Podlo
Govoriše
da lijepa je
Prekrasna,
savršena
kao boginja.
Da rijetko se
tako lijepa
stvorenja
rađaju.
Svake sekunde
Bi joj komplimente
Široke ruke
dijelili
Da bi je
Vremenom
Mladu
i naivnu
Podlo
i lažljivo
planirano
na preljub
naveli
i iskoristili.
A kad su je
potpuno imali
Krenule
su optužbe.
Da je
neoprostiva
griješnica
Da je svi
Mrze
I preziru.
Nisu htjeli
priznati
Da su oni
jedan
Mladi
nevini
život
upravo
uništili.
zauvijek
skršili
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.04.2014 u 20:34 minuta
Kad joj
se skupi
i od tuge
bezvoljno
klone
Privuče se
u krilo
zavuče mi
pa zajeca.
Zašto je
samo ona
nesretna
i tužna.
Kako svi
oko nje
sretno
bezbrižno
izgledaju
Ona misli
da su samo
njene boli
Najgora
kazna
na ovoj
planeti
A ne vidi
koliko
u mojim
grudima
rida tišinom.
Kako lopovski
skrivam
što me
razara
i lomi.
Pa bi
spomenula
da bi
svoje
jade
za najgore
razmijenila
Onda
Sam
Na kratko
pukao
Srce
Nakon
Godine
Šutnje
otvorio
Pa mrvicu
prozborio,
kroz što sam
godinama
pateć
usamljen
prošao.
Što me sve
Pre dugo
užasno
tišti i
nepopravljivo
razara.
Trenom je
zastala,
knedlu
progutala,
i klekla.
Bogu se
izvinila,
i kazala
da kaje se.
Da svo
breme
i terete
što nosi
na leđima.
Zrno je riže
što je
skršeno
godinama
u mojim
slomljenim
grudima.
I samo se
Primakla
Suzama
Duboko kajala
Zašto je bila
Tako
Slabašna
i ranjiva.
Moljaše me
Da joj
Oprostim
I da je
Još više
Stisnem
I zagrlim.
Ponavljajuć
Jecajuć
OPROSTI MI
OPROSTI MI
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.04.2014 u 19:44 minuta
Pred nju sam kleknuo, da shvati me.
Da osjeti što u duši mi grdno razara.
Samilost se neka u grudima skupila.
Već dugo godina neki jadi razaraju.
I tako uz nju prislonjen, glavu položim,
Žubor njenih ruku kroz kosu osjetim.
Osjećam kako stare u duši mi lomove
Njene čarobne ruke kao od šale odnose.
A do juče, samoća i praznina razdire.
Kao da su lađe mi nepovratno potonule.
Sve sam to nekako utučen,ušutkan trpio.
Ovom susretu i dodiru se toliko nadao.
Svi ti nakupljeni jadi i čemeri, al su rezali.
Al spasitelj slomljene duše, milost udijelila.
Šutke me tišinom i nježnošću zarobila.
Kao u transu da sam nestao, nekud jezdio.
I sve te muke, što su kroz srce mi jecale.
Nemoć od svega nadanja užasom me lišila.
Duhom mi sva nadanja u nepovrat potonula.
Al eto, ona je pristigla, blaženim pogledom
Ponovo u spokoj, zaljubljenog čovjeka vratila.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.04.2014 u 18:00
O njoj kada posesivno razmišljam
Kao da potok duše joj promatram.
Čistoća, bistrina, savršenstvom odmara.
Svaki kamenčić joj slatke duše odzvanja.
Nigdje niti jedne mutne mrlje ne vidim.
Vedrinu čarobne duše izvorno osjetim.
I tako neprimjetno u dušu mi se uvlači.
Svaki treptaj i bit srca dražesno osjetim.
Kao brezove mlade grane zadrhti, zatreperi.
Lahor pireći kroz kosu joj nasukanim osjećam.
Biti svjedok magičnog dešavanja, ah čarolija
Neopisiva, savršena samo njena energija.
I od tog trena toliko volim je, žudim,
Žudim danima i noćima evo i godine.
Koliko će još morati da protekne
Da uz mene, zažubori kroz stihove.
I kad se u potoku njenih slika okupam.
Svaki dodir ti sočnih usana dobivam.
Struji kroz biće mi,sva se u nemire utopi.
Pa me slatke suze obuzmu, čuvstva dopiru.
Žamor, u grudima žamor požude odjekuje.
Led sa prošlih nesanica kapima nestaje.
A ona savršena, igrom vragolastog potoka.
Osvane, šutke nešto nagovori, da moja je .
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.04.2014 u 17:31 minut
Nije niti zamislila
da upita dal volim je.
Do nje kanonada
požudnih strasti
skokom pristigla.
Ljubav strasnu
vrelim poljubcem
slatkorječivo izjavila,
milion puta
kroz suze
me zaprosila,
Vojim te
od namanjih
do najvećih
slova što postoje.
Takav oblik
izražavanje
nije dovoljno
snažan ,
da ukaže,
da svu ljubav
i strast objasni.
Da pokaže
da vojim,
vojim i vojim
iskricama
savršenog nemira.
A duša mi
Uspavano
samotna
Studeni se
Stvorenje nemira
dušom ščepala
Rađaju se
Maštarski planovi.
I sve ono tuge
Što u meni se kvrčile
Oblačno i netrpeljivo
Njenom mišlju
Uzdahom nestalo.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.04.2014 u 10:30 minuta
Drhtavim uzdahom pristiglo pismo prelistavam
Jezero suza u meni obitava, dal se to događa.
Misli nemira trke ispisuju, jezero uznemiruju.
Grlo mi presušilo, sve se u muk suza pretvorilo.
Ne dišem, srce ne osluškujem, eksplodirat ću.
Ne mogu da vjerujem što je iznenadno napisala.
Oganj se neki u grudima stegao, kao opijen sam.
Zašto ovako iznenada, odjednom se tiho desilo.
Takve usne nisam doživio, poljubac razgalio.
Niti jedno oko se tako podlo u mene nije usadilo.
Takav dodir, patnja, požuda nije me izludila.
Nepoznati krater strasne ljubavi mi probudila.
Pehar duše mi pismeno poklonila, poručuje.
Nikad me jube ne ostavljaj, ne zaboravljaj.
Želim što prije, možda ovog trena da me zagrliš
Da se jutrom u tvome zagrljaju probudim.
I sve ne mogu da vjerujem da je to napisala.
Svu ljubav iz grudi sada i pismeno priznala.
A sve mislih među nama je gotovo, završilo.
Varka joj uspjela, srce mi lomom ojačala.
A suze radosnice navalile, jedna drugu sustiže.
O ženo modro zelena kako obožavam i volim te.
Samo još pristigni, neka se ovo maštanje ostvari.
Bit će to događaj galaksije, kad nas sreća uštine.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.04.2014 u 06:02 minuta
Tračari i torokuše, jadan i mizeran život imaju.
U tuđi život nosom uskakaju, sve ih interesira.
Tuđa sreća il zla sudbina, kako su uspjeli.
Da nebi tajnu uspjeha od njih otkrili, zaradili.
A u njihovim kućama jad i bijeda se ubuđala.
Kao šuga zarazila, na sve strane svrbi ih.
Ne znaju kako svoj život da organiziraju, pate.
A smeće u svojoj jazbini skrivaju, da se ne provale.
Dal ih itko razumije, il možda trunkicu oprašta.
Uvijek su drugi dežurni krivci, sve ih optužuju.
Na njima sva kola lome se, laži im podmeću.
Svi izbjegavaju, preziru, na lomače spremaju.
Vjerojatno su puni zlobe i kompleksa, proklela ih sudbina.
Zato nevolje i zla na njih uvijek većinom nagrnu.
Ljudi ne žele da ih poštivaju, čak što više ismijavaju.
A nisu niti drugi lažovi ništa bolji il bezgriješniji.
Tračarima su svi idioti i glupani,iz usta ih ne puštaju.
Svoje grijehe ne vide, o njima nesmiju da tračaju.
Sve se ispod tepiha podvlači, njihovo se prikriva.
Najlakše je na druge svaliti, na njih priče skrenuti.
Kada bi ih pitali na koga bezgriješnog bi prst uprli.
Bez teksta bi ostali, samo bi glavu hinjski sageli.
Najlakše je na drugog svaliti, da im se grijeh ne vidi.
Takve treba što dalje od sebe izolirati, vrata ne otvarati.
Drugom dlaku bi pronašli,a kolac sebi u oku ne vide.
Takvi ne zaslužuju, da su u dvorištu vašeg kretanja.
Daleko im bila svaka ljudska svetinja, sve gaze, satiru.
Oni nikoga ne poštivaju, ljudsku skromnost ne poznaju.
I kad im zborite da se kane ljudskih ranjenih sudbina.
To vam je njima hrana prokletstva u grudima, pa pate.
Samotni u životu ostavljeni ostanu, suze kajanja ridaju.
Svi im leđa okrenu, jer su se tuđim sudbinama bavili.
Kazna im pristigla, naplata je bolna, duga i neumoljiva.
Nezahvalnost ih sustigla, najcrnje terete na grudi navalila.
I neka je, sve su zaslužili, druge su ogovarali, tračali.
I sada debele cehove plaćaju, grijehove bolno ispaštaju.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.04.2014 u 04:28 minuta
Slatko je zaspala, bridim sočnim vrelim usnama.
I tako tvrdo usnula, osmijeh na licu zalijepila.
I onda se krišom da ne osjeti, polako zavlačim.
Pokušavam tajne srca i duše njene da otkrijem.
Pa joj se u zjenice modro zelene krišom uvalim.
Ne mogu da Vam trunku opišem il objasnim.
Što mi se događa, kakav nemir jezom obuzima.
Drhtim, kao tzunami kad od nekud zadrhti.
Svaki mig joj osjećam,misli joj drsko iščitavam.
U njene skrivene tajne navraćam, dušu prelistavam.
I onda u dubini srca sliku svoju nasmijanu pronađem.
Tad me još više stihija nemira obuzme, izluđujem.
I ona da isto u mom smeđem oku tragove potraži.
Sigurno bi iste signale pronašla, suzama uživala.
Shvatila bi koliko znači mi, i koliko bitno važna je.
Potpuno ista strast i žudnja njenim imenom se ispisuje.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.04.2014 u 17:50 minuta
Ako suze pokušaju dušu mrvicu opisati.
One bi previše malo iskazale, škrtarile
Slagale bi što se u meni bolno događa.
Lom, krš, neobjašnjiva požudna ridanja.
Ljubavi, pruži mi zagrljaj.
Oslušni srca mi uzdisaj.
sva jeza će da te podsjeti
koliko samoće je u meni.
Fališ mi, užasno se osjećam
Suzu za suzom ispraćam.
Kao da se ženski dio mene
Jecajima bolno probudio.
Samo bih kmezio, ridao.
Fališ mi, moram ti priznati.
Od mene mekušca si stvorila.
Patim, patim jube noćima.
Do kada će da me režu
Užasne samoće noževi.
Da kada da te iščekujem.
Zašto me tuga kažnjava.
Volim te, volim i očekujem.
Samo odluči se, na vlak se
Bespovratno ukrcaj, čekam te.
Samo stobom postoji smisao.
A do tada suzama ću kuniti.
Da te sudbina nagovori.
Da moja , vječno moja postaneš.
Svakog jutra budiš na grudima.
I gledam kroz kišne prozore
Kako su ptice složile parove.
Ljubav među njima se skrasila.
A ja i ovo proljeće bez tebe ostajem.
Čekam, čekam te osmjehom da dojašeš.
Da budeš moja košuta, godinama čekana.
I zapamti, zbog tebe preživljavam i postojim.
Želim čekati, maštom lažljivom se umiljavati.
Ako suze pokušaju dušu mrvicu opisati.
One bi previše malo iskazale, škrtarile
Slagale bi što se u meni bolno događa.
Lom, krš, neobjašnjiva požudna ridanja.
Ljubavi, pruži mi zagrljaj.
Oslušni srca mi uzdisaj.
sva jeza će da te podsjeti
koliko samoće je u meni.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.04.2014 u 16:21 minuta *ĆIZA*
Žena savršenstvo je, al je zlobnici olajavaju.
Zadrti, ljubomorni zavidni joj potkopavaju.
Njenu sreće i bogatstvo njene duše runiraju.
Sve što je u životu svojim trudom stvorila
Stihija kao zabrinute mase bi je sahranila.
Na loš glas bi da sve okolo lažima razglase.
Nikad griješnica nije postala, samo ljubila.
Oni ne žele da shvate što je uzrok nemira.
Prezir bi na nju da natovare, da je unište.
Laži podmeću, zlo izazivaju, provociraju.
A ona kao stijena, još jača, srcem bori se.
Sva ljubav u njenim grudima sve rastura.
Jednim prstom bez otpora sve ih uništava.
Strogost prži njenim očima, takva se rodila.
Sa lakoćom sve probleme poskocima zaobilazi,
Sa osmjehom na licu, skromno ponosna ostaje.
Pa je na razne načine testiraju, banane podmeću.
Nebi li se okliznula, nešto iz grudi lanula, izbacila.
Al neznaju koliko snažna i bezgranična blaga je.
Onaj kome srce osvoji, sa praga zauvijek ne odlazi.
Nečovječno joj postupaju, lakom robom nazivaju.
Na slijepo bez razloga je osuđuju, bolno izlaguju.
Njima niti jedna žena ne valja, kurva il rospija je.
Nitko njima dovoljno dobru ženu nebi našao.
Svakoj bi milion mana i greški nezahvalnici pronašli
A u svome dvorištu smeće nisu nikad vidjeli pa čistili.
A ona ih uvijek hladnim pogledom i osmjehom izludi.
Na sve laži ona ih osmjehom nagradi, zube im polomi.
Ljutnja i nerviranje kod nje niti u patnji ne postoje.
Uvijek samo dobro bi činila, ljubav ljudsku širila.
Zbog toga su je počeli poštivati, i sve više stidjeti.
Bila i ostala stup, simbol savršene majke na nogama.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.04.2014 u 05:40 minuta
Svakog puta, svakog trena
Ako se njenim imenom zaputim
U skute je maštom navratim
i to pred suton najčešće navraća.
Kad se slatki nemir duše mi dokuči
Kada se lampe pale u prolazima tmine
Ona se kod mene zavlači, pa huči
A ja žedan slatkog vina onih usana.
Čaše žudnje ona razvratnički napuni
Sve strasti ispod oka osmijehom raspali.
I tako svaki put me tišinom dodira dočeka.
U meni se skrasi neobjašnjiva anarhija.
Pramenove i kovrdže sa nosa raspuhuje.
Kandže kao tigrica u meso nemira zariva.
Sve i jednu slabost razotkriva, vrišti
Puna slatkog bjesnila, uživa li uživa.
O njoj volim da sanjam, da je zamišljam.
Sve filmove što pregledavam glavna je uloga.
Po nekad joj statiram, uz nju izgaram.
Volim, luđački volim da je obožavam.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.04.2014 u 07:17 minuta
Pokušam da praznine izbrišem sa usana.
Noću me prosijava čudna halucinacija.
Praznina lažljiva, toliko puta obećala.
Da ćeš uskoro svratiti, usne udijeliti.
Toliko puta bijah naivan, suzama isprekidan.
I sve istovjetno nadanje, laž me prestigne.
I onda izgubljen između paralelnih svijetova
Očekujem povratak savršenih dražesnih usana.
U škrinji preostale ostatke nadanja skrivamo.
Jedno drugom nezaustavljivo strasno tepamo.
Tko će da izdrži,a tko da izludi, plašim se.
Izgledam kao snažniji,a sekundom se prelomim.
I nakon toliko godina samotnog čekanja i nadanja.
Ne dolazi u obzir odustajanje il možda predaja.
Do zadnjeg momenta vjere i nadanja, ah sudbina.
Dal postoji kajanje, nemam razloga osim ponosa.
Lebdim, jezdim između nade i slatkog kajanja.
Sudbina nam je toliko toga poklonila, zarazila.
I sada nakon svih tih strasti požude i dodira.
Formula u dušama zakovitlala, trncima osvaja.
Čekam je, sva mi se obećala, ljubav poklonila.
I ćulim toliko puta prazninom drsko izranjavan.
Ne posustajem, nadajućem susretu radujem.
Ljubav, ljubav potpuna me osvojila, sve podarila.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.04.2014 u 18:32 minuta
Iz samotnog sjećanja studeni
Od kako je proljećem pristigla
Obraz mi slatkorječivo porumeni.
Prepuna usta mi dragog imena.
Iz slomljene prikaze mola i nemira
U meni se oktavom sreće razbudila.
Sve tuge i sablasti praskom iščezle.
Kršni tamni oblaci naprasno nestali.
Neka slatka modrina me obuzima
U svakoj niti mislenošću je osjećam.
Ona struji, svakim damarom podsjeća.
A ledenice u meni tope usne proljeća.
Onako sretničiki kroz suze radostan.
Iskočih iz samotnih soba dosade.
Ona uz mene je, uz mene ljubav je jedina.
Odjekuju srca bitovi, žamor sreće u grudima.
Budim se nježnošću svjetanja proljeća.
Otopile ledenice u dugo samotnim grudima.
Cvijeće iz bistrih potoka pupoljcima pristiže.
Tamo život budi se tamo ljubav izvorima izvire.
I uz mene je, gledam je, nevjerica zaškripila
Na mala vrata duše se prikrala, ušuljala.
Škaklji me najljepšim trncima požude.
U svakom kutku nemira izazovom navire.
Ispod zaljubljenog oka je promatram.
Kao savršenu nedodirljivu doživljavam.
Koji sam sretnik na kraju napokon ispao
Nakon godina i godina čekanja, oživio….
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.04.2014 u 17:05 minuta
Kako sve dalje je , ljubav siže.
Na kragni sjećanja, ćuli čekanje.
Blage i prodorne strasti dozivaju.
Iskusih ljubav vatrenu, ne davno.
Od tada, kao slijepca me sklopila.
Svu dugo čekanu nadu ispunila.
Tragove popločane joj stihovima
Svakog jutra, usnama ostavljam.
Nedam zaboravu da se prikloni.
Svu luckastu romantiku da rasturi.
Što su dalje je sklonili, ona bliže mi.
Tajnim nitima, ogriske požude dotura.
Gospodarici sudbini sve sam prepustio.
Neka me nosa skraja na kraj nemira.
Kad isuviše suludo tu ljubav osjećam.
Žudeć, svakim trenom ispaštam
Al vrijedit će, vrijedit će ono proljeće.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.04.2014 u 17:05 minuta
Od kako mi je u život uskočila.
Oganj nevidljivi trenom razgorila.
I nije da me boli al rana je slađana.
Svaki slobodan trenutak mi otima.
I kako god okrenem, uvijek fali mi.
Nije previše sebi udovoljila, pati.,
Uvijek više i još bi usana tražila.
A mene lako kupiti, kako joj odoliti.
Samo muči me što eto previše daleko je.
Na drugom kontinetu privremeno stanuje.
Dolazak, i napokon spajanje se iščekuje.
Možda još koja godina da se sve uštima.
I ta ljubav na daljinu je prekrasna, al mori.
Muči me, nemiri me trgaju, srca čekaju.
Tako jedno za drugim slikovito žudimo.
Istog trena, iste sekunde se spajamo.
Istog sata, datuma pisma se prosljeđuju.
Jedno drugo u najsitniju nit pogađaju.
Trga nas, raskida odvojenost ljubljena.
Al za nju vrijedi, još godine čamiti i čekati.
I mada njen rob sam radosno postao,
Iscrpljujuća robija svoj danak uzima.
Ne spavam, neprestano pišem stihove.
Da zavaram samoću i njene kandže ledene.
Neopisivo zadovoljstvo što jedno drugo imamo
Opet nezadovoljstvo prazninom izaziva.
Nekakve suprotnosti nas prate od prvog susreta.
Imam je a nemam, moja je, a još nije postala.
Al nadam se,tako, tako sam užasno siguran.
Što više nemam je, sve bliža je i poželjnija.
Od kako se među nama čarolija dogodila.
Sve je karte budućnosti napokon posložila.
I čekamo je, samo što nije pristigla…
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 27.04.2014 u 15:22 minuta
Aleja dudova se napučila, prezreli.
Ispod nogu klize popadali plodovi.
Čekam je satak koji, obećala pristiže.
U dubini nemir osmjehom prikrivam.
Trljah dlanove da se ne preznoje, primjetit će.
Shvatit će da sam zbog nje nervozan.
Možda mi se bude smijuljila, lopuža.
Ma nije ona takva, iz dobre obitelji dolazi.
I onda je ugledah, kako ulicu prelazi.
Preslatki repić, pletenicom se šepuri.
I kako sve bliža je, osmijeh je jasniji.
A u očima, petrolejka pucketajuć doziva.
I kako me očima prostrijeli, osmijeh probudi.
Prišla je, blagim naklonom pozdravlja.
Ljubim ruke milostiva, procuriše mi usnama.
Miris nježnih ruku, kao skakutava pahulja.
Odšuljašmo stazom zgnječenih dudova
Dok me ispod ruke držala, u oči buljila.
Bijah sretnik što zemlju ne dodiruje.
Ljubav, ljubav snova stigla je… uz mene.
I magična dubina šetnje, sve je pokazala.
Želja među nama godinama je gorila.
Želje i nada se napokon ostvarila, pristigla
luđački voljena simpatija,u zagrljaj pristigla.
Jedno drugo je pogodila, priča se razvezala.
I nakon nekoliko sati slatke šetnje i smijanja.
Poljubac, strastveni poljubac se prislonio.
Zgusnute želje su procurile, strasti provalile.
Uhodanim stazama, tiho smo izluđeni nestali.
Svo naše čekanja, vjera nada se obistinila.
Moja je postala, skačuć od sreće je priznala.
I onda nas pljusak oblio, onako kroz cerekanje.
Stiskala se uz mene, govoreć da voji me, voji me.
Toni Ljubiša Božić Bugojno,27.04.2014 u 14:44 minuta
Sa susjednih skala, kvartet violina podsjeća.
Baš na tom mjestu suze prolila, zapomagala.
I slučajni prolazak, mog nosa radoznalog
U njeno uplakano naručje naivno me svratilo.
Onako , skršena, potištena, uzdasima zanijemila.
Kroz suzne oči jecajuć me promatrala, žudila.
Žudila, nešto promukla pokušavala da izrazi.
Al ne ide, iz nje niti jedna riječica ne ide, muk je.
Sva se zakocenula,lomeć prste, vijeđama je zborila.
Sve oko nje sablasno, skršeno izgledalo i utihnulo.
I nježno kao pahulja, skoknuh pružeć šaku ramena.
Da se tišinom nasloni, tugu jecajem možda rasprši.
Šutih, osjećah kako tuga u mene ulazi, drsko zavlači.
Al moram joj pomoći da sve to samnom podijeli.
Bit će lakše joj, a ja ću to odlaskon tiho odagnati.
I nakon nekog vremena došuljaše se koja riječica.
Iz grudi je tiho, onako promukla, zahvalila.
Hvala ti, što osjeti, da ovo mi je tako potrebno.
A ja ponosan, skrivah vodopad suza u grudima.
Da ne osjeti da je toliko toga prsnulo u meni.
Nedaj se, jedva prozborih joj, život je paleta.
Ako te zahvate boje tuge, strahova i nemira
Potoneš, izgoriš u jednom danu poput leptira.
Zato samo svijetle boje probiraj, srcem dirigiraj.
A u meni se sve staro bolno probudilo, plakao bih.
Al ne ide, jedva je iz ponora tuge iščupah osmjehom.
I onda je ostavih sa škrtim osmjehom da se provlači.
A ja ubrzanim korakom, suzu za suzom raspusti.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.04.2014 u 08:25 minuta
Na molu čupercima vragolanski se igrala.
Senjske pijavice joj graktale, tajne zborile.
Od sredozemnog mora preporučeno prispjele.
Rubovima obrva, smijeh se hinjski kočoperio.
Dušmanima krv od jada ledio, čisto da izlude.
Tko li je sretnik, kome li je srce njeno pripalo.
Neka svo blago svijeta međusobno podijele.
Al biti tračak sreće što njene usne dodirne.
A ona, kao gazela, preko rive bi preskočila.
Onim okom sve bez teksta u trenu zaludila.
Oko struka bih se privio,vrelinu da osjetim.
Mladost joj nezasitno maštu srca kontrolira.
Biti pajac, njene usne izobiljem da hranim.
Jer u čije se ona zavuče skute i grudi, avaj…
Pa nek me ljuti, izludi, pa mi tepa do bola.
Još goru zvijer u meni će da razbudi, avaj.
Rubovim obrva, tajne svojih strasti prikriva.
Ih kad bih samo do njih usnama skoknuo.
Al nisam te sreće , da bi je jadnik kao ja imao.
Al zato imam pravo da maštam je i promatram
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.04.2014 u 08:05 minuta
Koliko puta kroz ovaj život prostrano skučeni
Bijah slomljen i od amorovih strijela ranjavan.
I sada kad su sijede vlasi pristigle, savladale,
Nju sam upoznao, na trn mi srce slatko zarila.
Pa kako su me grizle zmije i gušteri, ćuće strahovi.
A što ako izgorim, muvicu života je prostalo u meni.
Teško da bih to podnio, u dahu bih iskrvario.
Zauvijek oči nade bih zatvorio, bolan se raspao.
Mislim da bih na koljenima puzao, život patio.
Iza mene bi tekli tuge i žalosti potoci, ako je izgubim.
Dal je vrijeme da na vrijeme odustanem, sebe opominjem.
Al srce proziva, kaže u meni galaksija ljubavi sačekiva.
Oh Amore, zašto si strijele naoštrio, meni se zarile.
Slatko krvarim, dok ona ih usnama vrelim prelazi.
Nisam trulo deblo prepuno crva samotno preostalo.
Da me nebi njenim odlaskom sve to polomilo i ugušilo.
Ona je u meni mladosti izdanak probudila, oživjela.
I sada izrastam, njenim poljubcima se obnavljam.
O bože dragi hvala ti, što u grudi mi je navrati.
Neka je uz mene, čudesce se magično posložilo.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.04.2014 u 19:29 minuta
Oduševljenju nema kraja, zajedno spleteni
Danonoćno jedno kroz drugo žubori tišinom.
A mjesec svaku večer na zadatku treperi.
Grohot vriskova iz naših nemira tutnji.
A jutro dočekamo rasute snage, ispijeni.
Oduševljen što bijah na njenim grudima.
U jedan uzdah, jedan plimni val se slilo.
Pjene beskonačno nevidljivo polje gibaju.
Jedno, postašmo savršeno čudo čekanja.
Jedno bez drugog ne postoji, krnjavo je.
I kao vrhom kule čarobne, zastave viore se.
Poruke samo srcima znane poskakuju.
Jučer nam je jučer svratilo, da bi objasnilo.
Da danas je današnja odluka dokučila.
A izvor ispod nemira žubori sjećanjem
Otrgnuti od svih prošlosti, ona postoji.
Moja je na sve načine postala, pa skoro.
Skoro usne na usne mi spojila, podarila.
Zavladašmo vremenom protutnjalog čekanja.
A eto godine, iscurile, kao da smo dane brojali.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.04.2014 u 16:54 minuta
U vrijeme prohujale mladosti ljudi su se voljeli,
Svi jedni drugima u pomoć rado su priskakali.
Sve je nekako lagano i opušteno osmijehom štimalo.
A danas sve se u trku, prokletstva i nemira stvorilo.
Svi nekako hladni, gluhi na ljudsku bol postali.
Život teško breme postao, borba za opstanak pristisla.
Sit se gladnog ne sjeća, bol je tuđa ne primjetljiva.
Svi se u bezdan bezvoljni zavalili, glavom klonuli.
Unutra sve im grmi, noćima odzvanja, mira neda im.
Kao da su tisuće godina kaznu morali da prihvate.
Krckaju, pucaju duše i srca šavovi, ljudskost nestaje.
Većina moralne bijede postali, u zlatnik se pretvorili.
Potop ljudskosti nastupio, šljam na vrhove izbacio.
Kao djetalinu sa četri lista teško ih možeš pronaći.
I ako Vas sreća posluži pa Vam se to i dogodi.
Mislite sanjate, da je nemoguće da ljudskost postoji.
Većina ljudi su postali moderni robovi, slobodu izgubili.
Vode ih zmije glavatih snobova,gmizavci zavladali.
Kao da su stonoge, sve što mogu trenom unište.
Preko živih ljudi su naučili gaziti, i ništa ih ne žaliti.
Al narod leđa pogrbio, iskrivio, skoro zanijemio, loše je.
Iza toga kriju se baklje i buntovi, netko će da izgori.
Oktobarska revolucija, kuha u sirotinjskim grudima.
Ispalili bi kanonadu metaka al bez i jednog dodira.
Negdje u njihovim zatupljenim glavama, nešto se priprema.
Ako ih ne skuže vukovi, pa ih vratove polome, zadave.
Da mi je taj dan doživjeti da ljudi shvate da su lavovi.
Da sav njihov život u njihovim rukama jedino postoji.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.04.2014 u 18:48 minuta
Molim te jube, sve što je iza nas bilo zaboravi.
Neka se od prvog nam poljubca Vjernost probudi.
Skim si bila, tko je srce ti osvajao, ne brigaj me.
A ti sve moje izlete mladosti i ludosti zaboravi.
Među nama nikla bliskost nepoznatih galaksija.
Ljubav neizmjerna se probudila, čahure izgnjezdila.
Među nam žeđ se uzajamna uvalila, po mrvicu otima.
Drhtaji, požude, neizmjerno strastvene ljubavne izjave.
Od kako se dogodišmo, bol i tugu trenom zaboravišmo.
Vrijeme među nama vodopadima protječe,šume godine.
Iza svakog ugla osmijehom strasti vrebaju, očima gutaju.
Jedno za drugo smo očigledno stvoreni, jabuku smo pojeli.
Ako nam je ovako strastveno suđeno, nema tužakanja.
Samo eto u krilo želim da mi zasjedneš, mojom postaneš.
I da se ovaj magični krug uveže, srećicom poškropi.
Da se sve kletve iz naših dvorova vječnošću zagube.
Neće više tjeskoba i samoća da nas noćima zavaravaju.
Dižemo sidra iz starih luka, pučina života nas poziva.
Neizbježno se napokon naša predstava sreće odigrava.
Za ruku držim te, kormilo u našim srcima se odigrava.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.04.2014 u 18:18 minuta
Prlji vreli rasušeni ljetni zrak
A vedri lik ti se šepuri.
Na svašta me nagovara.
Da zatvorim raskolačene oči,
nek se dogodi čudljiva istina.
Suton se zajarcao,treperi.
Neka mrak što prije pristigne
Da moja skriveno postaneš.
Sretnik u meni se poigrava.
Ljubav mi pred vratima dodvorava
Kroz vlažnu majicu sve progovara.
Previše toga je i strasno izaziva
Obraz na obrazu bezriječno progovara.
Kad god je uz mene, sve se rastvori.
Crna tama velom skrivena , nestane
Radost u grudima jad i bolove raspline.
Mladost u nama se poigrava, ludnica.
Što slatko je lako je uzdasima pretrpjeti.
Na tim usnama svu draž istraživati.
Žar u raspojasanim grudima, dovikiva.
Volite se, volite dok je u vama žižaka.
Mladost je sad tu a uskoro je nestala.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.04.2014 u 13:20 minuta
Zamišljam najljepša je duše mi čarobna obala.
Hvala bože što si me tamo kriomice nasukao
Mada samo tračak mašte je, al ipak moja je.
Ako mi bože dozvoliš, vječnošću zahvaljujem.
Želim strast i požudu u živo da joj ispijam.
Napokon ljubav u potpunom smislu udahnem.
A tko od mene će biti sretniji, ljubav razmijenili.
Kako god je zamislim, iz kojeg god kuta pogledam.
Usne grizem si, nemir u grudima ne kontroliram.
Što se to sa mnom događa, čime je tako posebna.
Najbolje da o tome ne razmišljam, svakim trenom
Uz njenu suglasnost i darežljivost da poskakivam
Pa dal je moguće da mi od sebe je neobjašnjivo važnija..
Prvo ispred svega ona, a tek onda što meni preostane.
Dal je to normalno ponašanje,što mi se događa.
Il su to znaci da ljubav iskrena vrišteć pjeva u grudima.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.04.2014 u 11:28 minuta
Travanj, zapljusnutom travom zažuboreć zbori,
Ljubav slatko mili,iznenadne pljusak prišo.
Pritajeni, slašću izvora oni se opijajuć trude.
Slatkorječivo tijela puštaju da nemilosrdno žude.
Potocima tišine raspričale se strasti.
Sati se tope, nitko guče i ne zbori
A toliko rečeno kroz napučene grudi.
Kad bi netko gledo, rekao bi pukli, pa ludi.
I onda zbunjeni zure, u sebi nešto gunđaju
neznaju kako i dal će da trznu, upitaju.
Prostrane miline zahvatile mahom trena.
I sve tako potočićem žubori,kao frula bridi.
A njih dvoje sjenovitim krovom hladovinu šire
Dok vjetar treperi, šapat negdje ehom se zaori.
Ljubav nahrlila obiljem slasti, zalogaje ne broji.
Čedne noći cvatu, posiplje ih nemir savršene idile.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 26.04.2014 u 03:51 minuta
Na put dugi već duže spremah se.
Vrijeme mi kažu ne ide na ruku.
Oluje se neke nahorozile strašene.
Nedaju da krenem u naručje njeno.
A zbog ljubavi drage ko lud ne prezam,
na sve spreman žrtve da podnesem.
Sreća mi se nešto roguši,predomišlja.
Pa mi muti vrijeme, snjegove sprema.
Ona misli zima može ljubav da zagasi.
Da se možda ne predomislim i krenem
A spreman na nanose i gorostasne smetove.
U meni vrela krv je, što ledenice mete.
Zapališe ona davno oganj ljuti što svijetli.
I sve što se zimom zove, osmijehom topim.
I dok gazim kroz smetove, ona je uz mene.
Otkriva kuda da joj lakše uskoro stignem .
U meni žera strašću se svila, oči mi svjetle.
U grudima za nju srcem darak žudnje čuvam.
A pahulje na kraju u kapljice se tiho svile
Priznaše poraz, ljubav moja sve mi je bliže.
Samo što nisam moja jube stigo, čekaj.
Nosim žudnju samo za te godinama pletenu.
I kad ti usne naslonim u nizu,samo zašuti.
Sve što imam zbog tebe postoji,muvice snena.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,25.04.2014 u 19:55 minuta
Kada bih vam zborio, ne biste vjerovali.
Rekli bi cijelu noć se opijao, pa u bunilu.
A bijaše baš tako, noćima nanovo sanjam.
Iz mora iznikla, kracima mrkača zgrabila.
A griva sirene preko očiju se stropštala.
Pramenovi me lupaše, poljubcima nemira.
U grudima nespokoj, nemir, vatra ooooo
O što mi sve je u tom trenu prenijela.
Malo bi bile desetine godina, da se ispriča
Samo jedan dodir tih vrelih žarkih usana.
Od tada, svakim jutrom je sačekujem.
Možda navrati, opet mi požudi udovolji.
Godine protutnjaše, osjetim krakova lizanje.
A još uvijek ogrnut paučinom sjećanja
Slatkom jezom onih usana, sve dodiriva.
Pa motrim one modre daljine, da ne iskoči.
I svakog mjeseca na taj dan vatru potpalim.
Signale joj prosljeđujem, da može da svrati.
Rado bih ponovo da me zarobi i osvoji.
Svi smiju se, da maštam, ona ne postoji.
Kako prazni su, takvu ljubav nikad nisu sanjali
A kamo li usnama popili, tijelom izgarali.
Pa mi ih po nekad žao je, život prođe im.
Obnovljenu dušu i srce nikad neće imati.
Božanstvena žena mladošću krvi me prerovila.
I sanjam je, maštam je, zagrljaj se ne zaboravlja.
Za njega se čeka nekoliko stoljeća, ako je sudbina.
A mene je eto jednog trena imala, vječnošću zarobila
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 25.04.2014 u 18:50 minuta
Svi me njeni i najbliži otpisali,
zauvijek zaboravom prekrižili
Sa svih adresa me odjavili,
nigdje od tada ne postojim.
Sa zemljom sam poravnat,
zato što iskreno zavoljeh je.
Dokumenta, diplome su nestali,
u knjigama tišinom izbrisani.
Kao da nikad nisam postojao,
kao da nikad nisam je volio.
Sve adrese su promijenili
da bi tragove ljubavi zavarali.
Rasprišili me Senjskim burama,
Uvalili, zatrpali u Kupreške nanose.
Sada šibaju me ravnica vjetrovi
Jezgro maslačka boravi u meni.
U korijenu maslačka sam ostao,
da bih se preostalim cvijetom trsio.
Možda, samo možda izniknem
u njenom zavrištim dvorištu.
Sigurno će me prepoznati,
posebno ću joj zamirisati.
Pa nek me s ljubavlju ubere,
salatu od mojih listova napravi.
A med iz moje duše što rovari
S cvijetom maslačka nek napravi.
Shvatit će koliko smo se voljeli.
I vječno povezanošću preostali.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.04.2014 u 05:03
Ljubav kroz knjige sam trunčicom doživljavao.
Po neki film u dubinu duše i srca bi me ganuo.
Uz put parove bih analizirao, za ljubavlju žudio.
Ugledam,uzdahnem, dodir zaljubljenih ruku il usana.
I sve to na neki bajkoviti način sam zamišljao.
A s mnogim ženama oprobavao, upoređivao.
Al nešto je uvijek falilo, srce se nije žarilo.
Sve je to bilo nekako lijepo i čarobno, ali…
I onda niotkud, s nebesa, božiji poklon je stigao.
Prvim pogledom, čudo se desilo, sve protreslo.
A tek kad se zagrljaj i poljubac desio, o Bože…
To se nemože opisati, samo šutke uživati.
Kao da Vas valovita plima na tanane osvaja.
A noći se u blistave dane blještavilom dožive.
Riječju naviru preostale slatke tajne otkrivene.
Fali Vam, svaki tren ta boginja fali vam, fali….
Svi jadi uz njeno prisustvo se neobjašnjivo rasprše.
Nekako kao savršeno sazrelo voće da me opija.
Ljupkost, nježnost i strast požudna i neopisiva.
Samo bih je ljubio, toliko toga dokazao i poklonio.
O bože dragi hvala ti što mi napokon dozvoli.
Da u srcu mi gori buktinja nemira zbog tihusana
Vatrom žderonje, posesivka, zaljubljenog ludila
Niti sekundu ne napušta, ta moja savršena boginja.
Dal to sanjam, il se to stvarno događa……NEBITNO.
Želim da na poseban neobjašnjiv način uživam.
Bez nje sve bi to bilo jad i čemer praznine i ludila.
A ovako smisao življenja napokon i dokazala.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.04.2014 u 07:17 minuta
Lako mi je stihove pisati, riječi nemirom slagati.
Al kako, kako susret dočekati, u te oči pogledati.
Kako, ako se desi dodir usana, što srcu u grudima.
Hoće da eksplodira na samu pomisao sretanja.
Lakše bilo bi napisati beskonačne ljubavne posvete.
Poslati bezbroj buketa i na njima slika osmjeha.
Al kako, kako taj prečesto sanjani susret preživjeti.
Plašim se da se ne razočara, da sve maštano potopi.
Nesmijem na to niti da pomislim, trenom da izgorim.
A opet sebe jačam, zborim razne fraze i izraze.
Ne brini, budi ono što jesi, spontano otvoren.
I sve samo od sebe će da se posloži,sve iznenadi.
I taj rastanak bi lakše doživo, potoke suza bi razmjenili
I cijelim putem bih jecao, ridao i sve to lakše pada mi.
Al susret, susret i neka trema nekontrolirano me razara.
Dal to sve mogu da izdržim do susreta sasvim ne izludim.
Al lako je opet sve da se planira i predpostavlja
Al ta pomisao da će napokon da bude na usnama.
Izgaram, nešto čudnovato u nemirima duše odzvanja.
A volim je , Bože dragi koliko volim je, da moja postane.
Takvu kukavicu u sebi nikada nisam upoznao, zalutao.
Sebe preispitujem, da se netko drugi u mene nije uvalio.
Pa mi pamet olako popusti, jednostavno eksplodiram.
A ne želim da me po tome upamti, pa zauvijek razočara.
Želim da dokažem kolika je žeravica u ovim grudima
Koliki je plamen u duši mi što vriscima me podsjeća.
Al samo, samo da je sočno poljubim sve bi shvatila.
Nikada više od mene se nebi odvajala, ljubav neopisiva.
Toni ljubiša Božić, Bugojno,23.04.2014 u 17:17 minuta
De se malo češće u ogledalu promatraj,
sve i tračak, sve i žižak u očima analiziraj
pokušaj da pronađeš skrivene razloge
koji u tebi nemirom rovare, podsjećaju…
Shvatit ćeš kolika si bezgranična sretnica
koliko nevidljivog bogatstva u tebi obitava.
Koja snaga tvojim tijelom izobiljem protiče
a eto tračak sam tvoje nezadržive požude.
I samo me prostruje, poznati znakovi sjećanja
kad bila si na mojim usnama u rukama
kad sam te skoro cijelu imao, priželjkivao
a rekla si sačekaj vrijeme još nije pristiglo.
Još muvicu čekajmo i tako tutnjaju godine
tutnjaju noći besane, samo puko maštanje.
I moje slike kad pogledaš, iste znakove prepoznaješ.
Otiske svojih usana na mojim bi vidjela.
Nedam da niti boricu izhlape, da nestanu.
Vojim da te u sebi prisutnom vatrenom osjećam
vojim kad od tebe signali on nekud prostruje
vojim kad me kiša suza sretnički zbog tebe oblije.
Znam, tako sam siguran, da tvoj sam u grudima.
A sve se to nebi dešavalo, niti me toliko opijalo
da nisam na tisuće puta sebe u tebi pronašao
da nisam svoje usne na tvojim odavno zagubio
i jedino mogu da se povrate ako se opet dogode.
Vojim te muvice, žuboru sretnih dana i sjećanja.
Toni ljubiša Božić, Bugojno,23.04.2014 u 16:48 minuta
Sekundicu
Jednu
Muvicu
Jube
Mila
najdraža
Pričekaj.
Brzo
javim se
da te
osmijehom
bez dodira
srećicom
Te suze
nemira
poljubcima
požude
Da sva tuga
Iz dubine
Tvoje duše
Bez razloga
ranjene
Napokon
Zaboravom
Da mi
zatreperiš
onim
caklastim
okama,
da zapjevaš
vriskom
sreće
u grudima
Pišem ti
i ne prestajem,
krdo misli
svake
mili sekunde
ti prosljeđujem.
Da me osjetiš,
da u meni si
i da me slatko
čaprkajuć zanosiš.
A osjećaj je
samo naš
očaravajuće
savršeno
Vojim te
jube jedina,
vojim te
do gornjeg
sloja svemira
i nazad
milijarde
svjetlosnih
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.04.2014 u 11:25 minuta
Proljeće se nedavno zakotrljalo,
Skoro do maja svibnjem krake pustilo,
A zima još uvijek podlo iznenadi,
Krila proljeću da ne žuri podkrati.
I svakim jutrom svježe cvijeće
samo za nju bih stihovima birao.
Svu strast i požudu pretraživao
Jutrom na tacni duše da je dočeka.
A što ću, na me je olako navikla.
Dan bi joj uzalud utužno propao.
Jezik stihova bi je tišinom smirivao
Slatka svjesnost da ljubav postoji.
Van galaktičke riječi bih prosijavao.
Da shvati koliko je za me posebna.
Jer ovo zemljaske priče i stihovi
Takvu ljubav riječima ne prepoznaju
Pa zato obilazim daleke galaksije
Prelistavam njihove riječne enciklopedije.
Želim da svaka bude posebna
Kao što je ljubav zagrabljenih usana.
A ne daj Bože da se nismo ovako susreli.
Beznandno bih beskrajem samoće zamro.
Od mene i moje krljušti utvara bi ostala.
Da hrani se praznim bez ljubavi knjigama.
Šutnja u meni kao stepa zimi bi viorila.
Sve i jedan list života bi zamrzla, ugasila.
Sivila ,jad i bijeda tugom bi me satrla.
I azurne obale sreća u ljubavi bi nestala.
Ne želim da me praznine polagano sahranjuju.
Da svakodnevno u meni svoje igre igraju.
Listove sam davno krenuo, nju doživio.
I svakim jutrom čarolijom nezasitni lutamo.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.04.2014 u 07:39 minuta
Evo javno iz srca priznajem
da tek koju godinu je poznajem.
Sve ovo što se nemirom dešava
Produkt je strasti savršenih usana.
Toliko toga stihovima joj napisao
Tisuću pjesama istetovirao.
A tek sam zrno možda objasnio
Koliko toga bih još poklonio.
Unutar duše njena baklja šapuće.
Žubori svim tragovima sjećanja.
U svim godišnjim dobima procvjetava.
I tako je savršeno doživim il osjetim.
Dal me ubode trnom ružinog sjećanja,
Dal me promrzne kao ledenica uzdaha.
Il se beharom na pčelinim krilima prikrije.
Al uvijek trag prepoznatljiv mi ostane.
Jednostavno tragove joj prepoznajem.
Nevidljivim uzorcima čekanja odiše.
I te slatke male sitnice me oživljavaju.
Toliko toga ispričaju, da još voli me.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.04.2014 u 17:55 minuta
Svako jutro, i to baš svako jutro,
Od njenog odlaska, iste slike prate me.
Riječi joj odzvanjaju, podsjećaju.
Zadrži me, nikada me ne napuštaj.
Što češće u snove i misli mi navraćaj.
Stihove nikad pisati ne prestani.
Znam da voliš da boravim u tebi.
I tako se čarobna ljubav održava.
Priznajem, žudim da tvoja sam sudbina
dio života ti postala i želim tako ostati.
Život si mi spasio, oči u tami rastovrio
tračak sunca u sumorni sudbinu donio.
Oči najljepšim dodirima usana otvorio
otvorio srce prepuno iskrene ljubavi
a bilo je skupa samnom na samrti…..
i sada ne dam te, ne mogu da dozvolim
da to sve nestane il da te izgubim.
Volim i trebam te,to nikada ne zaboravi.
u srcu zaključaj me, lijepo nježno ušuškaj
tamo ću vječno da ti boravim i podsjećam.
Da tvoja sam dodirom usana i postala.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.04.2014 u 07:36 minuta
Kako da krišom te zagrabim
U grudi vječnošću posadim.
Kao sjena si požudnih maštanja
Sad te imam pa trenom bi nestala.
Kroz dušu prolaziš, pa nestaneš
Kao duh kroz ispucale zidove.
Između svjetla i tame putuješ
Jutrom nestaješ a noću osvaneš.
I kad sam potpuno onako siguran
Da si napokon svojina postala,
U snove bi se vriskom zagubila
Rasparane tragove ostavila usnama.
I oboje, između tih svjetova žudimo.
Blud na svakojake načine trgamo.
Pojma nemamo to se u stvari i događa.
Dal kroz snove ili žuborenje stihova.
I mada daleko smo, skrivamo mostove.
Da se orkanski vjetrovi ne pojave.
Ukočeni kao stijene strijepimo
Al za ruke nerazdvojivo stišćemo.
I kad je mrkli mrak, i pomrčina kad osvoji
Jedno drugo saturnovim prstenom dotiče.
Sve draži samu sebe pronalaze, pa opije.
I tad imam te, sazrijevaš ljubavi uz mene.
Dal svjesna si, dal pojma imaš ljubavi
Što se to između nas godinama dešava.
To nije samo hir, prolazni vjetar sjećanja.
Nezadrživa je, orkanska savršena mećava.
To sudbina sve krajolike savršenstvom osvaja.
Dvije sudbine u jednu je satkala, napokon.
Od tog prvog momenta sve se ispremetalo.
Jedno drugom bez i jedne riječu ljubav zaviještalo.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 22.04.2014 u 03:24 minuta
Molim te na tren okice sklopi.
Molim te tišinom me saslušaj
dušu mi promatraj, ništa ne zbori.
Sve ćeš da osjetiš,životom mi proletiš
Možda iznenada u kanjon suza upadneš
Molim te nemoj da se prepadneš, tvoj sam.
Zbog tebe i ljubavi naše, toliko toga isplakah
Takvu ljubav srce mi nikad nije upoznalo.
Ovako nešto duboko nikad dušom mi nije treperilo.
Neznam što si učinila, al si pravi potez uradila.
Smisao života se otvorio, volim te i to želim da pokažem.
Ma koliko daleko si sklonjena, moja si sudbina.
Osjećam, nešto neobjašnjivo osjećam tebi pripadam.
Dal će se to ostvariti ne želim niti sumnjati.
Obožavam da govoreć tvoje ime od sreće zaplačem
Da se drsko uštinem, dal je sve to moguća istina.
Dal si ljubav iz mašte što sniva mi u grudima.
I nemoj da te moja slabost izrečena suzama zaplaši.
Želim cijelog sebe i još više da ti poklonim
Da ti niti trenutka samoća u srcu ne zakuca.
Budi kao i do sada simbol i nada življenja.
A do tada čekam te, u uglu srca spremam se.
Vojim te, savršena je istina, okupana suzama.
I neka je, neka se strast i požuda pokaže
Jer sve ovo je nepojmljivo, samo posebnim
Dubinom duše i srca darovano, vojim teeeeeeeee.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.04.2014 u 18:22 minuta
Kako volim što si na putu mi ostala,
Otvorila vrata kanjonima žudnje.
Pa sve predeš,kao mače tiho prizivaš
Sve do znanja daješ, ljubavlju njišeš.
U svakom trenu kroz pogled mi šaraš.
Začarane slike ispred srca trkom pršte.
I kad se u ikone zabeljim, osjetim te mila.
Nikad sita nisi strasti slatke žudnje.
Razgaljuješ kao duga, tišinom što šara.
Kroz kapljice šibaš, pa olucima strujiš.
Sve lampe mi pališ, netremice skokom,
I svaki plamičak tvojim osmjehom žari.
U srcu vjernosti žicu si stegla, odzvanjaš.
Svakim izobiljem na sve strane podsjećaš.
Da voliš me, da nikad čaroliju ne zaboravim
Ah da samo i muvicu znaš,zbog tebe postojim.
Ćulim i čekam, kroz pokore gatam
Ćulim, klečim i nadanje prosim
Da me svakim danom sve uštine češće
Ljubavlju savršenom i srećicom da žudiš.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.04.2014 u 16:02 minuta
Od kako je iz vidokruga nestala
Krljuštima samoće tuga obavila.
Vižljasto kroz samoću se provlačim.
Da sebi možda glupost ne napravim.
Samokontrola me momentima napušta.
Sve bih ponovo na iste grane vratio.
Usne ljubio, strast nezaustavljivo dijelio.
Ljubav potpunu neobjašnjivu uživao.
Pa se raznježen, kupam njenim usnama.
Njenim savršenim tijelom obuzima požuda.
Te čari nigdje više ne postoje, a bijahu moje.
Kad cjeliva, tišina vrišteć uzdasima opisiva.
I onda kad me praznina treskom odvali.
U bokalu tuge se zakocenjen probudim .
Podočnjacima neke laži objašnjavam.
Zašto su nastali, jer više u meni ne boravi.
Kiselina u stomaku promuklošću razara.
Koliko se teških suza je ljubavi prolila.
Opojan, tužan miris , ostatci njenih dodira.
Tračcima podsjeća na ispucalim usnama.
Osjećam kako život iz mene se prolijeva
Prohujalu nadu posljednjim tračcima prosijava.
Nekakav ponos skvrčen u meni odzvanja.
Da bijaše savršenstvo ne tako davno u grudima.
I sve rjeđe se u ogledalo pogledavam
I sve rjeđe onaj bljesak u očima ugledam.
I sve rjeđe nebeski oganj u očima osjetim.
I sve rjeđe sužanj ljubavi u meni se probudi.
Al nedam se, bijah rob, ovisnik tih usana.
Znam i osjećam da još uvijek tamo postoji.
Mistični bljesak na trenutke se dogodi.
Kao da me upozorava, nešto napominje.
Ona još uvijek žudi, pati i neopisivo voli me.
Žeravica među nama se teško može ugasiti.
Takvu ljubav je nemoguće iz srca izbaciti.
I zato nadam se, treba tišinom da vjerujem.
Jednog jutra kad se najmanje budem nadao.
Kada i posljednji dašak iz mene bude curio.
Znam da će kao čarolija da se pojavi.
Ponovo strastveno da me poljubi i zagrli
I kaže: jube ostajem, nikad više ne odlazim.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 21.04.2014 u 09:17 minuta
Kada mih moć nepoznatu savršenu imao.
Osmijeh tvoje duše na sebe bih nasukao.
Svi bi me neprepoznatljivo primjećivali
Jedni drugima bi pokazivali, da sretnik sam.
Novi stil mode i odijevanja bih reklamirao.
Idol mnogim zaljubljenim licima bih postao.
Svi bi isti fazon zaljubljenosti furali.
Na moje simpozije i seminere bi pristizali.
Svi bi htjeli da budu kao i ja sretnici.
Da im nemir iz grudi nikad ne prestaje
Da im srce na spomen ljubavi se izdere.
Da su kao perca lagani, jer vole se.
Rok trajanja tvog savršenog izgleda ne postoji.
Što godine više prolazi, sve si slađa i sjajnija.
Ne mogu te satrti godine, nemožeš da izblijediš.
Uvijek si hit i najmodernija, ljubav nezadrživa.
Nježnost i dodir ti usnana, tajna je neobjašnjiva.
Zašto da skidam osmijeh duše ti u grudima.
Ima da me pratiš sve buduće nevidljive godine.
Neka se sve na meni izdere al osmijeh duše ti ostaje.
Nekako sigurno, ušuškano tvojom pokrivkom se osjećam.
Jer te trenutno nemam prazninu svoje duše i prikrivam.
I nije me sram niti stidim se da tu ljubav ponosno iskažem.
Samo na taj način sretan sam i vrištim da se ne primjeti.
Ako slučajno, al ono sasvim slučajno, negdje zagrebe se,
Možda koja nit negdje zapne ij jednu muvicu se podere.
Zajedničkim osmjehom kroz suze budemo sve krpali.
Našu nepoderivu ljubav na savršeni kolosjek vraćali.
Ljubav između nas se čarolijom savršeno prožima.
Sve i jedan slobodan trenutak nam slatko otima.
Jedno drugom mislima najljepše želje žudimo.
U najsitnije detalje jedno drugo u tančine mazimo.
Volim i obožavam osmijehom sreće ti da se umivam.
Naša ljubav tajnim našim mirisima prepoznatljiva.
Toliko slika u duši je ugravirala, na srcu tetovirala.
I uvijek nas pred slatki san sa osmijehom ušuška.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.04.2014 u 14:33 minuta
Privremeno uspješe,
dva svijeta da nam razdvoje.
Da nam u srca daljinom
sjećanjima tužno zadrže.
Naši se putovi susreću,
križaju van ove galaksije
U ovom životu dodir sudbine
nesmije da se dogodi.
Al pratim te, sačekujem ne brini.
kao zvijezda repatica vješto pronalazim.
Možda neki tajni ulaz
u galaksiju ljubavi otkrijem.
Mada je daljina među nama
totalno ne premostiva.
Ipak duboko negdje
svoje slabosti i te kako otkriva.
Ostavljam kao meteor znakove,
zvukove i zov srca mi.
Da osjetiš u najsitnijem kutku
duše i srca mi boraviš.
Nema veze, jeza će da te podsjeća
dok daljina tepihe samoće uvezuje.
Jedno bez drugog trajno ne može,
no ljubav kao i do sada sve izdrži.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 19.04.2014 u 17:35 minuta
Blagoslovljen da si stvoritelju sreće.
Pa mi eto daješ trunke ljubavi snene.
Ognjište u grudma ti raspiriš u trenu.
Ogledalom ljubav svoje šare slaže.
I sve čekam, žudim,na trenutke patim.
Valjda žudnjom treba ljubav da se kuje.
I u polu mraku kad me tuga štrecne
Navratiš mi njenu nasmijanu glavu.
I tako odnekud iznjedri izgubljeno blago.
Kroz pra staru bajku godinama skrivenu.
Pružaš mi ruke, izazovom me hraniš.
Dijadema puna nasukanih strasti.
Očima cakliš, plemenitom patnjom zboriš.
Mistične zbirke stihova u zraku ćule.
Čekaju da stignu na vlak usana njenih.
I tek onda priče spregnu, rugalice škilje.
Oprosti mi Bože dragi što je griješno žudim.
Melem je za samoće iz zapetljanih tajni.
U meni pjesnika probudiše kroz inje.
Otopila led, dušom granula na vrijeme
praznine napunila cvijećem, pa žubori.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 19.04.2014 u 16:42 minuta
Molim te pusti me kad muk pritisne
Kad me neka monotonija rastuži
Kad se nekako sve polomi u meni
Pusti da suze na grudima ti prolijem.
Neki me pakleni požari dušom razvale,
Pepelište tuga mi se tragovima prepoznaje.
Svi neki snovi potonu, krv ze bolom zaledi.
Ne mogu tugu da suzbijem,kontroliram u sebi.
Trebam rame da me ohrabri,da pored mene si.
Da vratiš me u mira blagosti, slatko snijevanje.
Ljubav tog trena izobiljem fali mi, drsko ljubi me.
Usne želim da osjetim, sve tužno da zaboravim.
Svi su pravo imali , život bez ljubavi ne postoji.
Praznina, pustoš,rasulo u srcu i grudima razvaljiva.
Ne želim da sam bez tvojih usana, i pogleda ostanem.
Ne želim da praznina i samoća cijelim tijelom utrne.
Čežnja i strast koju samo sa tobom osjećam
Neobjašnjivo uznesenje uz tebe magijom uzvraća.
Sa tobom tuga i praznina ne postoji, voli me.
Voli me i nikad ne prestani,još čvršće stisni me.
Da se mahovina tuge ledenicama ne uhvati u meni.
U zagrljaju sjećanja drži me prepoznatljiva čežnja i požuda.
Neko pijanstvo me zaljuljava, sklad duše uzdahom razara.
U tim snovima bih da ostanem da si tu pored stisnuta.
Voli me ljubavi, pročitaj usnama u meni što boravi.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 19.04.2014 u 13:18 minuta
Nazvao bih te
ovaj tren
da se izderem
da volim te,
al nesmijem
da ti rusvaj
nepotrebni
ne napravim.
Pa zato
u sebi
izgaram
sam sa sobom
zborim
gluposti
neizdržive
Ovaj
Čarobni
osjećaj
se nemože
platiti,
zamišljati
il glumiti.
Ovo je
dar Božiji
što boravi
u nama
i bez i jedne
izrečene riječi
sve nijemošću
skrivene
želje
Srce se
zapali
duša
izludi,
nemir
sve u glavi
Volim te jubavi.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.04.2014 u 09:37 minuta
Bijaše mirna u svijetu životnog lutanja
svakim trenom na svoj način je uživala.
Sve oko nje se na izgled lagano uvezivalo.
Poredeć sa drugim život je dobijao smisao.
Obitelj se slatko širila, s osmjehom odrastaše.
Al onda krenuše nesporazumi i deranja.
Svakim danom strahovi bez razloga.
Na njoj su svi kola lomili, iživljavali.
Sve je zbog djece trpila, suze prolijevala.
U što se uvalila, pakao od života dobila.
Jednom pogrešnom odlukom je izabrala.
Svako jutro bi strepila, što je iščekuje.
Na koji način da smiri se iz tog pakla izvuče.
Sve bi godinama trpila, djecu odgajala.
Samo da njihovu ljubav ne izgubi, pa izludi.
A on kao monstrum na neki način se drsio.
Ministarstvo dobio, ambasador ljubaznih očeva postao.
Ispred drugih bi se smijao ljubav glumio a u kući teror širio.
Kada bi on pričao, tišina bi strijepila, zidovi bi drhtali.
Svi su morali oči obarati, aa mu nebi misao preskočila.
Bogatstvo mu prispjelo, sila ga neka razgoropadila.
I što sada, kuda dalje, srce i duša su odavno sagnjili
Smisao slatkog života potpopili, robot bez osmijeha je postala.
Cinički smijeh lažne sreće bi prodavala, slomljena patila.
Kako je život nekim ljudima kaznu bez objašenjenja udijelio.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.04.2014 u 06:44 minuta
Jednog dana, znam , osjećam
Čak sam i potpuno u sebi siguran
Ljubav života kada bih uspoznao
Za nju bih godinama žudio i čekao.
Onda bih joj čarobno pismo napisao
Jube moje daleka, izvoru življenja.
Čekat ću kao Nikola Tesla usamljen
dok u krilo mi vječnošću ne zasjedneš.
Želim da sve što lakše prebrodiš,
svoju dužnost tamo negdje ne odslužiš,
najbolja majka svijeta presretna postaneš.
Pa kakva god da mi izroniš,prispiješ
za mene si bila i ostat ćeš najljepša,
istovremeno tvoja čarobna energija
kola u mojim izluđenim grudima.
Molim te dozvoli da i dalje maštam te,
stavljam u naslove svih mojih stihova
jer si neopisiva strast i požuda
ovih godina samotonog čekanja.
I kad suze bez najave mi dolete
u njima sjajiš se, tvoj osmjeh ih ublažuje
S tobom je sve savršeno nježno i blaženo.
hvala ti što si me u krilo trenom pustila.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.04.2014 u 08:00 minuta
ti srećice
moja si sudbina
ti žuboru
raj si čekanja
zbog tebe
nema odustajanja
od savršene
nedoživljene ljubavi
koju želim ti
beskonačno davati
dok god bude
kapi krvi u meni.
vojim te žuboru sreće
razlog si sretnog osmjeha
sve dok me okrećeš
ringišpilom nadanja.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno 18.04.2014
Biti uz nekoga bez koga je sve bez i kapi nadanja
je kazna neumoljiva,al valja je do kraja izdržati
Volim te i želim tu našu čarobnu ljubav čekati
u nju sve ulagati da se beskrajno napokon dogodi.
Tamo gdje nas nitko nemože pronaći, žudimo
Zbog tebe sam naspavan i kad oka ne sklopim
Godišnjica sjećanja u srcu ti jasno vidi se.
Dotakni me nesvjesno obožavajuć volim te.
Ostani istinita al kao tajna kad me u duši pričepiš
Želja si neutaživa,od niotkud se požudna pojaviš
Kao nezasitna opsesija bosonoga dušom poskakuješ
Čeka nas ljubav tajanstvena i snena pršte šavovi.
Imaš me u ruci za taj tren živim vrijeme je naše ljubavi.
Ne dolazi u obzir da bez mene ostaneš,da subinu raspadneš.
Pusti me noćas da razborito vrisnem, da sve karte otkrijem.
Posebnoj ljubljenoj duhom magičnim iskonski zaluđen.
Strasti savršeno bruje ne želim da se usamljen probudim.
Oplakivanjem, ispraćanjem samoće zadrži me ljubavi
Svakog trena utjeha srca mi skršenog si postala.
Da te ne sanjam il ne spominjem… kazna bi bila..ne mogu.
Priznajem, varam na kartama, da bi mi pristigla.
Jer među nama je ono što njima izobiljem fali, nedostaje.
Strepim od našeg savršenog, strastvenog nedoživljenog susreta
Žamor na tvojim uzavrelim usnama, a blud rovari u meni.
Želim sva čekanja da ti nadoknadim a kao prosjak ti prilazim
Nastavi,nastavi da me prizivaš, ne želim prošlost u grudima
kaži mi, riječi ne zaključavaj, sve što želiš izgovaraj.
U postelji snenoj sačekuj me, i te godine će da prolete.
Do kada srce će izdržati oluja u duši na otoku čekanja
Avantura nemira se primakla, još samo desetak godina.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.04.2014
Kako
Obožavam
Vjeđama
Usnama
Da ti
Zaronim,
Trepuške
U komadiće
raslojim.
Pa tako
Razigran
okice ti
strasnim
poljubcima
nemilosrdno
oplodim.
Dok se
proljeće
vrelim
usnama
saljeva.
Uzrujan,
nemirom
rasejan
grčevito
šapatom
prosim
stručak
sladunjavih
dodira.
Savršen
Magičan
Osjećaj
Dok slapovi
Žitkih
Vatrenih
Dodira
Čaroliju
pričaju.
Blaženstvo
Nas dodiruje
Vrelina
Grudi
Vrišteć
uzvikuje.
Blud
Zijevajuć
otkriva
Sa tobom
Svijet ja
Savršen.
Život nije
Trunkicu
Zamršen
Sve se
nekako
Nestvarno
Prepuno
Ćarolije
Ljubavi
Događa.
Sve dok smo
Na našem
Snenom
Otoku
Iluzija
Bujna
mašta
nas osvaja.
Sočno
I nestvarno
Sve se
Događa
Plandujemo
Dodirujući
Okvire
Daljinom
Sjećanja.
Pa se
razdragani
Šećemo
Namamljeni
Čarima
čekanja.
Iz njedara
Lahori
Klonuli
Tepaju
Oluja
U duši
nas očigledno
Strefila.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 13.04.2014 u 19:01 minuta
Od prvog
trena
Sve si
U srcu mi
Nezaustavljivo
Strastveno
vatreno
Zapalila
Vrtlog
savršenstva
čudom
otvorila.
Imaš me
Neobjašnjivo
Magično i
Požudno.
Valjda
Zbog toga
Savršeno
Zaljubljeno
Ushićeno
Se osjećam.
Rado
u misli te
požudne
posesivno
proždrljivo
naručujem
i pozivam.
Nastavi
Samo nastavi
Gladnog tvoje
Savršene ljubavi
Me nikada
Ne ostavi.
Ne ostavljaj me
Da zvijer
Ne postanem
Divljinom
Samoće
Okrutne
Da nestanem.
Toni Ljubiša Božić,09.04.2014 u 09:02 minuta
toni"s poetry 