Dvorska carica

Toni Ljubisa Bozic,

Caen,Kan Francuska,08.08.2022

Zbog nje su mnogi na koljena olako padali

Neki  u vrelom plamenu vještica završavali

Nema koji se nisu za tom ljepotom okretali

Ali samo sretnici su je možda, izbliza vidjeli.

Njene oči zbog kojih svima koljena klecaju

Te usne vrele što mrtve olako probude

A osmijeh kome pokloni taj baš izludi

Sretnik je onaj sa njom kad jutro dočeka.

Bila zima sibirska il ljeto vrelo afričko

Samo jednom sam te usne dodirnuo

Nikada u životu ljepši san nisam sanjao

Trebalo mi je godina da bih se probudio.

A ona dvorska carica voza se po jahtama

Crno more po njenoj kosi ime dobilo

Oči zelene poput gorske divlje planine

Uzalud maštao, sanjao možda voli me.

Moj najveći problem je naivna zabluda

Drži me godinama u ogromnim lažima

Sve se nadam da sam je stvarno imao

A jadnik između snova i mašte zaglavio.

Ne smijem niti da bar slučajno pomislim

Što bi bilo da me je stvarno carica imala

I moja pozicija na dvoru Dal bi se popravila

Dal bih joj bliže se muvao i još strasti tražio

Il bi u sibirskom gulagu negdje daleko završio.

Dvorska Carica još uvijek dah svima oduzima

Ona u četvrtoj deceniji kao djevojčica izgleda

Nitko nezna koliko djece je izrodila, prikriva

Jer vječno želi da ostane mlada u našim očima.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s