Tugu iz duse mi… na Senj bi s burom srucili

Kad bi samo ove zelje mi shvatila

od mene se vjeruj trena nebi odvajala

U vosku i nektary strasti bas uzivam

dok usne ti gladno posesivno cjelivam.

Ati bajkovito lijepa prosto ne odoljiva

svaki moment srcu i dusi lopovski otima

mada si u snovima ohola i slatko lazljiva

dzaba je srce za tebe se stalno preotima.

Ne objasnjivo cedna si i prosto ne stvarna

svaka rijec, strofa il stih za tebe se preotima

Ti princezo senjskih uvala sto si ucinila

zasto si carima bosansko srce i dusu opila.

Okupirala si misli zadrla u najdublje stihove

strascu tvojom sam zaludjen od sviju otudjen

sanjam te vrijeme sa tobom gladno zasladjivam

od sviju te prikrivam,zavidnim se nasladjivam.

U ocima si zarobljena,stihovima okruzena

pa nemiri izludjuju kroz prozore potpiruju.

nedodirljiva,neuhvatljiva dusa si stihova

ponocka bez tebe tuzna je, jer tamo si ostala.

Od srca I duse si odabrana u dubini zarobljena

putujes kroz misli snove ite gladne stihove

na sve moguce nacine pronalazim put do tebe

Al svako jutro razocaran budim se bez tebe.

Jesen vec odavno pristigla,obale bura okupala

a ja bosonog obalama i uvalama Senja trazim te

namamljuje me posesivno lopovsko sjecanje

da si tu negdje skrivena drugima zamagljena.

Poslao sam citavu armiju stihova u bocama

nebi li koja stigla do australije ono do tebe

da shvatis na istom mjestu da gladno cekam te.

Do tada grizem usne ispucale kao narandze.

I tako lutajuc te cekajuc neki glas od tebe

grickam protiv kiseline bademe, da smirim se

iznad mena oblaka jastuci te oni bi plakali

Tugu iz duse mi… na Senj bi s burom srucili.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 26.09.2020

Nisam te zasluzila, nisam kao ti voljela

I sada se prisjetim

njene rijeci osjetim

bolje ti je toni da me

vise nikada ne volis.

Bolje ti je da se

od mene udaljis

Nisam te zasluzila

nisam kao ti voljela.

I onda prosto iz zivota

mi je bestraga nestala.

Godinama u zabludi zivio

bas uzaludno nadajuc trazio..

Godinama pod svijecom

zore uplakan docekivao

te bas ne znam koliko

stihova samo joj posvetio.

A iskrena ljubav u meni

nije trunke izblijedila

strast koju mi je Irina

desetak dana pruzala.

Svoje je zauvijek ucinila,

duboko u srcu je ostala

I ne mogu i bas ne zelim

da je ikada trena zaboravim.

Zato se uvijek sa njenim likom

onako nasmijesen probudim

cekam sanjam je da moja je

na ovim pregladnjelim usnama.

Ali njene teske i bolne rijeci

stalno me nekako vriskom progone

Oprosti mi, nisam te zasluzila

nisam kao ti iskreno voljela.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,27.09.2020

Ako te netko zeli zauvijek prokleti

Sve nam se kao po loju bas olako kretalo

osmijeh na licu se sepurio, zivot uzivali

I onda odjednem sve se u trenu okrenulo

neki cudni momenti se odjednom desavali.

Kako god sabirem odgovor na kraju ne dobijem

racunice pogresne zbunjenost bas uvijek donose.

Taman kad smo se do bola ludjacki zavoljeli

Neko prokletstvo u zivot nam vjerujem nasuli.

Planove smo smislili i cvrsto ipak odlucili

kroz zivot krecemo da zajedno zivotom jedrimo.

Luku smo odabrali pa put u detalje planirali

I bas sve smo u najvecoj tajni tiho spremali.

Netko nam je ocigledno srecu u ljubavi ukrao

tu posesivnu neoipisivu ljubav nam podvalio

pa ispade ako te netko zeli zauvijek prokleti

da se zaljubis ludo ti pozeli, pa te rastavi.

I nakod tog neobicnog te bas cudnog rastanka

prosto bez rijeci onako preko noci je nestala.

Uzasno sam patio,sto ce novi dan donijeti strepio

a umor i iscrpljenost me sustizali dusu lomilo.

I sve ove samotne godine tuge u starca pretvorile

buljave oci se iskolacile,bora na sve strane

Nesanica vise i ne pamtim podlo nocima rastura

pa vrijeme trosim u rijekama tugaljivih stihova..

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,26.09.2020

Tugu iz duse mi… neverom na Senj bi spustili

Kad bi samo ove zelje mi shvatila

od mene se vjeruj trena nebi odvajala

U vosku i nektary strasti bas uzivam

dok usne ti gladno posesivno cjelivam.

Ati bajkovito lijepa prosto ne odoljiva

svaki moment srcu i dusi lopovski otima

mada si u snovima ohola i slatko lazljiva

dzaba je srce za tebe se stalno preotima.

Ne objasnjivo cedna si i prosto ne stvarna

svaka rijec, strofa il stih za tebe se preotima

Ti princezo senjskih uvala sto si ucinila

zasto si carima bosansko srce i dusu opila.

Okupirala si misli zadrla u najdublje stihove

strascu tvojom sam zaludjen od sviju otudjen

sanjam te vrijeme sa tobom gladno zasladjivam

od sviju te prikrivam,zavidnim se nasladjivam.

U ocima si zarobljena,stihovima okruzena

pa nemiri izludjuju kroz prozore potpiruju.

nedodirljiva,neuhvatljiva dusa si stihova

ponocka bez tebe tuzna je, jer tamo si ostala.

Od srca I duse si odabrana u dubini zarobljena

putujes kroz misli snove ite gladne stihove

na sve moguce nacine pronalazim put do tebe

Al svako jutro razocaran budim se bez tebe.

Jesen vec odavno pristigla,obale bura okupala

a ja bosonog obalama i uvalama Senja trazim te

namamljuje me posesivno lopovsko sjecanje

da si tu negdje skrivena drugima zamagljena.

Poslao sam citavu armiju stihova u bocama

nebi li koja stigla do australije ono do tebe

da shvatis na istom mjestu da gladno cekam te.

Do tada grizem usne ispucale kao narandze.

I tako lutajuc te cekajuc neki glas od tebe

grickam protiv kiseline bademe, da smirim se

iznad mena oblaka jastuci te oni bi plakali

tugu iz duse mi neverom na Senj bi spustili.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 26.09.2020

Samo na njenim usnama ipak prezivljavam

Dok Amsterdamom nose me ravne ulice

lopovski na prstima pristigne sjecanje

tu je, ona je, vidim je,muvica moja je

osmijeh bas isti ostao, nije se promijenila

Zar u ocima u Australiji dalekoj je otkriva

tek je 50 i neku napunila sva je prosjedila

ali sijede slatke ne prikriva,moja ne odoljiva

Jos uvijek tu zenu zamisljam i potrazivam.

Kazu da onaj dragulj osmijeh nije izgubila

ljubav zivota moja muvica bila i ostala.

Mada vremenom blijede mi draga sjecanja

ali ona nekako jos uvijek mlada u mislima.

I nove njene slike koje sam krisom dobio

ne bih je za nista na svijetu boze mijenjao.

Svaka sijeda joj savrseno se eto uklopila

onaj vedri prekrasni osmijeh uozbiljila.

Jos uvijekje onako vrckastu ludastu zamisljam

jos uvijek tim vrelim usnama ne odoljevam

svaki dan je prosto posesivno prizeljkivam

uzalud se zabludom te nadom prehranjivam,

Jer kako god okrenem njen lik tamo susretnem

samo na njenim usnama ipak prezivljavam.

Imamojos vremena,da nas sudbina mozdasastavi

da opet ona na mojim gladnim usnama boravi

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,25.09.2020

Po cemu je eto posebna, srce je stihova

Svi me pitaju te bas ono svi sumnjaju

tko je od kuda dolazi,kako ona izgleda

po cemu je eto posebna,srce je stihova

zasto mi u srcu je bas duboko zasjela.

Svi pokusaju izmedju redova stihova

provaliti tko je ljubav tajna tko je osoba

zbog koje godinama ispisujem stihove

tko je osoba zbog koje ne spavam nocima.

Svaki put me pitaju jer primjete sjaj u ocima

od ne prospavane noci iscrpljen u suzama.

Eh pojma oni nemaju o ljubavi nista neznaju

zato o nama o njoj uporno traze iskopavaju.

A ja kao zmija noge vjesto ime joj prikrivam

sto dalje od znatizeljnih je uporno udaljavam

prevrijedna je,meni je ona sve i najbitnija

siguran, nikada se ne bude otkrila istina.

A jednoga dana ako se smiluje ova sudbina

kada bude napokon samo moja postala.

Sva zvona i sirene ima tu vezu da najave

svi saznat ce koliko,lud sam te volim je.

Do tada skrivam je iza mastarskih stihova

ona u svome svijetu zasticena negdje uziva

a ja cekam je, nadam se,ludjacki volim je

al nekako plasim se da njegova ostaje.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 25.09.2020

Od prvoga dana su im ljubav branili

Od prvoga dana su im vezu i ljubav branili

da se nebi slucajno negdje u prolazima susreli

da se nebi slucajno opet ludjacki zavoljeli

da ne bi tu strast i pozudu posesivno hranili.

Kao da su ih nekako zlobnici teski prokleli

da se ludjacki zavole na trenutak ih pustili

da bi iskonsku ljubav i strast pustu upoznali

a onda ih bas nasilno s prepuno bola razdvojili.

A bas ne shvataju dal su tu kaznu zasluzili

kao da su ih nekako uzasno vjecno prokleli

jer ljubav im se jednostavno u trenu dogodila

odjednom preko noci tom strascu zaludila.

Kako su ih razdvojili dvije duse su slomili

besane noci se zaredale radjale su stihove

nesanica svijece je palila, listove tuge redala

nebi li se tuga iz duse i skrsenog srca opisala.

I sada kako te ne snosne osjecaje nekako stisati

kako razdvojenost nekako hladno prihvatiti

kako je prosto vise ne zeljeti, voljeti zamisljati

prosto je nemoguce tim strastima trena odoljeti.

Kako strasti u dubini duse primiriti nekako stisati

kako iz srca zaludjenog je izbaciti, sve zaboraviti

Uu svakom dijelu duse i srca ljubav vidljiva se prikriva

prosto je ne odvojiva te bas jednog trena ne dijeljiva.

Mogu ih samo natjerati silom na sve primorati

harakiri da naprave da je iz srca silom izvade.

Ako nju zauvijek izgube,ako ih zauvijek rastave

samuraj u njima ce da presudi,harakiri danapravi.

Srce iz grudi cupat ce, na paramparcad kidat ce

ostat ce jedno tuzno sjecanje i ljubav nedjeljiva

Romeo i Julia istu sudbinu su na zalost imali

da se vole i ljube bas nikad im nisu dozvolili.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,25.09.2020

Tragovi iz nas ne ostaju,tesko nas otkrivaju

Vani se nekako bas stusilo,struje nestalo

pod svijecom me se neka sjecanja svezala

stojis ispred mene stalno bi se smijuljila

pitas me dal bih sa tobom bilo kuda krenuo.

Kroz svoje snove bi me vodila,svijetom lutala

da ceznju nahranis srcu da uziva dozvolis

u skrivene predjele gdje miruju sve kazaljke

gdje sunce po nardzbi zalazi a mjesec dovlaci.

Gdje osmijeh sa lica ne silazi,usne ne govore

gdje uzdasi u ocima nemirom proviruju dozivaju

gdje se vatra strasti i pozude tesko zagasi

jer tijelo jedno drugo stalno pozudo pozeli.

Tragovi iz nas ne ostaju,tesko nas otkrivaju

samo u zraku nasi uzdasi vjetrom odjekuju

valovi i palme sa nama se lopovski udruzuju

nema tih novaca da nase mjesto ljubavi otkriju.

..

Gutam te dok snove opisivas,tako te osjecam

u meni se milina na sve strane rasula,obuzima

a vani zagrmilo cijelu dolinu osvijetlilo

sa usana te ne pustam sve dok trajes da uzivam.

Tako me to mastanje opilo,u narucje odvelo

mada vani nevera razvaljuje, u meni ljeto je

oblaci bas rijetki na obzoru se pojavljuju

dok smo u strastvenom zagrljaju nas ne diraju.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,24.09.2020

Bas i nisam siguran da ces mi se vratiti.

Boze mili kada se samo sjetim

kako sam ti krisom prilazio

najvjestiji lopov sam postao

na prstima lebdec sam hodao.

Pa svo ono dugo predugo cekanje

da bi se poslije ponoci pojavila

dok bi majku uspavala,pa se predala.

Svaku sekundu cekati je vrijedilo.

Strascu i pozudom me nagradilo

divlje i bas gladno bi me ljubila

za svo ono prekratko vrijeme

sto bi me u grmu kadulje imala.

I te slatke slike me nocu bas progone

opet i opet posesivno za sebe zelim te

A kada nakon toga dok trepnem nestanes

u sjenku se pretvorim da te ispratim.

Skakuces ono bas presretna na prstima

vristis tisinom grmljavine u grudima

osmijeh ti se do senjske rive iskezio

samo bih ga ja ono u detalje razumio.

Ja bih da te ama bas nikada ne izgubim

posesivno sam te zavolio i srcu prisvojio

Samo kazi koliko treba uporno cekat cu

ovo preostalog zivota tebi poklonit cu.

ali neki crvuljak u meni stalno upozorava

da bi jednoga dana mozda tudja ipak postala

Pa plasim se,grizem se, jer ludjacki volim te

bas i nisam siguran da ces mi se vratiti.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,24.09.2020

Presuti nas,nista ne spominji,prerano je

Svise nekako o nama se eto raspituju

sve bi da saznaju pa tajne nam istrazuju

presuti nas,ali bas nista ne spominji

pravi se da ih ne cujes,pa se okreces.

Ako se za nas budu krisom raspitivali

naivna ne zainteresirana se napravi

sva pitanja ignoriraj,tajne prikrivaj

tragove bas niti rijecima ne otkrivaj.

Cak i osmijeh neka se onako tuzno iskezi

da ti se ta varnica u oku ne primjeti

jer samo ona moze da nas ipak otkrije

jer vatra u srcu i dusu tesko se prikrije.

Presuti nas,nista ne spominji,prerano je

tek kada prstenja na srca napokon stavimo

kada onako zagrljeni zaljubljeni dodjemo

I vjecnu zakletvu suznim ocima predamo.

Onda neka nas ono bas totalno zacudjeni

izbezumljeni gledaju pa nista ne shvataju

kako smo godinama uspjeli tajnu skrivali

oni ne neznaju sto ljubav je ne shvataju.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,24.09.2020

Pobjegla si hinjski, kao najveca kukavica ispala

Pobjegla si hinjski, kao najveca kukavica ispala

onaj nas savrseni karavan srece preko noci napustila

u pustinji noci izgubila i sve tragove mudro zatrla

da te nebi moja ljubav trazeci slucajno pronasla.

Nikada nisi hrabrosti imala nikada nisi objasnila

zasto zbog cega sve sto smo imali si prekinula.

Dal sam ti za tugu samo usputna stanica postao

rame za plakanje koje si godnima suzama natapala.

I onda mojim osmijehom se ljubavlju preporodila

jos ne mogu da vjerujem kako si stvarno uspjela

kako si me uvjerila i na kraju olako prevarila

i savrseno sve odglumila da volis me uvjerila.

Dal si samo kraci put od tuge preko mene trazila

dal si planirano moje osjecaje debelo iskoristila

priznajem,jesi uspjela nikada me neka nije satrla.

Nikada toliko bola i tuge u srce i dusu sasula.

Drzim glavu gore ponosno mada mi je srce slomljeno

glumim da si me eto samo onako tek mrvicu ogrebala

a u stvari dar mar u meni si napravila,sve skrsila

vjecni osmijeh sa lica skinula u starca pretvorila.

Mozda sada sama od sebe skrivas se,mozda i kajes se

al nekako u to bas i nisam siguran ovako razocaran

ne znam sto da bi ucinila,sumnjam da bi me uvjerila

da kajes se da si pogrijesila i bez rijeci otisla.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,23.09.2020

U TU VEZU SAM TOLIKO ULAGAO VJEROVAO

Sve je imala za srce se kao pijavica pripila

pamet od prvog poljupca na iskap popila

sanjao sam nase ognjiste,plamen ljubavi

nikad sumnjao da moze da me ikada ostavi.

Kada bih je ugledao zedj i glad bih utazio

osmijeh na licu vidljiv bi me stalno krasio

kazu mi oci bi tako prepoznatljivo sjajile

kako nebi kada su njen lika stalno imale.

Opijen bez daha bih je slusao, bas uzivao

njen opojni osmijeh bez teksta ostavljao.

A usne joj nikada ne bih za nesto mijenjao

takvu strast i pozudi nikada nisam osjetio.

A sada sam negdje u bespucu tuge zborim

nikoga nema da mi osmijeh bar trenutak vrati

pobjegoh tamo od dusebriznika mnogih

da mi tugu ovu ne raspire jos zesce i vise.

Drustvo ce mi pravit vjetrovi sto kisu nose

da mi suze skriju sto se slivaju niz lice.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,22.09.2020

Kad bi me sve od tebe barem manje boljelo

Kad bi me sve od tebe barem manje boljelo

mazda bi ovu tugu u dusi mrvicu stisalo

nebi mi srce toliko cijepalo i paralo

nebi toliko teskih suza iz duse sasulo.

Ti teski jecaji I ridanje bivaljda prestalo

barem trenutak neki mir u mene eto vratilo

trganje bi prestalo, sve bi manje boljelo

al nekako uvijek ispred svega ti prednjacis.

Jednostavno trenutak iz misli me ne napustis

u meni preduboko zapela za srce se zakacila

uzdisem,a kad bih ti barem mogao zabraniti

da u misli ne navracas,jerbolove izazivas.

Sto imas od toga da uporno u srcu mi boravis

samo ces i ovako skrseno srce da mi unistis

da ga u trenu ako treba na komadice rasturis

boze zasto, zasto tako ne izbrisivo postojis.

Kad bi mogla barem da vidis u ocima mi slapove

sve vodi do tebe, razlog si sve tuge i jecaja

jer si me nadmudrila,ljubav odglumila i ostavila.

A bolove ti nepaskojma kakve si strasne ostavila.

Kad bi mi u dusu zavirila od vriskova bi se ukocila

mozda bi onda shvatila sto si mi odlaskom ucinila

sve uzasno gnjeci boli me, voljeh te, zeno voljeh te.

Daj odustani u grudima i dusi vise molim te ne boravi.

U neku duboku tminu sam eto propao,svjetlosti nestalo

nema te da svjetlo na srcu upalis ponovo trenutak ozivis

da se ova ledena tugom prepuna krv opet mrvicu ugrije

prosto ne shvatljivo je koliko ludjacki eto voljeh te.

Po nekad kazem si u vinu tugu pokusaj da covjece utopis

da tu voljenu zenu napokon barem jednu noc zaboravis

aljos gora je iztog vina proviruje kao da mi namigujes

opet me zaposjednes opet u misli kroz suze se pojavis.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,23.09.2020

Tvoja iskrena ljubav nije joj bila dovoljna

Sinoc su je od mene otimali

sinoc da klecim me natjerali

uzasno sam ridao te sve nudio

ali uzalud, ipak nisam uspio.

Ime sam joj prozivao pa jecao

a snjegovi navalili sve priteglo

tuguu u ostre ledenice pravilo

iglice bolno zarivale srce parale.

Ruke sam trzao iz sna se budio

uzalud nisam ipak mrve uspio

onako slomljena srca sam patio

U suzama gledah kako je odvode.

Nemoj uzalud da covjece branis se

ona drugima vidis sada pripada

za bolju cijenu se ipak prodala

a ti naivan mislis da te voljela.

E bas si naivan u ljubav si vjerovao

nisi niti prvi niti posljednji naivac

koji je na zenske price i suze nasjeo

toliko rana bez razloga na srcu dobio.

Sto prije probudi se, iskoci iz te zablude

nebi ONA nikada otisla da te bas voljela.

Zar ne shvatas tamo se osjeca sigurnija

tvoja ljubavna garancija nije dovoljna.

Nije imala snage da barem prizna ti

tvoje garancije nemaju zlatne podloge

mozes najvise na svijetu da volis je

vremena su drugcija,lova je presudila.

A ti nastavi jos koju godinu se ono isplaci

bit ce bolno vjeruj mi al ces je preboljeti

jednostavno slike blijedit ce, vrijeme satire

osmijeh ces polako vracati nju zaboravljati.

Mozda ce ako bude srece druga prispjeti

mozda ces je daleko vise od nje zavoljeti

sebi ces se tim trenutcima srece smijati

kako si uzalud godinama ridao i plakao

kako si u stvari pogresnu zenu zavolio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,21.09.2020

Drugi bi te pojeli kad bi o nama saznali.

Da li mozda po nekad sjecas se

kuda smo sve setali skroviste trazili

gdje sve ljubav nismo vodili

da bi eto strast i pozudu nahranili.

Ti si me stalno gladno vodila

svoje snove prozdrljivo hranila

a ceznja prosto divlja te prozdrljiva

do petnih zila do bola ne umoljiva.

Vrijeme bi u mraku krisom ostavili

sve satove tisinom uzdaha zaustavili

a vrijeme kao u inat trcalo zoru bi donijelo

samo da bi nam na ljubavi zakinulo.

Zora bi nam se na usne tiho prikrala

sunce dok trepnes bljestavo donijela

a noci se nekako bas ko u inat skratile

u prokleto kratke sekunde stvorile.

Rodjendan svaki dan smo slavili

opsesivnu gladnu ljubav hranili

o buducnosti malo naivno mastali

da bolovi postoje nismo vjerovali.

Isto nam se desilo, sve u trenu nestalo

tek tako si se ohladila, ledja mi okrenula

tamo u necijem krilu kazu srecu trazila

a znam da si me nocima stalno sanjala.

A sto je meni ostalo, samo naivnom mastati

da ces se mozda u Senjsku uvalu vratiti

da ces mozda kao prvi put me strasno ljubiti

za ruku voditi od mene trena ne odvajati.

Al bijah naivan, ali trenutka ne kajem se

jer iskreno barem onih godina voljeh te.

Jer nisam ljubav glumio, tebi se predao

al ti, dal si se zapitala dal si u zivotu uspjela.

U Senju na tebe nitko ne sumnja,ti si primjerna

obitelj si stvorila, a srce na panju mi cijepala

ali jos toliko volim te, da jos vise cuvam te

jer drugi bi te pojeli kada bio nama saznali.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 20.09.2020

Sjecanjem i osmijehom proslosti se ogrnem

Kada bih barem malecki trenutak mogao

nekako gore s vjetrovima bih bas lutao

do Velebita i nazad uporno bi je trazio

ne bih li njeno tajno mjesto negdje otkrio.

U tom lutanju s vjetrovima bih je trazio

mozda vjerojatno lakse trag joj nanjusio

jer te vrele usne bas se i ne zaboravljaju

sa toliko tragova u meni jezom podsjecaju.

Onda bih sa vrha velebita do senjskih uvala

sve na tanane cesljao,kadulje uporno pitao

kada su je zadnji put vidjele,dal se sijecaju

svjedoci su nase ljubavi, tad su nas skrivali.

Pa se sjecanjem i osmijehom proslosti ogrnem

pored sebe je zasjednem,pa sutke osluskivam

u njenom osmijehu kao kad prozbori uzivam

preduboko u srcu i dusi jos uvijek je osjecam.

Pa kako i prilici zaljubljenoj dusi suza potekne

jer to sjecanje duboko u srcu toliko toga pokrene

Pero u ruci zadrhti, i ono bi u pricu da se ukljuci

stihovi se pokrenu samo o njoj zele da pricaju.

Pa uporno u sjecanju ostajem mada godine prolaze

vidim je,usne osjetim u trenu nemirom zadrhtim.

Prosto gladno zelim je, trebam je i bas volim je.

Eh kada bi mogla da opet na usne mi svrati se.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,20.09.2020

Savrseni sistem ONA je

Savrseni Sistem ONA je,

koja moju tugu i radost

u suznim cmizdravim ocima

bez iti jedne rijeci razumije.

Kada neprestano zurim kuci

jer uzasno posesivno zelim je

i stalno fali mi,moja je

moja je,ljubav zivota je.

Sa njom starost ne postoji,

mladosti nekako tiho prozima

dok u njenim strasnim igrama

ljubavlju slasnu tijeloopijam.

Sa njom negativnu energiju ne osjecam

osmijeh na licu mjesecima ne skidam

sve oko mene je nekako carobno

I prosto nikad mi je dovoljno.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,19.09.2020

Starost sa tobom bas i ne zelim da dozivim

Volio bih ispod srca da ti krisom zavirim

onaj ritam strasti da opet I opet osjetim

da vidim koliko ima tamo pozude taloga

strpljivo iscekujuc strast da bukne u grudima.

Neka nam se bodlje strasti nemirom provlace

neka svaki nemir u kosti ludo nezasitno uvire

a kise sladora neka vulkanski uporno nadiru

onako na usnama zedj i glad da nam namiruju.

Dosta je bilo trnja pa ruzinih bodlji i grmova

dosta duga godina ova samoca nas razdvajala

Sijede kose cekanja u trenu mladoscu potamne

cim tvoje ime svaki puta netkoonako spomene.


A licemjeri bez obzirni nek ljubomorno crkavaju

unatoc svim lazima podlim nasa ljubav prodire

dolinama nase strasti i pozude uporno li putuje

jer tada stihovi procvaju kao da te dodiruju.

I sada kad god slike Senja negdje ugledam

nekako slatko nemirom u trenu protrnem

kao da usne ti kao onda strasno dodirnem

Jer sjecanja naviru,gladno bi da te imaju.

Slike proslosti uporno jasno blisko naviru

u dubinu srca u najtanju nit strascu dopiru

Vidim te, tako jasno i bistro bas vidim te

I reci kako da posesivno ne pozelim te.

I stihovi naravno tom ljubavlju procvaju

jer te usne opet pa opet gladno osjecaju

kezim se, svi me bas cudno promatraju

jer nikoga pored mene tog trena ne vidjaju.

Bas briga me.sa sobom cesto dugo se ispricam

a u stvari sa tobom na tanane tada razgovaram

slatko smijes se, sve cesce i cesce ljubis me

Ti nemas pojma nakon toliko godina zelim te.

Starost sa tobom bas i ne zelim da dozivim

jer sa tobom mladost vjecnu duboko osjetim

ti me podmladjujes, srce mi strascu dohranjujes

uvires, ti senjska sireno srcem mi uporno uvires

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 18.09.2020

A sjecanja naviru,gladno bi da te imaju.

Volio bih ispod srca da ti zavirim

onaj ritam strasti da cisto osjetim

da vidim koliko ima pozude taloga

strpljivo iscekujuc strast u grudima.

Neka nam se bodlje strasti provlace

neka svaki nemir u kosti ludo uvire

a kise sladora neka vulkanski nadiru

onako na usnama zedj i glad namiruju.

Dosta je bilo trnja pa ruzinih grmova

dosta nas je duga godina razdvajala

Sijede kose cekanja u trenu potamne

cim tvoje ime svaki puta spomenem.


A licemjeri bez obzirni nek crkavaju

unatoc svemu nasa ljubav prodire

dolinama nase strasti i pozude putuje

neka stihovi procvaju kao da je dodiruju.

I sada kad god slike Senja negdje ugledam

nekako slatko nemirom u trenu protrnem

kao da usne ti kao onda strasno dodirnem

Jer sjecanja naviru,gladno bi da te imaju.

Slike proslosti uporno blisko naviru

u dubinu srca u najtanju nit dopiru

Vidim te, tako jasno ibistro vidim te

I reci kako da posesivno ne pozelim te.

I stihovi naravno tom ljubavlju procvaju

jer te usne opet pa opet gladno osjecaju

kezim se, svi me bas cudno promatraju

jer nikoga pored mene tog trena ne vidjaju.

Bas briga me.sa sobom se po cesto dugo ispricam

a u stvari sa tobom na tanane tada razgovaram

slatkosmijes se,sve cesce I cesce ljubis me

Ti nemas pojma nakon toliko godina zelim te.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 18.09.2020

Ti crnko smrtnicima ne dokuciva,svaki mig im srce otkida

Zasto, zasto nas tim prodornim pogledom crnko ubijas,

kao zalosne vrbe srca i duse nam tako olako savijas…

Nemilosrdna si, u patnji muskih srca ocigledno uzivas.

Zrtve hladno prebrojavas, volju za zivotom nam ubijas.

Za njima se nikad ne okreces ali, ali i ti imas rok trajanja…

Kada se najmanje budes nadala.mozda uskoro sama budes ostala,

oko sebe budes se uzalud nevjerice okretala, odgovor trazila.

Mozda ces tada shvatiti sto znaci dragu voljenu osobu izgubiti..

Znas kako te obilate ruse kose prebaciti,poglede skrenuti

znas svaku rijec na pravo mjesto u pravo vrijeme dobaciti

musku paznju godinama bez treptaja napeto gladno drzati

a oni sline,pisu stihove,ljubavne poruke, gladno zele te.

Postavljas im mudro silna pitanja,vodas kao slijepce danima

oni ne kuze ,u duse im zalazis,sve slabosti olako pronalazis

koristis sve atribute koje si rodjenjem beskrajno dobila

da bi im dusu i muska srca onako za ular tako olako vodila.

I neka se zna, ljepota ti nikada nije bila niti trenutka upitna,

jer tvoja ne nadmasiva dusica toliko toga lopovski prikriva…

Tko se tamo uvuce i srce ti dodirne, boze najveci sretnik postaje…

Trnovit, strmovit, klizav izazovan put samo uporne vodi do tebe…

Ti crnko nama smrtnicima ne dokuciva,svaki mig im srca otkida

duboko u ranjiva bica zalazis,tim kraljevskim osmijehom dolazis

otvorenih usta sve prolaznike pokraj tebe u trenu ostavis

I onda nestanes,preblizu sebe nikome ne dozvoljavas, bas uzivas.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,14.09.2020

Sa uzdahom mi zafali,toliko podsjeti

Kada sve pazljivo danas sagledam

ocigledno polako kazu izludjivam.

Boze mili nije me ono niti posteno

samo tjedan jedan strasno ljubila.

Ali je toliko tihih bolnih tragova

na srcu duboko urezanih ostavila

ma zar je sve to moguce,pitah se…

Izgleda jeste ne zaboravljam je.

Najgore sto sam uplakanoj joj prisao

da bih rame za plakanje eto tada ispao.

Toliko je tjesio umirivao pa nasmijavao

da bih poljubac zahvalnosti na kraju dobio.

Njenim obalama strasti gladno uzivao,

u ocima bljestavim trenutke stanovao

osmijeh na lice slatko joj vracao.

Onako bi me zagrlila od srca zahvalila.

Uzasno se jadala,nekako cmizdrila ridala

da kao srece u ljubavi nikada nije imala.

A tako strasno gladno me posesivno ljubila

pamet mi okrenula,uz nju sam tjedan ostao.

Kompas sam izgibio i primjetno lagano ludio

tako smo stimali bez rijeci se razumjeli.

Granicama beskrajne strasti te gladne pozude

tih prokleto kratkih tjedan dana jezdili.

Za tim usnama pa osmijehom cesto zaplacem

al suze duboko u dusi zaustavim pa prikrijem

Ono sa uzdahom mi zafali,toliko me podsjeti

da sam najljepse bice na svojim usnama imao.

I to je rastanak koji nikada nisam prebolio

sto sam bice moga zivota tako olako izgubio

Sto nisam klekao onako sretnicki je zaprosio

ali bijednik nisam toliku hrabrost skupio.

Njagore sto sw nikada nisam detalja sjetio

kako je odjednom nestala, vlakovi ne postoje

Busevi su bas rijetko dolazili ljude odvozili

kada bih za nju pitao svibi sec nekako cudili.

Na kraju sam ja lud ispao kao da sam je sanjao

Kada bih je opisivao,u Senju je nisu poznavali.

Sliku nisam imao digitalne slike nisu postojale

I nakon toliko godina svjeza uspomena je ostala.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,16.09.2020

Tajnovita sa osmijehom nemira

Kada sam ono bas najmanje se nadao

na srodnu dusu sam eto ipak naletio

a toliko stihova nocima joj napisao

u sebi je bas tako blisko gladno imao.

Njen lik uporno posesivno me pratio

siguran da sam je godinama poznavao

a nikada se nismo bas niti susreli

nikada usne strascu i pozudom natopili.

Svaku obrvu i svaku trepavicu poznavao

u masti i stihovima toliko puta ljubio

toliko ne prospavanih noci ispratio

toliko svijeca skoro dogorenih gasio.

Litrama tinte potrosio, stihove pisao

pozutjeli listovi jos uvijek svjedoce

kraj mene je, blisko je gladno osjecam

dok osmijeh u zidovima joj osluskivam.

Kada se slatko nasmijesi te pogled uputi

ono ispod oka me gladno promatra doziva

u mili sekundi bih skocio da bih je ljubio

trenutka uzalud nisam gubio,tako je zelio.

A ona lopuza da mi je slabost davno skuzila

na sve moguce nacine strast gladno palila

uzivala je,toliku ljubav nikad nije imala.

i slatko jos vise i strasnije mi uzvracala.

Napokon je izasla iz maste i gladnih stihova

napokon usne strascu u pozudom divlje punila

toliko tepanja kroz uzdahe strasti se stapalo

toliko bez iti jedne rijeci napokon priznalo.

Sve se nekako ne stvarno kao u bajci poslozilo

dvije srodne duse spojilo,ljubav eto probudilo

eh tko zna kolikobude sve to trajalo I drzalo

da me se ne zasiti i jednostavno u trenu odleti.

O tome ne zelim da razmisljam,samo izludjivam

nadam se da I ona presretna je I da voli me

a to nam je za sadaa najbitnije,prati me.

A sto nam donose godine, neka tajna ostane.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,14.09.2020

U jednome danu je osijedio

Zaledjenih suza je odlazila

a krik primjetan u tim ocima

glavu je sagela u sebi ridala

znala je… ne bude se vratila.

A od tuge srce se bolom slamalo

tko zna koliko puta je zalupalo

kao da bi od te silne uzasne tuge

na trenutak i ono bas zanijemilo.

Suza obilni potoci, eto sve govori

bez daha se ostaje tesko ridanje

rijec izustiti bas nije bilo moguce

toliko u grudima ta bol odjekuje.

Nije niti za prvu krivinu skrenula

u grudima samoca podlo zaposjela.

Fali , boze fali mu, na glas bi vristao

ali u toj tuzi bez rijeci totalno je ostao.

A vani odjednom sve se smracilo

I vrijeme mu dusu izgleda citalo

krenuli pljuskovi munje sijevale

skoro u detalje tugu mu sapirale.

Al ne ide, slomljen tuzan usutio

suze niz lice kao zaledjen pustao

jednostavno nikako nije vjerovao

ljubav zivota zauvijek eto izgubio.

Niti mjesec nije od tada prosao

u samo jednome danu je osijedio

starac u ogledalu ga je promatrao

dok bi sutke sijedu bradu brijao.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 13.09.2020

Tanja iz Zagreba u Amsterdamu osmijehom opila

Onako u prolazu kada se bas nicemu nisam nadao

trenutak pogleda u stranu me iz petnih zila odusevio

bukvalno bez teksta sam ostao,ljepoticu sam ugledao.

Prvo sam osmijeh sladak zacuo u tu stranu se okrenuo.

Svijetlo plava kosulja sa bijelim ukrasima oko oboda

frizura,nikad u zivotu me nije tako bez daha ostavila.

Mozda meni zasljepljenom 40-tak je najvise imala.

Onako neprimjetno sam zastao,kao nesto istrazivao.

Zamolih da je uslikam,prekrasne sijede kose je imala

vjerojatno nasljedno je i te predivne sijede kose dobila

Rucne radove,lancice,mindjusice je predivne pravila.

Posebna i bas divna umjetnicka dusa tako me odusevila.

Ali frizura,te sijede na jednoj strani krace a na drugoj

onako preko uha slatko lice su predivno ukrasavale.

Zamolih da photo napravim to predivno lice uhvatim

prvo se neckala i onako kroz osmijeh slatko pozirala.

..

Predivne crte lica tako se sa tom frizurom stapale

pitah je na engleskom od kuda tako slatko bice dolazi

Iz Zagreba,kroz osmijeh je odgovorila dok je pozirala

Boze mili hvala ti sto je da mi pokloni photo pristala.

Tanja iz Zagreba u Amsterdamu osmijehom me opila

one slatke zmarce duse sa nasih prostora eto probudila.

Nije da je nisam istog trena pozelio,vjesto sam to skrivao.

Lopuza slatka zenskim nagonima olako me procitala.

Naocale su joj prosto savrseno stajale okvir je pogodila

crte njenog savrsenog lica te divnog osmijeha ukrasavala.

I glas bijase onako njezno polu grub, vjerojatno je pusila.

Steta jer je svoju posebnu ljepotu u nesvjestan rizik bacila.

Pa zastidjen korak sam pruzio ispod oka je posesivno gutao

Ne ja moram sutra istom ulicom Amsterdama da navratim

to predivno neobjasnjivo predivno lice da opet pozdravim

Ali sto sutra da dobacim, koju rijec sa njom da razmjenim.

U duboku noc sam se zavukao, nemir me neki bas razbudio

mislima sam je vrtio, jedno predivno bice sam istinski pozelio.

Poljubac sam zamisljao, kao da nikada nisam zenu eto ljubio.

Slike njenog osmijeha tu noc su me u snovima uporno pratile.

..

Pa razmisljah, cim sam oci otvorio,dal bih je mozda uvrijedio

ako bih je na pice i pregrst razgovora jutros nekako pozvao.

Pa kazem si ona prodaje rucne radove i od toga prezivljava

pobogu kome li stand tim trenutcima bude trenutak ostavila.

..

Bijase krivo mi, sve se nesto izmedju nas eto u inat trpalo

da nebi dvoje slicnih dusa ovog ljetnog dana mozda spojilo.

Uhvatih kukavicu u sebi, zar moze meni to da se ipak dogodi.

Pokusah da skrenem misli da o njoj bar jutros ne pomislim.

Nije mi uspjevalo,dorucak sam eto ne svjesno zurno pojeo

a da je nisam iz misli panicno niti trenutak ispustao.

Njen osmijeh i pramen kose sto lijevu stranu lica prekriva

neda mi mira, od prvog trena na lice osmijeh mi dospijeva.


Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 12.09.2020jutro, 05:51

NEGDJE IZMEDJU NAS

Preglasna tisina nemirom obuzima

mada miran sam neki trzaji iskacu

mira mi trenutka nedaju ,grcim se

pogledavam noc vec polako spusta se.

Zelim da javi se, posesivno zelim je

dosadilo mi je da sam samo ljubavnik

na pola sata imam je pa opet odlazi.

U njegovom krilu svaku vecer provodi.

Kaze da voli me,da jos malo izdrzim

I tako kad me noc usamljenog dohvati

kapci nekako teski se ne sklapaju.

Ne mogu misli da se uporno otarasim.

Ali vraga, osjecam je vrelu na usnama

viri iz ispucalih zidova tisinom doziva

krajickom oka kao da je eto primjetim

I uvijek na kraju sve ispadne zabluda.

Sva se u nemiru satkala, srce provocira

A dan i noc isti su,mira mi stalno nedaju.

Grasci znoja naviru,niz lice putanje saraju

usne ispucale posesivne sve oblizuju.

Tako bih je prvo u celo lagano ljubio

dok bih krunu na celo princezi stavljao

oko vrata zagrljajem bi se njezno spustao

pa koraljima njenih strasti lagano ronio.

Bila bi to svaki put nase strasti molitva

dok bih zaludjen tepao njenim grudima

I onako iz mora dok izlazi, jeza prolazi

razlog svih snova koje mi stalno donosi.

Kao Vilu senjskih uvala bih je vidio

uvalama njene strasti bih vijugao

uzdahe njene strasti i pozude upijao

dok bih je gladno pozudno posesivno imao.

Ona je moja njiva posesivno najrodnija

svaki plod glad posesivnu bas izaziva

cuvam je,tepam joj, kamcim do beskraja

da se ta strast i pozuda nebi zagubila.

Kao senjska divlja bura isto se ponasa

u jednom trenutku svega me rastura

svaki tracak snage iz mene ona uzima

I onda smiri se…pa zaspe na grudima.

Kada bi me pitali dal se zaklinjem

milost boziju tim trenutcima spominjem

da samo i zauvijek ona cisto moja je

druge mi ne trebaju jer sanse nemaju.

I cesto puta sebe tako zborec uhvatim

kako onako sa njenih grudi izronim

sav strascu okupan , pamecu izoliran

samo onjoj o nama sretan razmisljam.

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,09.09.2020

Ne vise mi nije potrebno

Ne vise mi nije potrebno novu ljubav traziti

grijeh i tugu sa osmijehom uzastopno mijesati.

Da kleknem da je molim da mi ako je moguce oprosti

zar sebi ranjenom u ovim godinama to da dozvolim.

Opet pa opet da nas bude nova lazljiva svitanja

dvoje zagrljenih ludo zaljubljenih gugukanja

dal ona ili ja moramo i trebamo krivnju priznati

razlog osudu tamo negdje nekada u nekome traziti.

Da se utapam u poljupca varkama okorjelim zamkama

da citam sto osjeca iz zanesenog krisom pogleda

da joj pisem gladne ne zasitne ljubavne stihove

ocigledno umoran od svega…vise mi to bas ne ide.

sto treba da nastavim zbirke stihova da objavljujem

uzalud njeno ime podlacima zavidnim da spominjem

da bi nam jos vise podlo zakuhali pa gladno tracali.

Kao dragulj carobni duboko u dusi ne otkrivena ostaje

neka je nikada ne pronadju oni bi da je drsko izbruse.

Ja cu da nastavim pisma ne poslana da krisom sakupljam

jezera, mora suza na vrijeme iz srca ako moze zaustavljam.

Jer suze ako navale preduboke tragove dusi i srcu ostave.

Pa ne popustljivo peku sve duboko najdublje od boli izgara.

Bol je prosto ne podnosljiva,dio po dio srca i duse otkida.

I bas ne podnosljivo je da se ta kanonada bolova dogadja.

Jer vise nije moja pa zasto i kako svojom da je nazivam

muvice moja tepam,pa rane u srcu netrpeljivo provociram.

Bolje bi bilo da mi nikada nije trenuttka strasti pripala

bolje bi bilo da mi se nikada u zivot nije ona pojavila.

Ne bi me njene sjene pod svijecom pratile,pozudu budile

idi tvoje prisustvo predugo prati me,a to bas boli me.

Uporna si i tvrdoglava ne znam cime si me proklela.

Da stalno patim i posesivno zelim te a uporno nemam te.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,10.09.2020

Dubina boli prosto je ne podnosljiva

Nikada u svoju snagu ne bih boze posumnjao

te da sam tako olako suvise ranjiv vidnopostao

tako malo i onu mrvicu izgleda je potrebno

da bi me u duboko ridanje cvilenje poslalo.

Nisam vjerovao da ljubav toliku bol izaziva

da rijeke nepreglednih suza skrivam u grudima

boze dal sam u ovom zivotu reci mi nesto skrivio

pa nakon tolike strasne ljubavi uzasnu bol dozivio.

Koje su to kazne od koga dolaze tko nam presudjuje

uzalud sto ludo posesivno voljeh je, sada prekasno je

uzaludne molbe, ne postoji sansa za neko vracanje

Boli me, previse boli me sto ona sada eto tudja je.

A Dubina boli je gruba te ne podnosljiva, rastura

vec toliko godina uporno ponavljajuc se odvija

jer te usne i strast bajka je prosto ne ponovljiva

toliko njenih krvavih tragova nosim u grudima.

Melodija senjskih obala svako jutro me docika

I bas uvijek onu tesku suzu niz lice bolno saliva

u zagrljaju imam je, moja je, ljubi me voli me

I tako niti sam ne znam koliko dugo ta laz potraje.

Ali ta bol toliko duboka reska prosto ne podnosljiva

nema dijela duse srca tijela koji mi podlo ne rastura.

Ma koliko se trudio da bi je bar sto prije zaboravio

nikako ne uspijevam te boli preduboko u sebi osjecam.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 09.09.2020

A ja laka roba od nje ne znam da branim se

Onako uporna bas kao do bola obijesna

stalno u stihove dolazi kao da me opcini.

Njena pojava stalno i svugdje se prividja

I ona bljestava zarazna jeza me obuzima.

Kako uvijek istu foru i prevaru mi podvali.

Kao da sa mjeseca smijuljec me promatra

kao da uvijek je sigurna da dobit me uspjela

sladi se svojoj pobjedi, da voli me ubijedi.

A nesanica kao sobom sirom je prosuta

izbija iz svih pora oronulih starih zidova

svijece od sebe pale se, kao da osjete je

dolazi, put princezi strasti da osvijetle.

Lopuza slatko podrugljiva opet bi eto uspjela

olako gladnu pozudnu strast i zelju probudila.

A nebo prepuno zvijezda kao da eto zove me

da promatram gore u sazvjezdju njene znakove.

Onako virec iza neptuna, sa venerom se spojila

kao da je mrezu bljestave svijetlosti stvorila

ceka opet da me na istu foru lopovski uhvati

I opet beskrajnim svemirom galaksije odleti.

A ja laka roba od nje ne znam da branim se

pristajem bez razmisljanja na sve njene uvjete

da ljubim je da trena ne prestajem ne odustajem

samo da one vrele medene usne gladno dodirujem.

Toni Ljubisa,Bozic, Amsterdam.09.09.2020

Iskreni roditelj od djeteta nikada nece odustati

Svi ocevi nekako bas sinove su zeljeli

ali njeno rodjenje mene je preporodilo

nekako ponosnog te sretnog oca stvorilo

u njenom odrastanju sam ponosno uzivao.

..

Sve njene bubice sa osmijehom ispracao

sve njenje suze sa bolom tesko gutao

prve ljubavi nekako bas tesko prihvatao

vremenom i na njeno odrastanje privikavao.

Toliko toga u meni roditeljskog nadahnula

ponosnog oca svakim danom osmijehom hranila

svaku kapljicu zivota njoj bih posvecivao

nesanicom njen povratak nocu iscekivao.

Za svaki njen pokret il potez bas plasio

da je zivot ne opece ili mozda povrijedi

svu krivnju na sebe bih svaljivao optuzivao

zasto nisam vise paznje i opreza posvecivao.

Kada bi pricala gutqao bih njene rijeci pametne

nekako sve vise slicila je na svoga oca, na mene.

I sada kada je odrasla zena postala,meni je falila

tamo negdje u daljini zivot svoj je formirala.

Cesto bas zove nas, sa majkom bi se eto ispricala

meni nekako u kratkim crtama sve bi uvijek izlozila.

Ali i to bi onu gladnu ocinsku ljubav nahranilo

pa bi do sljedeceg javljanja nekako me drzalo.

Divan je osjecaj kada ti zdravo dijete odrasta

kada u zivotu koliko toliko zadovljno uspijeva

I sto kazu stariji, mala djeca mali problemi dolaze

a velika djeca velike brige i nesanice donose.

..

A godine kao kroz prste da su neprimjetno protekle

sebe kao mladjeg starca promatram godinama odupirem

nekako volim jos uvijek kroz zivot da pratim je.

Ocinska ljubav je posebna mozda malo izgleda ledena.

Otac pokusava kao majka voljeti po nekad ce uspjeti.

Divan je osjecaj svoju djecu imati beskrajno voljeti

mada znaju toliko problema i nevolja u zivotu donijeti.

Ali iskreni roditelj od djeteta nikada nece odustati.

..,.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,08.09.2020

A tek je prosla tridesete, na njoj se bas ne primjete

Dugo se prelamala, dal bi ovoj naturenoj modi nasjela.

Jer koliko mediji sve lansiraju kazu da je zaostala.

Da uzasno izgleda, da bi na sebi toliko toga promjenila

al opet onaj bistri dio mozga u njoj uporno je zaustavlja.

Svaki dan taj dio mozga je upozorava da glupostima ne nasjeda.

Nisu je uzele godine, ali su govorili takve zene nisu moderne.

Koliko puta su joj nabacivali u glavu gluposti naturali,pokusavali.

Dal se u ogledalo pogleda zar ne vidi kako uzasno staracki izgleda.

Nikada preduge nokte jednostavno nije zbog mode uzalud pustala.

Boze mili kako bi po kuci sve stigla i najbolje te najbrze uradila

sama sebi bi smetala,na sve zivo bi kao smotana uvijek zapinjala.

Svi bi joj se smijali,sto od sebe sa tim uzasom od noktiju napravi.

A jos da silne gelove nabacuje da tijelo do bola ozbiljno zatruje

jer cula je da su ti ukrasni gelovi za zdravlje bas jako otrovni

al bi joj govorili pa ne misli valjda zivjeti kao starica sto godina

da je bila seljanka te od prvoga dana takva i zadrta eto ostala.

To bi je uzasno vrijedjalo,no idioti bili su ljubomorni i zavidni

jer kao ona nikada tako daleko u zivotu nisu svojom pamecu uspjeli

Fakultet nije nikada ganjala ali je u poslovima daleko uspijevala.

Njen prirodni zdravi osmijeh sa djecijim licem goste je privlacio.

U njene apartmane su dolazili, pozitivnu energiju bi upijali

preporuke drugim gostima savrsene su ostavljali,nju pohvaljivali.

Njen prirodan izgled bez sminke strance je uvijek odusevljavao.

No u posljednje vrijeme cak i njen muz na nju je pritisak vrsio.

A tek je prosla trideset i neku, na njoj te godine ne primjete

po koja prosjeda jos veci sarm joj je davala,super je izgledala.

No plasticne barbike stalno bi joj napominjale da promjeni se.

da bude zena u trendu koju ce svi posesivno strasno pozeljeti.

A njoj se sve to uzasno gadilo,od dosadnih barbika udaljavalo

a po barbikama vjestacke bi obrve uzasnom trajnom bojom nacrtala

sama pomisao da svo to smece na lice jos nabaci je grozila

muzu bi uvijek nakon malog neckanja odbrusila, da ista ostaje.

Eno mu…ima tajnicu, zgoljavicu sa 5 cm blata na licu nek uziva

svaka kost iz nje je uzasno izvirivala,ali njemu se svidjala.

Jednom joj je napomenuo da bi joj malo usne i grudi korigirao

danima je plakala,ocigledno kao prirodna ga vise nije privlacila.

Ali ona bistra pamet u njoj je preovladavala, svemu se preotimala.

Sebi je jednostavno zacrtala,takva prirodna do kraja bude ostala.

Eto jedino je iz mladosti pirsing na pupku ostao pa se zadrzao.

Ali dalje ne ide… barbika plastike ne zeli da kao druge postane.

I kada bi ulicom i rivom prosetala tim barbikama bi se gadila

jer je prelijepa i prirodna do kraja ipak uporno tvrdo ostala.

Jer sve vise i cesce su se na silikone i botokse zene zalile

da su bas pogrijesile sto nisu kao i ona bas prirodne ostale.

Vremenom tijelo je prirodno starilo a to je jos botoksa trazilo

I te plasticne glupace su zeljele privlacne starkeljama ostati.

Samo krkani i zaostali tipovi po klubovima njih su pijani zeljeli

samo da bi eto sa silikonima i botoksima barbike napokon probali.

Njene grudi trojke su joj savrseno izgledale,mada je troje rodila

jos uvijek je na sebi radila svoju mladolikost lijepo odrzavala.

Ali eto muz se nje zasitio on bi barbiku za nocne strasti imao.

Svakakve gluposti na pamet su mu padale sto bi trebala promjeniti.

..

Cak po njemu brazilske ogromne guzice ugraditi,silikone 6-tice imati

usne kao balone da na pumpa, nema veze sto slina vidljivo ispada.

Nije ga razumjela kako moze u tom uzasu da jedan tren uziva.

Ipak do kraja uporna je ostala svoju cvrstu odluku nije mijenjala.

Mozda malo karmina bi nabacila da bi svoje medene usne naglasila

bijase to maksimum na koji bi pristala pa svoje kovrdze bi ukrotila

po koju ukrasnu snalu bi nabacila, ludu frizure bi pravila i uzivala.

PO svome se ukusu sredjivala, tudje prijedloge nije nikad uvazavala.

Sto sada majka troje djece treba da se seksi oblaci uzdahe izaziva

nekih starkelja polu-paljene hormone u guzici da ipak zadovoljava

Da nosi poderane farmerice,lice sa kilu sminke cijeli dan izdrzava

pa nije se ludjackih gljiva il droge nagutala, do kraja ista ostala.

Njeno lice prirodnim sjajem je bljestalo,kovrdze su vjetrovi cesljali

nokti onako savrseni normalno kratki svoju ulogu su zadovoljavali.

Za drustvene mreze nije se slikala, da bi se kao nekima eto svidjela.

Svoj povuceni privatni zivot majke i sretne supruge bas je skrivala.

Vremenom su joj postovanje odavali, svi joj se divili jer nije podlegla

naturenim modnim detaljima nije se navukla, majka djecijeg lica ostala.

A muz joj se promijenio, idiot napokon je shvatio sto je u kuci imao.

Mada je eto jos duboko u podsvijesti barbiku za nocne strasti zelio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,08.09.2020

Ne pisem ti vise romanticne stihove, zalim te

Toliko godina sam te molio bas uzaludno trazio

za tvojim usnama bolesnicki dugim nocima zudio

niti sam ne znam koliko suza pod svijecom prolio

podocnjaka od samoce na lice tako vidljivo nabacio.

Shvatas li da sam te bas iskreno do bola eto volio

na sve bio spreman da bih ti sve tvoje grijehe oprostio

o tvojoj proslocti nikada nista nisam sjecas se pitao

meni si bila najbolja tvoje proslost nije me ticala.

A ti si ovu iskrenu ljubav na najbolji nacin iskoristila

svoje zacrtane ciljeve ocigledno od prvoga dana postigla

kada sam te iz ponora ono bas slomljene duse izvlacio

jedva nekako ljubavlju pravom sa toliko truda iscupao.

I sto sam time na kraju krajeva neku vrstu osvete dobio

glavu si hladno krenula bez rijeci hladno od mene nestala.

Sada kad ti je iz guzice u glavu izgleda iznenadno pristiglo

ti bi se kajala kao za sve grijehe klececi mi se izvinula.

E to vise kod mene lako ne pali i dobro znas da bas ne ide

napokon sam podigao zavjese zablude,u pravom svjetlu vidim te

u pravom svjetlu sad te promatramne na tvoje price ne nasjedam

sada srce lakse mogu kontrolirati i tvojim igricama odoljeti.

Tvoji poljupci tesko vise mogu dame opet kao klinca eto potkupe

tvoje slatke rijeci sto u trenu lazima izlete, vise ne pale

ne pisem ti vise romanticne stihove, na neki nacin bas zalim te

sad si shvatila da si na kraju samo ti daleko vise izgubila.

Na tvoje olake fore i kajanje vise kao idiot bas I ne nasjedam

usne ne nagrizam, cak sto vise i svemu eto ipak smijem se

jer bistrog pogleda vidim i bas olako dok lazes skuzim te.

od tebe vise nista ne pali niti moze da kao nekada iznenadi.

Prosle su teske godine kad su suze danima grizle i ronile

prosle su godine kada nocima slomljen nisam trunke spavao

kada sam toliko ne odgovorenih pitanja sebi uzalud postavljao.

Da bih sada u ogledalu kao oronuli starac jasno vidim postao.

Sto mislis da cu vjecno biti tvoj lutak na svilenim koncima

da cu na svaki tvoj poziv voziti da te imam i ljubim nocima

po nekoliko stotina kilometara, da bi ti strast zadovoljila.

Sebe si gledala, kako bi tim trenutcima uzasne tuge opstala.

A ja ludo zaljubljen u iskrenu ljubav naivno dobola vjerovao

grabljivica zderacica ljubavi si bas potpuno do kraja postala

samo svoje hirove i strasti bi ne zasitno tada zadovoljavala.

E sada bas dosta je, za tvoj povratak ipak i suvise kasno je

sav sam toliko puta zbog tvojih lazi i zabluda tesko izgorio

nepregledne rane na srcu i dusi preduboko sam bolno otvorio.

Kasnis barem 40 godina, gdje si do sada zivot protracila.

Sada bi da vratis se, koristis opet lazi i ko fol neko kajanje.

Kukavicluk pokazujes mada se za prosle poteze bas ne kajes.

Samo sjenke tvoga lika ostale su u mome sjecanju pa blijede.

I vjeruj nekako bas lakse mi, kako polako iz stihova nestajes.

Sada valovima ocaja i kajanje pristizes, mislis da uspjeh postizes.

No, zao mi je ali to ne bude uspjelo,vise je sazaljenja probudilo

paras duse ti lazljive bijesom savove,polako u pepelu nestajes

jednostavo da te vise bas i ne volim i ne zelim valjda razumijes.

Zaboravi nasi snovi nepregledni su poodavno svojim rokom istekli

samo budj u nekim prikrajcima duse se mozda trunke smradom nazire

pitanja ne postavljaj, odgovora kao i ja od tebe neces dobiti

duboko u sebi razlog hladnoce u meni jednog dana ces otkriti.

I kada sve zbrojim pa u detalje sagledam sve bolje uvidjam

dobro je na kraju ispalo sto nas je jako brzo razdvojilo

jer ocigledno sa tobom na duge staze nebi bas sjajno ispalo

tebe bi jako brzo u neke tudje vrtove zaludjeno odvelo.

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,08.09.2020 godine

Kad god bi bura udarila pjena bi njen lika stvorila

Vec nekoliko dana veselih Senjskih maskara

uzalud sam je u masi sarenila uporno trazio.

Bijah siguran olako je budem negdje pronasao

Sva moguca lica maski su se tako danima redala.

Ali niti jedna maska nije mi se ka srcu dojmila.

Bijase maski od Robin huda do krezavih gusara

najvise crnih ciganki i sarenih veselih marama.

Ali nekako jedna, jedna me stalno izbjegavala.

U korak sam je pratio,njen hod sam bas prepoznao

ali odjednom kao u more je propala i tako nestala.

Usne sam grizao,kiselinu i goricinu u sebi osjecao

zar je moguce ljubav zivota da ne mogu prepoznati.

Na stari top sam razocaran zasjeo, i nesto cekao

I onda u drugoj maski pored mene je prohujala

nije se trena okrenula tako me hladno ignorirala

kao stara ciganka cergu djece za sobom je vodila.

Iz misli sam se prenuo hladnu staracku ruku osjetio.

Pitala me dal cekam je,primjetih mnogo suza u ocima

Ne znam dal znate ali ona se jos davno, davno udala.

Cak je i troje predivne djece rodila, obitelj stvorila.

Kao da su mi se noge oduzele, u stanje vriska sasule.

Pitah staricu dal je sigurna da o njoj to meni govori

iz dzepa je nasu zajednicku sliku izvadila i plakala.

Pitah od kuda je znade, samo se okrenula i placuc nestala.

Tolike su prosle senjske maskare ali ipak ne pronadjoh je.

Ali sada bolnu istinu sam saznao, zauvijek sam je izgubio.

Kako tu tesku bolnu vijest sazvakati,kako je preboliti.

Tolike godine sam je trazio da bih bolnu istinu saznao.

I sto sada treba da uradim, da joj ispred vrata se pojavim.

Ne to ne ide, neka zivot svojim putem sada sretno vodi je

a ja,nekako poguren u dusi i srcu potpuno vidno salomljen

oci prepune suza senjskom rivom medju maskarama me vodile.

Nisam je mrzio, nisam niti prijezir prema njoj osjetio

tako nekako prazan, usamljen tuzan u sebi sam ostao.

Onaj ocaj , beznadje kao koprena me potpuno uzela.

Bijah izgubljen duboko u nekim izgubljenim mislima.

Sada je vrtim kroz stihove, potpuno svega sijecam se

snimam recitacije kao u masti jasno nasmijanu vidim je

bezbroj njenih pisama iz Australije mi uporno pristize

moli da joj oprostim,zna da mi je tesko da je zaboravim.

Svaki stih posvecen ljubavi mojoj svoju melodiju je imao

u svakom molu ili duru uvijek bih je u masi olako prepoznao.

Cak kada bi ljudi nocu ispod starih lampi nekako prolazili

po sjeni bih je uvijek prepoznao i uvijek u sebi cvilio.

Nije u meni kao zamrznuta slika ostala,oko mene se vrtila.

Toliko opcinjen njom korake na asfaltu bih joj prepoznao

da se totalno izmjeni kao ukocena pored mene da proleti

po mirisu bih je prepoznao one usne uvijek i uvijek zelio.

Na internetu se nije pojavljivala, tek kasnije shvatih

ona je moj pristup na sve njene stranice blokirala

zato za mene na tim mrazama prosto nije postojala

Nije bila vidljiva, niti mojim gladnim ocima dostupna.

Dal je to savjest grizla,sto se za drugog odjednom udala

dal je mucilo sto mi vise nikada nije barem eto priznala.

Ostaje tajna prikrivena, ostajem da zivim u laznim snovima.

A glas joj iz zidina Senja izbija,osmijeh joj bas odzvanja.

Posljednjih godina sebe uspjesno onako utucenog promatram

kuda idem sto radim o cemu razmisljam,slabosti si otkrivam

Zar je moguce da me toliko osvojila, u starca me pretvorila.

Uzalud bijahu godinama upucene molitve, da trenutak vrati se.

Uragan misli opcinjenih njom me godinama bas uporno pratio

vidjaj reazne vrste njenih laznih projekcija, te me pratila

Kad god bi senjska bura udarila pjena bi njen lika stvorila

I kada se ona riva ledenicama zaledi njen lik se opet pojavi.

Zedan, gladan sam je ostao nisam dovoljnonjene ljubavi imao.

Prosto sve to me ne popusta, u vuka samotnjaka me godinama

nekako izoliranog od svega primjetim bas vidljivo pretvara.

I gubim se u sadasnjosti budim u proslosti zaledjen u buducnosti.

Toliko puta sam puzao, klecao molio nebi li je molitvama vratio

uzalud jos teze bi me davilo, na miru godinama nije pustalo

cijelim bicem mi je dominirala, svaku trunku mene opcinjavala.

I sto sada,gdje sam dosao, nisam je nasao, bolnu istinu saznao.

Da li trebam mozda medjunarodni sud casti da oformim,potrazim

da je za laznu ljubav argumentirano optuzim,dokaze prilozim

da sve svjetske medije pokrenem bas toliku frku da podignem.

Ne ne zelim biti sve u jednom, porota , sud,i krvnik na cekanju.

Priznati poraz teska srca moram nekako bijelu zastavu izviti

onu tesku musku suzu u oku vise ne skrivati, sada tudja je.

Sve bi to bilo lako uraditi, ali srce moje srce tesko je

jednostavno ne popustivo sve sto je uradila ipak voli je.

>>>

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,07.09.2020

Svaki odmor bi me smorio, o nama bih razmisljao

Cujem da si u Sydneyu i pored tih godina ostala najljepsa

Bez obzira sto je Australija prepuna lijepih raznih nacija.

Ali tvoj osmijeh sve u prolazu obara,energija ti neodoljiva.

Kada bi oni znali ono sto sam otkrio, svatko bi se zaljubio.

Dok si tamo obitelj formirala, mene je samotna europa gutala.

Nekako u Amsterdamu sam najduze ostao, zivotom lutao

mada sam u njemackoj nekoliko godina uzalud proveo

za tobom patiti nisam vjerujes li ono niti trenutka prestao.

Skoro svaki godisnji nasim uvalama sam uplakan setao

nema tih novaca koje ne bih potrosio da bih te vratio.

I svi bi se sa odmora preporodjeni bas odmorni vracali

na meni bi kada se vratim uzasnu tugu uvijek primjetili.

Naravno silna pitanja i brizne osobe odgovor bi trazile

ali nikada pravi razlog mojih suza u ocima nisu otkrile.

Najvecu tajnu u srcu skrivao, nikada te nisam spominjao.

Nikome nikada blizu nas nisam trenutka dozvoljavao.

Mjeseci bi mi nakon godisnjeg trebali da se oporavim

da nasa uvala i sjecanje bar na neko vrijeme izblijedi.

Tih mjeseci bilo bi mi najteze zaboraviti moje najdraze.

Kao neka neumoljiva kazna sve to nocima pratilo me.

Koliko dugo ce one nase uspomene da me proganjaju

niti najbolje gatare i citaci zvijezda to vise bas ne znaju

u srcu mi previse tvojih tragova je ocigledno ipak ostalo

a vjeruj srce se bas i nije da te zaboravi nekako trudilo.

Ovo srce ranjeno izgleda da na neki nacin da pati se uziva

tu si stalno prisutna duboko u grudima,za tebe se preotima.

I cesto kada pomislim na Jesenjina i na ljubav njegovu

mogu da ga razumijem, kako su nastajali svi ti stihovi.

..

Ni ja prosto ne zelim niti mogu sto smo imali da zaboravim

nekako uspomenama hranim se, laznom nadom i zabludom

stihovima eto uporno tjesim se, da ces se sigurno vratiti.

Dal cemo se kao starci opet spojiti, to cemo tek vidjeti.

Do tada ovim tempom cu da nastavim da te se prisjecam

u stihovima da te strastveno ljubim usne ti iscjedjivam

ti nemas pojmo koliko sve to znaci mi, eto govore stihovi.

U njima moja trenutna stanja bas mozes uvijek prepoznati.

I mozes shvatiti dal sam tu noc ridao svijece suzama gasio

il su me slatka sjecanja obavila na lice osmijeh vratila.

Ne brini tvoje ime do kraja cu skrivati i naravno stititi.

Jer tvoju sadasnju obitelj ne zelim niti umasti okrznuti.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 06.09.2020

Uzmi zivot u svoje ruke

Zasto,reci mi zasto…kada ti u te divne oci zavirim,

neku sjetu i nemir bas preduboko u dusi ti osjetim..

tko je taj da te u to stanje podloscu i lazima doveo,

Jer kad razmislim tuga ti iskreno bas i ne stoji najbolje.

Podigni te britke slatke obrve,ono ponosno nasmijesi se,

on ne vrijedi da mu se suze trenutka nekog poklanjaju..

rodjena si da sa osmijehom uzivas da zivotom upravljas

a bezveznim tipovima da te rastruraju ne dozvoljavas.

Pronadji strpljivo srodnu dusu koja ce te uporno pratiti

ocima svakodnevno gutati u osmijehu ti posesivno uzivati.

Ne dozvoli da te sjeta i tuga jednoga trenutka satire

ovaj zivot divan je i vjeruj da voli te, daj pronadji se.

….

Nisi se ti na Boga kamenjem bacala da bi eto teror trpila

osmijeh ti vrijedi cijele Francuske i prelazi sve obale Italije.

Nemas pojma koliko njih na tebe u redu tamo negdje cekaju

da takvu princezu napokon otkriju da zajedno sretni uzivaju.

Nemoj da se sazaljevas da na neki nacin zivotom vegetiras.

Nemoj zivotu dozvoliti da pored tebe tek tako uzalud proleti

dusu i srce ljubavlju ne preglednom napuni,neka to predvodi.

Vidjet ces onu sretnu osobu u sebi kako opet ponosno izvire.

Vjeruj ne vrijedi niti jednu suzu zbog nekoga nocima pustati

ne vrijedi o proslosti nikako razmisljati, ne mozes je promijeniti

O buducnosti ne razmisljaj, u svakom trenutku danas uzivaj.

Na taj nacin svijetlu buducnost da nisi svjesna ti pripremas.

Mi smo rodjeni da bi zivotu prkosno podle udarce trpili

da bi sve probleme kroz zivot sa osmijehom olako rjesavali.

Okreni stranicu, ne dozvoli da te tuga i sjeta podlo obuzmu.

Voli se, sebe najvise moras da pazis i postivas, tako uzivas.

Ne boj se, zvijezde od rodjenja u stopu uporno prate te.

Oni sto pricaju da nesretnu sudbinu imaju, sami krivi su.

U zamke su upali iz kojih ne znaju kako da se iscupaju.

A samo treba list zivota da okrenu i u njemi bas uzivaju.

I ti si svoje teske trenutke imala pa si ipak eto prezivjela.

Molim te nasmijesi se, svi oko tebe kao takvu vole te.

U tvojoj energiji osmijeha svi ce da kao opijeni uzivaju

I oni ce osmijeh nabaciti i njih ces na kraju ponosno spasiti.

A do tada cekam tvoj odgovor, adresu na pamet poznajes.

Samo kratko javi se, reci hvala ti dobri covjece, u pravu si.

Zivot mi se totalno na bolje promjenio, castim te osmijehom.

I vjeruj u tvojoj sreci i ja na daljinu cu uzivati, potpuno je osjecati.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam, 05.09.2020

A proleti stoljece u sekundi ko proljece

A stoljece proleti u sekundi kao proljece

Sada kada si uspijela i srce mi podlo slomila

da li si napokon vampirsku krv svoju nadojila.

Tvoje vrijeme je podmukle krvave mjesecine

kada nocnim dusama krv na iskap hitro ispijas.

Sebi slobodu na siroko i dugacko uvijek dopustas

nitko te ne zaustavlja igru ti ono trunke ne remeti

ali vjeruj uskoro jednoga dana onako bas iznenada

netko ce grdno da ti se do bola sigurno tako osveti..

Narednih 100 godina tvome krvavom znaku pripada

svacija srca tebi su dostupno lako bas olako su lomljiva

pred sobom sve satires na nikoga se nikada ne obazires

bitno je da si svoju slast i glad na mjesecini namirila.

….

A u sekundi proleti stoljece kao prekratko proljece

nisi niti trepnula vlast i moc si preko noci izgubila.

A vec na vratima vampiri novi uzasno gladni ti kucaju

sada oni tvoju igru odradjuju, krvi tvoje zedno potrazuju.

Al vjeruj jako brzo ce proci tih mizernih 100 godina

kada se na zemlju kao obicna smrtnica budes vratila

kazne placat ces, nocima ridat ces, stalno se kajati

da ti se za prosli krvavi pohod barem nekako oprosti.

A dzaba ces da se na sve strane uzalud okreces

iz svoje sopstvene koze pokusat ces da pobjegnes

neces koraka uspjeti, noge kao olovo ces ti imati

I tako bas lako ranjiva drugima postajes slatka lovina.

Sve ono sto si drugima radila, sada ti budes trpila

sve tudje boli preko srca i duse vjeruj budes trpila

neces vjerovati sto si sve drugima stoljece cinila

a tebi se svaka sekunda u dane beskrajne pretvorila.

Dok ti drugi vampiri krv budu uzastopno sisali

U svim tvojim vriscima, bolovima bas budu uzivali

nitko se na tebe nece obazirati, jer vriske ti ne cuju

jer pored tebe ce kao obicnog zida da hodaju.

Kako se tada budes osjecala, kako sve to budes izdrzala

neka ti onaj gore svevisnji ako se sazali nekako oprosti

ali koliko znam jos se takav nije rodio da mu je oprostio.

Zato se sada u svome stoljecu pripremaj, i bas u tome ne uzivaj.

Toni Ljubisa Bozic ,Amsterdam,04.09.2020

Zasto, zasto je onda nisam jednostavno odveo.

Kako krenuh od Opatije pa sve do Splita

onako cvilec osmatrajuc poluprazne obale

vraca se nase romanticno divno ljetovanje.

Ona i ja, stijene, krsevita nasa Senjska uvala.

Vidim je,ispred mene djetinjasto skakuce

na trenutak po poljubac posesivno dolijece

volim te….volim te… na uho tiho mi sapuce

boze… tako brzo uzalud prodjose silne godine.

A sada kada imam sve,kada sam rekli bi uspio.

Sto sam time dobio,dal sam pogresnim putem

ono bez ljubavi najpotrebnije u zivot zalutao.

Samo uzdisem,popravni mladosti bih trazio.

Al ne ide,u mladost se ne mozemo vratiti

uzalud se kajati,uzalud sijecanja vracati.

Kako je tako je,glavu gordo uplakan podizem

ipak barem jedno senjsko ljeto voljeh je.

A obale ispred mene se redaju, podsjecaju

zasto u zivotu jedan popravni nebi imali

barem tada zivot bi vecina sretnicki proveli

nebi sulude greske zivota naivno ponavljali.

Kad bih mogao taj zahtjev tiho gore uputiti

da se to barem za naredne zivote razmotri

tko zna mozda bi se i nesto od toga usvojilo

mozda bi nas u mladosti barem upozorilo.

Da se u kriznim situacijama bolje razmisli

da se sa prebrzim odlukama covjek ne zaleti.

A ja sigurno te ona barem jedno bi trazili.

Opet bi ne zaboravno senjsko ljeto proveli.

I samo jednu jedinu zelju tada bi imali

zajednicki put kroz zivot bi eto odabrali

pa kako god da nam bude mi bi jezdili

onaj zljubljenicki osmijeh sa lica nebi skidali.

Gospodine , Vi ovdje izlazite,prenuh se.

opet sam je sanjao, a tako sam lijepo

u ono nase vrijeme ljetnih igara se vratio.

Okrenuh se u kupeu njeno pismo je stajalo.

Citajuc sam ga vjerojatno slatko zaspao

I to me u davnu proslost odvelo,zaludilo

tko zna koliko dugo jos uvijek bude me pratilo

zasto zasto je onda nisam jednostavno odveo.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,04.09.2020

Ona ne odlazi, sobu ne napusta… podstanar je svih zidova

Ona, samo ona od prvog poljupca srce nekako uzela.

Sve muske brane u jednom trenu je olako razvalila.

Jos uvijek onaj njen zagrljaj na vratu cvrsto osjetim

boze taj prvi trenutak ne mogu eto da zaboravim.

Jos uvijek me ne pusta onu posesivnu igru zadrzava

tu je,od mene ne odmice, miris kose potkrovljem protice.

Pa mi navale gladni posesivni stihovi, bas sve bi otkrili.

Jedva na uzdi ih nekako ne bas uspjesno zadrzavam.

Toj posebenoj proncezi, sve sto u dusi imam poklanjam.

Srce kad bi se raspricalo, tko zna sto bi na kraju ispalo.

Kad bi sve suze za njom sabrali, senjsku plazu bi zatrpali.

Ona predivna riva bi nestala u suzama moga sjecanja.

Kazu mi brzo cu promjeniti misljenje, al bas tako ne ide.

Zaposjela je svu moju nadu zabludu i bolno sjecanje.

Jednostavno stalno vidim je, sjene svijece mi dokazuju.

Samo njen lik na zidovima uporno i uporno mi prikazuju.

Pa se svakodnevno u mislima utapam,sokove dozivljama

toliko planova u detalje isplaniram,samog sebe zaludjivam.

Oci njene kroz zidove nemira prate me, lopovski izazivaju

na koje kakve pozudne i strasne misli gladno nagovaraju.

I opet bi da mi na usne pozudno zasjedne, strast mi uzburka

da se borim sa nemirom, lupanjem srca samotnim nocima

Tako blizu je neobjasnjivo osjecam, vrelinu kao da dodirivam

smije se, vristi, kako je uvijek uz mene sretnicki uzivala.

Svijet bez nje bi se srusio, zato je nisam iz misli izbacio.

Uporno od mene je posesivno voljena, sigurno bi osjecala.

A samoca ruje li ruje u podsvijesti, zeli da je zaboravim.

A ne mogu jednostavno ne mogu da je zauvijek napustim.

A kada bi me iz gladnog zagrljaja barem trenutak pustila

mozda bi se ta nasa bajka vremenom nekako i zagubila.

Al ona ne popusta,kaza da je bila i ostala ljubav mi jedina.

I onda se rasplacem, dok se mjesecina pod oblacima razvlaci.

Sve moguce svijece u potkrovlju upalim, bas blizu je osjetim

nekakav strah me obuzme vristec i uplakan okolo trazim je.

Po nekad posumnjam da sam ipak poludio, pa ustuknem

sebi se zareknem, dosta je covjece probudi se, al ne ide.

Ona ne odlazi, sobu mi ne napusta podstanar je svih zidova

Zasto sam je toliko duboko u srce pustio, zasto ludjacki zavolio

no sada i suvise kasno je, nema vracanja, ljubav se zabarikadirala.

Iz srca ne izlazi,drugoj niti blizu srca ne dozvoli.

….

Boze mili kako posesivno gladno jos uvijek isto volim je.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,03.08.2020

Olako si uvijek rusila moje tuge zidine

Cesto i ako bijah muskarac

pred tobom slomljen sam ridao

osjecaje tuge i beskrajne srece

bas uvijek sa tobom sam dijelio.

….

Ljubavi daleka a beskrajna… hvala ti

sve moje u dusi i srcu razumjela si.

I reci mi hajde ,kako i na koji nacin

sve to nase prosto da eto zaboravim

Nikad toliku ljubav bas niti blizu

od druge zene nisam trunke primao

nikad na necijim opojnim usnama

takvu vatru i strast gladno osjetio

I ja sam tebevjeruj i onda i sada

ono bas beskrajno iskreno volio.

A ti barem 100 puta si i vise

neopisivu ljubav mi uzvracala.

I onda te drugom ne razjasnjeno

teska ona uzasna sudbina odvela.

Ne mogu da tek tako prebolim,

u stihovima na miru da ostavim.

Oprosti ali ljubav prema tebi

prosto posesivno ono prejaka je.

Ovo ranjeno srce, cmizdrava dusa

uzasno gladno osjetis da zele te.

Prosto je ova ljubav za ne vjerovati

nakon toliko godina moze te voljeti

fali mi tvoj zagrljaj samotnim nocima

skoro te osjetim na ispucalim usnama.

Olako si uvijek rusila moje tuge zidine

uvijek te imao kada sam te gladno trebao

bila si moja nepregledna tiha utjeha

zena koja je sve u zivotu mi eto znacila.

Hvala ti , rijeci mozes srcem razumjeti

ne nikada vise ne zelim ti smetati

neprilike u tvome zivotu slucajno praviti

teska srca odlucih na miru te ridajuc pustiti.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,03.09.2020

Suzno pismo iz Sydneya

Nakon skoro javno njenog imena prozivanja

iznenada pismom iz Australije ipak se javila

U Sydneyu istina je da se ipak dugo skrasila.

Jos uvijek i ona bas pati te bez ljubavi izdrzava.

Rodjaci su joj javili da li se mozda cujemo

to ju je bas iznenadilo,i nekako obradovalo.

Ali sada je stabilnu obitelj u tudjini stvorila

I nebi da to izgubi nekako to je od mene zeljela.

Jos uvijek ocigledno i te kako osjetim da voli me.

Samo za malo vise strpljenja uplakana moli me.

Uskoro ce u Hrvatsku planira sigurno da navrati

A nakon toga u Amsterdamu mora da me potrazi.

Molim te ljubavi u nasu divnu proslost ne diraj

nemirne vjetrove vrele strasti u nasim srcima

starom pozudom ne provociraj, primiri je.

Srce me boli jer toliko ljubavi u stihovima ti osjetim.

Covjece posebni, divni,jos uvijek za mnom ispastas.

Na moje i tvoje rane nemoj molim te da ulje dolijevas.

Jeza mi tijelo okupirala, na nasa stara mjesta vratila.

Cvilih, pa ridah pa vristec je dozivah u nasoj uvali.

Njen rukopis boze mili istog trena sam prepoznao

nakon godina ne javljanja nije se muvice promijenio.

Onako hodajuc i citajuc toliko sam uzbudjen ridao

I sebi sam rekao, na miru je zaljubljeni covjece ostavi.

Ali bas teska srca to moram da ipak nekako uradim

ne daj boze da neku neugodnost mojoj ljubavi napravim.

Sada samo cekat cu, njen dolazak nestrpljivo iscekivat cu.

A senj i senjske uvale onako u suzama tesko ostavljam.

I tako citajuc poduze pismo jugo se na more srucilo

kao da je neku tugu i radost u srcu mi duboko osjetilo.

Stiskah ono pismo cvrsto precvrsto na uplakanim grudima.

Boze mili ona se ipak ona se ipak meni napokon javila.

Sjedoh na vlak za Amsterdam a duboko razmisljah

kako ce taj susret opet izgledati ako se ikada dogodi.

I zaspah sa osmijehom na licu onako toplinom ususkan.

Nekako trznuh se….jako slatko ste nasmijani spavali.

Suputnica u vagonu mi je tiho smijuc se eto dobacila .

Rekla je da sam njeno ime sa osmijehom ponavljao.

Samo sam se nasmijao i u kratko svoju bajku ispricao.

Suza iz oka joj procurila, i ona se bivse ljubavi sjetila

….

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,03.09.2020

Suvise iskreno ludo sam je volio da bih tek tako zaboravio

Volio bih da saznam razlog njene mrznje ili ne javljanja

Volio bih da vidim I osjetim dal skriva pogled u ocima

dal moze da me pogleda dok sve te lazi mi prepricava.

Da mi objasni kako I zbog cega ta hladnoca je nastupila.

..

Kako mi izgleda nema ona muda da mi sve to ispovjeda.

Ipak je lakse sve prekinuti niti jednu rijec nekako izustiti

Tada bih volio puls dajoj oslusnem, kako dise da je promatram

zelim tim momentimastrpljivo da je analiziram.

Problem je sto svaki moguci I nemoguci kontakt izbjegava

niti blizu sebe ne dozvoljava,kao dame u stvari i ne poznaje

I zbunjen sam jer njeno ponasanjeono bas nikako ne razumijem.

Da je toliko podla I bas hladana nikada za nikad ne bih rekao.

Onda sam nekako sebe polako mijenjao da bih je eto shvatio

al ne ide,u glavu mi ne staje njeno suludo hladno ne javljanje.

Dalmozda trebam neki dio sebe zrtvovatimozda amputirati

da bi se ona barem na mene sazalila I eto ipak na kraju javila.

Volio bih dal o nama nekome barem jednu rijec slucajno spomene

ali koliko vidim I osjecam kao stonoga skriva sve sto smo imali

da slucajno tamo neki oko nje nebi ipak na kraju nesto posumnjali.

Pa me ne spominje,ne naziva na poruke niti slucajno ne odgovara.

Kad bi me slucajno susrela dal bi mrznju na svoj nacin odglumila

ili bi hitro skocila kao nekada onaj zagrljaj mirisni mi udijelila.

Ipak previse nadam se,zabluda mi u grudi nekako uporno uskace

stalno joj oprastam I njene hladne postupke opravdavam.

nikako ne mogu tek tako da se pomirim da je moram da izgubim

a ona je ociglednodavnoodlucila sve nase bude bestraga sklonila

aja naivac mastam njenom povratku nadam se, bozekoje naivcine.

A sto mogu suvise iskreno ludo sam je volio da bih tek tako zaboravio.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,02.09.2020

Nastavljam ljubav zivota uporno traziti

Kao da nikad nisam za njeno srce izgleda postojao

Kao da nisam njenu paznju niti trenutkom zasluzio

na poruke ama bas nikada uporno ne odgovara

Kao da joj se dusa u Velebitsku stijenu pretvorila

kao da su joj Senjski ledeni vjetrovi srce isprali.

Kao da su joj jezik na neki nacin tisinom zavezali.

Dal to neki inat prodaje, da li uopce vise voli me.

Dal je u nekom zarobljenistvu ostala il je kaznjena

nikada ama bas nikada ono na poziv nije odgovorila.

Pa u posljednje vrijeme precesto o svemu razmisljam

da li ima smisla da nastavim uporno da je nazivam.

Nekako kao da su joj slobodu ukinuli,negdje svezali

a mozda netko poruke,pisma i pozive ipak kontrolira.

Cisto da provjere da li uopce ona sa mnom kontaktira.

Da je nisu od svijeta zatvorili, na sve nacine odvojili.

Ne, prosto ne mogu da vjerujem, da su tako okrutni postali.

Na najgoru mogucu kaznu bez razloga su je negdje poslali.

Zar je moguce da je onaj vulkanski zar u studen se pretvorio.

Da su je godine razdvojenosti u ledenice tisine ono bas sasule

jednostavno ne mogu da vjerujem da ona vise ipak ne voli me.

Nije moguce da je onu strastvenu ljubav ona ipak odglumila

Stalno njene poteze opravdavam, polomih prste dok razmisljam

pucketam prstima neka nervoza me zbog nje razvaljiva, ubija

Onu moju mirnocu sam naceo,spokoj duse se nekako razrijedio

u nesanicu se uvalili kosmari, to ne smijem vise da dozvolim.

Zasto, ne mogu da shvatim kako joj njeznosti trenutcima ne fali

uvijek mi je to uporno ponavljala dok bi me strasno ljubila.

Nije moguce da je srce u duboku provaliju ledenu stavila.

Kakvu je poznajem to nikada ona nebi barem meni ucinila.

Ljubavi i njeznosti ono bas uvijek joj je beskrajno falilo

bas tesko glad njenih usana da bi poljupcima nahranilo

to i jeste nasu strastvenu vezu i pokrenulo,vulkan otvorilo.

I zato me tisina bukvalno uporno prozdire, tamom satire.

A ona nasa oaza skrivena tako uzasno fali mi, dal to osjeti

Jer tisina sa njene strane kao da je dvostrana kovanica postala.

Prije je jedna otvorena srdacna vatrena zena srce mi dojila

a sada hladna tamna uporna tisina sa njenih dotice izvora.

Na jednoj strani ogledala vidim je kako strastveno smije se

a onda na drugoj strani ogledala tisina je paucinom svezala.

Samo jedno slovo jedan slog da mi je odgovorila srce bi smirila

ovako, razdire, ta prokleta tisina razdire,dubinom dubina prodire.

Skoro sam na granici dal da nastavim ovo beskrajno traganje.

Curi mi vrijeme dok je trazim beskrajnim pustinjama Australije.

Znam i siguran sam da su je oko Sydneya negdje dobro sklonili

sve tragove skoro da su na idealan nacin od mene prikrili.

Ali davno mi je u kratkom pismu spomenula nekako otkrila

da nikada za nikada moju iskrenu ljubav ne bude zaboravila.

A to i bijase razlog da nastavim uporno ovo moje traganje

jer znam siguran sam da je ne moguce da njeno srce ne zeli me.

..

Nista me nece zaustaviti, nastavljam ljubav zivota uporno traziti

.Ovo traganje za njom nikada ne prestaje, srce posesivno zeli je.

To je vise nego dovoljan razlog da se misija trazenja nastavi

jer bez te ljubavi ovo bice ne moze jednostavno vise opstati.

..

Toni Ljubisa Bozic,Amsterdam,02.09.2020 u 01:42

Valjda ce jednoga dana da mi se javi

Dovoljna je bila jedna skromna rijec da me eto umiri

dovoljan je trag sto vrelim usnama u beskraj odvodi

Buket ruza sam joj onako iznenada na vrata poslao,

bez teksta u soku je ostavio, jednom porukom priznala.

Ali niti sekunde ono bas skrto nije bas razgovarala

no i to mi je bilo dovoljno, u srcu tragova ostavilo

nije me zaboravila, nije u zapecak zaborava stavila.

I to je vise nego li ocekivano, sto mi se dogodilo.

Nije bila svjesna da sam je kriomice u setnji promatrao

u vihoru njene kose na senjskoj buri sam ono bas uzivao.

Ista i jos ljepsa je postala nekako bas prava zena sazrila.

Dusa se uspomenama punila,u srcu ritam radosti probudila.

Pored nje sam onako maskiran kao starac lagano prosao,

svu sam je fiksirao i gutao sve na njoj u detalje primjecivao.

Onaj miris njene kose me zapljusnuo, sav sam drhtao

osmijeh je nekome u prolazu onako od srca dobacila.

A da je znala da je pokraj mene skoro cesuc me prohodala.

Cudi me da me njen pas nije prepoznao, uvijek bi skakao

ostajem tu jos desetak dana, cisto kada izlazi da je promatram

naravno ne zelim da se naturam, onako u sijeni zelim da uzivam.

….

A senj onako pljusokvima predivno okupan pa burom sasusen

nekako kao da je bljesnuo,kao da je dusu mi na tanane osjecao.

U njen zivot ne zelim da zalazim tako da nesto silom naturim.

Valjda ce jednoga dana da mi se javi barem da to eto pozeli.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,01.09.2020

Otvorenih usta rijeci sam joj gutao

Sjaj u njenim ocima bijase magican

covjek im prosto bijase neotporan

Otvorenih usta rijeci sam njene gutao

u drustvu svaku sekundu bas uzivao.

….

Onako slatki naglasak sa mora je imala

nevjerojatno je kako me ta zena opijala.

Sati u njenom drustvu sekunde trajali

e bas blisko te zajednicko nesto imali..

Kao psa na uzdi me za sobom vodala

jednostavno sve slabosti mi je skuzila.

Asada je negdje daleko u Australiji

I nismo previse dugo zajedno ostali.

njeni su protiv nase veze sve pokusavali

razne lazi izmisljotine o meni izmisljali.

Da sam ozenjen da sam djecu zeni ostavio

da samo njenu mladost sam eto koristio.

Ona im nije vjerovala,bar mi je priznala

ali su necim je strahovito izgleda ucijenili

na put u australiju brzebolje je poslali.

Kasnije sam saznao da je dijete imala.

roditelji su se sramili zbog toga je poslali

Tamo se udala, nikad mi se nije javila

I onda sam odlucio budem je posjetio

jednostavno nikad je nisam zaboravio.

A dugomi je bas trabalo da je pronadjem

prvo su govorili da je sklonjena u Kanadi

onda kao iz njemacke se jednom javila

pa onda nekoliko godina u Svicarskoj zivjela.

Nicime do znanja se nije davalo da je u Sydneyu

bas se i ne sjecam tko mi je to nekako javio.

U tisini sam sve do u detalje odlazak planirao.

Preko nekih prijatelja adrese sam dobio.

Narednih mjeseci priprema terama me razvaljivala

kada me tamo ugleda kako bude tada reagirala.

Sve te lazi I price protiv nje nikada nisamslusao

samo njenimrijecima uvijeksam do kraja vjerovao.

Let do Sydneya uzasno dugo mi se nekako otegao

par puta sam negdje presjedao satima zamisljen cekao

kako ona sada izgleda dali me se barem malom pozeljela

koje kakve misli i pitanja u glavi se uporno prelamala.

Drhtece ruke na zvono lagano sam se naslonio,cekao

vrata su se brzo otvorila, ispredmene ona sokirana

iskolacenih ociju vjecnost je bila nekako zbunjena

onda je na mene skocila tako divlje slasnoljubila.

nijemi se javljala jer domene nikako nije uspijevala

stalno su joj pisma spaljivali od mene lazima odvajali.

Pisali joj da sam i ja u Kanadi, da sam crnkinju ozenio

da sam troje djece dobio, godinama za mnom je ridala.

Ali kad me ugledala da su sve tobile lazi je napokon shvatila.

Pricalami je da me proklinjala,zasto sam joj to ucinio

ali se isto sokirala koje lazi onjoj sam od njenih dobijao.

Djecu nikada nije imala, samo mene je jedino voljela.

I sada nakon 20godina moja kao i prvoga dana je postala.

Od nje se ne micem,za ruke se stalno zaljubljeni drzimo

ocima se gutamo, o nasoj djeci ako se desi mastamo.

I jos uvijek Otvorenih usta rijeci bih joj gutao.

.

Nikada nikoga u zivotu nisam niti blizu kao nju volio.

Zato sam silne kontinente preletio da bih do nje dosao.

Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,30.08.2020