All my poetry is private, if some one recognizes oneself in the verses, it is a coincidence.. SVA MOJA POEZIJA JE PRIVATNA I AKO SE NETKO PREPOZNAJE SLIČNOST JE SLUČAJNA. SVE SE ODIGRAVA SAMO U PJESNIČKIM MAŠTAMA
Nekad si kažu mene…ma dal je moguće iskreno voljela
A onda jednostavno preko noći u svoj život tako olako drugog strasno pustila
Čak si i naše slike dugo noćima navodno cvileć palila,tako si priče širila
Da bi što prije naše tragove u korjenu što je moguće u pepelu izbrisala
Kažu da sad kaješ se i da si užasno od prvog momenta pogriješila,
Jer si našu tako reći ljubav savršenu izdala i njemu tek tako olako se vratila
A što je,nije se tvoje zamišljeno planiranje ostvarilo
On te tako užasno bijedno razočarao jer nikad ti nije
Onakvu ljubav kao ja…beskrajno iz dubine dušeiI srca nudio.
Vidiš da te novci nisu usrećili,čak što više bolova u tebi nepovratno su stvorili
Dok gledaš pučinu mora iz svoje vile I svih tih bijednih pustih apartmana
U tebi sve se tugom bez ljubavi totalno raspada,siguran sam…znas da te osjećam
Duša ti je prazna a srce ti se od tuge oduzima, ne spavaš godinama noćima.
Glumiš vjernu suprugu primjernu,po nekim principa moralnosti se ponašaš
A u dubini duše Boga svemoguće moliš da ti oprosti jer si me voljela
Jer si toliko obećanja i silnih laži u njegovo ime toliko puta meni izrekla
No ne brini …ne ljutim se,progurao sam krizu i sve one neopisive bolove
Al znam tako duboko znam što se u tebi odigrava,što se u tebi prelama
Prevrćeš i vraćaš filmovove,uzastopno cvileć da te ne vide…pitaš se..
dal još imaš šanse dal i malo barem volim te,možeš li da vratiš se dal kasno je.
Iskreno neznam što bih ti rekao,
onaj izvor… onu iskru u sebi sam nekako
odavno prema tebi ni sam neznam kako jednostavno negdje izgubio.
Više me tuga i bol na tebe podsjeća jer se baš niti jednog divnog trenutka ne mogu da prisjetim
Il I ja u sebi duboko želim sjećanje na tebe da razorim jer si me tako užasno uvrijedila.
Kao najvećeg bijednika ponizila…lažnom ljubavlju dojila i otrovala da bi me nakon toga napustila i ostavila
Možda lažem se da si mi barem tada iskreno noćima i danima ljubav potpunu pružala.
Znam pokušavaš savjest da očistiš,bogu se pomoliš i na duhovne obnove odlaziš
Da ti se preljub ili ljubav prema meni oprosti a u tebi još toliko ljubavi prema meni govori
Da si debelo pogriješila… da si totalno pogrešan korak napravila
Jer od tada ti mira nemaš,materijalno možda jesi mrvicu jesi bogata i sve te lažnim sjajem okružuje al nema u tebi one strastvene ljubavi a to je vjeruj i znam da osjećaš je ipak u životu najbitnije
Toliko toga se u tebi noćima prelama ..dal si napokon shvatila
Koliko si užasno pogriješila što si čaroliju koja se jednom u sto vjekova dogodi
Tek tako za hrpu zlata i vilu prodala,zato te sva ta tuga nepovratno kap po kap ubija
Možeš da glumiš da si sretna da si puna osmijeha,al tuga duboko te ubija
Znam da na nas često ma prečesto pomisliš al ništa ,pod Bogom milim baš ništa nemožeš da promijeniš.
Kajanje trunke ne pomaže kajanje..niti sva pisma u suzama pisana
Tvojim hinjskim podlim odlaskom sudbina je..bezpovratno na obostranu žalost odlučena
Ti nemaš pojma koliko sam godinama patio koliko sam puta sebe i tebe prokleo sto sam srce ti otvorio i tvojoj navodnoj ljubavi dozvolio da me osvoji,da me poslje bukvalno hladnim bezobzirnim odlaskom razori.
Zatvaram našu stranicu,još me drže ti tugom nadojeni stihovi,al i to će brzo nadam se da se istopi i da presuši, možda ću ipak imati sreće i ženu života da upoznam i ovo preostalo od života da proživim.
AL iskreno nikad za nikad neću moći ljubav prema tebi da prebolim ma koliko se trudio i kao i ti glumio da mi nije teško da je samnom sve u redu da se u dusi nista ne događa.
Ipak još nešto tinja u meni prema tebi izgara.
Sretno ti,mada ti ove riječi neće pomoći kada dobiješ ovo pismo tek onda ćeš još više ćeš ridati
Jer se izgubljeno nemože više nikada se vratiti.
Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,25.03.2018
A sjeti se prije nekoliko godina si u ovo doba slatko vrijeme samnom provodila
