Kad bi mi… vrijedilo bi…

Toni Ljubisa Bozic, Brussel, Belgia,05.06.2022

Kad bi mi barem mrvu šapnula

Neku malu šansu nagovjestila

Da ostanem do kraja uporan

Da od tvojih usana ne odustanem.

A tako blizu smo uzajamno prolazili

Nešto u zraku smo uvijek osjećali.

Al opet nešto malo je uvijek falilo

Da bi nas baš u istu ulicu poslalo.

Sjećaš se Barcelone ,katedrale

Skoro na istom mjestu se slikali

Kasnije fotografije bi razmijenili

Zašto nismo putuvanja najavljivali.

I dok si ti u Parizu nešto slavila

Mene je ne tako baš daleko

U Brussel neka sudbina poslala

Da bi nam nešto eto dokazala.

Znaš u tvoje oči sam zaljubljen

Usne skoro na svojim osjećam

Taj osmijeh ti usnama dodirivam

Užasno privlačiš,do ludila dovodiš.

No posljednja odluka u tvojim je rukama

Javi mi,gdje me budeš jedan dan čekala

Moju strast I požudu napokon bi osjetila

Nadam se da bi vrijedilo, nebi se razočarala.

Do tada kao slijepac neki signal osluškujem

Na uglu strasti skriven te uporno sačekujem.

Slobodno javi mi, molim te nikad ne odustani

Divljinu u nama bi upoznali, ipak vrijedilo bi.

Jer ipak, Kad bi mi… vrijedilo bi…

Komentiraj