Ako se sretnemo nemoj da se poznajemo

Koliko puta sam sebi uporno govorio

Ako te slučajno u prolazu ugledam

Glavu okrenut ću, u zemlju gledat ću

Proći ću kao da te nikad nisam upoznao.

Il još bolje na drugu stranu ulice proći ću

Kao sa nekim na telefon razgovarat ću

Samo da u očima mojim suze ne ugledaš

Da ne likuješ što si me slomiti uspjela.

Ako možda pokušaš nešto da me upitaš

Mrmljat ću na sve moguće načine izbjegavat ću

Da ti ne odgovorim,pogled u oči slučajno ne uperim

Da opet onu bol ne doživim ne smijem da dozvolim.

A proslo je koliko, barem najmanje deset godina

Rekli bi nije nam dozvolila sudbina a ti si odlučila

Onako bez objašnjenja glavu hladno okrenula

I zauvijek nestala nisi se niti ljudski oprostila.

Snage nisi imala ali si vjeruj mi kukavica ispala.

Toliko obećanja zakletvi si mi danima ponavljala

A gdje si sada završila, na njegovim usnama ostala

Al tako treba mi kad sam ti naivno vjerovao.

U našu vječnu ljubav sam se naivno zaklinjao

Nikada sretnije se nisam ponašao sve to doživljavao

A sada vidim da sam bio okreužen stalnim lažima

Sudbina me zbog nekog razloga eto kaznila.

Ako se sretnemo nemoj da se poznajemo

Pravi se luda pravi da se uopće ne poznajemo

Kao da sam došao iz neke daleke nepoznate države

I molim te ako me vidiš ne prilazi… ne javljaj se.

Toni Ljubiša Božić, Dublin,11.12.2020

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s