Ljubavi daleka nemoj više pisati stihove molim te

 

 

Ljubavi daleka

nemoj više pisati stihove

ko boga molim te.

 

Moje će stihove

da pregaze

prašinom prekriju.

 

preduboko u srce ulaziš

i duše skvrčeno korjenje,

postat ćeš od mene bolja

u svijetu pjesnjikinja poznatija.

 

Ode slava mi

ode umišljena gloria,

jedino ljubav biti će jača

i žešća vatreno neopisiva.

 

Krv ovisnosti među nama se prolila.

vojim te milo stvorenje nadanja

namjerno daleko si sklonjena.

 

A godine ispred nas

što zamke spremaju

kao žbun za tigra i lavicu

jadno i mizerno izgledaju.

 

Oni to u trenu zaljubljeni preskoče

nemoj više pisati stihove

nabijaš mi komplekse.

 

Izmišljam glupe izgovore, razloge

ludo zaljubljeno ispunjen

nešto u glavu si čudno salilla

bez tebe život nemože, propada

bez tebe nema smisla i nadanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.11.2015 u 17:46 minuta

 

 

Vlak odabranih, zaljubljenih

 

 

Kad bi nam nekoliko dana zajedno dozvolili

tek bi shvatili jedno drugom od viđenja pripada.

Kad bi nam samo nekoliko zajedničkih fotografija

Onako zagrljene barem krišom po neku uradili.

Sve bi vidjeli, razumjeli i odmah strast doživjeli.

 

Te  slike bile bi čista čarolija kao ljubav u srcima

što se od prvog poljubca duboko dušama udomila.

Nakon toga umjetnici, kipari, vajari bi navalili

Svi bi naš zajednički zaljubljeni zagrljaj tražili.

 

Htejeli bi onaj tren u očima da umjetnički uhvate

Pjesnici bi pisali romane beskrajne ljubavne stihove.

Školske lektire bi imale obavezne literarrne radove

Gdje bi se te scene u osmjehu I očima opisivale.

 

Da posebnim se posebna ljubav kad tad dogodi.

Prikrade se i kad šušte jesenje šuškave livade.

I kad se najmanje nadaju, taj trenutak otkriju.

Hvala ti bože pa si nas u vlak odabranih ubacio.

 

 

Ljubav se nemože glumiti makar i glumčine to pokušale

nebi nikad uspjele,ljubav se povlaštenim,odabranim događa

izvor je, bljesak, treptaj koji sa lica iz srca ne silazi ne odlazi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28:11,2015 u 08:02 minuta

 

Al na nju kad pomislim, kontrolu izgubim.

 

Mogu da se potpunošću kontroliram

Mogu svim problemima da upravljam.

Mogu da samo glavu hladno okrenem

Tek tako vrata da zatvorim, nestanem.

 

Al na nju kad pomislim, kontrolu izgubim.

Jednostavno fali, tako bolno mi nedostaje.

Suza suzu roni, vodopad duše ne prestaje.

Jedna drugu sustižu sjetom se kotrljaju.

 

Nakon bezbroj suza oči sklopim preumorne.

Kao da polusan  jednim trenutkom uštine.

I sve nešto kao kroz maglu me podsjeća.

Osjećam miris kose na vlažnim prstima.

 

Neznam što se u posljednje vrijeme događa.

Slabost je što nemirom potpunošću kontrolira.

Slatki osmijeh ranim jutrom, i prije spavanja.

Čujem riječi VOLIM TE sa najljepših usana..

 

Jednostavno nezasitno, neprekidno nezaustavljivo

toliko ovom zaljubljenom srcu i duši nedostaje.

Fali da je vrhovima usana barem mrvicu dodirnem.

I svakog trena tako osjetim, njen korak osluškujem.

 

I ovaj divni osjećaj ne neželim da trenutka nestane.

Onaj koji ljubav beskrajem dobija ogroman sretnik je

Eto i između nas dvoje to se izobiljem slatko događa.

Ljubav je života nak dugih stoljeća pustog nadanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.11.2015 u 14:24minuta

 

 

 

Srce od samoće drsko žudeć za ljubavlju se otima

 

Nekako zima kad uz kamin dušu priklješti

Vjetrovi zavjesu nemira smetovima navuku

Samoća dušu uokviri, pa se nekako raspuči.

Usamljenički sa šutnjom kao da pripovjedam.

 

A ona baš kao posljednja nakostriješena nada.

Rađe bi uz nju šuteć sretnički da je promatramo.

I tako bezriječju samo očima požudno pričamo.

Toliko toga uzdasima dodirima prstima kažemo.

 

Iz svake bore bića ljubav se tišinom glasno zaori.

U svakom dijelu duše kao pupoljak vrpoljeć iščekuje.

A mada kontinentima možda okrutno razdvojeni

Jedno drugo u krilu potpuno strasno osjećaju.

 

Riječi dodirima usana onako kroz maštu razmjenjuju.

I oblaci se nekako kao kazaljke preklope, podsjete.

Suza iz oka procuri, neprimjetno a teška kao godina.

Srce od samoće drsko žudeć za ljubavlju se otima.

 

Koliko važnan i poseban tamo netko tad nedostaje.

Koliko ljubavi čeka da se onim usnama pretruje.

I onda se osmijeh od nekud u suzama dovalja.

Sreće se jezom znanom nakostriješi …pozdravlja

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.11.2015 u 14:24minuta

 

 

Tko zna kako će…

 

Predugo vrijeme na žalost žive turobno zajedno.

Praznina međusobna duboko brazde zaorala

Oranice  sjetnom tugom i prazninom naljepila.

Ne mogu da se rastanu drugu sreću da potraže.

 

Dal već sada kasno je, novi početak da pronađu.

Zraku prave ljubavi barem trenutkom da osjete

Možda će to barem malo za početak da ih pokrene

A kasnije to vuče jedno drugo, na miru ne ostavlja.

 

A među njima zasukala pustinja, riječi se jedva prozbore

Pogledi tmurni odbojni međusobno  grobnom tišinom zanijeme.

U sebi oboje uzdišu, što uraditi, kuda krenuti jadnici neznaju.

Plaše se knjigu prošlosti zatvoriti, jednostavno novu započeti.

 

Sudbina svoje donosi, možda samo zbog djece opstoje.

A u njima jad i čemer razdvojenim krevetima prepliće.

Među njima nema niti treptaja strasti i one požude.

Među njima hladno i odurno dječica neznajuć odrastaju.

 

Ona ne shvataju koliko tuge u roditeljima prokuhava.

Koliko suza čeka da krene ridajući dugim noćima.

Boga mole da im savjet udjeli, kakve planove i odluke

Kojim putem života da se pokrenu da napokon odluče.

 

Na njima je, teška vremena im tek dolaze, tko zna kako će…

Jedno drugom napokon treba da priznaju, voljeli se nismo

Treba napokon dušu i srce širom da otvore i olakšaju.

Laži treba da se totalno razotkriju i ništa ne prikrivaju.

 

Neka se srce iz tišine napokon širom otvori, pa prozbori

Nema ljutnje, nema nikakvog bezveznog kajanja, ne ide.

Jednostavno od prvog dana sve je bilo teška zabluda

Lažna ljubav čudnim izobličenim slikama se prikrivala.

 

Dal ostaju u tom živom pjesku da se gušeć potope.

Dal kako tako zbog djece taj jad i čemer ljubavi izdrže.

Il kao odrasli napokon da zasjednu, police duše  otvore

Jedno drugom saspu dugo čuvane tajne, ovako ne ide.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.11.2015 u 14:24minuta

 

Trebam te samoća je dovoljno godina gušila

 

Dok promatram brod kojim dolaziš.

U grudima viori drsko tabananje.

Srce hoće nestrpljenjem da iskoči.

Nijemo kao pokošen suze ispraćam.

 

U sebi miliun slika dragih zamišljam.

Imajuć čudan osjećaj svi me promatraju.

Kao da nemir iz ovih grudi baš osjećaju.

I onako sretnički a ne posramljen jezdim.

 

Ma preživjet ću i gore staze sam gazio.

Na pragu strpljivo stišćem palčeve.

Zvono broda sirenom se prolama.

Lupanje, zvoni jeka panikom ušima.

 

Kao sirena ispred mene trenom izranjaš.

Pogledom, neobjašnjivu sreću podarivaš.

Zagrljaj beskrajan, jedva oboje dišemo.

Poljubac ,tišinom bez daha lukom prodire.

 

Gordo, sretno a tako nekako nervozno

Slatkom panikom oboje obavijeni šutimo

Jedno drugo pogledima nezasitno ispijamo.

U carstvo blaženog smiraja smo prispjeli.

 

Istovremeno bezrječju uzajamno tepamo.

Bistro jasnim pogled ljubav izjavljujemo.

Volim te shvati ove duge godine čekanja.

Trebam te samoća je dovoljno godina gušila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.11.2015 godine u 13:46 minuta

 

 

 

I zato si plamičak u oku što treperi

 

Zašto ovoliko žudim i trebam te.

Zašto ovoliko neopisivo volim

Kroz beskrajno dugo nadanje.

Zašto neobjašnjivo proždrljivo želim

i neizmjerno drsko posesivno

požudno beskrajno prozivam.

 

Ne želim boga dragog da upitam

što je do sada sve otezao i čekao

zašto naš prvi nezaboravni susret

davno nije ugovorio tiho namjestio.

 

Al se onda prisjetim i od srca zahvalim

da i ovo što smo dobili je neprocjenljivo

mada na dugom štapu i podlo klizavo.

Pomisao na tebe tmurne samotne dane

u blještavilo sretničkim škriljcima zavije.

 

Sve se nekako dušom razvedri

U srcu se valovi nade zapjenuše.

Kroz mene kao plima se provlačiš

Nemirom u duši slatko zaječiš.

 

Neka orkanska sreće me zavije

Tragovi na duši se šepureć ukažu

Slapovima požudne nade navireš

Sa tobom na usnama život otkrijem.

 

I od tada si sve konce života zamrsila.

U sedlu moga srca osmijehom se uvalila.

Putokazi sami od sebe se pronalaze

Zadržavajuć osmijeh na licu da ne pobjegne.

 

I zato si plamičak u oku što treperi

Kad se sumorni dani krišom dovuku.

Tvoja me slika nezaboravom prati i tješi

Da sa puta nalše ljubavi ne zalutam.

 

Dođi te usne prosijanom požudom da prekrijem

dođi da ti uvojak strašću u kosi čedno  uvijem.

I kreni, neka te jeza sjećanja uzastopno prožima

 neka se svaka lazanja našom ljubavlju natapa

Tko ih bude jeo da svu ljepotu i draž života osjeti

a teško da shvati u čemu je tajna njihovog ukusa.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.11.2015 godine u 12:48 minuta

 

 

Kako volim od milja da je prozivam

 

Kako volim

od milja

da je prozivam.

 

Lago lagava

ti voliš me

samo po potrebi.

 

Kad te zasvrbi

kad te svi uvrijede

il podlo drsko polome .

 

Onda se sjetiš mene

pa u snove me prizivaš

dijelove tijela

požudno strašću

drsko otkidaš.

 

A ja dobra dušica

sve ti olako opraštam

jer u ovom srcu

od prvog poljubca

beskrajno obitavaš !!!

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojna,19.11.2015 u 14:54 minuta

Tek toliko

 

Kad god pismo

Kratka poruka

Jutrom pristigne

Tek toliko

Kažeš mi

Da nedostajem

Da falim ti.

 

To tek toliko

preveliko

nepojmljivo

dojmljivo

čarobno

izazovno

savršeno

dovoljno je.

 

Vojim te ludice

onako medenu

slatko krmeljavu

mislima budiš me

dok se strasno

usamljena uvijaš

na usne pomišljaš

željno prizivaš

sve mi  poklanjaš

sočnim vragolastim

usnama izazivaš

slatke požude

 prosijavaš.

 

E to tek toliko

Ogromno važno

Preveliko je

Srcu toliko toga

Nepobitno iskazuje.

Da vrijednost ove ljubavi

Sve nadilazi

Svemu se odupire

Sve tuge samoće sapire.

 

I tek toliko da znaš

I ti užasno fališ mi

Toliko želim da poklonim

I tepanjem prozborim

Ono slatko iskreno

VOJIM TEEEEEEEEE

 Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.11.2015 u 05:35 minuta

Samo što nije pristigla, mirisom nemira osjetim

 

Kao da jučer pred njenim ulazom sačekujem.

Svake minute na sat nestrpljivo povirujem.

Samo što nije pristigla, mirisom nemira osjetim.

Neka orkanska bura dušu i srce pročešljava.

 

Istovremeno slatka jeza obuzela, vrućinom zasipa.

Vreli dlanovi, požuda srcem se drsko prolama.

Nekako teže mi, što se dešava zašto ne nailazi.

Svaka minuta kao godina se otegla, zasukala.

 

I mrak se već svuda prosuo, svjetiljke davno upalile.

A poznatog koraka niti na vidiku, niti šum da osjetim.

Dođe mi da na njena vrata nepozvan samo pozvonim

Bez pitanja zagrlim, usne nepopustljivo slatko zarobim.

 

I baš me briga dal će netko naići il možda primjetiti.

Ne mogu više da izdržim, dok samotan trpim izgaram.

Zaljubljenom ublehanom ovakve ideje na pamet padaju.

Sve puca u meni koje kakve misli i planovi zaposjedaju.

 

Ako mi vrata otvori, netreba ništa da prozbori, poljubac.

Želim da je zagrlim onako stisnuto podignem, zavrištim.

A onda sebi kaže, baš si bolan totalno otkačio , poludio.

Sačekaj, strpljivo, vrijeme na tanane treba da se procijedi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.11.2015 u 21:00 minuta

 

 

Kada netko kao ja zavoli

Kada netko kao ja zavoli

pamet nesvjesno izgubi poludi

snagu svemira drskošću pokupi

beskrajne galaksije tiho osvoji.

 

Zaluđen brodove srcem zaustavlja

satelitima mislima daljinski upravlja

proljeće u sred zime bujicom navire

pupoljke nemira vjetrovima rasprostire.

 

I sve u istom trenu onako vrišteć 

Ime joj  ponosno sretnički spominje

nezasutavljivo iskreno dere se,dere se

koliko duboko želi, obožava i voli je.

 

E kada netko kao ja nesvjesno zavoli.

Shvatit će tek onda što mu se dogodi.

Kada osmijeh sa lica ništa ne skida.

Kada se čarolija u grudima događa.

 

Dao Bog da Vam se isto trenom dogodi.

Barem jednom u životu mrvicu ostvari.

Poslje toga nema vraćanja, zamka je

Njenih usana, njenog poljubca uspijela.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,08.11.2015 u 08:18 minuta

 

 

Ona životari

 

Preopterećena je, životari,podlo izgara.

Trebam malo više vremena da odvojim.

Okama, usnama i vrelom tijelu posvetim.

Beskrajno vrijedi topli iskreni mio zagrljaj.

 

Odušak je da se bol prepolovi, tuge nestanu.

Stresovi i strahovi,momentom bukvalno potonu.

Ne želim da gledam je kako oronula propada.

Zaslužuje savršenu ljubav beskrajnog svemira.

 

Svakog trena zna, između redova misli čita me.

Ovog trena samnom bi krenula starost dočekala.

Previše je u kratkom životu bolih suza popila

Brdo noći jecajuć Boga beskrajno molila i pitala.

 

Da joj oči otvori da je negdje u sreću uputi.

I mada okružena bezbrojem jedinki, sama je.

Praznina je užasno razvaljivala, jadom gušila.

Sve oko nje biješe ledeno jadno i bezvrijedno.

 

I onda je u čudan neobjašnjiv zagrljaj uskočila.

Vatru na svojim usnama neprepoznatljivu popila.

U svome tijelu nepoznate predjele strasi otkrila.

Danima nije shvatala i samu sebe prepoznavala.

 

Kuda kako se ta čarolija i gdje i zbog čega desila.

Dal je to samo puka mašta il je baš slatko sanjala.

Jednostavno je od tog momenta odlučila, promijenila.

U sebi nova pravila igre i života napokon je pokrenula.

 

Od tada tog momenta nova čvrsta nepokolebljiva postala.

Stotinu stvari u sekundi bi olako osmijehom završavala.

Neprepoznaju, koja to skrivena energija je nosi i napaja.

Ljubav, iskrena potpuna pronađena ljubav je osvaja.

 

Osjetila čaroliju  kad netko ljubav obiljem dobija i uzvraća.

To ne želi više da u sebi suspreže il bože sačuvaj sakriva.

Svi na njoj vide tako jasno promjenu vidljivo primjećuju.

Al ne shvaćaju dal to ikako može da doživi ako postoji…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.11.2015 u 20: 25 minuta

 

Zbog nje nekako opstojim

Koliko će godina proteći,da je potpuno ubijedim

Da samo zbog nje živim,zbog nje nekako opstojim.

Ma zna ona, sve to jako dobro duboko predosjeća.

Od prvog dodira i poljubca sve je glatko povezala.

 

Vidim osmijeh na licu joj bez bora prepričava

čaroban, zanosan, neprikosnoveno opojan.

Čekajuć da se život od svih nevolja razdani,

Večerima voštanu svijeću upornošću ubijedim.

 

I pred zoru baš kada ona zapljuskujuć dogorjeva.

Trznem se između redaka nedovršenih stihova.

Deka preko leđa na pola se spustila leđa otkrila.

Jedva teturajuć do kreveta se prebacim, odletim.

 

I onda kroz snove podupirem naše ljubavi stupove.

Po neki ispucao, malo se iskrivio životom popustio.

Valjda ga rđa samoće nagrizla, sjetom ga pritisla.

A drugi još uvijek gordo, ponosno i dalje izdržavaju.

 

Tutnjaju samotne čameće godine,ledeno šutanje.

Rijetko koju riječ prozborim, srce i dušu napojim.

Iz glave paučina stihova proklijava, van bi izašla.

Minute i sati si rezbježe, dok dani sustižu godine.

 

Vojim te šapatu drskog nemira, to si shvatila.

vojim ljubavlju neobjašnjivom, i to si povezala.

volim te blještavilom svemira,vidim ti u očima

riječi nebi mrvicu prepričale nedorečene bi ostale.

 

Dok bi ove strasti zakotrljale ili trenutak objasnile,

samo neka među nama ovo slatko ludilo nastavi

da teče, žubori osmijeh da nam u grudima boravi.

Sve kao od šale do konačnog susreta ćemo izdržati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.11.2015 u 17:40 minuta

 

 

 

Divan je osjećaj dušom se proderati

 

Mada su je daljinom sklonili,

od mojih usana odvojili

Koliko želim je ONI neznaju

Povlasticu vrelih  usana nemaju.

 

Nisi im se potpunošću sreće predale

kao što trenom opila skoro pa  imala

divan je osjećaj dušom se proderati

ljubav vriskom nemira beskrajno izreći.

 

volim teeeeeeeeeeeeeeeee

 

ona je moja iskrica, nemirka

moja najslađa drska ludica

sve će propušteno na desetu

beskrajem da se nadoknadi.

 

Neka nam bogo dragi svjedoči

on nam sve tišinom  priprema

on nas navodi i puteve pročišćava

Na kraju sve će nam sigurno dozvoliti.

 

Nije on bez razloga slučajno

tek tako jedno drugom približio

da nam drugu šansu nebi opet

kriomice tajno po koji put pružio .

 

Budućnost zajedničku garant nam tajno priprema

Preživljavanje  na nezasitnim nasmiješenim usnama.

sve dok se osmijeh na njima onako prodorno  šepuri.

znak ja da u njoj moje srce boravi, i duša me priziva.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.11.2015 u 13:59 minuta

 

 

Pod svodom njenih usana

 

Krišom, lopovski na prstima

Ljubav nepozvana pristigla.

Unutar duše se rastopila.

Prisustvo nemira se nakotilo.

 

Jeza zavaljala sve zglobove

Svakog trena štrecne il probije.

Nasmijana faca u prikrajku

Ogledalu blještavilom zapela.

 

A nas dvoje drsko sklupčani.

Uzajamno požudno preliveni.

Hodajuć ivicama strmog ponora

Tutnjaju kopite dragih sjećanja.

 

A plastovi naših drskih maštanja.

Šetnja pokošenim livadama ječi

Dok pod svodom njenih usana

Žubore sjenke nedavnh dodira.

 

I zaorah livade dugog čekanja,

Sjeme nade prošli put poklonila.

Toliko ljubavlju uzdasima udijelila

Pa pod šatorom drhtaja šapućem.

 

Slike jednu po jednu namičem.

Sjećanja budim sve više podstičem.

Da se što češće javi, da me posjeti.

Da je srce ne izgubi duša zaboravi.

 

I svaki put neki novi izvor procuri

ljubavi od nekud nedokazane da pokloni.

Da se nepregledna ljubav prehrani

Da se toliko predugo čekana doživi.

 

I kad nas vide, suze nas potocima oblile

To nije od tuge, jedno drugo spominje

Na njenim usnama Ljubav se spominje.

Srećica potoke sreće strašću napunila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 05.11.2015 u 21:411 minuta

Ona me očekuje, srce osjeća, sve to najavljuje

 Žrvanj sjećanja nezasutavljivo spominje.

Svakim okretom vatrom strasti me uštine.

Požuda se koprcajuć pucketajuć došaptava.

Ljubav između dva srca proljeće prosijava.

 

Pupoljci, svaki svoju nadu trčećke spotiče.

Svaki bi svoju priču da nam ispripovijeda.

Da ta ljubav ta istina napokon sunce ugleda.

Nezasitno sve polako prožimajuć dušu osvaja.

 

Izranja ljubav,bljesak svakim jutrom oči natopi.

Iz dubine duše osmijehu naredbu nakostriješi.

Srce trepereć od miline skačuć drsko cvokoće.

Stigla u njih ljubav, stiglo zaljubljenih  proljeće.

 

A sve preostale godine na čekanju prepričavaju.

Kako će ovu ljubav i strast da napokon obuzdaju.

Taj film na kraju neće gledati od zavisti luditi.

Među nas kost nemože da se ubaci ljubav zagasi.

 

A do nje toliko godina po trnju samoće sam hodao.

Da bih samo trenutkom te usne taj dodir doživio.

I sada kopne okrutni snjegovi, pristižu proljeća.

Ona me očekuje, srce osjeća sve to najavljuje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.11.2015 u 10:57 minuta

 

Dal nam se slučajno ljubav ona strasna potkrala.

 

 

C                             Am         Dm

Srebrni mjesec tišinski slatko  došaptava.

F                                        G                                   C

Spominje prošlo nam ljeto i  vrelinu nadanja.

C                                    Am     Dm

Spominje vrele nam usne i kako smo snivali.

F                                       G           F             G      C

I Podsjeća da smo se skoro  potpuno predali.

 

 F                               G                     C                   Am

Gladno al slatko i spontano, blisko smo umijeli.

 F                               G                     C                   Am

Pa Jedno drugom na usnama nezasitno žuborili.

F                              G                             C G

Da bi se nakon toga slatko zagubili.

 

C                             Am     Dm

Na plaži čežnje i ruža,trnje i grozdovi kupina.

F                      G                                                     C

Toliko toga sjedinili divljinom žudnog tepanja.

C                                    Am             Dm

Dal nam se slučajno ljubav ona strasna potkrala.

F                                       G                    F             G             C

Pa Jedno I drugo je  beskrajnom divljinom zarazila.

 

 F                               G                     C                   Am

Gladno al slatko i spontano, blisko smo umijeli.

 F                               G                     C                   Am

Pa Jedno drugom na usnama nezasitno žuborili.

F                              G                             C G

Da bi se nakon toga slatko zagubili.

 

C                             Am     Dm

Vjetar i pjenasto more vlažni pijesak i porivi

F                              G                                            C

Usne sve bliže I bliže i oni pregladni dodiri

C                             Am         Dm

Bože Nikad me nitko nije tako slasno ljubio

F                                G                     F             G  C

Tiho je šaptala meni dok sam strast joj pružao.

 

 

 F                               G                     C                   Am

Gladno al slatko i spontano, blisko smo umijeli.

 F                               G                     C                   Am

Pa Jedno drugom na usnama nezasitno žuborili.

F                              G                             C G

Da bi se nakon toga slatko zagubili.

 

 

 

C                                     Am     Dm

I stalno u posljednje vrijeme opet nas zamišljam

F                                        G                                   C

Sve slike slatkih sjećanja maštom drsko potpirivam.

C                             Am     Dm

Vidim princezicu moju  i tako blisko je osjetim.

F                                        G             F             G   C

U zagrljaju neka nam magija čaroliji otvori.

 

 F                               G                     C                   Am

Gladno al slatko i spontano, blisko smo umijeli.

 F                               G                     C                   Am

Pa Jedno drugom na usnama nezasitno žuborili.

F                              G                             C G

Da bi se nakon toga slatko zagubili.

 

 

U Pokeru nemilosrdnom velikim ulogom zaglibili.

 

I kad samoća noćima drsko podlošću obuzme.

Promatram zvijezde i postavljam po koje pitanje.

Srcu sve neke podlosti iz duše teška prosipam.

Ponašanje zaluđenički cereć se dušom opijam.

 

Mladost nezasitnu požudno usnama prenijela.

Cipele nade za budućnst mi slatko spremila.

A obale naših dodira sve tragove drsko prikrivaju.

Ledenom burom nošeni  šuštanjem nas spominju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 04.11.2015 u 19.19. minuta

 

 

 

 

 

 

 

Jednostavno se desilo

Sve što budeš čula, lažu, trunke ne sumnjaj

Sve bijaše trenutak, nekontroliran događaj.

Neznam kako al jedna čaša sve je prelila.

Na njene usne, u njen zagrljaj me uvalila.

 

Sve sumnje odagnaj, na laži ne nasjedaj.

Samo tvoj sam mila moja, tebi pripadam.

Uz gitaru se onako mlada pripila, izazivala.

Ovu staračku krv na podli način probudila.

 

I duboko kajem se, bijaše to nerazmišljanje.

Hormoni se upetljali ,mozak sa srcem zavadili.

Na kratko zaludih se mladim požudnim usnama.

Dok su prvi rani snjegovi tek pomalo prošarali.

 

I sve što kažeš samo glavu pokunjeno saginjem.

Nema dovoljno riječi za kajanje, da se izvinem.

Samo se želja u meni trenom raspirila, poželila.

Zamislih opet mogu sve,da nestašno oživljavam.

 

I sada dok u kazni šutnje, sebi ne opraštam.

Sve razloge i uzroke uzastopno analiziram.

Kako , zbog čega I što me na sve navelo.

Objašnjenja nemam, jednostavno se desilo.

 

I sada tako slomljen i zamišljen se pokrenem.

Na vrata tvoje sobe bih puzeć kleknuo, prosio

Oproštaj , razumijevanje u tvojim očima tražio.

Pa uzdahnem suzama preliven eto zastanem.

 

Oprosti mi, jednostavno se prokleto sve desilo.

Ove staračke ispucale usne na vatru nabacilo.

Osjećaj zaboravljene mladosti buktinjom probudilo.

U jednom poljubcu stratsvenom zagrljaju završilo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.11.2015 u 17:38 minuta