Šminku ne nabacujem,lice ne zatežem
botokse ne ubacivam žene ne oponašam
Samu sreću iz očiju ti iskreno poklanjam
Voli me ovakvog kako u srcu me osjećaš.
Ako možeš ovako ogoljenog me prihvati
Kad god poželiš napij se sa izvora moje ljubavi.
Nudim ti mada možda sve to izgleda otrcano
Al i posljednju kap života sa tobom bih podijelio.
Želim da pratiš me,tvoj osmijeh da promatram
Nikad za nikad suzu u oku da ti primjećivam.
Za ruku drži me,želim da vječno pratiš me
Samo tako život ima smisla i bajka nam postaje.
Možda sam maštar i očajno bijedno lažem se
Al eto iskren sam i priznajem koliko želim te.
Mislim da i ne tražim od tebe baš nešto previše
Budi moja…samo moja …bože koliko želim te.
Ne želim da te zamišljam slike albume prelistavam
Tu uz mene trebaš život da proživiš da se ponosiš
A ne negdje daleko,suviše daleko da tiho postojiš
Da po nekad me pozoveš il godišnje pojaviš.
Kako bi život bijedno izgledao kada bi samo maštao
Kada me nebi svakodnevno požudno ljubeć pratila
Svaku večer uz mene se strasno gladno stiskala
Ono slatko kako znaš kroz ljubav mi tiho tepala.
Shvati,ne želim na slamku ljubavi da preživljavam
Usamljen u krevetu da noći samotne ispraćam
I molim te nikad nemoj vrata za sobom da zatvaraš
Ako odeš neka to samo jedan trenutak postane.
Posesivnost me kontrolira svakodnevno obuzima
Jer ako sam usamljen nekako bez tebe sam rastrgan
Duboko u sebi tugom sam pohaban,suze nezaustavljivo naviru.
Želim te svakog trena tu u mome gladnom naručju.
Direktno kroz srce u svaku poru mene ulaziš
Tko i kako može toj strasti da trena odoli.
Eto priznajem,svega si me uz sebe vezala
I posljednju kap pametu vjetrovima si rasula
Kao zaluđen pratim i užasno posesivno želim te.
Valjda mi nešto previse značiš, bože kako želim te.
Prije tebe ljubav kao riječ je bila blijeda i ne jasna
Dok se sa tobom bajka nije napokon i ostvarila.
Želim da nam život ne budu samo sjećanje i uspomene
Dok posljednjeg daha želim da volim i gladno imam te.
Nedaj bože da umreš prije mene to bi me slomilo
Mislim da bih istog trena u grog za tobom pošao.
Ni tamo ten a miru ne bih trena ostavio,toliko bih patio
Jer čemu i zašto bez tebe ljubavi živjeti,uspomene vraćati
Nakon tebe sve bi bilo …ne ne želim da pomišljam
Želim samo lijepe stvari sa tobom da proživljavam.
Budemo svaki dan za sebe potpuno sretno živjeli
Ništa na dugo ne budemo planirali o glupostima maštali.
Srca puna ljubavi budemo svakim trenom popunjavali
U svakom detalju i sitnici onako presretni uživali.
Samo ti ženo trebaš mi da iskreno ono strasno voliš me
I tako presretna da uživaš nasmješena pratiš me
Da uživaš na mojim usnama,da nam ljubav svakodnevno
bude sve gladnija ono znaš divljačka i baš posesivnija.
Ne želim trena da te zamiljam uspomene da probuđivam.
Stalno svaki moment svaki tren ima da se pratimo
Ovo poklonjenog sretničkog života da doživotno uživamo
A ne o glupim stvarima i problemima život da uništavamo.
Nemoj slučajno niakda da pomišljaš bez mene da se pokreneš
Da se na jedan dan negdje zgubiš hoćeš li da poludim
Jer bez tebe i tvoje ljubavi siromh sreće bih postao
U jarugu tuge bih se istog trena skršen i jadan uvalio.
Kao dijete vezan za tebe sam postao, ne bih te puštao.
Ne odlazi ništa bez mene ne planiraj, ljubavi ne oklijevaj
Samo ono iskreno kao prvog dana ljubi i voli me
Jer užasno posesivno trebam te…očigledno ludo volim teeeee…
Toni Ljubisa Bozic, Bugojno 30.11.2018
toni"s poetry 