Da sam strpljenje barem malo više upoznao

Da sam strpljenje barem malo više upoznao

Ne bih toliko tuge u srce svih godina uvalio

Čini mi se da sam u trenu od svega pukao

A onda se na obale beskrajne tuge nasukao.

Da sam  bar malo više o svemu razmišljao

Ne bih na beskrajna polja tuge ovako stigao.

I onda sam uzalud bilo što od nje očekivao

Na kraju samo jecaje u grudima od nje dobio.

Tolstoj je davno napisao  vrijeme i strpljenje

Pa do kada više da sve ovo bez nje izdržavam

Do kada sebe silnim lažnim onim obećanjima

Kao najvećeg naivca da godinama prehranjivam.

Nadam se da će nakon godina strpljivog čekanja

Ona njena ljubav kao zrelo voće da mi prispije

Ako tako je sve godine čekanja vrijedilo je.

Jednostavno posebna  i čarobna ona ipak je.

Dok drveće i travu promatram strpljenje uočavam.

Nigdje ne žure se, svoje vrijeme strpljivo sačekuju

Nisu kao ja da kukaju stalno nešto zanovijetaju

Dal mogu da vole kao ja, dal barem mrvicu umiju.

Da sam strpljenje barem malo više upoznao

Ne bih toliko tuge u srce svih godina uvalio

Čini mi se da sam u trenu od svega pukao

A onda se na obale beskrajne tuge nasukao.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,28.12.2020

Mene si ,onako luđački voljela

Ja te volim i luđaćki obožavam

A on te svaku noć grli i uzima

I što je najgore što najviše boli

 ti spavaš na njegovim grudima.

….

A mene bjesnilo baš preuzima

Baš bih ono  na trenutke pukao

Dođe mi da bih ti na vrata banuo

Da ga isprebijam svega izlomim.

Pa  se sebi  ismijavam zašto razmišljam

Zašto se nemogućim stvarima opterećivam

Onda bocu vina ispred sebe nasadim

Pa je u pola sata žustro rasporedim.

Poslije samo na kratko bolje bude mi

Nekako više se bijedno ne sažaljevam

Sve dok čaše nalijevam lako podnosim

Al kad se probudim, sebi se zagadim.

..

Zašto zbog čega svu tu ljubav si zaslužila

Čime si me tako opčinila čime bolesno zarazila

A Odgovora baš i nisam nikada pronašao

Jer sam srcu preranjenom uvijek popuštao.

I nastavi dalje da spavaš na njegovim grudima

No to ništa kod mene u suštini ne mijenja

Bil si i moja zauvijek ostala uporno nadam se

Jer mislim da samo mene si ,onako luđački voljela.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,27.12.2020

Naše usne, oči su daleko više puta sve priznale

Svaki nemir i damar što te budio

I meni je nemir tim trenutcima stigao

Uvijek sam te tim momentima osjećao

Svaka tvoja suza me duboko dirala

Mada si na drugom kontinentu ostala.

Tvoja tuga dušu mi je na daljinu gušila

Svaki tvoj osmijeh srcu treptaj vratila

Ne bitno koliko daleko od mene

Si tim trenutcima tada ljubavi boravila

Moja si bila i do kraja VJERUJEM ostala.

Ne moraš niti riječ da prozboriš

Svojim željama i gladnim požudama

Srce mi u jednom trenu probudiš

Volim takvu da te sretnu osjetim

Ne želim u tuzi trena  da se utapaš.

Koliko sam ti se puta sjećaš se zakleo

Sve moguće galaksije bih za tebe pretražio

Nema na kakve ucjene ne bih tada pristao

Samo da bih na tvojim vrelim usnama

Onako sretan zaljubljen se jutrima budio..

Nama riječi nisu baš previše kao drugima značile

Naše usne, oči su daleko više puta sve priznale

Mada jako dobro znaš koliko ti meni značiš

I da nema tih riječi kako bih najbolje sve opisao

Da si mi najbitnija i da užasno posesivno beskrajno VOLIM TE….

Toni Ljubiša Božić, Dublin,26.12.2020

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je neda-1.jpg

Siguran sam i tješim se da nisi postala zabluda

Što je bilo ne mogu nikada više promijeniti

Ali budućnost, za nju se mogu barem spremati

U njoj tebe zamišljam,život sa tobom planiram

Možda sam malo prenaglio nisam te ništa pitao.

Dal ti želiš, dal taj prijedlog na kraju prihvataš

Možda ti treba više vremena da sve analiziraš

Možda i strah te je, al ipak me dobro poznaješ

Moju ljubav si osjetila kažeš da si ipak uživala.

Al eto još koju godinu izdržat ću,strpljivo čekat ću

Al nadam se da sam ipak u tvojoj kombinaciji.

Jer ovo jada u životu što se sada bez tebe događa

Nikako me ravnodušnog trenutka ne ostavlja.

Moram mnogo toga na sebi priznajem promijeniti

Moram se iz te prošlosti što prije nekako izvlačiti.

Ne trebam čak niti o budućnosti previše razmišljati

Svakim danom ću živjeti ,  našoj ljubavi se nadati.

A dani iskreno priznajem jako baš jako bili su

Nije lako nakon svega što smo imali preživjeti

Ali uspijevam sve se bolje nekako kontroliram

Prošle su me faze ridanja crnih misli i padova.

Vedriji ustajem, po često pjevušim na usnama

Vedre note me čuvaju iz tih molova odagnaju

Gitari sam se vratio, stihove vedrije pisao

Bukvalno u normalni život se skoro vratio.

A dani pa i godine lakše mi nekako prolaze

Ne napušta me niti jednoga trenutka nadanje.

Siguran sam i tješim se da nisi postala zabluda

Previše toga lijepoga si mi godinama darivala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,26.12.2020

Ova slika ima prazan alt atribut ; naziv datoteke je nada-il.jpg

Ti nemaš pojma što znači kad ostaneš potpuno sam

Previše mislim o tebi jer tragove ostavljaš

A Srce me užasno boli al ti ne želiš da znaš

Sve rijeđe i rjeđe se javljaš pa bolovi razdiru

A tako malo mi treba trenutak da boraviš tu.

Ljubavi tvoje mi fali jer tebe željan sam

Ti nemaš pojma što znači kad ostaneš potpuno sam

Tako te trebam jedina.

Proljeće još jedno prođe od tebe ne stiže ni glas

Koliko ti vremena treba dal pomisliš ponekad na nas

Sve rijeđe i rjeđe se javljaš pa bolovi razdiru

A samo trenutak mi treba da boraviš na ramenu .

Ljubavi tvoje mi fali jer tebe željan sam

Ti nemaš pojma što znači kad ostaneš potpuno sam

Tako te trebam jedina.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,24.12.2020

………………………

….

Ti nemaš pojma što znači kad ostaneš potpuno sam

Bm                                G

Previše mislim o tebi jer tragove ostavljaš

A                                             D                             F#                                          

A Srce me užasno boli al ti ne želiš da znaš

Bm                                          G

Sve rijeđe i rjeđe se javljaš pa bolovi razdiru

A                                             D                             F#                                          

A tako malo mi treba trenutak da boraviš tu.

G                             A           D                    Bm

Ljubavi tvoje mi fali jer tebe željan sam

G                                       A     D                                     Bm

Ti nemaš pojma što znači kad ostaneš potpuno sam

G                             A        D A

Tako te trebam jedina.

Bm                                      G

Proljeće još jedno prođe od tebe ne stiže ni glas

A                                             D                                        F#                                               

Koliko ti vremena treba dal pomisliš ponekad na nas

Bm                                          G

Sve rijeđe i rjeđe se javljaš pa bolovi razdiru

A                                                D                          F#                                          

A samo trenutak mi treba da boraviš na ramenu .

G                             A           D                    Bm

Ljubavi tvoje mi fali jer tebe željan sam

G                                       A     D                                     Bm

Ti nemaš pojma što znači kad ostaneš potpuno sam

G                             A        D A

Tako te trebam jedina.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,24.12.2020

………………………

….

Vrati se i voli me… barem tepaj mi slatko slaži me

Kao da jučer je bilo pamtim osmijeh tvoj

Tada si tepala  meni da moram biti tvoj.

A slike se vraćaju stalno osjećam da si tu

Rado se sjećam tebe na mome ramenu,

Vrati se i voli me barem tepaj mi  slatko slaži me.

A svaka je noć bol u grudima jer nemam te na usnama

Osjećam usne tvoje osjećam dodir tvoj

Tada si tepala  meni da moram biti tvoj.

Pokušaj barem još jednom zamisli skupa nas

A vjeruj da bolje bi bilo ostavi bar neki trag

Vrati se i voli me barem tepaj mi  slatko slaži me.

A svaka je noć bol u grudima jer nemam te na usnama

Toni Ljubiša Božić, Dublin,23.12.2020

………………………..

Vrati se i voli me barem tepaj mi  pa slaži me

C#m                    A      H                              E

Kao da jučer je bilo pamtim osmijeh tvoj

F#m                       C#m     A                     H

Tada si tepala  meni da moram biti tvoj.

C#m                       A         H          E

A slike se vraćaju stalno osjećam da si tu

F#m                       C#m       A                   H

Rado se sjećam tebe na mome ramenu,

           E          C#m                       A                      H

Vrati se i voli me barem tepaj mi  slatko slaži me.

                  E                 C#m                            A              H

A svaka je noć bol u grudima jer nemam te na usnama

C#m                    A      H                              E

Osjećam usne tvoje osjećam dodir tvoj

F#m                       C#m  A                     H

Tada si tepala  meni da moram biti tvoj.

C#m                          A             H                        E

Pokušaj barem još jednom zamisli skupa nas

F#m                           C#m  A                                 H

A vjeruj da bolje bi bilo ostavi bar neki trag

           E          C#m                       A                      H

Vrati se i voli me barem tepaj mi  slatko slaži me.

                  E                 C#m                            A              H

A svaka je noć bol u grudima jer nemam te na usnama

Toni Ljubiša Božić, Dublin,23.12.2020

Uvijek sam za tobom ludio.

Kad bi se opet negdje su sreli

Kad bih ti pogled vidio

Suza u oku sve bi priznala

Uvijek sam za tobom ludio.

A ti to znaš i osjećaš

Kad pomisliš … oči zatvoriš

Podli  su laži nam širili

Da s drugim noći provodiš

nikad im nisam vjerovao

ljubav  sam u srcu čuvao.

A ti to znaš i osjećaš

Kad pomisliš … oči zatvoriš.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,22.12.2020

………………………………………………

Uvijek sam za tobom ludio.

Bm                                         Em

Kad bi se opet negdje su sreli

A                                D  F#

Kad bih ti pogled vidio

G                                Em

Suza u oku sve bi priznala

F#                                     Bm  F#

Uvijek sam za tobom ludio.

                Em           Bm

A ti to znaš i osjećaš

                    F#                       Bm

Kad pomisliš i oči zatvoriš

Bm                              Em

Podli  su laži nam širili

A                                          D  F#

Da s drugim noći provodiš

G                                Em

nikad im nisam vjerovao

F#                                           Bm

ljubav  sam u srcu čuvao.

                Em           Bm

A ti to znaš i osjećaš

                    F#                       Bm

Kad pomisliš i oči zatvoriš.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,22.12.2020

………………………………………………

Idi i ne vraćaj se ovu bitku si hinjski dobila

Nemoj molim te da više  izmiljaš

Nemoj sebe lažima da uvjeravaš

Sve što se izgovori, znaš da jako zaboli

O tome nisi razmišljala kad si se zaklela.

A najviše boli jer kraj nisi najavljivala

Lažno si me tih dana strasno ljubila

Svaka ti cast e baš si ljubav odglumila

Čak si i moje srce tim lažima uvjerila.

Sve što si mi pričala jednostavno si pogazila

Tvoja riječ ne vrijedi tako si me razorila

A kažeš lažes za nas si se strasno borila

Gdje se ta strastvena ljubav zagubila.

I sada kad si drugi list okrenula I zalutala

Dal kaješ se dal si pogriješila, dal bi se vratila

A ja još uvijek stojim gordo na nogama

Mada si u meni sve damare ljubavi ubila.

Nemaš pojma koliko bola I rana si napravila

Ne spavam,vinom I pitanjima se noćima  ubijam

Ne shvatam gdje sam pogriješio što uradio

Čime sam ovaj užasni kraj ljubavi zaslužio.

I što sam više razmišljao više sam se gubio

Odgovor nikako nisam niti blizu pronalazio

A tako sam te volio toliko za našu ljubav živio

Da bih na kraju ovakvu užasnu bol dobio.

Po nekad imam osjećaj da ću da eksplodiram

Duboko u sebi onu baš užasnu bol osijećam

Idi i ne vraćaj se ovu bitku si hinjski dobila

Al tak sam siguran jako brzo se budeš kajala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,20.12.2020

Ti si nas izdala našu ljubav si iznevjerila

Ljubav si moju hladno  odbila

Najbolji  lijek za dušu bacila

I sada bi se možda vratila

Tko zna koliko bi se kajala.

Al tebi više trunke  ne pripadam

Sve više te vjeruj zaboravljam

u mom svijetu više ne postoji

To moraš napokon da prihvatiš.

Nije bilo godinama vjeruj lako mi

Da te zaboravim da te nekako prebolim

Al sada mi lakše je… riječi su ledenije

Manje boli me kada ti ime se spomene.

Mislih da bez tebe neću moći  izdržati

Al sve bolje i bolje sam se snalazim

Drugu zabavu bez tvojih slika pronalazim

Uviđam da je moguće da te prebolim.

I sve ti rijeđe posvećujem stihove

Sve rijeđe i rijeđe dopirem do tebe.

Temelje bez tebe nekako sam salio

I napokon te dobrim dijelom zaboravio.

Nije da nije boljelo na srcu je rana ostalo

Ali proći će, nadam se,sve manje trebam te.

Jedino što više drugu ženu ne priželjkujem

I vjeruj lakše se jutrima naspavam ustajem.

Ti si nas izdala našu ljubav si iznevjerila

Sama si iz svojih razloga od nas odustala

Sada kad si razmislila ti bi se eto pokajala

I ako je ikako moguće opet u zagrljaj vratila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,20.12.2020

U predgrađu ljubavi naše

Previše mislim o tebi

Pa cvilim na sav glas

Kuda sve ovo vodi

Zbog tebe ja lutam sam.

U predgrađu ljubavi naše

Pokušavam pronaći put

Al  nema te ljubavi tamo

Izgubljen Lutam ko lud

Dal si se nekad pitala

Dal si našu ljubav sanjala

Dal u srcu tvome postojim

Dal ima šanse da me opet zavoliš.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,17.12.2020

……………….

U predgrađu ljubavi naše

Am                         Em

Previše mislim o tebi

Am                         Em

Pa cvilim na sav glas

F                              C

Kuda sve ovo vodi

Dm                             E7

Zbog tebe ja lutam sam.

Am                         Em

U predgrađu ljubavi naše

Am                         Em

Pokušavam pronaći put

F                              C

Al  nema te ljubavi tamo

Dm                             E7

Izgubljen Lutam ko lud

F              G                  C

Dal si se nekad pitala

F              G                  C

Dal si našu ljubav sanjala

Dm                                         Am

Dal u srcu tvome postojim

                 E                                Am

Dal ima šanse da me opet zavoliš.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,17.12.2020

……………….

U zraku, u njenom pogledu želja se osjeti

Svi znaju da se premlada naivno udala

Nebi li kao miješani brak u tuđinu otišla

I što je time dobila papire trulog zapada

A ljubav u njoj se nikada nije probudila.

I sada kada sliku onako redovno pošalje.

sebe novu  neotkrivenu otkrije

Te vrele usne gladno prizivaju

A u očima strasti vatrom dozivaju.

Djecu je predivnu rodila baš uspijela

Ali ljubav i strast nije nikad doživjela

I sada kad je napunila 33 ona bi da se zabavi

Ona bi onu divljakušu u sebi da probudi

Da napokon tu strast pregladnjelu nahrani.

U Francuskoj kažu trenutno se skrasila

Ali da njega princa upozna bi odletjela

Da na novo krene strast ljubavi okusi

Da se ta nemirna pregladnjela požuda nahrani.

A bože mili zašto mene takva princeza nije zapala

Zašto mene nije kao princa na konju odabrala

Ali eto u ovom životu sudbina nije dozvolila

Godinama jedno od drugog je uporno skrivala.

Barem mogu da joj napišem ono kroz stihove

Ono skriveno gladno baš divljački poželim je

U zraku u njenom pogledu želja se osjeti

Eh samo mrvicu bliže da mi trenutak dozvoli.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,12.12.2020

nemirnoj dalekoj francuskoj duši

Prosto je ne moguće da te ikada zaboravim i prebolim

Zašto si sve ovo užasa i boli mi dopustila

Zašto da druge ljubim nakon tebe dozvolila

A ti si od nas od mene sjećaš se odustala

Dal se kaješ dal si iskreno priznaj razmišljala.

Tuđe usne još više me ne snošljivo ranjavaju

Jer ne mogu iz glave da te trenutka izbacim

Ne mogu ljubavi da te žao mi je zaboravim

Kao da si me tugom proklela i vječno osudila.

Slušam gitare,svirka na tebe podsjeća

Whan a man loves a Woman si voljela

Koliko smo zajedno suza uz ples pustili

Koliko sati smo se stojeć divljački ljubili.

Ti momenti se jednostavno ne zaboravljaju

Svakim trenutkom uzdahom na tebe podsjećaju

A suze naviru meni vrate te,još uvijek želim te.

Svih ovih godina hrani i održava me sjećanje.

Sobe zaključavam sve tajne uporno prikrivam

Nikome niti blizu naših tajni ne dozvoljavam.

Sve dok je i posljednji dah u meni razmišljam

Samo o tebi o nama u mašti lažnoj dozvoljavam.

Onako kad se krmeljav jutrima nemiran probudim

Sve nadam se možda ću pored mene da te ugledam

Kao da si eto kucala na vrata mi željna banula

I sve ovog svijeta kad bi mi nudili ljubav ovu nebi kupili.

..

Hvala ti što si me barem jedno vrijeme iskreno voljela

Ali isto tako nakon toga užasnu ranu si mi otvorila

Zer je moguće da ljubav takvu bol može da izrodi

Prosto je ne moguće da te ikada zaboravim i prebolim.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,12.12.2020

Ako se sretnemo nemoj da se poznajemo

Koliko puta sam sebi uporno govorio

Ako te slučajno u prolazu ugledam

Glavu okrenut ću, u zemlju gledat ću

Proći ću kao da te nikad nisam upoznao.

Il još bolje na drugu stranu ulice proći ću

Kao sa nekim na telefon razgovarat ću

Samo da u očima mojim suze ne ugledaš

Da ne likuješ što si me slomiti uspjela.

Ako možda pokušaš nešto da me upitaš

Mrmljat ću na sve moguće načine izbjegavat ću

Da ti ne odgovorim,pogled u oči slučajno ne uperim

Da opet onu bol ne doživim ne smijem da dozvolim.

A proslo je koliko, barem najmanje deset godina

Rekli bi nije nam dozvolila sudbina a ti si odlučila

Onako bez objašnjenja glavu hladno okrenula

I zauvijek nestala nisi se niti ljudski oprostila.

Snage nisi imala ali si vjeruj mi kukavica ispala.

Toliko obećanja zakletvi si mi danima ponavljala

A gdje si sada završila, na njegovim usnama ostala

Al tako treba mi kad sam ti naivno vjerovao.

U našu vječnu ljubav sam se naivno zaklinjao

Nikada sretnije se nisam ponašao sve to doživljavao

A sada vidim da sam bio okreužen stalnim lažima

Sudbina me zbog nekog razloga eto kaznila.

Ako se sretnemo nemoj da se poznajemo

Pravi se luda pravi da se uopće ne poznajemo

Kao da sam došao iz neke daleke nepoznate države

I molim te ako me vidiš ne prilazi… ne javljaj se.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,11.12.2020

Očigledno si našu ljubav lakše nego ja preboljela

Dok sam ti lattice strasti gladno ljubio

Nikada nisam niti trena u tebe sumnjao

Da budem oštro trnje u srcu bolno imao

Da budem toliko zbog tebe godinama patio.

Sve se smračilo, bez smisao donijelo

Sebe ne prepoznajem,slomljen ustajem

Da ridam i plačem noćima ne prestajem

Ne mogu sebe bez tebe  prosto da zamislim.

Da me samo vidiš kako grozno izgledam

Kada ja osjećam da ubrzano propadam.

U sebi toliko toga prelamam i planiram

Na vrata da banem ti da ti se izjadam.

A onda kažem si tako jadan i glup bih ispao

samo veće probleme bih ti time eto  stvorio

I baš ništa tim glupim dolaskom ne bi dobio.

Pa sam taj plan za druga vremena ostavio.

Izgleda da nikada nećeš preći moj prag

ovih  samotnih godina izgubila si moj trag

nisam ti očigledno hajde priznaj bio drag

I zato se sve ovo desilo od mene te odvelo.

Oblaci na dušom se nadvili srce mi zarobili

Vidim te a nemam te a to mi je ono najbolnije

gnjezdo što smo spremali okupirali su orlovi

znali su da se nikada više ne budemo vratili.

..

I noću mi je najgore, kako snovi više ne dolaze

Kleknem molim te da me na miru napokon ostaviš

Al ti uporna iz misli, stihova, ono baš ne odlaziš

Tu si u svakom kutku svakoj stvari prokleto boraviš.

A kad bi mi barem priznala barem se trenutak javila

 Čini mi se da bih se ipak nekako na trenutak smirio

A možda bih još više zaglavio zabludom se hranio

I opet bih još više propadao,još više za tobom patio.

Možda je ipak najbolje da ipak više ne javljaš se

Ostani tamo daleko sa njim zauvijek prikrivena

I neka si me na sve strane blokirala srce zaključala

Očigledno si našu ljubav lakše nego ja preboljela.

I teška srca sebi nekako ovaj poraz priznajem

Al duboko u srcu nadam se i još ne odustajem

Ne znam što si na tim usnama u ono vrijeme imala

Čime i kako si me vatrenom  posesivnošću vezala.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,11.12.2020

Da si samo malo duže šansu mi pružila i dozvolila.

Nikada nisi dozvolila nikada šansu mi pružila

Da te poljupcima jutrima gladnim dočikam

Da ti na usne strast i požudu nadoljevam

Da budeš moja princeza i vječna kraljica.

Da budeš ljubaš života svih mojih nadanja

Bila si ostala zauvijek moja ljubav posebna

Ni sada mi nije jasno zašto si od nas odustala

Zašto si vječna obećanja i date riječi pogazila.

Još uvijek pravdam te jer ne znam prave razloge

Toliko voljeh te da ne mogu poljuljati nadanje

A možda sam naivan jadnik još jedan na riječi

Slatke pune strasti i požude eto jeftino nasjeo.

..

A toliko sam planova imao a premalo šansi dobio

Da ti cvijeće svakim danom  nasmijan donosim

Da sreću i ljubav u mom vječnom osmijehu uvidiš

da si samo malo duže šansu mi pružila i dozvolila.

One tvoje raščupane kose bih rado češljao

Svaki trenutak koristio da ti vrat i leđa poljubim

Da onu vatrenu divljakušu u tebi nadražim

Pa se okreneš i u jednom zalogaju me pojedeš.

Zar ti to ne fali, dal iskreno reci po nekad poželiš

Zer ti ne fale naši puni osmijeha razgovori

Zar ti ne fali sve ono što smo prekratko imali

Zar ti ne fali kad bi tugu i osmijehe razmjenjivali.

Čim oči zatvorim vidim te,pitaš me dal volim te.

Stalno bi to gladmno ponavljala da bi se uvjerila

A gle na kraju ti si ona pusta lažljivica  ispala

Srce i dušu si mi u paramparčad rastavila.

Koliko me voliš hajde priznaj mi stalno bi ponavljala

Tragove neke sumnje u očima i osmijehu bi tražila

Nikako se nisi uvjerila koliko trebam i želim te

 A nema na svijetu riječi da iskažem koliko voljeh te.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,09.12.2020

Stihovi gladno naviru ljubav suludu dokazuju

Baš me sa njom predivno strefilo

Prosto je želim gladno srcem svim

Ona je ono što sam dugo očekivao

razlog je da život ovaj  nastavim.

Osjećaji cijelim bićem me obuzimaju

Na usne gladno posesivno navraćaju

Želim je blizu sebe svaki tren da osjećam

Nekao život sa njom savršenim osjećam.

Kažu da to istinska ljubav je pristigla

Bože dragi toliko me na bolje promijenila

Smijem se, izađoh is sablasnog crnila

Tuga iz duše mi  u danu je isplovila.

Kažu da me nikada tako sretnog nisu vidjeli

Valjda su to primjetili, a ja ne mogu da opišem

Jutro jedva dočikam  na jastuku je promatram

Unako još u snovima za mene se preotima.

Bože hvala ti što si mi je na usne poslao

Što si da mi napokon priđe dozvoli

Da je nisam susreo tko zna gdje bi završio

Jer njenim dolaskom vidno sam se preporodio.

Stihovi gladno naviru ljubav suludu dokazuju

Oni su prosto iskreni osjećaje baš  ne skrivaju

A ona slatka lopuža uživa ljubav mi uzvraća

I ona u svakom trenutku na usnama mi uživa…

Kako dalje još nismo baš planirali i odlučili

Tek smo se zaljubili obostrano vidno poludili

Sada nam je najbitnije da ostanemo zajedno

Prepuštamo dražima što svaki trenutak oduzima.

I tako zaljubljeni horoskope ono baš ne čitamo

Naše zvijezde sreće kao kompas pratimo

Valjda ćeo pravi put ka sreći da nađemo

Jer ovim trenutcima baš cijelim bićem uživamo.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,08.12.2020

Zašto me nisu opomenuli

Zašto me nisu opomenuli

Na ljubav pravu upozorili

Da  oprezno pristupam

kada srce njoj poklanjam.

A mladost luda tvordoglava

Srce u trenutku bi otvorila

Sve što ima na naivnoj duši

Bez kajanja otvoreno bi poklonila.

A ljubav sa mrvicom istine u sebi

Toliko opasnosti za srce prikriva

Oštrih ivica srce olako prelama

A duša  vrišti sama ucviljena.

….

Zašto me nisu barem upozorili

Da uvijek malo više pripazim

Kada one trnce u sebi osjetim

Da laganim korakom prilazim.

Da me ta vatra olako ne spali

Jer kasno je kada se  zavoli

Kada pamet srce baš ne sluša

Onako tvrdoglavo se ponaša.

Nekim sretnicima to se i dogodi

Cijeli život ljubav ih povezuje

A većinu ne sretnika polomi

Toliku bol i tugu na kraju osjete.

E mene je ta tuga nakon sreće strefila

Od nje me nasilno za sada odvojila

Ali ja sam uporan od nje ne odustajem

Svakim danom uporno tragove pretražujem.

Jer davno sam ali bolno shvatio

Bez te daleke ljubavi ne bih preživio

Zbog nje sam potragu nastavio

Osjećam opet je budem strasno ljubio.

..

Uporni nikada od ljubavi nisu odustali

Moja greška je što samo nju priželjkujem

Možda bi trebao sdrugoj da se radujem

Al ona je, ona je u srcu tragove ostavila zabravila.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,08.12.2020

Oči zatvori na mene pomisli usne mi osjeti

Niz korito života samog si me pustila

niti trenutka nisi za mnom se okrenula

A ja u suzama sam te cvileć promatrao

Dok sam tako ostavljen rijekom plutao.

Iskreno tim trenutcima sam te proklinjao

Ali vremenom shvatio, uvidio, morala si

Morala si leđa da mi okreneš, i ostaviš

Da te što prije moguće nekako zaboravim.

Saznah kasnije bila si slomljena u suzama

Tešku žrtvu život bez ljubavi si prihvatila

Samo da bi anđelčićima život obezbjedila

I kada sve sagledam od bijesa se izjedam..

Bez razloga sam tebe za sve optuživao

Jer u koži ti nisam tim trenutcima bivao.

Oprosti mi, kajem se, kad bi moglo da vratiš se.

Al ne ide život drugu šansu nam izgleda ne daje.

A toliko divnih planova sam za nas imao

Beskrajne trenutke sreće bih ti darivao

U izobilju ljubavi bi živjela ljubav  uzvraćala

Dva luđački zaljubljena bića bi se voljela.

U ovom životu izgleda nije nam se posrećilo

Da se ranije susretnemo nije nam dozvolilo

Eto i suviše kasno šansu nam je pružilo

Ali važnije stvari su nas u ljubavi spriječile.

Želim samo da znaš i da zapamtiš da volim te.

Nema veze što nam se sve to davno desilo

Vidim da te je ne izbježno na sve to primoralo

Uz tebe sam… mada daleko al prisutan sam.

Oči zatvori na mene pomisli usne mi osjeti

Tu iza leđa onako grlim te, šapćem ti stihove.

I kada odvojeni a baš zajedno budemo starili

Jedno drugo vječno povezani budemo osjećali.

Moja prva i jedina morska ljubav si ostala

Toliko u sebi osjećam tvoje ljubavi valova

I kada na kraju dana usamljenu kuću ulazim

Oko sebe vedru auru ti osjetim pa preživim.

A strasti i želja da sretnem te ne nestaje

Stalno te zamišljam i tiho gladno prizivam

Dođi , čak u gladnim snovima te dozivam

Jer svugdje oko sebe posesivno te osjećam.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,08.12.2020

Zašto si da te zavolim dozvolila

Prečesto bi nas sanjao

Stalno se negdje zagubio

Bježiš od mene

Ne poznaješ me.

Glavu okrećeš

Sve moje riječi izvrćeš.

Ispod mene mokri jastuci

Da mogu toliko bi ispričali.

Previše jecanja

noću ridanja

Dogorjele svijeće

istopljeni dokazi.

Ljušture na podu

istucani lješnjaci

Boce crnog vina

po podu se valjaju….

….

Toliko tuge

slomljene duše

Očigledno jasno

nepobitno dokazuju.

I kad je najvedriji dan

Mene mjesečina

Onako kroz oblake razdire

Crna misao do mene dopire.

Pitam se u bunilu

Dal sam to sanjao

A ne do sam sve bez tebe

Očigledno prošao.

I na kraju gle..

Što je od mene ostalo

Propale duše ljuštura

U srcu slomljenom.

Previše krvavih tragova

Pamet davno napustila

Lice kao oranica izboralo

Rijetke sijede se pojavljuju.

Ćelavu glavu otkrivaju

Kaži mi ,probudi me

Otkrij staze svoje skrivene

Dal to signal dopire do mene.

Al nekako si predaleko

Meni ono baš ne dostižna

Od mene od nas se okrenula

Paćenika doživotnog stvorila.

Zašto si da te zavolim dozvolila.

Daj probudi me iz ovog košmara

Ti si do njega i dovela

Spusti na rame se dovedi anđele.

ušuškaj me svojom ljubavlju

Budi se u mome zagrljaju

Spreman sam sve da ti oprostim

Ne mogu da te izgubim

To ne smijem da dozvolim.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,07.12.2020

Dal bi opet možda mi uspjeli

Dal bi mi opet  možda uspjeli

Daleko si… i sa njim uživaš

A na mene ni trena ne pomišljaš

Suza u oku baš često  javi se

Kao da čujem ti glas i jecajem  zoveš me.

….

O ljubavi daj barem razmisli

Dal bi opet  možda mi uspjeli

Tvoje usne… baš nekako osjetim

Uvijek na mene kad gladno pomisliš

Suza u oku baš često  javi se

Kao da čujem ti glas i jecajem  zoveš me.

O ljubavi daj barem razmisli

Dal bi opet  možda mi uspjeli

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.12.2020

……………………………………….

Dal bi mi opet  možda uspjeli

Gm                               Cm

Daleko si… i sa njim uživaš

F                                          Bb

A na mene ni trena ne pomišljaš

D                                          Gm

Suza u oku baš često  javi se

                   F                                       Bb

Kao da čujem ti glas i jecajem  zoveš me.

….

        Cm                       Gm

O ljubavi daj barem razmisli

                D7                     Gm

Dal bi opet  možda mi uspjeli

Gm                                       Cm

Tvoje usne… baš nekako osjetim

  F                                  Bb

Uvijek na mene kad gladno pomisliš

D                                          Gm

Suza u oku baš često  javi se

                   F                                       Bb

Kao da čujem ti glas i jecajem  zoveš me.

        Cm                       Gm

O ljubavi daj barem razmisli

                D7                     Gm

Dal bi opet  možda mi uspjeli

Toni Ljubiša Božić, Dublin,06.12.2020

Uzalud maštanje bolno je kad nemam te

Noć baš hladna ja u duši tješim tuge svoje

Sve se bude stare rane opet bi da krvare.

Svake noći kad se tama usidri u dušu

Sve te imam pa te nemam laži kupujem.

Dal po nekad ti poželiš da se meni vratiš

Da te ljubim kao nekad da se zoveš moja.

Uzalud maštanje bolno je kad nemam te

Sve je isto kao prije sijede kose tuguuju

U srcu mi stare pjesme tvoje ime spominju

Da li sada ti po nekad istu tugu osjetiš

Dal po nekad moje usne barem malo poželiš

Dal po nekad ti poželiš da se meni vratiš

Da te ljubim kao nekad da se zoveš moja.

Uzalud maštanje bolno je kad nemam te

Toni Ljubisa Bozic Bugojno  27.07.2019 u 19:59

                Fm                                             C7

Noć baš hladna ja u duši tješim tuge svoje

Bm                  Fm              C                  Fm

Sve se bude stare rane opet bi da krvare.

Fm                                                          C7

Svake noći kad se tama usidri u dušu

Bm                  Fm             C             Fm

Sve te imam pa te nemam laži kupujem.

Ab                  Eb                   Bm               Fm

Dal po nekad ti poželiš da se meni vratiš

Ab                  Eb                   C7                 Fm

Da te ljubim kao nekad da se zoveš moja.

       C7              Fm              C7                      Fm

Uzalud maštanje bolno je kad nemam te

Fm                                                          C7

Sve je isto kao prije sijede kose tuguuju

Bm              Fm                 C                     Fm

U srcu mi stare pjesme tvoje ime spominju

Fm                                                          C7

Da li sada ti po nekad istu tugu osjetiš

Bm                  Fm                 C                          Fm

Dal po nekad moje usne barem malo poželiš

Ab                  Eb                   Bm               Fm

Dal po nekad ti poželiš da se meni vratiš

Ab                  Eb                   C7                 Fm

Da te ljubim kao nekad da se zoveš moja.

       C7              Fm              C7                      Fm

Uzalud maštanje bolno je kad nemam te

Toni Ljubisa Bozic Bugojno  27.07.2019 u 19:59

………….

I naivac u zabludi još uvijek čeka je

U senjskoj luci on davno brod ispraća

A u očima baš jedva Suze zaustavlja

Nagrću iz duše ridanjem bol izlučuju

Ona odlazi, zauvijek sa drugim ostaje.

A njemu bolno i užasno teško je.

Od suza niti more više ne vidi

Samo užasnu tugu i bol osjeti

Onako suznih očiju sve otkriva.

Bijaše to ljubav života njegova

Sa drugim živi na obalama australije

Njemu više nikada ne javlja se

Kao da nikada nije postojao.

A on sav život i svu mladost joj poklonio

Sve moguće stihove samo njoj pisao

I što je jadnik na kraju osim boli dobio.

Užasno je propao,osijedio i baš  izborao.

A toliko drugih žena poslije nje imao

Niti jednu kao nju nikada nije volio

Sve druge sa njenim usnama upoređivao

E baš  tu je najveću grešku napravio.

Druge mlađe i ljepše na vrata mu kucale

Ali nikada u srcu mu njeno mjesto

Nisu niti na jedan moment uzele

Jer dok srce kuca mu ona tamo je.

I naivac u zabludi još uvijek čeka je

Misli da još uvijek ona onako mlada je

A vjerojatno je i ona starošću srozana

Ali najviše boli ga nikad se nije javljala.

Ona ga i suviše tako lako zaboravila

Iz svoga jadnog života izgleda zaboravila

I na kraju samo on je iskreno volio

Sav svoj život lažnoj ljubavi je posvetio.

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 05.12.2020

Bezdušnost uzela nema volje da se pokrene

Od kada nema je kažu da baš propao je

Podočnjake debele dobio jer nije spavao

Stalno u mislima, uvijek nešto se preispitiva

Od raje se prikriva da tugu slučajno ne otkriva.

Sijede onako bljutavo se vidno jadno oconjile

Vodu je alkoholom zamijenio pa se propio

Onako uz svijeću dok stihove joj ispisiva

Stalno nju sa drugim zamišlja pa se lagno ubija.

Kažu mu da se baš skroz očigledno zapustio

A za koga, pita se da bi se eto sređivao

Baš nema niti volje niti dobrog nrkog razloga

Tuga u njemu sve je nekako baš razvalila.

Bezdušnost uzela nema volje da se trunke pokrene

Sve kontakte oko sebe pokušava da izbjegne.

Izgleda ovu kaznu baš eto sa razlogom i zaslužio

Nešto  ali nezna zašto  ali je ipak  na kraju izgubio.

A i ova jesen sa zimom se nekako izmješala

Bljuzgu i kišu sa snjegom  nekako nabacila

Vani nikoga pustošne ulice grad sablasan

A on u sebi slomljen nikakav i baš do bola turoban.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,03.12.2020

Jer stalno si u mislima stalno te se prisjećam.

Mislih da jak sam i na sve otporan

Bože mili kako bijah tako naivan

A trudih se najbolje što mogoh

Da me drugi slomljenog ne vide.

Muško a rida,cvili ime ti spominje

Jedniostavno ovo bez tebe ne ide.

I svašta mi grozno pada na pamet

Kao da sam ušao u neki drugi svijet.

A nwesebičnu ljubav što sam ti pružao

Igleda pogrešnoj ženi sam poklanjao

na tuđim si usnama, misliš da si uspjela.

Vjeruj da grdno i te kako varaš se.

Uskoro ćeš shvatiti da jedini voljeh te.

Da te nitko kao ja nikada neće ljubiti

Nitko kao ja tu posesivnu vatru hraniti

Jer poželjet ćeš posesivno me voljeti.

Pogrešno sam tvoje signale shvatao

Jer sam ti do bola naivno vjerovao

A ti mi ostavljala ažne tragove

Da se na kraju bez riječi izgubiš.

Tako naivno htjedoh jamac doživotni

Samo tebi i nama ljubavi da postanem

Koliko puta se sada za jezik ugriznem

I kažem si ohladi čovječe, uspori korake.

..

Jer još uvijek suludo tražim tragove do tebe

A prošle su tolike godine kako nemam te

Kako usne ti nisam posesivno gladno ljubio

Kako te nisam divljački upaljenu imao.

Pa nasukali ljubavnik na ostrvu bez nade ostao

I svaku večer valovima tuge suze ispraćam

Toliko neobjašnjivih bolova u grudima osjećam

Jer stalno si u mislima stalno te se prisjećam.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,02.12.2020

Duhovne vježbe je prihvatila nebi li ga zaboravila

Čujem da kukaš i da si pogriješila

Što si mu se na prag eto vratila

Ti nemaš pojma kako se osjećam

Miliun puta gore se raspadam.

A još kad me za tebe neki upitaju

Toliku bol u meni tako razgranaju

A ja u tišini grizem se i tako patim

I trudim se patnju nekako da skratim.

Pitam se zašto vrijeme gubim ne tebe

Ali to od mene prosto užasno jače je

Nedam mi da odeš,vrtiš se u mislima.

Postala si zaštitni znak mojih stihova.

Čini mi se da smo do jučer zajedno maštali

Toliko predivnih planova sebi zacrtavali

Srca su nam kao jedno dražesno kucala

Da bi prosto kao rosa na staklu nestala.

A uspomene užasno lome, tragove ostavljaju

Bore na licu da sam u boli sve otkrivaju.

Čudim se kako sve to gpdinama izdržavam

Jer osijećam kako ubrzano slomljen propadam.

Sada od mene skrivaš se, sve kontakte izbjegavaš

Čak si grad i broj telefona kriomice promijenila

Kažu mi da si na duhovne vježbe odlazila

Da nas zaboraviš da me iz glave izbaciš.

Ne znam koliko si uspjela, al mene si razorila

U to možeš da budeš vjeruj mi baš sigurna

Kao sve imaš sada i eto sa njim si upjela

A dal ti je duša i srce čista na kraju ostala.

..

Jednoga dana nešto sam siguran budeš me tražila

slomljena klečala toliko puta ponovila da kaješ se

sada kao ljuti opet bih ti sve olako oprostio

bože u kakvog mekušca od muškarca sam se pretvorio.

A možda ako se to bude u međuvremenu i desilo,

Možda me godinama bez ljubavi bude ohladilo

Pa ću da glavu okrenem jer ću te tada mrziti

Al nekako tu opciju nikako ne mogu zamisliti.

Duhovne vježbe si prihvatila nebi li me zaboravilaa

Da si čak i Papu klečeć molila da me zaboraviš

Da više niti trunke ljubavi za mene ne osjetiš.

Vjeruj mi uzalud… biti ću ti zuvijek duboko u grudima

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,02.12.2020

A nema u što se ne bih zakleo da si me voljela

Bože koliko sam u ljubav naivno vjerovao

Nikada u žensku ćud eto nisam posumnjao

I gle što se dogodilo, najteže rane mi nanijelo

Ne spavam, ridam noćima cvilim u suzama.

Koliko puta sam da sve porazbijam pomislio

Ali bi se niti sam ne znam kako zaustavio

Usne bih grizao kose ove sijede čupao

Samo da bi onaj užasni bijes nekako iskalio.

99% čak i više u nas sam sigurno vjerovao

Jer sam svaku tvoju u suzama  izrečenu riječ

Do kraja ozbiljno shvatao, nije jasno mi

Gdje smo i kako smo se do ovoga doveli.

Sada vraćam sijećanja tvoje riječi analiziram

I opet opravdanje za tebe pronaći pokušavam

Za meni nisi kriva toliko sam ljubavlju zaslijepljen

I nikako da shvatim da sam ipak nasamaren.

I znaš što me već godinama dugim noćima izjeda

Na njegovim si usnama, dal po nekad na mene pomisliš

Jer si meni govorila dok si ga ljubila mene si zamišljala

Dal je to skup laži koji si mi uspješno prodavala.

Ti nisi dvostruku igru igrala, sto lica si pokazala

A nema u što se ne bih zakleo da si me voljela

A gle sada toliko rana na srcu mi užasnih stvorila

O duši neću niti da spominjem, pa te proklinjem.

A onda kažem si nije ona prokletstvo zaslužila

Sebe lažima uvjeravam da si me ipak voljela

I tako svaki put sebe zabludom olako ubijedim

Jer bože voljeh te jer ne mogu da te prebolim.

Očigledno bolje od mene u mutnim vodama prolaziš

Uvijek se nekako na obali uspješno zadržiš, a mene,

A mene pustiš da nose valovi tuge do ponora

E mogu ti reći da si u tome potpuno uspijela.

Toni Ljubisa Bozic, Dublin,02.12.2020

Hajde molim te još jednom o nama razmisli

Kako bi nas dvoje izgledali

Da smo se vječnošću spojili

Drugi nam tu vezi nebi dozvolili

Bilo bi tračeva priča podmetanja.

Ali to nama nikada nije smetalo

Nikada našu vezi nije pokolebalo.

Mada sam od tebe iskreno puno stariji

Tvoju mladost u krvi sam vrelu osjećao.

Srce mi je lupalo dok te očima gutalo

Tvoje usne su vatrene iz žeravica složene

Tvoja strast gladna posesivna ne zaustavljiva

Toliko je stihova iz dubine duše pokrenula.

Samo me teški uzdah kao grč neki uhvati

Vodopad suza jedva nekako zaustavim

I nakon toliko godina bez tvoje ljubavi

Ne mogu i baš ne želim da te mrvicu zaboravim.

Hajde molim te još jednom o nama razmisli

Ja mogu koliko god je potrebno godina čekati

Nemaš pojma koliko strpljenja samo za tebe postoji

A užasno duge noći preduge sekunde nekako izdržavam.

Stalno albume sa tvojim slikama prelistavam

I svojoj mašti koje kakve planove na tacni serviram.

znam da je sve čista ali nekako slatka zabluda

drago mi je jer te nosim duboko u zaljubljenim grudima

Toni Ljubiša Božić, Dublin, 01.12.2020