Možda kad se najmanje budem nadao opet neku dušu budem zavolio

 

 

Njih dvoje ludo zaljubljeni na mladost me moju podsjećaju

Vidim svakog trenutka bukvalno gladno očima guta je.

Ona mu je slatko smješkava čisti bljesak u očima

Ne odoljiv slador rubovima usana što strašću doziva.

 

Garant mu mira neda niti snovima jer šalju je noću vjetrovi

 svaki mogući trnutak mu oduzima,ne može da joj odoli.

Ispred vrata duše stalno kuca mu, srce slatko provocira.

I gdje god da se pokrene usne mu nevidljivo dodiriva.

 

U mašti glavni sastojak recepta sreće ona se pojavljuje

I da hoće ne može od nje da se odovoji, jer on bez nje ne postoji.

U početku krišom a sada vidljivo komplet ga osvaja

Bez ispaljenog metka peškir srca na pod je odmah bacio.

 

Borbu je drage volje predao da bi je vječno na usnama imao.

Ona je prosto zarazna,još malo i postat će mrena u očima

Samo ona na prstima ulicama njegove duše i srca prolazi

Nema sekunde trenutka da o njoj gladno posesivno ne pomisli.

 

I prije nego oči zaklopi ona mu se opet dogodi i šapatom poruči

Da u snovima žudno čeka ga, da mu je ona ne odoljiva sudbina

Još malo kako je krenulo i pjesnik ludo zaljubljen bude postao

E tek onda mira neće imati jer će stihove ljubavi jedva zadržavati.

 

Pokušat će na taj način da joj dokaže koliko gromadno voli je.

Koliko ga je opila i svaki dio njegovog života slatko okupirala.

Toliko je njenim likom zaražen, rekli bi ovaj je garant drogiran

Samo zbog nje i njene iskrene ljubavi sretno zaljubljen i radostan.

 

U njoj su proljeća, zima je davno prestala da steže ga u grudima

I onaj jutarnji poljubac kad mu pokloni taj dan svoj smisao dobije

Sve se nekako kako treba posloži, sve od ruke nekako baš ide mu

Vidim ih kako smijuljeć uživaju u pečenom kestenju dok ljubav izjavljuju.

 

E baš mu sa uzdahom slatkim zavidim, pa svoje mladosti se prisjetim

Rado bih da mogu opet godine mladosti vratio,rado do ušiju zaljubio

Dal sam svoje vrijeme potrošio il možda prokockao, tko to zna

Možda kad se najmanje budem nadao opet neku dušu budem zavolio.

 

I zato unako tiho uzdahnem pa se mladosti prisjetim dok ih promatram

Rado se i ja svojih pečenih kestenja prisjećam, i suza se neka pojavi

O bože kako bih da mi dozvoliš sve to opet barem godinu da ponovim

I onih divnih vrtloga u duši onako sretno zaljubljen ne zasitno prisjetim.

 

Jer baš volim tih trenutaka mladosti da se onako kroz drage slike prisjećam

vatru u srcu da potpaljivam i ponovo u naručju sreće zagrljen doživljavam.

I divno se osjećam kada je tu u mom zagrljaju u našem skrivenom zaleđu

Kada ljubim je, gladnu strast na tijelo joj preljevam i nanovo strasno doživljavam

 

Toni Ljubisa Bozic   Bugojno  23.03.2019

 

Prinčevi je na balove pozivaju,bogataši za nju uzastopno otimaju.

 

Svi bi knedle gutali kad bi je u prolazu onako šesnu promatrali

A ona medena usana kao najviša planina,osmijeha cijela pučina

A kad pogleda kao da dva sunca odjednom izlaze sve zaslijepe.

Slikari sve kleče i mole da im model barem na kratko postane.

 

A ona čigra na mjestu ne može da miruje,slatko im se osmjehuje.

Tijelo onako …o bože opojno bujno i suviše daleko te ne osvojivo.

I mada baš premlada izgleda ipak je zaludila sve državne pjesnike.

Prinčevi je na balove pozivaju,bogataši za nju uzastopno otimaju.

 

Zbog nje nekoliko dvoboja pištoljima se desilo,glave se pogubile

Al nitko baš nitko se tim usnama nije približio, nije šansu dobio.

Godine jako dobro skriva mada je napunila 33,nikad nebi pogodili.

Svi je među maloljetnice trpaju jedva 20 da joj nakako dodaju.

 

Kao da je pristigla iz neke čarobne galaksije,svi poludjeli željni je

A ona sa svakim vrlo ljubazna,porazgovarati nikada ne odbija

Jedino druge ljepotice protiv nje pričaju laži naravno izmišljaju

Al pera ne mogu da joj odbiju njen ugled da ugroze maštaju.

 

A ona onako mudrica sve svoje tajne i planove olako prikriva

Nikome ne govori da postoji netko u koga se strasno zaljubila

I baš ima opravdanih razloga zašto i zbog čega sve to prikriva

Jer se nada da uskoro i ona bude ljubav života napokon nečija.

 

Korak joj kao žubor potoka,lagan lepršav samo tiho poskakiva

Često pored njega naiđe samo njemu pogled i osmijeh pokloni

A on prestrašen da nema kod nje šanse baš se nešto i ne trudi.

Svoje gitare se dohvati u kutak zavuče i pjesmu joj da nezna posveti.

 

Toni Ljubisa Bozic   Bugojno  22.03.2019

Ako je sreća bude pratila… ljubav života bude upoznala.

 

 

 

Ne davno na putovanje oko svijeta je krenula

I već planove za prvi slatki godišnji je spremila.

Pismo mirisno pristiglo tamo u detalje objasnilo.

Gdje kada kako i koliko dugo bude i sa kim uživala.

 

Prije tog putovanja bijaše prepuna sumnje nevjerice

Sve dok nešto čvrsto nebi u rukama držala nije ni vjerovala.

Vize je predugo čekala, da će ih dobiti baš skroz je sumnjala.

A on bijaše tako u sve siguran tiho opušteno je ubjeđivao.

 

U njen budući uspješni životni put on je potpuno vjerovao.

Posla se nikada nije bojala i sve bi ponosno lako izdržala.

A sada ovo je nešto novo toplije uzvišenije što čeka je

Napokon nakon 33 godine i to u svom životu zaslužuje.

 

Drugima sa strane da joj se u život upliću nije dozvoljavala

Odmah u korijenu bi to odlučno sa malo riječi olako srezala

Na žalost baš neke prevelike sreće u ljubavi i nije nešto imala

Kao da je baksuzna uvijek na teške budale idiote bi naletila.

 

A sada kurs života je totalno promijenila sve na distanci zadržala

Teško se otvara teško slabosti srca i duše više ikom da otkriva.

Svi su je na neki način kao dobricu iskorištavali i budalom pravili

A ona naivna u dobrotu ljudi vjerovala i toliko rana na srcu skupila.

 

E sada došlo vrijeme je da život u najsitnije detalje mijenja se.

Želi da više nikada o ikome ovisi, želi svoj život budući da obezbjedi

Po svijetu će putovati ljude upoznavati i dosta dobro zarađivati

A jednoga dana ako je sreća bude pratila i ljubav života bude upoznala.

 

Kruže priče kako sretnu po svijetu je viđaju, ne mogu da je prepoznaju

Koliko se na bolje promijenila ono baš i proljepšala,i vidljivo  podmladila.

Nitko joj 33 nebi prokužio možda da bi joj do 25 na jedvite jade poklonio

A sve zato što se iz svoje učmale teške sredine pomaknuti napokon odlučila.

 

Voza svoj auto ide na skijanje,obožava more i naravno ronjenje i plivanje

Još se nije udala samo kroz osmijeh bi dodala… bože još ga nisam upoznala

Pa se na biciklo nabaci i svoj svakodnevni ritual održavanja mladosti nastavi

I svi za njom uzdišu i njen slatki osmijeh sa uzdasima požudnim ispraćaju..

 

Toni Ljubisa Bozic…Bugojno,22.03.2019

Ma koliko ljubav skrivala preduboko je osjećam

Oboje sa leđima problema duže vrijeme imamo

Al kad ljubav vodimo na to se ne obaziremo

Kao da sve nestane kao da svaka bol umine

Kada joj usne poljubim drugačijim se osjetim.

 

Ima svoje trenutke kada se kao sat navije

Satima da priča prepričava baš ne prestaje

Kaže to siguran znak je da treba da dobije

E onda nekoliko dana gadno je, jer nemam je….

 

Pa je onako duboko u one oči divne pogledam

I nestrpljivo divlju želju ne mogu da savladam

Jednostavno moram da joj prozborim izreknem

Da li je ona ikada shvatila da baš ono volim je.

 

A ona lopuža uvijek smijulji se, kao drago joj

Ali eto nebi priznala da mi je sve povjerovala

A još toliko toga bih pokazao ovu ljubav dokazao

Al nekako čuvam se valjda sve to ima svoje razloge.

 

A ona zna da te riječi jako teško baš teško izgovaram

Al sa njom nekako nemoguće u sebi to da zadržavam.

Moram joj reći moram i na taj način iz srca  sve pokazati

Da želim je pored sebe imati ljubiti i stalno strasno voljeti.

 

Želim svako jutra prije nje da ustanem, baš nek odrijema

Za to vrijeme će njen čovjek slatki doručak da priprema

I nakon toga znam je uvijek će da me nagradi ono izljubi

Ako bude sreće skoro svaki put vatrenom strašću se završi.

 

I uvijek slatko jutrima smijem se kad je čupavu ugledam

Pa svaki taj čuperak strpljivo ubijeđivam da se ne brine

Sljedeći put kad se budemo kupali sve ću da ih odmotavam

I naravno u toj igri strastvenih izazova posesivno da uživam.

 

Volim guzu da joj promatram kada pored bosonoga trapavo prolazi

Kad se onako iznenadno okrene i kaže opet gladno gledaš me

I vrati se pa me zagrli i ono strastveno posesivno divlje izljubi

A ja laka roba nemoguće da takvoj strasti ikako mogu da odolim.

 

A ona škrta na riječima te riječi još skriva u grudima jer plaši se

Da ne urani a ja razumijem je, i mene ti strahovi nekad potrefe.

Oboje smo ružne bolne veze imali oboje srca otvorili i nadrapali

A sada se naravno plašimo da ne daj bože opet istu bol doživimo.

 

Al ne mogu to u sebi da zadržavam moram riječima da potvrđivam

Da do nje stalo mi, savršena i ne uporediva a nek šuti u grudima

Ne mogu da prikrivam jer ljubav na usnama i pogledu dodiru osjećam

Takva je moja je i meni više nego dovoljna neka kad osjeti to  izgovara

 

Toni Ljubisa Bozic….Bugojno…21.03.2019

 

Ovo što dobijam od tebe brate mili baš mizerno i meni eto malo je

 

 

Nekako sve se ovo oteglo tebe mi od mene baš drsko udaljilo

Džaba što pišem stihove portrete uporno posesivno  iscrtavam

Nekako fališ mi danima, bez tebe se baš u prazno dosađivam

Želim da budeš uz mene, čini mi se bilo bi dovoljno da gledam te.

 

Imam miliun slika i stihova, niti sam neznam koliko slatkih poruka

Al srce i dušu još nisam potpuno tvojom ljubavlju draga ženo napunio

Ovo što dobijam od tebe brate mili baš mizerno i meni eto malo je

Stalno sam u molu Beetowenove tišine i bolesno gladno trebam te.

 

Kada bi barem uspjela da se mjesečno do usana lopovski provlačiš

Ili da mene toj igri naučiš ja bih se tebi prikriven noćima tiho dovlačio

Sve što mi se tog dana dešavalo tišinom usana bih slatko prepričao

Nikad za nikad me prije zore nebi puštala,još i još bi posesivno tražila.

 

Gora od mene bi postala,stalno nove izazove bi nam pronalazila

Putovanja po svijetu ti bi planirala gdje bi  i što sve obilazili

Koju noć kako gdje i koliko dugo bi prespavali al bi se voljeli.

Jer gladna rođena si,tebi ljubavi nikada nije bilo dovoljno.

 

Tebe čovjek samo kad bi ljubio i grlio kada nebi nikako spavao

Tek onda bi vatru u tebi onako u normali na granici održavao

A strast tvoja zahtjeva više borbe i hrvačkih zahvata,divlja si

Voliš da gornja si i da možeš ritam strasti uvijek kontrolirati.

 

I što te više promatram i sve ovo analiziram u zamku sam upao

Požudi i strasti iskreno da priznam ti nisam niti trena odoljevao

U svemu što si  nudila baš sam uživao i ne kajem se sve bih ponovio.

Smijem se o tvojim slatkim izazovima ovisan očigledno sam postao.

 

Ne znam dal si primjetila i gitara se u sve to umiješala, muzika dolazi

Želi sve ove poklonjene stihove sa njom nekako da što slađe uokviri.

Da imam talenta za slikanje,vjerojatno i tu bih te posesivno tražio

Tvoje oči kosu usne tijelo stalno bih na platno umjetnički nabacivao.

 

Al eto mislim da je i ovo više nego dovoljno, sve je postalo očigledno ovisno

Jedno bez drugog ovako na daljinu vidno patimo noćima usamljeni žudimo

I sve se pitamo do kada ovako razdvojeni ovu samoću moramo da hranimo.

Koliko još godina treba da protekne da nas nikada više iz zagrljaja ne razdvoje.

 

Al oboje znamo da ovo što imamo i te kako vrijedi i moramo da čuvamo

Ako treba još neko nadam se što kraće vrijeme treba da razdvojenost trpimo

A kada nam se šansa ukaže,nema više razmišljanja niti bilo kakvo otezanje.

Za ruku vodim te,pred oltar ima da zakuneš se,do kraja života ćeš da trpiš me….

 

A do tada nitko ovo neće i ne smije ovo u nama zagasiti niti nešto podvaliti

Toliko jaku ljubav imamo da nas nikad za nikada ne mogu trena rastaviti

Od prvog poljupca spreman sam i svim izazovima godinama olako odoljevam

Jer si mi u duši i srcu o tebi stalno gladno posesivno sretnički razmišljam.

 

I vjeruj kada oči zatvorim mada daleko si one tvoje usne sočne mekane

uvijek gladne tako blisko toplo ma baš  vatreno osjetim i bukvalno se uživim

čak i čuperke sa lica otpuhujem kada ljubiš me kada me tvoja kosa prekrije

pa istovremeno u tom zanosu u očima tako jasno čitamo riječi …v o l i m     t e…

Toni Ljubisa Bozic…Bugojno  21.03.2019

 

 

Hvala ti što tepaš mi i šalješ poruke, ne zamislivo koliko to vrijedno je

Na  uglu čekanja, buket ruža na grudima tebe ljubavi proziva.

Cupkam presretan, osmjeh na licu me otkriva,jer napokon  ljubav se rodila.

Ne miču kazaljke sat se ušutio, blokiraju tvoj dolazak, valjda tako je.

Postaješ vodilja, u srcu skrivena amajlija, od tvoje duše je skrojena.

 

Na licu si sjaj u očima, dovučen  osmjeh sa tvojih brodova, da se raspjeva.

Vraćaš me iz tamnih planina, pališ svjetlo u očima, vezana si čarolija.

Poslao sam romantične tekstove  iz ropstva da izvuku te… dovedu napolje.

Jer meni pripadaš po svim zakonima prirode,  nasloni se na mene.

 

Osjećam tvoj miris u ružama , glavni si sastojak svakog pupoljka.

Sve strasti svijeta, tvojim osmjehom gospodare, šire zaraze neodoljive. 

U mojim si pjesmama, davno, u prošlim životima začarala tragove

Da se ne pogube, veze što nas spajaju, na svijet radost donose.

 

U suzama mi stanuješ i kad sretan sam imam te i kad plačem dio si razloga.

Čežnja si, iza zraka sunca prikrivena, doziva, skakuće obroncima maštanja.
Dovoljno je da te pogledam, sve u trenutku jasno je, ti meni pripadaš. 

Čekat ću, ako treba  godine, pjevat ću i pisati stihove, samo zbog tebe oni postoje.

 

Da samo znaš koliko si me otvorila, bijah pusta šoljka u blatu prikrivena

Otvorila si krugove od sreće oko mene, sreća se pojavila, prijateljskim mislima.

Ti si me probudila, otvorila oči iz sivog sjenila, nabacila krila da poletim

Osjetim ljepotu života što okružuje, stalno mislim na tebe, ti slatki otrove.

 

Divno se osjećam kad si u mislima, nije bez razloga, putuj i dalje mojim maštama. 

Da samo znaš, kako si tajanstvena, na mojim usnama brdo tvojih tragova.

Rušim sve zidove , preokret pravim u mislima, droga si u grudima postala.

Nikad ne zaboravi što smo se sreli u snovima, jer ništa se ne dešava bez razloga.

 

Poslan sam da te izvučem na obalu, pružim ti ruku i prenesem ovu poruku

Vrijedna si miliun prekrasnih galaksija, molim te ostani što duže na mojim grudima. 

Makar za sada  mašta je, sa tobom su prekrasna rađanja, svih ovih stihova.

Hvala ti što tepaš mi i šalješ poruke, nemaš pojma i ne zamislivo koliko to vrijedno je.

 

I GLEDAM NE MIČU KAZALJKE, MOLIM TE… UNUTRA PUSTI ME… DA DOŽIVIM TE

 

Toni Ljubisa Bozic… Bugojno …20.03.2019

 

Da mene za ljubav života izabere, bože dal i ta šansa moguća je

 

Obožavam da gledam je i kada je ludo nervozna

I kada je ono baš bez nekog razloga uhvati panika.

A ja, onako ludo zaljubljen posesivno za ruku držim je.

Po nekad lice joj približim miris onih usana da osjetim.

 

Volim kad onu čupavu kosu zabaci i u stranu se okrene

A ja do uha u trenu se naslonim i šapnem …volim tee

Pa šapnem ne brini, sve će na mjesto da se posloži

I tako na neko vrijeme smirim je dok slatko ljubim je.

 

A onda nakon nekog vremena za ruku u noć povedem je

Da zajedno sa obližnjeg obronka promatramo oblake

A mjesec se između oblaka šepureć lopovski provlači

I onako na licu joj masku blještavila slatko napravi.

 

Oči joj zablješte od čuđenja ili što je uz mene pa me ljubila.

Nakon toga nastupe poljupci,dugi, sočni e baš su ne opisivi.

I kroz te poljupce bez izgovorene riječi priznam da…volim je…

A ona uživa, osjetim po vatri na njenim začaranim usnama.

 

A noć svaki tren sve ljepša i nekako tim trenutcima magična

Mjesečina se provlači između tankih i debelih oblaka

Svojom paletom ne viđenim bojama nebo savršeno ukrašava.

A zvijezde od te mjesečine il naše ljubavi se nekako zagubile.

 

A do maloprije mi se žalila da u posljednje vrijeme gubi pamćenje

Da ne može da se koncentrira da je neka nervoza tiho ubuzima

I zato se baš olako naljuti neki glupi razlog za to uvijek pronađe

A tek je tako kaže 33 protraćila da ništa nije u životu proživjela.

 

A toliko želja je u sebi nakupila i planova u detalje isplanirala

Da bi to jednom sa ljubavi života onako zaljubljena i doživjela.

I tako dok slušam je na neki način uživam i sebe zamišljam

Da mene za ljubav života izabere bože dal i ta šansa moguća je.

 

U sebi šutke smijuljim se kujuć neke tajne baš slatke planove

I sa velikom nadom se pripremam gdje kako i kada uskoro

Da sve te moje i njene želje nekako ostvarim i slatko proživim

Jer život je sekunda, u trenu godine prolaze a uspomena ostaje.

 

Kažu kada je netko ludo baš luđački zaljubljen ili mu je dosadno

Pa piše beskrajne ljubavne stihove crta portrete da vrijeme ubije

Hvata ga nestvarno maštanje zagubi se odleti u svoje daleke oblake

I kada jednog trena se probudi shvati koliku sreću je definitivno imao

 

Jer je iskreno beskrajno volio i njenoj ljubavi ponosno uzvraćao

I naravno za to dolazi zaslužena beskrajna prepuna sreće nagrada

Lupa mu srce u grudima, oči iskolači kad je ugleda kad usne nagriza

Čekajuć nestrpljivo da mu se približi poljubi i onako pogledom mu izjavi

V O L I M   T E    L J U B A V I        

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,20.03.2019 godine

BOŽE KAKO JE DIVNO REĆI NEKOME VOLIM TE

AL ONO ISKRENO BESKRAJNO VOLIM TE

 

Najmanje četri godine prošle su procuriše u uzdahu

 

 

Kao da ovog trena gladno gleda je… iscrpljena je

Rado bi sa njom koju riječ da trenutak prozbori

Al umor je stigao na krevet glavu lagano obara

On to osjeti i nježno laku noć usnama poželi.

 

Nije se prije mogla javiti toliko se okupirala

Bezbroj odlaganih poslova uporno je završavala

A njemu tek kad je smorena na kapljicu se javila

Al što će zaštitnik je tako se napokon i osjeća.

 

Svako njeno raspoloženje jako dobro razumijeva.

A ona skoro zatvorenih očiju slatko mu promrlja

Kako sam te poželila od kada nisam ono poljubila

A on kaže..najmanje četri godine prošle su ….procuriše u uzdahu

 

Bože kako se nekoliko trenutaka godinama otegne

Kad čovjek zavoli ispadne godina ako je dan ne vidi

Svaki taj dan bez nje kao samotna tužna godina

Guši u grudima misli da roje se nikako ne prestaju.

 

A glad divlja ne obuzdana baš nekako postane

Čovjek posesivno želi nanovo da je opet dodirne

Pa onaj otrovni slatki  miris osjeti i strasno izljubi

I u onom zagrljaju što duže da se požudno zaglavi.

 

Ma predivan je osjećaj kada se na drugoj strani obale

Ista i veća glad posesivna probudi i također poludi

Pa obje strane zure na drugu obalu i promatraju

Požure i nestrpljivo plivaju da se napokon susretnu.

 

Predivno ih je gledati u ljubavnom zanosu ih promatrati

Pa u sebi one stare trenutke zaljubljenosti probuditi

Sretnici su kada se dvije duše zavole i ne mogu da odole

Pa onu vatru iz petnih žila strastveno požudno potpale.

 

Pa se žurno od drugih skrivaju stalno nešto reći imaju

Vole kada mogu slobodno da vole i ljube se, pa tepaju

Pa uvijek zajedno maštaju kako po svijetu da putuju

Sva moguća i ne moguća mjesta zagrljeni željno obilaze.

 

Uspomene za starost zajedničku skupljaju da se sjećaju

Jer jednog dana kada se od svih putovanja umore i ostare

Tada će slike vraćati i svega slatko se sjećati i uživati

Što život uzalud nisu bacilli prejeftino bez ljubavi prokockali.

 

I kad se u oči gledaju prije nego ih usne strašću gladno zapale

Znaju istog trena bez iti jedne riječi reći pogledom… volim te….

I kad ljube  se zrake sunca između svjetlosnu paučinu stvaraju

Tu ljubav tu strast u savršenu čaroliju pretvaraju e baš uživaju.

 

Pa se hitro sklanjaju iza svojih zidova, sirova strast ih preuzima

I ako minut bez drugog ostane srce krene lupati a duša vrištati

I kada je opet ugleda osmijeh smiraja se razvali ne može da odoli

koliko te savršene ljubavi trenutkom rijeka strasti može da isporuči.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,18.03.2019

Oboje duboko na duši imamo preostale stare ljubavne plikove

 

 

Molim te da se pobrineš da mi srce ne raniš i dotakneš

Znaš što sam prije tebe doživio i kakve teške rane imao

Ako ne misliš sa nama ozbiljno nemoj da me zavaravaš

Nemoj lažnu nadu da mi tek oporavljenom trunke ulijevaš.

 

Svejesna si kako sam užasno lako ranjiv od onda postao

Da sam jedva prošlu tzv ljubav na kapljice prebolio

I nemoj da me sada kad smo sve prekrasno pokrenuli

Da se kao razočaraš u meni i kao ona prošla izgubiš.

 

Još uvijek sam prepun strahova duboko škripe u grudima

Riječi su opreznije postale, mada moram reći ti da volim te…

Eto prati me,ako se umirim i zašutim nešto sigurno naslutim

Svaki tvoj pokret il riječi osluškujem kao da nešto primjećujem

 

A ti me svakog dana onim svojim strastvenim poljupcima uvjeri

Da u tvome srcu neprekidno gladno boravim i da si željna me.

A ja ću tu silnu iskrenu ljubav daleko više da ti stalno uzvraćam

Jer niti sam neznam zašto svaki put od tebe sve više očekivam.

 

Oboje duboko na duši imamo preostale stare ljubavne plikove

Znam da isto kao i mene sa prepuno strahova također boli te.

Evo ja mogu da se zaklinjem da direktno u oči gledam te

Nikada zbog mene glava te neće zaboljeti jer ću te voljeti.

 

A ti samo kao i do sada vjerno uporno neprestano prati me

Kao sjena iza mene neprimjetna ostani u ljubav se uvjeri

Dal ti vrijedi sa mnom još uvijek ove osjećaje razmjenjivati

I točak sudbine neprekidnom nezasitnom strašću zalijevati.

 

Ako nam i ne bude išlo, daj koji put strip se,vrijeme je potrebno

Da bi se sve ono loše iz sjećanja izbrisalo,da oprez u nama nestane

I da se srce luđački strastveno na novo zaljubi i ljubavlju prelije

Jer već previše toga prema tebi osjećam i rado kažem da volim te.

 

A ja ću se potruditi, da se napokon oslobodiš i stare rane zaboraviš

Da ti srce uvijek preslatko zaigra kada moj osmijeh il korak ugleda

Da jedva čekaš da se na vrata pojavim i ono posesivno gladno poljubim

Pa potpunu iskrenu ljubav duboko u sebi sretnički napokon opet doživiš.

 

Toni Ljubisa Bozic…Bugojno,17.03.2019

 

 

 

Ako ikada budemo ljubav vodili molim te dozvoli mi

 

 

 

Drži me,ne ispuštaj, srce mi molim te ne ranjavaj

Ako zatreba, ti me podigni srce svoje tad mi povjeri

Oba srca zajedno jedino tako neku šansu imaju

Da lažima i podvalama hinja olako odolijevaju.

 

Noć kada sam cvileć ridao nikada nisam zaboravio

Kada prišla si usne utješno strastveno udijelila mi.

I savršeno ne pojmljivo poljubila,strahove otjerala.

A ja dok držim te čvrsto rukama klecaju mi koljena.

 

Nikad kod tebe to nisam primjetio niti ovako doživio

Hvala ti..što iskrenu moju ljubav baš prepoznala si.

Kod tebe nikad nije bilo trunke varanja ili laganja.

Uvijek znala si kojim putem i koliko daleko krenuti.

 

Nekako drži me osjećaj sve što poželiš ti dobiješ

Kao da ti sunce usne neprestano vrelinom dodiriva

Tvoj pogled neobjašnjivu strastvenu požudu doziva.

Gorim na tebe kad pomislim i ne želim da odolim.

 

Kao da sada vidim te dok ono ispod oluka prokišnjavaš

Ali poljupcu niti trenutka onako slatko se ne suprostavljaš

Lice mokro ti usne vrele isparavaju,uzdasi se prelijevaju

Taj se trenutak taj poljubac nikad za nikad ne zaboravlja.

 

Tad si onako kroz suze sretna da moja budeš pristala

Oboje onako pokisli od sreće smo vidljivo očima vrištali

Takvu vatru takve osjećaje na kiši nikada nismo doživjeli

Jedno drugom bez iti jedne riječi poljupcima dokazivali.

 

Ako ikada budemo ljubav vodili molim te dozvoli mi

Da uz tebe uvijek onako slatko gladno stisnem se

Dok strasno posesivno požudno stalno ljubim te.

Obožavam da ti zagrljaj osjetim dok vrhunac doživim.

 

Dok ljubim te moram oči da zatvorim i strastima prepustim

I tako te nekako dublje potpunije savršenije doživljavam

U tvom poljubcu neku ne doživljenu čaroliju probuđivam

I to je nešto ne opisivo posebno u tebi što tako obožavam.

 

Ako ikada budemo ljubav vodili, molim te dozvoli mi

Da ti izviđački skrivene kutke otkrivam i strast pobuđivam

Da po nekad i malkice grub postanem ako te ugriznem

A ti ako želiš i uživaš isto tako uzvrati mi, strast izludi mi.

 

Ovo što imamo treba da svakim danom uporno gradimo

da monotono svakodnevno dosadno ne postane,daj voli me

Za svaki tvoj poljubac duplo, ma sto puta više uzvraćam

Jer isto tako želim da i ti u zagrljaju i mom poljupcu uživaš.

 

Toni Ljubisa Bozic…Bugojno 16.09.2019

 

 

Naivno vjerujem u tvoje očigledno slatko nasmiješeno laganje

 

Dolazak najavljuješ, susret odobren…zvanično, poruka vidljiva u očima.

Jeza  obuzima, samo izroniš, ruješ mi po mislima, navodiš na tvoje tragove

Vrviš  jezgrima najslađih maštanja, lebdećeg romantika, oduzete pameti

Daleko si , al u trenu… tu, na mojim grudima si, čaprkaš, najslađim lažima.

 

Nesvjestan , već me nadzireš, izluđuješ, osmjehom daljinskim… kontrolišeš.

Protkana strast u nama… žubori iskrena, plaštom se prikrlia, priziva dražima

Navodi na lutanje, beskrajnim prostranstvima podvala, ljubavnog pokera.

Začinjena skrivenim željama dvoje romantika, igra raznolika…se usijava.

 

Prepliće noćima , iznova, slatke rane nanosi, prepuna saksija…poželjnih bolova.

Teško se oduprijeti, porivi prirode… gaziti tragove prevara, od sebe ih skrivati

Ne pričaj, tvoje prozivka, ulje na vatru dolije, slamnata srca upali…spaljuje

Sve granice ruše se, kao slamčice… u trenu izgore… pa brane …ne postoje..

 

Provaljenim grudima…strujanjima valjanja, plamenim jezicima, strast proključava.

Svaka riječ ti,  smišljena , reže, obuzima… razdrire duševne prostore bez obrane

Navodiš  na uloge, rizične… pokeraške, slatke al opasne, moguće pobjede…

Bezvlašće nastaje, anarhija izišla, podlo se podsmijava, posljednji as se prikriva.

 

Postajemo ljubavnog podzemlja robovi… ispijenih otrova, nepresušna ponuda.

No sve i trunkica rizika vrijedna si, makar me lancima vezali… kockat ću iznova.

Makar opet me tako trovali poljubci, dodiri, jecaji… požuda ne izmiče ni koraka.

Sa tvojih skrivenih adresa poslani, ljubavni bojni otrovi, čarolijom za mene skuhani.

 

Otopljena šifra  mojih otpora, postajem pljenidba, ne postoji obrana, provaljena iznova.

Uvijek dobro došla si, ma što drugi govorili, tvoje ime na vratima mojih požuda  se šepuri

Za tebe nema reda čekanja, uvijek bit ćeš i prva si a drugi o redu…mogu samo sanjati

Da zavire… samo  mrvicu …u vrtove naših maštanja, NIKADA… al ono baš više NIKADA

 

Dodatna oprema… nije nam potrebna… OD SADA PA NA DALJE  PA IZNOVA.

opet nadam se..kako  naivno vjerujem u tvoje očigledno slatko nasmiješeno laganje

zboriš lopovski, tepaš mi da gladna , da želiš da imaš me,,da sve vrije u tebi

a ja tim slatkim riječima ne mogu da se odupirem,protuudar nikako ne nalazim

već na početku osjećam da borbu sa tvojom požudnom strašću moram da izgubim

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno  16.03.2019 08 i 44 hrs

 

Nikada više nebi pratili i izigravali sretnike kockare jer lažna sreća tamo je…

 

On bi kao kockari hladno nježno karte dijelio

U svakom pokretu planu lažima tiho uživao

Igrači oko njega bi uživali nebi trena sumnjali

Da se iskusna varalica sa osmijehom prikriva.

 

Karte koje žele on im dodjeljiva al ih nasukiva

Da se uvjere da imaju karte najbolje da sve ulože

Da mu se na neki način dive istovremeno poštivaju

Al te podle planove ne vide i poentu ne shvataju.

 

On se sa njima svakim potezom hladno poigrava

Novac ga i previše baš ne opčinjava, u varkama uživa

Niti sam ne zna što sebi prije svega želi da dokaže

Obroncima sreće sa osmijehom na licu se prevrće.

 

U vjerojatnoću on ne vjeruju jer sve u detalje priprema

Tko zna koliko aseva duboko u rukavu uvijek prikriva.

A svaka karta u njegovm životu daje svoju simboliku

Neke karte su vojnici, neke oštri mačevi a neke maljevi.

 

On je jednostavno u toj kocki savršeni prevarant umjetnik

Zna protivnika lažima i obmanama da uvjeri i zavara

Da se fer i objektivna iga boljeg igrača uporno nastavlja

I onda kada im sve uzme bez teksta i dokaza ih ostavlja.

 

 

 

Dal je karta pik,karo, tref njemu su sve jako bitne i najvažnije

Iza svake neku tajnu podvalu sprema i prikrije a da se ne vide.

I sve laganim sporim pookretima odrađuje da suigrač ne primjećuje

Što ga iza ugle i kakva podvala i prevara totalno ne svjestan očekuje.

 

Al u jednoj stvari totalni baksuz je, ljubavna sreća ga ne prati

I na njemu se ona izreka očigledno toliko puta do bola dokazala

Tko ima lude sreće u kocki i kartama definitivno nema u ljubavi

I toliko puta na prepunom stolu novca plačuć za njom prenoći.

 

Možda bi posumnjali koliko u njemu se skriva lica i osoba

Većina mu na tom blagu i novcu naivno do kraja zavide

Al tugu bol i ogromnu skrivenu samoću u srcu mu ne vide

Pa njegovim putem sanjaju maštaju da se zasljepnjeni upute.

 

A slijepi su pored očiju , ono baš osnovno ne vide da prazan je…

Oni o njemu kao o najvećem sretniku pričaju kao idola ga oponašaju

Alo ono nabitnije ne vide najbitnije ne znaju da tuge samoće ga razaraju.

Jer da tu tugu u njemu uvide barem trenutak te tuge potpuno dožive.

 

Nikada više nebi pratili i izigravali sretnike kockare jer lažna sreća tamo je…

 

Toni Ljubisa Bozic… Bugojno,15.03.2019

 

 

E baš kada bi posebnu moć imali pa bi ljude potpuno procijenili

 

Kada bi barem moć imali da bi ljude najbolje procijenili

Kakav karakter su dal im se može nekako zrno vjerovati

Nikakvo zlo il nešto loše se nebi trebalo više nikada dogoditi

A ovako smiju se ljubazno u guzicu Vam se strpljivo uvlače

 

Dok svoj planirani prljavi ne ljudski naum do kraja ne ispune

A onda leđa hladno okrenu i zauvijek iz života hinjski nestanu.

Il vam toliko toga obećavaju kule u podlim  lažima  sagrađivaju

A vi slijepi naivni do posljednjeg daha vjerujete, pa se pitate.

 

Zar sam toliko lose te ljude procjenio kako naivan glup sam ispao

Izgleda kroz život tu školu moramo svi na žalost bolno da prođemo

Na taj način neki svoj karakter gradimo i svoje osobnosti jačamo.

A lakše bi bilo kada bi im na licima pisalo da do bola podli su.

 

Al život tako baš i ne prolazi mora nešto lose uvijek da se dogodi.

Slušamo pratimo skoro svaku njihovu izgovorenu riječ analiziramo

U lice ih gledamo pratimo kako kroz život reagiraju dal s naslućuju

A oni iskusni lopovi tako preskupo lažne nade nam olako prodaju.

 

E onda dolaze dani tuge ridanja,lupanja glavom u zid i kajanja

Zašto stet e podlace u svoj život pustili, zašto ste srce naivno poklonili.

I onda vam trebaju godine da se barem mrvicu u normalan život vratite.

A duboko u vama ta rana još dugo po nekad i predugo ostaje da krvari.

 

Pa se zaklinjete da ćete drugi put biti obazriviji i da ćete baš da pazite

Sa kime vrijeme provodite i još ako srce i dušu im polako dajete.

Hajde jednom da čovjek poklekne pa se u ljubavni život opekne

Ali ako se to stalno ponavlja onda treba detaljne sebe da analizira.

 

No lako je drugima o životu i ljubavi pamet beskrajno soliti

Neka se malo u svoj život i prošlost zadubi i u detalje uvidi

Kako je čak i više nego drugi naivno glupo uzastopno griješio

Pogrešnim osobama tko zna koliko puta ono beskrajno vjerovao.

 

E baš kada bi posebnu moć imali pa bi ljude potpuno procijenili

Kakav karakter su dal im se može kroz život nekako  vjerovati

Dal se sa njima jedna jedina budućnost može napokon planirati

Dal ih možete iskreno potpuno do bola zavoljeti a ne nastradati.

 

 

Toni Ljubisa Bozic… Bugojno,15.03.2019

 

 

Valjda će napokon jednog dana i njen princ uskoro da naiđe

 

 

 

Kada joj facu vidite džaba vam je, s uzdahom da se borite

Jednostavno otvorenih usta njen korak morate da pratite.

U tim očima,pogledu nevjerojatno kako gubite orijentaciju.

Prosto nešto vas obuzme,mozak vam blokira i ono stanete.

 

Kao da se vrijeme tim trenutcima njenog prolaska zaustavi,

usporeni snimak oko vas se dešava a vi i dalje u njenim učima.

Kada vas sa strane gledaju kažu al se onaj u ljepoticu zablejio

Iz svega oko sebe se isključio da bi njen ponosni korak pratio.

 

Njena mudrost,govor,damski kraljevski prefinjen, dah oduzima.

A oko sebe pametno i nevidljivo zidove ogradila jer svega se plašila.

Prije je naivno svim ljudima vjerovala dok se nije razočarala.

Noćima nebi spavala jer  bi zbog idiota razočarana razmišljala.

 

Kada je slušate mislite bože ova pametnica devet fakulteta je završila

Svojim nastupom, riječnikom i savjetima većinu bez teksta je ostavljala.

A najviše u isto vrijeme je protiv sebe radila jer do kraja nebi završila

Tako je i fakultet kad je dosadilo jednostavno bez razloga zapustila.

 

Kao mlada se osamostalila i kroz život teško krvavo radeć borila.

Od usta je odvajala tri posla bi radila da bi se tiho uporno školovala.

Pa tako joj naiđu periodi kada jednu godinu onako iz zeze položi

A onda u glavi nešto ne bitno je zarobi i sve bitno jednostavno odloži.

 

Mada se često tako družila može se reći da je u posljednje vrijeme

Duboko u srcu i duši nekako ono baš pravi vuk samotnjak postala.

Psihologiju je obožavala i čudo kako u tom smjeru nije nastavila.

Nekako sreća u ljubavi je i nije koliko je divna zasluženo pratila.

 

Par puta se ludo luđački u negativce nestabilne osobe zaljubila

Duboko u srcu i duši  kratere razočarenja izrovala i ranila.

Godinama je krvarila, objašnjenje i razloge nesreće analizirala

Da bi napokon zaključila takva joj je određena karma i sudbina.

 

Psihološke analize bivših i svojih postupaka često je analizirala

Tko zna koliko puta da ih promjeni baš uporno je pokušavala

Na pravi put da vrati ih da promjenu svoje one loše navike

Al nikako nije shvatila da takav idiot ne želi da se promjene.

 

Ta vrsta ljudi voli da su nesretni i baksuzi u životu bi propali

A eto ona dobrica iskreno je pokušavala da im pomogne

Istovremeno svakim danom u sebi je sve više tiho izgarala.

Da bi do teške nesanice dospjela,i tko zna što još sebi izazvala.

 

Teško da bi zaplakala ali na kraju i to je užasno gorko doživjela

Jer se pitala zar sam ja bože sve ove jadnike oko sebe zaslužila

Daj bože uputi me, na zemlju spusti me da se napokon probudim.

Al džaba, prioritete za posljednji minut bi ostavljala pa uvijek kasnila.

 

Za posljednji trenutak uvijek bitno ostavlja a glupostima se zabavlja

Ne bitne stvari je zaokupljale od onog daleko najvažnijeg odvajale.

A na neki način bijaše genijalac,širokih vidika i stvarnih pogleda

Sebe u učmaloj sredini gdje je rođena baš nije više nikada vidjela.

 

I zato odlučno list sudbine okreće da svoj život na bolje pokrene

Nekako svoj budući život planira , da se ta tragedija više ne dešava

jer ne želi da bude kao sve udata ali totalno kroz život ono nesretna,

Čemu to, ako to nije iskreno iz čiste ljubavi storeno zašto živjeti u lažima.

 

Prijatelje je jako cijenila i do njih je jako pazila i sa njima pričala

Al onda kada je njoj bilo najpotrebnije svi se negdje zagubili

Svi su neka lažna opravdanja i laži upotrebljavali sve objašnjavali

A ona onako smijuć se u sebi je užasno pucala i sebe kažnjavala.

 

Za prijatelje niti um niti srce nije štedila jer ih je iskreno voljela

Svoj ponosni stav i onaj integritet jake osobe vješto je prikrivala

A svakim danom od razočarenja u te iste tzv prijatelje je pucala

U njoj se već komadima odronjavalo srce i dušu tako istapalo.

 

Suze joj pune očiju, al se tko je ne zna baš toliko i ne primjećuje

Ne dozvoljava da u njenoj nesreći drugi uživaju pa glavu podigne

Valjda će napokon jednog dana i njen princ uskoro da naiđe.

Da je zagrli i zasluženo u sretnoj budućnosti sa njim da proživi.

 

Toni Ljubisa Bozic… Bugojno,15.03.2019

 

Bože daj neka sreća u budućem životu prati je… baš tako je…

 

Duboko u srcu virus strasti se probudio,anti-virus tuge postao

 

U početku bijaše kao nestvarno čarobno maštanje

u sebi nepoznate izvore pismima tepanjem otkrivali

nismo vjerovali da u životu uopće negdje  to postoji

da takve nepojmljive energije nešto može da probudi.

 

U početku to bijaše skriveno nekako nevidljivo maskirno

Da bi se skoro u javni nastup sreće odjednom pretvorilo.

Do kada sve to bude trajalo e baš nismo razmišljali

Trenutna zadovoljstva svakodnevno gladni smo napijali.

 

I sve se to magično maštom među nama dešavalo

A da se prvi susret pogled il poljubac nije niti desio

Teren se bukvalno svim mogućim vatrama zapalio

Samo se dan susreta nekoliko puta nekako odgađao.

 

Čekam dan da se napokon pojavi i sve sumnje zagasi

Da mi se budi na grudima i bukvalno u svakom trenu uživa

A snove ćemo polako u javi ostvarivati sebi se slatko diviti

E taj datum zvanično zapisan postaje od tada samo moja je.

 

Bit će to iscrpljeno jutarnje zagrljeno svitanje, slatko valjanje

Duboko u srcu virus strasti se probudio,anti-virus tuge postao

Kreću čarobne noći romantike svijeće,crnog vina slatke butelje

Zavjese se navlače da u ranu zoru sunce iscrpljenim ne dopire.

 

Susret sa njom,ah teško je opisati,čarobni slatki ponori ljubavi

Prostranstva strasti i požude,neku beskrajnu bezbrižnost pronašle.

Na početku nismo nešto planirali, da bi smo ovako sada uživali

Barem bi divne uspomene skupljali,krv slatkim nemirom bi dopunjavali.

 

Svaki pogled zavođenjem blješti teško mu se strast i požuda odupire

Otvaraju se kao od šale sve priključane kapije, samo kada gleda me.

Niti sam nisam znao da sam tako laka roba postao pa se predao

Da sam barem koju minutu dodir poljubac zagrljaj prvi otezao.

 

Al ne ide, ne moguće je to kontrolirati tu gladnu strast usporiti

Jednostavno se čovjek prepusti na sve istog trena zaboravi

Samo u tom zagrljaju poljupcu strasti se bez misli zaglavi.

I boga moli da se ta noć malo više oduži da mrvu okasni svitanje.

 

A suze radosnice naviru li naviru pogled zamućuju, kako divno je

Srcima rasturaju ritmovi,samo se čuju slatki gladni posesivni uzdasi.

A ona ne prestaje više nego ja te ljubavi predugo očigledno željna je.

Grize, grebe, steže, tragove na sve strane ostavlja,e to se ne zaboravlja.

 

I nakon niti sam ne znam koliko dana i noći smo od sviju se sklonili

Jednu večer oboje smo od sreće onako cvileć ridali, ono baš uzdisali

Bijaše to početak il kraj nečeg najljepšeg do tada u ljubavi viđenog

Ipak to bijaše čiste iskrene ljubavi pobjeda , u srcu se tako ogleda.

 

A ti nam dani u trenu ,ono baš u trenu protutnjaše,ostaše žigovi

Pitanje kada i dal će ta ista strast taj susret požudni da se dogodi

Dal će srce moći od njenoga odlaska da se barem malo oporavi.

Uzajamno se imali svo vrijeme do kraja iskoristili kako smo željeli.

 

I sada se ponosno podižu zastave, da se vidi da to iskrena ljubav je

Prvi put u životu istinsku sreću u ljubavi smo susreli, ono baš doživjeli

I nema dana da je ne spominjem i od srca za sve pruženo zahvaljujem

Njen mamac je uspio,u zagrljaju strasti sam posesivno svjesno zaglavio.

 

Po tijelu i duši ostaše slatki ožiljci da me samotnim noćima podsjeti

Da tu ona savršena žena bila je,i uporno žudeć opet spreman čekam je

Da što prije barem kratko javi se ponovni dolazak pregladnjela najavi.

A do tada samo mogu da pišem stihove kroz njih da nje slatko sjećam se.

 

Nadam se da neće nastati enciklopedija stihova dok se ona nebi pojavila

Bilo bi to godinama samotno paćenje jer nema je, ne to nesmijem da pomišljam

Na stanici lažne zablude ću noćima da odsjedam i njen vlak strpljivo da sačekivam

Jer ne želim njen lik da mi izblijedi i da me opet sreća u ljubavi ne napusti

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 14.03.2019 u 14 i 22 sati

 

Bijaše to najhladnija Kupreška zima a meni najslađa i najvrelija

Onako te godine bijaše ljeto ne uobičajeno vrelo produžilo.

Sjedih u hladu ljetne bašte kafića po imenu Kamena Loža

Bijeli četvrtasti suncobrani praviše lagani hlad iznad stolova

I onako prežednio  ispijah hladnu baš ledenu duplu limunadu

 

Uz kamene stepenice prvo sam široki slamnati šešir primjetio

Čupave crne kose punđe su stršile uzdah u trenu ono izazivale

A ljetna lepršava jednobojna crvena slatko iznad koljena haljina

Pogled mi je istog trena ukočila kada se smiješuć mi okrenula.

 

Prvi put mi se nakon dugo vremena desilo da sam čisto zanijemio.

Bukvalno niti sam ne znam koliko zabezeknut u nju sam ostao.

Dugu expresso je naručila, i tiho mio glas nasmiješeni ispustila.

A usne neopisive medene sočne debele bože baš me izluđivale.

 

Kao da sada nasmiješenu vidim je i one dugačke sjajne minđuše

Štikli se baš dobro i ne sjećam ali za glavu je od mene visočija.

Tanke bretele preko ramena mladost su njenu još više isticale

A mene bosančerosa na moru do bola posesivno izluđivale.

 

Lopuža je skužila da me bez teksta ostavila i stranca prepoznala.

Stol pored mene je sjedila u pogledu na plaže Herceg Novog uživala.

Na plaži vrisci djece  muziku iz kafića su remetili pa skoro prigušili.

I onako upitah je da oprosti iz koje galaksije takva ljepota dolazi.

 

Samo se nasmiješila, znala sam… vedrog bosanca sam prepoznala

A vi bosanci vedar divan pristup ženama imate, znate da tepate.

I onda se razgovor otvorio kao da se znamo najmanje sto godina

Slatko, preslatko se mojim provalama smijala i ono baš izluđivala.

 

Taj njen osmijeh sam bukvalno gutao u sebi je posesivno poželio

Ali ništa, baš ništa osim toplog razgovora se nije desilo

Toliko smo priča iskustava satima razmijenili i pića popili

A na rastanku se čisto kao najbolji prijatelji zagrlili i rastali

I naravno brojeve i emailove svakako obavezno razmijenili

 

Pitah je dal planira u bosnu da navrati dal možda želi skijati

Rekla je…ne zna, al bi voljela i to da savlada, eto šansa mi se ukazala.

Ponudih joj kada odluči da mi se najavi, moja gošća će postati.

I onako po nekad bi se javila prečesto je po svijetu rado putovala.

 

I tamo negdje prije nove godine oko božića iz Sydneya se javila

I baš ovu zimu provesti sa mnom je reče već dugo planirala.

Nisam vjerovao, u grudima tutnjanje, pravi pakao, jedva sam disao

Bože pitam se, čovječe, kao da ti je prva žena u životu pa treseš se.

 

I naravno kod mene je pristigla, ljepota čudna famozna ne opisiva

Sedam dana u mojoj školi skijanja je prezadovoljna kaže provela.

Padinama Kupresa smo skijali u snježnoj idili nasmiješeni uživali

Tako sam je posesivno poželio imati, ali sam se bojao to pokazati.

 

Bijaše subota, vraćasmo se sa skijanja sve je iznenadno predložila

Bijaše to najhladnija Kupreška zima a meni najslađa i najvrelija.

Po nekad iz daleka sada javi se, kaže da sa mnom ima najljepše sjećanje

I tim trenutcima slike mi kroz glavu prolete na tu divnu posebnu ljepoticu podsjete.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,11.03.2019

Što je bilo dalje nemojte pitati…ma nemojte niti pokušavati

 

 

Dolazim kasno,prekasno, duboko već je usnula

U nekoliko poteza kraj nje baš vrele se uvlačim

Onako sklupčanoj iza leđa se lagano privlačim

Glavu u čupavu gustu kosu uvlačim vrat nanjušim.

 

Ne buni se i trunke ne miče, vidljivo  duboko u snu je.

vrat usnama prelazim, prste u gaćice do guze zavlačim

vrela je, nešto se lagano događa situaciji se prilagođava

Lagano se željna izvija prija joj, nešto požudno iščekiva.

 

Disanje oboje ubrzavamo istu želju isti nagon budimo

Lagano je okrećem nestrpljivo usne želim da dodirnem

Dok sam trepuno već je bila posesivno na usnama

I nježno meko toplo dugo baš dugo savršeno me ljubila.

 

Grli me, grebe divljački gladno  kandžama po leđima

Prija mi, ruku dole zavlači dal spreman je da se uvjeri.

MMM samo se čulo slatko požudno mrmljanje uzdiše

Želi večeras da bude gore na meni, a baš se i ne bunim.

 

A poljubac sočan se ne odvaja jezicima se strast prelama

Jezik do pola mi uvlači neku divljinu u meni tako probudi

Kosa joj preko glave me pokrila miris strasti u kosi osjetim

Namješta se i pušta da lagano duboko do kraja ulazim.

 

Očigledno slabosti mi jako dobro poznaje, strast izluđuje

Ritam njihanja mome prilagođava tako nježno me obljubiva

Sjedeć na meni sva se glavom nagela usne mi priljubila

Sebi je snažno privlačim duboko još dublje lagano ulazim.

 

Glavu odjednom podiže, pa je u nazad od strasti zabacuje

Momentima baš divlja i nekako gruba je, da me ne polomi

Tijela smo bukvalno pustili baš su se posesivno raspojasali

Da bi strasti i požude ono gladne neprekidno zadovoljavali.

 

Koji čaroban divan osjećaj kada se u svemu upotpunjujemo

Kada svaki damar strasti olako pronađemo pa izludimo

Uzajamno se već duže vrijeme onako promatrajuć privlačimo

I napokon jedno u drugom gladno posesivno evo i jezdimo.

 

Netko me na mobitel pozivao, nije mi dala da se pomaknem

Da trenutke savršene strasti i požude bez razloga prekinem

I samo mi glavu okrenula i strastveno ljubiti nastavila.

Suviše lako me  bilo nagovoriti u toj igri strastvenoj uživati.

 

Ja bih ovo baš ćešće ponovila, tiho mi šapnula, smijah se

Nema trenutka koji ne bih joj poklonio ili neku žrtvu podnio

Dok smo se onako ljubakajuć odmarali, opet smo poludili

Opet jedno drugo ponosno zadovoljavali u trenutcima uživali.

 

I sada skoro svaki sat kroz prozor baš nestrpljivo pogledavam

Al korak i onu njenu čupavu kosu u masi prolaznika ne uočavam

Nije da paničim al njenim izazovima ne mogu trena da odolim

I baš nadam se da će što prije uskoro nasmijana da se pojavi.

 

A sati ma minute otegle kao godine jer kasni na vrijeme nema je.

I onda čujem korak poznati u grudima divljački bubnjevi

Opet opet ću te medene usne ljubiti to tijelo strasti imati

Što je bilo dalje nemojte pitati… ma nemojte niti pokušavati

 

Zaljubljeni smo do bola i uživamo se voljeti i ono strasno imati…

A vi što čekate zašto uzalud vrijeme u samoći traćite

Kroz život krenite u ljubav života vjerujte, tamo čeka vas

Samo budite uporni i nada sve strpljivi jer tu je ona dolazi…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 11.03.2019

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Često bi mi dozvolila

 

 

 

Onako znojna od teškog posla i žurbe u sobu bi banula

I tako slomljena jedva  u njenu fotelju sa uzdahom zasjela

A ja bih tog trena rado prišao i lagano obuću izuvao

I one bijele nježne prste pedalj po pedalj strasno masirao.

 

Onda bih da je ne probudim glavu u nazad nageo

Mokru od znoja maramu bih odmotavao i sa glave skidao

I onu čupavu dugu kosu pramen pop ramen otpetljavao

svo ono blato i prašina što se na tom poslu nakupila.

 

Grumen, zrno po zrno bih uporno tražio iz kose vadio

i onda bih u lavor hladne vode nasuo i lagano krenuo

čelo joj ne bih dirao al bih te ruse kose strpljivo ispirao.

I kad god bi se ukazala prilika tražio bih nagradu.

 

Samo jedan nježni mekani poljubac onih čarobnih usana

Ona bi nježno usnula sva bi se umirila dok bih je češljao.

Kad bi se malo odmorila za ruku pod tuš bih je odveo.

Onako umorna bi stajala a ja bih od čela do pete sve ispirao.

 

Svaki mogući dio tijela lopovski kriomice  izljubio

Pitao bih dal nešto boli je da malo više pažnje posvetim

Jer toliko volim je da želim da je oživim i  preporodim

I nakon tko zna koliko vremena ispod tuša se nekako

Do kreveta dogegala i onako slatko u zagrljaju mi zaspala.

 

A ja, ja  bih je tako strasno ljubio svu strast tog trena bih probudio

Al ne ide, san bijaše brži od mene duboko daleko je odvede

Pa se stisnem uz nju onako sklupčan i  sretan što eto imam je ….

 

Da često puta bi mi dozvolila

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 11.03.2019 u 05:44

 

Eh da mogu..

 

 

 

Kada bih neku posebnu moć barem trenutak imao

u glavu bih joj krišom ni sam ne znam kako ušao

i sve fajlove tuge istog trena do posljednjeg izbrisao

osmijeh na lice što prije bih vratio, da mi zapjeva.

 

Jer osjetim nešto se kod nje se u duši čudno događa

u sebe se zatvara jako škrto sa mnom eto komunicira.

Sva vrata mi je zatvorila,nešto je u sebi izgleda prelomila

Nadam se da nisam krivac njenih promjena, baš me izludila.

 

Da me nije stavila na listu skorašnjih otpisa to je najavila.

Nešto je mori tuga na duši je pritisla u sebe se uvukla.

Od sviju  i još gore od mene se nekako primjetno ohladila

Jedva bi koju riječ sa mnom razmijenila, skoro zanijemila

 

I sada bih da mogu onako je čvrsto da baš osjeti zagrlio  

ako treba sve bi zajedno sa njom koliko treba isplakao

al ona šuti, ništa ne progovara niti se bilo kako otvara.

Osjećam zbog nečeg velikog puca duboko u grudima

 

Sa sobom nije zadovoljna kako  je ranije tamo živjela

kako je pogrešne izbore kroz život uzastopno pravila

kako se pogrešnim ljudima povjeravala i na kraju kajala

ali zašto,zašto je mene nekako od sebe tiho udaljila.

 

 

 

I onako pokušavam da pronađem bilo koje povode

Zašto je u to stanje nemira i ne zadovoljstva dovode

Al teško je, na slamku progovara da joj dam vremena

Da sa sobom sve što muči je treba da raskrsti da se otvori.

 

I ta me nemoć ubija jer osjetim da baš nekako propada

Nije da je hvata panika al se baš u sve pa i mene razočarala

Svima koji su je vrijeđali u lice bude sve sasula srce otvorila

A meni se skroz zatvorila nebi niti jednu progovorila, to boli me.

 

Da mi barem objasni dal i kako joj mogu barem mrvu pomoći

No samo je kratko odgovorila da to sama mora sve da završi

Mora u sebi prioritete da odredi i posloži pa će se nekada javiti

A do tada ima da se izjedam jer nemam šanse da je promatram.

 

Eh da mogu i kada bi neku čarobnu moć  koji trenutak imao

I njenu dušu i srce bih se do kraja uvalio i sve pročistio

Da ponovo glavu podigne da se kako ona zna slatko nasmije

I vratite se kao nova savršena vesela i svu tugu zaboravila.

 

Ali kako kad je čovjek nemoćan kad mu se nista ne govori

Onda zbog te nemoći u njemu sve od bijesa izgori pa poludi

I pita se dal je to zaslužio a opet pretraživa da nije pogriješio

No u sebi krivici niti mrve nisam pronašao da bih ovo doživio.

 

A što dalje kroz zid ne mogu, jednostavno tako ne ide

Ubit će me ova ne izvjesnost i odvratno sablasno čekanje

Dal će i kada i kakva da javi se da me u pojam odlaskom ubije

Il će nadam se preporođena da vrati se se, a joj bože nadam see….

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,10.03.2019

 

 

 

Dal si primjetila baš se rijetko susrećemo u snovima

 

 

Dal si primjetila baš se rijetko susrećemo u snovima

Vrijeme je izgleda sazrilo da bi oboje zagrljeni sanjalo

Tako se dublje budemo upoznali i strašću sve zaljevali.

Jednostavno moramo zajedno živjeti da bi sve razumjeli.

 

Laži između nas nikada nisu plodno tlo trenutka pronašle

Na strasnu iskrenu požudnu ljubav uvijek bi se okliznule

Ne možeš pronaći niti jednu riječ da smo se ikada lagali

Nekako baš u naprijed što želimo reći bi bukvalno shvatili..

 

Kada god legnem a nema te, prati me miris tvoga jastuka

Na usnama još uvijek bridi tvoje strasti gladna poruka

I znam i baš sve što ti zatreba tako blisko predosjećam

Svaku bol il veliku radost baš potpuno isto doživljavam.

 

I stalno pokušavamo da dokučimo ljubavi još više vrhove

Jer tamo kažu daleko više i žešće možeš da gladno voliš me.

Izađimo više iz tog beskrajno slatkog sna neka nas napokon

Ova potpuna iskrena ljubav zauvijek strašću i požudom pokriva.

 

I ne želim nikada više kada se noći samotne bez tebe približe

Da samo maštam i sanjam te, želim ljubavi u zagrljaj da vratiš se

I želim prije nego bi snene oči nekako od umora sklopila

Da bi te strast posesivnih mojih usana prije tog sna pokrila.

 

I onda ću uz tebe da tiho nježno stisnem se, da osjetim drhtaje

Ako te nešto kroz snove bude proganjalo da se trena ne plašiš

Da čvrsti muški zagrljaj oko sebe uvijek osjetiš, pa se slatko okreneš

A kao nagradu onako onaj tvoj sočni poljubac da mi udijeliš

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.03.2019 u 19:00

 

Dal si primjetila baš se rijetko susrećemo u snovima…

 

 

 

Vjeruj iskreno pokušavam silnu ljubav da ti uzvraćam.

 

Gdje god da se uputiš kao sjena ću da te popratim

Nekako moramo biti zajedno jer to odavno slutimo

Ako te suze zagrnu plači iscjedi se na mome ramenu

I ako te povuku da potoneš, ne brini ruka u ruci stoji ti.

 

I dok se svi krajem ceste u tajnosti hinjski provlače

Mi se sredine života ponosno zaljubljeni držimo

I ono što smo dobili do kraja slasnouživali budemo

Jer netko na kraju sam ostat će a nas ljubav povezuje.

 

I samo kada pomisliš usne na svojima slasno osjetiš

A tek kad me poljubiš onako u prolazu požudno

Oboje stresu visoki naponi, koliko ljubavi boravi

A dah se zaluđen ukoči opet bi i opet to ponovili.

 

Sa dna ono baš uvijek bez razmišljanja me podižeš

Svaki kišni oblačan dan suncem nade olako razbiješ

Vjeruj iskreno pokušavam silnu ljubav da ti uzvraćam.

I dal ću do kraja života uspjeti tvojoj silnoj ljubavi parirati.

 

I zelim da nam se svaki dan kao onda savršeno događa

Da si nezasitno gladna posesivna na vrelim usnama

Svako ulaganje u tebe u našu ljubav toliko je sigurno

Da nema tih banaka rubina i zlata koje bi to razorilo.

 

I svaki tvoj korak pogledom zaljubljenim slatko ispraćam

Tako savršeno sretno u samo tvom zagrljaju se osjećam

Zato pusti me dozvoli mi da se srce tom ljubavlju napuni

I nadam se da strast i slatka požuda nikad neće da ohladi.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.03.2019

Ljubav moja vrela je kao sva zrna pustinje

Ljubav moja Vrela je kao sva zrna pustinje saharske

Kad bi sve kapi oceana skupile tračak bi jedva opisale

Koliko u srcu ljubavi ima samo za tebe ženo ne opisiva.

E možeš sada da zamisliš možeš li tu ljubav da osjetiš.

 

Dok u ruksaku duše nosim te,znatiželjno tiho proviruješ.

Kao morske struje u meni se strašću valovima prelijevaš

Glavnu ulogu u ne opisivoj  sreći vidno ponosno odigravaš

A ja bih tu ulogu vrlo rado sa tobom podijelio pa uživao.

 

Ne želim ovo između nas da se kao Roemu i Juliji završi

Neka se ova strastvena ljubav budućim životima produži.

I opet i opet kad se rodimo da jedno drugo sretno nađemo

I čarobnu bajku vijekovima sreće zaljubljeni nastavimo.

 

Kad bi me natjerali da svo more popijem il od tebe odustanem

Sve i jednu kap prepunu soli bih ispijao i ljubav ovu dokazivao

Jer oni ne znaju da od tebe ne mogu niti trena da me otjeraju

Neka me smrve u prahove i podignu vjetrovi, sa kišom ću se vratiti.

 

Već odavno si shvatila, nisam kao drugi pa si me toliko zavoljela

Nikada niti trena na pamet ne pada mi da slučajno odustajem

Kao Fontana svakodnevno se podižem padnem pa ustanem

Al potragu za tobom uporno tvrdoglavo do kraja produžujem.

 

Jer ljubav koju si mi pružila ne moguće je da zaboravljam.

Duša mi je kao polja prepuna poljskog cvijeća slatko uvire

Beskrajna nada nekim čudom stalno od nekud gladno izvire,

I svaki put kao nanovo rodim se, i uporno zaluđen tražim te.

 

Da se svi sjeverni vjetrovi sa neverama udruže da te meni odvoje

Da se morski valovi do vrhova alpi podignu, uzalud pokušavaju

Ovo što u meni se ponosno šepuri nemože olako da se ugasi

Jer ovako zaluđenu zaljubljenu tvrdoglavu budalu nikad nisu upoznali.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.03.2019

 

 

 

Samo prepusti se, neka se srce poljupcima uvjeri, mrve ovo vrijedi li

 

 

Ljubavi, kada ti iskreno iz dubine srca kažem da volim te

Nemoj da kolutaš očima i nemoj da okrećeš glavu molim te.

Ti nemaš pojma koliko posesivno gladno i žedno želim te

Samo tog trena zastani,spontano u lice, oči duboko zaviri mi.

 

Daj se napokon uvjeri,postani sigurna da nema žene na ovoj galaksiji

Kojoj je tolika iskrena do bola pružena ljubav ikada ovako nuđena

Shvatit ćeš da te od prvoga poljupca tako opsesivno  obožavam

I da na jedvite jade bez tebe u ovoj prokletoj daljini grcajuć izdržavam.

 

Ako ti tijelom slatka jeza prostruji, zagrli me, usnama sve provjeri

Šteta bi bilo da se ovo među nama ne daj bože jednog dana zagubi

I da se ova ne viđena posesivna strast samo na moment neki  ohladi

Da stranci bez razloga postanemo, da glavu jedno od drugoga okrenemo.

 

Samo prepusti se, neka se srce poljupcima uvjeri, mrve ovo vrijedi li

Ako tada kao ja strastveno ne osjetiš nego  ništa baš ono ništa ne doživiš

Okreni se , slobodno me usamljenog razočaranog  da cvilim i cmizdrim ostavi

Jer živjeti u kuli od pjeska ne vrijedi ostati i svakog trena sušu iščekivati.

 

A tako sam siguran i tako bih volio kada bih ovu bajku ti usnama začinjavao

Kada bi se jutrima zajedno sretnoga osmijeha budili, obitelj gradili i maštali

Da se ova čarolija do kraja naših života ovako gladna i baš sretna nastavi

Eto tebi tu tešku a laganu odluku prepuštam da se uvjeriš i napokon odlučiš.

 

Nemoj da čekaš da kleknem i prsten pružim ti i da od sreće zaplačeš

Iznenadi me,ako u tebi se dešava ovo ludo ne objašnjivo strujanje

Ako ti prva poželiš možeš da me iznenadno zaprosiš da se smijemo

Od radosti plačemo što upoznašmo se i što se ludo volimo.

 

Među nama ne mora da se dešavaju klasična ljubavna dešavanja

Jer ovo što mi imamo nisam čuo da je netko blizu doživio

I teško da bi netko ovakvu savršenu posesivnu ljubav shvatio

I naše godine  u tu savršenu sliku bajke na neki način strpao.

 

Zato čemu čekanje zašto opet i opet ispijati noćima nadanje

Kada imaš me kada imam te i kada je sudbina u našim rukama

Pa bože dragi pred nama je tako lagana i baš sigurna odluka

Ruku pruži mi daj da vodim te, voliš me i beskrajno volim te…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 09.03.2019 u 08:53

 

A ona iz duše i srca ne izlazi, kada čovjek zavoli

 

 

Ma koliko se trudio da bih njihovu tajnu prikrio

Džaba je ne može da ukroti strasne stihove

Ako on ne može stihovi divlje baš divlje žele je

I ruci sve prepusti da se sa perom zapali.

 

Mrkla je noć gitaru bi uzeo pa iz duše zasvirao

Nekako duboko melodiju na tekstove je imao.

I ta inspiracija već godinama gladno ne prestaje

Pogurava stihove razigrava se veselim notama.

 

A ona suviše daleko i po nekad rukom odmahne

A oči onako suze natope pa se njena slika razlije

Osjeća,vidi je posesivno gladno pogledom je priziva

Kada bi samo jednom opet na usnama se probudila.

 

I onako ludo zaljubljen čuva je duboko u grudima

Kao što vrijeme minute i sekunde prikriva godina

Kao što se sjena maslina prilijepi bridovima obala

Tako i ona iz duše i srca ne izlazi, kada čovjek zavoli.

 

I onako usamljen sjećajuć se uzdahne, nema je

Njeno ime i njen miris sobom lopovski odjekuje

Kao da na prstima ispred njega prikrivena prohoda

Ne vidi je al definitivno miris strasti ne zaboravlja.

 

Pa okolo prikuplja strasti kapljice da navire sjećanje

Gdje je ležala na kom mjestu ga je divlje ljubila

Pogledava na kazaljke osmijeh dubinom odjekiva

Do ne baš davno bijaše na njegovim gladnim usnama.

 

Violina dušom odjekiva,po nekad i bubanj se probudi

A ona duboko u grudima iz daleka nešto kao poručiva.

Da bude kao strpljiv i tko zna koliko puta ga je slagala

Da uskoro samo što nije na novo na usne mu svratila.

 

A vani grmi sijeva nebom sve od tuge bolno odjekuje

Opet i opet nema je uzalud lažna nada i očajno čekanje

I čudna magla u toj kiši se pojavljiva još jezu priziva

Gluha otužna duga noć ispred njega se tugom pružila.

 

I onda ga san tako izmučenog tugom slomljenog  prevari

I tamo na njenim usnama gladan posesivno se dovali

I kao da sto godina ništa nije okusio na usne bi navalio

A jutro ma ono nije niti trepnuo već je prebrzo dovaljalo….

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 09.03.2019 u 04:54

 

Slatka nesanica

 

 

Dal je nekoga voljeti kada je san slikama i mislima isprekidan

Il je čovjek na prosto pukao i nije za svoje godine normalan.

Odspava par sati i ona mu u snovima mira ne dozvoljava

A kada se probudi gleda oko sebe razočaran u snu je ostala.

 

I onda uzme svira gitaru, piše joj romantične stihove

Da je slikar vjerojatno bi joj portrete ne zasitno slikao

Da bi je što duže tu ispred sebe onako usamljen zamišljao

I dok trepne tako njom zaokupljen zora ga hitro iznenadi.

 

Pa ga prve zrake sunca nerviraju jer direktno na oči padaju

Nervozno se okreće jer tamo direktno u snovima ima je.

A dan ko dan budi ga neda još koji minut na nju da potroši

Čisto preko dana da mu svijetli u očima da je ne zaboravi.

 

Kad bi ga netko sa strane promatrao vjerojatno bi se čudio

No kada bi stihove pročitao ili portrete na tren video

Odmah istog trena bi shvatio, taj sretnik je strastveno zavolio

Uzdahnuo bi i da bude moment na njegovom mjestu bi poželio.

 

Nekom život nikada ljubav života na usne barem trenutak ne navrati

Al opet posebnim sretnicima se to ipak na duže vrijeme dogodi

Tko zna kako kome grah se okrene i gdje ga točak sudbina navrne

Ne treba se  razočarati valja ljubav života stalno i strpljivo očekivati.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.03.2019 u 03:59 minuta

 

Bukvalno uvijek gladna ,kako sna tako i iskrene ljubavi

 

Strpljivo na uglu beznađa čeka je  ali nema je

U posljednje vrijeme u snove baš rijetko dolazi

Zašto neko pismo il poruka od nekud ne pristižu

Dal to prava ljubav je, nada se, ono baš se nadaju.

 

Zvone neki glasovi siguran je da ona uskoro dolazi

A on samo još koji dan tako usamljen do kraja izdrži

Ima svo to čekanje debelo predebelo da joj naplati

I ne zasitno slatkim poljupcima za čekanje da se osveti.

 

Al neće ništa o toj slatkoj osveti da joj spominje il govori

To slatko ima da se onako iznenadno beskrajno dogodi.

I onako svi se za osmi mart kao brižno lažnjak razletili

Nebi li koji mizerni znak pažnje kupili i lagu prodali.

 

A on želi svaki dan brižno od ljubavi da je posesivno oblijeće

A osmi mart u poređenju sa tom ljubavlju smiješan ispadne

I svakog dana ima njegovu ljubav da osjeća u njoj uživa

Na kraju krajeva posesebna je i u svakom pogledu je to zaslužila.

 

Ona je bukvalno uvijek gladna ,kako sna tako i iskrene ljubavi

I valjda će budući život sa njim bezbrižnošću da to nadoknadi

I kada joj izjavi VOLIM TE I NE SAMO OVAJ DAN, sve bi shvatila

Jer neopisiva od njega ljubav je koju svakim danom slatko dobija.

 

I uvijek za tzv osmi mart kaže joj da se niti trenutka ne zavarava

Da samo za taj dan neku posebnu ljubav od njega treba da očekiva

Svakim danom to mora da osjeti koliko ljubavi joj pokloni

I da to nisu samo fraze i praznične glume i dodvoravanje.

 

Ona treba svaki dan da osjeti i da bude srtena koliko voli je.

A sretnik je onaj koji jednog dana iskrenu  ljubav pronađe

i cijeli život u zagrljaju ljubavi života tako presretan provede.

Svi mu trebamo fige držati da jednoga dana sve to i doživi.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,08.03.2019

Ne baš davno su mi gatali i nas dvoje zajedno su vidjeli.

 

Bože protutnjaše toliki u ništa mjeseci.

Zadrhtim, njenim imenom jeza protrne.

U magli sjećam se bijelog tena i strahova

Tako ledene vode se baš plašila, grčila.

 

Kao kroz maglu leđa sam krišom ljubio.

Do usana uzaludno put nisam pronašao.

Sve je nekako bilo tako blizu onih dodira.

Al bez poljubca, sve u magli tihog nadanja.

 

Užasni rastanak totalno nas rastužio i slomio.

Nešto neopisivo prema tom stvorenju sam imao.

U svemu, imam osjećaj bi se baš nekako slagali.

Za svaki problem rješenje bi igrom ljubavi imali..

 

I svako jutro čim oči otvorim dušom slatko prozbori.

Bukvalno vidim je uz mene slatko budi se, proteže.

Svakim jutrom gordo , posesivno i drsko želim je

A ona slatka preslatka lopuža osmijehom sve prikriva

 

Pa tepam ..jube dođi da ti obrve pročešljam usnama.

Da tvrdoglave čuperke neprestano požudom ubjeđivam

Da svaki slobodni moment na tim usnama doživljavam.

I gle samoće toliko toga od života su nam otrgle i odnjele.

 

Još uvijek suviše daleko si, tko zna kako proživljavaš.

Nekako tužnu i slomljenu te osjećam, nešto upozorava.

Tako rado bih volio barem mrvicu da znam što se dešava.

Dal sretna si il je u pravu ova sumnja što me razara.

 

Da barem glas o tebi začujem, il da je sreće da me pozoveš

Al nekako dani se otežu o tebi kao najvećoj tajni sve skrivaju

A nemiri razaraju,neke crne misli i sumnje u glavu uvaljuju

I nikako da ih se otarasim i na trenutak barem opustim.

 

Stalno si mi u slatkim mislima mada me nisi niti poljubila

Mada nisi niti lažnu nadu nekim gestom trenutak mi poklonila

Al eto ja jadnik sve nekako zajedno nas u budućnosti zamišljam

I sebi dozvoljavam barem u mašti da te posesivno prisvajam.

 

I ako budeš ove stihove čitala možda se budeš nekada prepoznala

A nisti vjerojatno niti sanjala da te ova duša tako jako zavoljela

I nemoj da brineš se slobodno javi se tamo uporno čekam te.

Jer ne baš davno su mi gatali i nas dvoje su zajedno vidjeli.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.03.2019 u 17:36 minuta

 

I dok prozor zatvaram njen miris u zavjesi osjećam

 

Bože tu je non stop na usnama strašću nadoljeva

Tresem se, na sve strane okrećem tijelo potražujem

A onda se razočaran tužan probudim, nema je

Opet me nasukalo lažno kroz snove maštanje.

 

A kroz prozor leprša ispucala zavjesa i miris u njima

Ona ipak tu bila le,strasno a tiho me ljubila pa pobjegla

I vidim njena zuta majica,ostala na stolici pokraj kreveta

I onda gubeć se i pitam dal je noćm  sa mnom probdjela.

 

I dok prozor zatvaram njen miris u zavjesi osjećam

Zašto zašto i zbog čega se od mene kada stigne prikriva

Zašto me stalno kroz snove prati i da želim je podsjeća

A kada se probudim hoću da poludim, uz sebe je ne vidim.

 

Nadam se da ovo nije najava nekog oproštaja i plašim se

Čemu i zbog čega ovo tajnovito ne dokučivo skrivanje

Dal je tog zbog gijeha koji činimo jer se strastveno volimo

Pa da nas neka kazna zbog grijeha slučajno ne sustigne.

 

Na nju tako preosjetljiv sam i boli kada mi noćima nedostaje

Bože posesivno gladno trebam želim i volim je ubi me ovo čekanje

A ljubav među nama nikad jača i jasnija u plamu tiho sagorijeva

Nadam se da se ništa loše skriveno među nama ne dešava.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,07.03.2019

 

Hvala zvijezdama, što na moju planetu si zalutala i rosu sa usana popila.

 

 

Ne stidim se  da kažem ti…nedostaješ mi,  mislima uporna si…putuješ.

U trenu sjećanja u plamen se pretvaraš, sve ledenice svojim čarima otapaš.

Neprekidno spajanje slatkim mislima, želja ne prestaje… maštu navodnjava.

Jezdiš  slatkorječivo, uzburkano potpiruješ vrijenje u meni, da ne zaboravim.

 

Obožavaš kada te zamolim, kleknem , poljubac poklonim, prosim da ostaneš.

Svjesna si da me opijaš, po nekad slatko zloupotrebljavaš, slugom me nazivaš.

A ja ljubim ti koljena, plazim po bijelim prstima, da mi se mrvica strasti udijeli.

Voliš da rovariš mojim željama,planirano postajem potrčko tvojih progona.

 

Život služi za življenje, ne sopstveno trovanje, treba ga uživati , još jučer krenuti.

Samo želim da imaš me… u najljepšim oblicima obilaziš, kako zamisliš.

Druge su me privlačile , no ti …u srce si  šipku zarila, temelje položila

Teško je riječi pronaći, nekog strasno zavoljeti, tišinom se najslađe nuditi.

 

Hvala zvijezdama, što na moju planetu si zalutala, rosu sa usana popila.

Čuvam te u duševnoj saksiji, ljubavlju strasti zalijevam, da ne presušiš.

Tebe zavoljeti… strah me je, prevrijedna si , prebolno bilo bi… te izgubiti.

Možda si isto osjećala, pa si ljubav prikrivala, od istih strahova se gušila.

 

Ne budi više ranjiva, ne prizivaj zle sudbine, da nas ne rastave, u oči gledaj me.

Ako osjetiš da je prevara , vidjet ćeš , zjenica to pokaziva, ljubav je istina.

Laži je teško prikriti, bumerangom se vraćaju, sve otkrivaju, o glavu razbijaju

Vjeruj , pronađi se u meni, prepusti se, neka te najljepša kočija raznosi.

 

Često puta nestaneš sa obzora, s razlogom ,sve određuje sudbina.

Pisat ću… pisma slati na tvoje pragove, da podsjećaju na mene.

U svakom pismu miris cvijetova putuje, na grudi,  moje pepeljuge.

Svako pismo ćeš prepoznati , u njemu će rosa mojom strašću žuditi.

 

Kad me za tebe pitaju, oči cakle se, rumenilo procuri, ritam u grudima.

U svakom džepu slike dodirujem da prstima osjetim, na tebe podsjetim.

Na svaki zvuk se okrećem, kao da tvoji koraci prolaze, trčeći do mene.

Bilo što reći… je  ne stvarno,  budućnost je u zvijezdama, približavanje spajanja.

 

Zato ne stidim se  da kažem ti…nedostaješ mi, u  mislima vodilja si

Misli u trenu u plamen pretvaraš,  ledenice razaraš …čarima otapaš.

Prevrijedna si ,da te se izgubi , poderotina odlaska, užasno više će boljeti.

Vrijedi se truditi, tolerancijom hraniti …na mirnim vodama jedriti.

 

I kada budeš negdje daleko skrivena od mene, ja ću da čekam te

neka prolaze i duge odurne samotne godine,sve ću izdržati

onaj tvoj poljubac zagrljaj vrijedi neopisivo slatko uporno čekati

jer samo sa tobom ono što sanjam mogu beskrajno strasno imati.

 

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,09.03.2019

 

Možda ga i sunce ogrije

 

Ako bude sreće pa ga napokon u životu ljubav prava zapadne

I da mu toliko čarobne posesivne ono gladne ljubavi donese

Ne mora biti bogata ali barem miran život da im obezbijedi

I da svako malo vremena gladno po još i još poljubaca dolazi.

 

Da obožava da stalno štipka i tepa joj da je posesivno promatra

Da u njenom pokretu posesivno sretan uživa, pogledom priziva

I da ne prigovara a još bolje bilo bi da ljubit ga opet i opet nastavlja.

Ili ako se u kuhinji nešto umiješa da joj skuha od srtca nešto pripravi.

 

Da ljutito ne digne nos, okrene glavu i da ga zbog toga napusti

Da kada bilo što zatreba il da je nedaj bože zaboli da mu se obrati.

Daj bože da je te sreće i da takva princeze u njega se nekako zaljubi

A tko bi toj iskrenoj potpunoj strastvenoj ljubavi mogao da odoli.

 

Želi da bude sretna i da joj se na faci i osmjehu sve to primjeti

Kada hoda da nije na zemlji i da ima osjećaj da će da poleti

I gdje god da se okrene da ga oko sebe osjeća i tiho uživa.

Jer ljubav koju ona njemu nudi vječno će da se slatko  uzvraća.

 

Možda će napokon sunce u ljubavi da ga ogrije, da uspije

Da ljubav života susretne i napokon pronađe, da uživaju

Da sretno zaljubljeno svoju djecu pjevajuć odgajaju

I nakon toliko godina da vole se i za ruke ponosno vodaju.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,05.03.2019

LJUBAV SAZRELA

 

 

Svi su im govorili da nakon nekog vremena ima da se zasite

Da ta strastvena ljubav rijetko godinama divlja da ostane

Da se jedno od drugog neminovno budu tiho udaljavali

I da uskoro na žalost u odvojenim sobama naravno budu spavali.

 

No i sada kada ih gledaju tu vidljivo strastvenu ljubav primjećuju.

Još uvijek mada u godinama za ruke slatko zaljubljeno drže se.

Mada su ih sijede prošarale i slatko im stoje, godine ne skrivaju

Ponosno ljubav niti trena u zapećak zaborava ne žele da guraju.

 

A njihova ljubav vremenom nikada zrna hladnija ne postaje

Nije da su opet kao prvog dana zaluđeni ali slatko vole se

Nije da zagrljeni stisnuti i divlje posesivno noćima spavaju

Jer jedno pored drugog savršeni mir bezbrižnosti osjećaju

 

U ljubavnom gnjezdu napokon i te osjećaje proživljavaju

I kada ljubav vode nije da im srca od ritmova preskaču

Onako nježno preduboko u toj strasti smireno uživaju

Uzdasi nekako potpunije strastvenije se proživljavaju

 

U svakom dijelu duše se osjećaju i prepoznaju jer uživaju.

I nekada kad u sred noći nešto ih probudi pogled se uputi

Na drugu stranu krveta ruka se ispruži čisto  da se uvjeri

Da ljubav života slatko sniva pa se poljubac nježno udjeli.

 

Uzajamna snaga, nemjerljiva utjeha osmjeh duboko u grudima.

Po nekad noge isprepliću ali jedno uz drugo naslonjeni spavaju.

Možda nekad i leđima se okrenu al vezu nikad za nikad ne prekidaju.

Na drugačiji potpuniji dublji način tu iskrenu ljubav proživljavaju.

 

I kada jutrima u krevetu jedno voli malo duže da se izležava i ostane

druga strana doručak napravi, sve što je potrebno pjevajuć pripremi

jer želi ona kada pristigne da se voljena kao prvoga dana osjeti

e to je ljubav iskrena i nakon dugo godina žubori im u dušama.

 

Kada joj poljubac od jutarnjeg doručka od meda slatko poliže

Kada joj iza leđa onako u prolazu čuperak popravi pa poljubi

Kada ona negdje izlazi da sredi se da lijepo izgleda da to ne zaboravi

O svakom detalju i njenom izgledu posesivno voli da se rado pobrine.

 

I uvijek nakon toga dovoljno osmijeh je da mu uputi i zahvali

Može i da ga ne poljubi al on… samo on taj njen pogled primjeti

Jer oni više ne koriste poruke pisma od sreće divlje ne vriskaju

Bezbrižno onako u prolazu da vole se i od te ljubavi ne posustaju

 

Onda smireno dok razgovaraju baš svaki problem olako riješavaju

Tom nekom bezbrižnom tišinom se u detalje svaki put razumiju

E kada nakon godina veze to uspiju, baš rijetki parovi to razumiju

Bez vatrometa vrisaka tišinom pogleda i poljubaca zrelo uživaju.

 

Oni vulkani trenutnih izljeva nestanu, dok ljube se ne divljaju

Al zato upornu žeravicu u grudima duboko preduboko imaju

I taj osjećaj privržene vjerne ljubavi  niti trenutak ne zagubljuju

E sretnici su kada nakon puno godina sa istom ljubavlju to imaju.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 03.03.2019

I sve više i češće zaljubljenih parova u njihom parku viđaju

Duša,opijena,soba slatkih  uspomena podsjeća

Da su je stoljećima tražili teško da bi je pronašli

Ona ljubav nije odjednom kao tajfun u život uletila

Al se zato neprimjetno kao magla tiho uvlačila.

 

Sve se razvedrilo i pojam o životu promjenilo

Hrpa nepoznatih slatkih osjećaja navaljivala

Jutra noći dane na usnama divlje završavala

Trenutka iz glave želja snova nije napuštala.

 

Stihovi što skrivaju tajne između redaka u sebi

Portret svaki potez iz svog ugla viziju prepričava

Kako se srce tim trenutcima opijeno savršeno osjeća

Među njima riječi rijetko da vireć navrate…oni vole se…

 

A Sumnja između zidova slatke tajne zrncima prikriva

Očigledno je da vole se,ali skrivaju te ljubavi dokaze

sve to vješto uplašeni od zlobnika strpljivo skrivaju

da jedno bez drugog ne daj bože slučajno ne ostanu.

 

Jer kada bi samo jedno onako iznenadno nestalo

Teško jednostavno teško bi nešto od drugog ostalo

Vjerojatno bi mislili da tu ljubav nisu niti zaslužili

Sebe bi okrivljivali… zašto…  i kaznu samoće izdržavali.

 

Jer što bi nakon te prave ljubavi ostalo dal bi smisla imalo

Ovako dok iskreno posesivno žele i vole se planove skrivaju

Duboko u džepovima duše mjesta života i djece razmjenjuju

Kako djeca budu zvali slatko se prepiru na svoj način nadmudruju.

 

I uvijek uporna prepirka završi na gladnim posesivnim usnama.

Jer oni ne žele da kao svi ostali baksuzi pogrešne poteze povlače

Oni žele da im ta ljubav preživi da sve snove što prije ostvari

I da im se život  u bajci stvoren tako sretno i napokon proživi.

 

Ne žele da skupljaju teške bolne uspomene da nesreću prizivaju

Vjerno jedno drugo svakog trena potpunom ljubavlju obasipaju

Da niti jednog trenutka ne požale što vole je, i da to ne izblijedi.

Jer oni smatraju da ovu iskrenu sretnu ljubav napokon zaslužuju.

 

A ne kao drugi da se nakon nekog vremena rastanu i da kukaju

Da se jednog broja uporno sjećaju možda pozvati pokušavaju

Pa se ubrzo lik i sve slike te osobe nekako blijedeć baš zagube

Čak i želja za sjećanjem niti u mrvicama pjeska ne preostane.

 

Sva pisma papirići sve moguće poruke u plamenu zaborava nestanu

Plahte gdje je spavala vjetar odavno isprašio sunce u korjenu sasušilo

Zajednički prijatelji se više ne javljaju nekako svi u žurbi leđa okreću

E tu samoću oni ne žele da osjete,i ovu strastvenu ljubav žele da zadrže.

 

Jer ne žele da ih ogovaraju da loši su i da njenu ljubav ne zaslužuju

Žele po sretnoj savršenoj ljubavi da ih se beskrajno rado sjećaju

Da svi govore kako njih dvoje vidljivo sretno je i da slatko zavide

Da svojoj djeci bajku o iskrenoj sretnoj ljubavi godinama prenose.

 

Da to nisu samo bajke da njih dvoje i te kako zaljubljeni postoje

Da ih i dan danas sretno zagrljene kao prvog dana viđaju

Da njihovu ulicu po toj ljubavi sretničkoj sada nazivaju

I sve više i češće zaljubljenih parova u njihom parku viđaju.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 03.03.2019

 

Biti sa nekim bez ljubavi između ledenih zidova

 

Kada ih neko sa strane krišom promatra

Rekao bi među njima baš ništa ne štima

Stalno netko na telefonu zauzet razgovara

Il se na drugu stranu okrene kao ne vidi je.

 

Dani godine prolaze baš isto među njima je.

Nitko ih baš ne razumije što ih zajedno održava

Bože kakva je njihova teška preteška sudbina

Biti sa nekim bez ljubavi između ledenih zidova.

 

Rijetki su sretnici koji su ih nasmješene vidjeli

Za ruke da vode se baš nikad nisu ih vidjeli

Čovjek bi rekao da ih ništa kod drugog ne zanima

Da tu ljubavi ne postoji baš niti u malim kapljama.

 

Jedno drugom ne prilazi srca im odavno poplavila

Ledena kiša već odavno svu ljubav ako je bilo isprala

Ma u stvari tu ljubav nije oni baš nikada niti postojala

Jer da jeste nikada ih do toga jadnog kraha  nebi dovela.

 

Jedno drugom ne vjeruju i gle uzalud vrijeme provode

Kako jadno je kao da su ih zajedno u zatvor strpali

Toliko ljubavi u sebi imaju al je nikako ne razmjenjuju

Davno suviše davno su se udaljili i tako zauvijek ohladili.

 

A da im prava  ljubav života naiđe brzo bi se promjenili

Isti žar u srca vratili ljubav strastvenu bi garant probudili

Jedno drugo bi posesivno strasno ono gladno stalno željelo

I kada ih stare godine susretnu voljeti se ne misle da prestaju.

 

A ovako stisnuti u oronuloj ljubavnoj čahuri život im prolazi

Nitko se na drugu stranu ne obazire,iza njih tuge tragovi

Što ih jedno pored drugog tako nesretne živote postavi

Da zajedno budu Goru kaznu im nije izgleda moglo odrediti.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 02.03.2019 u 04:28 minuta

 

Da ga nije upoznala tko zna gdje bi završila

 

Između zime i proljeća ona nekako prva urani

Želi da ga podsjeti da fali joj zašto se ne javi.

Što je to njega izgleda tako krvnički naljutilo

Da mu je svu moguću tugu u srce svalilo.

 

Kao da vidi ga kako ljutito zbog nečeg mršti se

A zna i tako je sigurna da posesivno treba je

I želi da je u oči onako uplakan pogleda

I da ga nepotrebno ta tuga i sjeta izjeda.

 

Ona tu je zbog njega je u životu sretna postala

Jer da ga nije upoznala tko zna gdje bi završila

Da može sve težina u srcu bi strašću sasušila

Pita se da nije krivac da nije nešto pogriješila.

 

Dovoljno su kroz život oboje krvareći propatili

Ljubavi brodolom ne zapamćen su preživjeli

I samom igrom zvijezda jedno drugo upoznali

I sada kad su ljubav ponovo probudili…što se desilo

 

Kisele face oboma ne stoje mada su ih dugo nosili

Osmijeh zbog idiota izgubili i sada ga konačno vratili

Da mogu iz prikrajka barem da šapnem im

Da ponovo vole se, biti zajedno a tužan jako bolno je..

 

 

Oboje su zreli i može se reći dosta iskustva imaju

I glupo je da sebi taj luksuz tuge opet dozvoljavaju

Trebaju biti sretni i da vole se jer jedno drugo imaju.

A bože desi se kada se iz nehaja povrijede,proći će

 

Ona obožava kada ga luda uhvati ljubit je ne prestaje

Svjesna je da takva ljubav samo posebnim nagrada je

A u pravoj ljubavi po neki trenutak tuge se i dogodi

Al ako je ljubav prava sve olako se preboli i zaboravi.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 02.03.2019 u 04:08 minuta

 

Oboje pate u svoja skrovišta tuge se naivno glupo zavlače

 

Noć ga u svoje katakombe neprimjetno zavukla toliko obećava

A on budala naivna po tko zna koji put lovac tragove pretraživa

Hoću srce uporno tvrdoglavo da ubijedi da ona ipak voli i treba ga.

Al srce ko srce toliko puta ranjeno nije na laž il istinu olako nasjelo.

 

Pa potraga na novo kao iz početka počinje, dovodi super kerove

Da njen miris suza nanjuše da joj se skorivište napokon otkrije

Zna siguran je da tamo negdje ridajuć čeka ga da je pronađe

Teško njih dvoje može nešto da razdvoji,al eto po nekad se dogodi.

 

Pa oboje pate u svoja skrovišta tuge se naivno glupo zavlače

Umjesto da se strasno zagrle i zajedno ako treba isplaču

Al da nikad za nikad više jedno od drugog trena ne odvajaju

Jer nisu svjesni koliko tim šokovima oronula srca ranjavaju.

 

A te rane baš brzo nešto i ne zarastaju jer ne zaboravljaju

Možda opraštaju al tragovi duboko ostaju da upozoravaju

Rekla je eto mogu da ti oprostim al nekako teško da zaboravim

I onda oko toga se koplja krvava prelamaju i opet se ranjavaju.

 

Da je sa nekom drugom uporedi baš glube bile bi zamisli

Takve više nema tko zna koliko prošlo je stoljeća

Od kada takvu princezu na daleko majka nije rodila

I sada tu je ljutita na njegovim suzama prelivenim  usnama. 

 

Nedaj bože, ono bože sačuvaj ne daj da se ta ljubav urekne

Kako bi njihove face jadno iscjeđeno od cmizdrenja izgledale

Tko zna koliko godina te duše bi patile i na kraju ugušile

Jer ovo što sada ljubavi imaju teško da stane u jednu galaksiju.

 

Nema te skale koja bi tu ljubav poredala i na vrh postavila

Jednostavno kao svijetionik se podigla, izgubljene duše navodi

Da svakom tko iskreno voli takva ljubav može da se dogodi

Samo neka srce širom otvori da mada ranjeno opet iskreno zavoli.

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 02.03.2019 u 03:48 minuta

Čuda im ne trebaju, tišinom se razumiju

 

Čudno je sve to i ne opisivo što bi se među njima dešavalo

U jednom momentu bi se smijali a u sekundi kao djeca ridali.

Da se vatra između njih strastveno zapali pomoći nisu trebali

Sekunde bi tu odlučivale dok bi se usne strašću već opijale.

 

Plamenovi oko njih frcaju,kažu da vole se i kad se svađaju

Oni na svoj poseban za mnoge čudan način ljubav izjavljuju

Al znaju potpuno iskreno  sa punim povjerenjem da obećaju

Po netko može da se desi da neobjašnjivo tajnu neku otkrije.

 

I to duboko razočaravajuće baš teško srceparajuće zaboli je.

I na kraju oboje pate dok se suznim očima poprijeko gledaju.

Bez razmišljanja uzajamno od tzv ljudi zvijeri bi se branili

Da jedno drugom dugim noćima ako treba stražu čuvaju.

 

Oboje imaju slabosti jedno bez drugog ne mogu živjeti

I nikada slabu stranu nebi koristili u zemlju bi propali.

A da su takvi zlobnici postali gdje bi tu ljubav odgurali.

Oboje,bukvalno oboje preko noći bi se trajno osušili.

 

I jedna i druga strana u toj ljubavi posesivno uživa

Netko više a netko očigledno manje riječima iskaziva.

No nije potrebno da se to na bilo koji način dokaziva.

Jer u srcu se neraskidiva mreža povezano razvila.

 

I ništa više u životima nije im potrebno kada je uspjelo

I kad se ljube kao djeca se raduju u ljubavi uživaju

Divota ih je gledati u rijetko viđenim trenutcima pratiti

Jer oni se od sviju skrivaju na osami svoje strasti razmjenjuju.

 

Mogu biti krize kao i drugima od nikud nalete, al vole se.

Sve to oni sa malo buke prebrode, mada čak noćima ridaju.

I uvijek sa toliko nade jedno u drugo vjeruju..jer vole se

Dal ste razumjeli…oni vole se..oni baš vole se….kako divno je…

 

Njima nikakva čuda ne trebaju, jedno drugo tišinom razumiju

Kada im samo na trenutak vlak iz tračnica iskoči sve poremeti

Jako malo je potrebno da bi ljubav na tračnice il kolosjek vratilo

Teško baš teško osim crne smrti da bi tu ljubav ugušilo i sahranilo.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,02.03.2019 u 02:44 minuta

 

 

 

Pa nagnem bocu vina što se pored mene kao kurva stvorila

 

Ubi para ova njena tišina duboko u duši razara

Srce probija, ma daj utišaj je… bože krajnje vrijeme je.

Više mi godi kada priča i bukvalno satima ne prestaje

Al ovako kada tišinu tako bučno i bolno po meni  razlije.

 

Nervozno prste prelamam duboko u duši se ranjavam

Jer preglasnu njenu  tišinu od početka ne razumijevam

Od tišine Zidovi pucaju mira mi još strahovima nedaju

Miliun misli nadolazi gdje i kako prema njoj promaših.

 

Neki strahovi pod kožu ulaze, ne nije moguće da gubim je

Dal bi bilo što promijenilo kad bih priznao da kajem se.

U zraku praznom sobom koraci sjete drsko glasno odjekuju.

I oni preko svega na muku mi kreveljeć se hinjski pristaju.

 

A nada, da baš nada mi leđa okrenula,sve u duši prevrnula

Cvilim tko zna čini mi se danima satima a ona pred vratima.

A kada bi se ljubav na staro onako opijenošću slatko vratila

Možda bi obje strane uvjerila da opet biti sam  jako bolno je.

 

Otvaram prozor kiše navalile,još uvijek nema je,glas ne dolazi

Pa nagnem bocu vina što se pored mene kao kurva stvorila

Nema što ne tepa mi na svašta nagovara a u srcu razvaljotina.

Tražim je glas očekujem bilo kakvom znaku kao dijete se radujem.

 

I nekako iz sata u sat vino sve više obuzima, magla u očima

Ništa već poodavno ne vidim, da bar mogu usne da joj osjetim

I kao nekada onako slatko nježno dugo poljubim, al ne ide.

Bože kako tiho ubija preglasne tišine lažno naivno nadanje.

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,01.03.2019

 

Držat ću jezik za zubima

 

 

 

Fm                              Cm

Sablasno zvuči kad šutiš ti

Ab                  Eb

Otvori oči i pogledaj

Ab                        Eb

Toliko tuge me spopalo

Db                                Cm

Molim za još jedan oproštaj

 

Fm                        Cm

Koliko dugo ćeš trebati

Ab                                   Eb

Barem još jednom da razmisliš

Ab                         Eb

Držat ću jezik za zubima

Db                            Cm

Želim te opet na usnama

 

Ab                                      Eb

Daj barem oprosti bar jednom

Bb                               Fm

Ova bol sve noćas rastura

Ab                                      Eb

Kajem se zbog gluposti svoje

Bb                               Fm

Veća kazna sad mi ne treba

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno,01.03.2019

E baš riječi nisu potrebne i kada želiš da kažeš volim te.

 

 

 

Ljubav …uh mač sa 13 oštrica svaka nekako još gora i oštrija

Svaku riječ prije nego izgovoriš moraš dobro da razmisliš

Jer gledaju dlaku u jajetu, čekaju da upadneš u zasjedu

Pa se po nekad čovjek preupita zašto je ljubav tako ranjiva.

 

Dal se riječima može sve iskazati, il je bolje plakati

Il bolje je na glas vrišteć od sreće se slatko smijati

Ali riječi… njih treba izbjegavati i što manje koristitti

Ljubav u ljubomoru nepotrebnu pretvaraju i sve ubiju.

 

E baš riječi nisu potrebne, i kada želiš da kažeš… volim te.

Samo je zagrli neka ti u očima osjeti i trenutno provjeri.

Ma koliko ludo voljeli ma koliko toliko toga iskreno ispoljili

Što manje pričajte i svaku bukvalnu svaku riječ vagajte.

 

Nemojte da na kraju nakon te ljubavi stranci postanete

Jedno drugom više trunke ne vjerujete, jedva da pričate

Ako sreće velike možda budete imali prijatelji budete ostali

Al riječi,duboko u sebi skrivajte jednostavno što manje govorite.

 

Jer te riječi znaju pogrešno da se razumiju i sve što ste imali

Da u jednom trenu pobrišu, da vam više trunke ne vjeruju

I to tako užasno bolno neopisivo boli vas, sve se nekako srušilo

I u vama krater bukvalno krater razočarenja otvorilo i patite.

 

Patite jer još uvijek u sebi preduboko iskreno volite, al patite

Patite jer je povjerenje u vas izbrisano, stranac ste postali

Zašto bi ikada više sa vama nešto djelili glupi ste ispali.

I glavu dole spustite sada godinama patite zaslužili ste.

 

A vi ste u ljubavi iskrenoj i varljivoj potpuno zavoljeli

Možda previše se otvorili i previše govorili i nekoga ranili.

Duša se neizmjerno otvorila, možda suviše rano je pogriješila

A niste trenutka pomišljali da je bukvalno u sekundi budete izgubili.

 

I sada možete da vraćate filmove da potražujete pogreške

Al nikako da shvatite da u vama samo vama  je problem nastao

Jezik vam se kada nije terebalo razvezao, povjerenje poljuljao.

Grcate, zaustavljate suze u očima, ljubav je strašno  ne umoljiva.

 

A ti glupane se usudio nepotrebno tajne glupo si otkrio i pričao

Žensko si  i prkeljaš ne znaš kad ti se nešto povjeri zadržati u sebi

E sada kad si sve izgubio kada si povjernje do bola njeno izgubio

Pati se, ridaj,cmizdri to ti neće pomoći nikad više ti se neće otvoriti.

 

I normalno da vas obuzme vrijeme ridanja, duša vam se tugom prepunila

Zbunjeni ste patite i nikako ne možete da shvatite da u stvari samo vi krivi ste.

Nemojte više da se nadate glupi naivni ispadate, pustite vrijeme neka proleti

A toliko ste se nadali i previše naivno glupo maštali i gdje ste na kraju završili.

 

I sada vas čekaju teški snovi i košmari tko zna koliko dugo u vama da boravi

Njen lik će vas pratiti i uvijek krivicu opravdano na vas vrišteć svaljivati

Zašto niste njene riječi ozbiljno shvatili i njene tajne duboko skriveno čuvali

Sve si idiote imao, ljubav života si pronašao a tako naivno baš naivno igubio.

 

Ljubav uh mač sa 13 oštrica svaka nekako još gora i oštrija

Svaku riječ prije nego izgovoriš moraš dobro da razmisliš

Ljubav u sebi toliko zamki i opasnosti nevidljivo prikriva

I dok trepnete pogrešna naivno glupo izrečena riječ je nasuka

 

I onda iza vas samo ostane jedna predivna ljubavna priča propala

Nema koristi da se izvinjavate, kada tako olako povjerenje gazite

Kaznu ste zaslužili na pravo mjesto ste zasluženo kaznom prispjeli

Boga molite, ne znam čemu više da se nadate dok tlo pod nogama gubite

 

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 01.03.2019

Portret riječima

 

 

Čudne ne objašnjive stvari zaljubljenim dušama se dešavaju

Kada voljenu osobu na svakom koraku onako ushićeno susreću

Recimo da uvijek u isto vrijeme nekako bude se tu je… vide je

A baš tih se sati prvi susret i poljubac ono savršeno  desio.

 

Neki slatki i bitan factor u glavu ubacio i baš sve dirigira

Sve o čemu se planira pokreće il analizira bez nje ne prolazi

U svakoj riječi a da ne govorim stihu se samo ona nalazi

posvećuju se koncerti bože kako preduboko u srcu boravi.

 

Oči su preduboke joj u njih samo zaljubljen može da zaroni

Svaki treptaj nemir u duši i srcu joj tek tada moguće da osjeti

Kada je ljubi drhtaje preko usana zemljotresima strasti doživi

A stisak ruku onaj zagrljaj kao vrela lava između njih se provlači.

 

Svaki čuperak svoju priču ima i dok ljubi je on mu slatko dosađiva

Želi i njemu trenutak pažnje da po nekad onako prstima posveti

Čudno je kako sve na toj savršenoj ženi uvijek bukvalno vas izludi

Dal plače il smije se dal ljutito nešto izgovara jednostavno vas očarava.

 

Svaka haljina majica kapa il šarena čarapa priču o njoj ukrašava.

Karmin ne njenim usnama nekako poplavu strasti i požude dovlači

Nema teorije da im možete odoljeti,kao magnet privlače baš ludite

I kad ste usne probali,gotovo put za nazad il neku cestu niste pronašli.

 

Kao živi pijesak je sve dublje vas povlači želi sa vama da se sjedini

Al što je najčudnije to vam i odgovara, pamet vam se isključila

Sve što vam radi il podvaljiva još više i više vas zaluđiva

I da vam šamare pucaju ledenom vodom polijevaju džaba je

 

 Od nje te čarobnice više nikad se ne odustaje kažu to ljubav je

Mada ste prije toga možda žena i afera imali ali tu niste upoznali

Takvu opsesivnu opijenost nemoguće da ste ikada doživjeli

Jer da jeste nema teorije da bi ste ruke digli i od nje trena odustali.

 

Ako niste pokušajte njen portret da bilo kako crtate, barem probajte

Tek onda ćete da se uvjerite da u njoj nešto čarobno izazovno stanuje

I imate siguran osjećaj da je nekako ponosno duboko preduboko vaša je.

 

A onda se portreti ne zasitno gladno redaju uvijek nešto novo otkrivaju

Čak ste joj i trepavice prebrojili, svaki čuprak kroz prste propustili

Svaka bora na usnama, sve bore što se oko očiju smiješeć naprave

Sve te detalje srce zavoli sve što ima vaše je i ne može da odoli.

 

A tek jednoga dana slučajno primjetite ona jedna sitnica fali joj

Mada je savršena lijepa bukvalno ne odoljiva i sve preotima

Onda vam se u glavi plan zavriti kako taj nedostatak otkloniti

I kroz san vam dođe prsten na ruci fali joj i nešto podsjeća.

 

U jutro se sav mokar izluđen budite prsten po kući tražite

I tek onda shvatite da napokon vrijeme došlo je… da došlo je

Da je pred oltar vodite, da vam se zvanično vaša proglasi

I da vas u dobru i zlu  kroz život ta ljubav sreća i strast poprati.

 

Ako budete sreće imali i divnu djecu jednoga dana imali

A što vam se više treba objašnjavati novi portreti pristižu

Na tu djecu se ljubav beskrajno prenosi opet se čovjek zaljubi

Oh ta ljubav života vam je draža i nekako strasno ne odoljivija

 

Gura se trpa između riječi gladnih stihova na gitaru se propinje

Nitko ne može da je zaustavi u portretima riječi ona boravi

Svaki trenutak i svaki dan savršeno u njenom društvu se provodi.

Ako vam se to dogodi..shvatite da tek onda shvatite..ona glavni krivac je…

 

Toni Ljubisa Bozic, Bugojno, 01.03.2019     

 

da tek onda shvatite..ona glavni krivac je