Mjecečni arhivi: Svibanj 2014
Sve dok u nama
U meni je noćas sonata
Što njenim krilima leprša
Preko duga i sjete prelazi
Sve i jedan trenutak probudi
Urličem, vriscima uzdahe najavljujem.
Razmičem riječi bez dodira
Mašta se u grudima zapalila
I peku, prže njeni tragovi
Da se strast i požuda ne zaboravi.
Kipim sav od okrajaka nemira
Krvlju mi teče gorivo njenih usana
A oči plamte, dolazak eto iščekuju.
Sve se nadaju da pristiže, napokon.
Znam da potpuno sve isto osjeća.
Požudno je sklupčala sjećanja dekica.
Mirišim u svakom dijelu nadanja.
Oslikani tragovi kao luckasti valovi.
I mada na dvije strane svijeta sklonjeni.
Istim žarom,nadom i slašću vezeni,.
Tako smo po svemu slični, a drugačiji.
Sve dok u nama žubore ljubavi izvori
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 30.05.2014 u 20:03 minuta
Stisni me, to obožavam
Prečesto se zarobim slatkim sjećanjem.
Svaki slobodan trenutak s tobom uštinem
Pa na tebe pomišljam, nježnosti doživljavam.
I sve se tim momentom oko mene zaokruži.
Stisni me, ljubav s tobom obožavam da poimam.
Boje oko mene se nekom magijomo življavaju,
Tvojim likom se predstavljaju, nestvarno žuboriš.
I onda izgubljen, između početka i kraja boravim
Sve ono tugom pokopano, trenom bi oživjelo.
Stisni me, ljubav s tobom obožavam da poimam.
I onda tako čisto i jasno te vidim i osjetim.
Svaku tvoju britku riječ kroz osmijeh natočim.
Sve se iz onog oklopa čekanja nježno oživljava.
Kostima slatki nemir podrhtava, o kako si prekrasna.
Stisni me, ljubav s tobom obožavam da poimam.
A dani nam klateć se prolete, prolaznosti zaslijepe.
A usne ti meke i vlažne, jezom dodira šapuću.
Onaj zamrli skelet u meni se vragolasto probudi
Neke posebne slike utisnute od prošlih sjećanja
Stisni me, ljubav s tobom obožavam da poimam.
Svaku rijetku boricu ispod oka ti ljubim požudno.
Ispod kore duše stari izvor se opet doživljava.
Savršena, samo moja krošnja si vječnog maštanja.
Ne odlazi nikad, da ova ljubav nebi presahnula.
Stisni me, ljubav s tobom obožavam da poimam.
Samo zajedno ovu sliku možemo da stvorimo.
Samo zajedno prepoznatljivim stazama jezdimo.
Sva ta strast i požuda i drugima obiljem nuđena
Nezna da se ovako slatko probudi pa zaludi.
Stisni me, ljubav s tobom obožavam da poimam.
Kada bi možda izložbu naše ljubavi iznjeli.
Mnoga srca bi od žudnje izludjela, patila.
Možda bi shvatili da mizerno ljubav su doživjeli.
Da bi ljubav uspjela, srce mora da propjeva.
Stisni me, ljubav s tobom obožavam da poimam.
Koliko puta pred ogledalo smo tiho ušetali.
Sami sebe ispitivali, dal smo sa sobom iskreni.
Od sebe bi zahtjevali jake teška pitanja i odgovore.
Da si objasnimo, dal shvatamo kuda plovimo.
Stisni me, ljubav s tobom obožavam da poimam.
O koliko puta smo iz raznih uglova sve sagledavali.
Objašnjenje za ovu ludost u srcu i grudima tražili.
I uvijek, resko u trenu bi stigao jasan odgovor.
Da ovo je prava i ljubav posebna, koja nije postojala.
Stisni me, ljubav s tobom obožavam da poimam.
Pa bi tko zna koliko sva čula uključili pa shvatili
Da svi oko nas što kažu da vole i da uživaju
U stvari u lažnim slikama jada i bijede obitavaju.
Jer ovo što se među nama događa, jeste čarolija.
Stisni me, ljubav s tobom obožavam da poimam.
Jer ovo u nama sve u detalje žudnjom obuhvata.
I zato smo se otvoreno usudili, pa doživjeli.
Sve se nekako spontano energetski zatrovalo.
I bez toga sve zastane, kao glazba bez tonova.
Stisni me, ljubav s tobom obožavam da poimam.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,31.05.2014 u 07:44 minuta
O kada bi malo češće usne gladne posjećivale
Cijelu noć
burom se prevrćem,
sa samoćom
se nadmećem.
Da na miru me
taj nemir ostavi,
da na mene
zauvijek zaboravi.
Ali neda mi mira,
u glavu mi trpa
milione nemira
snove izluđiva.
Pa jednim potezom
tvojih usana,
kao najmekši kist
sve si prekrila.
Osmijeh na lice
u trenu savršeno vratila
O kada bi malo češće
usne gladne posjećivale
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,31.05.2014 u 07:07 minuta
Zaštićeno: KAO NIKAD DO SAD
Za pregled komentara unesite svoju lozinku.
Zaštićeno: DA SMO ŠANSU IMALI
Za pregled komentara unesite svoju lozinku.
Nema izlaza, sve je nestalo
Došao je dan kada moram da sve knjige mašte i želja zatvorim.
Da sve što je u srcu i duši bilo jednostavno zaboravom zaledim.
Da se više niti trunke ne sijećam koliko sam žudio i volio.
Da svu maštu i požudu trebam da pretvorim u žalosti pepeo.
Jednostavno sudbina ne dozvoljava da se ljubav iskrena odigrava.
Postoje važniji, prioritetniji životni ciljevi koje treba služiti.
A srce ostaje, onako prepuklo, u komade raspuklo da se prisjeća.
DA bijaše mala šansa da se ljubav i dogodi vječnošću zaokruži.
No takva je sudbina, kad se najmanje nadamo desi se poplava.
Sve je potopilo, mulj tuge sve zatrpao, sve se umrtvilo, zašutilo.
Otišla, otišla je bez pozdrava, kroz gomilu suza je jecala.
Jednostavno Romeo i Julija su najbolnije ranjeni, razdvojeni
Teška srca i kroz suze joj obećah da ću jednostavno nestati.
Stihove ću prestati pisati, u mašti sve putove ću da joj zagradim.
Jer ako to ne uradim , mogu još više kao brana da popucam
Da totalno izludim, ako je opet budem požudno kroz stihove prizivao.
To nitko nebi izdržao, voliš se a nemaš pravo da doživiš.
Zbog srećo najmilija, zbogom mašto i dušo moja grozno ranjiva.
Zbog slatke mašte i snovi, zbogom nade i slike divnih sjećanja.
Ona mora nestati, iz svih mogućih kombinacija bukvalno prestati.
A meni ostaje da se tako skršen kako god znam jadom obnavljam.
Bit će dugo, teško i bolno ranjivo, da je zaboravim i nikada više ne vidim.
Takav grah mi je izleda određen, da budem voljen pa zaboravljen.
A što da radim, znam bit će užasno , užasno teško i neobjašnjivo.
Zzaljubljenom srcu normalnim putom objasniti, da sve zaboravi.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.05.2014 u 16:28 minuta
Pitam se
Pitam se dal me se jube još prisjeća,
Dal usnama osjeća dah onog proljeća.
Do jučer u naručju mi je blaženo snivala.
Žarom plamtećeg srca dašcima uživala.
A sada, kao stijena životom se provlači.
Hladno more joj suze prikriva, izdiše danima.
Oči od tuge joj potamnile, podočnjake izrodile.
Između neba i mora većinu vremena provodi.
Sve se u sablast modrinom samoće obmotala
Zlatno prstenje i vera u prste se urezala.
A ona tužna,iskočila iz slatkog maštanja.
svakim jutrom suzama naše snove ispraća.
Znam da dohvat naše ljubavi daleke iščekuje.
Znam da usne mi noćima kroz snove dodiruje.
Isto se i meni godinama događa, pustinja u grudima.
Al vrijedi svako stoljeće ovako ludo zaljubljen čekati.
Čekati da nas sudbina opet spoji i dogodi,
Nakon toga nem više vraćanja, nema čekanja.
Jedno s drugim pod ruku kreće putom beskraja.
Ljubav napokon mora vjerodostojno da se dogodi.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.05.2014 u 08:28 minuta
Tek onda ću
Dobro jutro mozaiku
svih nezasitnih stihova.
Dobro jutro srećo
bez i trunke čarobnih dodira.
Dobro jutro muvice
najslađih noćnih nemira.
Dobro jutro plimo, oseko
vatre i vulkanskih kratera.
Mogao bih svake sekunde
da ti se stihovima umiljavam.
Da te svu izgrebem,
pa češem ranice
poljubcima održavam.
Al eto nekako treba mi
u živo da te osjetim
Da onaj žarki
slatki poljubac doživim,
a onda….
Tek onda ću još više da izludim
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.05.2014 u 18:46 minuta
Ovu noć je laveži čuvaju
Ona je usnula, lavež pasa ostavila
Ovu noć je čuvaju, vjetrovi najavljuju.
Grmljavina i nevera se nahorozila.
Tuča se priprema, noćas nema spavanja.
Kako bi sad preplijepo bilo,krilo provaliti.
Oko njenih prstiju se smotati, da zadrhti.
Kiša može da odvaljuje, vjetar krovove odnosi.
Ljubav buknula, olujnim vremenom čekanja.
A vani i ako tuča i kišno je, cvrči pjevaju.
I oni se raduju trenu ljubavne idile uživaju.
A noć savršena, sve tragove prikrila.
Pljuskovi gradom sve pokrili, sve izbrisali.
Samo na usnama tragovi ostaju, podsjećaju.
I snjeg može noćas da zavali, sve je krenulo.
A njih dvoje tišinom uzdaha prikriveni
Noćas počasni ples duše odrađuju, mračno je.
Nakon toga kapci prepuni sreće pokleknu
U sanak trenom se odleti, ljubav se zaledi.
Samo moment tračak sna da odrežu, odahnu.
I onda opet nezasitna požuda strašću priziva.
Noćas se ljubav njihova događa, vrijeme je.
Miris proljetnog zelenile vjetar trenom donosi.
Po koji bljesak, grmljavinom sve najavi.
Jedno uz drugo strastveno stisne se, neka je.
A samoća ih zavidno promatra iz prikrajka.
Totalno izludila, opet su je na prevaru nasukali.
Usne ne razdvajaju, zagrljaj ne popuštaju.
Ljubav sve pobjeđuje, i kada nestane nadanje.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.05.2014 u 03:15 minuta
Svaki treptaj požude ti osjetim.
Žudim, neshvatljivo tišinom izluđuješ
Tijelo ti usnama poručuje, da požurim.
Da traži i želi me, na momente izludim.
Svaki treptaj požude ti izobiljem osjetim.
Među milion cvijetova, draž ti usana
Bih na slijepo na koljenima pronašao.
Prepoznatljiva čežnja,šapat uzdaha.
Ona radost, nestrpljenje u grudima.
Ona zakletva što odzvanja već godine.
Da moja bit ćeš kako se srce otima.
Pa me ni odkud zavrte grčeviti strahovi.
Ne znam od kud taj nagon nemira u meni.
Tako sam siguran, da moja bit i ostat ćeš.
Al opet nešto u dubini grebe u grudima.
Ne znam dal ta blješteća ljepota isto osjeća.
Sjetim se da zbog ljubavi moje si presretna.
Bojim se bezrazložnih osveta, nekih kajanja.
Neka svirepost u zraku prijeti okriljem nemira.
Ne želim da mi te ta preplašena strana otima.
Plamti požuda, kanonada skrivenih darova.
Čekam, samo signal da mi proslijediš.
Raketni pogon istim trenom upalim.
Pristižem a da nisi niti trepnula.
Predugo godina je ova ljubav ispaštala.
Na sve uvjete tvoje pristajem, evo se predajem.
Samo ostani uz mene, tvoju strast da upijam.
Da sve od silnog čekanja slomljeno u meni
Tvojim zagrljajima i poljubcima se probudi..
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.05.2014 u 05:35 minuta
Eto tu si…al te opet nema
Uz tebe mi duša vršti
Sve od sreće klasje niše
Pa se nemir vjetrom širi
Sve bi da ti kaže više.
Eto tu si…al te opet nema
Stobom jube tiho sanjam
U grudima splićem zore
Molim Boga da nas čuva
Stižu naše slatke snove.
Eto tu si…al te opet nema
Eto tu si skrita strahom
Da te netko ne odnese
Da me tuga ne ošine jadom
Tko bi onda noćima drijemo.
Eto tu si…al te opet nema
I kad oči možda sklopim
I kad sanak zažubori
U meni se opet spremaš
Imat ću te, opet snijevam.
Eto tu si…al te opet nema
Stobom stih se zaleluja
Pa prekrije polja žuta
Zatreperiš poput smijeha.
Grudma hoćeš da zaoriš
Eto tu si…al te opet nema
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,09.05.2014 u 07:15 minuta
Kada se iskreno,iz grudi zaori,Vojim te jubavi
Promatram,
jutros oko četri
se zavrtilo.
Gledam
nemirno se
zaljubljenički
prevrćeš.
Naše tragove
prošlih dodira
potražuješ.
Da te barem malo
vjetrovima preuzmu,
pa podsjete
kako dražesno je
jedno drugo
savršeno
iskreno
nezasitno
imati.
Ljubav
dosadnim
ponavljanjem
izjavljivati.
Al se nekako
lakše osjeća
kad iz srca
odlete
voljenoj osobi
tragovi
ljubavnog
proljeća.
Kada se
Iskreno
Iz grudi zaori
Vojim te jubavi….
Najbolje znaš
i savršeno
potpuno
osjećaš
koliko
na drugoj
strani
praznina
bolna je.
Al ona je
dio ljubavnog
odrastanja,
sazrijevanja,
napučena
tragovima
čekanja.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.05.2014 u 04:45 minuta
Da je ne preuzmu strahovi
Za njom kao suncokret bih svaki tren tragao.
Na sve strane glavu požudno okretao, izvirivao.
Ne željeh da je izgubim, prazninu bolnu osjetim.
Niti da pomislim da nijemošću možda zapostavim.
Svakog trena bih joj tepao, od srca klečao, kamčio.
Ljubav na svakojake načine do beskraja izjavljivao.
Da shvati, da je ne preuzmu strahovi, da je obožavam.
Da samo ona moja je, da boravi vječnošću u meni.
Sve žeđi svijeta, nisu kapljica ove požude,
Nemogu niti muvicu, ovu suludu ljubav pokazati.
Volim i obožavam da boravi u meni, da šapuće.
Da je kraj mene, kao slika, kao sjećanje, da ne nestane
Sve dok iznenada moja vječnošću ne postane.
A tko će od nas biti sretniji, u srcu bogatiji.
I zato dok se to ne dogodi, želim da je uvjerim.
Da ne brine, neka me zamisli, a ja je uštinem.
Onaj prekrasni osmjeh na lice slatko zavarim.
I samnom svakim trenom mislima razgovara.
Na koje kakve sulude ideje me nagovara.
Da jednostavno obožava da valja me snovima.
I tko je od ovog para sretniji,ova ljubav je nagrada.
Držeće se za ruke razdvojeni noćima, žudimo.
Pokušavajuć da se ta strast održi, ne izblijedi.
Nema veze što je ne vidim i nije godinama uz mene.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,09.05.2014 u 04:00 minuta
Glumim nešto hrabrijeg
Najgore što čujem pa me trenom bolno razori
Jeste njena suza kroz jecaj kad krikom prozbori.
Iz kože bih trenom iskočio, sve planine preskočio
Da u krilo pustim je da se isplače, užasno fali mi.
Fale mi njene usne, izgrižene ispucale od čekanja
Fali mi dodir tog tijela vulkanskih požudnih izvora.
Fali mi njeno tepanje, i osmjeh savršenog beskraja.
Fali mi da ćuli uz mene, da čitam iz očiju treptaje
Iz njedara bih iskočio, kada bih pisma joj čitao.
A unutra fleke od suza sazdane, razvale.
Kao da vidim je, kako jeca, stalno me proziva.
Samo bi zagrljaj da uštine uz mene da se priljepi.
A ja kao glumim nešto hrabrijeg, a isto me ubija.
Ubi daljina samoćom sazdana, bez trunke dodira.
Volim je, što je dalja , životinjski se razjarim.
U trenu poludim, skičim, sebe trgam i ujedam.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.05.2014 u 15:12 minuta
Kako da ne pomislim
Obožavam jutrom ranim i zorom prikrivenom
dok svi duboko snovima zavaljeni šaraju,
da stručak svoje duše predočim, da osjeti
i suzom srećice doživi, zrno duše mi iskrene
da izjavim tračak ljubavi za nju spremljene.
Kad se nekako otužina navaljana nakapa,
kad se nemir nekakav dušom dovalja.
Volim do njenih slika da se pod hitno
Najkrqćim putem zavalim,pa pomislim.
Čudno je to, što se među nama događa.
Iz mrvice pomisli, požude stih se dovalja.
Bio presretan il tugom nekom isprelaman
Nekako kroz molitvu grudima je osjećam.
Na kapaljku nemirom me dozira, preuzima.
Pa završtim, indijanske pokliče prosipam.
Euforiju u sebi lebdeći doživljavam, uživam.
Savršeni ritam Tanga u njenom krilu osjetim.
I sve te lijepe stvari me na nju podsjećaju.
Slikama osjećaj uokvirivaju, ljubim je,
Čudom mašte, strasti i vrelih požuda.
Osmjehom joj jezdi glas ljubavnog proroka.
Tim momentima se savršeno, opušteno
U najsitnije detalje srca i duše osjećam.
Kad se njen blagi glasić od nekud izrodi,
Pa me šapatom, kao kap niz leđa zarobi.
Tim momentima u meni se karma razigra.
Tajne čarolije ljubavi na tanane proživljavam.
I nekako je tako jasno vidim i osjećam.
Tuge i sreću zajedno sa njom proživljavam.
Pa kroz stihove se sočnije slikovitije izražavam.
U srži boli i tuge orkane doživljavam, osjećam.
A tek sreću kad osjetim, sve frca i srce razletim
Nekakva skladna harmonija zavlada, ušuška.
Tek onda bih kilometrima neprestao švršljao.
Sve što vidim i osjećam bih joj napisao.
Potrošio bih litre tinte na mirisna pisma.
Burad svijeća bih potrošio da tračak misli
Strast iz grudi ne prekinem, sve dočaram.
I Tako poslije čitajuć te poklonjene joj stihove.
Čudne slike iz tišine dopiru, sve mi je poznato
Kao da sam to sa sigurnošću već doživio i vidio.
Smijuljim se, dragost…ljubav je opet navratila.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,06.05.2014 godine u 06:23 minuta
Na recepciji
Trideset i neka joj trke otpuhala.
Kojom boricom na čelu zasvirala.
Toliko pjesama iz duše propjevala.
Da bi na mojim grudima se probudila.
A toliko kroz život provalila.
Na grbači tankere tereta prenijela.
Tako britka trenom mi prispjela.
Sve i jedan živi fakultet završila.
Gledam kako žustro poskakuje,
Devet jezika britko progovara.
U trenu molbama pristigne,
svi je skrivećki obožavaju.
Osmijeh njenih očiju upijaju
eh da samo znaju tajnice.
što to stanuje u tim okama,
srca mi koliba, duše mi škrinjica.
Vojim te muvice,
Tako bih se proderao
uz tebe godinama ćulio.
Da se od miline ne mičeš.
Tko god joj osmijeh udijeli
skrivećki sam im naredio
da svi budu nasmješeni i ljubazni
da se mene ne razljuti
jer zbog jedine moju ljubavi
znam da poludim
A ona kristalno nasmiješena
Svakodnevno dočika na recepciji.
Da bi se gosti opustili i ugostili.
Nasmiješeni i zadovoljni otišli.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,03.05.2014 u 14:24 minuta
Ništa drugo mi ne treba
Vole se, al im do bola zabranjuju.
Ljubav među njima ne dozvoljavaju.
Sve bi dali da se sastave al ne ide.
Kako god započnu iste prepreke čekaju.
Da bi sretni bili i da bi se voljeli.
Nikoga nebi povrijedili ili ranili.
Al kako, kako da se nekome svane
A da se nekome ne smrkne i zamrači.
I zato pod kišnom kapom maštanja
Njihova tajna ljubav se žmirkeći odvija.
Na slijepo jedno drugo imaju, maštaju.
Kontakt nikakav nemaju, al duše trepere.
I često noću sami zasjednu, priče raspredaju.
A jedno drugo ne čuje, samo mislima poručuje.
Da vole se, to je čarolija svima znana,neobjašnjiva..
Nešto ih ovisnički održava, treperenje u grudima.
I vjerojatno maštaju, tko zna, možda, samo možda
Jednog dana se susretnu, tko zna dal bi se prepoznali.
Život ih godinama promijenio, tetovaže borama išarao.
Al ne bitno, u njima je taj žar godinama tinjao, ćulio.
Ah kad bi se sureli, al bi se tišinom žudeći pripili,
Bio bi to najduži poljubac čekanja, bez trunke disanja.
Usne bi mukom žuborile i jedna drugoj se žalile.
Voli me, samo voli me, ništa drugo mi ne treba….
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.05.2014 u 16:54 minuta
Možda napokon
Od onog trena kako u srce drsko mi uskočila.
Sav se nekako preobražavam, doživljavam.
Pomislih da me neke kazne iz prošlosti sustižu
Sve laži i prevare na kraju sustignu, isplivavaju.
Sve što se s njom dešava, muška sujeta i ponos izdržava.
Vulkan u meni jednim poljubcem tišinom probudila.
Tope se planine, uzdahom nestaju ledenice i snjegovi.
Uzdignuta čela pratim je, tempo strastveni izdržavam.
I onda bezglavo pobjegnem, sebe pokušavam da sustignem.
Nekakva anarhija me raspusti, kao da poludim, a drago mi.
U bez prostor se zagledam, ušutim, sve oko sebe zaboravim.
I ona kao savršena priskoči, iz delirijuma poljubcem razbudi.
Neobjašnjivo zajedno štimamo, mislima se razumijemo.
Daljinom ona na jednom kraju svijeta živi kao kraljica
Praznina sve uzela, nema me, sa mnom bi tek život upoznala.
Isto se i kod mene dešava,prepuna kuća svega i svačega.
Al prazno je, nema nje da se nasloni i zaspe na grudima.
Do kada smo ovako kažnjeni, da bogati prazninom patimo.
Da pored sveg izobilja što imamo, istom željom žudimo.
Da napokon budemo zajedno, vječnošću skupljeni,nedjeljivi.
I kroz pokisle prozore promatram, jugovina odasvud pritisla.
Kao da ovi proljetnji pljuskovi sa nama tugu razdjeljuju
Da nam kao lakše bude , da nas teret otpusti, al kontra je.
Još više se neka težina i samoća nagrala u grudima.
Iste slike, želje vraćam, prozivam, da je što prije ugledam.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno01.05.2014 u 19:47 minuta
LJUBAV STUDENA
Ljudi ih promatraju,
na neki način im zavide.
Misle da sretni su
Da baš sve imaju.
Puni su zlata i rubina.
Jahte su naredali.
A u domu slike naredali
Poznatih slikara darovi.
Al ne vide, studen ne vide.
Oni neznaju koliko pate.
Kako među njima sve hladno je.
Zbog djece su zajedno.
Al oboma teško je, grcaju.
Prebrzo su se obećali.
Zavijet Bogu udijelili.
A sada u njima kajanje.
Da mogu sve bi to da poruše.
Da odu drugoj strani u naručje.
Al kako, protiv Boga teško je.
Neznaju kakve ih kazne čekaju.
Pa tako i dalje taljigaju.
Lažni sjaj i ljubav promoviraju.
A duša raspukla, jeca noćima.
Svatko u svom krevetu prespava.
Ljubav među njima nije postojala
Olako je i umrla, sva se zatrla.
Zašto se to desilo, u njima su istine
Shvatiše jedno za drugo ne postoji.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.05.2014 u 08:21 minuta
ONA I ON ŠETAJU
On prepoznatjivo crno bijel, prošarao,
A ona modro zelena,ljubav njegova.
Toliko zajedničkog imaju u grudima.
Tako se vole, čuvaju i razumiju.
Iz dva svijeta dolaze, ne govore.
Jezik jedno drugog ne razumiju.
Al zato pogledom, dodirom
Zagrljajem sve u detalje saznaju.
Svakim danom su zajedno.
Jedno drugom tepaju
U krilo sjedaju, jadaju.
Samo nerazumljivo mumljaju
I svakog jutra, svakog jutra
Jedno drugo u šetnju izvode.
Razonode i opet ispričaju.
Tajne jedno drugom otkrivaju.
Za savjet pitaju, pa onda odluče.
Toplo se stisnu i čvtrsto zagrle.
Jako dobro se u pogledom razumiju
A niti jedne riječi ne prozbore.
Ona i njen pas, se tako ispričaju.
Dok se pješčanom plažom protežu.
Osmijehe i veselje ljubavi pokazuju.
Da ona i njen pas se obožavaju.
Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.05.2014 u 07:17 minuta
toni"s poetry 