NA TVOJE LAŽI I SUPER GLUMU SAM TAKO NAIVNO NASJEO.

NA TVOJE LAŽI I SUPER GLUMU SAM TAKO NAIVNO NASJEO.

Portugal, Evora,23.09.2022

Koji  idiot sam, dok klečim pred tvojim vratima

Pred bezosjećajnom što me na prosto slomila

Bez metka ispaljenog sve u meni si ubila

Ti bi oproštaj tražiti trebala, daj barem razmisli.

Dal umjesto srca u grudima stijena ti postoji

Ne prepoznatljiva hladna si užasna postala

Zar je moguće da je skriveni led ti na usnama

Zar je moguće da si svu divlju strast odglumila.

E ako si, svaka čast nobel nagradu za glumu si zaslužila

One glumice iz Holivoda daleko iza sebe si ostavila

Na prosto prvo nedodirljivo mjesto si baš osvojila

Dal si neke skrivene porive u sebi sada otkrila.

Da uživaš, lažnu ljubav da naivcima eto prodaješ

Sebe nečim zadovoljavaš a jadnike hladno ubijaš

Nema veze shvatam samo broj sam redovan postao

Na tvoje laži i super glumu sam tako naivno nasjeo.

ZBOG ČEGA U TEBE SAM LUDO JOŠ UVIJEK ZALJUBLJEN

ZBOG ČEGA U TEBE SAM LUDO JOŠ UVIJEK ZALJUBLJEN

Obale Portugala,23.09.2022

Zbog čega u tebe sam ludo još uvijek zaljubljen

Zbog čega tvojim pogledom sam eto baš izluđen

Zbog čega tvojim osmijehom kao ludak otkačen

Zbog čega zbog čega tepanjem tvojim zabravljen.

Ludujem zbog tvojih dodira savršenih usana

Zbog  tvojih dodira kad u krilo vrišteć uskočiš

Kad od strasti usne grizeš mi i to baš  fali mi.

E zbog svega tvoga kako prestati da ne mislim.

A sada si skrivenaa iza hladnog čudnog oklopa

Nije jasan mi razlog zašto si se odjednom otuđila.

Nema veze previše divnih uspomena si ostavila

Zauivjek u srcu ono tvoje najljepše si ugradila.

I kao da jasno glasno nekako uvijek čujem te

Mikrofon si uključila razglas do kraja pojačala

U duši mi vrištiš, tragove neumoljivo ostavljaš

Svjesna da me svojom ljubavlju olako izluđivaš.

I onda nije niti čudo zbog čega sam još zaljubljen

Zbog čega tvojim osmijehom pogledom izluđen

I na neki način drago mi još uvijek u meni si

Kad mi dan se obruši tu si iz tuge da me probudiš

DO KADA ĆEŠ DA ME UPORNO  PROGANJAŠ

DO KADA ĆEŠ DA ME UPORNO  PROGANJAŠ

Subota,23.09.2022, obala Portugala

Do kada ćeš da me uporno proganjaš

Na srcu duboke poderotine da ostavljaš

Suze na trenutak mi baš ne zaustavljaš

U duši me zlodjelima zlostavljaš, poigravaš.

A tako bi mi sve olakšala kada bi odlučila

iz oka da nestaneš, pratiti me prestaneš

Da se mozaik mojih sjećanja napokon rasprši

da zauvijek na tebe ženo prestanem misliti.

A ti uporna, nebi slike sjećanja zamrzla

Da se više ne kreće, da me noću prevrćeš

Da se iz stvarnosti napokon eto udaljiš

Da  u srcu i duši više muvicu ne boraviš.

Sijećanja tvojom likom si mi zapečatila

Kao teška tetovaža na srcu me nagrdila.

I ta zabluda čežnjom me uporno nagriza

sa njim si, al mene si svim bolom zarobila.

Tako  siguran sam da još uvijek želi me.

Tako  siguran sam da još uvijek želi me.

Oslo,Norway,17.09.2022

Nekad mi  je čudno što se obožavam

Svakodnevno u sebi čarolije otkrivam.

Toliko toga doživim kroz sve stihove

Toliko snage i strasti uporno vodi me

Tako  siguran sam da još uvijek želi me.

I to mi snagu slapovima tako nadodava

Jer ta je žena baš čista galaktička magija

Samo ona to mi godinama olako uspijeva

Da se borim niti trenutka ne pokleknem

I da zbog  nekakvih problema ne ustuknem.

Istina dođu i trenutci kada bih baš odustao

Ali čim njen glas bih  začuo il poruku primio

Sve se istim žarom i strašću tako nastavlja

Ona je jedina žena  što je ljubav mi podarila

I to ne mogu niti smijem trena da zaboravim.

Tražila bi me uzalud pogledom, nebi shvatila

Tražila bi me uzalud pogledom, nebi shvatila

St. Johan Austria,09.09.2022

Gledam te dok šetaš onako iz prikrajka

Kao lopov što ljubav strastveno potkrada.

Onako gorda vriješ sa morskih obala

Nema te duše koja za tobom nebi popila.

Pa sa pitam dal sam ja baš uopće poludio

Zašto sam te u sve trenutke života ubacio

A ti prepuna tajni uporno vulkan  izazivaš

Voliš da te gutam I lopovski promatram..

Samo šutke sve te promatram, ne progovaram

Riječi se u toj tišini lopova na prosto  zagubile

Prosto da čovjek ne vjeruje da su se nasukale

I jedno divljački zaljubljeno biće ublehale.

A tako bih u prolazu al ono baš da ne primjetiš

Al dodir mojih gladno posesivnih usana osjetiš

Da se streseš od slatkog nemira naježiš

Oko sebe okreneš I da me strasno poželiš.

Tražila bi me uzalud pogledom, nebi shvatila

Moja divljaćka požudna strast te dodirnula

No meni je važno da si mi sune osjetila

Da toliko te željno I gladno posesivno trebaju.

I kao dsa senjski vjetar u sebi tu strast sadržava

Svemu tome jedino ti si zaslužila, pa kao mene zarazila

Od juga preko bure sve se u senjskoj uvali preokreće

Jedno divljački zaljubljeno biće zauvijek treba te.

Mene zbog tebe su sažaljevali

Jedno večer u tvoj kafić sam svratio

Svi se iznenadili kad su me ugledali

Onda su meni iza leđe tračevi krenuli

Kao mene su iskreno oni sažaljevali.

Sise ti jedva mlijeka jadno nekako  imale

Male malecke jer bez ljubavi se skupile.

Guzice ti narasle salo oko stomaka savilo

Ma tko bi se u takav jad od zene zaljubio.

Nisam to zaslužio sto put sam bolji od tebe

Samo sam bez riječi te silne laži gutao

Pravih se opušten i da nisam primjećivao

A onda je sve odjednom puklo u meni.

Ma tko ima pravo bilo što reći o tebi.

Ti, za njih si najvjernija iskrena svetica

Ima da mirno ustanu kad ti ime spominju

A kada naiđeš kao kraljici da ti se klanjaju.

Svi su ušutili vidjevši silni bijes u meni

A ja nisam barem sat prestao dok sam bijesnio

Nema što im nisam iz dubine srca skresao

Tišina je nastala samo se čulo moje duboko disanje

Branih te iskreno jer luđački volim te.

Savršeno biće iz druge galaksije isto tako voli me.

Savršeno biće iz druge galaksije isto tako voli me.

Aalborg, Denemark,04.09.2022

U meni mnoštvo želja I slatkih nemira

I ta napast u meni se trena ne zaustavlja.

Ona živi, vrišti duboko preduboko u meni

Od prvog divljeg poljupca ona tamo boravi.

A nekad me toliko ono baš do bola izludi

Kao da je miliun ruža bodljikavih u meni

A onda u trenu u poljanu strasti se pretvori

E to savršeno biće godinama u meni boravi.

Ne znam od kojeg kristala iz galaksije dolazi

Al prosto je nemoguće ona je vječna I ne prolazi.

Samo mi osmijeh iznjedri pozitivu na lice nabaci.

A ja kao među zvijezdama neodoljivo uživam.

Cerekam se, baš ludo zaljubljeno osjećam se

I ne stidim se, svima pokazujem da se radujem

Što je mene odabrala, u krilu mi slatko završila

Savršenu ljubav beskrajnu mi mila moja podarila..

Osjećam kako mi vjetar sreće kroz kosu prolazi

Neka neobjašnjiva energija bićem mi prolazi.

Savršeno se osjećam u svakom trenutku uživam

I  sve trenutke što smo imali nikada ne zaboravljam.

Enciklopediju sjećanja posjedujem, sve u kockama

Ona je na mom licu u slatkim medenim borama

Nered u meni je napravila, divljaka u meni stvorila

Kao gladna zvijer uporno željan sam njenih usana.

Slova abecede nedostaje koliko luđački volim je

Sve se nekako zaljuljalo I strašću me zaludilo.

Meni pripada od mene se godinama ne odvaja

Savršeno biće iz druge galaksije isto tako voli me.

Luđakim korakom sobom je lutao

Luđakim korakom sobom je lutao

Denmark, Aalborg,04.09.2022

Kroz suze je onako divljački ridao

jedva je riječi od tuge izgovarao.

Uporno jecajući u sebi ponavljao

Koliko sam ti puta oprostio

Koliko noći zbog tebe probdio

da bih na kraju ovaj užas dobio.

Bože sa kim sam život planirao

u njemu sve je totalno pucalo

razočarenje ga totalno gušilo

sve je potonulo sve mu se srušilo

zbog lažne ljubavi sve ga to ubilo.

I na kraju ucviljenu dušu stvorilo.

Luđakim korakom sobom je lutao

Zavjese kidao  sve oko sebe rušio

Taj njen korak do kraja ga slomio

I najmanju nadu za život ugušio

Na najgori korak je baš pomišljao.

Ali srećem nekako je prebrodio

Kose je divljački čupao, bijesno vrištao

Na sve moguće načine bijes izbacivao

nije mogao da zadrži toliko bijesa u sebi

sreća pa se ona nije u sobi tada nalazila

i težinu njegove divlje histerije osjetila.

Soba kao da je od bombe srušena

Oko njega sve u rasulu puno prašine

Bosonog po staklu je gazio, proklinjao

Zašto mu se u život ikada dovukla

Zašto je budalu od njega napravila

I jedno srce i dušu do bola razočarala.

Nema toga što ona nemože

Nema toga što ona nemože

Hanover,03.09.2022

Nevjerojatno je od prvog kontakta

U to posebno biće sam baš vjerovao

Jednostavno duboko u srcu je osjećao

Ona je posebna, bože mili jedinstvena.

Nebi moglo da me od nje ništa iznenadi

Da drugi fax upiše jer djeci želi da pokaže

Da sve može se, samo kada u sebe vjeruješ

Kada vrhove energije pametno iscjeđuješ.

..

Čovjek kad je pogleda tu vatru u njenim očima

U osmijehu  toplina i srdačnost tako navire

Nema toga bića koje barem malo ne voli je.

Ali eto sreću sam imao,preduboko je upoznao.

A preduge godine ona se baš nikako ne javlja

Ne znam da sam u nečemu eto pogriješio

Al sam njenu odluku da ode iskreno prihvatio

Jer bez velikog razloga ona to nebi učinila.

Al iskreno toliko puta poželim da je susretnem

One njene energije barem mrvicu napijem

I neka  opet na godinu nestane, meni dosta je

Jer duboko u srcu i duši neprikosnoveno čuvam je.

I nema toga što ona ne može, ima izvor energije

Koja čuva i vodi je, za nju bih dao sve svoje godine

No iskreno pratim je upornim požudnim mislima

I siguran sam kad pomislim ona me uvijek osjeti.

Jedno divlje zaljubljeno vjerno srce si osvojila.

Jedno divlje zaljubljeno vjerno srce si osvojila.

Hanover, 02.09.2022

Svi   se baš u proljeće probude pa luđački zaljube

A mene to godinama ne popušta, moja ljubljena

Jedino ti si zaslužna,  stvorila vječnog si sretnika

Koji beskrajno divlje na usnama tvojim ti uživa.

Ono što drugi ne mogu sanjati obožavam te imati

Tebe imati je kao zvijezdu vodilju strasno pratiti

Bljesak si koji ne prestaje , moja je,samo moja je

U meni neprestano odzvanja, ljubav moja jedina.

Jedno srce i dušu si planirano divljinom  zaludila

Mjesec tame u blještavo sunce ljubavlju preporodila

Nema na ovoj galaksiji što nisi ljubavi zaslužila

Jedno divlje zaljubljeno vjerno srce si vječno osvojila.

I nema veze što si njemu se vratila. Tako si odlučila

Ali jedno srce si beskrajnom ljubavlju napunila

I ono ti beskrajno zahvaljuje, i još uvijek voli te

Skrivena tajna si zauvijek ostala u mojim grudima.

U svakom svitanju u mojoj blistavoj zori si

U svakom svitanju u mojoj blistavoj zori si

Hanover,02.09.2022

Ti, baš sve si mi, dal toga uopće svjesna si

Prostranstvo preslatkog divljeg si nemira

Noć prekrivena obiljem požudnih pahulja

Galaksija koja gladno lopovski me priziva.

Kad se samo sjetim dal ljubav si jedina

Koliko bi puta dnevno pitanje postavljala

A ja strasno te grlio poljupcima dokazivao

Neutaženu strast i požudu nekako prehranjivao.

Mrak i jezu više nikada u duši nisam susreo

Tvoj lik sa mog osmijeha nije nikada nestao

Nastupilo je vrijeme sreće što se ne zaboravlja

Bila si i ostala ljubav moja strasna i najveća.

I svaki put kada duboko udahnem te pokrenem

Slike se redaju razlog za beskrajne stihove imaju

Pa ne spavam stalno o nama o tebi razmišljam

Koji sretnik sam, koji na usnama ti obitava.

Hvala ti što si me zavela,svoje strasti otkrila

Vječnog roba tvoje strasti i požude stvorila

Diktator svih mojih poteza si jasno postala

Tvoje želje sam slijedio i rado ispunjavao.

Ti si poljana beskrajnih divljih svijetova

Galaksija divljih strasti i milih požuda

U sred dana sjevernjača il danica vodilja

Od prvog okusa tvojih usana si postala.

U svakom svitanju u mojoj blistavoj zori si

Smisao dana ili noći bez tebe bukvalno ne postoji

I takva kao posebna i meni najljepša ostani

Jer ovo srce i duša znaš da bez tebe ne postoji.