Moju dušu teško ćeš osvojiti strankinjo

 

 

 

Uzalud pokušavaš slatkim riječima strankinjo, na izvore strasti me privući.

I makar tvoja flauta, srca opija, ne popuštam , ona u srcu je zavjet položila.

Samo njoj sam strast sa usna popio, pečatom duše potvrdio, da uzme me.

Moju dušu ćeš teško osvojiti, tijelo možeš danima ubjeđivati, al ona je u mislima.

 

Dovoljno sam prije griješio, opeklina na duši nosio, dok me nije preporodila.

Svaka moja misao, moralna je pouka šte se davno desila i tragovima podsjeća.

Zato strankinjo okreni se, od mene skloni se, našu ljubav teško je provaliti, razdvojiti.

Ti nisi za mene, nisam od onih što padaju na otvorene prozore, ljubav njena čuva me.

 

Bezvrijedna sva slatka obećanja su povezani red tvojih podvala, što si spremila.

Nasmijavaš srce mi uzalud, šumski cvjetovi svjedoci su vatrene nepresušne ljubavi

Bestidnica si, u tuđe gnjezdo sreće se uvaljuješ, san prekrasne ljubavi rasplinjuješ.

Uzalud, sve je uzalud , njoj je duša poklonjena, srce njenim osmjehom otkucava.

 

Suze radosnice njeno ime pominju,plamen njenih usana, snjegove proljećem otapa.

Ona je čežnja dubokih korjenja, srž požude uskipjela,nesanica mojih tumaranja.

Strepnja uzaludnih tuđih maštanja, uvaljivanja, kamen sreće na grudi mi položila.

Njeno crvenilo u licu kad osjetim, iskrenu ljubav doživim, jer vrhovima sreće poletim.

 

Strankinjo, uzalud pokušaje zabacuješ, na udice oholosti ne nasjedam,ne zagrizam.

Bludnik bih postao, povjerenje izigrao, čarobnu ljubav izgubio… a ti strankinjo vrijediš li.

Svojim putem uputi se, pusti sretnu ljubav nek putuje, tuđim bolom se ne uživa.

Drugome sreću razoriti na sebe proklestvo navući, samo da bi ovu noć sa mnom  provela.

 

Previše sam skrenuo, blažene ljubavi njene se napio, kaput skitnice duše zagubio.

Plašt njene ljubavi nagrnuo, stvarnu strast doživio, toliku sreću teško je dočarati.

Sve sam joj poklonio,al  od nje sve sam dobio, i više nego što zaslužujem, koji sretnik sam.

Postoji u srcu zakletva, krvlju istrajnom pisana,da samo njoj moja ljubav pripada. 

 

I sada strankinjo reci mi, kako sve ovo čarobno  tebi bud zašto jeftino prodati,

zbog mrvice tvoje strasti i lažljive požude iz kašike tvoje zamišljene  ljubavi.  

Vrijedi li… baš vrijedi li tako podlo, dvolično ispred nečije kapije ljubav razarati…

Uzdignute glave dalje nastavljam,tvojoj lažnoj ponudi niti ovaj ne nasjedam.

 

Ti nemaš pojma koliko sve od nje dobijam i koliko sretnik sam..ne ne razumiješ ti

Prazna si… živiš bez ljubavi jer tebi su najtežu kaznu odredili… napokon shvataš li…

Zar ne vidiš njen bljesak u mojim očima, i ona te da pripaziš  upozorava

Iskrena beskrajna ljubav na tacni se baš olako nikad za nikad ne dobija

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 28.02.2019 u 05 i 46

 

 

Do jučer bijaše ljubavni davljenik a sada joj svijetli u očima

 

 

Kažu da je kao jako šutljivu i povučenu poznaju

Nekako previše stidljiva i u sebe većinom uvučena.

Kada progovara svaka riječ na mjestu je i baš ubija.

Više priča kao zagonetke i teško da je tko razumije.

 

A kada zatreba princeza joj na ponašanju zavidi

Kada je u pravom izdanju svi se baš oduševljavaju.

Ona nije od onih da se kao kočijaš drsko ponaša

Svaki njen potez i namjera baš pravo se odmjera.

 

Kada je netko iz takta izbaci samo mu se nasmiješi

Ali nikad za nikad čekajuć osvetu mu ne oprosti.

A kao stijena gromada čvrsta je i tako se prodaje.

Al u dušu da joj možda zavire kao ledenica krhka je.

 

Dijete je bila i ostala i baš ne davno 30 je napunila

Gladna je i vapi od malena za iskrenom ljubavi

Teško srce otvara i baš teško se potpuno zaljubljuje

jer preduboka rana baš poodavno vidi se u srcu je.

 

I ako smije se da joj u oči trenutak duboko zaronite

Iznenadili bi se koliko tamo baš preteške tuge vidite.

Zlobnici su je ranili, duboke brazde u srcu joj zaorali.

I sada se tiho onako u sebi strpljivo godinama opravlja.

 

U sebi duboko nada se da bolji dani napokon dolaze

Da njen princ na konju negdje po poljima putuje

I zna da će doći tako je sigurna i baš ga očekuje.

Sve misli u sebi duboko zadržava da što manje odjekiva.

 

Od kako je dosta davno užasno na srcu teško opeklo

Povjerenje u ljude nekako kod nje je do kraja zaljuljalo.

I sada sve dok nije baš potpuno sigurna svoje osjećaje

mrvicu ne otkriva, time se od razočarenja tiho osigurava.

 

A sretnik koji jednoga dana možda naiđe, i ljubav ga uštine

Sve horizonte će da dodiruje od sreće ono luđački poskakuje

Sve u dubinama mora će tu ljubav da prikriva da je sačuva.

Jer kada shvati koliku beskrajnu strastvenu ljubav dobija

 

Ona nije pjesnik i puno riječi iz duše baš rijetko da odapinje

kad se u sebe uvuče hobi joj je bojanje  il neke vrste crtanje.

Ali jako dobro je savladala gramatiku i svaku grešku uvidi

Ali nikad svoje znanje i bistrinu ne želi zlobno da iskoristi.

 

Možda previše toga u sebi zadržava da u njoj duboko sagorjeva

Svjesna je tih nus pojava, al takva je druge ne želi da opterećiva.

I kad dubokim snom odluta između sumraka i nekog svitanja

Toliko toga u njenog glavi se vrti i nemirnim snom stresno odvija.

 

Glazba u duši prate je, zato note klasične muzike najviše vole je

U suštini kad je upoznate tako divna i beskrajno jednostavna je

Voli slobodu mišljenja i voli da druge strpljivo ako treba sasluša

Al njenu odluku i njen pravac kada odluči teško da bi promjenila.

Nekad joj pukne film uveče se u sebe i do bola napije

Jer nepravdu baš ne podnosi i užasno sve to boli je.

U ljubavi se jako jajko bolno opekla jer je vjerovala

Jer je potpuno sebe iskreno otvorila i poklonila.

 

Dok je ne upoznate kao najdivnija duboka tajna ostaje

I nema tko kad je upozna da toliko ludo ne zavooli je.

Stalno je tajna neistražena al vašoj ljubavi privržena

Kada osjeti da ljubav je iskrena najljepši cvijet se otvara.

 

I kada vas onim prodornim modrim očima promatra

Dah vam oduzima koljena vam nekako klecaju

Neki slatki nemir čudnim energijama uzbuđuju

Glavu saginjete jer tog plamena u očima se bojite.

 

Nitko je novcima ne može sekunde kupiti il imati

Al ako vam ljubav iskrenu strasnu beskrajno podari

nema što za tu ženu i njenu ljubav nebi učinili

i nema u svom životu da je zadržite nebi olako žrtvovali.

 

Al jedna sitnica može da je zaludi da je do bola oduševi.

Ako imate osmijeh što obara, ako vam je duša ne zatrovana

Ako joj iskrenu privrženu vjernu ljubav do kraja dokažete

Nikad više za nikad nećete zbog te ljubavi da se pokajete.

 

Kao uplakano dijete bez ljubavi na ulici samoće je čekala

Nebi li se ljubav njenog života napokon u njenom životu pojavila

I bila je nervozno strpljiva mada je u tu ljubav suviše sumnjala

Jer ono što su joj u srcu uradili baš do bola povjerenje razorili.

 

Kada voli kirurški do bola je precizna od vas se ne odvaja

Svaki pokret i vaš osmijeh posesivno voli da tiho promatra

Jer do posljednje kapi ovog života sa vama želi da uživa.

I od kako je njega baš ne davno upoznala totalno se promjenila

 

Neka njegova čarolija povjerenje u ljubav napokon je vratila

I sada kažu da vole se, al o tome ono suviše malo saznaje se.

Još uvijek je po malo sumnjičava rana iz sjećanja podsjeća

Al bi iskreno voljela da se opusti i sve prošlo loše da zaboravi.

 

On je čak pokušao i prsten da joj pokloni al se nešto desilo

I samo za neko privremeno vrijeme sve se to tiho odložilo.

Do jučer bijaše ljubavni davljenik a sada joj svijetli u očima

Sada izgleda tako mlađe barem najmanje desetak godina.

 

Čudno je kako uspijeva da strastvenu ljubav uspješno prikriva

Ne znaju na koga bi posumnjali, ništa neznaju i nisu ga vidjeli

A njih dvoje u velike svoj zajednički budući život planiraju

I kao zmija noge tako se od javnosti uspješno nasmijani skrivaju.

 

Ljubav u njenoj duši kao ponornica se od očiju daleko prikriva

Sretna je jer to od početka njihove veze ponosno sretno uspjeva

I plovi dalje ne ukroćena samo njegovm ljubavlju zarobljena

I dalje putuje do posljednje kapi života ne odustaje, neka im sretno je…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 27.02.2019

Siguran sam nije slučajno prispjela

 

 

Kada vam nešto tako drago ne razdvojivo postane

Kada duboko u srcu vam onaj kutak svoj pronađe

A do tada te čarolije u vama niste trunke poznavali

Do tada takva ljubav da postoji niste niti maštali.

 

Život magičan ne pojmljivo nekako divan i savršen

Svaki predmet misao plan u srcu vam je postavljen

A ta ljubav nekako bistro kao pristigla od anđela

Svaki trenutak obasjava čudnom svjetlošću u vama.

 

Dal se i vama barem jednom u prolazu okrenula

Dal vam je onaj čarobni pogled i osmijeh uputila

I mada je sa drugim se možd se za ruku vodila

Al taj moment u Vas je ne zaboravno ubacila.

 

I godine prolaze al slatki trnci često na nju podsjete

Jer ona tog momenta na tom mjestu bijaše prekrasna

Mada je u onoj gužvi ljudi samo vas trenutak promatrala

I pitate se bože koja je ovo sudbina,dal je kazna il nagrada.

 

Vjerojatno tko zna nikada je više nećete sigurno susreti

Pitanje je dal će vas i tada ona prepoznati, al pogled pamtite

I nema što ne bi ste platili sve na taj pogled i moment uložili

Trenutak ne poznate čarolije ste zaluđeni izgubljeni doživjeli.

 

Možda ste tim trenutcima i krila imali ali niste nikada shvatili

A kako bi ste se osjećali da je prišla i onaj zagrljaj poklonila

Da je medene usne na vašima tim trenutcima strasno pripojila.

I zauvijek baš zauvijek u vama pogled ostaje da predstavlja anđele.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,27.02.2019

Vidim toliko toga u tvojim očima dal ti se barem nešto slično priviđa u mojima.

 

 

 

Nadam se da se nikad za nikad nećemo trenutka razdvojiti

A to bi značilo da se baš nikada nećemo trunke svađati

A to bi značilo da je ne moguće da se možemo zamrziti

A to bi ipak značilo da ćemo se zauvijek ovako iskreno voljeti.

 

Prije tebe a dobro znaš koje rane na srcu sam zbog nje imao

I zahvaljujuć samo tebi  i divnoj iskrenoj strpljivoj tvojoj ljubavi

sada ovako luđački zaljubljen pored tebe ponosno boravim.

I svaki dan iz dubine duše pokušavam ljubavlju da ti uzvratim.

 

Plašim se da uspoređujući sa tvojom ljubavlju nekako ovo i nije dovoljno

Al vjeruj mi jeste da pokušavam ali ne znam kako da sve to pokazivam

Ili jednostavno ne znam kako što osjećam u detalje  tu ljubav pokazavati

Kako pravu riječ u pravo vrijeme odabrati da sve ove osjećaje osjetiš.

 

Da li ti drhtaj u glasu mi po nekad mrvicu iskrene ljubavi i strasti otkrije

Da li ti barem koji stih nešto duboko posesivno u srcu zrno neko posije

Ako je uspjelo da li se iz tih klica barem nešto ljubavi krišom ukazalo

Ako bi se samo jedna klica moje ljubavi primila sve bi ti srećo dokazala.

 

Kažu kada bezumna ljubav oko nas boravi tako duboko i na široko se osjeti

A Vidim toliko toga u tvojim očima dal ti se barem nešto priviđa ljubavi u mojima.

Ne mogu ti opisati koliko beskrajne nade i naravno  sreće osjetim uz tebe

Nekako svi su postignuti važni planirani životni ciljevi

dal i ti to osjetiš barem po nekad moja neopisiva bezumna ljubavi

 

Jer znaš da nekako ne znam kako ti potpuno pokazati što osjećam

Kako da moja ljubav nije niti zrno manja ili kako te doživljavam

No nadam se da sam te uvjerio i da osjećaš da srce sam ti poklonio

Jer nekako plašim se da te nekog trenutka ne bih iznenadno izgubio

 

Jer Vidim toliko toga u tvojim očima dal ti se barem nešto priviđa ljubavi u mojima.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 26.02.2019

Ako imate sreće pa vas nije važno u kojim godinama sustigne…Neka vas ne brine

 

 

Niti sam on nije siguran koliko je za nju napisao stihova

Tko zna koliko je nacrtao portreta  njenih savršenih usana.

Tu ljubav te osjećaje jako teško je u stihove il crteže svrstati

Takvu posesivnu vječno gladnu međusobnu ljubav opisati.

 

Kako opisati nevidljive niti što svakim trenom vrelinom obavijaju

Kada se duša i srce magičnom energijom konstantno popunjavaju.

Kada se tim momentima neobjašnjivo potpuno i sretno čovjek osjeća

I kada je bukvalno cijelo vrijeme jedna, samo jedna ona je u očima.

 

A sve do jučer toliko toga se pretražilo i može se reći dosta proživjelo

I da niti blizu, al ono baš niti blizu do takve strasti nikad se nije dospjelo.

U čemu je caka, gdje su se skrivali do sada ti tajni strastveni izvori.

Kada se ne može dovoljno izreći il opisati koliko u nama ljubavi boravi.

 

Kad bi se ova naša ljubav vagala čitavu galaksiju bi garant prevagnula

Il kad bi boju ove sreće niz rijeku pustili sva mora bi više nego obojili.

Jesen nemože toliko boja da napravi koliko u jednom poljupcu se doživi.

A zvijezde sazvježđa kad bi se skupile teško bi sjaj u njenom oku pobijedile.

 

Ako imate sreće pa vas nije važno u kojim godinama sustigne, Neka vas ne brine

Sa razlogom je kasnila,ljubav u vama je tek tada tog trena napokon sazrila.

Prava zrela ljubav nije kad je dižeš u oblake, kada ti pamet divljački zaludi

Ona sve to u jedno kada dođe vrijeme najljepšim bojama strasti i vjernosti oboji.

 

Zagrljaji vam neprestano ne dostaju, oči za njenim gladno posesivno lutaju

Ona vam je zvijezda vodilja,nije niti čudo što se svo vrijeme za njom preotima

I još kada u krilo sklupča se, pa ono slatko usnije kako čovječek da ne voli je

Kako da joj neizmjernom ljubavlju uzvraća i koliko voli je neprestano dokaziva.

 

I ne daj bože u praznu stranu krveta okupani suzama ridajuć da nikada gledate

I do kraja mizernog života se kajete, što je niste više voljeli i cijenili ljubav pružali

Ili da je uvijek imate u mislima da vam stanuje bukvalno u posesivnim snovima

I kada gledate rijeke, planine il plovite beskrajnim morima ona blješti Vam u očima.

 

Kada joj glas korak osmijeh obožavate u njenom poljupcu luđački uživate

E onda budite sretni da ste ženu života pronašli i sve što ste čekali napokon doživjeli.

Sada vam samo da uživate i do bola da volite, eto ta slatka obaveza preostaje

Jer zapamtite ona vaša sreća i zvijezda vodilja od tada od tog trenutka je.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,26.02.2019

 

Smisao ljubavi nikada nisam pronašao..sve dok…

snowing

 

Toliko puta od drugih priče o ljubavi sam preslušavao

Svaku njihovu izgovorenu riječ prosto kao gladan gutao

Ali nikada, ono baš nikada smisao ljubavi nisam pronašao

Sve dok,ona,medenih usana i čupava u život nije uskočila.

 

A što dalje pričati kada vam jednostavno ne mogu objasniti

Što se to u vama tim trenutcima neopisivo čarobno događa

Vi jednostavno više niste ista ono narogušena ters osoba.

I svi bukvalno promjenu primjećuju al razlog toga ne znaju.

 

Oprostite, žurim, nemam uzalud vremena da ga razbacivam

Daleko veći razlog imam da požurim ljubav života dočikam.

Vlak samo što nije stigao, negdje oko Toronta izgleda zaglavio

Nema razloga za paniku.u zraku vjetrovi javljaju ona dolazi.

 

Ovo između nas što se nenadno desilo ono baš nisamo planirali

Ovakvu strast i požudu niti u snovima nismo trunke zamišljali.

Magična povezanost tako slatko između nas se gladno provlači

I svaki mogući moment il pažnju od bilo čega u trenutku odvlači.

 

Široke ruke i gladno ove novoprobuđene emocije smo prihvatili

Pa posesivno  uživamo kao da smo ih prije neki sat tek otkrili.

Tu nema kraja ta se glad nije ono trunke zasitila čak što više

Sve gora i gora posesivnija bezobzirnija i neukrotivija postala.

 

Evo je dolazi, kroz prozor osmijeh vidim joj, nemože se sakriti

E tek  sa njom ženom života ljubav sam uspio napokon spoznati

A vi razumijem vas zašto su za vas ovo samo bajke i maštanje

Čeka vas niste niti svjesni dugogodišnje ljubavi života čekanje.

 

Pogledajte svaki čuperak na njenoj glavi divljački strasno voli me

Jer svaku večer ih nagradim usana tiho tepanje, dal shvatate.

I da je sto godina strasno ljubite, i svaki put baš svaki put volite

Opet novi izvor posesivne gladi njenih usana iznenadno nađete.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 26.05.2019

Ispred ogledala stani i uživaj

 

 

Večera spremljena, svijeće i Beethovenova tišina nas ispraća

Kamin se rasplamsao još veću vatru u nama tiho potpalio

Boce crnog vino nekad tu bijaše postojale ali prazne ostale

Oči od strasti krvave,noćas želim da imam te,osjećam kako želiš me

 

I sada kada čitaš ovo pismo ljubavi pokušaj uživaj i zamišljaj

Nemoj svim nagonima strasti da odoljevaš,noćas ljubav slavimo

Reci mi dal istu vatru isti plamen osjećaš i ti,jer ja ću poludjeti

Ako se ovog trena ne budemo napokon noćas strastveno imali.

 

Želim za ruku do spavaće da nježno vodim te, samo uživaj i prati me

Onako brdo svijeća sam kao svjedoke upalio, sjene se poigravaju

Da posvjedoče koliko si mi daleko najljepša, uzalud nade drugima

I takvu kakva jesi a meni savršena baš i zato divlje obožavam

 

I kada te budem skoro golu ispred ogledala ljubio i tiho šaptao

Ti sve promatraj, u poljupcima strasti pokušaj da potpuno uživaš

Sve što ti budem radio budem ti strasti i požude vatru potpirivao

Ovu noć napokon želim priznati da sretnik sam što te mogu voljeti.

 

Na tebi providna majica divlju strast u meni ne zaustavljivo pobuđiva

Kleknem,onako već vlažne su ti gaćice dok nježno strasno ljubim je.

Osjećam kako ovu noć požudno gladno mene željna si…dopusti mi

Želim koliko volim te, koliko trebaš mi ovom igrom napokon dokazati

 

I onda iz tog čučnja lagano se podižem,pod majicu lopovski podvlačim

 

Ovu i sve buduće naše noći želim sretnom da te učinim

Jer ti meni kao najljepša toliko toga divnog izazivaš

Nadam se da i ti ćeš da uživaš i ovu strast mi uzvraćaš

 

Pupak sam ubijedio i olako na moju stranu je prešao

I dok dalje ljubim te nježno i strasno  prema grudima

Ruke iza leđa položaj zauzimaju guzu stišću ti i opkoljavaju

Glavu stišćeš mi,a svoju podižeš, pali me jer strasno uzdišeš.

 

Obožavam da te grudi zagrlim stisnem pa slasno poljubim

I kada za guzu stisnem te shvatiš koliko posesivno želim te.

A kad ti majicu budem dizao bradavice budem izazivao,spremi se.

Niti sam kao ni ti ne znam koliko budem sve ovo kontrolirao

 

Al ne miči,u tom položaju što duže uspaljena drhteći ostani

Tim trenutcima put ka tvojim usnama polako tiho otkrivam

Bradavice vrište mi na usnama,vulkana signale osjećam

Ova noć se bude jako jako dugo i ne zaboravno pamtila

 

Drhtiš, sve više drhtiš i osjećam kako savršeno požudno uživaš

I baš sve što divlje gladno radim ti drage volje slatko prihvataš

Nekako sve jače i žešće tijelo stišćem ti, želeć da budem u tebi

Al usporavam,pedalj po pedalj strasti do vrhunca želje ti izazivam

 

Ako neko dugme možda preostane,lagano ima da ih otkopčavam

Da ti strastvenu vatru još više potpaljivam da opako uzdišeš i želiš me….

Ako se ruka dole spusti i kao lopov zavuče shvatit ćeš… na glas vrištat ćeš

Neće ti više niti sekunde trebati divlje ćeš planuti.moraš tog trena me imati

 

Al neću da mičeš se, niti trenutka da legneš nemoj da slučajno pomišljaš

Hoću dok ljubim te da vidiš koliko volim te i strasno dok treseš se uživaš.

Za mene si najslađa najljepše i najbolja i druge neke baš i ne trebam

A drugi jadnici ako im trebaju neka noćima uzalud bolno usamljeni  lutaju.

 

I napokon kada te na postelju gladno posesivno uspaljen polegnem

Pa ti čuperke  stalno izazivam dok ti se vratu poljupcima približavam

Poljubac sočan dugi strastveni ovu noć kao dokaz će sve da zapečati

Osjećam… vrištiš koliko me želiš u sebi, moram ti napokon sve dopustiti.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,25.02.2019

 

Što treba da se zavaravam i pustim maštama ubijeđivam

 

 

Dok te more ljubomorno jutrima na terasi promatra

Ja u dubokim snjegovima onako jadan te zamišljam

Nekako kao svijetlost u daljini mi se bolno priviđaš

I svaki mogući trenutak slatko žudnjom mi oduzimaš.

 

Do kada više treba ovako samo snovima i maštom

Da se iz dana u dan beskrajno zabludom zavaravam

I svaki put komadić srca bolno jer fališ mi otkidam

A tako željan te dok dijele nas odvratne grozne godine.

 

Što treba da se zavaravam i pustim maštama ubijeđivam

Da moja si da čekaš me a usne zaboravile dal su ljubile te.

I kao da mi se sve to nekako priviđa da smo nešto imali

Da smo jedno drugom toliko toga opet i opet lažnog obećali.

 

I što više puta albume otvaram slikama našim se podsjećam

Nekako u pomoć te prizivam,gorim, shvati za tobom izgaram.

Niti sam ne znam što i kako više na koliko načina pokušavam

Da te opet ispred sebe ugledam i nikad za nikad više ne puštam.

 

Jer ovako samotno grozno prazno je i do bola baš sumorno

Kad jedno drugo zbog proklete daljine ne možemo da imamo

A mladost mada različita iste želje vjetrovima prosljeđuje

I srce lažnim nadama ubjeđuje da bolji dani nam dolaze.

 

Ne znam shvataš li dal bez tebe živ sam il dal uopće postojim

A srce usamljeno umorno toliko tuge bi u trenu prosulo

Da pokaže koliko fališ  i ono  koliko iskreno treba te

A tebe gladno baš nikada sasvim dovoljno kad bi te ljubilo.

 

Kažu da budemo strpljivi,pravu ljubav trebamo gajiti i čuvati

Ona će na pravo mjesto kada sve sazrije da odjednom pojavi se.

A mi smo koliko barem ja znam odavno baš zaglibili i zavoljeli

Da bi ovoliko godina razdvojeni bez suza jedva još pretrpili.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,25.02.2019

 

 

Sreća pa ne znaju duboko u oči da nam zavire

iznad grada

 

Nemaš pojma kako bi dušmani  oko nas voljeli

Kada bi o našoj tajnoj vezi barem mrvu saznali

Sve se okolo raspituju neku tajnu da saznaju

Neznaju uopće što se između nas tamo dešava.

 

Mi se pravimo da smo baš samo super frendovi

Da između nas nevjerojatno povjerenje postoji

Da jedno drugo kroz život guramo i pazimo

I da o ljubavi nekoj trena ne razmišljamo.

 

A sreća pa u naše snove ne mogu da zavire

Bio bi urnebes samo jedan san da se otkrije

Nikad nas nisu vidjeli da se za ruke vodimo

Nikad  nigdje nitko da se ljubimo nije nas video.

 

Sreća pa ne znaju duboko u oči da nam zavire

Jer i tamo toliko toga može da se vidi i otkrije

Suzama vješto i uspješno od dušmana skrivamo

Previše vrijedno je što u srcima ljubavi imamo.

 

Oni primjete da između nas nevjerojatan sklad postoji

Al ne vide strast i žudnju što nam srca noćima napaja

Nisu čitali sva naša pisma iz prepunog starog kofera

Jer ovakva vrsta ljubavi nikada ih nije izgleda upoznala.

 

A da jeste odmah istog trena bi sve shvatili i zašutili

Jer bi i oni od istih dušmana svoju ljubav prikrivali

Tko zna koliko života su čekali da bi je napokon dobili.

Ljubav se ukazala i samo idiot i teška budala bi je propustila

 

I zato se mi onako hladno super  prijateljski ponašamo

Pažnju na sebe pažljivo planirano niti trunke ne skrećemo

Jer ovo između nas je prirodna ljekarija, što srce oporavlja

I zato i dalje ovako na prstima da nas ne čuju hodajmo.

 

Možda će nas jedino otkriti jednog dana nestrpljivi stihovi

Al evo se zaklinjem da se tvoje ime tamo ne smije da pojavi.

Ili ako se već odlučimo pa im jednog dana prsten pokažemo

I onako nasmiješeni dalje kroz život sretno zaljubljeni  nastavimo.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,25.02.2019

 

 

 

Samo eto dozvoli mi da putujem u tebi

love forever

 

Ljubavi daj napokon sada opusti se

Prepusti se eto da tajno pratim te

Kao čuperak kraj uha što nervira

Kao konac majice što bocka na leđima.

 

Brinut ću stalno da se ne nerviraš

Nikad usamljene noći nećeš imati

Po usnama ću posesivno tiho briditi

A snove posebno ima da ti obilazim.

 

Tuga će u srcu ti biti vjeruj izbrisana

Duša u nekoliko prvih sati preporođena

I kad budeš plakala sreću budeš slavila

Samo eto dozvoli mi da putujem u tebi.

 

Zima te više nikada neće vidjeti i stezati

Vrelina ljubavi ima iz tebe da stalno izbija

Blještit ćeš kao svijetionik tvog osmijeha

Što u obzoru ti srećom blještavom prelijeva.

 

Samo eto kutak u sebi odvoji negdje za mene

Jer nemaš pojma koliko želim i trebam te.

Jer i meni fali da se negdje slatko ugnjezdim

Da srce i dušu ti ljubavlju strastvenom zarazim.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,25.02.2019

 

A nije svjesna ljubavlju od prvog dana prebogati su postali

4

Bože ne mogu da vjerujem kako on bijaše naivan

Srce pa i dušu iskreno potpuno ranjivo njoj otvorio

Da bi takav lom i razočarenje u ljubav doživio

Jer osjećaje nije trenutka skrivao baš je  ludio.

 

Mozak i pamet se zamaglila strast i osjećaji ga vodali

I na kraju teško ranjen ostao jer su ga ti isti izdali.

I sebi se jadnik zakleo da nikada više tako luđački

Ne bude srce i dušu otvarao i ludo luđački ljubio.

 

Al se tu teško ono baš teško prevario i zakleo

Jer nije niti nekoliko mjeseci tako reći proteklo

Opet ga jedno savršeno divno biće saplelo.

Usnama da u ljubav vjeruje mu strasno pokazalo

 

Nitko takvu situaciju niti u mislima nije mogao da predvidi

I ono njenim usnama i poljupcu baš nije mogao da odoli.

Prije nego je ta nova ljubav krenula bijaše prepun strahova

Tko zna što sve nije protiv strahova i bolova uzimao.

 

Jednostavno da opet ne poklekne i razočara se plašio

A onda svakim danom jednostavno je vidljivo pupao

Toliko dobra promjena na njemu se baš primjećivala

Jer princeza mora mu je potpuno pamet i srce osvojila

 

I ona mu kaže samo da još se nekako što prije obogate

Time bi sve u životu nekako kako žele zaokružili,djecu imali

A nije svjesna ljubavlju od prvog dana prebogati su postali

Bez ljubavi ništa nebi draži ili smisla imalo bezvrijedno bi postalo.

 

Zbog nje bi godinama pustim pučinama usamljen uporno plivao

Jer bi ga njen lik iz daljine prizivao i vodio ne bi trena odusao.

I bože zar je moguće da poslije onolikog ljubavnog razočarnja

On ima snage hrabrosti upornosti da tako iskreno ludo voli je…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,25.02.2019

 

 

Sreća u život mi na vrijeme svratila

 

 

Samo ona je osjećala i samo ona znala je

Što mi se u grudima godinama tiho  rasipa

Što me godinama tugom neprestano davilo

Dok bi me njena blizina i po koja riječ tješila.

 

Sreća, u život mi je na vrijeme svratila

I sve one tuge niz rijeku života pustila

Na miru da me ostave jer želi da voli me

I tako osmijeh na lice strašću drži me.

 

Svakim danom iskrenu ljubav bi mi nudila

Iz pepela dizala,vjeru u ljubav tiho gradila.

I sada bez nje prazan sam tužan i ne postojim

Bilo što započnem ne uspijem ako je ne vidim.

 

Zato trebam je jer postoje prikriveni strahovi

Da se od mene jednog dana zasićena ne odvoji

No njena ljubav ne baš rječita i nema nekih stihova

Al je zato ispoljava osmijehom zagrljajem očima.

 

I čuvam je, niti majka je ovako brižno nebi pazila

Svaki njen korak iza skrivećki ovako tiho pratila

I ako nekada posrene ili se oklizne da me osjeti

I opet onako uzdignute glave kroz život da uputi.

 

Oboje smo uzajamno se tješili tuge razmjenjivali

Svu bol i razočarenja noćima strpljivo istjeravali

Da bi na ovaj nivo povezanosti napokon pristigli

U nekakvo nevidljivo presnažno stanje se povezali.

 

A vi korak pružite za nama se eto ne okrećite

Ništa nas ama baš ništa nikada ne pitajte

Samo nam šansu da na miru živimo dozvolite

A ako mislite da ljubav  vrijedi a vi nas kopirajte.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,25.02.2019

 

Javi se… skromna uporna i tajno zaljubljena duša čeka te

 

Da li si ikada barem mrvicu naslutila

Da li si onako u sebe kada se uvučeš

Pokušala malo dublje da razmišljaš

I sve ovo među nama što se događa

Nekako baš detaljnije  da analiziraš.

 

Zašto su trebale proći samotne godine

da prva javiš se i sve ovo predložiš.

A znaš i tako si sigurna da sjećaš se

Onog tebi upućenog kontakta i pogleda

 

Kada sam te bukvalno posesivno gutao

I ono požudno u sebi vrištao, moja je…

I onda kad su nam se te noći oči susrele

Oboma iste želje se proždrljivo probudile…

 

Priznajem nikad ti to nisam niti spomenio

Jer sam se iskreno plašio što bi se desilo

Kakav bih u tvojim očima možda ispao

A zadnje što ne bih volio da me zamrziš.

 

 E sada sve godine bez tebe kao da su proklete

Kao da nas je netko planirano na duže kaznio

Da bi se u nama taj nagon približavanja probudio

Toliko strast i požuda htjela, no kukavica nije smijela.

 

I kad se činilo da se to nešto zagubilo i utišalo

Previše vremena je proteklo da se nije dotaklo

A da te onda nisam zagrlio i mrvicu dotakao

Tu noć ne bih više izdržao možda bih pukao.

 

I sada ti jako dobro znaš da te na daljinu osjetim

Kad te neka depresija savlada i do bola si nervozna

Da uvijek na mene možeš računati, uvijek ću čekati

Da javiš se i pomoć zatražiš, jer u meni povjerenje osjetiš.

 

Znaš gdje se nalazim da svaki tvoj strah i neku brigu

Zajedno sa tobom proživljavam i uporno prolazim.

I kada se javiš i pitaš me dal mi je nešto možda potrebno

Kako sam tebe susreo vjeruj sve želje sam time ispunio

Od tebe ne mislim da odustanem sve veze ću da upregnem

A ti kada se sabereš i kada tvrdo tlo ispod sebe dodirneš.

Javi se skromna uporna i tajno zaljubljena duša čeka te

Na starom mjestu onako uvučen u sebe nadajuć čeka te.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 24.02.2019

 

Vidim te tražiš me hodaš bosonoga pašnjacima nadanja

bos 3

 

Ruke strasnih želja tvojom daljinom čvrsto svezane

Koliko patim i koliko posesivno ovog trena želim te.

Kao da su me vosok zablude prelili,u očima zaledili

Vidim te tako blisko osćjeam al usne ti ne dodirivam.

 

Ubi ohola i do bola lažljiva sjeta trenutka ne propušta

Obroncima vrelih usana bridi danima nikako ne napušta

Dal ti uopće postojiš  tako čedna i nekako ono baš nestvarna

A da te nisam ljubio u zagrljaju imao teško da bih vjerovao.

 

Zato izvireš i provlačiš se neprestano kroz posesivno stihove

i tako ne planirano otkrivam koliko užasno fališ mi i trebam te.

Niti sam ne znam što si na tim usnama uzgajala pa me sludila

Onim tvojim okovima slatko zarobljen nikad sam i napušten.

 

To nisu neke zablude il neke razočaravajuće lažne spoznaje

I kad se stakla zamagle tvoj lik se na njima nekako pojavi.

I tako čini mi lik ti se ukazuje a ti ne dodirljiva i ne uhvatljiva

Dok ja zabezeknut zablokirao na obrisima lažnog  ogledala.

 

Mene si vječna djevojčica propupala tek si djevojka postala

Srcu mome si odabrana i meni te nedaju morat će da te prognaju.

I čujem dok me prizivaš, zaklinješ da samo moja zrela ljubav si.

Da bez mene tvoj život ubogi prazan će i tako bolan ostati.

 

 

 

Vidim te tražiš me hodaš bosonoga pašnjacima nadanja

Misliš da će te zemlja i zrak sa prepunom nadom povezati

I da ćeš naš skorašnji suret sigurno tamo vidjeti, daj bože

Daj bože da u pravi su i prati srce što i kako samo ti osjećaš.

 

A ja samo mogu da raspirim stihova ove luđačke vjetrove

Da te koja riječ što dublje dotakne, da iskrenu ljubav osjetiš

Jer armada ovih stihova frontalno je ka tebi odvažno krenula

Da odagna te od samotnih hladnih dodira otegnutog čekanja.

 

A ti na grani samoće drži se,stiže uskoro mojih usana proljeće

Sve će da procvjeta i da te napokon zagrljajem strasti umiri

I nikada više tvoja krošnja neće jesen il zimu tako da doživi.

Volim te ljubavi,dok ovo izgovaram suze uzdasima ispraćam.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 24.02.2018

 

I zato posljednjih godina uporno skriveno vježbam laganje

 

 

Ona je prelijepa neopisivo izazovno ono baš mlada i čarobna

Od nje se ne može sakriti niti jedna laž ili pogotovo neka istina

I zato posljednjih godina uporno skriveno vježbam laganje

Pišuć požudne i strasne romantične  možda preduge stihove.

 

I onda kažem da bih joj draga srca kada dođe vrijeme priznao

Što sam u grudima predugo vremena jedva tajio, skoro pa gušio

Al plašim se ne znam kako bi to sve shvatila da se nebi uvrijedila

I dal bi me u laži ili iskrenom priznanju uhvatila, ostaje pitanje

 

Pa bi me tko zna možda i nekako slatko il grubo zbog svega optuzila

Da je to tako jasno i vidljivo od početka smiješno kod mene osjećala

A onda možda je ipak bolje da sve isto kako jeste dp daljnjeg ostane

I da to što me tišti nikada ne priznam i da se nikada bar za sada ne otkrije.

 

Jer u stvari ona je vještica sve oko nje što se dešava jasno i brzo osjeća

I nju preteško da možete lagati, brzo će vas sa sigurnošću prokužiti

Dovoljno je da vas u oči pogleda i sama laž il istina se olako otkriva.

Samo rijetke one pozitivne vještice sa smješkom uvijek dođu do istine.

 

I ma koliko se godina trudio,planove smišljao da to nekako čarobno ispadne

Ona nasmije se i kaže kako tebe čovjek olako prokuži i sve planove otkrije

E onda mi dođe da poludim jer ono se baš svojstveno do detalja potrudim

Da joj silnu ljubav koju gajim prema njoj iz dubina srca beskrajno poklonim.

 

A ona rekli bi totalno hladna ništa na to ne reagira da to nju baš i ne dodiriva

Al jedino ja znam jedino jer tako sa sigurnošću osjećam da kada me pogleda

Kada mi usnama na usne onu vatru dugo čuvanu olako slatko probudi

Nisu mi nikakvi dokazi il svjedoci potrebni jer ona srce čisto biserno uvjeri

 

A da sam je upoznao mozda prije desetak  godina sumnjam da bi se između nas

neka energija se možda probudila pa nas možda vremenom i strašću zapalila

Nego sada kad sam se bukvalno smirio sve ludorije mladosti odavno zaboravio

I takav kakav sam sad odgovaram jer da odlazim sa strane niti nee pomišljam.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 23.02.2019

Zašto bih sve skrivao

 

 

Zašto bih ovo sreće što imamo od nekoga skrivao

niti jedan trenutak sa tobom ne bih prešutio.

Našu intimu bih naravno kao zmija noge skrivao

Al da volim i obožavam sa ponosom bih se šepurio.

 

Mogu oni podlaci bilo što da lažu il o tebi pričaju

Ljubav koju gajim prema tebi ne mogu da zatruju.

Zašto bih skrivao da sam u tvojoj kosi prespavao

Da sam ti čupercima tepao,usne strašću ubjeđivao.

 

Zašto bih se nečega najljepšeg na svijetu trenutka stidio

Voljeti nekoga iz dubine duše bog je eto čisto nagradio.

Ne želim to stanje srca i duše kad volim da možda prikrivam

Jer slatki ponos u grudima svaki trenutak olako preotima.

 

Zašto bih skrivao da sam te stalno posesivno želio i sanjao

Zašto bih od ove čarolije odustao jer to drugima ne odgovara.

Ova ljubav u grudima bez izgovorene riječi sve objašnjava.

Zašto bih skrivao da sam stihove u tajnosti tebi posvećivao.

 

I sada kada s ponosom otvorena srca baš rado priznajem

da za tim usnama i posesivno gladnim tijelom bolujem

zašto bih tu strastvenu glad skrivao bože ja sam te zavolio.

Pa sam te klečeći uplakan onog jutra sunčanog zaprosio.

 

Zašto bih od sada ikada više bez tebe duge noći dočikao

Samo za jednu osobu kuhao kolače i voćne salate pravio.

Zašto bih taj ponos i sreću od siromaha ljubavi skrivao

Svima na glass sam priznao, volim te u užasno trebaš mi

 

A vi ljubomorni i zavidni možete podle laži i priče širiti

Al ovoj nepokolebljivoj ljubavi nemožete  trunke nauditi

jer vi niste svjesni kada se srodna duša napokon pronađe

koje čarolije u srcu i duši se dogode i čovjek naprasno poludi.

 

Hoda kao pijan ulicama vrišti noću uspavanim parkovima

Ponovo na glas vrišti i dere se koliko posesivno divlje voli je.

Piše joj duga pisma po nekad sklepa i romantične stihove

Da što više ponosno pokaže i dokaže koliko beskonačno  voli je.

 

Dosta mu je bilo skrivanja tajni i na mrvice gladne ljubavi

želi da uz njega je i doživotno da sretna zaljubljena boravi

Kažite zašto bi zašto bi još koju godinu čekao dal bi izdržao

Jednostavno do granice strpljenja je došao pa je zaprosio….

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,23.02.2019

 

 

 

Da si moja bila bi….

 

 

Blago onom čija postaneš,koga vječno odabereš

Čije usne budeš strasno ljubila pa ljubavlju opijala

A on ako je pametan koliko ga je sreća poslužila

Ima oko tebe svake sekunde da slatko obigrava.

 

Nije da treba jadni rob il da beskičmenjak postane

Al svakog dana na dlanu da može usne da ti dodirne

Bože koji sretnik je taj postao da li je to ikada shvatio.

Kojem bogu ili svecu se taj sretnik da mi je znati molio.

 

Kad bi meni samo jednu jedinu šansicu slučajno pružila

I kad bi ljubav strasnu iz moje duše na trenutak osjetila

Mislim ma siguran sam da bi njega istog trena zaboravila

I u moje posesivno naručje zasjela i do kraja života uživala.

 

Kod mene sve bi zajedno radili nebi poslove nikada  dijelili

Bila bi princeza koja vodi kuću i djecu što sretna odrastaju

Što najbolju majku i oca na svijetu beskrajno sa puno ljubavi imaju

I što iz prve ruke uče što je ljubav iskrena i kako se uživa…

 

Svu kuću i financije bih ti široke ruke do kraja prepustio

Nikad za nikad nebi pio kockao ili nedaj bože te prevario

Svaki dan bih trčeći sa posla zaljubljen kući se vraćao

Da te poljubim zagrlim što opet vidim te al bih uživao.

 

Da si moja bila bi srcu najbliža i najdraža amajlija

Zbog tebe se svaka slobodna sekunda gladno preotima

Želeć da si što bliže uz mene na ovim presahnulim usnama

Jednom u sto života sudbina mi možda ovom ljubavlju nagradila

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,23.02.2019

 

 

Kako čovjek nevidljivost može opisati

 

Biti ludo zaljubljen i ostati na zemlji , jako je zanimljivo

ali na žalost jako teško sa znanstvene strane objasnivo.

Jer ono njih dvoje vidi i čarobno osjeća nešto je što donosi

Samo njihova tko zna i odakle nikad viđena daleka galaksija.

 

To je nešto što obični smrtnici trunke ne vide i ne mogu doživjeti

Jer te zrake  su ne vidljive i jednostavno im srca i dušu mimoilaze.

A do guše zaljubljeni na neki način nagradu života su zaradili,osvojili

Jer su takve kemijske procese u sebi usnama i tijelima razmijenili .

 

Nema te znanosti koja bi to osjetila a kamo li trunke dokazala

Bukvalno preveliko a ipak nemjerljivo kad bi  zaljubljene pitalo

Zato zaljubljene kao čudake promatraju jer vrisak sreće ne razumiju.

Što bi rekli na granu slatke ludosti su igrom sudbine eto zapeli.

 

I sva ta čarobna energija drugim jadnicima je ne razumljiva

Taj ritam nikada niti blizu nisu na žalost  osjetili u grudima.

Oni ne znaju da i u sred zime u sred sibira ružini pupoljci cvataju

I na neki način su kažnjeni jer tu viziju nemaju i ne osjećaju.

 

Teleskopi zaljubljenih na svojstven i poseban način funkcioniraju

Ono što se ne vidi i ne osjeća olako ka njihovim srcima primaju

A drugi kukavci to samo kao tišinu i prazninu vide i ne osjećaju

E zato jednostavno to što ne vide i ne čuju ne mogu da razumiju.

 

 

I kada zaljubljeni plaču to na čaroban način slatko doživljavaju

Oni svoje staze sreće imaju i rijetko ih baš rijetko napuštaju.

Kada ih gledate drugačijim nepoznatim jezikom se razumijevaju

A da niti jednu jedinu riječ godinama ono baš ne poklanjaju.

 

Svi zaljubljeni ih prepoznaju i kažu eno ih bože kako divno vole se.

Kao da vanzemaljci su i drugačije od drugih se ponašaju i reagiraju

Drugačijim tempom života se pokreću i niti jednu sekundu života

Baš ne propuštaju, beskrajno sretno uživaju te sekundu uzalud ne bacaju.

 

Kažu zajedničku zvijezdu ljubavi su pronašli, na nju su samo trenutkom odselili

One čarobne vode samo kapljicama usne skvasili i drugačiji ne shvatljivi postali.

Konekcija među njima slatka ne umoljiva ne shvatljiva svaki sekund oduzima.

I kada ih neki zaustave i pitaju jer uzrok njihovog ponašanja i sreće ne razumiju.

 

Oni samo onaj kez nabace, jer niti oni sretnicu ne mogu i ne znaju to objasne.

A rijetki shvataju da je bljesak u njihovim očima galaktička prodorna vizija

I da svi trenutci sreće iz njihovih srca direktno u dušu obiljem slatko prolaze

Tko nije zaljubljen i srodnu dušu nije našao ne može da doživi a kamo li da razumije.

 

I zato kada ih vidite na miru ih pustite ljubav se ne može naučiti glumiti il kopirati

Jer u sebi ili to imate ili ste jednostavno nesretnici i tu žeru u sebi iskricu nemate.

Kada zaljubljene duše na neko vrijeme po nekad razdvoje, među njima isto ostaje

Čarobna energija ti savršeni osjećaji ne tupe i ne gube se e to ih od sviju razlikuje.

 

 

Da su na drugim planetama se strefili opet bi svakog trenutka drugu stranu osjetili

Svaka bol il sreća istog trena se mislima prenosi njihovi atomi se nerazumljivo povezali.

Zato su zaljubljeni savršeni slikari u portretu svaku boru il njenu misao bi oslikali

Na usnama bi se strast i požuda tako jasno vidjela a nebi se riječima opisala.

 

 

 

Čak i glazba il muzika koju oni slušaju  toj praznoj masi je ne razumljiva

I zato njima ne pripadaju jer i tu se ne razumiju i u svemu odvajaju.

Njihove kazaljke života na čudan način se okreću i nekako ponašaju

Vrijeme pored njih magično prolazi jer se život potpuno čarobno doživi.

 

Oni ne znaju da miruju drugim mlječnim stazama nekako putuju

Iza njih ne ostaju vidljive zvijezde repatice oni ne ostavljaju tragove

Oni sretnici su jer su rijetku dobili šansu da se zaljube i eto prožive.

Zato se bude stihovi romani i portreti kod umjetnička djela nastaju

 

Oni inspiraciju muzu za svoja djela svakog trena u očima i duši  imaju

I od toga trenutka ne odustaju jer na svoj način opijeni zaluđeni uživaju.

A opet zaljubljeni se čude drugima koji to ne osjećaju pa ih sažaljevaju

Jer su to prazne ispijene face sve im smeta i nekako su uvijek svađaju.

 

Razumljivo jer nikad nisu to barem trenutak doživjeli nisu se iskonski zaljubili

I ta čarolija se nikada ali baš nikada ono baš slučajno nikome ne događa

Zvijezde je u pravo vrijeme i na pravo mjesto posložila ne objašnjiva energija.

I to njihovo magično sazvježđe svojim stazama se provlači i tu čaroliju probudi.

 

I kada bi zaljubljene pitali na kojim koordinatama se nalaze gdje su parkirali

Samo bi se začuđeno nasmijali jer teško da bi im objasnili il nekako uspjeli.

Taj osmijeh na njihovim licima to blještavilo u očima jednostavo oživi

Tijelo i dušu nekom čarolijom zarazi a ritam u srcu  slatkom jezom poprati.

 

Kao što ptice duboko u sebi ugravirano imaju da na drugi kontinet bez mapa putuju

Na tom letu ljubav života upoznaju i nikada se do kraja života ne odvajaju.

Na tom letu  srodnu dušu susretnu i zavole i ne mogu nikad više da ih razdvoje.

 E tko ko nije volio ne može da shvati niti mrvicu da razumije jer na žalost prazan je

 

Jer kada bi upotrijebili svu moguću opremu i da naprave srca i duše nalaze

Sva oprema bi im jednostavno izgorila jer tu energiju kolika je nebi primila.

A njih dvoje od toga žive i hrane se, kroz život berskrajno vodi ih jer vole se.

A na žalost teško je shvatljivo i baš sve to ne razumije se, a što ćete tako je…

 

Oni bi se stalno za ruke se držali ne zasitno posesivno ljubili, al im nezgodno

Drugima u očima čudaci otkačeni izgledaju pa tim ljubomornim smetaju.

Kada na postelju ona zalegne pogledom mu poziv uputi, on jednostavno poludi

E kažite kako da tu energiju shvatite kako čovjek nevidljivost može opisati.

 

Te energije su ne objašnjive, kada dvoje iskreno uzajamno vole se.

On može bilo koji porno nekad da pogleda, al u njemu se ništa ne događa

Al kada oči zatvori njene usne njen dodir tako blisko toplo i vrelo osjeti

Na usnama su posebni detektori koji to ono baš prvim poljupcem prepoznaju .

 

A snagu i želju za tu vječnu ljubav dobijaju jer su sa sigurnošću odlučili

Znaju kada gdje i u koje virjeme da se pojave i sa kime da život sretno prožive.

I zato njihova snaga nije upitna, presnažna je uporna i jednostavno ne raskidiva

Pustite ih na miru samo uzdahnite jer na žalost ta sreća da volite nije vas zapala.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 23.02.2019

 

 

 

 

Voli me, tepaj mi, ne mora to biti riječima radi to mislima

 

 

Ne znam divna moja kako bih te trenutcima nazvao

Ne znam kako  ove novo otkrivene osjećaje imenovao.

Odvodiš me i slatko zavlačiš po oblacima maštanja

Duša se nekako oduzme kao da od sreće zablokira.

 

Čežnja  u zabludi koprca se dok tako uz sebe želim te

Svakom susretu sa tobom makar i u mašti se ludiram

Vrijeme uopće ne pratim dane i noći ne primjećivam

Dok ti od morske pjene kovrdžava i pjenušava izazivaš.

 

Onim posesivnim gladnim pogledom me divlje prizivaš

Želiš osjećam više nego ja da posesivno me izazivaš

I  tim divljim strastvenim nagonima nekako odoljevaš

Možda u krevetu zato poduže drijemajuć slatko ostaješ.

 

Moj poljubac i gladni dodir opet i opet gladno priželjkuješ

Dok kroz otvoreni prozor miris palmi još više potpiruje

One divljačke gladne nagone strasti podlo prehranjuje

Vrištiš u sebi,zašto nisam tu jedva to možeš da prikrivaš.

 

Koji trenutak sačekaj,požudnu strast pokušaj da kontroliraš

A kada mi na usne zasjedneš nemoj više trena da gladuješ

Uzmi me koliko god poželiš jer ni ja više ne mogu da odolim

Jer ovo između nas prešlo je svih normala poznatih granice.

 

Voli me, tepaj mi, ne mora to biti riječima ,radi to mislima

Pustimo tijela neka svojim jezikom tajne slatke prizivaju

Rijetki su trenutci kada mogu ovako blisko da se imaju

Da se oni dugo čekani nemiri nakon duge suše napoje…

 

Bilo koju riječ sada da izgovorim bila bi možda previše

Ti osjetiš od tebe se nemože sakriti koliko netko voli te.

I kad oči nakon svega otvoriš u pogledu ćeš dugo da boraviš

Na usnama ćeš da bridiš do sljedeće sureta, ženo ne odoljiva.

 

I svako jutro ću onako nježnim poljupcem da gladno budim te

I da na onu našu plažu prepunu strasti za ruku opet i opet vodim te

Da se u plićaku brćkamo,ovu neutaživu glad i žeđ nekako da zavaravamo

Jer rijetko baš rijeko jedno za drugo vrijeme ono baš imamo…zar ne….

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 22.02.2019

Kad ti uskoro bude svadba i kad te budu njemu vodili

 

 

Kad ti uskoro bude svadba i kad te budu njemu vodili

Ne znam gdje ću biti al mi budu teško suze zaustavili.

Ne znam kako nisi do sada primjetila kako nisi osjetila

Da prema tebi posebne osjećaje već po duže izražavam.

 

Sjećaš li se koliko puta bi zajedno na ogradi sjedili

Sa mjesecom onako punim na plaži smijuć se pričali

Sjećaš li se da sam te po oseki gladno ne zasitno ljubio

Da bi nas plimni val iz te strasti pljuskajuć šamarajuć probudio..

 

A ti ključ ostavila onu večer da dođem ti…krišom pozvala

I taman sam pred vrata došao i ljutitog oca skoro susreo.

Maslina ispred tvojih vrata me svojim granama upozorila

Pod listove smokve hitro da otac ne primjeti  tiho gurnula.

 

Ta večer se ne zaboravlja, tad si me i tad sam te imao

Tad najduži poljubac u životu sam dobio, zar ne ,sjećaš li se.

I onda na kraju si priznala da su te njemu obećali

Mada molih te da istog trena odemo da se ukrademo.

 

Al ne, nisi htjela njima da proturječiš, novac je bio u pitanju

Jednostavno te ne prepoznajem tebe novci nikad nisu privlačili

Koliko puta si se zaklela da se nikad zbog novaca nebi udala

I što sada imaš reći…kako si sve one zakletve olako pogazila.

 

 

Kad bi samo znala kad bi ove gromade suza u očima vidjela

Možda bi ti savjest barem na trenutak proradila pa se pokajala

Al ne nisam te sreće da bi se meni nakon tog braka opet vratila

U međuvremenu ljubav prema meni bi se garant ubrzo ohladila.

 

I što onda cijeli život sa njim nesretna bi tužna provela

Po tko zna koliko puta moje bi ime možda i spomenula

A ja sebe poznajem opet bih ti oprostio opet bi te prihvatio

Jer nikad za nikad onaj  ugarak tvoje ljubavi nebi se ugasio.

 

Kad ti uskoro bude svadba i kad te budu njemu vodili

Ne znam gdje ću biti al mi budu teško suze zaustavili.

Jer srcu neću moći da objasnim, duša će skršena ridati

U meni komad po komad sve do kraja života će se kidati.

 

A ti postat će možda bogata uživat ćeš lažno u limuzinama

A nikoga kao mene rekla si nikada nisi divljački ljubila.

Eto sada uživaj, mom životu nemoj da se uzalud raspitivaš

Drži se Budve i njenih luka i lučica eto sada njemu si pripala.

 

A ja ću od tada more za cijeli život da baš zauvijek  izbjegavam

Jer srcu ne smijem teška sjećanja tako naivno da natovaram

Bolje da u Bosni ostanem, ono preostalo života da nekako istrpim

I sumnjam nakon tvoje svadbe koliko dugo ću uspjeti da poživim

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,21.02.2019

 

Svaku kap te sreće beskrajno je zaslužila koliko se žrtvovala.

 

 

 

Nekako život kao da sprint na 100 metara prolazi

Stotinke sekunde dok trepneš uzdahom nestanu

A ona na startnoj poziciji najbolje mjesto dobila

Osjećam najbolji rezultat svakako bude polučila.

 

Mada ne sumnjam i ako uspije i mene će da raduje

Svi njeni će da od sreće luduju šampionku imaju.

A ja kao trener već dugo je pripremam i osjećam

Kako diše kada u krizu upada,no znam ona je pobjeda.

 

Nakon toga beskrajna sreća vidim da čeka je

Sama svoj put je otvorila za njega se teško izborila

Sve preostale trke krož život lakše je tamo čekaju

Ne treba više da troši život i da se nekim dokazuju.

 

Ja kao trener siguran sam baš više joj  i ne trebam

Svakog trenutka ma gdje bila o njoj ću da razmišljam

Ako me zatreba zna broj i adresu gdje da me pronađe

I uvijek će i posljednji atom moje podrške da dobije.

 

Možda će čežnja da je trenutcima sjete tiho prelama

No dovoljno je jaka da  sve krize olako pregura u grudima

Možda će njoj tamo vrijeme ubogo stajati i baš se otegnuti

Ali mlada je prepuna elana i volje da kroz život nastavi.

 

Samo lijepe stvari i uspjeh kroz život trebalo bi da čeka je

Sada samo vrijeme čekanja preostaje još malo da stripi se

Da nakon ove najteže pobjede napokon krene da uživa

Predugo je razočarana kroz život tiho patila i propadala.

 

Nervoza je godinama ljuljala vjeru u snagu života gubila

Sreća, puka sreća da se javila i savjete i treninge prihvatila

I evo na kraju u finalnu trku za najbolje mjesto se probila

Svi joj fige držimo i naravno kao i ona u finalu strijepimo.

 

A kad se sagleda baš za paniku i nema nekog razloga

Sve je prije toga kroz trke smijuć se pomela i uživala

Sada je sve čista rutina ostala da bi kroz cilj profurala

I napokon zasluženo na postolje života sretna popela.

 

A kada  se bude po svijetu presretna i zaljubljena kretala

možda i svoga trenera se bude sjetila koliko je u nju vjerovao

Koliko noći zbog njene malodušnosti nije trunke prespavao

Jer je toliko strpljenja i volje i želje u njenu pobjedu je uložio.

 

Ma nema brige ona takve stvari ljudskosti nikad ne zaboravlja

Iza sebe samo tragove još veće ljudskosti duboko ostavlja

A trener ponosan i nada sve zbog njenog uspjeha radostan

Kada je u mediju presretnu ugleda  suza radosnica ga ujeda.

 

Fige joj čvrsto iz dubine duše držimo za njen uspjeh živimo

I kao da sada godinama u naprijed baš presretnu vidim je

I kažim si ona veliki trenerski moj uspijeh je i sretno zaplačem

Svaku kap te sreće beskrajno je zaslužila koliko se žrtvovala.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,20.02.2019 u 20:20 minuta

Prevelike ciljeve sebi očigledno je postavio

 

 

Dal si svjesna od kada si onomad otišla

Paučina nemira  i sjete me baš  ščepala

Niti trena mi da dišem nije podlo dozvolila.

Samo puka mašta ostala da se podlo ulagiva.

 

Očigledno za duže vrijeme nema neke šanse

Da se između nas napokon nešto i dogodi.

AL strpljiv sam,tvoja pisma uporno isčekujem

Da se opravdaš i priznaš što se tamo dešava.

 

Lik tvoj kad god te ugledam one strele odapinje

I uvijek baš uvijek u centar nemira mi pogode

I samo uzdahnem predaleko si da bih te imao

Zašto zašto sam te isuviše olako od sebe pustio.

 

Razmičem u nemirnim snovima čudne prepreke

Sve ceste nekako razrovane što vode do tebe

Čežnja razdire sve osjećaš jer i do tebe dopire

Daj barem javi se,reci priznaj što si odlučila.

 

Po tebi sva naša priča očigledno nije sazrila

Zato na distanci po nekad hladno se ponašaš

Diplomatski riječnik stalno uporno iskorištavaš

I nikad ali ono baš nikad na moje pitanje

Ono direktno kratko i jasno ne odgovaraš.

 

I pitam se,čemu ovo vodi čemu uzaludno nadanje

Kada uvijek kažeš da ništa nije  ono do tebe

Da je sudbina u mojim odlukama i mojim rukama

I se razočaran od nemoćne tuge bljutavo opijem

 

Po nekad i nešto glupo naivno i razbijem

Jer ne mogu ovog trena sve da promijenim.

A godine tutnjaju niti jednog sata ne opraštaju

Kusur života nikad nikakav nam ne vraćaju.

 

U ogledalu se pogledam i sam sebe osuđivam

Kako prevelike ciljeve sam očigledno sebi postavio

Da sam ipak barem desetak godina zakasnio

Možda bih ovog trena u tvom zagrljaju usne ispijao.

 

Zabluda svoje prste upetljava, sve klipove podmeće

Želi da vječno mlad i sretno maštajuć za tebe ostanem

Sve moje slabosti olako mi tako lako i jeftino isprovocira

A ja još uvijek predaleko od tvojih usana i tvoga dodira.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,20.02.2019

 

Život ide dalje svi imamo u džepu nove rezervne planove

 

da 

Ako misliš da bit će ti bolje sa njim ,ok super, odlazi

Ali dobro prije toga razmisli dal ćeš se uskoro kajati.

Što ti misliš da ću klečati i da ostaneš možda te moliti

E taj dan vjeruj mi baš nikad za nikad  nećeš doživjeti.

 

Nemoj misliti da zbog toga ću možda da mrzim te

Ne na protiv bit će jako žao mi koliko slijepa si

Kako ono što u rukama imaš nekako ne vrijedi ti

A tako sam siguran  već sutra dan češ se kajati.

 

Ne znam dal to tvrdoglavoj naivnoj mladosti pripisati

Hajde oči ću možda prvi put zatvoriti i sve oprostiti

Al drugi put i ne pomišljaj zatvorena vrata ne ostavljaj

Nikada više u ovim iskrenim očima nećeš se gledati.

 

Želim ti sreću ono sve moguće kroz život i najdivnije

Bit će teško mi i možda se koja zbog toga i suza prolije

Sve lijepo što smo imali vjerojatno će što prije izblijediti

Ne planiram u sebe se zavući i kao drugi užasno patiti.

 

A tebe, znam i tako sam siguran trgat će očajno kajanje

Jer uvijek,zapamti uvijek ćeš neopisivo gladno voljet me

Jer ćeš i suviše kasno shvatiti kako si glupu odluku donijela

I tamo sa nekim tuđincem nakon nekoliko dana odlutala.

 

Na kraju krajeva jednostavan zaključak iz toga proizilazi

Kada se dvoje ono baš iskreno nikada potpuno i ne zavoli

To im se na kraju i dogodi, netko pati  a netko olako preboli.

A ti bi taj potez povukla i svoju ljubav na kraju dokazala

 

Život ide dalje svi imamo u džepu nove rezervne planove

Bez obzira koliko volio sam te,druga iza ugla čeka me.

Možda si ti baš svojim odlaskom put sreći mi otvorila

I novoj iskrenoj ljubavi da me napokon pronađe i dozvolila.

 

Nemoj misliti da ću ti ostati možda poslje toga prijatelj

E nisam ti ja od tih tipova koji teško ranjavanje  duše

I  prevaru tek tako olako nakon jednog osmjeha oprašta

Tvrdoglava teška bosanska glava u tome je neumoljiva.

 

Nemoj slučajno za rastanak da oproštajni poljubac udijeliš

I tim tvojim baksuzom da me zaraziš, ne ono baš hvala ti

Samo što prije okreni se da te oči više nikada ne vide

Ak je suđeno brzo ću da preživim i da nastavim bez tebe.

 

I na kraju krajeva nova sretnija priča nekome bi počela

Ako misliš da bit će ti bolje sa njim ,ok super, odlazi

Ali dobro prije toga razmisli dal ćeš se uskoro kajati.

Što ti misliš da ću klečati i da ostaneš možda te moliti

E taj dan vjeruj mi baš nikad za nikad  nećeš doživjeti.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,20.02.2019

 

 

Oni i kada šute tišna je čarobna i slatkom energijom popunjava

 

Bože kako mu je sve ove godine život ono baš uzalud protutnjao ,

kako je nakon toliko žena iskustava,ljubavi slijep pored očiju ostao

očigledno zavisno od faze života i kriterije je nekako pogrešne mijenjao.

Dok mu se ona,baš ona od niotkud pred vrata duše nije nasmiješena pojavila.

 

I godine sa njom mal te ne u sekundi prolaze a dani prekratki i ne broje se

Očigledno je izgleda shvatio da je životnu pratilju eto napokon pronašao.

A to je tako skužio jer se zbog nje totalno baš totalno u korjenu promijenio.

Sve njegove navike i bubice ona je umirila i kažu baš na opačke okrenula.

 

Njoj se kao cvijet ranim jutrom u svemu otvorao sve tajne joj priznavao

Ono što ne sjeća se da je sa bilo kojom podijelio u njedra njoj je strpaoo

Ona bi ga vidjela kad plače kad mu se duša od tuge nekako vidljivo potopi

I uvijek bi mu u očima sve znakove mogla da primjeti, ono kako sve osjeti.

 

Priznavajuć svoje slabosti postali su ranjiviji, al o tome nisu razmišljali

Jednostavno su toliko ljubavi i povjerenja osjetili da se nisu kajali

I ako iz prošlih iskustava previse teških rana na srcima su imali

Al eto kada se ta srodna duša napokon pronađe preporod dožive.

 

Zajedno bi strpljivo njegove mašte planove ideje slušala i dijelila

Uvijek bi otvoreno mu greške dobronamjerno iz ljubavi ispravljala.

Rado baš rado bi mu usne dal temperature imaju slatko probala

Nitko kao ona ga tako strasno posesivno nebi uzastopno poželjela.

 

Od nje nikad ništa nije moga sakriti, laž bi uvijek skužila pa se nasmijala

Sve te sitne bubice jer voli ga  rado je opraštala, al kad se namrgodi

Sijevaju munje udaraju gromovi, sve mu u lice dobronamjerno sasipa

Da ona nije kao one prijašnje i da i ako voli ga nije baš toliko naivna.

 

Jednostavno sve što mu se u toku dana dešava vrlo brzo jedva čekajuć

Ona bi od njega saznala i lopuža poljupcem strasti bi ga slatko nagradila.

Svaku njegovu ideju diplomatski bi saslušala i savjet ako treba udijelila.

Zajedno bi o svemu razgovarali teme razmjenjivali i vrijeme provodili.

 

Tako život ne postane rutina i nekako u svakom dijelu prilično dosadan

Neka čudna snaga u vas uvire,otkrijete neprepoznatljive u sebi talente

Volja vam se podigne, u svakom trenutku uživate tu osobu da pratite

I eto njemu sretniku se sve to desilo na bolje baš na bolje ga promijenilo.

 

Život prepun nepregledne motivacije dobije potpuni smisao gladni ste

Gladni ste da sve to zajedno dijelite uspone i padove zagrljeni proživljavate

Shvatate koji sretnik ste da je ona ne djeljivi dio vašeg života postala

I da je svojim dolaskom sve na mlin sreće iskrenom ljubavlju prelila.

 

Nikada al ono nikada sa njom nije bilo mu dosadno, baš bi uvijek uživao

Da prizna koliko je obožavao baš i nije bilo važno niti toliko joj potrebno

Jer njegovi postupci, kako je promatra kako poljubac osjeti na usnama

Bili su najbolji dokaz i najbolja potvrda koliko je ljubav čvrsta i stamena.

 

Među njima nije bilo vrijeđanja,pritisak u zraku se niti trunke ne osjeti

Ono da između njih neka tenzija postoji baš se ne primjeti,e baš idila je

I biti u njihovom društvu pozitivnom energijom vas neprimjetno napune

I sve loše misli i negativna energija oko vas nekako sa čuđenjem nestane.

 

Ono što je drugima nevidljivo il se baš u tim detaljima nekako ne primjećuje

Njima dvoma to i te kako važno je, jer u svakom detalju života znaju da uživaju

Oni nisu oni koji teško stečenu sreću tako olako iz ruku nekom drugom ispuštaju

Zato jer vole se poštuju i nikad za nikad jedno drugo ne podcjenjivaju il ranjavaju.

 

Nije bitno čija ideja ili prijedlog se pojavi oboje u isti moment podržavaju

I na tome dok se sve kako se planiralo ne završi uporno baš zajedno istrajavaju

I kada im u goste dođete boje zidova nekako isijavaju drugačije sve je baš svjetlije

I njihovi glasovi među tim zidovima opuštajuće na vas djeluju, oni ljubav uzgajaju.

 

Čak i kada šute osjeća se kako je ta tišna čarobna i slatkom energijom popunjena.

Skoro kao da pogledima drže se, kao da su nerazdvojivo vezani, e baš se to primjeti

I svi im na neki način zavide zar je moguće bože mili nakon toliko godina da vole se.

A tako malo je bilo potrebno, jedno drugo je potpuno iskreno beskrajno zavoljelo.

 

Njih bogatstva nisu kao druge ljude opčinjavala, oni su imali drugačije vizije

Njihov život se baš  od beskrajne ljubavi povjerenja  i strpljivasti  sačinjavao

Rijetki bi se pronašao tko bi te principe razumio, i zato tu ljubav nije doživio.

I sada nakon toliko godina još uvijek zaljubljene ih viđaju kako maštaju….

 

U nevjerojatno uvijek tako slatko zarazno ono sretnički smiju se

Vodu sreće obiljem tako lako navode na svoje životne mlinove.

I na kraju rijetki se kao njih dvoje tako strastveno zaljube i zavole

I ako to uspiju nevjerojatnu neopisivu sreću kao njih dvoje dožive.

 

Toni Ljubisa Božić , Bugojno, 20.02.2019 u 5:44 minuta

Naučih svih ovih godina da živim od tvojih mrvica

 

 

Ne želim da se sjećam mrvica tvoje ljubavi

Kada me obliju kiše one tmurne sive jeseni

Kada mi ciča zima vrelinu ukrade sa obraza

I kada bez tebe prođe božić i nova godina.

 

Dokaza dovoljno nemam da sam te volio

Al da zaviriš u srce mi tragovi su ostali

Nakon odlaska ti… teško da se opet obnovi.

Zato požuri,neka ti budem karika najvažnija.

 

Kada prođeš svijetom i svega se zasitiš

Vjerujem a po malo sam i gotovo siguran

Da ćeš naših divnih dana da se prisjetiš

I moj negdje zagubljeni broj možda i potražiš.

 

Za to vrijeme, ja ću čekati,ono baš ne brini

toliko si toga predivnog ugravirala u meni

i mogu olako da ti sve oprostim i zaboravim

godine po svijetu što si lutala i nisi javljala.

 

Naučih svih ovih godina da živim od tvojih mrvica

Jednu po jednu po sobama prikupljam i rado prisjećam

Gdje bi rado zaspali,gdje smo se najčešće imali

Gdje sam ti kolače spremao i divlje slatko  ljubio.

 

Gdje sam ti leđa tuširao,kad sam te nježno masirao

Kojom cestom bi noću zagrljeni šetali i pričali.

U kojem restoranu smo se najviše slatko smijali

Koji smo film zajedno najviše voljeli,pamtiš li… 

 

Najviše mrvica pronađoh ispod tvojih dugih pisama.

Nisam žurio, svaku mrvicu satima bih slatko sisao

Sve slike sjećanjima bih vraćao, i opet nezasitno ljubio

I ona crvena meni rođendanska čestitka na tebe podsjeća.

 

Imam mnogo mrvica na tvojim slikama,koja divna sjećanja

Samo od jedne se mjesec dana olako zasitim i nahranim

I onda tako prežderan sjećanjima slatko u snove uputim.

I tako blisko te imam i ono znaš mene ne zasitno izljubim.

 

I sve slike koje si crtala,vrvi od silnih uspomena…pamtiš li

Dok si ti crtala, pisah ti ljubavne stihove valjda toga sjećaš se

Jednom sam čak i tragove na vratu ti sjećaš li se ostavio.

I najduži poljubac u životu od tebe sam opsesivno dobio.

 

I sada ovako od tvojih mrvica prehranjen i ne baš ugojen

Opet preživljavam jer sam u nadi najbolje sjeme posadio

Siguran sam da te po svijetu u kamp prikolici budem vozao

I u svakom mjestu u svakoj ulici poljupcem od tebe se hranio.

 

I što prije želim da se svega u tom dalekom svijetu zasitiš

i jednog dana onako iznenada na mom pragu sretna pojaviš

da ponovo onu istu strast i ljubav prema meni probudiš

i ono preostalog samotnog života sa tobom napokon da proživim.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,19.02.2019

 

 

Al lopuža zna i osjeća da bih tog trena na glas vrisnuo

 

 

Svakim danom glancam staro ofucano sjećanje

Da budem strpljiv dok ljubav uskoro ne dođe.

Jedva čekam da se primakne vedro proljeće

Da se otope ovi već dosadnjeli ledeni snjegovi.

 

U meni sjeta ukopala one duboke teške temelje

Dosadno boravi li boravi mira trena ne popušta.

Željan sam brate,željan tih vrelih mekih usana

Kao da je prošlo od zadnji put barem sto godina.

 

Dugim noćima nemiri hvataju nekako anarhično

Ono baš teško bolno i baš većinom ne kontrolirano

Htio bih da je tu tik uz mene, da nanovo ljubi me

Da napokon istjera svu nakupljenu  tugu iz mene.

 

A ona stalno ima čudne teške pronicljive košmare

Dok ja pišem nezasitne ljubavne romantične stihove

 Želim da u oči napokon duboko po nekad pogleda me

Te jasno pročita dal i koliko luđački možda volim je…

 

I naravno ona bi uvijek i samo uvijek ne bitno primjetila

Na riječi dal i koliko, možda bi se namjerno natovarila

A te ne baš bitne riječi namjerno po nekad ubacujem

Čisto da glavu podigne i napokon da me barem mrvicu

Na samo jedan trenutak zaljubljeno pogledom dodirne.

 

No ona bi mi satima o svojim košmarnim snovima pričala

A ja bih strpljivo slušao jer sam je tako strastveno obožavao

Vješticu škorpiju sam luđački zavolio i nisam pokajao

Beskrajnu ljubav iz tih očiju slatko bih uvijek primao…

 

I kada me zamoli za neku sitnu uslugu da joj napravim

Ja trčeći što prije od srca da joj to učinim, ono uživam

Jer na kraju nagradu onaj njen poljubac strastveni dobijam.

A onda pitam se koliko ću tek za sve stihove i portrete dobiti.

 

Koliko će godinama posesivno strastveno me uživajuć ljubiti

Al lopuža zna i osjeća da bih tog trena na glas vrisnuo

I ono duboko što godinama u grudima zadržavam otkrio.

Al nedam se,sebi obećanje davno dato obavezno ispunjavam.

 

Ne smijem trena da pokleknem dok ne dodje pravo vrijeme

I na pravom mjestu budem to jasno i glasno u zapisnik izjavio.

Al jbga ne bih ja bio ja da ne progovorim i sve kad gleda me

U mojim očima njen lik tako jasno sretno i ponosno odgovori.

 

Jako dobro zna i osjeća da ipak možda samo možda baš volim je…

Njoj su ipak djela uvijek bila važnija,enciklopedija NJENIH stihova

Sve specijalitete što bih joj spremao koliko njenih portreta nacrtao.

A te riječi baš i nisu baš najvažnije, al ipak neka zna se  DA VOLIM JEEEE.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,19.02.2019

 

Ta mistična magija vodoliju i škorpiju je spojila

 

 

Što duže sa njom tiho ove godine provodim

Tim očima,usnama tom uzavrelom tijelu

Kako, kažite mi kako molim vas da odolim.

Iz nje izviru potoci,inspiracije vječite ljubavi.

 

Pisati joj beskrajne stihove,portrete joj crtati

Niti zrno njene duše nemoguće je tako opisati.

Toliko toga divnog prikrivenog u duši sadržava

I koji sretnik sam,mene oronulog je odabrala.

 

I pitam se što je to u meni propalom ona vidjela

Kaže da osobu sa toliko vrlina nikada nije susrela.

I zbog mojih nemirnih iskrica mišljenje nebi promjenila.

I može se reći da me zavoljela ali još to nije priznala.

 

A ja između zemlje i oblaka izdvojen od svih svjetina

Tuđa mišljenja saslušam ali većinom ne obadavam

Znam i u svoje odluke sam siguran sasvim drugačije

Ono baš totalno drugačije sve vidim i razmišljam.

 

Za druge čudak sam,meka srca i ono suviše naivan

Ljudima beskrajno vjerujem i većinom se nasučem.

AL takav rođen sam,biti čovjek do kraja pokušavam

Mada sebe tim postupcima prečesto puta ranjavam.

 

Zašto se uvijek meni jadni ljudi jadaju,dušu otvaraju

I onda sve to na dušu teško padne mi,rane mi ostaju

Mjeseci i godine po nekad da vratim se mi baš trebaju

Pa se nekako od svega udaljavam u sebe tiho povlačim.

 

Smijeh na licu mi se nekako zbog ljudskih sudbina zagubio

Previše, baš previše u sebe tuđe tužne sudbine sam pustio.

Al takav sam takvog me na ovu planetu punu bola poslali

Zato su me u mističnoj veljači mojoj majci sretnoj poklonili.

 

I sada se našla jedna škorija i po malo ma puno više lavica

Kad mi usne dugim noćima vatreno poklanja,kada oživljava.

Kada jednostavno nema kraja izvoru romantičnih stihova,

Da bi se njenoj ljubavi barem trunke moja ljubav uzvratila

 

A ja Vodolija,za većinu nekako ne shvatljiva, ali samo njoj

E njoj sam mistična to je privlači,to je kaže baš oduševljava.

Da je pitate da to dokaže,samo jadnicima slatko smije se

Jer oni ne shvataju čaroliju što sastavlja vodoliju i škorpiju.

 

Strast na prvom mjestu bi se visoko ispred svega  izdvojila

Ljubav između njih bi se kemijom nezaustavljivo probudila

Kada u njihove oči zurite, kao da bukvalno galaksijom lebdite

A da im u srca zavirite, vjerujte tamo zauvijek tiho ostajete.

 

I sada vi jako teško možete da vodoliju i škorpiju zamislite

Kada dvije magične čarobne karike u zagrljaj strasti spojite

Onda u njihovim očima možda sasvim slučajno da skužite

Da se nešto čarobno preveliko izazovno u njima događa.

 

I zato nemojte da pokušate da ih razumijete, od njih učite

Pratite kako ljubav tamo potocima nezaustavljivo prodire

Niz životne strmine skakuće a osmijeh sa lica vedar ne silazi

Ljubav,čista,iskrena i baš kao takva prejaka je i ne zaustavljiva.

 

A nas dvoje zajedno lakše kroz život kočimo vjetrenjače

Možda ta naša vječna ljubav nešto na kraju i stvorit će

Jer kod nas nije ista računica koja se uči u školama

Kod nas jedan i jedan ne čini dva…. Za nas nije istina.

 

Jedan i jedan uvijek su nama jedanaest, možda ne shvatljivo

Ali u našim srcima tu različitost magičnu je probudilo spojilo

Neka se nitko zbog toga ne nervira ili uzalud ljutito obazire

Jer to klasična čista posesivna ljubav je…ma vi ne razumijete

 

I baš ta mistična magija vodoliju i škorpiju je čvrsto spojila

Tiha vatra onaj plamen prikriveni u njima je postala buktinja

Samo njih dvoje znaju, osjećaju što to beskrajno doživljavaju

I to slatko lopovski od drugih svaka čast im vješto skrivaju

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,19.02.2019

Vrijeme pokazat će…dal ipak ona, baš ona prava je…

 

 

Kada sam od svega skoro ruke digao i baš duhom klonuo

Kao iz vedra neba na srce mi je onako nasmiješena banula

Oblake iznad duše razgrnula, i što bijaše mrtvo probudila.

Nekako uz nju sam oživio vjeru u ljubav i život nanovo vratio.

 

Ne znam dal da je nazovem dragi moj anđele, jer neda se

Kaže u sebi ima nečeg magičnog kao škorpija vještica

Sve na ljudima čita i u naprijed što će biti predosjeća.

Tako je i mene u mislima vidjela i jednostavno pozvala.

 

Najbolji potez u životu time je učinila, srce mi otvorila

Volim kada priča, i kada satima priču životnu sastavi

Psiholog je bolji nego cijela akademija nauka il znanosti

Lopuža, čita me i svakog trena zna što se dešava u meni.

 

Već poduže vrijeme uvelike zajedno planove pravimo

Nekad za neko vrijeme možda da zajedno probamo

I nije da me ta ideja ne privlači,čak što više oduševljava

Bojim ste što će biti nakon nekoliko godina, kad vrati se.

 

Toliko me u svakom pogledu očarala bez teksta ostavila

U sebi sam naivno pomišljao kako bih vrijeme zaustavio

Jer mene sustiže starost i godine a ona baš premlada je.

Sad se baš savršeno osjećam i tempo strasti sustižem.

 

Da se brzo umorim nekako još skrivam i to ne pokazujem

Al duboko u sebi osjećam primjeti će se uskoro razlika

Kada me starost bude savila i bolovi kasni sustigli

Dal će i tada još uvijek uz mene tako propalog ostati.

 

Po mećavi smo zajedno hodali ledene sokove ispijali

Skoro na onom zimskom vjetru i strasno poljubili.

Uzivam u svakom trenu posesivno da je promatram

I koliko god je moguće njenoj ljubavi što više uzvraćam.

 

A sada dok se ona gega po žestokoj vrućini Australije

A ovdje veljača pršti  i baš neka ledena otegla zima je.

Skrivam koliko god je moguće što je u meni da ne primjeti

Jednostavno bez nje prazan sam i bukvalno stalno fali mi.

 

 

 

 

 

 

Zima nekako još teže baš pada mi sve je zgrčila u meni.

Ništa se ne mili jedva se nekako pokrećem i očima prevrćem

Koliko već prošlih godina čvrsto bi mi obećala da bi svratila

I uvijek neki razlog il opravdanje pronađe da opet ne dođe.

 

I plašim da hvalim se kako beskrajno nekako sretan sam

Da se nešto ne urekne da ona slučajno mišljenje ne promjeni

Jer sumnjam da bih još jedan bolan rastanak opet preživio

Tko zna koliko bih godina patio i kako bi sve to završilo….

 

I zato kao kap na dlanu pazim i čuvam je da ne posustane

Da kroz život ne poklekne,premlada je u tuđini sama bori se

A ja ovdje daleko svaku njenu bol i strah baš blisko osjetim

I svaki mogući treptaj u njenom srcu tako duboko doživim.

 

I sada kad bih nekom pričao da ljubav na daljinu postoji

I da može godinama vrlo lako jednostavno da preživi.

I neka su među nama silne u godinama razlike, nedam se.

Njoj je četrdeseta na vrata primakla, borama se ukaziva

A duša kao da jučer 25 je sustigla, mladost je zgrabila.

 

A što će biti kada nadam se da se možda uskoro susretnemo

Da još jednom što osjećamo baš iskonski slatko provjerimo.

Ako me bude kao prvi put ljubila i ono u meni sve probudila

Bit će sasvim dovoljno i u njenu ljubav totalno siguran.

 

A bože možda sam opet naivan i trenutcima se zavaravam

Najbolje bi bilo kad bi zajedno živjeli barem koju godinu

Da ona upozna me i da ja svoje skrivene tajne mi povjeri

I svakako najbolji odgovor na kraju budemo dobiili..

 

Vrijeme pokazat će…dal ipak ona, baš ona prava je…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,18.02.2019

 

  A ti baš uporna stojiš iza svakog mog ubogog koraka

 

 

Možeš li molim te preko veze ovo vrijeme ubrzati

Nekako se baš odužilo i sve bolnije je čekati

Džaba je,prazan sam uvijek kad trebam te

Jedino uporno tvoj portret na zidu prati me.

 

Opet bih tvoje usne da ljubim, daj shvati me

Stare osjećaje bih što prije gladne nahranio

Divlju požudnu strast do bola sa tobom probudio

I nezasitno kao onda divljački posesivno  imao

 

Budi ako hoćeš kao onda divlja i po malo surova

Jer si ono što nitko nije slatko opojno probudila

A ja ću da pratim te, kako obožavam da imam te.

Jer ti si najbolja od svih drugih neuporedivo drugačija.

 

U zagrljaju baš predugo čekam te o bože ženo kako trebam te

Ma koliko se druge trudile i beskrajno nabacivale

Nemaju šanse, pored tvojih usana sve bi ih pomela

I samo meni se iskreno predala i zauvijek me kupila

 

A ova veljača snjegove nagurala,tvoje obale zamrzle

Pritoke se u ledenice pretvorile,o baš predugo čekam te.

A tako bih te čuperke da ono strpljivošću raščešljavam

Dok ti strast od preduge hladne zime ono potpaljivam.

 

Negdje u uglu boca crnog vina od prošli put je ostala

Vide se tragovi tvojih medenih posesivnih usana.

Tako bih do posljednje kapi tvoje vino na iskap popio

Ali bih nakon toga opet i opet jer nema te užasno patio.

 

A ti, baš uporna stojiš iza svakog mog ubogog koraka

Da te nema sav bih se u bure tuge odjednom pretvorio

I tko zna za kratko vrijeme što bi od duše mi preostalo

Jer ljubavi tako iskrene kao tvoje ono baš nisam imao.

 

U posljednje vrijeme razmišljam dal kofere da pakiram

Tiho osjećam doći ćeš s proljeća, bože dal opet varam se

Kroz prozor prekriven od ledenica jedva progledavam

Za tvoj dolazak sve na tanane ukrašavam i pripremam.

 

Ma neka kažu što hoće oni ovu ljubav ne razumiju

Oni nikad neće niti su kao mi sve opsesivno doživjeli

Nikad ljubav života na usnama tako strasno nisu imali

Ma daj možeš li molim te preko veze nekako ovo vrijeme ubrzati.

Što duže sam bez tebe i tvojih usana mogu uskoro poludjeti

Ti znaš i isto osjećaš i potpuno me možeš sigurno razumjeti

Zato ili vrati kazaljke ili dovedi više to usporeno proljeće

Jer ovako bez tebe baš nema smisla i baš ništa ne ide…

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,17.02.2019

 

 

 

 

 

 

Sretnik ste…što  samo jednom rađa se u galaksiji ljubavi

 

 

Proljeće škilji,lagano sunčevim zracima proviruje

A kapljice kiše po beharu proljetnim bojama šaraju

A ona u svakoj kapljici miriše,životom duboko odiše.

Jednostavno se u zraku osjeti, život vam čisto probudi.

 

U vodopadu Niagare je često viđaju, kažu uživaju

One njene oči se stopile.uzdahe sjetno izazivaju.

E nemaju oni pojma ono baš ništa o ljubavi ne znaju

Kako ljubi se,kakve usne prekratkim noćima poklanja

 

Ako vam u oko jednom upadne,hehehe gotovo je

Stalno i svuda oko sebe jednostavno je viđate.

I tim trenutcima strasti dah vam tiho oduzima

A sreća beskrajna prati vas dok u vama proviriva.

 

Savršen bezbrižni mir simfonijom vama tiho ovlada

Sjetite se mladosti dok jezdite obroncima priviđanja

I ona uporno prati vas,ona o kojoj ste predugo sanjali

Sa kojom bi uvijek najljepše trenutke života proveli.

 

I kad je uz vas nema koji instrument nise zasvirali

I tako divnim emocijama dušu beskrajno popunjavali

A ako niste čuli ili voljeli Beethovena,ona ga je vratila

I sve ostale glazbe i muzike jednostavno trenom zagasila

 

Pejzaži se izmjenjuju,srce i dušu sjećanjima popunjavaju

Onaj beskrajni poljubac vas ne napušta jer ona je prisutna.

Kao da po kiši onako vrišteći baš presretni skačete

Njeno ime vrišteć spominjete, koliko tu ženu volite.

 

Onda više nema razloga da sumnjate jer iskreno volite

Ona je to zaslužila, svime i na sve načine vas zarazila

Samo naprijed, bez strahova ta ljubav je ne umoljiva

Najljepše osjećaje beskrajne sreće u vama ona izaziva.

 

Korak pružite i samo naprijed za njom uporno  idite

Nema više razloga u tu ženu da sumnjate i da patite

Srodnu dušu ste susreli sa njom se strastveno uvezali

I čemu i zbog čega više da sumnjate i da uzalud patite.

 

Sretnik ste…što  samo jednom rađa se u galaksiji ljubavi

Ne izbrisivi trag  savršene ljubavi zauvijek u vama boravi.

Prati vas, razlog je divne beskrajne sreće, ljubav je u vama

Jer vam je ona uzvraća…. žena života ljubav vam uzvraća.

 

Pustite da vam se osmijeh šepuri stid nesmije da postoji

Čak što više tu sreću svima naglasite, primjer sretnika budite

Neka u vas sa uzdasima gledaju,neka vas zaljubljenog oponašaju

Možda ih jednog dana sreća susretne kada ludo ono luđački zavole.

 

I sada u ovom životu nije važno kada ste je susreli jer niste zakasnili

svaki trenutak kao da je zadnji zaljubljeni punim plućima živite

ljubav ne štedite jednostavno vrišteć je ono pogledima želite

i naravno po tko za koji put na dan kažite da je beskrajno volite.

 

Tek onda što je boomerang ljubavi shvatite,kako vam on uzvraća

Kako vašim tijelom milina svoje potoke strasti   propušta

Noći Vam prekratke postaju,stalno te ljubavi gladni ste

I ubrzo shvatite da uzrok toj beskrajnoj sreći samo ona je

I onako duboko u sebi sa uzdahom često prozborite…

 

O dragi bože zar je moguće koliko sretan sam i koliko volim je….

A potoci i dalje kao vaša ljubav zaluđeni divlje skakuću

Dušu i srce vam sretnički popunjavaju, ono baš ludi ste

I baš svaki slobodni trenutak vam lopovski oduzimaju.

 

Shvatite,sretnik ste…što  samo jednom rađa se u galaksiji ljubavi.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,17.02.2019 u 04.44 minuta

 

 

 

 

Dosta su je više iskorištavali od nje dobrice budalu pravili

 

 

U posljednje vrijeme nekako čvršća i upornija je postala

hladnokrvnija otresita rijetkim riječima u glavu ubijaa

jednostavno je sve preko koljena prelomila i odlučila

 da se totalno promijeni i da na scvoju štitnu pripazi.

 

I onako sa strane njenu borbu sa drugima promatrao

A niti kriv niti dužan ama baš nije trenutka ništa skrivio.

Između njenih rafala se slučajno strefio te se pokunjio

A ona jedna glava tristo jezika grmi vrišti u njedrima.

 

Dosta su je više iskorištavali od nje dobrice budalu pravili

Nema kome nije žurila i baš da pomogne se istinski trudila

A oni dok je valjala oko nje kao mušice se ljpili iskorištavali

Dok joj svu snagu nisu iscjedili i problem sa štitnom natovarili.

 

E nema više one stare da je prozivaju samo kad je trebaju

Nema više ne spavanja trke frke zbog tuđih kukanja.

Konačano je riješila da se samo sebi bude posvetila

Do kraja samo o svome zdravlju i svome životu bude pazila.

 

A drugi eto im, što su od nje dobili neka zauvijek zapamte

nema više da zvoni telefon i samo kažu pomozi trebam te

Gdje su bili kad je njoj trebalo, nikoga da ruku pruži joj

Nigdje nikoga odjednom svi se čudno što prije razbježali.

 

Jedino on je ostao i njen poziv da joj pomogne iščekivao

Nema tih para nema toga što za nju on nebi napravio

Ako treba godinu dana nebi spavao da bi je izvukao.

I posljednu kap krvi za tu divnu dobru dušu bi poklonio

 

I gle sada iz tog nekog prijateljstva nešto između izvire

Jedno drugo nekako bliskije promatra krišom analizira.

Kada ih netko sa strane promatra rekao bi dobri frendovi

A definitivno između dvije duše mora nešto da se probudi.

 

Toliko toga zajedničkog imaju primjetno drugačije se gledaju

On je nekako duša smirenija a ona mlađa divlja i nestrpljivija.

Godine između njih se nadvile nekako zajedno rekli bi ne ide.

Al tko zna život je čudna provalija, il propadneš il preživljavaš.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,16.02.2019

 

Jednoga dana kada sve sazrije prsten čeka je.  

b3 

 

Dan zaljubljenih takozvani je eto protutnjao

I naravno nismo se ni ove godine susreli

Predaleko jedno od drugog smo tužno proveli

Ona je sa rajom u Sydneya veselo provela.

 

A ja između zamračenih zidova i stihova maštao

Usne joj priželjkujuć gladno posesivno prizivao

I tek nakon nekoliko dana smo samo popričali

Neke svoje košmare mi stalno uporno spominje.

 

Kao ja sam se ohladio i ja se od nje udaljavam

A isto vremeno jednostavno pitanje postavljam.

Dal me se nakon svih tih teških snova i košmara

Ono zasitila il me barem mrvicu slađe poželila.

 

Al ne ona rijetko ono baš rijetko na pitanje odgovara

rođena je u debelom znaku škorpije i lava pa filozofira

I jednostavan odgovor do bola nekako zakomplicira

Al kad sagledam nije niti potrebno više da analiziram.

 

Kada priča i kada me guta onim divnim dubokim očima

Bez iti jedne riječe iz nje bi meni dovoljna istina procurila

I onako slatko smijem se i mislima je prizivajuć dodirujem

Da me zagrli i jedva dočekam da me napokon divlje poljubi.

 

AL nikako nemože da mi oprosti što sam onog dana u bijesu

Samo za nju prsten kupljen u šolju ljutito puknut bacio

I time sto i jedan korak u nazad u našoj vezi izgleda napravio.

I ona se sada rezerviranije na sigurnoj udaljenosti postavlja.

 

Pušta godine ispred nas da vidimo kuda,kako će sve da završi

A do tada budemo jedno drugom pisali detalje razmjenjivali

nikakve prstenove do sigurne zone niti u mislima kupovali

Al idemo dalje,al jednoga dana kada sve sazrije prsten čeka je.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 15.02.2019

 

Dal ti uopće shvataš i dal si ikako skužila da si ne odvojiva

 

 

Bože ne želim da me sanjaš, da prstima vrtiš po kossi

Želim da ljubiš me svim ranim jutrima kao onog proljeća

Kad si bosa po rosi presretna ludo zaljubljena skakutala.

I kada si se miliun puta pitala dal nam se sve to događa.

 

Želim onaj maslačak među čuperke i kovrdže da posadim

I da med maslačka tvojom strastvenom ljubavlju začinim.

Shvati sa tobom ne želim da ostanu samo lijepa sjećanja

Želim svako jutro da me budiš da si moja slatka istina.

 

Neka se jesen među nas nikad za nikad trena ne uvali

Na zimu i ledene snjegove slobodno možeš da zaboraviš

A ljeto u našim srcima ima stalno da nas podsjeća

Kako iskrena beskrajna ljubav u nama se događa.

 

Prazna postelja i od suza zamrljani jastuci ma daj

I to možeš slobodno da zaboraviš,ti baš ne odlaziš

Sa jednom dekicom ako treba budemo se pokrivali

Jer u nama i više nego treba ljubavi  budemo imali.

 

A usne želim samo da ti održavam,bore ispravljam

Ako te leđa ukoče il nešto slučajno po nekad zaboli

Neka se srce ti onim tvojim pogledom tiho mi obrati

Istog trena sve znat ću i sve ću kako treba razumjeti.

 

I zapamti nikad za nikad više nećeš plakati suze puštati

Nisam siguran da ću ti i suze radosnice nekada dozvoliti

I one se znaju u jednom trenutku iznenadno predomisliti

Pa u najgoru tugu samoće tek tako ridajuć preobratiti.

 

Budi uz mene,u svakom trenu želim da te osjećam

dok ljubim te tad sam najsigurniji ne mogu to objasniti

kada me zagrliš il onako leđima kad mi se slatko uvališ

kao vitez se osjećam kojem život na dlanu  povjeravaš.

 

Dal ti uopće shvataš i dal si ikako skužila da si ne odvojiva

Samo smrt može da se umiješa da bi nas tek tada razdvojila

Nitko ovu ljubav ne može kupiti niti mogu sve ovo zatrovati

Samo u mojim očima se tako sretno potpuno sigurno osjećaš

Samo na mojim usnama ono što maštamo uvijek doživljavaš.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,15.02.2019

 

 

Sa velikim razlogom u vaš život odjednom je prispjela


 

 

Dal ste nekada portret voljene nacrtati pokušali

Dal ste u srcu tu nezadrživu želju nekad imali

A ono talent za crtanje u vam baš ne postoji

No taj izazov nekako privlači baš gladno izaziva.

 

I onda kad se najmanje nadate vaša ruka se razigra

vidite se u njenim čarobnim opojnim bajnim očima.

Svaki čuperak vam prolazi kroz sjećanje tu je imate

Svaku boru na njenim usnama olovka prepričava.

 

Čak možete i tugu il sreću u tim očima da čitate

Tako blisko dubinu njene duše kroz portret vidite

I kad smije se kad joj oči ono baš od sreće zacakle

Sve to vaša do tada nepoznata ruka olako istakne.

 

Dal je to čarobna ljubav u vama skriveni talent otkrila

Pa da tek onda nakon tog portreta možda budete shvatili

Koliko ste za tu divnu posebnu dušu preduboko vezani.

I osmijeh sa lica vam ne silazi dok olovka usne joj prolazi.

 

A trepavice… koliko je brojno stanje znate od prvog poljubca

Jer tada je oči sklopila dok je slatko uživala,vama se predala.

Grč u duši joj osjećate, svaku njenu bol jako dobro vidite

I nemojte provedeni trenutak sa njom nikad za nikad da žalite.

 

Sa velikim razlogom u vaš život odjednom je prispjela

I nikada otkriveni dar crtanja u dubokoj starosti probudila.

A ako joj pišete ljubavni stihove,krug ste napokon zatvorili

Dušu i srce ste beskrajnom punom ljubavlju slatko natopili.

 

Na portretu baš svaki detalj se primjećuje jer srce pamti je

Ako se koji čuperak malo više divljački uvije, olovka nacrta

A vasa ruka presretne duše osjećaje na svoj način ispoljava

To je žena koju očigledno više nego li u svome životu trebate.

 

Iz mrtvih usamljenih kanjona zombija ona vas je vratila

Da još i tekako ljubavi u vama ima sa sigurnošću dokazala.

Ssmo šutite,krupnim koracima ka zajedničkoj sreći grabite

Zvijezde su vam očigledno naklonjene,nemojte se kockati.

 

A koliko ima godina, zar je bilo kome bitna ta izmišljena razlika

Ako u vama zajednički izvor svoje nemire prostiree,trena ne libite

Čvrsto držeći za ruku je kroz život zajedno krenite, sreća vas pokrila

Jer u daljini svjetlost vidite ma koliko kroz život tama vas pritišće.

 

I zato budite strpljivi kada prvi portret njene duše budete crtali.

Pustite olovku neka prati vaše sjećanje, svaki detalj je pamtilo

Gdje god da bila je duboko u vama njena slika sklonjena postoji

Pustite ruku sa sjećanjem da popriča na svoj način će da prepriča.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,14.02.2019

 

 

 

 

Koga ga ona zavoli i te kako tu ljubav on osjeti

 

 

 

Dok se svi oko 14 veljače jadno mizerno isprse

Kao ljubav svojoj voljenoj iskazuju ono kolika je

A on tiho u dubini duše sve baš potiho odgaja

Dok srce njenom divnom ljubavlju gladno napaja.

 

Ma da mu jezik otkinu ljubav ne mogu da promjenu

Očima usnama ima da to dokazuje i sve priznaje

Kad se nasmiješi u dušu da uđe mu slatko dozvoli

Jednostavno ženi što ljubav daje mu ne može da odoli.

 

I ona zna uvijek je sigurna što u srcu mu se događa

Da li je dovoljna sa njegove strane ljubav što uzvraća

Zna da ga daleko više voli i obožava al to tiho prikriva

Tako jasno to osjeti mada niti jedne riječi ona ne progovori.

 

A on na svaku vlas kose bi progovorio ljubav priznao

Ne može kao on ate riječi u sebi nekako da suspreže

On ne može osjećaje da kontrolira vrišti u grudima

I zato joj svakodnevno piše ljubavne iskrene stihove.

 

Dal je to dovoljno nitko to nikada nije kažu doznao

Ali njemu lakše je, kada to barem stihovima iskaže

A ona priča onim dubokim očima mada sve prikriva

Koga ga ona zavoli i te kako tu ljubav on osjeti

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,14.02.2019

Pogrešan potez u pogrešno vrijeme

Drinking-630x420

 

Dan vedar, prekrasan ono zaljubljeni vole se,po suncu kao da je već stiglo proljeće, a tek sutra je februar 14 , dan zaljubljenih.

A njih dvoje se odavno nisu vidjeli te skori susret već predugo nestrpljivo su planirali..Posesivno gladno se strasti poželjeli,usana ogladnili na granici su pucanja jedva ta stanja kontrolirali.

Pisma bi razmjenjivali,,slušali duge ispovjedničke poruke, a u grudima slatki nemir srce dodiruje.Usne tijela tako rado bi sutra na dan zaljubljeni da se nanovo dodirnu onu energiju upiju strast i požudu zadovolje…al daleko je,predaleko je.

I onda ona neki čudan plan iznosi da u Dubrovnik sutra na dan zaljubljenih sa nekom rajom da se provede odlazi,I tu je neki mladi momak koji za njom još odavno luduje već godinama ljubav izjavljuje. A njoj starijoj od njega to i te kako imponuje.

Nakon tih njenih riječi..muk u grudima u grlu neka tuga od razočarenja navalila.

Suze frcaju,dušom jecaji ono na glas tišinu sobe paraju,ona podla nemoć tim trenutcima ubija, al njegov muški ponos  da sve prizna joj to mu ne dozvoljava.i nekako to uspijeva da prikriva.

I onda jos čudnije poruke kao iz vedra neba pristigle, kao u kojem slučaju bi se ona u njega razočarala.Prije njega  traumatičnu vezu je imala iz nje tako slomljena i razočarana izišla,tako da je nista ,baš ništa više nebi iznenadilo kao recimo kada bi on sa njenom majkom ne daj bože slučajno spavao il nešto imao.

Još kad mu je na nos nabacila da bi se razočarala kada bi se on bivšoj zmiji što je i njemu srce slomila možda vratio e tada bi joj srce slomio i nikad mu te dvije prevare nebi oprostila nikada za nikad riječ sa njim nebi progovorila.

>To bi je baš jako pogodilo,jasno da bi plakala i patila ali samo jedno kraće vrijeme jer je to u sebi osjećala jednostavno povjerenje u nikoga više nije imala..

 

On u sekundi dok je te poruke slušao sav u suzama ukočen izgubljen je stajao. Nije vjerovao što je čuo il je pročitao,ta sumnja u njegovu vjernost i njegovu iskrenu ljubav ga tako pogodila.

Suza za suzom je stizala,dok je usamljen sobom hodao tako je cvilio kao da je sav teret razočarenja svijeta na njega se strovalio..

Ta sumnja, prokleta sumnja u njegovu totalnu iskrenu ljubav ga pogodila, i jednostavno čašu prelila da više suze nije mogao zadržati nego je nastavio cvileć i ridajuć plakati.

Onda je neki posao tražio da bi se iz te bolne tužne situacije izvukao. Neki krompir je našao te da napravi knedle je riješio. Kako se krompir kuhao tamo je nekoliko loše oguljenih krompira primjetio pa ih je iz vrele vode vadio da bi to preostalo očistio.

Hladnom vodom je krompir hladio da bi to ponovo preostalo ogulio.

Sebi se zakleo da nikad za nikad više nikome ljubav neće kao njoj izjaviti. A to se baš nedavno i desilo kada više nije izdržao i kad joj je skoro vrišteć priznao da voli je…baš luđački posesivno voli je.

Mada je ona tada šutila jer nakon prošle razočaravajuće veze te riječi je za nekada kasnije čuvala barem mu je tako govorila i on je to poštivao.

Nedavno mu je 100 eura poklonila te rekla da sebi nesto kupi za sjećanje, on je prekrasan prsten našao ali joj nije rekao. Jednostavno hrabrosti nije imao da joj ga pokloni.

I onda je u tom trenutku razočarenja jednostavno taj prsten u šolji završio i voda ga zauvijek odnjela. Nešto što mu je posebno bilo drago u grudima. Dal je bio hladne il vrele glave tim trenutcima nitko nezna ali svjestan očigledno nije bio kad je takvu glupost takav prsten iskrene ljubavi tek tako u trenu zauvijek u kanalizaciju bacio.

Uviđajući da sada vidi zašto joj još onda prsten nije poklonio, sve je imalo svoje objašnjenje i razlog…

Dok je tijesto za knedle mjesio suze su na  tijesto kapale, nije ih sklanjao sve je spontano pustio da se dešava i da dušu tog trenutka ranjenu na taj način olakšava.

Kakve će te knedle ispasti nije siguran da će ih moći probati.

Svo to vrijeme sam sa sobom onako u suzama je pričao.

Čovječe, ohladi se frajeru,svaki dan za danom slatko proživljavaj i nikad više nikome ništa ne obećavaj niti ljubav slučajno nedaj bože da izjavljivaš.

A vani dan upeko, preko zaleđenog snjega bura svoje kolo sa iglicima leda poigrava, sve blješti ne može se gledati.

U njegovim očima sjeta prepuna suza i pita se dal se zaletio i koju korist je dobio što je da voli je prvi priznao i na vječnu vjernu ljubav na neki način se zakleo.

Na taj načim sam kriv je što je to izjavio jer nakon njene sumnje i nepovjerenja sav se izgubio pitajuć se dal je opet moguće da je pogriješio.

I onda se pitao kakve će te knedle prepune suza ispasti, dal će se u njima gorčina tuge i suza osjetiti dal će mu ta gorčina slike sjećanja vratiti.

Pitao se dal će i to opet kušanje suznih knedli nekako izdržati.

I da ga je netko sa strane promatrao teško bi izdržao da ne bi zaplakao toliko toga se u par sati izdešavalo toliko niti sam ne zna od kuda suza je prispjelo.

Sreća pa ona ne zna da joj je prsten namjenio da je to na neki način uvod njihove ljubavi trebati postao.

Jer tko zna kako bi ona reagirala možda bi se mrvicu kajala što je u njegovu ljubav posumnjala..možda će ona reći da nije tako mislila da se sigurno pogrešno izrazila jer nikako ne želi da zbog nje se isplače nti jednu jedinu suzu da prolije..

No sada kasno je ,što je bilo vratit prsten ne može, a i lakše je što ona ništa o tome nije nikad niti saznala.

I sada daleko lakše mu, ta iskra njene sumnje je izgleda puno toga skupljanog u njemu jednostavno zapalila, i bolje da se isplakao i sve to iz sebe izbacio.

Jedino je baš glupost napravio što je taj posebni samo za nju kao iznenađenje prsten spremani u trenu zauvijek bacio.

I sada kaja se, suze mu se vide u očima i samo o tome razmišlja dal da prizna joj da je možda ne povrijedi da se još više u njegovu ljubav ne razočara. Jer tu njegovu eksplozivnu stranu naravi  nikad  do sada nije upoznala.

Ipak će joj priznati,od nje nemože i ne smije nikada ništa u sebi zadržati,tako su se dogovorili da nema tajni niti skrivanja istina.

Reći će joj bit će još prilika i sto puta kupiti još ljepših i boljih prstenja i poklona..al u zraku ostaje ono prvo iz duše i srca spremano da joj kao vječni zalog njegove iskrene ljubavi kroz taj prsten pokloni..

Ostaje da se vidi što će se dešavati,nadajmo se da će se ipak razumjeti,ili je ipak bolje da joj on baš i ne mora sve što mu se desilo i što je učinio priznati.

Ona se pitala dal je ona krivac i donosi mu negativnu energiju jer se dva njegova ispada desiše zbog njenih nekih izjava il poteza.

Al kad čovjek čita njegove stihove nebi rekao da negativno je, na protiv između njih se samo najljepše stvari dešavaju čarobne energije se razmjenjuju.

A ta veljača tog trenutka je u njemu nešto potkopala i lavinu suza izazvala.

Sada ostaje da se čiste na duši odroni i da se staza njihove ljubav i očisti i još bolja da bude kad se sve popravi.

Onda se neminovno postavlja pitanje.dal ima i kakva se to ljubav između njih dešava,on je voli bez tunke kajanja,al to što je uradio kaje se i grdno je pogriješio. N isto tako je i nju uplašio opravdano zabrinuo kakav će joj sutra opet scenarij bijesa il ljutnje da pripremi neki strahovi sa pitanjima su kolali.

Možda se on plašio il je sumnjao da će ga ostaviti i da će opet ranjen da krvari toliko pitanja i različitih odgovora može se dodati.

A ona moža pak pita se dal može da mu i dalje vjeruje da se ti izljevi bijesa neće više pojaviti.

U njemu se neka jeza uvalila i kada bi tog trena barem glas joj zacuo opet bi dal od sreće il od tuge plakao onako duboko u sebi bi jecao jer mu se opet javila koju riječ poklonila

No kad se onako neutralno sagleda možda je sve zbog promjenljive veljače i njenog vremena, jer sutra je dan zaljubljenih 14 Februar ili ti veljača a on ne može da je zagrli i svu onu ljubav iz grudi nestrpljivo da pokloni.

Tko zna što će tu i kako se odvijati

Valjda će ostati razumni i taj mali nesporazum što prije da zaborave i da onako kao nekad potpuno zaljubljeni sa osmijehom da nastave.

I nisam te riječi niti izustio, okrenula se i usnula…opet je uspjela

 

 

Kaže oprosti mi ,po nekad se tako nepristojno

i baš ono drsko kao sa strancem hladno ponašam

Jednostavno ne mogu da se tim čudnim trenutcima

Smireno i hladno kontroliram, a ja slatko smijuljim se.

 

Ma baš me briga kako se drsko hladno bezobzirno ponašaš

Al nema šanse da ovo u meni zaustaviš il trenutka ugasiš.

Preko svih tvojih ispada sa smiješkom preletim sebe prisjetim

I poželim, da sam uz tebe tog trenutka sve bi lakše prebrodila.

 

Jer bi preko mojih usana more bezbrižnosti tiho dobijala

A ne znam dal je i suviše rano i dal je uopće možda sazrilo

Da bih ti iskreno priznao da sam te eto napokon zavolio

Al po bridima usana te riječi vagaju pravi trenutak iščekaju.

 

Rekla bi sačekaj me barem pet godina bude se saznala istina

Al nakon pet godina samo tišina bude žuborila među nama

Samo pogledima i usnama budemo beskrajno tepali

Jedno drugom se posesivno pregladnjelo  tiho umiljavali.

 

I onda joj kažem hajde sada lezi i ono baš jako stisni me

Iz tvog posesivnog naručja nipošto me trena ne puštaj

Dok ću ja uporno usne ti pregladnjele da strašću ubjeđivam

I nisam te riječi niti izustio, okrenula se i usnula…opet je uspjela.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,13.02.2019 u 00:32 min

 

Netko bi to ljubomorom glupom bolesnom možda glasno nazvao

 

 

Volim u svakom trenutku da znam gdje je i sa kim vrijeme provodi

Jer trenutka da ne znam o njoj gdje je i skim je ne mogu da odolim

Netko bi to ljubomorom glupom bolesnom možda glasno nazvao

Al da voli ovako posesivno ludo kao ja pitam se dal bi isto postupio.

 

Oni nikada neće moći nezaustavljive stihove u sred noći da dožive

Da se naprasno probude jer moraju što u duši se nalazi da napišu

Da iskrenu strastvenu ljubav na taj način beskrajno pokazuju.

Da sam slikar il neki umjetnik možda bih joj slike portreta pravio.

 

AL eto zadovoljan sam što skromnim stihovima stanje duše opišem

Što samo mrvicu ljubavi što vrije  u meni  na ovaj način dokazujem

I kad je kišno il kad su snjegovi to ama baš ništa ne remeti u meni

Jednostavno obožavam na ovaj način ovu iskranu ljubav da poklanjam.

 

I kad samoća me zarobi nekako kroz prozor u daljinu pogled zaledim

Ne znam kako to stanje da opišem, kao da brižno usne joj dodirujem

I tko zna koliko svijeća sam istopio dok bih stihove onim perom pisao

A taj stari način pisanja me oduševljava i baš osjetim je bliže u grudima.

 

Kad se na put negdje na daleko uputi, brigu u meni baš divlje razljuti

Grizeć nokte i nekako o crnim mislima zaglavim,pa se bukvalno uplašim

Od kuda ti strahovi,to baš nikada ne bijaše ovako preduboko u meni

Pa nasmijem se i pratim kao dijete da se baš ono zabrinuto ponašam.

 

Onda oči zatvorim,duboko nekoliko puta udahnem pa se kontroliram

Jer ne smijem i nemam pravo  u ljubav njenu niti trena da posumnjam.

I onda bezbrižno baladu il sevdalinku zapjevam u ljubavi uživam

Dok njen dolazak il samo glas joj nestrpljivo u nekom grču iščekivam.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 13.02.2019 u 00:08 minuta

 

 

Budimo nešto više, napokon se povežimo

 

 

 

Nije nam baš previše vremena za nas trebalo

Tako reći u jednom poljupcu sve se razotkrilo

Toliko toga u samo jednom dodiru razmijenilo

Maske nismo imali,otvorena srca smo krenuli.

 

I nikada niti jednom u tako kratkom roku nisam

Ono u srcu prepoznao i suviše rano ljubav priznao

Divlja glad u našim tijelima svoju priču je pričala

A zatvorene oči simfoniju uzdaha tiho osluškivale.

 

Nisi niti trebala prozboriti imaj me,oči su te izdale

Dok bi se neki silom mučili i nešto lažno dokazivali

Mi smo eto prvim poljupcem sve doživjeli pa ispričali

Ispred nas je praznina budućnosti privremeno ostala.

 

Budimo nešto više, napokon se potpuno povežimo

Jedno uz drugo sretni jutrima se budimo,tepajmo

Svaki mogući trenutak koristimo ovu ljubav ispijmo

Jer tko zna koliko će beskrajna sreća i opijenost trajati

 

Obožavam i volim gladno uz sebe te svakog trena imati

Najgore mi je kada negdje moraš ići odjednom planiraš

U svemu me nekako panično požurivaš a to baš i ne volim

Polako… za sve imamo vremena  smireno o svemu razmišljaj

 

I nikad ti nisam priznao uvijek sam posesivnost ti obožavao

svaki tvoj poljubac dodir sa nestrpljenjem bi u noći iščekivao.

Da bi se strastveno mazili nikada rat nismo vodili, što više

To bi se nekako obostrano pogledom jednim dogovorilo

I onako isjeđene u zagrljaju bi nas uvijek slatko ostavilo.

 

Dosta smo kao par od trenutka do trenutka ono živjeli

Dovoljno smo sazrili i jedno drugo baš potpuno upoznali

Jer nikada jedno od drugog nekih tajni baš nije imalo

I sada kad je sve sazrilo, zašto da ne živimo zajedno.

 

Stvorimo nešto što krasno je i neopisivo baš puno vrijedi

Sve što imamo il nemamo dijelimo baš uvijek bit ćemo zajedno

Jer kada se ovako ludo posesivno svakog trena volimo i želimo

Zašto više da čekamo zašto nekim noćima spavamo usamljeno.

 

Budimo oni što se iskreno vole i što su daleko daleko  najsretniji

Drugi bi sve što imaju prodali da bi trenutak naše ljubavi imali

I kada smo do tog vrhunca bez problema stići olako uspjeli

Zašto nebi sve to kako treba i zaokružili…napokon živimo zajedno…

 

Toni Ljubisa Bozic, bugojno,12.02.2019

Oteglo čekanje,požuri se

women

 

Hajde mila skupi više te stvari

zašto taj slatki dolazak otežeš

Kada znam da luda si za mnom

i bez mene priznaj da ne možeš.

 

Dođi, vrijeme dragocjeno protiče,

usne dodirni, ono strasno ljubi me

Nudim one čarobne večeri ljubavi

Želja u meni i tebi očigledno boravi.

 

Ispred nema kao kod tebe smokava,

ali zato ima krošnja velikog oraha

Jeste da su listovi još jesenas opali,

Kada kreneš nemoj usne da zaboraviš.

 

Imat ćeš slatko buđenje našim  jutrima

kao prva princeza il faraonova kraljica

Usne ću ti medovinom strasti da preljevam

vatru strastvene požude nezasitno da doljevam.

 

Molim te budimo strpljivi nećemo da žurimo

i da kao pregladnjeli divlje plodove strasti beremo

I opet ćeš kao onda zaspati na tren na mojim grudima

Dok ti budem tepao i milovao po golim mekanim leđima

 

A kroz prozore veju pahulje svaka šapće, vrišti uzmi me.

 

Toni Ljubisa Bozić, Bugojno,10.02.2019

 

 

I kaži da se ne isplati zbog posesivne iskrene ljubavi čekati

b3

 

Koju god majicu okrenem kao da teusnama dotaknem

U svakoj jakni tragovi tvoji su ono  na tebe podsjećaju

A još kad krenem da prevrćem džepove svuda imam te

Mislima u dušu se zavlačim preduboko te i tamo osjetim.

 

Nije moguće da si za ovako kratko vrijeme sve preuzela

U svakom dijelu duše mi nemirni vatromet olako zapalila.

Kroz prozor ne treba niti da pogledam korake ti priviđam

I kao dijete se radujem, a u stvari laž i obmana me ismijavaju.

 

A ja još volim te,gladan tvojih usana ono posesivno želim te.

I tih misli ne želim da se riješavam u maštanju bukvalno uživam.

U ogledalu me uvijek sačekaš,osmijeh i pogled posesivni upućivaš

I zašto,zbog čeka sve to da ukinem da se od tebe ljubavi odreknem.

 

A znam mada su laži i hinjske teške obmane uporno čekam te

Mada daleko si da i ti iskreno posesivno kao ja čvrsto želiš me..

Upućuješ mi misli snovima, sve moje rekorde nespavanja obaraš

Zajedno sa mnom neprospavana jutra otečena i podbula dočikaš.

 

I mjesečina kad pristigne pa svoj plamen navije,prekine mi spavanje

Manje više nema teorije minute zaspati uspijem sa tobom opet ćakulati

I na kraju sve to ispadne baš mučenje kad osjetim da laž je i nemam te.

Tko zna koliko će još vremena proći dok te ugledam i usana dodirivam.

 

Možeš ti probati i sa nekim drugim život kakav takav tamo započeti

Al vjeruj tako sam siguran i otvorena srca ću da te uporno iščekivam

I svaka sekunda bez tebe kao tri mjeseca da nema te se ono pričinjava

I kad ti se mobitel isprazni, kao da plamen se ugasi od straha u meni.

 

Da mogu istog trena bih novu bateriju poslao da te sekunde ne bih gubio.

Nitko kao ja ne smije da ti se približi i nedaj bože ovako luđački da zavoli

Krv bi do pojasa na sve strane šikljala čija bi se ljubav na kraju dokazala.

Ja samo čuvam svoje i trunke tuđe ljubavi bože sačuvaj ne tražim

Tvojoj strasti i požudi dobro znaš od prvog poljupca ne mogu da odolim.

 

I onda me uhvati panika kad na tu mogućnost samo pomislim

Dođe mi da bukvalno poludim pod katanac srca da stavim te

Jer iskreno ljubavi da izgubim te užasno bojim se, razumiješ me.

I neprestano o te misli se splićem u zamke strahova olako ulijećem.

 

No sebi sam rekao,požuri se sve za njen dolazak pripremaj

Nemoj slučajno na nekim sitnicama kako znaš da zakidaš

I tako samom sebi na glas smijem se,očigledno jer volim te

I kaži da se ne isplati zbog ovakve posesivne iskrene ljubavi čekati

 

Toni Ljubisa bozic, Bugojno,09.02.2019

 

Samo nju mi molim vas pazite premlada je sada da pati se…

 

U posljednje vrijeme se nekako bez razloga zabrinem

Kako će u svijetu da snađe se kako će ona bez mene.

Meni daleko lakše je za nju jednostavno brinem se.

A meni ništa ne treba sitnica uvijek bila bi dovoljna.

 

I ako treba umjesto nje sve preuzimam stresove i bolove

Samo nju mi molim vas pazite premlada je sada da pati se…

I neka se na mene sruše sve zidovi i neka od ruke mi ne ide

Nju mi čuvajte njeno plakanje i mučenje čuvajte da ne vide.

 

Sve krož život sam prošao sve u životu uspio i previše stvorio

Al dok njenu ljubav nisam dobio pogrešnom sam se zanosio

Mada u meni je previše bolnih rana i ne izbrisivih tragova

Ne želim da se nikada i njoj ta ista strahota u ljubavi dogođa.

 

A život neka tiho bez bura ako je moguće ono što duže protiče

Nekako još uvijek smatram da imam snage da srce joj dodirnem

I ovu nepreglednu neiskorištenu ljubav svakodnevno da ponudim

Da se kao princeza uz princa sretno zaljubljeno osjeća i uživa.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.02.2019

 

U ljubavi uživa, osmijeh sa lica ne silazi… tu je u njegovom srcu boravi…

 

 

Kako opisati stanje čovjeka kada opsesivo njene portrete iscrtava

Kada svaka riječ iz njegove duše što procuri maginarnoj  posvećiva

Dalje on normalan svi bi se upitali…jadnici su prazna srca ostali

Jer očigledno strastvenu iskrenu ljubav nisu osjetili niti doživjeli

 

Znači ljubav svog života ako barem negdje postojji još nisu susreli

I onda je njima sasvim normalno da on baš nije trunke normalan

Što svaki trenutak posvećen njoj po njima je ono glupo proćerdan.

Pa se podsmijavaju ali bolnu istinu da prazni su i bez ljubavi ne znaju

 

Oni neznaju kako je divno kada nekog duboko kroz srce blisko osjećaš

Njen miris cijelim bićem žubori i vedrinom osmijeha protiče dušu dodiruje

Kada se stih za stihom milinom posesivne strasti nezasitno gladno dodiruje

Kada olovke po portretu nestrpljivošću divljaju da još više suštinu upoznaju.

 

Da se u oku toliko toga njenog čarobnog prikriva da je bukvalno ne odoljiva

I ne mogu zbog toga da shvate da je ljubav čarobna i sve trenutke preotima.

A njega baš i brige, on jezdi svojim mislima izbacuje romantične stihove

I kad ga inspiracija obuzme po neki portret njenog čarobnog lika mu uspije.

 

Često usamljenog sa blokom za crtanje ga viđaju, rokovnik stihova ne napušta

Stalno je negdje izgubljen u svom svijetu u svojim dalekim slatkim mislima

I jadnici misli da su samo oni normalni da u njima pamet još uvijek boravi

Pa eto neka im neka žive u svojim bez ljubavi bijednim  zamagljenim lažima,

 

dok on u ljubavi uživa, osmijeh sa lica mu ne silazi jer tu je u njegovom srcu boravi…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojna, 09.02.2019 u 04:44 min

 

 

Ostaju slike i stihovi da se ta ljubav ne zaboravi.

 

 

 

Kao mlada i nije se baš ono previše patila

Većinom su oko nje se trudili pa ispitivali

Da priđu joj i koje kakve načine bi tražili

Nebi li čarobne usne napokon eto isprobali.

 

I jedan sretnik se našao pa na usnama završio

Godinama ne bijaše svjestan što je jadnik imao.

Da bi je naivno uzaludno cmizdreć  na novo tražio

Al davno se iz njezinog vidokruga u zaboravu zagubio.

 

Svakih nekoliko godina novog bi slučajno susrela

Većinom se razočarala,nešto bi im uvijek falilo

Neki bi kockali,sve što su imali hladno opet izgubili

A neki su u hvalisanju i grubim lažima živjeli.

 

Baš nekoliko puta su joj iskreno srce tako ranili

Da bi vremenom otpornija i manje ranjiva postala

Nekako se polako od većine ne primjetno udaljavala

Vremenom vatrenija al probirljivija do bola postala.

 

Mlade krvi je izbjegavala nešto im je uvijek falilo

Radije bi na usne nekako starijeg vuka pustila

Svoje strasti na jedno vrijeme tad bi zadovoljila

I onda se opet u sebe daleko od sviju tiho povukla.

 

A kako prolaze godine i dal kriterij nekako opadne

Vid oslabi sluh se ipak zagubi a usne vidno otupe

Stara želja se po nekad probudi ono baš poludi

Škorpija bi opet gladno nekog da tiho namami

 

Sve ih je posesivno žednija da krv im slasno ispija

Da im svu snagu do posljednje kapi žedno iscjedi

I da onu strast kao u mladosti opet lagano probudi

I da se  divljih godina mladosti eto na novo prisjeti.

 

Ona bi svoje žrtve godinama strpljivo u korak pratila

Slabosti i mane im kao iskusna pronalazila i skupljala

Dal su ranjeni dal im srce iz prošlosti još uvijek krvari

Pratila bi im godinama tragove da ih planirano susretne.

 

A tko u  škorpijinu il lavičinu zamku ne svjestan upadne.

Bez riječi omamljen njenim otrovima jako dugo ostane

I da je pametan nikad se nebi trena budio nego uživao

Iz beskrajne bašte strasti nikad za nikad nebi  išao.

 

Jer ona kad zavoli sve sa njime svaki dio sebe podijeli

Trena ne kaje se uživa kad tepa joj i voli je, strasna je

Sve sa njom je čarolija tragove u duši jako duboko ostavlja

I trenutak sa njom ne moguće da se bilo kad zaboravlja.

 

A tko u oči joj upadne nema teorije da ne poklekne

na svim obroncima usana strasti žubore i prizivaju

po neki slomljena srca požele da se ipak napiju

I tu cijeli život zaraženi ne žaleć trenutka ostaju.

 

Vodolije su joj očigledne slabosti, nekako ih privlači

A vodolije iskrene i naivne olako čarima pokleknu.

Novo ih privlači a još ako su od ranije ljubavlju ranjeni

Mladost im davno zaboravljenu škorpija tako olako probudi.

 

I baš po nekad je sa malo starijim viđaju kažu vole se.

Dvoje djece divne vodaju u ljubavi očigledno uživaju.

I svi kako divna bila je stalno sa uzdahom je spominju

No u svom gradu više je ne viđaju tragove je vješto zamela.

 

Ljubav života škorpija u vodoliji izgleda pronašla pa ščepala

Lavicu u sebi totalno probudila iz kandži ga trena ne popušta

A strast među njima nakon godina komadića ne slabi

Iza njih ostaju slike i stihovi da se ta ljubav

nikad za nikad ne zaboravi.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojna, 09.02.2019 u 04:44 min

 

 

 

Riječi čuva za kraj kad se u iskrenu potpunu moju ljubav uvjeri

suton

 

Dal si sad sretna i zadovoljna kad si uspjela

Duboko u srce i dušu mi se lopovski uvalila

A toliko puta sebi rekao sam si ne zalijeći se

I vidi sada bože ludo zaljubljen gledam se.

 

Toliko sam se bolno sa previše biljega spržio

I sebi debelo baš obećao al opet i opet se slagao

Bolje da ušutim i baš ništa više ne pametujem

Jer ludo baš ludo zaljubljen sebi se podsmjehujem.

 

Kako mi je riječ nikakva, kako olako u trenu slažem se

Al bože ne mogu da izdržim tako divna i posebna je

I dal na sebe da se ono baš naljutim kako riječ pogazim

Sebi sam čvrsto obećao da nikada više ne budem volio.

 

I gle lažova većeg od sebe nisam susreo niti upoznao

Nije prošlo niti nekoliko godina druga se u srce uvalila.

I njoj srce otvorih i sve što me muči i pati priznajem

Al u tu čarobnicu tako sam siguran i do kraja vjerujem.

 

Ona je isto tako ne davno teške  rane razočarenjem doživjela

I sebi se isto kao i ja zaklela da više neće da se zalijeće

I nije kao ja , ona se baš i ne otvara, ono puno ne progovara.

Baš iz prikrajka sve promatra no ljubav tiho strasno uzvraća.

 

Nekako osjećaje ne zaustavlja postupcima poljupcima ponavlja

Da stalo je da se ova čarolija među nama što duže nastavi

A riječi čuva za kraj kad se u iskrenu potpunu moju ljubav uvjeri

Tek onda će vrišteć od sreće da voli me… barem tako kaže da izjavi.

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,08.02.2019

 

Glas ti se između krošanja ne dorečenih riječi lopovski propinje

valovi dubina

 

Tko zna gdje sada si i kako si ovu noć mog rođendana zaspala

No mene si rusim čupavim mokrim kosama kao onda uspavala

Tvoje usne meke vlaže sočne su tišinom poljupca rosno tepale

A ja ni na nebu ni na zemlji od sreće nekako odljepi, baš uživao.

 

I tako već duže vrijeme tvoje usne me u tamnu noć slatko isprate

Glas ti se između krošanja ne dorečenih riječi lopovski propinje

I u snu me na prvoj krivini sačekaš, kroz parkove strasti provodaš

I hajde onda jutro nisam niti trepnuo slatko  izbezumljen dočekam.

 

I kad bih mogao dubuko u dušu bih ti se zakleo da me stalno osjetiš

Kako riječi vjernosti  tebi ljubavi samo tebi nemirom odzvanjaju

A život ispred nas tko zna kakve nam priprema zamke i prepreke

No tako je valja se između njih što manje puta ne ogreban provući.

 

Životi su nam tu na našim dlanovima, svaki dan ih blisko osjetimo

A tajni međusobno od prvog poljupca i sama znaš da nemamo

No suviše iz daleka se za kratko nadam se usamljeni gledamo

No zato nemirnim strstvenim snovima po nekad to i nadoknadimo.

 

Na drugu stranu jastuka kad god glavu okrenem na usne ti nasrnem

Tamo me uvijek spremna samo za mene uspaljena gladna dočekujem

Tišina sve dokazuje,strast i požuda ruše gladi nestrpljive prepreke

Imaš me,nekako se tim poljupcima prepustim i baš te ono osjetim…

 

Laku noć ti i suviše daleko skrivena ljubavi, nikad me ne zaboravi

I slobodno ovako svake noći uporno gladna me posesivnošću posjeti

baš obožavam kad mi tijelo usnama preplivavaš i kao ja uživaš

a ja ću ne brini još žešće i vatrenije ti svu tu strast baš uzvratiti….

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,08.02.2019  05:44 … 61 rođendan

 

Kako god stvari posloži to nikako ne može da odloži

eye 2

 

Dali bi joj bilo bitno ili uopće trunčicu ono značajno

Kada bih joj iz prve ruke onako iskreno priznao

Da jei suviše olako te beskrajno u srce pustio.

Ne mora odmah da odgovori, može da razmisli.

 

Kako god stvari posloži to nikako ne može da odloži

Da bih je onako ispred sebe posjeo i direktno u oči gledao

Dok bi je onako klečeći na koljenima presretan upitao

Da li želiš da moja od sada zauvijek zoveš se, priznaj molim te…

 

Ima desetak sekundi da razmisli dok te suze obriše

Jer zna da će u njoj da sve eksplodira i da se raduje

Jer sigurno nije niti sanjala da se ovo bude događalo

Da se  dvoje zauvijek bude u ljubavi voljelo i spajalo.

 

Misli da je vrijeme definitivno napokon sasvim dovoljno sazrilo

Da dovoljno vremena su imali i jedno drugo divno upoznalo

I čemu dalje da se pate i jedno drugo daljinom posesivno prizivaju

Kada vječno mogu jedno uz drugo sretno zaljubljeno da uživaju.

 

I dok bude  to veliko sudbonosno DA govorila, neka gleda ga

Te njene prekrasne divne oči uperi direktno baš u njega

Da ih zapamti kako su od sreće svijetlile ono blještile

Dok su na vječnu vjernu ljubav tog trenutka se zaklinjale.

 

Neka mu oprosti ako iz njega krenu suza radosnica golemi  potoci

Razumjet ćeš da se i ta sreće također prelijeva ludo u njemu

Jer nisa on od pustog ledenog kamena, isto grca u grudima

Ljubav njegovog života  je da volim je i čuvam vječno priželjkuje.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,07.02.2019

Da  sam slikar

dsc01057

 

Da sam slikar i da ruku ono za olovku fino osjećam

Ne znam kako bih posebno srce i dušu da nacrtam.

Pokušao da bih da kroz te slike stanje duše mi osjete

Da što u dubini srca baš osjećam baš pojedini primjete.

 

Ovako kroz stihove nekako periferno je pretražim i zamislim

Dok olovkom u zjenicu oka joj uskočim usne blisko dodirujem

A osjećaj posebno čaroban,dubok opsesivno gladno opojan

Pa slatki nemir oduševljenjem tiho zavlada što slika je uspjela.

 

I ono baš vrištim tišinom osmjeha u grudima, srce razvaljiva

A svijetionici u očima nema koje more u daljini ne dodiruju.

Kada se čovjek navuče na stihove il crtanje… kažu ljubav je

I onda kad mu po koji put pokušaj uspije..u duši ludnica je.

 

Olovka i gumica naliv pero il požutjeli listovi srce otvori.

Osjećam vidim je kada stih u srce ono dubinski dodiruje

I još olovkom čuperak zavrnut kad uspijem da nacrtam

Pa u zjenici njenog oka sebe nasmiješenog ugledam.

 

I kažem bože hvala ti što mi ovo malo umjetničke duše napuni

Što mi dozvoli da volim na stotine načina, da to nekako pokažem.

Hvala ti što volim da uz gitaru zapjevam, što stihove joj napišem

Što eto uspijevam i slike da nacrtam, osjećaje iz duše poklanjam.

 

A jednog dana ako me sreća bude pratila ona se bude prepoznala

Prepoznat će se valjda u nekim stihovima,baš to znam i osjećam

Nekako kad stihove pišem u prepoznatljivu dušu krišom ulazim

Kako drhti kako šapuće il plače tako duboko tu ženu je osjetim.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,06.02.2019

Pustimo ih neka uživaju barem i nama neku nadu pružaju.

 

 

Ono jutro vedro toplo proljetno kad osvane

Ona sa prvim zrakama sunca uvijek ustane

I ruse kose čupave prepusti u ruke vjetrova

Pa slatko istrči obalama beskrajnih maštanja.

 

Ptice joj društvo prave na uho tiho cvrkuću

Da njena ljubav prati je te da uvijek uz nju je

Poput latica cvjetova kad miluje igra vjetrova

A korak se livadama opruži,osmijehom proviri.

 

Tamo na obali princ srca njenog strpljivo boravi

promatra more i divne obale dok strpljivo čeka je

A vjetrovi igru jutarnjih plesova sa laticama počeli

I miris njenih usana donose, čuje se kako uzdiše.

 

Treba ih tada vidjeti i baš tim trenutcima proživjeti

Kako taj zagrljaj prepun strastvene miline izgleda

Dok jezikom utihnulih vrelih usana ono kao pričaju

I dubinski skriveno strast i požudu mileć razmjenjuju.

 

A kiša proljetna sunčanim zrakama kad jutro prošara

Tko zna koliko duga tim trenutcima se šepureć pojavi

A to može samo zaljubljeno oko potpuno da proživi

Jer toliko iskrene savršene ljubavi u kapljicama boravi.

 

Ta milina ti zvukovi samo njima prepoznatljivi smiraj

u srce napuče, duša se u jednom trenu bezbriznošću opije

A poljupci onako nježni kao da satima traju… beskrajni

Životnu ljubav zaljubljenim sretnicima opet su poklonili.

 

I harmonike nekako dvoglasom se prošire u srca im zavire

Trube se od nekud začuju i one bi da tamo ljubav pokazuju

A taj ples ne može ono baš svatko zaljubljen da uvijek doživi

Dok im se srce širom potpuno prepuno ljubavi samo ne otvori.

 

Ako se slučajno tamo u tom trenu strefite, tišina…šutite

U srcu će slike da vam se pojave pa ljubav života sanjate

Nema te duše il srca koje tim trenutcima može da odoli

A da te iste scene strastvene ljubavi ono baš ne požali.

 

A trube i harmonike miluju latice dok one izazivaju vjetrove

A poljubac traje li traje da prestanu oni baš i ne pomišljaju

Jer jako dobro znaju da rijetki takvu šansu proživljavaju

Pustimo ih neka uživaju barem i nama neku nadu pružaju.

 

Poput latica cvjetova kad miluje igra vjetrova ljubav putuje

Dvoje sretnika čarobne štapiće u srcima za ljubav skrivaju

Samo strastvenim usnama tajne beskrajno tiho razmjenjuju.

Dal i vi violine i flaute čujete, da da simfonija je…jer oni vole se…

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,06.02.2019 u 05:05 minuta

 

Stihovi svjedoci jedne povijesti postaju da svima dokazuju

valovi dubina

 

Šutke sebe analiziram i duboku sreću osjećam

Od kad si me pod okrilje svojih usana primila

Nez znam dal si primjetila koliko strast obuzima

Koliko se toga na bolje promijenilo jer te zavoljelo.

 

A što će tek biti ljubavi  ako budemo živjeli zajedno

Ne znam od kuda i kako više pronalazim tkanje

Za sve tvoje stihove što nezaustavljivo divlje naviru

I svakim trenom dok nema te na tebe podsjećaju.

 

Dobro si onda rekla isplatilo se svo ono dugo čekanje

Ipak je napokon uslišilo naše strpljive ranjene molitve

Može se reći da su nam se i želje tako reći sve ispunile

Vrijedilo je baš vrijedilo je sa samoćom noću borit se.

 

Budimo strpljivi i svakim danom više se budemo voljeli

Ne znam dal si primjetila koliko si dušu mi utoplila.

Dobro i baš ono bolje se osjećam i ljubav ti uzvraćam.

Nema više tišine nema neprobojnih teških zidova

 

Sve je čarobna iskrena ljubav pukotine naših srca ispunila

Daleko jači smo postali a do jučer kao ledenice bi pucali

Dok se nismo uzajamno duboko u srca nam sidra bacilli.

Nnapokon shvatitli ogromnu sreću imali da smo se spojili

 

I za ovu čarobnu ljubav do kasno u noć kap po kap ispijam

Našoj savršenoj vezi iz dubine srca i duše baš nazdravljam

Beskrajnu bezbrižnost samo sa tobom divna ženo osjećam.

Dignimo čaše onako svaki put dalekim mislima kad srce proziva.

 

A stihovi svjedoci jedne povijesti postaju da svima dokazuju

Kako dvije srodne duše nekada užasno ostavljene i ranjene

Mogu iz crne rupe tuge da se nakon jednog poljupca oporave

I samo strpljenjem i vjernom ljubavlju to mogu dugo da održe.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,05.02.2019

 

Hvala ti bože što si je odveo i drugom tu nesreću prepustio

w20

 

Prije nje su me mučili košmari ružna uspomena gušila u meni

Prokleta žena kao najcrnji snovi se noću neprestano vraćala

Mire mi nije trenutka dozvoljavala, bukvalno sam tada ludio

Na ivicu života zbog nesnosne tuge i razočarenja skoro došao.

 

A sada kad se ona pojavila i sve te ružne slike iz duše izbacila

Ona prokletnica nije vrijedna niti trenutka pažnje ne zaslužuje

Niti da o njoj razmišljam da slike joj slučajno ne pogledam.

Jer sam napokon onu što me iskreno voli izgleda napokon susreo.

 

A ona stara može da kleči da moli nikad neće biti dovoljna

Da se u sto narednih života kaje zauvijek ostaje sporedna.

Nakraju se pokazalo da je varala uvijek i uvijek samo lagala

Hvala ti bože što si je odveo i drugom tu nesreću prepustio.

 

A ja prosto preporođen do boli u novu čarobnicu zaljubljen

Između nas nešto nevidljivo žubori svo vrijeme preotima

Ljubav vidljiva u širokim raskolačenim očima doziva.

I sve miriše na proljeće, rekla je uskoro opet doći će.

 

Tako sretno sam gladan ponovo u ljubav potpuno vjerujem

Dok strast svakog trenutka sa njenih usana lopovski nalijem

U svakoj kapljici posesivno uživam kao da novi život dobivam.

I želim da me tako sretnog vide jer ne želim da  se prikrivam.

 

Nema više košmara, samo njena majka me noću ispraća

I moli me da još malo razmislim da pustim je da još proživi

A ja ne nasrćem puštam da sve sama na kraju odluči

A znam da silno voli me i ne može toj ljubavi da odoli.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,04.02.2019 u 09:15 minuta

 

Prije nje budućnost bijaše maglovita i nekako nejasna

 

 

Kao i svi drugi u ljubavi sam lutao i često puta nasjeo

Po nekad srce otvorio da ludo volim naivno bih priznao.

I svi smo neku ljubav života tražili bez uspješno lutali

Da bi većina od njih baš nesretni od svega tiho odustali.

 

A ja bijah nekako siguran i do kraja ono baš uporan.

Nešto me vodilo, nešto u zraku jasno mirisno privlačilo

I gle strpljenje se napokon eto i beskrajno isplatilo.

Stigla je ni sam neznam iz kojih romana ili stihova.

 

Prije nje budućnost bijaše maglovita i nekako nejasna

A toliko toga se razbistrilo nakon našeg prvog susreta

I dok su svi pored mene prolazili ništa nisu osjećali

Ona je već na prvom suretu tugu u srcu mi skužila.

 

Ima nešto u njenom pogledu u onim čarobnim očima

A usne, bolje da ništa ne spominjem bolje da ušutim

Nikome više ne smijem niti blizu da priđe da dozvolim

Jer da je oni kao ja imaju, nikad za niked je nebi pustili.

 

Sa njom život ima smisao i prepun je one čarobne nade

Ona ukras je svih mojih stihova i naše ljubavne balade.

I kad je kiša pljusak i ono nevera baš ne promjenljivo

Ona je tu u duši treperi,vedro sučano i baš ne odoljivo.

 

A duboko duša se od tuge njenim usnama pročišćava

Nekako gordo postojim, da ljubav uzvraćam silno nastojim

Naše osmijehe mogu vidjeti možda samo na reklamama

I za svaki trenutak njene beskrajne ljubavi srce se preotima.

 

Prije nje budućnost bijaše maglovita i nekako nejasna

Siđon napokon sa staze kroz životna lutanja, sve se otvorilo

Sve napokon što čovjek poželjeti može onako savršeno posložilo

I šutim u svakom trenutku u njenom zagrljaju tiho uživam.

 

I ona želi kao i ja na miru od sviju da sretno daleko živimo

Nikome ama baš nikome blizu naše kućice ne dozovljavamo

Zatvorih sve kapije, posadih visoke robusne bodljikave ograde

Kao kap vode na dlanu čuvam i pazim je, napokon moja je.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,04.02.2019 u 07:20 minuta

 

 

 

 

 

Nije mi se zaklela ali je očima vidljivo priznala

 

Nadam se da u njenom životu vječno ostat ću

I da prebrzo u albumu sjećanja neću završiti

I godinama kao otrcani stihovi na papiru blijediti.

Da neću kao upitnik u njenom dnevniku stajati.

 

I da će nas kao ljubav za primjer drugima pamtiti.

Mnogi drugi su možda isto da zavole pokušavali

Ali nisu bili strpljivi zavoljeti kao mi nisu željeli

A na koliko tek groznih problema mi smo nailazili.

 

I gle sada plodove naše ljubavi sretni beremo

Po svijetu sretno zagrljeni i zaljubljeni jezdimo.

Dani su prekratki postali da bi ljubav dokazali.

Bože hvala ti,ne znam kako ti za sve ovo vratiti.

 

Nije mi se zaklela ali je očima vidljivo priznala

Da nisam kao njeni prošli bivši napušteni ostali

Nešto magično privlačno od prvog trena vidi umeni

Ne znam dal vara se ali to laskanje lijepo čuti je.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,04.02.2019 u 07:00 minuta

 

 

Nek mi stotine usana poredaju kao ona da ljube ne znaju

 

 

Naša svijeta dva u jednom kipu strastvene ljubavi salivena

Nitko kao mi ovako nešto nije otkrio pa strastveno dobio.

Suviše dugo se sudbina sa nama predugim čekanjem igrala

Da bi nas iznenada kao dva ludo zaljubljena bića spojila.

 

Kao za mene je krojena od čiste strasti i požude salivena

Njene usne kad se natovare,slatko posesivno bolno je

Jer sutra dan nekako dovoljno i baš premalo imam je

Neznam dal je to samo problem u meni ali bože fali mi.

 

Sve što imam i što nemam ja bih što prije pronašao

Za jedan samo jedan trenutak na njenim usnama

A to bi vjerujte baš se u nedogled oteglo i trajalo

Da bi glad za poljupcima jedva nekako zasitilo.

 

Možda bi to vama kao godine ono predugo izgledalo

Al vjerujte malo ih je ovakvu sretnu ljubav blizu imalo.

Nama se čini da sve traje sekunde prekratke a voli me.

I na jedvite jade korak sa njom zadržavam izluđivam.

 

Mi imamo jednostavna pravila,uživamo u svim sekundama

Nek mi stotine usana poredaju kao ona da ljube ne znaju

I da me stotine ruku miluje opet nešto uvijek fali prazno je.

Ne znam kako to stanje ljudi zovu al savršeno ludo je.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,04.02.2019 u 06:37 minuta

 

 

 

Ona misli a tako vara se da meni bez nje baš lakše je

bor

 

Ona misli a tako vara se da meni bez nje baš lakše je

Ne shvata da gromila suza pritišće bez nje u grudima.

A kad god ode i ono iza prvog ugla kad se zagubi

Neka nabrekla tuga i sjeta posesivno hinjski zarobi.

 

Rekao bi čovjek kao da umire zar je moguće da tako teško je.

Nije meni 20-tak godina i da me ona ljubavna vatra spržila

Nego me već pritisle nakupljene porozne tvrdoglave godine

Al džaba je, sve tužno i prazno je kada ona negdje zamakne.

 

Kad bi se barem na trenutak u moju kožu onako stavila

Sumnjam da bi ono blizu onaj tužni žamor kao ja osjetila

Nebi nikad shvatila kako guši onaj bol samoće u grudima

I kako se toj tuzi prokletoj traga kraja na vidiku ne vidi.

 

Jer očigledno oboje smo strašću zatrovani i zaglibili.

Kad smo zajedno ne trebaju nam noćni dugi farovi

Onaj bljesak sretno zaljubljenih ceste na osvijetljava

Jer ovo što imamo ljubav je savršena i neobjašnjiva.

 

Zagrli i ljubi me pre često bez riječi bi uzastopno ponavljala

Debeli razlog za sreću imamo jer se jedno uz drugo budimo

Dok šutimo  pogledima strasti jedno drugo gladno tražimo

Napok smo sreću imali,jedno drugo napokon smo pronašli.

 

 

Ona misli a tako vara se da meni bez nje baš lakše je

Da muškarci nemaju srce i ljubav kao žene ne osjećaju

O bože kako pogrešna teorija i baš se u tome grdno varaju

Jer muška suza od sreće kad potekne, on bože tako voli je….

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,04.02.2019 u 06:15 minuta

 

 

Jer i ona možda i više nego li ja baš iskreno potpuno voli me…..

 

 

U srži je duboko najdublje savršeno blisko osjećam

Da bih vam opisao da se baš presretno doživljavam.

Uskoro ću da budim se pored žene ono moje voljene

 I da nezasitno požudno strastveno dugo imam je.

 

 A sve ono do jučer bijaše rutina učmala i baš dosadna

Dok se nije ona čudo od božijeg stvorenja tiho pojavila.

Niti sam ne znam kako smo se upoznali i na prvi pogled

Ono neprimjetnim varnicama pogleda posesivno spojili.

 

Nisu trebale riječi obećanja vjerovanja u silne zablude

Odmah prvim poglednom sve ama baš sve bilo jasno je.

Da smo jedno za drugo nekako stvoreni i baš sigurni.

Nije nas u dubini duše nešto sumnjivo hinjski kopkalo.

 

Oboma se srce da se ne vidi otvorilo i nadanjem napunilo

Da se uskoro opet što prije budemo susreli pa imali.

I tko bi rekao proteklo nekoliko godina ona je prispjela

Tu ispred mene žubori na gladnim mi ispucalim usnama.

 

Nama se nije kao drugima rutina ljubavi dosadno dešavala

Ja sam nju a ona mene koliko je željela posesivno imala.

Naša veza nije postala monotona čista zasićena klasika

Budih se pokraj žene koja me silno voljela, dok bi šutila.

 

I kada bi nas istovremeno pitali isti potvrdan odgovor bi dobili

Onaj sjaj u očima bi nas otkrio teško da bi ga netko sakrio

I da nas za sto godina susretnu iste zaljubljene face bi vidjeli

Jer u stvari to je to, zaljubljeni presretni jer smo se voljeli.

 

Kod nas nema zone sumraka, kod nas nema svađa i vrištanja

Između nas svakodnevno izviru kapi strasti požude i nadanja

Da će to do kraja života da prati nas i ovako savršeno potraje

Jer i ona možda i više nego li ja baš iskreno potpuno voli me…..

 

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,04.02.2019 u 05:48 minuta

 

 

 

Trčeći na peron izlazim miris njenih usana kroz mećavu osjetim

 

 

U daljini miris vjetra u svojoj kuhinji nemir priprema

Ljubav moja rano jutros ustaje,brod joj uskoro pristiže

Mora da mjesto tamo uhvati, do mene stići predaleko je.

Nakon broda na prvi avion mora da što prije pristigne

 

Nadam se da neće kao prošli put trenutak da zakasni.

Pa nakon toga vlak mora da pristigne i pregazi snjegove

Zna ona da nestrpljivo tamo uz vruću pećnicu čekam je.

Ne može se naša ljubav opisati sretnik je može doživjeti.

 

A noć baš nešto odužila, zima je svoje prste tu umiješala

Dok sat u čekaonici pogledavam sekunde  nekako otegnule

Jedva baš ono jedva jedna drugu sustiže vrijeme stalo je.

Po tko zna koji put kroz zamrznut prozor gladno provirujem.

 

Čekaonica vrela, masa ljudi se napučilo, svi su nekoga iščekivali

Al da obrate pažnju jedino u mojim očima bi tu sreću baš vidjeli.

Fali mi, nestrpljivo poskakujem, ljubav života nakon godina dočekujem

Predugo je u svijetu kruh zarađivala predugo usne mi nije ljubila.

 

Pokušavam vrijeme čekanja da ubijem kao neku knjigu otvaram

Al ne ide, nestrpljenje vrišti, onaj vrisak u grudima doživljavam

I odjednom pisak vlaka dolazi, oči otvaram, na tren sam zaspao

Trčeći na peron izlazim, miris njenih usana kroz mećavu osjetim.

 

Vidim je, i ona iskače, a što više reći ljubim i grlim je, moja jeeeee.

Ne mogu da pustim je,  zagrljaj onako jak stisnut željom napučen

Za ruku napokon vodim je iza nas ostaju istopljeni snježni tragovi

Gromada strasti i požude nestrpljivo u nama suspregnuto boravi.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,04.02.2019 u 04:44 minuta

 

A stihovi nestrpljivi, kroz prozor bi provirili usana njenih se poželili

 

 

Isti osjećaj ranom zorom ma u pola noći me opet priziva

Ubrzo pristiže, u tri budi me, proziva ono poznato čekanje.

Pa nemir slatki uhvati,san mi svaki put namjerno poremeti

I baš mi to rano buđenje i ne smeta čak što više oduševljava.

 

Daje do znanja mi, da uskoro ona ljubav moja meni dolazi.

Pa vrištim u grudima, jedva zadržavam branu prepunu stihova.

Na sat po tko zna koliko puta pogledavam da možda ne zakasnim.

Treniram u isto vrijeme budim se, smori me slatko njeno čekanje.

 

Vlak već osluškujem tragove dima tamo u daljini primjećivam

Bože koliko sam opčinjen, uz sebe vidim je, baš je doživljavam.

Skače ljubi me,usne ne odvaja, i baš moje strasti je ogladnila

Istog trena sve ono što smo dosta davno imali bi rado ponovila.

 

Otvaram prozor a vani smetovi namjerno ih nagurali sjeverni vjetrovi

No nema veze ne brinem se, naša ljubav prejaka je,istopit će smetove

I onako pored vatre sjednem, smijuljim se dok pišem dobrodošlice stihove.

A stihovi nestrpljivi, kroz prozor bi provirili …usana njenih  se poželili.

 

Pa me san obori, svijeća još poodavno sva istopila dokaz ostavila

Da sam je u isto vrijeme čekao, oko tri užurbano stihove pisao

Da bih to nestrpljenje barem nekako u zraku što bruji smirio.

E baš je vrijedilo, opet sam je na usnama ono slatko imao…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,04.02.2019 u 04:12 minuta

 

 

Što je duže na usnama posesivnost prosto gladnija

gromovi

 

Vrtoglavo lete mjeseci uvalile se između nas godine

Duboko u duši vrišti joj glas posesivno gladno želi me.

Nije da nije bilo prije nje, i nije da je baš ono jedina

Al zvuk njenog dolaska osjetim tako jasno na usnama.

 

I druge su me ljubile i previše toga ipak obećavale

A ona,tišinom se obmotala i baš rijetko bi prozborila

I kada bi to učinila mudrost iz nje bi jasna doplovila

Pa slatki ponos u meni probudi ma tko može da odoli.

 

Rekli bi on nije realan, do ušiju zasljepljen se zaljubio

Nema te skale gdje bih neku sa njom trena poredio

Mlada , ma premlada lijepa i još savršeno ljubi se

Pametna kao da je završila 311 svjetskih colleqa.

 

Možda sa izjavama ovim griješim i možda se zalijećem

Al od mišljenja o njenoj iskrenoj ljubavi ne odustajem.

Ipak kad sagledam ispod nogu sam pregazio godina

Jer čudo je prirode i uvijek me baš uvijek oduševljava.

 

Da su me priupitali kakvu vrstu i ono tip žene bih volio

Ne znam dal bih je pametniju skromniju il ljepšu poželio.

Nju samo gledati u njenom svakom potezu trebate uživati.

Za sve ima talente,ona slikar duše je a još bože mili moja je….

 

Što je duže na usnama posesivnost sve prosto je gladnija

Od nje se ne možete zasititi, jednostavno morate je voljeti

Usne joj po mojoj požudi krojili,strasti vulkanima nahranili

I kad mi kažu da griješim.slatko smijem se i zahvaljivam

Al njene glavne čari njenu bistru pamet trena ne otkrivam.

 

Malo priča i baš rijetkima se otvara, al kad ono prozbori

Mudrost za mudrošću pristiže sve bez teksta ona ostavi.

I ne primjetno pokušavam što duže uz sebe je zaustavljam

Da je gladni vukovi ne primjete, u zraku njen slador osjete.

 

Ma mogu Vam o njoj godinama pričati al mrvu neću otkriti

Da sam to napokon nakog mnogo dugih godina uspio

Nešto posebno skromno jednostavno neopisivo dobio

Njenu ljubav da uz mene je i da bih je do kraja pratio.

 

Ne znam dal se to vama ikako dušom i srcem događa

Kada ono u zraku odjekuje ma to je prasak njenih usana.

Ona strastveno ljubi me, mada trenutno i suviše daleko je

Al to ne smeta, jer u grudima tako jasno voli me i priziva.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,04.02.2019 u 03:32 minuta

Ako se uskoro ne vratiš debelo ću da naplatim

b3

 

Sinoć sam dugo baš predugo zvijezde promatrao

I analizirao znakove što uskoro sa tobom čeka me.

Piše mi da moram sve što duguješ mi da naplatim.

Ima na teške suze da te natjeram sve naplaćivam.

 

Sve ove samotne puste i bez tebe baš tužne noći

Neprocjenljivo vrijeme što sam bez tebe izgubio

Sigurna budi barem istom mjerom budem naplatio.

Usne sa usana ne budem trena godinama ispuštao.

 

I sve one svijeće što su se samnom od tuge istopile

Što su bol iz duše samotne suzama uporno ispraćale.

Jer nakon tebe i tvojih čarobnih usana sama pustinja.

Ništa mi se ne mili ništa kao ti može da me oduševi.

 

Jer nakon toga što smo imali  nikad drugo nebi probali

A vrijeme nekako užasno sporo protiče, predugo čekam te.

I jedva nekako nakon ne prospavanih noći glavu uspravljam

Stalno u glavi si stalno o tebi ono posesivno gladno razmišljam.

 

A kad dođeš i nadam se da uskoro i ti željna vlakom dolaziš

I nemoguće je sve izgubljeno za sto godina da nadoknadim

Do tada onako skriven zbog lažne nade ridat ću cvilit ću

I nestrpljivo neznam koliko dugo bez tebe ljubavi izdržat ću.

 

Ako se uskoro ne vratiš debelo ću baš debelo da naplatim

Usne tijelo ti noćima neću iz ruku da ispuštam to garantiram

Želim stalno uz tebe da sam i da te posesivno ljubim i dodirivam

I nikad za nikad više bez tvojih usana duge noći da ispraćam

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,03.02.2019

 

Ne ti nisi jedina i ja sam užasni ovisnik tvojih usana

 

 

Ne znam al znaš ma u stvari sve kao i ja isto osjećaš

Baš ono ne znam koliko puta u danu tvoje usne poželim

I onaj dugi sočni bez disanja poljubac da strasno doživim.

Ne ti nisi jedina i ja sam užasni ovisnik tvojih usana

 

I zapamti prvi put kad se vidimo iz sobe ne izlazimo

Želim da te ljubim neprekidno kao onda sočno satima

Da se opijem onim tvojim medenim vrelim usnama

I nakon toga opet i opet bi isto krenuo da bih te imao.

 

Nemoj da braniš se il možda da izvrdavaš, nema šanse

Od tog poljupca ne odustajem želim vrijeme da nadoknadim

Previše dugo smo se razdvajali,previše strasti izgubili

I što prije kako god znaš na taj vlak napokon pristigni.

 

Na tebe preslab sam i ništa za zlo ti trena ne uzimam

Nekad imam malo nekada baš i previše sve za tebe je

Uzmi odnesi sakrij ako želiš sve što imam prokockaj

Samo mi trenutke tvojih slasnih usana ne oduzimaj.

 

Sa tobom ljubav se doživljava i nije neka pusta fikcija

Srca slatki lopov si, bože kako sve može da ti oprosti.

Nešto ima čarobno u tim savršenim mekim usnama

Kog vraga i kakvu drogu si na njih one noći nabacila

 

Sa tobom kao da sam rođen sa krilima dah mi oduzimaš

U visine neobjašnjivo odnosiš, strašću gladnom začiniš.

Sa tobom sve je drugačije,opijen strašću i požudom uzdižeš

I ne ti nisi jedina i ja sam užasni ovisnik tvojih usana

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,03.02.2019

 

 

 

U svom životu ništa tako vrijedno niti blizu nije imao

 

 

Do jučer je uplakan slomljene duše izgubljen lutao

U život i ljubav kao najveću prevaru naivno vjerovao

Dok ga nije nasukala srce poderala u blato ubacila

Jedna lažna teška kopija pogrešna žena u grudima.

 

U život mu se uvukla,toliko toga kao djetetu obećavala

I nitko kao i on u te laži nije trnutka sumnjao niti vidio.

Svaku izgovorenu slatku riječ kao gotovu stvar vjerovao

Nevjerojatno glup i naivan slomljen ostavljen na kraju ostao.

 

Bože kako mu se prodavala,gledajuć ga u oči lagala

Pa je oslijepio jer stvari kakve jesu očigledno nije vidio

njenom strašću bijaše zaluđen i na kraju kao idiot ostavljen.

I na kraju svih strahota opet je ludu sreću nevjerojatnu imao.

 

Jedno savršeno neopisivo iskreno biće je iznenadno upoznao

Njenoj savršenoj ljubavi se otvorena srca do kraja predao

I nije trenutka pogriješio jer tek tada je svatio da je lutao

Da u svom životu ništa tako vrijedno niti blizu nije imao.

 

Ljudi ne mogu sada da ga prepoznaju, do jučer bijaše propao

Alkohol droga i drugi poroci ga srozali, u starca preko noći pretvorili

A sada kao mladić najboljih godina izgleda,ljubavna čarolija

I nitko nezna gdje je i tko je ta žena što ga je u život vratila.

 

A on sve tako prikriva, ne želi nikada više da ga opeče sudbina

Nikome više ne vjeruje, samo njoj tajanstvenoj i ludo voli je.

I u posljednje vrijeme slabo gap o gradu da šeta viđaju.

Al oni neznaju, davno sa njom je daleko zauvijek nestao.

 

Toni Ljubisa Bzic, Bugojno,03.02.2019

 

Oči su mi postale vedrije i bože opet sretno smijem se

dsc01057

 

Kako je ona kao poplava u život odjednom pridošla

Sve obale od starih sjećanja i boli je napokon isprala

Tuga skoro pa do posljednje kapi iz srca je nestala

Oči su mi postale vedrije i bože opet sretno smijem se.

 

Novi dio sretne budućnosti nadam se da je prispio

Jasne poruke iz naše galaksije sam nedavno dobio

I svakodnevno molim je da ostane što bliže samo tu

Da napokon živimo sretno zaljubljeni u našem vremenu.

 

Osjećam sunčano mirisno proljeće mada teška zima je

Naša Rijeka strasti nezaustavljivo nabujala oboje opila

Mada se nisu niti krenuli topiti duboki planinski snjegovi

Vatra i plamen bukte,vriju u našoj nezadrživoj ljubavi.

 

I sada smo strastvenu ljubav kroz novo korito rijeke pustili

Onim bujicama strastvene požude preslatko dopunjavali.

Baca i nosi na obje strane obale,bože kako dvije duše vole se.

Daj bože da to što duže potraje,zar je moguće da ovo postoji.

 

Bože ženo ljubi me samo nastavi nikad od nas ne odustani.

Nedaj da prošlost spominjem ,o njeno korjenje da zapinjem.

Ti nova si čista Rijeka što kroz srce mi je duboko protekla

U svoje dubine čarobne ljubavi nepovratno slatko zavukla.

 

Od sad samo nas dvoje odlučujemo gdje i kako život provodimo

Sa kim i kako i kada energiju ćemo daako treba da razmjenjujemo.

Dosta je bilo lažnih prijatelja i razočarano lose familije i rođaka

Došlo je naše vrijeme da bi se napokon ovom ljubavlju uživala.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 03.02.2019

Po tko zna koji put

 

 

U posljednje vrijeme sa njenom majkom on druži se.

Uvijek između njih lebdi neko ne odgovoreno pitanje.

Nekako kao da nešto sumnjivo il ne jasno potražuje

Da bi ga ubijedila da nije svoju kćerku baš za njega rodila.

 

Uskim ulicama grada il onako pored obale bi tiho šetali

Kad bi ih sa strane promatrali nekako muža i ženu bi vidjeli

Nitko nebi posumnjao da je zeta i buduću punicu zajedno vidio.

Dok bi se tiho ubjeđivanje između njih dvoje uporno vodilo.

 

On je svoje adute nudio,zašto bi njenu divnu kćerku oženio

Po tko zna koji put njihovu ljubav iskrenu bi majci spominjao

Po tko zna koji put toliko divnih dokaza na dlanu joj nudio

Slike mjesta uspomena koje su do tada skupljali bi pokazivao

 

Na sve načine da bi njene roditelje a najviše majku ubijedio

Jer njen otac nema teorije da bi tu čudnu vezu ikada odobrio

Da može njega bi živog duboko u sahari zauvijek zakopao

Toliku bi mržnju i odbojnost prema budućem zetu on imao.

 

Al po tko zna koji put majka kroz smiješak bi onako uporno

Njihove godine spominjala,u njemu lagano pojam ubijala

Pa bi pored velikog kaktusa onako uz obalu kao ćaskali

Dok bi neko rješenje il opravdanje za tu čudnu vezu tražili.

 

A vrućina kao u inat upekla nebi li njih dvoje razdvojila

Sjeli bi na ogromno kamenje onako tik uz obalu da se odmore.

 I naravno priča ubjeđivanja zašto i zato bi se uporno nastavila.

Njena majka nikako ljubav njene kćerke sa njim nije shvatala.

 

U ljubav očigledno nije vjerovala i sama u jako loš brak je uletila

I naravno zbog toga se za budućnost svoje jedinice kćerke i plašila.

Po tko zna koji put zeta bi upitala, dok su u hladovini neke stijene

uz obalu sjedili gdje su neke ostavljene stolice tamo pronašli.

 

I vremenom nekako sve draži zet joj je činio, u ljubav da postoji

Očigledno je brižnu majku argumentima pravim na kraju ubijedio

Al problem ostaje tko je toliko hrabar da bi njenog oca tvrdoglavog

I zadrtog da ta ljubav ima smisla na kraju krajeva lagano ubijedio.

 

I tko zna koji put onda su majka i zet planove na tanane kovali

Kako njenog supruga budu skuhali, kako tu ljubavnu vezu

Sa najboljim argumentima bi pravdali da bi se on složio

I tako se dugo u noć njihov razgovor praznim ulicama odvijao.

 

Ne, ja nemam snage da mu to iznesem i da mu bilo kako objasnim

Njena majka se svoga supruga plašila godinama sa njim je živjela.

Zna koliko težak je i kako jako teško neke stvari u životu prihvata

I ova veza il ljubav njene kćerke sa starijim muškarcem bi ga ubila.

 

I na kraju jedini zaključak je ostao on jednostavno bude kćerku odveo

Dovoljno je bilo što je suglasnost od njene divne majke od srca dobio

A otac , nema veze taj se nikada za nikad sa tom vezom nebi složio

I zašto da troše energiju i da izazivaju nepotrebne krvave ratove.

Majka jednostavno ništa neće govoriti, i ona će se navodno iznenaditi

Kada jednog dana stigne pismo iz daleke Australije il Kanade

Da njih dvoje još odavno viđaju se i vole se  te život planiraju

Samo eto da roditelji znaju da sretno su zaljubljeni pa im javljaju.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,03.02.2019 u 05:11 minuta

 

I ono što od mene ostane plime strpljivo sakupe i oseka odnese.

 

 

Dani nekako prebrzo prolaze i tvoj oskori dlazak najavljuju

Kažeš kroz suze da teško ti je što moraš daleko da odlaziš

Am možeš misliti kako je meni kako to kroz srce mi prolazi.

Po nekad pitam se da možda samnom nisi baš najsretnija

 

Pa si život u svoje ruke uzela tako si u budućnosti mirnija

Ispade da sve što smo imali ovih godina odnosi poplava

Kao da smo sve suze radosnice suviše olako u vjetar bacili

I sve ono lijepo što smo imali iz srca izbrisali pa zaboravili.

 

 A do jučer smo uzajamno se zaklinjali da vjerno budemo čekali

I da imamo hrabrosti sva iskušenja svih godina da olako trpimo

Jer sretni smo što jedno drugo neraskidivo godinama imamo.

Al opet tvoj odlazak boli i baš teško sa njim se pomirujem.

 

Nekako bez tebe kao da se od morske obale vjetrovima razbijem

I ono što od mene ostane plime strpljivo sakupe i oseka odnese.

Zar je moguće da se nećemo toliko dugo godina niako vidjeti

Zar je moguće da ću moći svu tu razdvojenost nekako izdržati

 

Al opet kažem si  ma bolan sretan si i ona se isto zaljubila

I ona nekoliko budućih godina bez tebe bude isto patila

Vaša ljubav je božiji dar i ona vas bude svo vrijeme čuvala

I onda kez nabacim, od sreće poskočim i pjevajuć nastavim.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,02.02.2019 u 19:25 minuta

Zna kako da osvoji, zna sve tuge da razori

valovi dubina

 

Samo par puta među nama se to desilo

Jedno drugom je leđa ljutito okrenulo

A da nije bilo želja da bi se sve to razjasnilo

Što se u stvari prije tog nesporazuma desilo.

 

A ona ljuta glavu podigla vrata silom zatvorila

Nije niti jednu riječ baš niti jednu prozborila

Izgleda da se baš u dubini srca jako uvrijedila

I onako hladnim pogledom sobu napustila.

 

Bože koji grozan osjećaj sam tada imao

Kao da sam sve na svijetu najdraže izgubio

Toliko me to slomilo i danima sam patio

A u stvari ne znajuć gdje sam baš i pogriješio.

 

I sada svjestan sam koliko ta žena znači mi

Nedaj bože da se ohladi da ode i da me ostavi

I sa njom bih čini mi se sve problem olako riješio

A bez nje jednostavno ispuhana ljuštura bih postao.

 

Onaj njen pogled kad mi sa osmijehom uputi

Bože ništa nije teško mi i baš na sve zaboravim

Lopuža je skužila da me je za sebe strasno svezala

Pa tako kad joj dođe glavu okrene u sebi se osmijehne.

 

Zna kako da me osvoji, zna sve moje tuge  da razori

Koljena mi klecaju dok  ritmovi srca svoju igru igraju

Potpuno shvata me sve osjećaje zajedno proživljava

Žena je koja potpuno ljubav života baš potpuno osjeća.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 02.02.2019 u 09:00

Bez nje bih postao ledeni kamen i na njemu biljka uvenula

 

 

Ne želim više nikada da sjećam se kako su me tuge gušile

Kada bi se nebo u sred vedrog sunčanog dana zatvorilo

Kada bi mi pljusak tuge u dušu iz dubine srca sručilo

Dani bi postali isti tmurni i baš ono oko srca grozno oblačni.

 

Kada slomljena duša i ranjeno srce iz tog ponora izlaz ne vidi

Kada ti se ništa ne mili i kada miliun pitanja stalno vrti u tebi.

Kada se oni  tmurni oblaci do stopala spuste i krenu gušiti

I nema se dalje volje živjeti a kamo li negdje kroz život uputiti.

 

To su bukvalno potopi kada tijelo nema šanse da se probudi

Bukvalno guši se samo čuje se duboko iz grudi ridanje i jecanje

Nema niti jedne ptice na granama,sva polja su odavno potopila.

A sunca niti na vidiku nema da se pojavi mada vedro bez oblačka je.

 

Čovjek živi u teškoj zabludi i nekako naivno u zamku nadanja upada

Sve misli to se nečija tuđa životna tužna predstava tamo odigrava

I neće il nemože da to razočarenje napokon kao konačno prihvati

Niti želi niti pokušava iz tog jada i bijede tuge da se barem probudi.

 

Sve dok se ONA skoro pa ispod zidina Dubrovnika nije pojavila

Onim svojim burnim vjetrovima oblake tuge u nekoliko dana

Da ne povjerujete onako kroz smiješak rastjerala pa sunce dovela.

I sva ona tuga postade kao ružan san il baš ono blijedo sjećanje.

 

Zato sada pazim i posebno čuvam je da mi slučajno ne pobjegne.

Jeste da jako malo priča skoro i ne razgovara, al bože usnama

Kad me usnama osvoji pa sve u duši i srcu strašću probudi.

Vremena fali mi koliko želim da još duže onom tišinom tepa mi.

 

I prođoše nebrojene godine čak ne mogu da sjetim se kada bilo je

Al u glavnom napokon oni dani teške tuge očigledno prošli su

Ne postoje niti kao blijede slike u onome oronulom sjećanju.

Brižno pratim je,uz sebe uporno držim je, nedam da se odvaja

Jer bez nje bih postao ledeni kamen i na njemu biljka uvenula.

 

Kako je neopisivo lijepo  biti sretno luđački beskrajno zaljubljen

I njenom iskrenom strastvenom ljubavlju svakodnevno obdaren

Iz tog raja nebi trenutka micao samo njenim usnama bih jezdio

I u sebi ponizno zahvaljivao bože hvala ti što si mi je  poslao

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno 02.02.2019 u 02:22 minuta

 

 

Iste strasti iste požude usamljenim noćima ih poprate.

 

 

Svakog dana se ushićenjem sa raduje toliko sretan je

Kad se iskreno sagleda malo tih sretnika negdje obitava.

I onda nije čudo da joj svakodnevno poklanja toliko stihova

Nije čudo što je očigledno ljubav vidljiva u njegovim očima.

 

I on je jako ponosan i pred drugima ono baš ne stidi se

Nego čak što više javno tu privrženu ljubav pokazuje

Mada ona na jedno vrijeme predaleko odlazi privržen je.

I možda će tamo sa nekim ona vrijeme da po nekad provodi.

 

On vjerno drži je u sebi i te ljubavi nemože da se oslobodi.

Dovoljno je što je njega za ljubav života odabrala i to priznala

Savim je dovoljno što mada daleko negdje tamo postoji

Jer tako sretan je i siguran da uskoro na usne mu dolazi.

 

Mada privremeno na žalost nisu zajedno al se osjećaju

Istim posesivnim mislima tko zna koliko puta povezuju.

Pod istim nebom se trenutno skrivaju ljubavlju dokazivaju

Iste strasti iste požude usamljenim noćima  ih poprate.

 

I u vedroj noći kad ih nesanica preuzme pa zvijezde promatraju

Baš gdje je njihova ljubav bez greške osmijehom prepoznaju.

I nije važno ima ako po nekad sa drugim vrijeme provedu i skrate

Ljubomora ih ne razara jer u njihovim srcima ta ljubav je sigurna

 
Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,01.02.2019 u 08:49 minuta

 

 

FOTOGRAFIJA

bor

 

Onako njenim likom bukvalno stalno bijaše opčinjen

Na svaki detalj bi pazio u svakom trenu je pratio

Ljubomoran nije bio no da lijepo ona  izgleda je volio.

I na sve detalje posebnu pažnju bi stalno obraćao.

 

I onda jednog dana mu je jednu sliku pokazala koju bi

Kako ona kaže za neki posao poslala, a on se šokirao.

Niti sam nezna koji idiot je onako bez ukusa slikao

Niti jednu čaroliju njenog savršenog izgleda nije pokazao.

 

I jedno popodne dok je ona onako u krevetu mrljavila

Na vrata je uskočio divnu ljetnu haljinu na nju nabacio

Ona je kosu onu grivu čupavu savršeno kako zna ukrotila

I naravno bezprikosnoveni osmijeh slatko nabacila.

 

Nemate pojma kako je ta slika svršena prekrasna ispala

Svu njenu mladost i energiju je tako divno pokazala

Da iza stoji čvrsta stabilna i nepokolebljiva cura

Koja svojom energijom osmijehom i stasom osvaja.

 

Eh kad bi oni znali da to je ljubav samo njegova jedina

Samo ga po nekad baš i ne sluša, no ipak mlada je

A srcu mu i te kako ne odoljiva i zato joj sve popušta

Zato joj svaki mladenački po neki ispad smijuć se oprašta.

 

I naravno od tada bez njega nikad se nije slikala

Uvijek bi savjet il pomoć od ljubavi svoje zatražila

A on ponosan toliko sretan i ono baš vidi se radostan

Što ga odabrala i mladost ljubavlju beskrajnom mu podarila.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,01.02.2019 u 08:49 minuta

 

A zna koliko voli obožava i posesivno želi je…gdje greška je…

 

dsc01057

 

Nije da su posljednjih dana nešto previše pričali

Al su oboje da se nešto događa baš jasno osjetili

I to malo škrtih riječi što su u rijetko razmjenjivali

Duboko u glupi razdor i razočarenje bez razloga padali.

 

U noć duboku prepunu nemira i bez sna su ulazili

Da bi sebi toliko ne odgovorenih pitanja postavili

A jutra bi podbuli otečeni izbezumljeni dočekivali

Da opet do pravog odgvora zašto nebi ono prispjeli..

 

A da su malo bliže, da bar mogu u oči da se gledaju

Mogli bi sa sigurnošću da to prelome i da se razumiju.

Dal im je nedostajalo snage i malo više upornosti

Da se još koja noć smireno izdrži i da sve prenoći.

 

Nije im ponestalo hrabrosti, još uvijek i te kako vole se

Ali po nekad negdje među redovima nešto zapinje

Kao da strah neki strijele nemira u srce odapinje

Pa se sumnja bezrazložna pojavi sve podlo poremeti.

 

Želi ponovo da tepa joj da se sve kao prije odigrava

A njegove usne nikad više ne zabrave niti zaobileze

Pa se tim trenutcima zapita dal je dovoljno pametna

A opet tako je sigurna da trena nije ljubavlju pogriješila.

 

Ona ne želi da osmijesi među njima naprasno prestanu

Da nekako hladni i udaljeni polako uzajamno postanu

Da se kap po kap izvor njihove ljubavi smanjuje i nestaje

A zna koliko voli obožava i posesivno želi je…gdje greška je…

 

I opet bi istog trena poželjela da se vidi u njegovim očima

Da ono iskreno sve duboko osjeti koliko u njemu još postoji

Dah da mu osjeti kad je kao nekad strastveno divlje poljubi

I da nada se da posljednji poljubac za oproštaj nikad ne doživi
Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,01.02.2019 u 08:13 minuta

 

I svijet bi tim trenutcima prevrnula da bi do njega dospjela

 

 

Dok čita njegovo pismo i zatvorenih očiju ga promatra

Jako dobro ga očigledno poznaje i sve predobro osjeća.

Istog trena posumnja da u srcu mu se nešto događa

Da se neka sumnja uselila i nešto između njih ubacila.

 

Želi istog trena ispred njega da se pojavi da to i osjeti

Da mu usne usnama dodirne i da se napokon uvjeri

Dal li još uvijek za njega vrijedi dal za njega postoji.

Ipak ga ono jako osjeća i na daljinu predobro poznaje.

 

Do jučer sve bi štimalo energiju međusobno dopunjavalo

A onda duboko u jednom trenu ona u sebi nešto osjeti

I želi istog trena da nije istina da se na licu mjesta uvjeri

I svijet bi tim trenutcima prevrnula da bi do njega dospjela.

 

Jer nakon toliko loših isksutava nikome više ne vjeruje

Želi istinu sa usana da ispija i da se ljubavi raduje.

Jer samo jednom neka je netko slaže ili razočara

Njena ljubav istog trena bi se što kažu ohladila.

 

Previše puta je naivno vjerovala prečesto to srce ranila

I zato je list potpuno okrenula, možda hladnija postala

A to je sve da bi ranjivo srce što duže na životu očuvala..

A za iskren ljubav i posljednju kap života bi darovala.

 

Jer ako netko od nje odlazi želi da joj to obrazloži

U čemu je griješila ako je iskreno potpuno voljela

Jer ona kad voli želi da joj se istom mjerom uzvraća

Jer njena ljubav je prevelika i jednostavno nemjerljiva.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,01.02.2019 u 07:57 minuta

 

 

 

 

U ljubav je često puta duboko u sebi posumnjala

 

 

U ljubav je često puta duboko u sebi posumnjala

Bože kako i zbog čega sam u okrutni svijet zalutala

Dal samo nju u ljubavi prate problemi i nedaće

Dal njeno srce iskreno da samo pati stvoreno je.

 

Sve oko nje je nekako lažno prepuno izroda

Kojima je na žalost dio svoje mladosti poklonila

I što je na kraju samo ranjeno krvareće srce dobila

Svijet u kojem se sada desila život je lažan postao.

 

Iskreno tko otvori srce izgleda da je garant nadrljao.

I čovjek se pita kako i prema kome se ljudski postaviti

Kako nekome da ludo voliš priznati a ne sam ostati .

Brdo nepreglednih pitanja, izgleda ne isplati se istina.

 

I kada se nakon toliko iskrenih prilaza svaki put opekla

Na kraju sebi je tvrdo obećala da list potpuno kreće

Nitko više trunku njene ljubavi neće imati dok se ne uvjeri

Da druga strana do posljednjeg daha u srcu joj boravi.

 

I opet bit će još jedna sigurnosna granica duboko u grudima

Jer se previše puta opekla da bi naivno ljudima vjerovala

I kad bude sretna i kad je svakog trena bude obasipao ljubavlju

Ona bude prikriveno strijepila da ga na kraju ne bude izgubila.

 

 

A kad zavoli,taj sretnik nije svjestan koga drži u tim šakama

Njena ljubav je nemjerljiva i svaki dio tijela prožima i obuzima

Vrištiš što te izabrala i ruku na srce ti ljubavlju čarobnom spustila

I svoju beskrajnu iskrenu ljubav obiljem ti da nisi svjestan poklonila

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,01.02.2019 u 07:37 minuta

 

Ona je dokazala da ljubav je jedino za što vrijedi živjeti preostala

 

 

Daleko u nekoj ljudskoj pustinji kao kroz maglu vidim je

Luta praznim ulicama bez trunke ljubavi tužne susreće

Okolo šetaju nekako se gegaju prazne tužne usamljene duše

I čuju se samo krikovi vrištaji i jecaji, što su bez ljubavi ostali

 

Jedino na njenom licu sve je tako jasno i bistro vidljivo

Od kuda je tu divnu dušu u tu prokletinju tuge smjestilo

Možda su sa njom tu užasnu prazninu neki gore planirali

Da ispuni ljubavlju duše i srca ljudi što su se razočarali.

 

I gle nije prošlo niti nekoliko dana promjena očigledno vidljiva

Već se vide tragovi dolazećeg proljeća,osmijesi škrti na licima

Drveća očigledno ubrzano na očigled pupaju, lattice se javljaju

ptice pjevačice se dozivaju, napokon na licima osmijehe uviđaju.

 

Što se to u njenom srcu tako snažno prepuno vatre nalazi

Da sve moguće ledenjake smrznutih ljubavi olako ona otapa

Svojim dolaskom u trenu olako iz najdubljeg sna tuge razbudi.

A da nitko sa njom niti riječi nije prozborio jedva je primjetio.

 

Dovoljna je bila samo njena čarobna  pojava,čaroliju odigrava

Da bi ledenjake u tim srcima u trenu otopila,oči im otvorila

I sada se čude koliko predugo u zimskom snu su probdjeli

Al su čaroliju njenog dolaska eto presretni napokon doživjeli.

 

I sada svi se za ruke vodaju, parkovi prepuni zagrljenih parova

Gitare se čuju,mladi se tko bolje pjeva hitove opet takmiče

I život onako prepun očigledne stvarne ljubavi protiče.

A ona uzdignute glave,presretna,u srcu je drži ljubav njegova.

 

Riječi se u tom gradu više ne koriste, svi pogledima govore

Zagrljajima i poljubcima osjećaje ljubav širom pokazuju

Onako svi presretni u prolazu klimoglavom se pozdravljaju

Ljudi iz tuge u zasluženoj skrivenoj ljubavi napokon uživaju

 

 

Uspjela je,njena ljubav je uspjela da sve probudi iz korjena.

Svi su prestali da puše piju i na poroke život uzalud traćaju

Primjer sretne ljubavi svakodnevno u njenom prolasku uviđaju

I sada besprijekorno svi je kopiraju iste uzvratne osjećaje dobijaju.

 

Nitko više ne koristi otrovne lijekove lažne depressive da ih umire

Ona svojim dolaskom sve je bez izgovorene riječi tiho uspjela

Onu preostalu iskru skrivene ljubavi u njihovim srcima je probudila

Ona je dokazala da ljubav je jedino za što vrijedi živjeti preostala.

 

Da to ljudi iz tuge nisu vidjeli i u nekoliko dana se preporodili

Teško da bi im napisani romani ili snimljeni filmovi dokazali

Ljudi iz tuge su na svojim slomljenim srcima napokon doživjeli

Da i za najmanju iskru skrivene ljubavi vrijedi se boriti i živjeti.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,01.02.2019 u 06:54 minuta