Vec nekoliko dana veselih Senjskih maskara
uzalud sam je u masi sarenila uporno trazio.
Bijah siguran olako je budem negdje pronasao
Sva moguca lica maski su se tako danima redala.
…
Ali niti jedna maska nije mi se ka srcu dojmila.
Bijase maski od Robin huda do krezavih gusara
najvise crnih ciganki i sarenih veselih marama.
Ali nekako jedna, jedna me stalno izbjegavala.
…
U korak sam je pratio,njen hod sam bas prepoznao
ali odjednom kao u more je propala i tako nestala.
Usne sam grizao,kiselinu i goricinu u sebi osjecao
zar je moguce ljubav zivota da ne mogu prepoznati.
…
Na stari top sam razocaran zasjeo, i nesto cekao
I onda u drugoj maski pored mene je prohujala
nije se trena okrenula tako me hladno ignorirala
kao stara ciganka cergu djece za sobom je vodila.
…
Iz misli sam se prenuo hladnu staracku ruku osjetio.
Pitala me dal cekam je,primjetih mnogo suza u ocima
Ne znam dal znate ali ona se jos davno, davno udala.
Cak je i troje predivne djece rodila, obitelj stvorila.
…
Kao da su mi se noge oduzele, u stanje vriska sasule.
Pitah staricu dal je sigurna da o njoj to meni govori
iz dzepa je nasu zajednicku sliku izvadila i plakala.
Pitah od kuda je znade, samo se okrenula i placuc nestala.
…
Tolike su prosle senjske maskare ali ipak ne pronadjoh je.
Ali sada bolnu istinu sam saznao, zauvijek sam je izgubio.
Kako tu tesku bolnu vijest sazvakati,kako je preboliti.
Tolike godine sam je trazio da bih bolnu istinu saznao.
…
I sto sada treba da uradim, da joj ispred vrata se pojavim.
Ne to ne ide, neka zivot svojim putem sada sretno vodi je
a ja,nekako poguren u dusi i srcu potpuno vidno salomljen
oci prepune suza senjskom rivom medju maskarama me vodile.
…
Nisam je mrzio, nisam niti prijezir prema njoj osjetio
tako nekako prazan, usamljen tuzan u sebi sam ostao.
Onaj ocaj , beznadje kao koprena me potpuno uzela.
Bijah izgubljen duboko u nekim izgubljenim mislima.
…
Sada je vrtim kroz stihove, potpuno svega sijecam se
snimam recitacije kao u masti jasno nasmijanu vidim je
bezbroj njenih pisama iz Australije mi uporno pristize
moli da joj oprostim,zna da mi je tesko da je zaboravim.
…
Svaki stih posvecen ljubavi mojoj svoju melodiju je imao
u svakom molu ili duru uvijek bih je u masi olako prepoznao.
Cak kada bi ljudi nocu ispod starih lampi nekako prolazili
po sjeni bih je uvijek prepoznao i uvijek u sebi cvilio.
…
Nije u meni kao zamrznuta slika ostala,oko mene se vrtila.
Toliko opcinjen njom korake na asfaltu bih joj prepoznao
da se totalno izmjeni kao ukocena pored mene da proleti
po mirisu bih je prepoznao one usne uvijek i uvijek zelio.
…
Na internetu se nije pojavljivala, tek kasnije shvatih
ona je moj pristup na sve njene stranice blokirala
zato za mene na tim mrazama prosto nije postojala
Nije bila vidljiva, niti mojim gladnim ocima dostupna.
…
Dal je to savjest grizla,sto se za drugog odjednom udala
dal je mucilo sto mi vise nikada nije barem eto priznala.
Ostaje tajna prikrivena, ostajem da zivim u laznim snovima.
A glas joj iz zidina Senja izbija,osmijeh joj bas odzvanja.
…
Posljednjih godina sebe uspjesno onako utucenog promatram
kuda idem sto radim o cemu razmisljam,slabosti si otkrivam
Zar je moguce da me toliko osvojila, u starca me pretvorila.
Uzalud bijahu godinama upucene molitve, da trenutak vrati se.
…
Uragan misli opcinjenih njom me godinama bas uporno pratio
vidjaj reazne vrste njenih laznih projekcija, te me pratila
Kad god bi senjska bura udarila pjena bi njen lika stvorila
I kada se ona riva ledenicama zaledi njen lik se opet pojavi.
…
Zedan, gladan sam je ostao nisam dovoljnonjene ljubavi imao.
Prosto sve to me ne popusta, u vuka samotnjaka me godinama
nekako izoliranog od svega primjetim bas vidljivo pretvara.
I gubim se u sadasnjosti budim u proslosti zaledjen u buducnosti.
…
Toliko puta sam puzao, klecao molio nebi li je molitvama vratio
uzalud jos teze bi me davilo, na miru godinama nije pustalo
cijelim bicem mi je dominirala, svaku trunku mene opcinjavala.
I sto sada,gdje sam dosao, nisam je nasao, bolnu istinu saznao.
…
Da li trebam mozda medjunarodni sud casti da oformim,potrazim
da je za laznu ljubav argumentirano optuzim,dokaze prilozim
da sve svjetske medije pokrenem bas toliku frku da podignem.
Ne ne zelim biti sve u jednom, porota , sud,i krvnik na cekanju.
…
Priznati poraz teska srca moram nekako bijelu zastavu izviti
onu tesku musku suzu u oku vise ne skrivati, sada tudja je.
Sve bi to bilo lako uraditi, ali srce moje srce tesko je
jednostavno ne popustivo sve sto je uradila ipak voli je.
>>>
Toni Ljubisa Bozic, Amsterdam,07.09.2020
toni"s poetry 