Pampalona,Spain,15.10.2023
Ona je u depresiji…. barem po nekad
Crne misli je uporno nekako obuzimaju
Sebe iz daljine promatra, ona kao umrla.
I ako jesen tuge još se i ne najavljuje
Preko nje se lišće od nekud raspršuje.
….
Voćke sa liščem su opale jer žale je
Premlada je, barem se tako zamišlja
A nije svjesna koliko života ima u grudima
Koliko ljubavi da daje na dugo spremna je.
…
Klipovi kukuruza ne sazreli od tuge se savili
Svi za njom tuguju, žalost u prirodi proglašavaju.
A ona u oblacima sebe kao mrtvu zamišlja
A ljubav u njoj niti blizu se nije ugasila.
…
U njenoj mašti mjesec se tako nisko spustio
Toliko suza u oceane je mjesecima livao
Njeni prijatelji se u crkvi od nje opraštaju
Svi se njenom lijesu rastuženi klanjaju.
…
Bezbroj viijenaca uplakanih lica prolazi
Sva moguća pjesnička elita se skupila
Da bi se od neumorne pjesničke duše oprostila
Cijela crkva tišinom je burno jecala.
…
Pa se zamišlj kako su sve njene prele
Na grudi joj položili da bi je takvu pamtili.
Kao princeu pjesnika je vidno ukrasili
Svim njenim potajnim željama ispunili.
…
A onda se iz tih jezovitih misli probudi
sama na sebe plakajuć ražali, na što spala je
Toliko godina života još u njoj ostalo je
da nas stihovima podariva dane uljepšava.
toni"s poetry 