreno priložiš
Da shvatim koliko voliš me i ne napuštaš.
Vojim te, ne brini, neka te svako jutro
Ama baš svako jutro osmijeh usana uštine.
Nakon toga cijeli dan bez obzira na samoću
Jedno drugom kroz dušu budemo čavrljali.
Zacakljenim očima unutarnju sreću otkrivali.
Jezom ne tren se podsjećali, da postoji…
Postoji najveći razlog našeg življenja
Našeg odricanja, i svakim trenom žudnje.
A to je ova naša neizmjerna ljubav čekanja.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.02.2014 u 06:58 minuta
Nedaš mi mira
Zašto nedaš da se muvicu naspavam
da kao svi normalni ljudi razmišljam.
Da se blaženim dodirima usana napajam.
Vodilja slatkih nemira si skriveno postala.
Ma kako god životom bilo tmurno, il sprženo.
Ti kao duga kad se pojaviš sva crnila razvališ.
Jednostavno predosjećaš, i znaš kada navraćaš
Znaš koliko toga da ponudiš, ponovo me zaljubiš.
Po nekad pomislim da smo zamijenili uloge
Jer tako jasno osjećam sve tvoje sreće i bolove
A ti nenadno dušom uskočiš, suze u trenu razoriš.
Osmijehom srce mi otvaraš, ljubavlju napajaš.
Nedaš mi mira, a baš se i silno ne bunim.
Sve trenutke sa tobom, sa mogijom proživim.
I onda na pamet mi ne pada, da se idila raskida.
Da se ovo tajnovito i maštom okupano rolanje.
Nekim glupim potezima rastopi il zagubi.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.02.2014 u 07:21 minut
LJUBAV ISTOMIŠLJENA
Ljubav istomišljena, savršena.
Oba srca istom bajkom očarava.
Iste napukline na srcima izaziva
Nježnosti strašću žudnje preobražava.
Kada nekog savršeno ludo voliš, obožavaš
i svaki moment nedostaje i neopisivo fali ti,
i želiš svu ljubav svijeta tad pokloniti.
A onda ti poruka od nekog pristigne,
čarobno osvane, nježnošću rastopi…
A što ti više od toga je potrebno.
nego dragom Bogu zahvaljivati
što vam sve to magično dozvoljava.
Lopov je, i najdraža prevarantica
sve te ISTE riječi iz mojih grudi je ukrala,
sve i jednu sa mojih požudjelih usana
na svoje uspaljene usne je prenijela.
Kao da misli čita mi, kao da u meni boravi ,
sve i treptaj duše i srca mi osjeća.
i niti trunke više ne treba da progovara.
Savršeno se tišinom nježnosti sporazumijevaju
jedno drugo do u najsitnije detalje poznaju,
kao da su jedna bazična magična ćelija,
u kojoj sve što volimo se preobražava.
Vojim je, tako posebnu,samo moju
makar i daljinom okrutnom prikrivenu.
Tu je osjećam, dodirujem, maštam,
vatru nemira raspirujem, pa se stihovima istresam,
svu požudu u tekstove nemirom naredam.
I tako lakše mi da to sve u meni ne izgori.
Volim da imam je oko sebe stalno prisutnu,
u svakom kutu duše i srca da je održavam,
Samo to smisla ima i ništa više ne zahtjevam,
Ludo nekontrolirano očigledno sam zaljubljen.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.02.2014 u 05:37 minuta
Pitam se da li ja sanjam da ležim kraj voljene žene
Bm
Kao da misli čita mi, kao da u meni boravi ,
F# Bm
I sve i treptaje srca baš uvijek mi osjeti.
Bm
I mada ne progovara… bol u duši mi osjeća
F# Bm
Volim je ona je posebna al daljinom prikrivena
A D A D
A ja zaljubljen ludo ne bih je puštao trena
Em Bm F# Bm
Pitam se da li ja sanjam da ležim kraj voljene žene
Em Bm
Ona bi rado se ljubila pa satima nebi me puštala
F# Bm
Divlje u zagrljaj strpa se pa kaže da ludo voli me
Bm
Volim da imam je uz sebe stalno gladnu I prisutnu,
F# Bm
Kada mi usne pokloni I strašću požudnom začini.
Bm
u svakom kutu je srca mi i razlog da dalje nastavim,
F# Bm
Ljubav bila i ostala žena svih mojih nadanja.
A D A D
A ja zaljubljen ludo ne bih je puštao trena
Em Bm F# Bm
Pitam se da li ja sanjam da ležim kraj voljene žene.
Em Bm
Ona bi rado se ljubila pa satima nebi me puštala
F# Bm
Divlje u zagrljaj strpa se pa kaže da ludo voli me.
Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,20.04.2020
Nedam mu, zaboravu
Nedam mu, zaboravu
među nas da se uvali
Nedam mu,
da slike podlo pobriše
Nedam mu, zaboravu
samoćom da nas prigrli
Nedam mu,
I neću od tebe odustati
da sjećanja podlo rastjera.
Nedam mu,
kroz suze da se prisjećam
Nedam mu, zaboravu
da lažljivošću dušom rovari
Nedam mu,
svakim danom suze tuge da uvali.
Jer ako se to dogodi,
sve može da nas pokori.
U inat mu sve kontre udaram
Usne ti poljubcima održavam
Kao da si ponovo u naručju
Onako slatko tišinom stisnuta
Na rame mi nageta, pa uživaš.
Nedam mu,šta god da mi ponudi
Kako god pokuša da me potkupi
Samo slatko osorno nasmijem se
U svom zagljaju zamišljam te.
I tko te nije imao, nikada neće shvatiti.
Za takvu ženu
vrijedi stoljećima čekati
žudnjom i strašću
makar kroz snove
stihove i bajke
ublehan jezditi.
Nedam mu,
među nas da se uvali
Nedam mu, zaboravu
da slike podlo pobriše
Nedam mu,
samoćom da nas prigrli
Nedam mu, i nikad za nikad
od tebe neću odustati
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.02.2014 u 06:26 minuta
Što bih dao
Što bih dao…da je vidim
Što bih dao… da je čujem
Što bih dao…da je ljubim
Oj Ljubavi …tihoćom snena.
Škiljim krišom… iza plota
Nebih li je pristiglom…ugledao.
Pa da skočim… poput ježa.
Ukažem se…evo mene jube.
A leluja…lišće mlado
Šapuću se… bajke bajne.
Ispod snjega škripe tajne
Pupoljci se dahom glede…
Zalud njima podlost kruta
Ljubav našu… karat žele.
Da nestane…. da zaboli
A mi jači…nego munja.
Toni Ljubisa Božić, Bugojno, 09.02.2014 u 07:07 minuta
Između nas
Hvala medu daleko medeni.
neka se noćas sva moja strast zaori u tebi
neka ti neda da oka sklopiš
i da se savršeno izljubljena probudiš
da za mjesec dana ne shvatiš
da bijah krišom na tvojim požudnim grudima
da te taj osjećaj ne napušta i da te nemirom otima
Vojim te podlo i sebično al ponosno i haotično.
Nekako ova kriomica ima svoju simboliku
Prešla si u užasno neodoljivu zarazu
Da trebam da viđam i žudim nekako iz prikrajka
Tko zna kuda vodi ova slatka na slamčicu igranka.
Između nas se ljubavni stihovi redaju
Smisao svoj odraz kriomice uobličava
Jer kad me jutrom bunovna doživiš
Shvatiš da si dio nečega dragog postala.
Znam da se oko tebe svi okreću i žude
Al u mojim grudima tako si postojana
Znam da moja si i meni pripadaš
Da nedaš mi razloga za paniku.
Voljeti nekog a ne moći to izreći.
Jer prije tebe sve ostalo bijaše kajanje
U meni si otvorila kanjone nemira
Srcu si i previše toga poklonila.
Tako me trenom ta prirodna inteligencija savlada
pa odlutam nekim proplancima nemira.
Presretan jer me čuvaš u grudima.
Žena koja toliko toga skriveno obećava.
Toni Ljubiša Božić, bugojno, 08.02.2014 u 02:55 minuta
.
Ukradem je
Ukradem je da ne osjeća
Koliko kriomice žudim
Sačekujuć naša proljeća.
I tako dok o njoj razmišljam
Kao da pamet izgubim
Sebe pored nje ugledam
U živo je savršeno doživim.
Suhim lažima se nezasitno klackamo
Jedno drugom požudu prosijava,testira
Usne na usnama, tragovi nemira.
A sunce poodavno se prikrilo.
Sa mjesecom mjesto zamjenilo
Al mi onako u behutu zaspali
Toliko toga tijelima ispričali
I slatko mrčeći zagrljeni stenjemo.
I uvijek i svaki put, maštom nastradam
Samog sebe ujedam, kako nasjedam
Na poziv njenih lažljivih usana.
Pa me razuzme mećava nemira.
I ta se bajka, nepovratno nastavlja,
Jedno od drugog momentima rastavlja.
Al se uvijek i nanovo, na isti izvor vraćamo.
Za onim zagrljajem žudimo, za usnama patimo.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,08.02.2014 u 01:31 minuta
Od kada je ljubav pristigla
Od kada je ljubav pristigla,
Dušom rasadnik nemira raskrila.
Noći se bljescima prelamaju
Strast i požudu namamljuju.
Grudima dodiri proljeća šuškaju
Kako je pristigla,sreća i tuga ratuju.
Sanak nestade, usne usnama daruju.
Pa se stihovi kriomice uspaljeni redaju.
Svaki bi da se predstavi,
koliko divljinom žudi
I koliko ljubavi tamo
u drugom srcu boravi.
Od kako je pristigla
Sve na svoje mjesto
Savršeno posložila
Osmijeh i sjaj u očima.
I od tada sve se poredalo
Savršenu ljubav porodilo
Jedno drugo slatko grickaju
Šapat, jeza, nemiri ne miruju.
Pa se jedno drugom dodvorava
Toliko ljubavi i strasti obećava.
Kriomice, kad god mogu se izljube
Predivno je kad se srca pogode.
Neda se taj savršeni osjećaj
kada se iz dubine duše srce prodere
sreća zavrišti, svu iskrenu ljubav izjavi.
VOLIM TE ŽENO SKRIVENA
ŽELJNO ISČEKUJEM
DA MOJOM SE NAZOVEŠ
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.02.2014 u 00:24 minuta
Dokle moram
Prazna soba,
limun vene.
Zora guši,
rasplakano stijenje.
A samoća
Cvileć reže,
u grudima zbori.
Sve što imam
u prazno je.
Uspavana
morem sinjim
Možda čeka
da se javim.
Nemam pravo
da je sanjam
I kad žmirim
i kad šutim.
Pa se gegam,
dušu param
Noćima se
valjam srozan.
Tražeć trunke
njene sjene.
Da udahnem
ljubav prošlu.
Pa mirišem
ruže žute,
U njima je
pusta tajna.
One znaju
što mi znači
Svako pismo,
svaki dodir.
Dokle moram da se patim.
Dokle moram da se gušim.
Da je nemam, da je sanjam.
Dokle moram nek mi kažu.
Zašto grijeh je
ljubav prava
Kad se srca
tugom hrane.
Pa mi srce
nemir vreba
jer je pusta
soba njena.
Zabraniše,
nedaju nam
Da se barem
noću sanja.
I dok gledam
Mladost jedru
Sve prostruji
prošlost snena.
A iz duše
pustoš ječi
Prizivam je
opet sebi.
Da se vrati
da je imam
Da ne sanjam
Da je nema.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.02.2014 u 06:55 minuta
Mladost u čednim očima
Bila jednom mladost
u čarobnim čednim očima,
toliko toga bi ispričala.
I još uvijek prepoznatljivo
tračcima u njoj stanuje,
osmijeh sa lica ne skida
bez nje bi istim trenom izblijedila…
A ta mladost u krilo duše mi uskočila
Sve nemire slatkim osmjehom zarazila
Pa zajedno crvkuće, priziva proljeće.
Šumi, zagrnuta sjećanjem kroz krošnje maslina
Samo je uzdahom duboko osjetim u grudima
U tom trenu se utihnem i sve okolo zanemarim.
Osluškujuć, prepoznatljiv osmjeh iz čekanja.
Pa suze zavaljam, ispucale presušjele usne natapam.
Obrazi se zapale, sve do grkljana suša zavlada.
I onda grcam, požudno prozivam, da me ne zaboravi.
Da kad god ima vremena navrati, usne tišinom zarudi
Na grani srca mi stanuje,sjaj u očima razgoropadi
Pa se vatra u meni dogodi,a sve zato što volim je
OČIGLEDNO….posebna je i zato moja je…
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 07.02.2014 u 21:38 minuta
A tko nebi volio
A tko nebi volio njen magični glasić da ga probudi
njene usne jutarnjim osmjehom da podijeli
njeno tijelo da ga grčem požude zarobi
to je ono savršeno čudotvorno što podsjeća
a duša joj lahor treperi sve okolo zarobljava….
Vojim tračak muvice,vojim i to je čarobna istina.
Neizdrživo, posesivno me nezaboravom zarazila .
Sav svoj nemir i požudu na mene drsko prenijela
životinju gladnu njenih usana sa lanca je pustila.
Tako godi i uživam kada poruke i odgovore dobivam.
Volim da me stalno usnama, mislima u snovima doziva.
Trčim ka njenim savršenim pričama,
Glas joj u sebi magične sastojke sadrži
svega omađija me i srce oprži,
al slatko sve doživljavam.
Uvijek i uvijek sve više potražujem, pozive iščekujem
I zna i sve osjeti, pravi moment samoće mi rasturi.
jer zna i osječa kako je neizbježno potrebna.
Ljubav je života mi i za mene stvorena.
Ma daljinski mi funkcioniramo
jer jedno drugo neizmjerno volimo,
pa tepamo tko će nekako žešće
i slađe da sve to posloži,
i nakon požudnih riječi nema se što dodati,
Samo kroz osmijeh koju suzu sreće prelistati
i nastaviti dalje mašati do prvog susreta dodira
dok nas opet ne sastave požude i strasti okrutnog udaljenog valjanja
Jezdiš, jezdiš prazninom moga maštanja
u svakom trenu na vrelim si usnama.
Čekam te iza svakog oblaka da zabljesneš
Da pljuskovima grmljavinom pristigneš.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.02.2014 u 18:08 minuta
Oči ti pričaju
Eto, neka tvoj bivši vidi što je propustio
kakav biser je vječno iz srca zagubio
Nikada nije shvatio da si preposebna
u očima ti magična enciklopedija svemira.
Možeš toliko toga da pružiš bez i jednog dodira
Tvoja energija tišinom mili i slatkom jezom govori
Pravo srce u pravom trenu neprimjetno prozbori.
A pravi to mora da osjeti, svjestan sreće postaje.
Za tvoju ljubav svakim trenom će klečati
Sve tvoje slatke želje sa srcem ispunjavati.
Jer si posebna, savršeno dražesna
O Bože tko te kao pratilju životnu dobije.
Sve će tmurno i loše da ispari, tuga da nestane
Jer u tvom društvu sve je nekako čarobno i dražesno
Bog dragi ne daje svakome pamet prirodnu
Pa savršeno biće pored sebe na žalost ne vide.
Zato im život propada, pun je izgubljenog lutanja.
I na kraju sami sebe zamrze i kažnjavaju
Ali kasno je, žedni preko vode su pretrčali.
Bez posebnih usana i pogleda vječno ostali.
Dok se netkom ne smrke , drugome se ne svane.
Uvijek se tako dešavalo,tuđa tuga radost donosila.
A ja, uzhićen, u krilo mi samo što nije prispjela.
Svaki tren, svaki moment budem joj posvetio.
Sretnik sam jer sam zvijezdu sazvježđa dobio.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 04.02.2014 u10:00
PAUČINA PREZRELA
Gledah se u ogledalu, osmijeh mi debela paučina rasplela
Fali uzdah njenih usana, predugo vremena tugom prohujalo.
A ona kroz sito sjećanja po nekad glavicom izviri, oči zapraši.
Nekako sa vjetrom pridođe, grančice zalelujaju, jeza me pozdravi
A pukotine na duši podsjećaju, suze prazninom požude rominjaju.
Sigurno je sada samotna, možda se i ona prošlošću podsjeća.
Uvijek nam se misli sjedine, jedna drugu bez dodira uštine.
I nekako lakše srcu se dogodi, moral se nanovo drsko probudi.
Jer kad mi srce prolupa, krv se u glavu nabije, tako je blizu osjećam.
Sve oko sebe promatram, da nije na vrata banula, poljubac udijelila.
Sve neki putokazi pravce usmjeravaju, misli se sponatano dodiruju.
I onda u krilo mi zasjedne, mojih usana se preždere, i nestane.
Onda se u prazninu zatvorenih očiju zagledam, često odlutam.
Pronalazim neka čudna sazviježđa, ono malo duše mi nemir otima.
I u jutro se nesvjestan probudim, pola snova kroz maglu prisjećam.
Al trag njenih usana još uvijek na usnama tako jasno osjećam.
Al kad se u ogledalu pogledam paučina još uvijek sve prekrila
Nema njenih dodira, nema njenih vrelih usana, da to prebrišu.
I onda opet neki razlog pronađem da vrijeme preuzmem
Da više o njenoj praznini ne razmišljam, dok noć ne pristigne.
Onda je opet u mome zagrljaju, na mojim požudnim usnama.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.02.2014 u 05:13 minuta
Meni je krenula
Skakuće, haljina lepršava, boje zrele datule
Valovite oko struka pruge šapatom progovaraju.
Nemoguće ne gledati, u tom prizoru uživati.
Mladost se kočoperila, ma što god da uradila.
Orginalni osmjeh je nudila, tako jasno zračila.
Onako ispod šešira bi okom prolaznike uštinula.
Zračkom osmjeha u trenu ih sve prelako pokorila.
Samo bi se kezili, isplaženog jezika uzdisali.
Kolaps tišinom bi zavladao, uzdisaje mase otkrivao.
A ona, moja, samo moja muvica, kao čempres prkosna.
Meni je krenula, da mi porciju ljubavi požudne udijeli.
Sa terase je promatram, jadnu masu sažaljevam
Obožavam i želim da u meni boravi sa milion srdaca
Jedno da mi snagu daje kada posrnem i pokleknem
da sa osmjehom ustanem, da borbu protiv sebe nastavim
a da cijelo vrijeme u njezinom srcu svjetlošću boravim.
Čujem uz skale se propinje, štiklom korak najavljuje.
U meni nemira protokol, osluškujem, zvono na vratima.
Krošnja vatre mi u grudima, dlanovi glasno zveckaju.
I gledam je, dal stvarno moja je, O Bože dragi hvala ti!!!
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,03.02.2014 u 16:31 minuta
Zaprosih na vodenici
Eto savim kao neplanirano ispadoše da krenemo zajedno do stare po godinama vodenice moga pok djeda Ilije koju smo po nekada koristili čisto u našoj obitelji da se brašna samelju.Moj stric je preuzeo tradiciju i održavao u izvrsnom stanju vodenicu. Moljeh ga da jedan tjedan ostanem, svo brašno da sameljem i da se prirodom zajedno sa mojom muvicom prošećem. Stara iznad nabujalog potoka vodenica sa tri kamena točka je glazbu svirala, nekako čovjek kada se tren jedan nasloni taj ritam u njemu sa zaori i snovi se uguraju. Pa se trenom probudim , iznenadim kako zaspah neprimjetno. U uglu bijaše soba za spavanje i boravak, isto djelomično brašnjava, ali jako domaćinski toplo ugodna. Zapališmo kamin, ipak se veljača zaholcala, svoje prve dane odbrojava. Osmi dan, njen kao i moj rođendan, savršen, snježnim nanosima zatrpan, a kamin se razgoropadio plamenom se oblizuje, sjene po zidovima šaraju, a ona u krilu nešto kroz osmjeh procjeđuje. Čudna vremena se dovalila, zima sad je, sad nije, sva prevrtljiva kao da je ženska škola podučavala. Odjednom se krenu topiti snjegovi, nagrnu obilni slapovi, u par dana se ugleda ogoljelo kamenje, pa skoro da izbiju proljetnji pupoljci da bi ih mraz opet trenom sutradan zamrzo.
A rijeke stomačine pretrpale, guraju sve niz izgrebane obale, prskaju od udara kapljice, bistrina modrinom se raširila. Dražesno ih promatrati, ta snaga, taj život u tim kapima. Modro plava voda kao njene oči se presijava, žubori kao strast na njenim čarobnim ispucalim usnama. Tiha je, ništa ne progovara , lagano uzdiše, voli, obožava da je uz mene. Samo malkice da me makar malim prstom osjeti, bude lakše joj. A noge joj ledene, kao ledenice, zagrljaj iščekuju.
A mladež joj na desnom obrazu, blizu oka najčešće bih ljubio, slabu tačku joj tražio, i sve bi treperila, još više tražila samo da se ugođaj ne prekine, da nas te uzburkane vode ne ohlade.
Natrpao bih pšenice, heljde i kukuruza u sandučad pa bi zrno po zrno skakutalo, na kameni mlin trčalo da se samelje, najljepše, najslađe brašno da izađe. Ah koja usta ga budu mljackala , budu potpunošću uživala.
Sve objašnjavah joj, nikada se nije sa tim susrela , očarana je ostala, kako su ljudi nekada zdravo, jednostavno i prirodno živjeli. Al još kada smo onako onim starim oštrim dekamamse pokrili, uz mene se pritisla, usne mi zapalila. Tražila da stišćem je, da ljubim svaki dio tijela joj pregladnjelog.
Ah, al me teško bilo nagovoriti.
Kao medvdjed podivljali, u grudi sam joj uskakao, svega sebe na neki nježno požudni načio sjedinjavao, da se tijela priljepe. Bijaše prekrasno, prvi put možda brzo, ali nismo izdržali. Dugo se prije toga ljubili.i taman da malo oko ubijem njenu vatru usana opet osjetih, tek se sada probudila. Koji divni trenutci imanja i davanja u svim slasnim dodirima. A kameni točkovi ritam nam davaše, nekad na preskakanje, odjednom deka nam postade suvišna, na meni u trenu je sjedila, hoće igru da kontrolira. Ruke mi iznad glave zakočila i govereć se smijala..
*Što je sada junače, hajde pokaži te svoje borilačke sportove.*
Gutah njen omijeh, pališe me vatre tih požudnih očiju.Prekasne grudi po mojim grudima kad bi se nagela bi milile, bradavice bi tragove vatre širile.
I onda tko zna do kada bi se ljubili , pa zaspali, pa ope tna isti mlin vatru tijela navodili.
Jutro nas dočeka, skočih, jer zaboravih da dodam sjemenki tijekom noći da se samelje. Nema veze još čitav tjedan ispred nas je da se sav posao uradi.
Jutro svanulo, ona još ušuškana pod dekom prekrivene glave je snivala. Ne htjedoh da je probudim, možda malkice ponovo usne da zarudim, al rekoh izdržat ću, poljubac za doručak slasni dobit ću.I dok sam vreće sa pšenicom istresao ona me dotaknu, oko struka ruku položi i poljubi. Onako raščupane prirodne kose još me više palila, da bih odmah skočio, i ponovo je ljubio, a tako krasno se ljubila, medene usne u beskraj mi nudila. Savršeno smo se slagali. Energija među nama se žarila, zato nam je svaki trenutak zajedno i prijao. Onako još bunovna, bosih nogu na prstima gazala je po vodenici , i sva je postala brašnjava.
**Dobro jutro jubavi, al sam slatko spavala.
Sjaj zadovoljstva se očitovao u njenim staklastim očima.
*Dal želiš nešto za dioručak da ti pripremim*- pitala je.
Što god lutko napraviš zajedno ćemo slasno to da smažemo.
Poljubih je onako sočno, a brašno sa mog lica ostade i na njenim usnama i prćastom nosiću.
Izađošmo kasnije vani da prošetamo duž korita rijeke planinske, nabrekle od silnih otopina snjegova.Vodopadi iskakajućih vrtloga prskali su preko gromadnih stijena.
Razne grane, i svega i svačega bujica nosiše nezasitno, sablasno jako. Zavezah joj repić na kosi i poljubih u vrat da se odmah okrenula i duplim poljubcem uzvratila nježnost poklonjenu.Jedna poluiskriveljena joha se nad rijekom nadvila, voda joj korjenje podkopala a bršljen se još na leđa natovario svo stablo prekrio svojim lijenim lozama.Držeć je za ruku skočiše mi u naručje, onako razigrana kao djevojčica uz mene sepripila. Osjetih lupanje srca u njenim razigranim grudima. Ljubiše me nezasitno tako u naručju stisnuta.I onda me molila da je preko praga prenesem kada budemo u mlin ulazili da to bude kao proba jednog dana kada postane moja vječna pratilja. Jako je voljela da mašta naš zajednički život.
Na povratku susretošmo starog prijatelja kojeg jedva prepoznah, sav se nekako osušio, oči mu upale, zubi krezavi pocrnili, jednostavno osjetih kako se nešto loše u njegovom životu dešava pa ga je do neprepoznatljivih granica tako satrlo.Kapi krvi ne imaše u sebi, sav kao ispijena ležina je jedva hodao.Na rukama vene kao prsti poiskakale, neki otrovi dal duševni dal zdravstveni ga razuzeli. Htjedoh da ga upitam što se to dešava, samo me pogledao kao da je osjetio moje pitanje, iz oka mu krupna suza krenula, mahnu glavo i kao da reče.
Ma ne pitaj, sve mi se srušilo a evo vas dvoje gledam kako Vam život dobija svoju savršenu sretnu sliku.
*Čuvaj to divno stvorenje, ona ti je zvijezda vodilja, bez nje si prazna i obična iscjeđena ljuštura*
I nestade kao što je i došao, onako samo tragovi na poluotopljenom snjegu ostaše da jedno vrijem svjedoče kako je tuda netko prošao.
Nekako se oboje stisnušmo i u isti moment dragom svemogućem Bogu zahvališmo što nas je spojio i što nam dozvoljava da nam se ova idila tako jake, savršene, vatrene potpune, strastvene ljubavi dešava.
I onda pred ulazak u vodenicu opet mi u krilo mala slatkica, moja lopužica uskoči, suze su mi od sreće frcale.
Neznam od kuda i odakle al iz mene je iscurilo.
*Vojim te ljubavi, dal želiš da udaš se za mene, ma nemoraš se ni udati, samo obećaj mi da ćeš biti moja vječna pratilja, da ćeš mi svaki dan ovako čarobnim , potpunim i savršenim praviti*
Kako ja bijah iznenađen svojom reakcijom tek na njoj primjetih u očima onim prekrasnim iskolačenost, samo me još jače stisla i zaplakala. I ja puknuh , suze me zagrnule, teku kao da me pljusak oblio, a sreća neobjašnjiva u grudima.
Prenesoh je preko praga vodenice i rekoh:
Želim te muvice, želim te samo ako tvoje srce iste želje i potrebu u sebi sadržava.
Nisu nam važni formalni papiri ili svjedočanstva da smo vezani. Važno mi je da uz mene ostaneš dok u nama ovakva strast i savršena ljubav postoji.
Ako me se zasitiš, valjda tako treba da se dešava.Nikoga čovjek nemože uz sebe silom privezati.
Ako nam je ovo savršenstvo podareno zašto da ga kvarimo, zajedničkim putom života krenimo. Što će se desiti, koliko će trajati, neka se rijeka života sada kao bujica sreće kovitla, presretna i uživa.
Hoću. Hoću ljubavi, bit ću najsretnija žena svemira koja se kao tvoja pratilja zajedničkim životom ovom neobjašnjivom ljubavlju odvija.
Koliko god me budeš trebao ostat ću, svakim trenom da te usrećujem, ljubav dosadnu da izjavljujem.
Zatvorišmo i vrata, deka nas ponovo čekaše, da nam vatru na momante prikrije da se plamen razgori i onda opet će da se odugrne jer nam u tom zagrljaju sve na nama višak postaje, samo dva ogoljela tijela i vulkan će nastaviti da se rolaju, lavinama poljubaca da plaze i jedno drugo usrećuju.
Želim da me svakog trena potpunom poželjnom osjećaš, da se taj plamen proždrljive nezasitne ljubavi nikada ne ublaži a nedaj Bože da prestane.
Oboje najbolje znamo i osjećamo što se među nama dešava. Jedno drugom u zagrljaju smo nepregledno sazvježđe blještavila i sreće, a vrijednost jedno drugom nam je neprocjenljiva.Jer bilo kome drugom da odemo, život bi kreno stazom tuge i nemira.
Tuga bi nas u jednoj godini potopila, jer samo kad te nečujem, kad ti dodir ruku vrelih ne osjetim, kad me tvoj zagrljaj i usne ne uspavaju samo se jezom zagrnem i izludim.
Ne želim da se taj osjećaj ikada dogodi. Ne dozvolimo da ovo savršenstvo nestane, da nam se tek tako uzalud potroše ove prekasne , savršeno neobješnjivo strasne i romantične godine žudnje u nama.
Voli me i ne puštaj, iste trikove, istu strast i poljubce nezasitno ponavljaj, samo tako sve imao smisao, samo tako nam se snaga za dalje obnavlja i sve kroz život kao igra kroz sreću i osmijeh zadovoljstva odvija. Nisu nam važne milionske sume, skupa vozila, jahte il kuća sa sijaset samotnih praznih soba.
Volim kada me tvoje usne mirisnim doručkom probude, kada tvoj mio glas kao serenada na duši mi zasvira,
*Diži se jube, stigla sam, gladna sam tvojih usana , uzmi me kako ti znaš i kako me osjećaš *
Kao da svakog trena te iste iskrene potpune, prepune riječi savršene magične ljubavi odjekuju.
I po nekad ako nas zasiti, kao da se ljubav malo umiri, ljubi me kroz neponovljive slike savršenog sjećanja. Neka u tvojim očima budem stalno maza proždrljivih gutljaja.Jer dovoljno je da se samo muvicu naše usne dodirnu, sve ostalo neka spontanoj vatri prepuste, jer one znaju kako da jedna drugu potpiruju, plamenovima se igraju, a mi po tko zna koji put presretni što se opet i opet po tko zna koji put savršeno, požudno, strastveno nezasitni jedno gdruoga volimo.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 03.02.2014 u 07:33 minuta
PREKO PRAGA
Preko praga ću te
s pjesmom prenijeti
a vjerojatno plakati.
Neću biti svjestan
Dal nam se to
stvarno događa
Dal se to sudbina
Podlo poigrava.
Preko praga ću te
s pjesmom prenijeti
koliko god puta zaželiš,
u kakvim god pozama
ljubavi zamisliš.
Da me ukrkiš,
da me zagrliš
stiskajuć vriskom
neobuzdano i poljubiš.
Sa usnama na usnama
sa stihovima i riječima,
sa šljokicama na obrazu,
sa laticama cvijeća po stazama
kuda tvoj korak bude šetao.
Svakim ulaskom
u naš dom
budem te
kao prvog dana
strasno prenosio.
Da bih te opet
i uvijek
nezasitno
grlio
i ljubio.
Kako nam je
samo malo
slatkih riječi
iz dubine duše
sasvim dovoljno.
Da bi
preko svih smetova
bosonogi krenuli
preko trnja
sa veseljem gazili.
Vojim te muvice
Godinama neka
Za tobom ove riječi
Sjećanjem bockaju
Svakog trena podsjećaju
Da ću te sa osmjehom čekati.
Al ću te napokon
Nakon stoljeća
Preko praga
naše ljubavi,
Sigurno prenositi.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 02.02.2014 u o4:42 minuta
Valjda od dugog čekanja
Kad su mu o njoj, savršenoj pričali
Nekako interesantno nije zvučala.
Nekako prvog vikenda uskrsa pristigla.
Proljeće se uvelike nakočoperilo i prošaralo.
Od snjegova po koja lokva ispod preostala.
Južni vjetrovi još od veljače paletom šaraju.
Pamoramu svakodnevno zelenilom izražavaju.
Lik joj se nekako sve češće pojavljuje, najavljuje.
Behari cvjetni kroz kose garave, čuperke kovrdžaju.
Savršeno uz njen osmjeh zaljubljenost dočaravaju.
A on paletu stihova svakodnevno zaljubljen iscrtava.
Svakim trenom mu se na grudi požudnošću naslanja.
I tako oboje, u svom svijetu nade i požudnog čekanja
Izjavljuju prevelike riječi buncanja, valjda od dugog čekanja.
Zveči im nemir u grudima, ritam afrički tajnu strasti dogrijava.
Pučina nepregledne ljubav ispred njih se poravnila
Život novi ispred sebe im položila, neka krenu… vrijeme je.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno 01.02.2014 u 14 :45 minuta
Vrhom usana želi da mi boravi.
Uranjam u noći slatkih skrivanja
Pouzdano siguran, ljubav mi dolazi.
Vrhom usana želi da mi boravi.
Tako je prošli put sve začarala.
I svaki put tragovima se najavi
Visinama kroz oblake se obruši
Na krilima južnih vjetrova završi
A burom je onako uzavrelu namamim.
Zatim se ušutkaju sve papige
Da ne otkriju ljubavne tragove.
jer ako se one raspričaju
tko zna što sve na kraju ispadne.
A nas dvoje kao uvijek, nadahnuti
Zaronjeni nezasitnim golim strastima
Prekrajamo granice savršenih dodira.
Kome koja usna pripada, igre bez granica.
Jeka uzdaha se tišinom savršeno razlaže.
Napast požude niti trunke ne popušta
Snage naša nadanja savršeno nadilaze.
Da bi se tišinom slast niz leđa sasušila.
Okupani slašću, osmijehom žuborimo.
Nakane dugog čekanja eto ispraznili.
Vala i nismo se nešto patili, totalno uživali.
I onda tako otmjeni u zagrljaju usnuli..
Nije svatko naše sreće da im se kazaljke poklope.
Da se sve tajnovito čekanje napokon razotkrije.
I onda poslije toga tako tečno nižem stihove.
Dok mi njene usne još u plamenu spržene govore.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.02.2014 u 06:27 minuta
Pukao bih kad te nebih imao
Pukao bih,
kad te nebih
nikako imao.
Kad ti se ne bih
barem na ovaj način
pregladnio javio.
Da te muvicu osjetim,
da nas jeza podrhtava
da sve u nama se
još više drhtajima odigrava.
Da nam ljubav
neprocjenjiva
srca popunjava
to je neobuzdana
strastvena
požudna istina.
Volim te…
i nezasitno obožavam.
Svakoj zvijezdi
na nebu objašnjavam
ako te ugleda,
da ti zablješti
svu ljubav iz oka mi
u tvoje da premjesti.
I kud god da kreneš
svi će se čuditi,
čarobnom osmjehu
u tvojim očima.
Što ti ga iskrena ljubav
Iz srca ponosno udijelila.
Vojim te,ne zaboravi,
u srcu vječno ostani
I tamo požudno boravi.
Toni Ljubiša Božić, bugojno,01.02.2014 u 04:14 minuta
Neka se priprema, da postane moja sudbina
Probuđen kao vitez ispred kapije sačekujem.
Stražu za princezu nemira vjerno odrađujem.
Samo što nije ustala, jutarnju šetnju odradila.
Onda budemo zajedno, osmjehe razmjenjivali.
Jedno drugom daleko od sviju požudu otkrivali.
Poljskim cvijećem vjenac na glavu budem joj položio.
Svoju vječnu ljubav pred Bogom zauvijek izjavio.
I tako neka se priprema, da postane moja sudbina.
Tada ćemo iz sna mašte iskočiti, vrijeme zaustaviti.
Predugo žuborišmo lažljivom maštom i mislima.
Predugo jedno za drugim tajnovito žudili suzama.
A ljubav ne smjedošmo niti trunke pokazivati.
A kada se po protokolu života tišinom sve posloži.
Moja se budeš zvala, budem te gnjavio noćima.
Da naplatim prohujala čekanja, pjenu na ustima.
Zvat ćeš me svojim a ti moja prekrasna princezica.
Vrijeme je iz svih ovih snova da se napokon dignemo.
Savršenom javom dom strastvene ljubavi vodimo.
Novi svijet se bude događao, nova svitanja budu žuborila.
Jer samo sa tobom, sve ima smisao i sve je čarobno.
Pripremi se… Vrijeme je da postaneš moja sudbina.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.02.2014 u 02:11 minuta
toni"s poetry 