Kako podlo i naivno

 

gipsy 

Podlo

Govoriše

da lijepa  je

Prekrasna,

savršena

kao boginja.

 

Da rijetko se

tako lijepa

stvorenja

rađaju.

 

Svake sekunde

Bi joj komplimente

Široke ruke

dijelili

Da bi je

Vremenom

Mladu

i naivnu

Podlo

i lažljivo

planirano

na preljub

naveli

i iskoristili.

 

A kad su je

potpuno imali

Krenule

su optužbe.

Da je

neoprostiva

griješnica

Da je svi

Mrze

I preziru.

 

Nisu htjeli

priznati

Da su oni

jedan

Mladi

nevini

život

upravo

uništili.

zauvijek

skršili

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.04.2014 u 20:34 minuta

Jecajuć oprosti mi

U BUNILU STANUJEM

 

Kad joj

se skupi

i od tuge

bezvoljno

klone

 

Privuče se

u krilo

zavuče mi

pa zajeca.

 

Zašto je

samo ona

nesretna

i tužna.

 

Kako svi

oko nje

sretno

bezbrižno

izgledaju

 

Ona misli

da su samo

njene boli

Najgora

kazna

na ovoj

planeti

 

A ne vidi

koliko

u mojim

grudima

rida tišinom.

 

Kako lopovski

skrivam

što me

razara

i lomi.

 

Pa bi

spomenula

da bi

svoje

jade

za najgore

razmijenila

 

Onda

Sam

Na kratko

pukao

Srce

Nakon

Godine

Šutnje

otvorio

 

 

Pa mrvicu

prozborio,

kroz što sam

godinama

pateć

usamljen

prošao.

 

Što me sve

Pre dugo

užasno

tišti i

nepopravljivo

razara.

 

Trenom je

zastala,

knedlu

progutala,

i klekla.

 

Bogu se

izvinila,

i kazala

da kaje se.

 

Da svo

breme

i terete

što nosi

na leđima.

 

Zrno je riže

što je

skršeno

godinama

u mojim

slomljenim

grudima.

 

I samo se

Primakla

Suzama

Duboko kajala

Zašto je bila

Tako

Slabašna

i ranjiva.

 

Moljaše me

Da joj

Oprostim

I da je

Još više

Stisnem

I zagrlim.

Ponavljajuć

Jecajuć

 

OPROSTI MI

OPROSTI MI

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.04.2014 u 19:44 minuta

Žubor njenih ruku

 izlazak

Pred nju sam kleknuo, da shvati me.

Da osjeti što u duši mi grdno razara.

Samilost se neka u grudima skupila.

Već dugo godina neki jadi razaraju.

 

I tako uz nju prislonjen, glavu položim,

Žubor njenih ruku kroz kosu osjetim.

Osjećam kako stare u duši mi lomove

Njene čarobne ruke kao od šale odnose.

 

A do juče, samoća i praznina razdire.

Kao da su lađe mi nepovratno potonule.

Sve sam to nekako utučen,ušutkan trpio.

Ovom susretu i dodiru se toliko nadao.

 

Svi ti nakupljeni jadi i čemeri, al su rezali.

Al spasitelj slomljene duše, milost udijelila.

Šutke me tišinom i nježnošću zarobila.

Kao u transu da sam nestao, nekud jezdio.

 

I sve te muke, što su kroz srce mi jecale.

Nemoć od svega nadanja užasom me lišila.

Duhom  mi sva nadanja u nepovrat potonula.

Al eto, ona je pristigla, blaženim pogledom

Ponovo u spokoj, zaljubljenog čovjeka vratila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.04.2014 u 18:00

Je t’aime potoku

 dupli zagrljaj 

O njoj kada posesivno razmišljam

Kao da potok duše joj promatram.

Čistoća, bistrina, savršenstvom odmara.

Svaki kamenčić joj slatke duše odzvanja.

 

Nigdje niti jedne mutne mrlje ne vidim.

Vedrinu čarobne duše izvorno osjetim.

I tako neprimjetno u dušu mi se uvlači.

Svaki treptaj i bit srca dražesno osjetim.

 

Kao brezove mlade grane zadrhti, zatreperi.

Lahor pireći kroz kosu joj nasukanim osjećam.

Biti svjedok magičnog dešavanja, ah čarolija

Neopisiva, savršena samo njena energija.

 

I od tog trena toliko volim je, žudim,

Žudim danima i noćima evo i godine.

Koliko će još morati da protekne

Da uz mene, zažubori kroz stihove.

 

I kad se u potoku njenih slika okupam.

Svaki dodir ti sočnih usana dobivam.

Struji kroz biće mi,sva se u nemire utopi.

Pa me slatke suze obuzmu, čuvstva dopiru.

 

Žamor, u grudima žamor požude odjekuje.

Led sa prošlih nesanica kapima nestaje.

A ona savršena, igrom vragolastog potoka.

Osvane, šutke nešto nagovori, da moja je .

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.04.2014 u 17:31 minut

 

Što zamisli, ostvari


SUTONSKI SMILE 

Nije niti zamislila

da upita dal volim je. 

Do nje kanonada

požudnih strasti

skokom pristigla.

 

Ljubav strasnu

vrelim poljubcem

slatkorječivo izjavila,

milion puta

kroz suze

me  zaprosila,

 

Vojim te

od namanjih

do najvećih

slova što postoje.

 

Takav oblik

izražavanje

nije dovoljno

snažan ,

da ukaže,

da svu ljubav

i strast objasni.

 

Da pokaže

da vojim,

vojim i vojim

iskricama

savršenog nemira.

 

A duša mi

Uspavano

samotna

Studeni se

 

Stvorenje nemira

dušom ščepala

Rađaju se

Maštarski planovi.

 

I sve ono tuge

Što u meni se kvrčile

Oblačno i netrpeljivo

Njenom mišlju

Uzdahom nestalo.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.04.2014 u 10:30 minuta

 

 

Drhtavim uzdahom pismo prelistavam

tuga

 

Drhtavim uzdahom pristiglo pismo prelistavam

Jezero suza u meni obitava, dal se to događa.

Misli nemira trke ispisuju, jezero uznemiruju.

Grlo mi presušilo, sve se u muk suza pretvorilo.

 

Ne dišem, srce ne osluškujem, eksplodirat ću.

Ne mogu da vjerujem što je iznenadno napisala.

Oganj se neki u grudima stegao, kao opijen sam.

Zašto ovako iznenada, odjednom se tiho desilo.

 

Takve usne nisam doživio, poljubac razgalio.

Niti jedno oko se tako podlo u mene nije usadilo.

Takav dodir, patnja, požuda nije me izludila.

Nepoznati krater strasne ljubavi mi probudila.

 

Pehar duše mi pismeno poklonila, poručuje.

Nikad me jube ne ostavljaj, ne zaboravljaj.

Želim što prije, možda ovog trena da me zagrliš

Da se jutrom u tvome zagrljaju probudim.

 

I sve ne mogu da vjerujem da je to napisala.

Svu ljubav iz grudi sada i pismeno priznala.

A sve mislih među nama je gotovo, završilo.

Varka joj uspjela, srce mi lomom ojačala.

 

A suze radosnice navalile, jedna drugu sustiže.

O ženo modro zelena kako obožavam i volim te.

Samo još pristigni, neka se ovo maštanje ostvari.

Bit će to događaj galaksije, kad nas sreća uštine.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.04.2014 u 06:02 minuta

 

 

Tračari i torokuše

nepročitano pismo 

Tračari i torokuše, jadan i mizeran život imaju.

U tuđi život nosom uskakaju, sve ih interesira.

Tuđa sreća il zla sudbina, kako su uspjeli.

Da nebi tajnu uspjeha od njih otkrili, zaradili.

 

A u njihovim kućama jad i bijeda se ubuđala.

Kao šuga zarazila, na sve strane svrbi ih.

Ne znaju kako svoj život da organiziraju, pate.

A smeće u svojoj jazbini skrivaju, da se ne provale.

 

Dal ih itko razumije, il možda trunkicu oprašta.

Uvijek su drugi dežurni krivci, sve ih optužuju.

Na njima sva kola lome se, laži im  podmeću.

Svi izbjegavaju, preziru, na lomače spremaju.

 

Vjerojatno su puni zlobe i kompleksa, proklela ih sudbina.

Zato nevolje i zla na njih uvijek većinom nagrnu.

Ljudi ne žele da ih poštivaju, čak što više ismijavaju.

A nisu niti drugi lažovi ništa bolji il bezgriješniji.

 

Tračarima su svi idioti i glupani,iz usta ih ne puštaju.

Svoje grijehe ne vide, o njima nesmiju da tračaju.

Sve se ispod tepiha podvlači, njihovo se prikriva.

Najlakše je na druge svaliti, na njih priče skrenuti.

 

Kada bi ih pitali na koga bezgriješnog bi prst uprli.

Bez teksta bi ostali, samo bi glavu hinjski sageli.

Najlakše je na drugog svaliti, da im se grijeh ne vidi.

Takve treba što dalje od sebe izolirati, vrata ne otvarati.

 

Drugom dlaku bi pronašli,a kolac sebi u oku ne vide.

Takvi ne zaslužuju, da su u dvorištu vašeg kretanja.

Daleko im bila svaka ljudska svetinja, sve gaze, satiru.

Oni nikoga ne poštivaju, ljudsku skromnost ne poznaju.

 

I kad im zborite da se kane ljudskih ranjenih sudbina.

To vam je njima hrana prokletstva u grudima, pa pate.

Samotni u životu ostavljeni ostanu, suze kajanja ridaju.

Svi im leđa okrenu, jer su se tuđim sudbinama bavili.

 

Kazna im pristigla, naplata je bolna, duga i neumoljiva.

Nezahvalnost ih sustigla, najcrnje terete na grudi navalila.

I neka je, sve su zaslužili, druge su ogovarali, tračali.

I sada debele cehove plaćaju, grijehove bolno ispaštaju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.04.2014 u 04:28 minuta

Zjenice modro zelene

drveni mol 

Slatko je zaspala, bridim sočnim vrelim usnama.

I tako tvrdo usnula, osmijeh na licu zalijepila.

I onda se krišom da ne osjeti, polako zavlačim.

Pokušavam tajne srca i duše njene da otkrijem.

 

Pa joj se u zjenice modro zelene krišom uvalim.

Ne mogu da Vam trunku opišem il objasnim.

Što mi se događa, kakav nemir jezom obuzima.

Drhtim, kao tzunami kad od nekud zadrhti.

 

Svaki mig joj osjećam,misli joj drsko iščitavam.

U njene skrivene tajne navraćam, dušu prelistavam.

I onda u dubini srca sliku svoju nasmijanu pronađem.

Tad me još više stihija nemira obuzme, izluđujem.

 

I ona da isto u mom smeđem oku tragove potraži.

Sigurno bi iste signale pronašla, suzama uživala.

Shvatila bi koliko znači mi, i koliko bitno važna je.

Potpuno ista strast i žudnja njenim imenom se ispisuje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.04.2014 u 17:50 minuta

 

Pruži  mi zagrljaj

 neodvojivo

Ako suze pokušaju dušu mrvicu opisati.

One bi previše malo iskazale, škrtarile

Slagale bi što se u meni bolno događa.

Lom, krš, neobjašnjiva požudna ridanja.

 

Ljubavi, pruži mi zagrljaj.

Oslušni srca mi uzdisaj.

sva jeza će da te podsjeti

koliko samoće je u meni.

 

Fališ mi, užasno se osjećam

Suzu za suzom ispraćam.

Kao da se ženski dio mene

Jecajima bolno probudio.

 

Samo bih kmezio, ridao.

Fališ mi, moram ti priznati.

Od mene mekušca si stvorila.

Patim, patim jube noćima.

 

Do kada će da me režu

Užasne samoće noževi.

Da kada da te iščekujem.

Zašto me tuga kažnjava.

 

Volim te, volim i očekujem.

Samo odluči se, na vlak se

Bespovratno ukrcaj, čekam te.

Samo stobom postoji smisao.

 

A do tada suzama ću kuniti.

Da te sudbina nagovori.

Da moja , vječno moja postaneš.

Svakog jutra budiš na grudima.

 

I gledam kroz kišne prozore

Kako su ptice složile parove.

Ljubav među njima se skrasila.

A ja i ovo proljeće bez tebe ostajem.

 

Čekam, čekam te osmjehom da dojašeš.

Da budeš moja košuta, godinama čekana.

I zapamti, zbog tebe preživljavam i postojim.

Želim čekati, maštom lažljivom se umiljavati.

 

Ako suze pokušaju dušu mrvicu opisati.

One bi previše malo iskazale, škrtarile

Slagale bi što se u meni bolno događa.

Lom, krš, neobjašnjiva požudna ridanja.

 

Ljubavi, pruži mi zagrljaj.

Oslušni srca mi uzdisaj.

sva jeza će da te podsjeti

koliko samoće je u meni.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.04.2014 u 16:21 minuta *ĆIZA*

 

 

 

 

ONA SAVRŠENSTVO JE

savršenošću jednostavna 

Žena savršenstvo je, al je zlobnici olajavaju.

Zadrti, ljubomorni zavidni joj potkopavaju.

Njenu sreće i bogatstvo njene duše runiraju.

Sve što je u životu svojim trudom stvorila

 

Stihija kao zabrinute mase bi je sahranila.

Na loš glas bi da sve okolo lažima razglase.

Nikad griješnica nije postala, samo ljubila.

Oni ne žele da shvate što je uzrok nemira.

 

Prezir bi na nju da natovare, da je unište.

Laži podmeću, zlo izazivaju, provociraju.

A ona kao stijena, još jača, srcem bori se.

Sva ljubav u njenim grudima sve rastura.

 

Jednim prstom bez otpora sve ih uništava.

Strogost prži njenim očima, takva se rodila.

Sa lakoćom sve probleme poskocima zaobilazi,

Sa osmjehom na licu, skromno ponosna ostaje.

 

Pa je na razne načine testiraju, banane podmeću.

Nebi li se okliznula, nešto iz grudi lanula, izbacila.

Al neznaju koliko snažna i bezgranična blaga je.

Onaj kome srce osvoji, sa praga zauvijek ne odlazi.

 

Nečovječno joj postupaju, lakom robom nazivaju.

Na slijepo bez razloga je osuđuju, bolno izlaguju.

Njima niti jedna žena ne valja, kurva il rospija je.

Nitko njima dovoljno dobru ženu nebi našao.

 

Svakoj bi milion mana i greški nezahvalnici pronašli

A u svome dvorištu smeće nisu nikad vidjeli pa čistili.

A ona ih uvijek hladnim pogledom i osmjehom izludi.

Na sve laži ona ih osmjehom nagradi, zube im polomi.

 

Ljutnja i nerviranje kod nje niti u patnji ne postoje.

Uvijek samo dobro bi činila, ljubav ljudsku širila.

Zbog toga su je počeli poštivati, i sve više stidjeti.

Bila i ostala stup, simbol savršene majke na nogama.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.04.2014 u 05:40 minuta

O NJOJ VOLIM DA SANJAM

tvoj sam u školjkici 

Svakog puta, svakog trena

Ako se njenim imenom zaputim

U skute je maštom navratim

i to pred suton najčešće navraća.

 

Kad se slatki nemir duše mi dokuči

Kada se lampe pale u prolazima tmine

Ona se kod mene zavlači, pa huči

A ja žedan slatkog vina onih usana.

 

Čaše žudnje ona razvratnički napuni

Sve strasti ispod oka osmijehom raspali.

I tako svaki put me tišinom dodira dočeka.

U meni se skrasi neobjašnjiva anarhija.

 

Pramenove i kovrdže sa nosa raspuhuje.

Kandže kao tigrica u meso nemira zariva.

Sve i jednu slabost razotkriva, vrišti

Puna slatkog bjesnila, uživa li uživa.

 

 

O njoj volim da sanjam, da je zamišljam.

Sve filmove što pregledavam glavna je uloga.

Po nekad joj statiram, uz nju izgaram.

Volim, luđački volim da je obožavam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.04.2014 u 07:17 minuta

 

 

Ne odustajem tako lako

sretnici 

Pokušam da praznine  izbrišem sa usana.

Noću me prosijava čudna halucinacija.

Praznina lažljiva, toliko puta obećala.

Da ćeš uskoro svratiti, usne udijeliti.

 

Toliko puta bijah naivan, suzama isprekidan.

I  sve istovjetno nadanje, laž me prestigne.

I onda izgubljen između paralelnih svijetova

Očekujem povratak savršenih dražesnih usana.

 

U škrinji preostale ostatke nadanja skrivamo.

Jedno drugom nezaustavljivo strasno tepamo.

Tko će da izdrži,a  tko da izludi, plašim se.

Izgledam kao snažniji,a sekundom se prelomim.

 

I nakon toliko godina samotnog čekanja i nadanja.

Ne dolazi u obzir odustajanje il možda predaja.

Do zadnjeg momenta vjere i nadanja, ah sudbina.

Dal postoji kajanje, nemam razloga osim ponosa.

 

Lebdim, jezdim između nade i slatkog kajanja.

Sudbina nam je toliko toga poklonila, zarazila.

I sada nakon svih tih strasti požude i dodira.

Formula u dušama zakovitlala, trncima osvaja.

 

Čekam je, sva mi se obećala, ljubav poklonila.

I ćulim toliko puta prazninom drsko izranjavan.

Ne posustajem, nadajućem susretu radujem.

Ljubav, ljubav potpuna me osvojila, sve podarila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.04.2014 u 18:32 minuta

 

 

 

 

Iz sjećanja studeni

2 gitare 

Iz samotnog sjećanja studeni

Od kako je proljećem pristigla

Obraz mi slatkorječivo porumeni.

Prepuna usta mi dragog imena.

 

Iz slomljene prikaze mola i nemira

U meni se oktavom sreće razbudila.

Sve tuge i sablasti praskom iščezle.

Kršni tamni oblaci naprasno nestali.

 

Neka slatka modrina me obuzima

U svakoj niti mislenošću je osjećam.

Ona struji, svakim damarom podsjeća.

A ledenice u meni tope usne proljeća.

 

Onako sretničiki kroz suze radostan.

Iskočih iz samotnih soba dosade.

Ona uz mene je, uz mene ljubav je jedina.

Odjekuju srca bitovi, žamor sreće u grudima.

 

Budim se nježnošću svjetanja proljeća.

Otopile ledenice u dugo samotnim grudima.

Cvijeće iz bistrih potoka pupoljcima pristiže.

Tamo život budi se tamo ljubav izvorima izvire.

 

I uz mene je, gledam je, nevjerica zaškripila

Na mala vrata duše se prikrala, ušuljala.

Škaklji me najljepšim trncima požude.

U svakom kutku nemira izazovom navire.

 

Ispod zaljubljenog oka je promatram.

Kao savršenu nedodirljivu doživljavam.

Koji sam sretnik na kraju napokon ispao

Nakon godina i godina čekanja, oživio….

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.04.2014 u 17:05 minuta

Što dalje je ljubav siže

Želim da kažem ti

 

Kako sve dalje je , ljubav siže.

Na kragni sjećanja, ćuli čekanje.

Blage i prodorne strasti dozivaju.

Iskusih ljubav vatrenu, ne davno.

 

Od tada, kao slijepca me sklopila.

Svu dugo čekanu nadu ispunila.

Tragove popločane joj stihovima

Svakog jutra, usnama ostavljam.

 

Nedam zaboravu da se prikloni.

Svu luckastu romantiku da rasturi.

Što su dalje je sklonili, ona bliže mi.

Tajnim nitima, ogriske požude dotura.

 

Gospodarici sudbini sve sam prepustio.

Neka me nosa skraja na kraj nemira.

Kad isuviše suludo tu ljubav osjećam.

Žudeć, svakim trenom ispaštam

Al vrijedit će, vrijedit će ono proljeće.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.04.2014 u 17:05 minuta

OD KAKO

dupli zagrljaj

Od kako mi je u život uskočila.

Oganj nevidljivi trenom razgorila.

I nije da me boli al rana je slađana.

Svaki slobodan trenutak mi otima.

 

I kako god okrenem, uvijek fali mi.

Nije previše sebi udovoljila, pati.,

Uvijek više i još bi usana tražila.

A mene lako kupiti, kako joj odoliti.

 

Samo muči me što eto previše daleko je.

Na drugom kontinetu privremeno stanuje.

Dolazak, i napokon spajanje se iščekuje.

Možda još koja godina da se sve uštima.

 

I ta ljubav na daljinu je prekrasna, al mori.

Muči me, nemiri me trgaju, srca čekaju.

Tako jedno za drugim slikovito žudimo.

Istog trena, iste sekunde se spajamo.

 

Istog sata, datuma pisma se prosljeđuju.

Jedno drugo u najsitniju nit pogađaju.

Trga nas, raskida odvojenost ljubljena.

Al za nju vrijedi, još godine čamiti i čekati.

 

I mada njen rob sam radosno postao,

Iscrpljujuća robija svoj danak uzima.

Ne spavam, neprestano pišem stihove.

Da zavaram samoću i njene kandže ledene.

 

Neopisivo zadovoljstvo što jedno drugo imamo

Opet nezadovoljstvo prazninom  izaziva.

Nekakve suprotnosti nas prate od prvog susreta.

Imam je a nemam, moja je, a još nije postala.

 

Al nadam se,tako, tako sam užasno siguran.

Što više nemam je, sve bliža je i poželjnija.

Od kako se među nama čarolija dogodila.
Sve je karte budućnosti napokon posložila.

 

I čekamo je, samo što nije pristigla…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 27.04.2014 u 15:22 minuta

 

Ljubim ruku Milostiva

CRVENI OSMJEH 

Aleja dudova se napučila, prezreli.

Ispod nogu klize popadali plodovi.

Čekam je satak koji, obećala pristiže.

U dubini nemir osmjehom prikrivam.

 

Trljah dlanove da se ne preznoje, primjetit će.

Shvatit će da sam zbog nje nervozan.

Možda mi se bude smijuljila, lopuža.

Ma nije ona takva, iz dobre obitelji dolazi.

 

I onda je ugledah, kako ulicu prelazi.

Preslatki repić, pletenicom se šepuri.

I kako sve bliža je, osmijeh je jasniji.

A u očima, petrolejka pucketajuć doziva.

 

I kako me očima prostrijeli, osmijeh probudi.

Prišla je, blagim naklonom pozdravlja.

Ljubim ruke milostiva, procuriše mi usnama.

Miris nježnih ruku, kao skakutava pahulja.

 

Odšuljašmo stazom zgnječenih dudova

Dok me ispod ruke držala, u oči buljila.

Bijah sretnik što zemlju ne dodiruje.

Ljubav, ljubav snova stigla je… uz mene.

 

I magična dubina šetnje, sve je pokazala.

Želja među nama godinama je gorila.

Želje i nada se napokon ostvarila, pristigla

luđački voljena simpatija,u zagrljaj pristigla.

Jedno drugo je pogodila, priča se razvezala.

 

I nakon nekoliko sati slatke šetnje i smijanja.

Poljubac, strastveni poljubac se prislonio.

Zgusnute želje su procurile, strasti provalile.

Uhodanim stazama, tiho smo izluđeni nestali.

 

Svo naše čekanja, vjera nada se obistinila.

Moja je postala, skačuć od sreće je priznala.

I onda nas pljusak oblio, onako kroz cerekanje.

Stiskala se uz mene, govoreć da voji me, voji me.

 

Toni Ljubiša Božić Bugojno,27.04.2014 u 14:44 minuta

Nos radoznali


U BUNILU STANUJEM 

Sa susjednih skala, kvartet violina podsjeća.

Baš na tom mjestu suze prolila, zapomagala.

I slučajni prolazak, mog nosa radoznalog

U njeno uplakano naručje naivno me svratilo.

 

Onako , skršena, potištena, uzdasima zanijemila.

Kroz suzne oči jecajuć me promatrala, žudila.

Žudila, nešto promukla pokušavala da izrazi.

Al ne ide, iz nje niti jedna riječica ne ide, muk je.

 

Sva se zakocenula,lomeć prste, vijeđama je zborila.

Sve oko nje sablasno, skršeno izgledalo i utihnulo.

I nježno kao pahulja, skoknuh pružeć šaku ramena.

Da se tišinom nasloni, tugu jecajem možda rasprši.

 

Šutih, osjećah kako tuga u mene ulazi, drsko zavlači.

Al moram joj pomoći da sve to samnom podijeli.

Bit će lakše joj, a ja ću to odlaskon tiho odagnati.

I nakon nekog vremena došuljaše se koja riječica.

 

Iz grudi je tiho, onako promukla, zahvalila.

Hvala ti, što osjeti, da ovo mi je tako potrebno.

A ja ponosan, skrivah vodopad suza u grudima.

Da ne osjeti da je toliko toga prsnulo u meni.

 

Nedaj se, jedva prozborih joj, život je paleta.

Ako te zahvate boje tuge, strahova i nemira

Potoneš, izgoriš u jednom danu poput leptira.

Zato samo svijetle boje probiraj, srcem dirigiraj.

 

A u meni se sve staro bolno probudilo, plakao bih.

Al ne ide, jedva je iz ponora tuge iščupah osmjehom.

I onda je ostavih sa škrtim osmjehom da se provlači.

A ja ubrzanim korakom, suzu za suzom raspusti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.04.2014 u 08:25 minuta

 

 

 

Rubovima obrva

tišinom pričajmo 

Na molu čupercima vragolanski se igrala.

Senjske pijavice joj graktale, tajne zborile.

Od sredozemnog mora preporučeno prispjele.

Rubovima obrva, smijeh se hinjski kočoperio.

 

Dušmanima krv od jada ledio, čisto da izlude.

Tko li je sretnik, kome li je srce njeno pripalo.

Neka svo blago svijeta međusobno podijele.

Al biti tračak sreće što njene usne dodirne.

 

A ona, kao gazela, preko rive bi preskočila.

Onim okom sve bez teksta u trenu zaludila.

Oko struka bih se privio,vrelinu da osjetim.

Mladost joj nezasitno maštu srca kontrolira.

 

Biti pajac, njene usne izobiljem da hranim.

Jer u čije se ona zavuče skute i grudi, avaj…

Pa nek me ljuti, izludi, pa mi tepa do bola.

Još goru zvijer u meni će da razbudi, avaj.

 

Rubovim obrva, tajne svojih strasti prikriva.

Ih kad bih samo do njih usnama skoknuo.

Al nisam te sreće , da bi je jadnik kao ja imao.

Al zato imam pravo da maštam je i promatram

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.04.2014 u 08:05 minuta

 

 

 

Odvajkad ranjenik

 

oko5

Koliko puta kroz ovaj život prostrano skučeni

Bijah slomljen i od amorovih strijela ranjavan.

I sada kad su sijede vlasi pristigle, savladale,

Nju sam upoznao, na trn mi srce slatko zarila.

 

Pa kako su me grizle zmije i gušteri, ćuće strahovi.

A što ako izgorim, muvicu života je prostalo u meni.

Teško da bih to podnio, u dahu bih iskrvario.

Zauvijek oči nade bih zatvorio, bolan se raspao.

 

Mislim da bih na koljenima puzao, život patio.

Iza mene bi tekli tuge i žalosti potoci, ako je izgubim.

Dal je vrijeme da na vrijeme odustanem, sebe opominjem.

Al srce proziva, kaže u meni galaksija ljubavi sačekiva.

 

Oh Amore, zašto si strijele naoštrio, meni se zarile.

Slatko krvarim, dok ona ih usnama vrelim prelazi.

Nisam trulo deblo prepuno crva samotno preostalo.

Da me nebi njenim odlaskom sve to polomilo i ugušilo.

 

Ona je u meni mladosti izdanak probudila, oživjela.

I sada izrastam, njenim poljubcima se obnavljam.

O bože dragi hvala ti, što u grudi mi je navrati.

Neka je uz mene, čudesce se magično  posložilo.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.04.2014 u 19:29  minuta

 

  

Kao da smo dane brojali

 vječna žudnja 

Oduševljenju nema kraja, zajedno spleteni

Danonoćno jedno kroz drugo žubori tišinom.

A mjesec svaku večer na zadatku treperi.

Grohot vriskova iz naših nemira tutnji.

 

A jutro dočekamo rasute snage, ispijeni.

Oduševljen što bijah na njenim grudima.

U jedan uzdah, jedan plimni val se slilo.

Pjene beskonačno nevidljivo polje gibaju.

 

Jedno, postašmo savršeno čudo čekanja.

Jedno bez drugog ne postoji, krnjavo je.

I kao vrhom kule čarobne, zastave viore se.

Poruke samo srcima znane poskakuju.

 

Jučer nam je jučer svratilo, da bi objasnilo.

Da danas je današnja odluka dokučila.

A izvor ispod nemira žubori sjećanjem

Otrgnuti od svih prošlosti, ona postoji.

 

Moja je na sve načine postala, pa skoro.

Skoro usne na usne mi spojila, podarila.

Zavladašmo vremenom protutnjalog čekanja.

A eto godine, iscurile, kao da smo dane brojali.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.04.2014 u 16:54 minuta

 

Potop ljudskosti

ZAMRZLA LJUBAV

U vrijeme prohujale mladosti ljudi su se voljeli,

Svi jedni drugima u pomoć rado su priskakali.

Sve je nekako lagano i opušteno osmijehom štimalo.

A danas sve se u trku, prokletstva i nemira stvorilo.

 

Svi nekako hladni, gluhi na ljudsku bol postali.

Život teško breme postao, borba za opstanak pristisla.

Sit se gladnog ne sjeća, bol je tuđa ne primjetljiva.

Svi se u bezdan bezvoljni zavalili, glavom klonuli.

 

Unutra sve im grmi, noćima odzvanja, mira neda im.

Kao da su tisuće godina kaznu morali da prihvate.

Krckaju, pucaju duše i srca šavovi, ljudskost nestaje.

Većina moralne bijede postali, u zlatnik se pretvorili.

 

Potop ljudskosti nastupio, šljam na vrhove izbacio.

Kao djetalinu sa četri lista teško ih možeš pronaći.

I ako Vas sreća posluži pa Vam se to i dogodi.

Mislite sanjate, da je nemoguće da ljudskost postoji.

 

Većina ljudi su postali moderni robovi, slobodu izgubili.

Vode ih zmije glavatih snobova,gmizavci zavladali.

Kao da su stonoge, sve što mogu trenom unište.

Preko živih ljudi su naučili gaziti, i ništa ih ne žaliti.

 

Al narod leđa pogrbio, iskrivio, skoro zanijemio, loše je.

Iza toga kriju se baklje i buntovi, netko će da izgori.

Oktobarska revolucija, kuha u sirotinjskim grudima.

Ispalili bi kanonadu metaka al bez i jednog dodira.

 

Negdje u njihovim zatupljenim glavama, nešto se priprema.

Ako ih ne skuže vukovi, pa ih vratove polome, zadave.

Da mi je taj dan doživjeti da ljudi shvate da su lavovi.

Da sav njihov život u njihovim rukama jedino postoji.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.04.2014 u 18:48 minuta

 

 

 

Neizmjerna žeđ

OBRONCIMA LEDENJAKA 

Molim te jube, sve što je iza nas bilo zaboravi.

Neka se od prvog nam poljubca Vjernost probudi.

Skim si bila, tko je srce ti osvajao, ne brigaj me.

A ti sve moje izlete mladosti i ludosti zaboravi.

 

Među nama nikla bliskost nepoznatih galaksija.

Ljubav neizmjerna se probudila, čahure izgnjezdila.

Među nam žeđ se uzajamna uvalila, po mrvicu otima.

Drhtaji, požude, neizmjerno strastvene ljubavne izjave.

 

Od kako se dogodišmo, bol i tugu trenom zaboravišmo.

Vrijeme među nama vodopadima protječe,šume godine.

Iza svakog ugla osmijehom strasti vrebaju, očima gutaju.

Jedno za drugo smo očigledno stvoreni, jabuku smo pojeli.

 

Ako nam je ovako strastveno suđeno, nema tužakanja.

Samo eto u krilo želim da mi zasjedneš, mojom postaneš.

I da se ovaj magični krug uveže, srećicom poškropi.

Da se sve kletve iz naših dvorova vječnošću zagube.

 

Neće više tjeskoba i samoća da nas noćima zavaravaju.

Dižemo sidra iz starih luka, pučina života nas poziva.

Neizbježno se napokon naša predstava sreće odigrava.

Za ruku držim te, kormilo u našim srcima se odigrava.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.04.2014 u 18:18 minuta

 

 

Mladost je sad tu a uskoro je nestala


tvoj sam u školjkici 

Prlji vreli rasušeni ljetni zrak

A vedri lik ti se šepuri.

Na svašta me nagovara.

Da zatvorim raskolačene oči,

nek se dogodi čudljiva istina.

 

Suton se zajarcao,treperi.

Neka mrak što prije pristigne

Da moja skriveno postaneš.

Sretnik u meni se poigrava.

 

Ljubav mi pred vratima dodvorava

Kroz vlažnu majicu sve progovara.

Previše toga je i strasno izaziva

Obraz na obrazu bezriječno progovara.

 

Kad god je uz mene, sve se rastvori.

Crna tama velom skrivena , nestane

Radost u grudima jad i bolove raspline.

Mladost u nama se poigrava, ludnica.

 

Što slatko je lako je uzdasima pretrpjeti.

Na tim usnama svu draž istraživati.

Žar u raspojasanim grudima, dovikiva.

Volite se, volite dok je u vama žižaka.

Mladost je sad tu a uskoro je nestala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.04.2014 u 13:20 minuta

 

 

Ljubav vrišti u grudima

sretnici 

Zamišljam najljepša je duše mi čarobna obala.

Hvala bože što si me tamo kriomice nasukao

Mada samo tračak mašte je, al ipak moja je.

Ako mi bože dozvoliš, vječnošću zahvaljujem.

 

Želim strast i požudu u živo da joj ispijam.

Napokon ljubav u potpunom smislu udahnem.

A tko od mene će biti sretniji, ljubav razmijenili.

Kako god je zamislim, iz kojeg god kuta pogledam.

 

Usne grizem si, nemir  u grudima ne kontroliram.

Što se to sa mnom događa, čime je tako posebna.

Najbolje da o tome ne razmišljam, svakim trenom

Uz njenu suglasnost i darežljivost da poskakivam

 

Pa dal je moguće da mi od sebe je neobjašnjivo važnija..

Prvo ispred svega ona, a tek onda što meni preostane.

Dal je to normalno ponašanje,što mi se događa.

Il su to znaci da ljubav iskrena vrišteć pjeva u grudima.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.04.2014 u 11:28 minuta

 

 

Kad bi netko gledo

DALJINA ZAGRLJAJA PLAŽE 

Travanj, zapljusnutom travom zažuboreć zbori,

Ljubav slatko mili,iznenadne pljusak prišo.

Pritajeni, slašću izvora oni se opijajuć trude.

Slatkorječivo tijela puštaju da nemilosrdno žude.

 

Potocima tišine raspričale se strasti.

Sati se tope, nitko guče i ne zbori

A toliko rečeno kroz napučene grudi.

Kad bi netko gledo, rekao bi pukli, pa ludi.

 

I onda zbunjeni zure, u sebi nešto gunđaju

neznaju kako i dal će da trznu, upitaju.

Prostrane miline zahvatile mahom trena.

I sve tako potočićem žubori,kao frula bridi.

 

A njih dvoje sjenovitim krovom hladovinu šire

Dok vjetar treperi, šapat negdje ehom se zaori.

Ljubav nahrlila obiljem slasti, zalogaje ne broji.

Čedne noći cvatu, posiplje ih nemir savršene idile.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.04.2014 u 03:51 minuta

 

 

 

SAMO ŠTO NISAM

SIMBIOZA 

Na put dugi već duže spremah se.

Vrijeme mi kažu ne ide na ruku.

Oluje se neke nahorozile strašene.

Nedaju da krenem u naručje njeno.

 

A zbog ljubavi drage ko lud ne prezam,

na sve spreman žrtve da podnesem.

Sreća mi se nešto roguši,predomišlja.

Pa mi muti vrijeme, snjegove sprema.

 

Ona misli zima može ljubav da zagasi.

Da se možda ne predomislim i krenem

A spreman na nanose i gorostasne smetove.

U meni vrela krv je, što ledenice mete.

 

Zapališe ona davno oganj ljuti što svijetli.

I sve što se zimom zove, osmijehom topim.

I dok gazim kroz smetove, ona je uz mene.

Otkriva kuda da joj lakše uskoro stignem .

 

U meni žera strašću se svila, oči mi svjetle.

U grudima za nju srcem darak žudnje čuvam.

A pahulje na kraju u kapljice se tiho svile

Priznaše poraz, ljubav moja sve mi je bliže.

 

Samo što nisam moja jube stigo, čekaj.

Nosim žudnju samo za te godinama pletenu.

I kad ti usne naslonim u nizu,samo zašuti.

Sve što imam zbog tebe postoji,muvice snena.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,25.04.2014 u 19:55 minuta

Trenom me imala

sretan sam jer postojiš

Kada bih vam zborio, ne biste vjerovali.

Rekli bi cijelu noć se opijao, pa u bunilu.

A bijaše baš tako, noćima nanovo sanjam.

Iz mora iznikla, kracima mrkača zgrabila.

 

A griva sirene preko očiju se stropštala.

Pramenovi me lupaše, poljubcima nemira.

U grudima nespokoj, nemir, vatra ooooo

O što mi sve je u tom trenu prenijela.

 

Malo bi bile desetine godina, da se ispriča

Samo jedan dodir tih vrelih žarkih usana.

Od tada, svakim jutrom je sačekujem.

Možda navrati, opet mi požudi udovolji.

 

Godine protutnjaše, osjetim krakova lizanje.

A još uvijek ogrnut paučinom sjećanja

Slatkom jezom onih usana, sve dodiriva.

Pa motrim one modre daljine, da ne iskoči.

 

I svakog mjeseca na taj dan vatru potpalim.

Signale joj prosljeđujem, da može da svrati.

Rado bih ponovo da me zarobi i osvoji.

Svi smiju se, da maštam, ona ne postoji.

 

Kako prazni su, takvu ljubav nikad nisu sanjali

A kamo li usnama popili, tijelom izgarali.

Pa mi ih po nekad žao je, život prođe im.

Obnovljenu dušu i srce nikad neće imati.

 

Božanstvena žena mladošću krvi me prerovila.

I sanjam je, maštam je, zagrljaj se ne zaboravlja.

Za njega se čeka nekoliko stoljeća, ako je sudbina.

A mene je eto jednog trena imala, vječnošću zarobila

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 25.04.2014 u 18:50 minuta

Maslačak preostali

kisne kapi

Svi me njeni i najbliži otpisali,

zauvijek zaboravom prekrižili

Sa svih adresa me odjavili,

nigdje od tada ne postojim.

 

Sa zemljom sam poravnat,

zato što iskreno zavoljeh je.

Dokumenta, diplome su nestali,

u knjigama tišinom izbrisani.

 

Kao da nikad nisam postojao,

kao da nikad nisam je volio.

Sve adrese su promijenili

da bi tragove ljubavi  zavarali.

 

Rasprišili me Senjskim burama,

Uvalili, zatrpali u Kupreške nanose.

Sada šibaju me ravnica vjetrovi

Jezgro maslačka boravi u meni.

 

U korijenu maslačka sam ostao,

da bih se preostalim cvijetom trsio.

Možda, samo možda izniknem

u njenom zavrištim dvorištu.

 

Sigurno će me prepoznati,

posebno ću joj zamirisati.

Pa nek me s ljubavlju ubere,

salatu od mojih listova napravi.

 

A med iz moje duše što rovari

S cvijetom maslačka nek napravi.

Shvatit će koliko smo se voljeli.

I vječno povezanošću preostali.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.04.2014 u 05:03

Ljubav iz knjiga

ljubav stobom je čarolija

Ljubav kroz knjige sam trunčicom doživljavao.

Po neki film u dubinu duše i srca bi me ganuo.

Uz put parove bih analizirao, za ljubavlju žudio.

Ugledam,uzdahnem, dodir zaljubljenih ruku il usana.

 

I sve to na neki bajkoviti način sam zamišljao.

A s mnogim ženama oprobavao, upoređivao.

Al nešto je uvijek falilo, srce se nije žarilo.

Sve je to bilo nekako lijepo i čarobno, ali…

 

I onda niotkud, s nebesa, božiji poklon je stigao.

Prvim pogledom, čudo se desilo, sve protreslo.

A tek kad  se zagrljaj i poljubac desio, o Bože…

To se nemože opisati, samo šutke uživati.

 

Kao da Vas valovita plima na tanane osvaja.

A noći se u blistave dane blještavilom dožive.

Riječju naviru preostale slatke tajne otkrivene.

Fali Vam, svaki tren ta boginja fali vam, fali….

 

Svi jadi uz njeno prisustvo se neobjašnjivo rasprše.

Nekako kao savršeno sazrelo voće da me opija.

Ljupkost, nježnost i strast požudna i neopisiva.

Samo bih je ljubio, toliko toga dokazao i poklonio.

 

O bože dragi hvala ti što mi napokon dozvoli.

Da u srcu mi gori buktinja nemira zbog tihusana

Vatrom žderonje, posesivka, zaljubljenog ludila

Niti sekundu ne napušta, ta moja savršena boginja.

 

Dal to sanjam, il se to stvarno događa……NEBITNO.

Želim da na poseban neobjašnjiv način uživam.

Bez nje sve bi to bilo jad i čemer praznine i ludila.

A ovako smisao življenja napokon i dokazala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.04.2014 u 07:17 minuta

 

 

 

STRAHOVI  SUSRETA

pogled 

Lako mi je stihove pisati, riječi nemirom slagati.

Al kako, kako susret dočekati, u te oči pogledati.

Kako, ako se desi dodir usana, što srcu u grudima.

Hoće da eksplodira na samu pomisao sretanja.

 

Lakše bilo bi napisati beskonačne ljubavne posvete.

Poslati bezbroj buketa i na njima slika osmjeha.

Al kako, kako taj prečesto sanjani susret preživjeti.

Plašim se da se ne razočara, da sve maštano potopi.

 

Nesmijem na to niti da pomislim, trenom da izgorim.

A opet sebe jačam, zborim razne fraze i izraze.

Ne brini, budi ono što jesi, spontano otvoren.

I sve samo od sebe će da se posloži,sve iznenadi.

 

I taj rastanak bi lakše doživo, potoke suza bi razmjenili

I cijelim putem bih jecao, ridao i sve to lakše pada mi.

Al susret, susret i neka trema nekontrolirano me razara.

Dal to sve mogu da izdržim do susreta sasvim ne izludim.

 

Al lako je opet sve da se planira i predpostavlja

Al ta pomisao da će napokon da bude na usnama.

Izgaram, nešto čudnovato u nemirima duše odzvanja.

A volim je , Bože dragi koliko volim je, da moja postane.

 

Takvu kukavicu u sebi nikada nisam upoznao, zalutao.

Sebe preispitujem, da se netko drugi u mene nije uvalio.

Pa mi pamet olako popusti, jednostavno eksplodiram.

A ne želim da me po tome upamti, pa zauvijek razočara.

 

Želim da dokažem kolika je žeravica u ovim grudima

Koliki je plamen u duši mi što vriscima me podsjeća.

Al samo, samo da je sočno poljubim sve bi shvatila.

Nikada više od mene se nebi odvajala, ljubav neopisiva.

 

 

 

Toni ljubiša Božić, Bugojno,23.04.2014 u 17:17 minuta

 

De se malo češće u ogledalu promatraj

 2 gitare

De se malo češće u ogledalu promatraj,

sve i tračak, sve i žižak u očima analiziraj

pokušaj da pronađeš skrivene razloge

koji u tebi nemirom rovare, podsjećaju…

 

Shvatit ćeš kolika si bezgranična sretnica

koliko nevidljivog bogatstva u tebi obitava.

Koja snaga tvojim tijelom izobiljem protiče

a eto tračak sam tvoje nezadržive požude.

 

I samo me prostruje, poznati znakovi sjećanja

kad bila si na mojim usnama u rukama

kad sam te skoro cijelu imao, priželjkivao

a rekla si sačekaj vrijeme još nije pristiglo.

 

Još muvicu čekajmo i tako tutnjaju godine

tutnjaju noći besane, samo puko maštanje.

I moje slike kad pogledaš, iste znakove prepoznaješ.

Otiske svojih usana na mojim bi vidjela.

Nedam da niti boricu izhlape, da nestanu.

 

Vojim da te u sebi prisutnom vatrenom osjećam

vojim kad od tebe signali on nekud prostruje

vojim kad me kiša suza sretnički zbog tebe oblije.

Znam, tako sam siguran, da tvoj sam u grudima.

 

A sve se to nebi dešavalo, niti me toliko opijalo

da nisam na tisuće puta sebe u tebi pronašao

da nisam svoje usne na tvojim odavno zagubio

i jedino mogu da se povrate ako se opet dogode.

 

Vojim te muvice, žuboru sretnih dana i sjećanja.

 

Toni ljubiša Božić, Bugojno,23.04.2014 u 16:48 minuta

Tu sam, ne brini

životom jezditi 

Sekundicu

Jednu

Muvicu

Jube

Mila

najdraža

Pričekaj.

 

Brzo

javim se

da te

osmijehom

bez  dodira

srećicom

 

Te suze

nemira

poljubcima

požude

 

Da sva tuga

Iz dubine

Tvoje duše

Bez razloga

ranjene

Napokon

Zaboravom

 

Da mi

zatreperiš

onim

caklastim

okama,

da zapjevaš

vriskom

sreće

u grudima

 

 

Pišem ti

i ne prestajem,

krdo misli

svake

mili sekunde

ti prosljeđujem.

 

Da me osjetiš,

da u meni si

i da me slatko

čaprkajuć zanosiš.

 

A osjećaj je

samo naš

očaravajuće

savršeno

 

Vojim te

jube jedina,

vojim te

do gornjeg

sloja svemira

i nazad

milijarde

svjetlosnih

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.04.2014 u 11:25 minuta

Da se nismo ovako susreli

sretnici 

Proljeće se nedavno zakotrljalo,

Skoro do maja svibnjem krake pustilo,

A zima još uvijek podlo iznenadi,

Krila proljeću da ne žuri podkrati.

 

I svakim jutrom svježe cvijeće

samo za nju bih stihovima birao.

Svu strast i požudu pretraživao

Jutrom na tacni duše da je dočeka.

 

A što ću, na me je olako navikla.

Dan bi joj uzalud utužno propao.

Jezik stihova bi je tišinom smirivao

Slatka svjesnost da ljubav postoji.

 

Van galaktičke riječi bih prosijavao.

Da shvati koliko je za me posebna.

Jer ovo zemljaske priče i stihovi

Takvu ljubav riječima ne prepoznaju

 

Pa zato obilazim daleke galaksije

Prelistavam njihove riječne enciklopedije.

Želim da svaka bude posebna

Kao što je ljubav zagrabljenih usana.

 

A ne daj Bože da se nismo ovako susreli.

Beznandno bih beskrajem samoće zamro.

Od mene i moje krljušti utvara bi ostala.

Da hrani se praznim bez ljubavi knjigama.

 

Šutnja u meni kao stepa zimi bi viorila.

Sve i jedan list života bi zamrzla, ugasila.

Sivila ,jad i bijeda tugom bi me satrla.

I azurne obale sreća u ljubavi bi nestala.

 

Ne želim da me praznine polagano sahranjuju.

Da svakodnevno u meni svoje igre igraju.

Listove sam davno krenuo, nju doživio.

I svakim jutrom čarolijom nezasitni lutamo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.04.2014 u 07:39 minuta

 

 

 

Tragove joj prepoznajem

JESENJI MOST 

Evo javno iz srca priznajem

da tek koju godinu je poznajem.

Sve ovo što se nemirom dešava

Produkt je strasti savršenih usana.

 

Toliko toga stihovima joj napisao

Tisuću pjesama istetovirao.

A tek sam zrno možda objasnio

Koliko toga bih još poklonio.

 

Unutar duše njena baklja šapuće.

Žubori svim tragovima sjećanja.

U svim godišnjim dobima procvjetava.

I tako je savršeno doživim il osjetim.

 

Dal me ubode trnom ružinog sjećanja,

Dal me promrzne kao ledenica uzdaha.

Il se beharom na pčelinim krilima prikrije.

Al uvijek trag prepoznatljiv  mi ostane.

 

Jednostavno tragove joj prepoznajem.

Nevidljivim uzorcima čekanja odiše.

I te slatke male sitnice me oživljavaju.

Toliko toga ispričaju, da još voli me.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.04.2014 u 17:55 minuta

Čitam misli joj

molim oproštaj 

Svako jutro, i to baš svako jutro,

Od njenog odlaska, iste slike prate me.

Riječi joj odzvanjaju, podsjećaju.

Zadrži me, nikada me ne napuštaj.

 

Što češće u snove i misli mi navraćaj.

Stihove nikad pisati ne prestani.

Znam da voliš da boravim u tebi.

I tako se čarobna ljubav održava.

 

Priznajem, žudim da tvoja sam sudbina

dio života ti postala i želim tako ostati.

Život si mi spasio, oči u tami rastovrio

tračak sunca u sumorni sudbinu donio.

 

Oči najljepšim dodirima usana  otvorio

otvorio srce prepuno iskrene ljubavi

a bilo je skupa samnom na samrti…..

i sada ne dam te, ne mogu da dozvolim

da to sve nestane il da te izgubim.

 

Volim i trebam te,to nikada ne zaboravi. 

u srcu zaključaj me, lijepo nježno ušuškaj

tamo ću vječno da ti boravim i podsjećam.

Da tvoja sam dodirom usana i postala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.04.2014 u 07:36 minuta

Dal svjesna si

SDC11204

Kako da krišom te zagrabim

U grudi vječnošću posadim.

Kao sjena si požudnih maštanja

Sad te imam pa trenom bi nestala.

 

Kroz dušu prolaziš, pa nestaneš

Kao duh kroz ispucale zidove.

Između svjetla i tame putuješ

Jutrom nestaješ a noću osvaneš.

 

I kad sam potpuno onako siguran

Da si napokon svojina postala,

U snove bi se vriskom zagubila

Rasparane tragove ostavila usnama.

 

I oboje, između tih svjetova žudimo.

Blud na svakojake načine trgamo.

Pojma nemamo to se u stvari i događa.

Dal kroz snove ili žuborenje stihova.

 

I mada daleko smo, skrivamo mostove.

Da se orkanski vjetrovi ne pojave.

Ukočeni kao stijene strijepimo

Al za ruke nerazdvojivo stišćemo.

 

I kad je mrkli mrak, i pomrčina kad osvoji

Jedno drugo saturnovim prstenom dotiče.

Sve draži samu sebe pronalaze, pa opije.

I tad imam te, sazrijevaš ljubavi uz mene.

 

Dal svjesna si, dal pojma imaš ljubavi

Što se to između nas godinama dešava.

To nije samo hir, prolazni vjetar sjećanja.

Nezadrživa je, orkanska savršena mećava.

 

To sudbina sve krajolike savršenstvom osvaja.

Dvije sudbine u jednu je satkala, napokon.

Od tog prvog momenta sve se ispremetalo.

Jedno drugom bez i jedne riječu ljubav zaviještalo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.04.2014 u 03:24 minuta

 

 

 

Molim te tišinom me saslušaj

drveni mol 

Molim te na tren okice sklopi.

Molim te tišinom me saslušaj

dušu mi promatraj, ništa ne zbori.

Sve ćeš da osjetiš,životom mi proletiš

Možda iznenada u kanjon suza upadneš

Molim te nemoj da se prepadneš, tvoj sam.

 

Zbog tebe i ljubavi naše, toliko toga isplakah

Takvu ljubav srce mi nikad nije upoznalo.

Ovako nešto duboko nikad dušom mi nije treperilo.

Neznam što si učinila, al si pravi potez uradila.

 

Smisao života se otvorio, volim te i to želim da pokažem.

Ma koliko daleko si sklonjena, moja si sudbina.

Osjećam, nešto neobjašnjivo osjećam tebi pripadam.

Dal će se to ostvariti ne želim niti sumnjati.

 

Obožavam da govoreć tvoje ime od sreće zaplačem

Da se drsko uštinem, dal je sve to moguća istina.

Dal si ljubav iz mašte što sniva mi u grudima.

I nemoj da te moja slabost izrečena suzama zaplaši.

 

Želim cijelog sebe i još više da ti poklonim

Da ti niti trenutka samoća u srcu ne zakuca.

Budi kao i do sada simbol i nada življenja.

A do tada čekam te, u uglu srca spremam se.

 

Vojim te, savršena je istina, okupana suzama.

I neka je, neka se strast i požuda pokaže

Jer sve ovo je nepojmljivo, samo posebnim

Dubinom duše i srca darovano, vojim teeeeeeeee.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.04.2014 u 18:22 minuta

Ah da samo i muvicu znaš

jesss 

Kako volim što si na putu mi ostala,

Otvorila vrata kanjonima žudnje.

Pa sve predeš,kao mače tiho prizivaš

Sve do znanja daješ, ljubavlju njišeš.

 

U svakom trenu kroz pogled mi šaraš.

Začarane slike ispred srca trkom pršte.

I kad se u ikone zabeljim, osjetim te mila.

Nikad sita nisi strasti slatke žudnje.

 

Razgaljuješ kao duga, tišinom što šara.

Kroz kapljice šibaš, pa olucima strujiš.

Sve lampe mi pališ, netremice skokom,

I svaki plamičak tvojim osmjehom žari.

 

U srcu vjernosti žicu si stegla, odzvanjaš.

Svakim izobiljem na sve strane podsjećaš.

Da voliš me, da nikad čaroliju ne zaboravim

Ah da samo i muvicu znaš,zbog tebe postojim.

 

Ćulim i čekam, kroz pokore gatam

Ćulim, klečim i nadanje prosim

Da me svakim danom sve uštine češće 

Ljubavlju savršenom i srećicom da žudiš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.04.2014 u 16:02 minuta

 

Vižljasto kroz samoću se provlačim.  

zabrana 

Od kako je iz vidokruga nestala

Krljuštima samoće tuga obavila.

Vižljasto kroz samoću se provlačim.

Da sebi možda glupost ne napravim.

 

Samokontrola me momentima napušta.

Sve bih ponovo na iste grane vratio.

Usne ljubio, strast nezaustavljivo dijelio.

Ljubav potpunu neobjašnjivu uživao.

 

Pa se raznježen, kupam njenim usnama.

Njenim savršenim tijelom obuzima požuda.

Te čari nigdje više ne postoje, a bijahu moje.

Kad cjeliva, tišina vrišteć uzdasima opisiva.

 

I onda kad me praznina treskom odvali.

U bokalu tuge se zakocenjen probudim .

Podočnjacima neke laži  objašnjavam.

Zašto su nastali, jer više u meni ne boravi.

 

Kiselina u stomaku promuklošću razara.

Koliko se teških suza je ljubavi prolila.

Opojan, tužan miris , ostatci njenih dodira.

Tračcima podsjeća na ispucalim usnama.

 

Osjećam kako život iz mene se prolijeva

Prohujalu nadu posljednjim tračcima prosijava.

Nekakav ponos skvrčen u meni odzvanja.

Da bijaše savršenstvo ne tako davno u grudima.

 

I sve rjeđe se u ogledalo pogledavam

I sve rjeđe onaj bljesak u očima ugledam.

I sve rjeđe nebeski oganj u očima osjetim.

I sve rjeđe sužanj ljubavi u meni se probudi.

 

Al nedam se, bijah rob, ovisnik tih usana.

Znam i osjećam da još uvijek tamo postoji.
Mistični bljesak na trenutke se dogodi.

Kao da me upozorava, nešto napominje.

 

Ona još uvijek žudi, pati i neopisivo voli me.

Žeravica među nama se teško može ugasiti.

Takvu ljubav je nemoguće iz srca izbaciti.

I zato nadam se, treba tišinom da vjerujem.

 

Jednog jutra kad se najmanje budem nadao.

Kada i posljednji dašak iz mene bude curio.

Znam da će kao čarolija da se pojavi.

Ponovo strastveno da me poljubi i zagrli

I kaže: jube ostajem, nikad više ne odlazim.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.04.2014 u 09:17 minuta

Osmijeh njene duše

izlazak

 

Kada mih moć  nepoznatu savršenu  imao.

Osmijeh tvoje duše na sebe bih nasukao.

Svi bi me neprepoznatljivo primjećivali

Jedni drugima bi pokazivali, da sretnik sam.

 

Novi stil mode i odijevanja bih reklamirao.

Idol mnogim zaljubljenim licima bih postao.

Svi bi isti fazon zaljubljenosti furali.

Na moje simpozije i seminere bi pristizali.

 

Svi bi htjeli da budu kao i ja sretnici.

Da im nemir iz grudi nikad ne prestaje

Da im srce na spomen ljubavi se izdere.

Da su kao perca lagani, jer vole se.

 

Rok trajanja tvog savršenog izgleda ne postoji.

Što godine više prolazi, sve si slađa i sjajnija.

Ne mogu te satrti godine, nemožeš da izblijediš.

Uvijek si hit i najmodernija, ljubav nezadrživa.

 

Nježnost i dodir ti usnana, tajna je neobjašnjiva.

Zašto da skidam osmijeh duše ti u grudima.

Ima da me pratiš sve buduće nevidljive godine.

Neka se sve na meni izdere al osmijeh duše ti ostaje.

 

Nekako sigurno, ušuškano tvojom pokrivkom se osjećam.

Jer te trenutno nemam prazninu svoje duše i prikrivam.

I nije me sram niti stidim se da tu ljubav ponosno iskažem.

Samo na taj način sretan sam i vrištim da se ne primjeti.

 

Ako slučajno, al ono sasvim slučajno, negdje zagrebe se,

Možda koja nit negdje zapne ij jednu muvicu se podere.

Zajedničkim osmjehom kroz suze budemo sve krpali.

Našu nepoderivu ljubav na savršeni kolosjek vraćali.

 

Ljubav između nas se čarolijom savršeno prožima.

Sve i jedan slobodan trenutak nam slatko otima.

Jedno drugom mislima najljepše želje žudimo.

U najsitnije detalje jedno drugo u tančine mazimo.

 

Volim i obožavam osmijehom sreće ti da se umivam.

Naša ljubav tajnim našim mirisima prepoznatljiva.

Toliko slika u duši je ugravirala, na srcu tetovirala.

I uvijek nas pred slatki san sa osmijehom ušuška.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.04.2014 u 14:33 minuta

 

Baš prazno je

u luci

Izađoh malo da prošetam, sve okolo promatram.

Hvala Bogu sve imam,i više nego mi je dovoljno, 

al praznina se neka u mene uvukla,

fališ mi kao cvijetu cvjetovi,kao vjetru vrtlozi,

kao moru valovi, kao kiši kapljice

fališ kao slici bojice, kao usne usnama,

kao uzdah nemira,kao pogled bez osmjeha

 

Fališ mi………. al samotnoj praznini nedam se.

Krišom u tvoje tajne zavučem se, pa ti zagrljaj dozvolim. 

U krilo mi uskočiš, i pričaš, brbljaš bez prstanka,

kako falim ti do ludila, kako sve je  prazninom zamrlo.

 

Izgleda i tebe isto samotno prazninom ulje uprskalo.

Pa brišeš fleke da se ne vide, navučeš osmjeh ledare.

Eto da se protokol kulturnog sretnog izgleda zadovolji.

A kao i ja gutaš knedle u sebi, tišinom se razaraš.

 

Vojim te i to ne zaboravi, makar ti pisma samo jednom mjesečno pisao.

Makar te samo jednom mjesečno obljubio, al moja biti ćeš.

Biti ćeš moja kad god zaželim, kad ti se prohtije da ti udovoljim.

Da svaki tren te obljubljujem, vatru u grudima raspaljujem.

 

Nećemo dozvoliti samoći i praznini da nas uguše.

Naturimo njima naša pravila strasti i požude

pa neka izlude kako nas ne mogu skršiti

najsitnije iskrice naše ljubavi ne mogu ugušiti.

 

Vojim te i tako će i ostati, žuditi, barem možemo žuditi

jedno drugom tišinom misli na daljine sve ispričati.

A da  se na našim licima tragovi slabosti ne vide.

Da se zavidnim  njihove krvničke slasti ne nahrane.

 

Al prazno, prazno, baš prazno mi sve bez tebe je.

I kad god krenem da ti nešto napišem

Ne mogu da prestanem, tuga samoćom iz mene progovara

Što se u tebi i meni tih trenutaka događa bez dodira usana.

 

Vojim te, vojim te , vojim te,Vojim tevojim te , vojim te,Vojim tevojim te , Vojim te……….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 20.04.2014 u 13:25 minuta

Privremeno daleka si

 rostilj 14

Privremeno uspješe,

dva svijeta da nam razdvoje.

Da nam u srca daljinom

sjećanjima tužno zadrže.

 

Naši se putovi susreću,

križaju  van ove galaksije

U ovom životu dodir sudbine

nesmije da se dogodi.

 

Al pratim te, sačekujem ne brini.

kao zvijezda repatica vješto pronalazim.

Možda neki tajni ulaz

u galaksiju ljubavi otkrijem.

 

Mada je daljina među nama

totalno ne premostiva.

Ipak duboko negdje

svoje slabosti i te kako otkriva.

 

Ostavljam kao meteor znakove,

zvukove i zov srca mi.

Da osjetiš u najsitnijem kutku

duše i srca mi boraviš.

 

Nema veze, jeza će da te podsjeća

dok daljina tepihe samoće uvezuje.

Jedno bez drugog trajno ne može,

no ljubav  kao i do sada sve izdrži.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 19.04.2014 u 17:35 minuta

 

 

Ognjište u grudima

brudet usana 

Blagoslovljen da si stvoritelju sreće.

Pa mi eto daješ trunke ljubavi snene.

Ognjište u grudma ti raspiriš u trenu.

Ogledalom ljubav svoje šare slaže.

 

I sve čekam, žudim,na trenutke patim.

Valjda žudnjom treba ljubav da se kuje.

I u polu mraku kad me tuga štrecne

Navratiš mi njenu nasmijanu glavu.

 

I tako odnekud iznjedri izgubljeno blago.

Kroz pra staru bajku godinama skrivenu.

Pružaš mi ruke, izazovom me hraniš.

Dijadema puna nasukanih strasti.

 

Očima cakliš, plemenitom patnjom zboriš.

Mistične zbirke stihova u zraku ćule.

Čekaju da stignu na vlak usana njenih.

I tek onda priče spregnu, rugalice škilje.

 

Oprosti mi Bože dragi što je griješno žudim.

Melem je za samoće iz zapetljanih tajni.

U meni pjesnika probudiše kroz inje.

Otopila led, dušom granula na vrijeme

praznine napunila cvijećem, pa žubori.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 19.04.2014 u 16:42 minuta

 

 

Pročitaj usnama

CRVENI OSMJEH 

Molim te pusti me kad muk pritisne

 

Kad me neka monotonija rastuži

 

Kad se nekako sve polomi u meni

 

Pusti da suze na grudima ti prolijem.

 

 

 

Neki me pakleni požari dušom razvale,

 

Pepelište tuga mi se tragovima prepoznaje.

 

Svi neki snovi potonu, krv ze bolom zaledi.

 

Ne mogu tugu da suzbijem,kontroliram u sebi.

 

 

 

Trebam rame da me ohrabri,da pored mene si.

 

Da vratiš me u mira blagosti, slatko snijevanje.

 

Ljubav tog trena izobiljem fali mi, drsko ljubi me.

 

Usne želim da osjetim, sve tužno da zaboravim.

 

 

 

Svi su pravo imali , život bez ljubavi ne postoji.

 

Praznina, pustoš,rasulo u srcu i grudima razvaljiva.

 

Ne želim da sam bez tvojih usana, i pogleda ostanem.

 

Ne želim da praznina i samoća cijelim tijelom utrne.

 

 

 

Čežnja i strast koju samo sa tobom osjećam

 

Neobjašnjivo uznesenje uz tebe magijom uzvraća.

 

Sa tobom tuga i praznina ne postoji, voli me.

 

Voli me i nikad ne prestani,još čvršće stisni me.

 

Da se mahovina tuge ledenicama ne uhvati u meni.

 

 

 

U zagrljaju sjećanja drži me prepoznatljiva čežnja i požuda.

 

Neko pijanstvo me zaljuljava, sklad duše uzdahom razara.

 

U tim snovima bih da ostanem da si tu pored stisnuta.

 

Voli me ljubavi, pročitaj usnama u meni što boravi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 19.04.2014 u 13:18 minuta

Nazvao bih ovaj tren

sirim ruke

 

Nazvao bih te

ovaj tren

da se izderem

da volim te,

al nesmijem

da ti rusvaj

nepotrebni

ne napravim.

 

Pa zato

u sebi

izgaram

sam sa sobom

zborim

gluposti

neizdržive

 

Ovaj

Čarobni

osjećaj

se nemože

platiti,

zamišljati

il glumiti.

 

Ovo je

dar Božiji

što boravi

u nama

i bez i jedne

izrečene riječi

sve nijemošću

skrivene

želje

 

Srce se

zapali

duša

izludi,

nemir

sve u glavi

 

Volim te jubavi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.04.2014 u 09:37 minuta

 

 

ŽIVOTNA ODLUKA

 hug stisnuti

Bijaše mirna u svijetu životnog lutanja

svakim trenom na svoj način je uživala.

Sve oko nje se na izgled lagano uvezivalo.

Poredeć sa drugim život je dobijao smisao.

 

Obitelj se slatko širila, s osmjehom odrastaše.

Al onda krenuše nesporazumi i deranja.

Svakim danom strahovi bez razloga.

Na njoj su svi kola lomili, iživljavali.

 

Sve je zbog djece trpila, suze prolijevala.

U što se uvalila, pakao od života dobila.

Jednom pogrešnom odlukom je izabrala.

Svako jutro bi strepila, što je iščekuje.

 

Na koji način da smiri se iz tog pakla izvuče.

Sve bi godinama trpila, djecu odgajala.

Samo da njihovu ljubav ne izgubi, pa izludi.

A on kao monstrum na neki način se drsio.

 

Ministarstvo dobio, ambasador ljubaznih očeva postao.

Ispred drugih bi se smijao ljubav glumio a u kući teror širio.

Kada bi on pričao, tišina bi strijepila, zidovi bi drhtali.

Svi su morali oči obarati, aa mu nebi  misao preskočila.

Bogatstvo mu prispjelo, sila ga neka razgoropadila.

 

I što sada, kuda dalje, srce i duša su odavno sagnjili

Smisao slatkog života potpopili, robot bez osmijeha je postala.

Cinički smijeh  lažne sreće bi prodavala, slomljena patila.

Kako je život nekim ljudima kaznu bez objašenjenja udijelio.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.04.2014 u 06:44 minuta

Obećanje voljenoj

 welcome

Jednog dana, znam , osjećam

Čak sam i potpuno u sebi siguran

Ljubav života kada bih uspoznao

Za nju bih godinama žudio i čekao.

 

Onda bih joj čarobno pismo napisao

 

Jube moje daleka, izvoru življenja.

Čekat ću kao Nikola Tesla usamljen 

dok u krilo mi vječnošću ne zasjedneš.

Želim da sve što lakše prebrodiš,

svoju dužnost tamo negdje ne odslužiš,

najbolja majka svijeta presretna postaneš.

 

Pa kakva god da mi izroniš,prispiješ

za mene si bila i ostat ćeš najljepša,

istovremeno tvoja čarobna energija

kola u mojim izluđenim grudima.

 

Molim te dozvoli da i dalje maštam te,

stavljam u naslove svih mojih stihova

jer si neopisiva strast i požuda

ovih godina samotonog čekanja.

 

I kad suze bez najave mi dolete

u njima sjajiš se, tvoj osmjeh ih ublažuje

S tobom je sve savršeno nježno i blaženo.

hvala ti što si me u krilo trenom pustila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.04.2014 u 08:00 minuta

 

Ringišpil nadanja

IMG_0254 

ti srećice

moja si sudbina 

ti žuboru

raj si čekanja

zbog tebe

nema odustajanja 

od savršene

nedoživljene ljubavi

koju želim ti

beskonačno davati 

dok god bude

kapi krvi u meni.

 

vojim te žuboru sreće

razlog si sretnog osmjeha

sve dok me okrećeš 

ringišpilom nadanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 18.04.2014

 

 

Mart do april 2014 se skupio

šetnjica

 

Biti uz nekoga bez koga je sve bez i kapi nadanja

je kazna neumoljiva,al valja je do kraja izdržati

Volim te i želim tu našu čarobnu ljubav čekati

u nju sve ulagati da se beskrajno napokon  dogodi.

 

Tamo gdje nas nitko nemože pronaći, žudimo

Zbog tebe sam naspavan i kad oka ne sklopim

Godišnjica sjećanja u srcu ti jasno vidi se.

Dotakni me nesvjesno obožavajuć volim te.

 

Ostani istinita al kao tajna kad me u duši pričepiš

Želja si neutaživa,od niotkud  se požudna pojaviš

Kao nezasitna opsesija bosonoga dušom poskakuješ

Čeka nas ljubav tajanstvena i snena pršte šavovi.

 

Imaš me u ruci za taj tren živim vrijeme je naše ljubavi.

Ne dolazi u obzir da bez mene ostaneš,da subinu raspadneš.

Pusti me noćas da razborito vrisnem, da sve karte otkrijem.

Posebnoj ljubljenoj duhom magičnim iskonski  zaluđen.

 

Strasti savršeno bruje ne želim da se usamljen probudim.

Oplakivanjem, ispraćanjem  samoće zadrži me ljubavi

Svakog trena utjeha srca mi skršenog si postala.

Da te ne sanjam il ne spominjem… kazna bi bila..ne mogu.

 

Priznajem, varam na kartama, da bi mi pristigla.

Jer među nama je ono što njima izobiljem fali, nedostaje.

Strepim od našeg savršenog, strastvenog  nedoživljenog susreta

Žamor na tvojim uzavrelim usnama, a blud rovari u meni.

 

Želim sva čekanja da ti nadoknadim a kao prosjak ti prilazim

Nastavi,nastavi da me prizivaš, ne želim prošlost u grudima

kaži mi, riječi ne zaključavaj, sve što želiš izgovaraj.

U postelji snenoj sačekuj me, i te godine će da prolete.

 

Do kada srce će izdržati oluja u duši na otoku čekanja

Avantura nemira se primakla, još samo desetak godina.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.04.2014

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ne želim prošlost

POD KIŠOBRANOM

 

Fališ mi, zaglušeno bih vrištao

Samotne bolove da raspršim

Tugu i samoću da odagnam

i zaboravim da opet nema te.

 

Napajah srce i dušu okrutnim lažima

Osobenjak grčevito rovari u grudima.

Olovo u njedrima, trebam te, shvataš li.

Shvataš li da sve bih za tvoju ljubav

Sve bespovratno  sirotinji podario.

 

Nadam se da nije prekasno, da nećeš nestati.

Tragove ti svakim danom promatram

I analiziram, kako sjećanjem nestaješ.

A to boli me, ne želim prošlost da te zavije.

 

Stojim uz tebe, nadam se tu silinu osječaš.

Svakim trenutkom pred očima mi paradiraš.

I divno je, savršeno se sve dešava.

No fali mi, fali tvoga tijela mećava.

 

Dosta mi je prošlosti i slika i maštanja.

Želim te tu kraj sebe , na svojim usnama.

Želim, toliko toga da ti u živo objasnim.

Al vjerojatno kad te ugledam bez teksta ću ostati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.04.2014. u 07:33 minuta

 

 

Blagoslovljeno čekanje

 tuch 

Patnja gustom samoćom zbog tebe čarobna je.

Plemenito, gordo osmijehom je izdržavam.

Zubi i kandže me paraju, na komade kidaju.

Al nedam se, u meni si nadu davno istkala.

 

Nitko nemože da me dira, pakao da mi podvale.

S tobom mistično, okrunjen slatkim nadanjem.

Svo vrijeme i nedaće u trenu osmjehom razaram.

I kao da si tu pored mene, snagom ljubavi odzvanjaš.

 

Svo blago što imadoh sirotinji sam podijelio

Da bih tračak tvoje daleke ljubavi dobijao.

Sve kovine, dijamanti, zlata i rubini jadni su.

Ako pored mene okice medene ne  otvoraš.

 

Ognjište iskonske ljubavi zidam dok ne osvaneš.

Zajedno budemo vatre palili, isti dim suzama gutali.

Jedno uz drugo tepih požude i strasti budemo vezali.

Svakim trenom uzajamno prohujalu maštu živjeli.

 

Sva zrcala prepuna naših obilja suza čekanja

Skrit ćemo, neka nas osmijesi životom valjaju.

Neka tuga i praznina nestane, samoćine podvale.

I zato očaran žudim, čekam, samo što nisi pristigla.

 

Na tronu samo za te spremani, srce ljubavlju viori mi.

Uzdignutih ruku, klečeć molim i slatko nadam se.

Da se iz duše mi dugo čekane želje i ostvare.

Da uskoro, još od jučer vječna ljubav mi postaneš.

 

A rulja, gladna ljubavi, ispucalih usana ostaje.

Tko im je kriv što im srce prazno je, tuga ih razara.
Gnjeva u njima izobiljem, blatnjavih staza potoci.

Možda, jednog dana i njih prava ljubav i potrefi.

 

Hvala ti Bože dragi što blagoslovi ovo naše čekanje.

Da nije tebe da nam snagu beskonačnom nadom ulijevaš.

U trenu bi se od tuge i samoće nepovratno rasparčali.

Koliko su nas drugi ometali, podvaljivali, lagali.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.04.2014 u 19:30 minuta

 

Neukrotljiva mazulja

sretnici 

Ona je maza slatko neukrotljiva.

Bezbroj puta u sekundi bi upitala,

dal  ipak volim je, da joj pokažem

da joj riječima tu dubinu iskažem.

 

Da mi je grlo široko kao galaksija,

ne bih dovoljno gromoglasno vrištao,

da muvicu predstavi koliko je skriveno

u ovom izluđenom srcu samo za nju ljubavi.

 

Vojim te čarobnice svega magičnog

oko mene si čarolija što se dešava.
Produkt svih tvojih požudnih kuhinja.

Tako jasno te i na daljinu osjetim.

U meni si, svake sekunde boraviš.

 

I opet, po tko zna koji put ponavljam.

Sve konce duše si posesivnošću uvezala.

Treperim slatkim prepoznatljivim znacima.

Vojim te, vojim i to nikada ne zaboravi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16.04.2014 u 13:00 minuta

KAŽI MI, RIJEČI NE ZAKLJUČAVAJ

 tišinom pričajmo

Koju god instrumentalu saslušam,

sa tobom je divno moje doživljavam.

Plovim ti savršenim vrelim usnama

zadržavam dah da što ne propustim.

 

Neobjašnjivo sebi me kriomice privlačiš,

opijenog svakim trenom izluđenošću održavaš.

Iz tog neobjašnjivog bunila se  ne bih budio 

niti tračak te strasti i požude propustio.

 

Samo nastavi, nikad niti pedlja ne odustani

Da toliku strastvenu energiju prosljeđuješ.

Nisi svjesna što u srcu i duši ti boravi.

Umiruće iz postelje podižeš, oživiš.

Najteže rane u trenu tim usnama zacijele.

 

Hvala ti što samnom si pronašla strujanje.

Što osjetiš da isto tako žudno te priželjkujem.

Želim da u krilu stalno mi strastveno odsjedaš,

Kažeš koliko voliš me kao što i ja tebe obožavam.

 

Slobodno kaži mi, riječi ne zaključavaj i ne zadržavaj.

Sve što na srcu ti stanuje molim te uzdahom pokloni mi.

Shvatit ću, taj se osjećaj nemože glumiti, nego imati.

Svaki pogled ti, svaka suza il osmjeh previše govore.

 

Vojim te, tako su riječi sitne, nevidljivo beznačajne,

A u stvari toliko gorde i neobjašnjivo čarobne.

Zato za tebe teško riječi zaključavam, izgovaram.

Da i kroz njih shvatiš koliko si važna i značiš mi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16.04.2014 u 08:15 minuta

 

U postelji te snenu nađoh.

dupli zagrljaj

Škiljih, pateć se da na momente

ne zaspem, oči otvorene održavam. 

Na vrh jezika si nešto žuborila.

I ne osjetno glavom tihošću klonuh

U postelji te snenu umaženu nađoh.

 

Mislih malo da ohanem dušu opijem.

Da tijelo niti milimetar ne pokrenem.

Da me napuste svi teški damari

Sva tuga i bolovi što borave u meni.

 

Kad ono nigdje bez tebe ne postojim.

Cjelim bićem obitavaš, srce uznemiravaš.

Al se ne bunim, radošću tobom boravim.

Mada tijelo iscrpljeno u provaliju propada.

 

Jedan čarobni dodir tvojih žarkih usana

sve naglavačke i na početak okrenu.

I kroz tišinu snova i slatkih sjećaanja

Između nas se vrtiše slatka mećava.

 

Mislih da ćemo svisnuti zajedno

Nekontrolirano jedno drugo grebemo.

Štipamo, grickamo, tepamo, ljubimo.

Samo prate nemira uzdasi, ne zaboravi.

 

Sam sa snovima krenuh da se prepirem

Da me nikada ne izdaju, il samog ostave.

Neka te uvijek na gozbu strasti  pozivaju

Neka se ova čarolija nikada ne prekine.

 

Sve do onog momenta kad mirno pristigneš.

Neka me noćima valjaju slatke obmane.

Spreman sam lažnim slikama da se opijam

Sačekujuć da se meni kao baška moja

Uskoro srcem u srcu vječnošću podariš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 16.04.2014 u 05:25 minuta

 

Otok čekanja

pomisliš li

 

Zarobljen između tvojih očiju i sjećanja.

Kružim koridorom kroz grudi pamćenja.

Fališ mi, fališ mi leptiru podle samoće.

S tobom cvijetovi pupovima progovaraju.

 

Opijam se, postadoh ovisnik tvojih usana.

Previše si sreće posljednji put udijelila.

Trebam te, shvati da smo zajedno čarolija.

Blaženstvo savršene ljubavi iz čekanja.

 

Slapovima žudnje svakim trenom prilaziš

Kao jeza, trenom dušom slatko prostrujiš.

Tečeš, nezaustavljivo u bukove me zavlačiš.

A na vjeđama, skriveni znakovi pokazuju.

 

Našem otoku čekanja samo ti nedostaješ.

Da se onako razdragana, u krilo uvališ.

Sve protekle dane poljubcima opravdaš.

Od samoće odmamiš i napokon probudiš.

 

Tamo u tugom i jadom opustošenim njedrima

album svojih usana pronađeš, pa uvidiš.

Koliko sam te ljubio, sliku suzama izblijedio.

I kako mi je duša bez tvoga srca klonula.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 15.04.2014 u 21:22 minuta

 

 

Avantura nemira

DALJINA ZAGRLJAJA PLAŽE

Kao da oko mene avantura se maglom oblivena dešava.

I pratim je, nasukan  njenim usnama iz prošlih sjećanja.

Šutke se čarobnim tajnama privlačim, da me primjeti.

Možda prozor svoje duše na tren mi kriomice otvori.

 

Ne želim njeno vrijeme bespovratno da razbacujem.

Volio bih  svako jutro u srcu da joj tračkom osvanem.

I da kaže, kroz suze, ljubavi molim te vječno prati me.

Nikad na peronu životnog čekanja me ne ostavljaj.

 

I budem je kao sjena nemira svakim korakom pratio

Kao dašak vjetra što kroz kapljice znoja podsjeća.

Samo nek me primjeti, u srcu i duši što duže zadrži.

Možda jednog dana kad me detaljnije osjeti, primjeti.


U tom poljubcu sve riječi i žudnja godine čekat će.

DA jedno drugom svu prošlost čekanja pripovjede.

Pratim je, svakim trenom pratim je i osluškujem.

Pravi moment iščekujem da napokon desi se.

 

Samo da se u istom trenutku života banemo il sretnemo.

I kad se istog trena prepozna sjajem u gladnim  očima.

Kad možda moje usne na njenim osvanu, shvatit će.

Shvatit će kako ipak postoji dugo čekana sudbina.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 15.04.2014. u 04:20 minuta

Do kada srce će izdržati


tako blizu 

Zašto slijepci pored očiju te imaju

Srcu sastavne niti mi paraju, pucaju.

U tebi ne vide niti tračak galaksije

Što od prvog susreta za mene se otvorila.

 

Za njih si samo avantura,prolazna godina.

A za mene na žalost beskraj bolnog čekanja.

Skromno želim samo da te žudnjom usrećim

Da nikad suza ti ne potekne il muvicu iskoči.

 

Oni okrutno vrijeme na tebe troše i ranjavaju.

A srce mi u redu čekanju, obliveno suzama

Sve bolno promatram, ne mogu primaknuti.

Samo lomovima u duši tišinom sve analiziram .

Do kada će srce ti izdržati, il ćeš potpuno izluditi.

 

Do kada će ovo podlo beskrajno paćenje trajati.

Do kada ću do zadnje kapi krvi za tobom izgarati.

Ako im ne odgovaraš, neka te u pustinji žednu ostave

Nego ovako krv ti namjerno ispijaju da ljubav ti ubiju.

 

Samo neka te na miru ostave, kao prosjaka u pustinji.

Život kap po kap beskonačnom ljubavlju  ćemo vraćati.

Za tebe vrijedi biti na postu sve buduće tugom obavijene godine

Samo da me jednim trenom uštinu usne zajedničke sudbine.

 

I sve tako dok ovo malo života u nama obitava.

Zapamti, ma što da ti naprave, da ti se dogodi

Unutar tvojih očiju onu sliku pogledaj

Zajaši svo prošlo sjećanje, u tren eto me.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 14.04.2014 u 19:44 minuta

Oluja u duši ne miruje…caruje

 

u oku

 

 

Kako

Obožavam

Vjeđama

Usnama

Da ti

Zaronim,

Trepuške

U komadiće

raslojim.

 

 

Pa tako

Razigran

okice ti

strasnim

poljubcima

nemilosrdno

oplodim.

 

 

Dok se

proljeće

vrelim

usnama

saljeva.

 

 

 

Uzrujan,

nemirom

rasejan

grčevito

šapatom

prosim

stručak

sladunjavih

dodira.

 

 

 

Savršen

Magičan

Osjećaj

Dok slapovi

Žitkih

Vatrenih

Dodira

Čaroliju

pričaju.

 

Blaženstvo

Nas dodiruje

Vrelina

Grudi

Vrišteć

uzvikuje.

 

Blud

Zijevajuć

otkriva

Sa tobom

Svijet ja

Savršen.

Život nije

Trunkicu

Zamršen

 

Sve se

nekako

Nestvarno

Prepuno

Ćarolije

Ljubavi

Događa.

 

Sve dok smo

Na našem

Snenom

Otoku

Iluzija

Bujna

mašta

nas osvaja.

 

Sočno

I nestvarno

Sve se

Događa

Plandujemo

Dodirujući

Okvire

Daljinom

Sjećanja.

 

Pa se

razdragani

Šećemo

Namamljeni

Čarima

čekanja.

 

Iz njedara

Lahori

Klonuli

Tepaju

Oluja

U duši

nas očigledno

Strefila.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.04.2014 u 19:01 minuta

 

 

 

Svakom najdraže

 orang gitara 

Znaš li ti

bezobzirna

posesivna

trunčice.

 

U oko

si mi upala,

suze radosti

razvalila.

 

Niti sam

neznam

koliko sam

ljubavi sročio.

 

Plime riječi

poslane,

al opet

malo je

i nisu

i nisu

dovoljne. 

 

Tako si

slatko

posesivno

bezobrazna,

grebeš

u grudima.

 

Zvrčiš,

treperiš,

odjekuješ

pa škripiš

nemirnim

noćima.

 

Evo vidiš

samo

kad krenem

da ti nešto

napišem.

 

Onda

kao sa lanca

da krdo

riječi

neobuzdanih

odvežem.

 

I stalno bih

pisao

da te smirim

i muvicu

udovoljim

sve do onog

trenutka

dok me

kandžama

ne zarobiš.

 

A onda..

svakom najdraže,

ti uz mene

a ja predam se…

 

volim

da te

volim ,

da ti srcu

slatkom

udovoljavam.

 

Da te

priječicom  

laganini  

do izvora

ljubavi

zadirkivam.

 

Krasna si,

neobuzdano

neodoljiva,

vragolanka

škakljiva……

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.04.2014 u 16:33 minuta

 

Strepim od tog nedoživljenog susreta

fališ muvice

Spavaj ti spavaj,nestaško moj  leptiru.

Znam da pred jutro oči strašću klonu  ti

jer si cijelu noć za ruku me držala,tepala,

usnama treperila, tijelom požudnim istraživala,

e pa red je malo da odmoriš, te medene okice zatvoriš.

 

Valja nama opet u nove požudne pobjede

Treba puno ,puno vremena da protekne

Da se tijela i duše u sitnice prepoznaju.

Dal jedno drugom potpunošću odgovaraju.

 

Ako se nakon godina čarobnih istraživanja

Napokon u svemu poslože i prepoznaju

Ajme gdje će kraj beskonačne sreće da završi..

Jer jedno bez drugog ne može da prestane i odoli.

 

Izgleda da smo i mi naš put skoro pa savršeno utabali.

Sve neravnine, nerazumijevanja, prekrili.

Samo je preostalo da se u živo sretnemo

Pa jedno drugom praktično nedovršeno dokažemo.

 

Žudim, pucam, strepim od tog nedoživljenog susreta

Kako će izgledati ta požudna, strastvena mećava.

Dal će biti gora il lošija od iscrpljujućeg maštanja

Il će biti još ljepša magična nerazdvojiva sudbina.

 

Ma proći će i te visoke, daleke okrutne godine.
Što su pustinjske kontinente između nas nagruhale.

Što nas sinja mora uzburkanim valovima spriječavaju.

Al sve to proći će kad se najmanje budemo nadali.

 

Jedno drugom budemo pokazali i dokazali

Da je ljubav u nama bila i ostala najjača karika.

Što nas je držala, podizala svih proteklih godina.

E zbog toga i zbog prejake žudnje i nade u nama.

Naša ljubav bila je i jeste beskonačna zvijezda vodilja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.04.2014 u 06:48 minuta

 

Žamor na njenim usnama

NADANJE 

Žamor na njenim usnama

kad me sanja il me ugleda.

Šešir sjećanja kriomice nabaci.

Istog trena u kutak mi navrati.

 

Kao crvić, migolji, nešto potražuje.

Bez i jedne riječce mukom progovori.

I tako na mene sklupčano  naslonjena

Crpi sve što joj duši netremice zatreba.

 

Pa prione, kao bludnica čekanja.

Na tanane tražeć repete i dodira.

Opljačka sve mojih strasti sefove.

Sve opljačka sva vrata provaljuje.

 

Ruje, sve dublje kandžama razdire,

Kolika je ljubav u srcu mi, dal postoji.

Želi da se uvjeri i u detalje sve otkrije.

A zna, tako je sigurna,srce joj govori

Koliko je obožavam, koliko fali mi

dah zadržavam, suzama prikrivam.

 

Pa šapćem joj, ljubavi saberi se…

Nigdje ne odlazim, u srcu ti ostajem

Ostajem da beskonačno  rovarim

Sve dok vječnošću moja ne postaneš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.04.2014 u 05:50 minuta

 

 

Blud u meni

welcome 

Blud u meni, koraci na blatu ostaju.

Svaki treptaj iz mene jasno otkrivaju.

Nemir se vjetrom raširio, nakane otkrio.

Sjajim u mraku strašću i vrelinom požude.

 

Ne mogu sakriti, ljubav prema voljenoj  prikriti.

Potajno krčim put da me dušmani ne prepoznaju.

Da ovu savršenu ljubav ne otkriju, pa proklinju.

I sve tako, tihošću i na prstima, želja se otima.

 

U zraku vrelina  zgusnula, koliko želje u nama.

Kapke sam skijaškim štapovima zakočio.

Da slučajno ne zaspem, usne joj propustim.

Sigurno, dolazim, da joj vrelinu usana izmjerim.

 

I onako blatnjav od silnog krivolova i skrivanja,

Uskočih u more gdje se rado kupala, uživala.

Poznadoh valove koji je miljuju, na mene podsjećaju.

Sa njima sam koju prozborio, toliko toga otkrio.

 

Još uvijek voli me, stalno sa morem razgovara.

Želi da opet budem i spavam na njenim grudima.

Eto me, samo što nisam stigao, totalno predao.

Samo još koja godina da proleti, sve će shvatiti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.04.2014 u 19:05 minuta

 

 

Dođoh kao prosjak

oko smeđe 

Krišom, onako na prstima, preskočih ogradu njenih dodira.

Željno nasukan prošlim sjećanjem tražih još koji zalogaj.

Nestrpljenje u grudima, vatromet strasti, suze u očima.

Kako je poljubiti, a da je ne probudim, san joj ne poremetim.

 

Nešto je buncala, ime mi izgovarala, ne mogoh se kontrolirati.

Usne joj nježno podsjetih, da sam tu, uz nju napokon prisutan.

Koji čaroban osjećaj, onako kroz san zagrljaj slatko mi pružila.

Strasno tijelo u tijelo prislonila, nesvjesna da sam stigao.

 

Tako strasno me ljubila, kandže u leđa zarila, bol se javio.

Sve sam trpio, da je ne probudim, savršeni moment ne pokvarim.

I onda odjednom oči otvorila, usne na usnama, oduševljenje…

Još sočnije sam je poljubio, usne zanijemio da ne zavrišti.

 

Može cijeli hotel da se probudi, plažu svojim vriskom da izludi.

Dođoh kao prosjak, da koji zalogaj sjećanja obnovim

Tajanstveno savršeni dodir njenih usana nanovo osjetim.

A sada u njenom zagrljaju stanujem, kratko, al je vrijedilo.

 

Čitavom rivom blud se raspršio, mirisom sreće govorio.

Dva srca nanovo, jedno uz drugo slatkom požudom šapuću.

Mravinjak u nama recitira, plima kroz pijesak progovara.

Krčimo strasti i požude, dok nam zora iznenada ne osvane.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.04.2014 u 18:34 minuta

Hajde dođi

aprilski snjeg

 

Hajde ljubavi mila, dođi, primakni se,

U krilo požude sjedni mi, zavali se.

Neka sva tvoja strast i požuda

sva krila rašire, da ljubavi udovolje.

 

Ne možeš shvatiti koliko tebe u meni boravi.

Koliko svakog trena si u vrelim požudnim mislima.

I svaki put, al ono svaki put se sočno zasladim

nešto novo i medenije kao nektar iz tebe osjetim.

 

I tako navučen, svakog trena do srca ti požurujem

sam sa svojim slabostima  na momente pretjerujem.

Al ne mogu, volim oko tebe da se kriomice poigravam

svu tu strast i neobjašnjivo gladnu požudu doživljavam.

 

Nakon toga savršeno se osjećam, treperim nemirom.

duša nakrcana, unutar sebe vrišti i srećom odjekuje.

A na licu samo se sjaj u očima sretnikom otkriva.

I tako beskonačno samom sebi udovoljavam.

 

Slatke sitne željice ispunjavam, da nadomjestim.

Da nadomjestim to što te nemam, a u meni boraviš.

I zato prečesto pozovem te, dođi mi, možda osjetiš.

Možda ti nešto oko srca zaigra, sa sobom progovoriš.

Nije ti jasna ta povezanost mislima, nemirom otima.

 

Volim te, očigledno se nešto jedinstveno savršeno dešava.

Tragovi ljubavi svuda oko mene na tebe podsjećaju.

Radosnim  me bićem prepunog osmjeha stvaraju.

I hvala ti, znam i osjećam da tebi potpuno pripadam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.04.2014: 12:42

 

ŽELIM DA TI NADOKNADIM

čekanje 

Želim ovo jutro mrazom izrezbareno i okovano,

da oko srca osmijehom mojih očiju dočekaš.

Da u zaljubljenom srcu najljepšu zajedničku vatru,

neprolaznošću životnom radošću razigraš.

 

Želim da ti budem ne više san il mašta lažljiva,

nego uz tebe snaga nesalomljiva.

Da me svakim trenom dodiruješ,

prstićima nogu provjeravaš,

dal uz tebe sam,dal zajedno snivamo,

dal se ova stvarna neobjašnjiva ljubav i događa.

 

Volim te nemjerljivim dimenzijama galaksija,

sva sazvježđa da se prebroje i saberu

možda stanu u jedan pogled tvojih očiju,

a što sve ostalo što se u grudima događa

kako i kojim veličinama bi se mjerila strast,

požuda, snaga u našim nakrcanim srcima.

 

Neka tako vječno ova savršena veza i ostane,

da budem tvoja , uz tebe zvijezda vodilja

a ti moja kometa, što srećicom obigrava,

u svakom detalju ove ljubavi savršeno uživa.

 

Dobro ti jutro moj savršeni strastveni nemiru,

čekam te u našem magičnom krajoliku nezasitnog čekanja.

Svrati  po svoj obrok ljubavnih vitaminskih koktela

da bi ovaj vikend bez dodira naših usana izdržala.

 

Al sa službenog puta uskoro vraćam se, čekaj me,

kao i uvijek u naručje tvoje požudno ulijećem.

Da pokušam svu protutnjalu samoću da nadoknadim

da sve ono prazninom pisano što prije zaboraviš.

 

I nisam siguran da ću tada samo mrvicu

prošlog paćenja da nadoknadim,

al želim sve to da što prije prođe ,

sva bolno prazna prošlost zaboravi

bit ću tvoj a ti moja i neka zajedno,

ovaj prekrasni život srećicom nastavi

da nas prati do posljednje stanice,

kada Bogo dragi za nas sve odluči.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.04.2014 u 07:00 minuta

 

Odlaskom me spasila

aprilski snjeg 

Drthte me strahovi, nemir jezom boravi.

Ne tako davna bolna prošlost podsjeća.

Srce mi slomilo, iskreno ljubav izjavio.

Nadu u ljubav  bolno izgubio, sve potopio.

 

Zašto uvijek iskrenim ta bol događa.

Zašto ne slijedi jača ljubav kao nagrada.

Al izgleda tako je, treba se u led pretvoriti.

I dok prava ne naiđe, srce ledom smrzavati.

 

Pa mi dođe da se osvetim, ona me ranila.

Sve u meni vatreno i nježno užasom razvalila.

Na tren sam  krvolok postao, toliko lošeg poželio.

Al na kraju sam shvatio, odlaskom me spasila.

 

Da se to nije desilo, i da je još lažna ostala.

Ovu novu neobjašnjivu ljubav, ne bih upoznao.

U vulkan  neprepoznatljiv sretno se vratio.

I neka je nek je otišla, neka je prate svatovi.

 

I sada nakog sijaset tužnih usamljenih godina.

Prava mi ljubav u srce i dušu izobiljem svratila.

Tek sada znam i osjećam, sve prošlo laž bila je.

I kao kap vode na dlanu, pazim i nježno čuvam je.

 

Ostadoh u zagrljaju onoj što iskreno me zavoli.

Svakim trenom izobiljem ljubavi mi daruje.

Usnama rane prošlosti neobjašnjivo zacjeljuje.

Volim da volim je, jer osjećam sve što ona osjeća.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,10.04.2014 u12:13 minuta

 

Tko si, al moja si

IMG_0254

 

Tko si, iz kojeg sazvježđa si pristigla,

Što si od pameti nepovratno mi učinila.

Dal si izronila iz  tamne strane galaksije

Il bljesak si usamljene mašte i požude.

 

Sa tobom se neprepoznatljivo sve preporodilo.

Srcu i duši mi napokon pravu ljubav ukazalo.

Upaljenom krvlju kao vino se prelijevaš, opijaš.

I sve veća ovisnost nemira si postala, ostani…

 

U oku ti zore dočekujem, zalaske sunca ispraćam.

Neprocjenljiva si amfora skrivenih strasti i dodira.

I kad sam najsnažniji kao staklo me prelomiš.

A kad sam najjadniji trenom me preporodiš.

 

Da, kaži, odgovori mi,  tko si ti ženo neodoljiva.

Iz koje kaduljice i plavetnila si osmjehom iznikla.

Kako te ne voljeti kad si uskomešala i najsitniji detalj

mi izludjele pameti, treptajem srcem mi obletiš.

 

Tko si, dal si iznikla iz podmorja, il plam si dodira.

Zašto mi slatkim nemirom šumiš beskrajnim noćima.

Dal su te poslali da mi put iskrene ljubavi pokažeš.

Uspjela si, i više od toga u kratkom roku si uspjela.

 

Dio si mene nerazdvojni, potpuni, savršeni, postala.

I mada još uvijek neznam tko si, od kuda si iznikla.

Mojom nemirnom krvlju si vječnošću potekla.

I sve bez tebe postaje prazan smisao, tužna karika.

 

Molim te ostani, dok smo u ovom životu vezani

Najljepšim načinom  Ostvaruje se čarobna misija.

Sretnog prestretnog čovjeka si dodirom začarala.

Hvala ti što si iz bljeska, svjetlo života mi postala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.04.2014 u 07:00 minuta

 

 

Nastavi,samo nastavi

 čuperak 

Od prvog

trena

Sve si

U srcu mi

Nezaustavljivo

Strastveno

vatreno

Zapalila

 

Vrtlog

 savršenstva

čudom

 

otvorila.

 

Imaš me

Neobjašnjivo

Magično i

Požudno.

 

Valjda

Zbog toga

Savršeno

Zaljubljeno

Ushićeno

Se osjećam.

 

Rado

u misli te

požudne

posesivno

proždrljivo

naručujem

i pozivam.

 

Nastavi

Samo nastavi

Gladnog tvoje

Savršene ljubavi

Me nikada

Ne ostavi.

 

Ne ostavljaj me

Da zvijer

Ne postanem

Divljinom

Samoće

Okrutne

Da nestanem.

 

Toni Ljubiša Božić,09.04.2014 u 09:02 minuta

 

 

OPLAKIVANJE SAMOĆE

DODIR

Praznina tišinom samotno zgrčila

Malaksalo, čameć na nju podsjeća.

Nadahnuće nekako tugom otupilo.

Melankolija svoje provalije otvorila.

 

Neprimjetno, nesvjestan tonuše,

čeznuć za savršenim usnama.

Kako bi ovaj tren ih spasile.

Kad samoća prevarom obuzme.

 

Na istoj talasnoj dužini osjećaju

Govor njihovih misli trenom podsjeća.

Sve im poznate samoće tonovi

Vjetrovima tuge trenom pristupe.

 

Nju izluđuje, ona neobuzdano obožava,

Kad je jutrom plimom nemira dočeka,

Prepuna boca strastvenih stihova

U kojima sve pronađe, srce zadovolji.

 

I taj dan uzdignuta čela, potpuna

Samom sobom zadovoljna produži.

Sazdana od slatke strasti i stihova

Samoću zamjeni i osmjehom otjera.

 

Pa svakim trenom dragom Bogi zahvali

Što u njenu dušu zaljubljeno srce ugradi.

Što je strastvena i čvrsta od ljubavi sazdana.

Pa olako, uz put sve udare jugovine izdražava.

 

Čudnovato u detalje zaljubljenim neobjašnjivo

Kako se druga strana i njene poruke osjete.

Kao da mislima istovremeno dolepršaju

I jezom slatkog nemira lupajuće srce izazove.

 

Znaju, osjećaju što se tim momentima događa.

Obuzima, nemir prepoznatljiv sve razigra.

Svi osjećaji nestrpljenjem nabreknu

Sve bi da nešto guknu tišinom izreknu.

 

Blagoslovljeni zaljubljeni, bogom ljubavlju darovani

Na svoj prepoznatljiv način samoću ispraćaju

Kako samoća tužna i jadna je, mada ugriza.

Dio po dio tijela im odgriza, al ljubavi

Ljubavi ništa ne može, strast nepopustljiva.

 

Oni se vole, ne objašnjivo beskonačno obožavaju

Svojom maštom i zaluđenom dušom snivaju.

Pravi trenutak iščekuju, da sudbina sve zaokruži.

Da im napokon dozvoli, vječnošću da se sjedine.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.04.2014 u 04:00 minuta

 

Dobro razmisli

slomljeno srce 

http://youtu.be/mKdJLYxYhYA

Ljubavi jedina, molim te.

Uzmi još jednom u obzir me.

Bar još ovaj mjesec pokušaj.

Dok ti rane ne presuše.

Dobro razmisli,

Što smo sve imali,

Koliko je to vrijedilo,

Dal je naša nadanja ispunilo.

 

Nije razlog da sve sada nestane,

Da jednom neodmjerenom odlukom

u nepovrat zauvijek porušiš.

I sve što smo imali,

a imali smo bezbroj,

Da tako olako zaboraviš..

 

Ljubavi mi smo ipak

Barem za neko vrijeme

Nešto posebno savršeno imali.

Daj barem malo sjeti i nasmij se.

Tvoj osmjeh je medaljon ovih prostora

 

Baš do prije neku godinu

Jedno drugom se kunili

Vječnu ljubav izjavljivali

A sada, tek tako, od kuda

odjednom sve brutalno nestade

Što je srce ti ledenički ohladilo.

 

Kako možeš tako hladno,

da svu prošlost odbacuješ.

Da uspomene što smo imali

bolno u nepovratni pepeo spaljuješ.

 

Molim te još jednom dobro razmisli.

Ok, imali smo slabih trenutaka,

ogromnih neostvarenih prevelikih nadanja.

Bijaše deranja, trzavica i nerazumijevanja.

 

Možda naša ljubav nije ispunila većinu očekivanja

Al zar ne vrijedi opet iz tvrdoglavosti i inata izaći.

Kompromis neki za oboje pronaći, srce omekšati.

Pa mi smo ipak godine zajedno proveli, proživjeli

Prekrasnu djecu stvorili, svijet proputovali.

 

Molim te, samo još jednu godinu šansu pruži mi.

Sada kad si me o pod mlatnula, na zemlju spustila

Shvatam da si od prvog dana bila savršena i posebna.

Meni su neke druge stvari bile važnije, karijere i funkcije.

 

A sada kada gubim te, osjećam, bolnu prazninu osjećam.

Ovaj dom, ovo sve bez tebe bukvalno u prah nestat će.

Tko će na terasi da prekrasno cvijeće tepanjem zaljeva

Tko će svaki ručak, svaki objed od srca da priprema.

 

Sada uviđam, kako bijah okrutan, nisam te cijenio

Više nego često puta ranio i zbog škole podcjenjivao.

Mislih da moja diploma i funkcija sve mi dozvoljava.

A sada, evo klečim, plačem i molim te da razmišliš.

 

Ako si nekog drugog zavoljela sreću želim Vam.

Al osjećam da u tvom srcu barem zrnom jednim postojim.

Zato,molim te, preklinjem te, samo jednu godinu,

još samo jednu godinu nade pruži mi, i onda nestani.

 

Nestani ako tvoje srce osjeti da se nisam promjenio.

Da sam ti sav život posvetio, da sve želim da ispravim

Molim te i preklinjem da sve loše zaboraviš, razmisli.                                                

Ovo je posljednjiv vlak kojim te ispraćam, Molim te

Molim te ljubavi ne odlazi…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.04.2014. u 21:48 minutu

Zadrži me ljubavi

vrijeme potrebno 

Ne želim da budem samo udar vala u tvojim grudima.

Želim da budem konstanta, prijeko potrebna požuda.

Želim da se tvoj jutranji pogled, usnama mojim oblači.

Da te savršeno strastveno, paučina strasti mi obliva.

 

Nekako sve mi je razumnije, shvatam Verterove nevolje.

Cvrkut meteora u prolazu, što se nemirom strmoglave.

U svakoj od njih toliko naših poruka neprimjetno nestane.

Svi tragovi trenom sagore, a naša zvjezdana prašina ostaje.

 

Neka svi prolazni bljesci izgore i nestanu, naš vir postoji.

I kad sve oko nas tugom i blatom zaborava nestane.

Naše savršeno maštanje, proizniklo iz ljubavi jedinstvene.

Kao Ajfelov toranj će ostati zaljubljene romantikom da podsjeća.

 

U jednom gradu, skrivenom mjestu, ljubav prava je tinjala.

I kako svi drugi su bez traga nestali, ledenicama srca zavarili.

Naš je simbol još žešći i vatreniji postao i takav će ostati.

Zadrži me ljubavi, ruku ne ispuštaj, previše smo zaglibili.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,06.04.2014 u 17:17 minuta

Istog trena

rostilj 14

Muvice daleka,

Nježnošću stvorena.

Toliko tvojih

mirišljivih pisama,

odgovora,

na sve one

posesivne

stratsvene

stihove

što podarih ti

od tebe pristiže.

 

Pa mi onda zaluđeno

Srce i duša

Nezaustavljivo nalaže.

Da ti još više pišem

Neprestano škrabam

i zaljubljeenički

zaslijepljeno

 

Toliko toga

bih ti napisao 

a onda

bih se ponovio 

a to nevolim.

 

Uvijek želim nešto 

na poseban način 

da izjavim, 

da te još više 

uz sebe 

privrženo

priklještim.

 

Da nemožeš 

više da odoliš, 

da postaješ 

još posesivnija, 

i gladnija.

 

Jer istovremeno

Skoro istog trena, 

tu istu savršenu 

nemjerljivu ljubav

i iz tvojih grudi 

pretrpane ljubavi 

za mene spremljenu

i poslatu osjećam.

 

Eto u jednom cugu

sve ovo

jedva stigoh

da zapišem

koliko trebam

želim

i volim te…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.04.2014 u 12:51 minuta

Da te ne sanjam il ne spominjem… ne mogu

IZ PRIKRAJKA

 

Da te ne sanjam,

il ne spominjem,

Ne mogu…

 

Tvojim

Usnama

Tebi

Samo

Tebi

Preferiram

I naginjem.

 

Od prvog trena

Od prve priče

Iz

Tebe

Je nešto

Čarobno

Prema meni

Savršenošću

 

Slatkim

Neobjašnjivim

Velom

Slatkom

Kišom

Nemira

 

Od

Tada

Od tog

Trena

Sve je

Urnebesno

Nezaustavljivo

Krenulo

 

Sve najljepše

Stvari

Na naš mlin

Nezaistne

Posesivne sreće

 

U svakom trenu

Uz mene

Nasmiješena se

Pojavljuješ.

 

Ako gledam filmove

Ako čitam novine

Ako ulicom prolazim

Ako pjesmu začujem

Ako bilo što pokušam

Da pokrenem il učinim

Tvoj lik me dočeka

Usne na usne položiš

I onda sve tvojim

Strastvenim poljubcem

Amenuješ i dozvoliš.

 

Pa onda čitam

Čudne knjige sanjanja

Pa si pokušavam

Istinu dokazati.

 

Da je ovo

Nešto

U knjigama

što ne postoji.

 

Samo ako Bogo dragi

Dva srca prepozna

I zajedno dozvoli

Barem za početak

Neka lažljivo

Izluđeni maštaju.

 

A jednog dana

Il u drugom

Životu

Neka ih sastavi.

 

Šteta je da

takva

Savršena

ljubav nestane

Il nikad više

Da ne postoji.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.04.2014 u 08:00 minuta

Utjeha srca mi kršnog

mjesečina 

Utjeha srca mi kršnog si godinama skrivena bila.

Još uvijek te nema, nazireš jutarnjom tišinom.

A zaborav lopov, trguje i truje da lik ti izblijedi.

Nedam jadima samoće da duh u duši mi slome.

 

Ne želim da zadrijemam pa nemarno sklopim oči.

Možda baš taj tren se javiš, a ja snovima sluđen.

Pa rastrzan tako između jave i snova zaleđen bdijem.

Siguran da stižeš, noćas si bila u naručju žudnom.

 

Zaluđen u strasti želim i čekam da likom se javiš.

Ispred mene iščitana pisma, duše tvoje jadi.

Gušim se kroz suze, čemer neki svirepošću stego.

Fališ u trenu, prestravljen da zaborav ne vrisne.

 

A prošlost se naša u sazvježđu srećice svila milinom.

Pa treperi zvijezdama da se koje noćima ne gube.

Pa me tmina okupanog trzajima zaliva uz vino.

Ne brini se mila, tamo sam gdje čekaš da budem.

 

A sada nas prati tamnička jeza, lancima samoće.

Robija je ništa, kako zveket daljine grudima huči.

Surovost se neka godinama trsi, prigušujuć nadu.

A kroz srce zahrđalo,  buncaju kroz bunilo trenutci.

 

A ja kao uličar duše, žudnjom srce tvoje hranim.

Noćima me nudiš nektarom odaja tvojih strasnih.

A vrhunac samo što stigao nije, jugovina smeta.

Ispružene ruke, požudno vapajući prose suštine.

 

A ti sa ministrom samoće, godine tugom valjaš.

Sačekuješ lahor sa plaža mi  duše da zaviori.

A niti svjesna nisi da svakim trenom te pratim

Da svaku suzu i osmjeh ti vagom bola važem.

 

Utjeha srca mi kršnog si godinama skrivećki bila.

Vrijeme se bliži, da se maske skinu, i otvore tajne.

Škrinje naših strasti prepune su strasti i žudnje.

Samo u pravo vrijeme,pravim trenutkom svi će znati.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 06.04.2014 u 04:04 minuta

 

 

Priznajem, varam te na kartama

 CRVENI OSMJEH

Priznajem,

lopov sam,

što energiju života

ukradoh TI,

da bi osmjeh  i sreću

usamljenom životu

napokon vratio.

 

Sve  u tebi

godinama zgnječeno

samoćom je preživljavalo.

Napokon

na svjetlost života

je savršenošću iscurilo…

 

I tome kraja nema,

sada se širi

kao sretnika

blještavo sazvježđe

 

Tu su zvijezde repatice

sretnike spojile,

na visoki napon priključile,

i strastvenošću svijetlimo

kad je najveća mrakuša,

kad se ništa ne vidi.

 

Sve što pokraj nas protutnja,

nepoznatom energijom

se naježi

i posebnost osjeti,

čudna,

neprepoznatljiva energija ih

neobjašnjivo oporavlja.

 

Ta snaga je

savršene

moćne ljubavi

među nama

srećo jedina.

 

I zato svaki trenutak,

svaki moment

koristim

žudnjom naoštrim.

 

Da te u krilo posjednem,

prelistam u detalje

borice na usnama.

I onda,

al samo na kratko

vrijeme se umirim,

kao da proždrljivoj žeđi

zrnom , samo zrnom utažim.

 

Toni Ljubiša božić, Bugojno, 05.04.2014 u 14:22 minuta

Među nama ono što im izobiljem fali

ĆEIF

 

U meni si raširila ljubavi slatke struke.

Polen tvojih suza, zalijevajuć samoću,

I kroz noći tamne, tišinom zabruji.

Savršenoj plimi dodira što slijede.

 

Među nama ono što im izobiljem fali.

Svjesni nisu praznine i tuge, tako im treba.

A mi ilegalici, jezdimo dubinama sjena.

Sve tragove plima pobriše u trenu

Čuvajuć nam leđa ajkula u mraku.

 

Ostani beskrajem u meni, silna kao prije,

Zadrži me snažno, da zla kob ne stigne.

Moja si žena, savršenstvo na čekanju

 Nedam niti kroz snove da te uzimaju.

 

Uštineš me krišom, vjetrom sjećanja u letu,

Pa zamrzneš kapke svojom slikom duše.

Istodobno, zboriš, usnama tišine žudnje.

Dok nam suton eto srca obiljem zarudi.

 

Budiš se u meni i kad se tugom zamotam,

Usne tvoje zbore, uskoro se vraćaš

Pa rastjeraš samoću zemljotresom duge.

Iznikneš kroz  oganj, rastopiš sve tuge.

 

Moram, svaki moment moram, da posvetim tebi,

da izlajem i otkrijem, da volim da volim te uvijek.

Svakog trena sve više i da ludim što te nema.

Krivi si zbog svega, oproštaj ne moli i traži

srce si mi krišom pretvorila u kutak….najljepše sreće

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.04.2014 u 13:44 minuta

 

Strasti savršeno bruje

ZVIJEZDA NEMIRA 

Usne vrele,posebne, nemir suše bljuju,

A ja žudim tužan, daljina ih skrila.

Ukrao bih slasno, bez kajanja kapi

zrno sjećanja kako me je ljubila.

 

Među nama strasti savršeno bruje,

Raspršena magija gordo, ljubavlju žubori.

Uzajamna pjesma, strašću niti trepere.

Razumna srca i beskonačnom tišinom.

 

Od pamučne svile, ljubav nam se svila.

Naslućena sreća tunelom strasti bruji.

Strpljenje otkucava godine na slijepo.

Samoća se gubi sa nasmješenih lica.

 

Dah požudne dubine, tužaka samoću.

Dokone sumnje nagrizaju listove tuge.

Prekršila sjeta opet zavjet strpljenja

Nadanja se ležerno migolje, dolazi ….

 

A brazda strasti sve dublja je i žudi.

Oplođeni zvuci, treptaj krišom šire.

Život u životu raširio nemira loze.

Bit će rodna godina, listovi ne žute.

 

Pobožno i tiho, na koljenima mole

Da ih opet vjera izvede iz ponora tuge.

Pa kao njen sjaj u očima obalom žubori.

Gorda i ponosna bit će bajka prošla.

 

Biće je svega što u sebi ljubav nosi.

Nakrcana samoćom, žedni svakim trenom

Da se opet stignu na obali uz ruže.

Pa nek trnje uzme pauzu na trenutak.

 

Otkrili su složno tajnu praznih srca.

Pa se sada opet neizmjerno vole.

I ne žele više da ih netko dira

Da raskopa možda vatru nestrpljenja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.04.2014 u 12:12 minuta

 

Ne želim da se usamljen probudim

drveni mol 

Eh kad bi samo trunčicu znala,

kako u srcu mi prozboriš.

Posebno muško srozano srce,

rogatu prazninu zaboravi.

 

Samoću na svakojake načine razbijam,

sebe po tko zna koliko puta izlagivam.

Jer kad muško srce zavoli,

onako duboko iskreno izludi.

 

Znam da i te kako svu moju

beskonačnu ljubav osjećaš.

Svaki treptaj, svaki nemir,

u mojim samotnim grudima

s tvojom čarolijom odzvanja.

 

Jako puno ti nešto govori,

da neodoljivo u srcu mi boraviš.

I godi ti, na trenutke te u komadiće

čudne samoće rascjepa.

 

Al znaš, i tako si sigurna

da je ljubav potpuno ista, vatrena..

Nema niti trunke sumnje il bojazni

da nam tu sreću nešto razori.

 

Jednostavno smo presigurni,

jedno za drugo savršeno stvoreni.

I tako već godinama se tješimo,

lažnom nadom srca vidamo.

 

Ostajem uz tebe, jer samo tako

se neopisivo sretnički osjećam.

Kad si mi u nezasitnim mislima

sve samoće i tuge zaboravljam.

 

Na tvoje grudi se svakim trenom

slatkorječivo naslanjam.

Pa se prepoznatljiva huka strasti

kao plima u meni razjari.

 

Ljubim te, stišćem, grebem,

strasti tvoje prosim ljubavlju izazivam.

A ti jedva dočekaš,

na usne obloge srca mi

usnama slatko zanosnim položiš.

 

I onda me suze obuzmu, samnom si

Koliko dugo će taj san trajati.

Molim te još koji sat posveti mi.

Ne želim da se usamljen probudim,

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 04.04.2014 u 00:40 minuta

Duhom tvojim zaluđen

  pogled

Ćulim  u prolazu maštanja, na panju slatkih sjećanja

promatram vlakove kako tutnjem zaborava prolaze

u njemu tvoj lik se radošću pojavi al prebrzo i zagubi

 

Onda neka jeza tuge obuzme, dok sljedeći vlak ne naiđe.

U drugom vlaku prozor otvoriš, koju nasmiješenu prozboriš

i onda mi dan dobije smisao, tebe sam vidio, tako osjetio.

 

I svaki put, olako lažima vjerujem, ljubavlju dušu prelijem.

Za mnoge nesretnike neshvatljiva i zauvijek nedodirljiva.

A ja, tvojim duhom zaluđen,čaroliju tvoju doživljavam.

 

Oči moje nemirne, dio cijele tebe nerazdvojivo su postale.

Treperim iz nehaja svim zvijezdama galaksije i svemira.

Hučim nezadrživo proplancima sjećanja kuda si kročila.

 

Bezglasni eho samo u tvome srcu me u detalje razumio.

U njemu se žamor naših nemira slatko došaptavao.

I kad se ne javim il pismo i poruke ne pristignu.

 

Svakog trena predobro me osjećaš, u srcu doživljavaš.

Iste slike mene posjete, kao sa tvojih usana da pristignu.

Slatko, onako tvojim načinom svu ljubav dočaravaju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno03.04.2014 u 16:15 minuta

Posebnoj ljubljenoj

rostilj 14 

Eh jube moja kad bi samo znala,

što se po ovoj sidoj glavi prevrće…

u kakvim sve ulogama te zamišljam,

kako sve od ruke stobom  ide mi.

 

Kako prepoznatljivo sam presretan,

kako samo u tvom zagrljaju pjevušim

u trenu najljepše snove odsanjam,

kako ljubav sa tobom je neobjašnjiva čarolija.

 

Kako za druge obični  poljubac  

u nama je je strastvena magija,

svaki dodir tijelima strast neobjašnjiva

izludimo u trenu milisekundama.

 

I kako da ti objasnim

da na trenutke od tuge zašutim

da mi užasno krivo je

jer ovo kazna neobjašnjiva je

zašto i čemu….daljina nas testira.

 

Umjesto da smo nerazdvojni

Slatkom vječnošću spojeni,

mi jedno za drugim patimo,

bolesno prazninom žudimo…

vojim te… vojim te… vojim te…

 

Valjda ove vrućine frekvenciju pomutile.

Pa mi svaku normalnu pomisao zamrse

Trebate te.. tu kraj sebe, samo za sebe

Da ti dokažem i pokažem da osjetiš

Da smo jedno i da nigdje na svijetu

Ovakva strastvena poptuna ljubav ne postoji

 

Vojim te, nema tih nedokučivih granica

da do tebe ne prispijem, sve izdržim

čekat ću, jer nam okrutna sudbina.

Postavila neiscrpne samotne testove, bez tebe.

 

Toni Ljubisa Božić, Bugojno,02.04.2014 u 17:15 minuta

 

Vrijeme je

sirim ruke 

Vrijeme je da gukneš,opet  srećom žubori.

Rastovari dušu,srcem ljubav izbori.

Kipaj slatke nade,kap po kap žubori

Dok se slap u duši, u vodopad ne stvori.

 

Mjesečina zviždi,raskri srca škure,

Iskrenost pretraži,pa kroz javu jezdi.

Ispod kore sumnje, pupoljkom se skrivaj,

Čekaj pravo vrijeme,pa nam sudbu sroči.

 

Jesen krišom žvaće,spominjući prošlost,

A ti nedaj nikome,da nam snove dira.

Oni bi da mogu,da nam sruše snove,

Da razlome nas u prazno iglicama suza.

 

Pamti sušte noći,i ne okreći glavu

Opet će se vratit,vjeruj nade ima.

Serenade naše,šumom riječi plove,

Dok povorke snova,tragovima vrište.

 

Topot slatke mašte, kroz čaroliju svira,.

Opet nam se vraća,ljubav sretnih ljudi.

Ne okreći prošlost,lažni su svjedoci,

Zajedno smo prošli,kanjon teških tuga.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.04.2014 u 04:24 minuta

 

Za taj tren živim

 savršena mećava

O jube slatko požudna

ne trebaš me sanjati ,

za muža samo tvojega

jednog dana izaberi me.

 

Na jastuk svojih želja položi me.

Svakim trenom strastveno doživljavaj,

Na požudnim usnama zaspi, uživaj.

Ako nam Bog dragi sve to dozvoli.

 

Možeš me svakodnevno izobiljem,

strastvenih vrtoglavih želja imati, 

što nedaju mira

da se od tvoje slike odvojim

za taj dan,

za taj tren živim

ne mogu da odolim.

 

Od mene u kratko vrijeme si stvorila,

čudo zaluđeno, do bola zaljubljeno.

Stalno bih da okolo pogledam

da se nisi kao malo dijete odmakla.

 

Da nebi negdje zalutala,

Možda pala il poklekla,

da mi jednostavno

pod okom treba da prolaziš.

 

Da mogu što prije

istog trena kad poželim

da onako slatko u tren oka

mogu da te strastveno poljubim

i tako posesivno u nedogled

taj savršeni život sa tobom provodim.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.04.2014 u 07:53 minuta