ODŠKRINUTA VRATA

 

 

Ispod oka promatraš, kad ću pogrešan korak da napravim

U šahu me uhvatiš , možda podlo i slatko ucijeniš, da ti popustim.

Tvoja iznenadna al ne slučajna pojava sve je u meni promjenila.

Ispod oka promatraš kuda selom idu kočije, tko u krilu sjedi mi.

Duša  bila nakrnjena i tugom nekom shrvana, pa lumpovah.

 

Silueta tvojih kretanja maglom prikrivena, u svakom uglu duše se prikriva

Nijanse se mijenaju, čežljiva , pa sramežljiva gušiš se mislima

Kako da priđeš mi, dal u krilo da sjedneš i dušu otvoriš, srce rasporiš.

I dok na krilu budeš sjedila, sva će nestati plašenja… bez razloga panika.

 

Zadrijemat ćeš od mojih silnih stihova, na rame glavu spustiti, sanjati.

Kad se probudiš, sva u plahtama …okružena zbrkom suludih dešavanja.

Željet ćeš da ti otkrijem što se desilo, jer si bila opijena strašću nemira.

A lisac sam…osmjehom ispraćam , da se opustiš …predugo ne razmišljaš.

 

Vrata dešavanja se odškrinula, slabe karaktere na slatke dodire navela.

Otkrivali uzajamno slabosti, ponornice što struje i burljaju  u grudima.

Preslatka spajanja da bi sve bilo istina, zatvorenih očiju tijela simfonija.

Posljedice… valjda postoje, možda u srcu razviju korjenje da ih poveže.

 

Bezuvjetno vezanje u nama stvara strahove, gušenje kad stave okove.

Dijete sam vjetrova , vodenjak iz nemirnih valova, što leprša sa pticama.

Možeš me na dlan položiti moje strasti se napiti, pa niz rijeku pustiti.

Tako ćeš najljepše pamtiti, uvijek me imati na usnama… kap žudnje i dodira.

 

A kad puhnu vjetrovi, u srcu ćeš osjetit strujanje, što podsjeća na mene.

Postat ću  simbol dešavanja, osmjeha na licu što se slatko prikriva

Neka ti budem bljesak u očima, ljetni ogrizak na usnama, obilje poroka.

I bolje da tako ostane, najslađe mrave pobuđujem,o predivno maštanje.

 

01.04.2012

00 i 14 hrs

 

ZAVARAJMO TRAGOVE

 

Znaš gdje sam ,znaš plažu gdje smo se noćima provodili

gdje smo sve tragove što prije otklonili

što je sigurno sigurno da nas u probleme nebi dovelo…

samo dođi sve se od onda bude nastavilo…

 

garantujem sigurno

POŽUDE POŽUDE, NEPREGLEDNE LIVADE

POŽUDE POŽUDE,

NEPREGLEDNE BESKRAJNE LIVADE

I VODE VJERUJ SAMO LJUBAVI DO TEBE

UZPLAHIREN PRED VRATIMA

Drumom starim kamenim svukla me kočija, nesvjestan da je odluka pristigla.

Uzplahiren, cupkam pred njenim  vratima, držim buket  rosnih ruža u rukama.

Nervozan što ću njenoj majci da saopćim, kako kćerku da joj isprosim.

Malo desno, malo lijevo  šetnja se moja ljuljala, mlinovi straha u grudima.

 

Trema je grmila, nisam se mogao prepoznati, zar toliki strah da postoji .

Medaljon držah u rukama , uspomena za njenu majku da ostane, da ljubav posveti.

Vani je kroz sunce rominjalo, taman razbija suhoću u ustima, kišica naručena pristigla.

Dugme kaputa sam držao , da me sreća poprati, da se ne obrukam, hoću da poludim.

 

Zašto je tako teško, običan se pokazati, samo njenu ruku zaprositi i sve je gotovo.

A toliko sam velikih odluka donio, bez razmišljanja životne probleme rješavao.

A sada, tresem se pred njenim vratima, stijenu pritisla u grudima, slabost obuzima.

Tad sam spoznao ono… olovo u nogama, knedla u grlu obuzima suluda panika.

 

Rekoh sebi, nedaj se, u njene oči pogledaj, nasmješi se, tvoja postaje… pitanje vremena.

Kineski zid ispred mene se ukazao…masivna stara vrata sa željeznim okovom.

Zaljuljah alkom na vratima , nekoliko puta udarac u grudima, tišina čekanja… dah oduzima.

Prekrasna gospođa na vratima, plavih očiju slatko se smijala, srce otvorila.

 

Sjedoh… vatra u obrazima, udahnuh zrak punim plućima i sve krenu na bolje.

Priča se otvorila, tako jednostavna ljudska ćakulanja , bez veze se plašio.

Majka je pristala… suzu je pustila, ruku njene kćerke u suzama meni spremila.

Rekla je PAZI JE, VOLI JE, ONA JE SVE ŠTO SAM IMALA,

ZA TEBE JE ČUVALA, ONA JE DUŠE MOJE GRUMENJE.

 

Upališmo fenjer na kočiji, da se ljubav okruni ,počasnom vožnjom do našeg divljeg kestena.

Ruka u ruci , osmjeh bez granica , suza u oku radosnica sve se u bajku pretvorilo.

Mjesečina prigušeno pratila …kočije našeg lutanja, do kasno u noć ljubav se slavila.

Zlatna ribica sve mi želje ispunila, u grudi mi njenu ljubav spustila, strašću začinila.

 

28.03.2012

20 I 44 hrs

 

POVJETARAC MOGA ANĐELA

Glancah ciple ipred njene kapije, očekujuć da se pojavi, preslatka  anđelika.

U ruci držah još uvijek cureći cvijet lokvanja… da je nasmijanu dočeka.

Neki strah se u meni šepurio, kontrabas mi grudi osvajao… usnama bridio.

Broš u kosi je imala, od mene ga primila… iznenada poljubila ,pod kapijom ulaza.

 

Krenuli smo obalom živahne močvare, brojeći  cvijetove prekrasnih lokvanja.

Granje pucketaše pod našim nogama što ostaše  satrveno zimskim kaznama.

Okićena osmjehom tako vukla me, pokazivala gnijezdo  gdje  laste šuruju.

Zašto rode kasne, i gdje njihov uski krug nogatih prijatelja  skuplja korjenje.

 

Stvari  se odvijale, bez plana dešavale, spontano ispitivali poglede šetnjom nadanja.

Prvi zborovi proljetnjih travki ,brojaše korake, probuđene mladosti u prolazu.

Pupoljci žalosne vrbe jasni znaci proljeća, osjetih miris na njenim usnama… poziva.

Stadoh i bez riječi ona me opila, tišina je svjedok bila …poljubca strasti i dešavanja.

 

Izgovori  prestali, svi  tonovi nestali, tišina cvrkuta močvare  svjedoči, tako je najljepše.

Nismo imali zahtjeve, sve je uzela manija, popadaše sve obrane, na travi ljubav osvanu.

Sve se u klupko savilo, jedna kugla je nastala, životom se šepurila, moja je postala.

A violine sviraše,  ostade naša močvara da svjedoči da moja je postala ljubav neosvojiva.

Cvijet u kosu sa mojih usna  stavila, da je prati povjetarac sjećanja… dugim žudnjama.

 

Sreću je poštar duše prinjeo, pokucao na vrata usana…zakletvu tetovirao

Pa sad srcem vezani  poskakujemo obalom močavare, najavljujemo duše svatove.

Da nas poprati kroz život proljeće, da se nikada zima u naša srce ne dovlači, ljubav zaledi.

Mi smo našu ljubav od Boga naručili, da nas u ovom svijetu sastavi …sa razlogom.

Anđelika  povjetarac  moga  anđela, putuje suzama …radošću na nju da podsjeća.

 

 

27.03.2012

22 i 11 hrs

 

 

 

 

 

NA TVOM DLANU VIDIM SE

 

 

Dok gledam ti dlanove , na tvome srcu vidim moje stihove, sidro nasukali.

U tebi sam probudio neljepša jutarnja svitanja, osmjeh iskrenog lutanja.

Sa mnom si otkrila da u tebi još žubori proljeće, već zaboravljeno sjećanje.

Shvatila si, da vrijedna si svakog trena da ti usne potražujem, sladorom obljepljujem.

 

Pažnja kroz strast, to si uvijek snivala, u mojim skutima se žarom zapalila razbudila.

Otopila si tvoga srca i duše robusne snjegove… davno zavučene u smetove bunila.

Sada si u mojim grudima svoje sidro spustila, ne želiš da lađa života se pokrene

Želiš da ljubav slapovima trošimo, lebdeći našim podatnim strujama nemira.

 

Nesvjesni da  nam se dešava ljubav zaljubljenih parova, u svakom danu ga trošimo

Kao da se više nikada neće desiti, ovo razmjenjivanje istine kroz maštanja.

Ne otvorajmo oči… da maštanje nebi izlapilo, prelijepa istina da nestane… pa  zaboli.

Neka  trenutci suludog maštanja makar u sekundama, putuju grotlima nemira.

 

Prekrasno je kad se otvore koferi nakrcani duševnog bunila, što ljubav pokorava.

Nadanje je predivno maštanje prikriveno tragovima istine, što čeka buđenje.

U pravo vrijeme na pravom mjestu naše se sklopile kazaljke, planete se složile.

Dolaze plime da nam duše opiju, razbuktaju sve što smo dugo žudili da se ostvari.

 

Krenimo životnim skalama, što vode ka visinama, pronađimo naša sjedala.

Pogledajmo našeg života filmove, postali svjetski hitovi, zbog strastvene ljubavi.

Onda budemo shvatili , možda… da nas je ponovo privezalo naših duša maštanje.

Da smo u prošlim životima najljepše bajke proživjeli, stoljećima tražili.

 

Nastavljam da dušom putujem, jašem robusne stihove dok ih ne ukrotim.

U korice… srcem priklještim , sve na usnama zaustavim , da nikada ne izblijedi.

27.03.2012

12 i 04 hrs

TOČAK ŽIVOTA ME NAGURAVA

 

Prepoznajem … prikrivena si  kroz boje krošanja,uzdahom putuješ.

Podmukla zasjeda, navlakuša iza ugla dolaska kočije…vatrom  sačekuje.

Točak života me do tebe nagurava, da prikočim bez razloga.

Nakon nekog vremena stigne cvijetom poruka, da si za me iznikla.

Da te nježnošću zaljevam, sve tvoje prohtjeve ispunjavam… teško je.

 

U duši se perutale mračne neke perike, u pola riječi sam stajao

Kad bih na tebe pomišljao, razlog si neobjašnjivih proloma.

Znala si da sam sišao sa gordih vrhova, da u meni živi planina.

Trebala si da razumiješ neke moje navike, gorostasnog sirotana.

 

I ako me odgojila planina, moje srce za tvoje je… bašta ne nadoknadiva

Ženo što radiš mi, u nebo si me podigla, sve kanjone strasti uzburkala

napravila dječakom u srcu razigranog, što se ljubavlju upoznava

Dok drugi su samo prolazni listovi , gejša si …krošnja mojih stihova

 

Eto u kakvom sam stanju kada me dojiš očima, ponornico mojih lutanja.

Naravno… razum je najteža zasjeda koja dušu izjeda, gromadama otrova

Hvala ti do neba što si od Boga poslana, da mi vodu na mlinove stihova navodiš.

Pa sam u vrtlogu romantičnih maštanja, što mi nadolaze sa ljubavnih kapija.

 

Kada zavoli vodolija..kamen temeljac je što se u duši saljeva, ne popušta.

A ti zvijezda si …što pokušava zametenih vjetrova svoje tragove sustići,

Teško je iskreno voljeti …jer zna bumerang boljeti, kada se ne vrati.

Lovac sam što lovi, žudi  očima… mrklim noćima, zagubi  ostavljene tragove .

 

Zato jezdimo, potrošimo vrijeme preostalo, u jednu staklenku se sabije.

Život nam postaje , treptaj strastvenog leptira, bez repriza  i prepun dodira.

Nakon naših opijanja, strašću nemirnih požuda, samo će stihovi ostati

Da se po njima ravnaju, da je Eva željela Adama,to je sanjala, pa uzela.

 

27.03.2012

01 i 02 hrs

 

 

 

SRCE OSLUŠKUJEM

Slušaj svoje srce, u glavi odjekuje, uvijek me pratila Božija svjetiljka.

Kad god sam neke momente lomio, u sebi se prebirao , jednostavno odlučio.

Neka snaga je bila uz mene, znao sam točno kuda krenuti, izbjeći zasjede.

Pa je   tako ostalo… još uvijek  prate me, glasovi iz sjene što potiho šapuću.

 

ONA … ćirka  iz prikrajka, svaki  korak promatra, kuda vode moja kretanja.

U svakom momentu osluškuje, što moj glas govori, što u njemu odjekuje.

Dugo se prikrivala, pa se odjednom otkrila, puknula od požude i čekanja.

Sada se više ne prikriva, na prozoru iza saksija promatra pa osmjehuje.

 

Kao… slučajno se tu pronašla , samo da priupita, kako sam… dal imam vremena.

Na sve načine pokušava, u zamke me doziva, privlači  da me doživi…iskoristi.

A ja nekako stalno u žurbi sam, nemam vremena na bacanje, žurba je.

Samo je onako u prolazu osmjehom u očima pozdravim da se ne uvrijedi.

 

A slatka je, svjesna je oblina sa fitnesa, kojim duše očarava izaziva…namjerno.
Al mene je zapikirala, želi me samo skriveno voljeti, nemora me imati.

Samo da pustim je …u dvorište moje duše da uvuče se, to joj je dovoljno.

A onda planira vrijeme će svoje da učini , ona će da me osvoji kad bliže je.

 

To se i desilo, srce mi popustilo, kompase pogubio, ne mogu…ne želim da isplovim

Tako me srce vodilo, kad mi se javila, sve se složilo, u dušu me pustila.

Tu mi je najljepše, ona  me razumije, mada na slamku hrani me… al dosta je.

Sve ono što želim od moje nedodirljive kraljice to opet druge traže u meni.

 

U Srcu mi stanuje, moja je…bar u mojim mislima i meni je tako najbolje.

Nitko je nemože pronaći , ukrasti… iz moje jazbine odvesti, time sahraniti.

Samo sekunda na njenim usnama vrijednija nego sa nekom zlatna  godina.

Z ato srce osluškujem, ono samnom putuje, na prave tragove navodi.

 

Sebe analiziram dal dobre poteze povlačim, život curi mi ,maštom se prelijeva.

A ja zaljubljen ne vidim druge izvore što žele da me napoje, zatruju varkama.

Ona je u meni svoje jezgro privila, pretvorila se u najljepše fatamorgane dešavanja.

Zbog nje život ima smisao ,zbog nje  galaksijom putujem … snovima prikradam

MOŽDA u  stvarnosti  je baš  i pronađem, ako me zvijezde poprate.

 

26.03.2011  U 19 I 01 hrs

 

 

SUNCOKRETA UŽINA

 

Na proplanku čekah suncokreta užinu, da se okrenu, među njima je… sanjiva.

Sunčeve sjene varljive, u cvijetove uskakivale, njene usne dražesne zalijevale.

Pogledaj me bona, tebi me sudba dovela, da pijem sa tvojih cvijetova.

Nasloni na mene se, da ti ojačam stabljiku i korjenje, da zriju zrcalni plodovi.

 

Dok prašnjavim putem žurno purga čarobna kočija, na brijegu iščekujem .

Da mi se njena volja dogodi, samo jednim zrncem osmjeha pozdravi.

Ona je primjer cvijeta što se zbog mene izdvaja, moju ljubav prosijava.

Kao pčelica privučen njenim mirisom polena, ljubav na njene cvijetove polažem.

 

Tako se požuda prepoznala… uvezala, mirisom vjetra prirodna kuhinja proradila.

Jutarnjim bljeskom se pojavljujem, da po cijeli dan na njenim usnama stanujem.

Kišom joj sapirem duše listove, dok misli na mene… tako se ljubav zalijeva.

Ljubavni tragovi postaju znakovi za sve ostale na čekanju, da ljubav pronađu.

 

Mene je sreća poslužila, nakon dužeg čekanja ona se ukazala, pamet zamutila.

Sada lako je, na mojim grudima ona putuje, svjetlo moga života je postala.

U džepu njenih listova stanujem, snagu joj dopunjujem da izdrži udare vjetrova.

Jer naše vrijeme dolazi, kad sazriju sjemenke, zajedno otvaramo kapije

Da se naša ljubav razlije , sva sreća svijeta je učvsti, pa jezdimo u ljubavi.

 

Od tada su nestali molovi iz mojih životnih stihova, karma sreće uselila.

Pa se svakom danu radujem, suncokrete u zvijezde podižem, to je sudbina.

Isplatilo se čekanju  u aleji ljubavnih  cvijetova, jer me prepoznala

Pa smo sada vezani, jedna smo postali stabljika, da druge podsjeća.

Da ljubav isplati čekati, danima nad njom suzama zalijevati… jer voli se.

 

26.03.2012

20 i 18 hrs

 

 

 

 

OTIŠLA JE

Otišla je, ne… iz našeg legla dodira je pobjegla… što na nju podsjeća.

Svaki čošak dio njene duše oslikava, u paučini je svila njenih dodira.

A suze…  sve… po njoj se nazivaju, gdje kapnu, izgoreni  tragovi ostaju.

Boli… najbolnije, otrovne strele, sve probijaju, ništa živo ne ostaje.

 

Zar je moguće, da tako je tragična, njena poruka, duboka okolo  odzvanja.

Hodam , zombi sam postao, blijedo ispijeno tijelo putuje… bez naznake.

A volio sam je, znam …sve je uradila iz ljubavi, da na miru sve se posloži.

A  presebičan sam da bez nje utopljen ostajem, prebirem stare stihove.

 

I dok slušam u suzama, Whan a Man loves a women, ona je u grudima

Neda mi da se okrenem, da je iz glave izbacim, teško je , da baš teško je.

Kada se u jutro probudim njena poruka nedostaje, njen smajlić da poručuje.

Da javi se… u svakom trenu doputuje mislima me dohvati, nasmiješen carujem.

 

AL zar to nije moglo da potraje, kad ljubav u oba srca je savilo korjenje

Izrastali  najljepši plodovi, kao grozdovi  što život u život  ulijevaju.

Tek je jučer otišla , a već je prazina u grudima , odvaljuje gromade sjećanja.

Fali mi, prokleto fali mi, al ona rekla bi..ma ne to ti umišljaš, ja sam ti prolazna.

 

Budeš ti drugu mlađu  našao, često je govorila, ipak sam starija od tvojih kriterija.

Al ona je imala sve adute u grudima, osmjehu, znala je sve moje poglede bez čitanja.

Kužila je svaku ranicu , osjećala mislima dal patim il tugujem i zato je jedinstvena.

Neka mi bude snaga u grudima, osmjeh na licu da vrati se kao da je ostala.

 

A noć… je bila  grozna, pregršt užasnih lomova nosih na grudima, sablasnih jecaja.

Ustajah,  znojem zavaljan…nesvjestan da je odjezdila… u nepovrat brane zatvorila.

Šetam , ispred prolijeću svjetiljke, probudim se u drugom kraju grada… tugujem.

Moram , moram preko svih balvana preskočiti, svoje srce smiriti, al će boljeti.

 

A još više boli me jer znam da i ona pati zbog odlaska ,al je najbolja odluka

Jača je od mene, potegla je bolne rezove, u mrak se ponovo vratila u suzama.

Nek se javi po nekad , samo da čujem  te usne  što grickaju, kad su ljute zvocaju.

Bit će mi lakše da znam da me nije izbrisala, kao što ona živi u mojim grudima.

24.03.2012       21 i 24 hrs

http://youtu.be/irjEMXuzF2A

 

A VOLIO SAM JE…

Kao jučer se desilo slučajno upoznavanje, kraj police je stajala.

U njenim očima bezbroj poruka,  čekalo da se salije… njemu u naručje.

Prikriveno je  promatrao,  preplanula lica… princeza…odabire ljetne  majice,  .

Na lijevom uhu, čarobna minđuša… još uvijek na nju podsjeća… iz prikrajka.

Postala je najslađe sjećanje, što  tutnja kroz pamćenje, na ljeto podsjeća.

Simpatija rovari …u  trenu preuzme panika, slatkih igrica taktika.

Gitaru je svirao, takvog ga upoznala, prišla kradom… prisluškivala.

Prve note njenim prstima je svirao, dok je strasno ljubio.

Na vrelom pjesku strasti i  dešavanja, prvi poljubac poklonila

Od tada…  zasjela na posebno mjesto u romantičnim strofama

Plavi kostim , sjećanje vrti  u mislima, zbog stotinu razloga.

Putovanje kroz maštanje, rađalo prekrasne stihove da  ne zaborave.

U sred luke  se ljubili, strastveno  predali, svjedočili brodovi

Sirenama odzvanjali… njihova ljubav  da  ne izblijedi …zaboravi.

Jer on kada voli ženu, onda je otkačen… ne priznaje nikakva pravila

Samo želi je za sebe, da ljubav joj dokaže, da se nikad ne odvoje.

Kad misliš da imaš i voliš je, da tvoja je, u vjetru ona nestane prugama snjegova.

Samo je glavu okrenula, osmjeh poslala i nestala iz svih nestvarnih maštanja.

Razlog su …nema razloga… strah da ne zavoli ,da se ne otvori u grudima planina.

Ispraćaj pogledom broda kojim odlazi, suzama gravira duboke tragove.

Ljetno vrelo druženje, ljubav bila iskrena, putujuć  na  njihovim lađama.

Teško, jako teško je u luci sam ostati, dok vjetrovi mirisom podsjećaju.

Ljubav postojala, voljena, iskrena …nije bila suđena da opstane, vječno putuje.

A  on sada…  slomljen je , plače u grudima, jeca rijekama bez dodira.

Opeklina  simpatije.. fleka duboko u grudima, vrijeme… bolom  obilježava.

Bila je oličje najljepših događanja, savršenstvo priča i stihova pjesnika.

A tako se voljeli… baš u svemu slagali, kroz maštanje najljepše snove ispunjavali

Uživali bez konkretnog dodira, dijelila ih suština od maštanja

Rana je ostala, da ga podjseća kad god ugleda, njen osmjeh u cvijetanju pupova.

Suze , gorke suze plivaju, izvor tužnih stihova , otima …ona se bojala.

Da svu ljubav prigrabi što se zarazno raširila van pameti izbacivala.

Na vrijeme se povukla, nestala , plašljiva, ljubomorna zbog mogućeg gubljenja

Da ga druge ne zatruju, na svoje obale nasukaju,e tu bol poraza nemože podnijeti.

Bila je sebična, zbog prevelike ljubavi, borac je… nevoli poraze što nadolaze.

Ljubav nikada ne očekuj, pusti je neka se dogodi… sve ima razloge

ona najmanje boli i najljepše se dešava kada je u srcu mećava.

 

24.03.2012

13 i 13 hrs

U ĆOŠKU ČEKANJA.

Onako krišom prošarah slatkim  tajnama pa ukradoh pregršt riječi

da putuju kroz moje stihove, ne želeći nikoga da uvrijede.

Zašto moram da prestanem da volim te, kada si svo moje buđenje,

kada si žubor u grudima…kula mojih stihova, kako da te zaboravim.

 

Dok drugima kratko odgovoram… nedam da me imaju, zasljepljuju.

Zaključavam duševne kapije da se ne provale, pa otkriju  slabosti.

Što sve moram da pregorim da te uvjeri, da zbog tebe smisao postoji

Draga  prijateljica…dugim noćima  ljubavnica kroz stihove postaješ,

 

Ukini zabrane, dozvoli mi da po nekad gledam kroz tvoje prozore.

Na svoj način prikriveno te prisvajam , ničiju teritoriju ne ugrožavam,

Sebična sam luda maštanja, što sitnim mrvicama nježnosti zadovoljava.

Činiš me posebnim… u trenu strast ka tebi usmjerim, mada daleko si.

 

U sekundi… ljubav postaje patnja, suludi bijes, zrno zavisti  dirigira.

Dok gledam te… paučina na mojim usnama, porciju čekanja nastavlja.

Nesvjesno životnu snagu  razbuktavaš…tisuće i tisuće osjećaja poklanjaš.

Kristalna kugla si, svjetluckaš skriveno  mislima, mašta si nedodirljiva.

 

Krišom  postajem sebičan, želim da te pokorim, dušom da vladam ti…

No Iskrena  ljubav ne pokorava, ne pravi ratove, ona prašta oslobađa otrove.

Sve razloge razumije, organski produkt je, melem na rani što iscjeljuje.

Kada ludo zavoliš tada boluješ, svojim mislima kompase pretražuješ

 

U trenutcima bukne plakanje od sreće što imaš je, pored tebe stanuje.

Ona preuzima svo značenje, probleme rastjera, opijenost mislima.

Više puta smo u zabludi, nesvjesni koliko nam ONA život određuje.

Sa lanca pusti me, ispred praga ću da sačekujem, snove da čuvam ti.

 

Na svaki tvoj treptaj skakat ću, biti žrtveno janje tvojih potreba.

Moliti Boga da me ne ostaviš, da me prihvatiš kao kućnog prosjaka

Što moli na kapljice tvoga davanja, mrvičak gukanja u ćošku čekanja.

22.03.2012

12 i 01 hrs

 

 

VRIJEDILO JE MAŠTANJE

Dal je sve puko maštanje, prikradanje  u područje zabrane, izazivanje sudbine… bez potrebe.

Uzburkano komešanje, raspši zarazu u podmuklo tepanje, pod kožu neprimjetno zavlačenje.

Ispod divljeg kestena, buknula  ljubavna  ponuda, rukavice u lice bačene, izazovi putuju.

A sada… neka se dnevni red dogovori, na čijem terenu se ljubav dešava… prijetnja ostvariva.

 

Kada duša zavoli, tijelo… sve tajne otkriva , pravu strast pokazuje, ne zaustavljivo putuje.

Mada se nikad nisu vidjeli, rukom dodirnuli a kamo li usne spojili, vatra sikće u grudima.

Preopasne  ponude, što na pločnik obaraju sve znakove, krše sve moralne ograde.

U njima  lavina, uzrok svih događanja, porušila sve police , mećava grudima ne jenjava.

 

Od kuda dolaze prikriveni žigovi,  preljub maštanjem navode, kao bez pameti putuju.

Tabui nestaju kao magla jutarnja, oko srca ledena  a u trenutka para… vreline u grudima

Svi se ruše zidovi, na jastuku se priča prebacuje, trag na  usnama bez  teksta ostavlja.

Vrijedilo je u rizik krenuti, na njenim grudima strast doživjeti, ipak je ona posebna.

 

Sočnim usnama požuda putuje, crvenog grejpa ona je jazbina, u čistu krv se pretvara.

Neka podla ovisnost ih uvezala, žena zavoljela , urezuje se u grudima… jer želi ga.

Slične su im jazbine, tamo planove smišljaju, sebe ne prepoznaju, al  ne popuštaju.

Žele da se predaju, ljubav  iz prikrajka da caruje,a posljedice …valjda neće nastati.

Zato postoje rizici, jer slatki su i puno na kratko donose, što dugo grudima žigoše.

 

Pamet  kad poludi  lako žrtve pronalazi, na grijehove ih navodi , a baš to se dešava.

Ludnica između skrivenih polova, maštaju neostvarljivo događanje… srce im luduje.

Igra se naručuje, u sitne sate ih zavlači, da dugo spremaju slatko kovanje planova.

Da ih napokon sastavi, na livadi nježnosti položi , da vole se… do zore… u svitanje.

 

Vrijedilo je, svaki trenutak putovati, igru preživjeti ,pa makar kratko tajala, lažima.

Upoznaše svoje nepoznate požude, što su čuvali pa se eto neplanirano dogodi.

A strast … dugo u grudima će izgarati, podsjećati na trenutke iskrenog davanja.

Tu ne postoji logika, ni moral , ni etika, jednostavno… preljuba se dogodila i tako je.

U srcu ostat će… MOŽDA kajanje, al to ih ne brine,  dio mašte je nepredvidljive.

 

21.03.2012

14 i 14 hrs

 

 

IŠČEKUJEM….

 

Od dijetinjstva ljubav smo tajili, veza nas je neka spajala, nemirom ispunjavala.

No i pored skrivene ljubavi jedno drugom smo u grudi uskakali… rane nanosili

Da bi nešto dokazali, jači pobjedili… ljubavlju duboko zarivenoj u venama.

Svađa je bila dio naših požuda, ljubomore, ljutnje, inata i ljubavnih maštanja.

 

Jedno drugom smo inat tjerali, namjerno svađu izazivali, da suze se pokrenu.

Sutra dan  sa drugim pokazivali, bez razloga gorku ljubomoru budili, srca prelamali.

A u stvari, sve ljubav je  izazivala, što je kuhala u nama  da bi nas testirala.

Dali smo jedno za drugo stvoreni, da se vežemo za duge godine ljubavi.

 

Tako mi je mladost u trenu protutnjala, sve dan za danom , sva događanja.

Odjednom otvaram oči, čekam na postolju, nije mi jasna misija koja se događa.

Oko mene snoplje nepoznatih likova, neki pjevaju , neki se došaptavaju

A ja… pokušavam iz mašte da izađem, nesvjesno budim se, začuđen što se dešava.

 

Pred kapelom iščekujem kočiju, ne smijem princezu vidjeti …u očima otkriti.

Dal spremna je, samnom u budućnost da putuje , zajedno otkrivamo svijetove.

Trema  je neka u meni, olovnim nogama … sumnje rovare,  dok čekam je.

A vječnost se neka odužila, strahovi moga kajanja …užasna nervoza razuzima.

 

Zadnji rok se primiče, posljednji trenutci odlaze, njenu odluku očekujem.

Dobro razmisli, nemoj se kasnije razočarati, pa neke razloge tražiti.

Samo u oči gledaj me… ne glumi, pusti srce nek otkrije ,dal mrvu još voliš me.

Preokret se poslije nemože desiti, jer će sve potonuti, lažnu nadu ne nudi mi…

 

Ušima odzvanja , štikla njenog koraka, ne smijem se niti okrenuti, zraknuti.

Pokraj mene je… na koljena se spustila, zarom preko glave prekrivena.

Osjećam…razuzima… poznati miris njenog tijela, usana, samo je pogled bacila.

Tišina, tišina me ubijala…što je odlučila, vsa ljubav na kocki je visjela.

 

Makar to bile i teške riječi, sve ću shvatiti, svaku njenu  suzu razumjeti.

Al ovaj moment želim da kaže mi, dal me može voljeti , za sebe prisvojiti.

Sve ću razumjeti, što ima i što ne postoji, ako lakše je… suzama neka govori.

U njenim očima otkrit ću sve bolove, što nedaju da imam je samo za sebe.

 

Tu… pred oltarom, klečim… iščekujem odluku, dal je sve zaboravila, meni oprostila.

Slabost se u meni dogodila, ne mogu sebe razumjeti i nikada oprostiti, onu prevaru.

Bila je samo trenutak moje slabosti, na tanak led me navela, pamet zamutila.

Neka to sve u prašini nestane, izbrišimo sva ružna sjećanja, vratimo naša proljeća.

 

Toliko suza sam prolio, gušio svojim lažima jer to nisi niti trenutak zaslužila.

Molim te… oprosti mi, vrati me opet u tvoju krletku, za tebe ću samo pjevat.

I nikada više obećajem, neću srce ti povrijediti, oprosti , iz duše kajem se.

Izbrišimo sa srca sve teške prašine, na lica osmjeh vratimo, probudimo proljeće.

 

20.03.2012

20 i 51 hrs

 

 

 

 

PAMET MI ZAMUTILA

Da… i kada šutim razumije me, kada od sreće cvijetam i kada me tuga obara.

Moja Ljubav razumije GORKE riječi što iskaču brzinom udara, pa vrijeđaju.

Moja ljubav kao nestvaran san, što se mišlju migolji i čaprkajući grudobran.

Ona je najpriječa, ona… bez ikakve mane , požudom jedva u galaksiju stane.

 

Ona je trčanje u naručje, ona je svitanje, ona je stepenicama preskakanje.

Ona je zvijezda … mjesečinom prikrivena, zamagljena vjetrovima juga i sjevera .

Sa njom su čarobne riječi… makar ih šalje pismima dugim, ona doboš bubnjara.

Na prozoru duše, čekam je… opet da naiđe mišlju stihova mojih… zaluđenih.

 

Ljubav…pletenica dahom duše prepletena, što vjetrom žudnje  kroz proljeća cvijeta.

I kad je kiša, ona se smije i kad je tuga u grudima čuva, svrati da otjera… obriše suze.

Ona je uvijek besplatan savjet, čašicom stiha osvaja dušu, valjanjem osmjeha duha.

Neprestano , moja  je sjena, prikrivena u duši , nepokolebljiva vječna uspomena.

 

Mjesečina je, kojoj se nadam u snove kad me povuče, iz grudi se izvlači.

Pa su snovi sekunde u zraku, premalo vremena za pregršt  divljenja.

Pratim je … KOMETA JE, što bez daha ostavlja, u srcu pregrijava.

Trenom svlada, oduzme sve moje tragove, opijenog me iskušava.

 

Ona… kada je u grudima , ne bojim se padova, tope se  ponori strahova,

Slatko je svitanje, bez obzira u kojem stanju se privlači …snovima dovlači.

Kroz oblake, u suzama, kao ledenica na krovu  što me osmjehujem proziva.

Ona je vrabac u rukama, što kljuca grudima… stihove romantike priziva.

 

E to je ONA, moja ljubav što sa razlogom putuje, obnavlja tragove usana.

Zbog njene kose što je vjetrovima slagana, u pletenicu se zgušćala.

A ja… željan je čekajuć noćima…žari me , samnom se poigrava, u glavi prevrtljiva.

Spušta se ulicima maštanja, u razne serenade pretvara, meni ugađa

 

To je ljubav moja…nepredvidljiva, maštovita  jedinstvena …samo moja.

Njene kose, crne duge , mojom dušom šapuću, sve rane zacijeljuju.

Sudbina je presudila, pa me upoznala, kroz dimnjak duše mi se uglavila.

Svaki tren pamet mi zamuti, kvrge na srcu razljuti, a ja ne popuštam.

 

U svakom kolu prva je… skakuće na prstima, da me ugleda, osmjehom podari

Pa mahnem joj , smeđa , ne tamno smeđa vjetrom zametena griva se šepuri.

Čeka moje prste da raspliću, svakom čupreku posebnu krišku ljubavi da podarim.

A mlada je, razigrana, tek u pupoljak  kanjona života uplovila, pa pratim je.

 

19.03.2012

21 I 33 hrs

 

 

 

 

 

 

 

 

KAMENA STAZA

Sjetim se , često sjetim se kamene staze… ulazu našim maštama.

Kretašmo se , nasmijani …držeći za ruke, sa sjajem u očima.

Kamenjar okolo načičkan masivnim kaktusima, bogatih cvijetova

Dok je miris  rogača opijao svojim dodirima sladora, bez prekida.

 

Uživali smo kamenim šetnjama …u nedogled, nevidljiva sreća vedrila  u nama.

Miris cvijetova izniklih kroz pore kamena , prekrasan pejzaž prema marinama.

U jednom kamenu vodeno ogledalo,  osmjehe smo nudili, face umivali.

Jedno drugom se rugali…od radosti ljubili , ludovali… vodicom prskali.

 

Iz jednog kamena izronila cijela hrpa procvijetalog ranjenika, trave brodova.

Latice… jedna preko druge se privile, kao da šapću… vjeruj u mene… bez dodira.

Šetnja bez prestanka… božija glazba nas pratila, sve odobravala, nadahnjivala.

A mi, presretni jedno drugom se nudili, kao prvi  a  možda posljednji doživljaj.

 

Kroz svu tu igru sreće i dodira, zaljubljenih vragolija, bubnjevi u srcima.

Rado sjećam se svih prekrasnih cvjetova što nam dobrodošlicu pružaše

Put nam pokazivaše , do ONE stare masline, gdje si me upoznala.

Prvi put svoje ime izustila, škrto nasmijala, plašeć se mojih reakcija.

 

A tako preslatka bila si, sa kikicama preko ramena, crnog nezaboravnog uvojka.

Mogao sam zatvorenih očiju te prepoznati, mirisom …dodirom tvojih usana.

Znao sam svaku rupicu na tvome obrazu, svaki ben pokraj nosića…ludnica.

Kako je čovjek presretan..kada voli, dovlači svaku mrvicu sjećanja, da ne izblijedi.

 

A onda…kroz snove jedno drugom se šuljali, vezanih ruku kroz kamene ulice tračali.

Dubokim pustim noćima dok su svi spavali, u šetnji  ludovali prekrcanim osjmesima.

A pred jutro bi zaspali, zagrljeni najslađim maštanjem, opijeni sokovima proljeća

Da bi se vratili u sivila stvarnosti, još uvijek nesvjesi, da smo se opet krišom spojili.

 

Da… biti zaljubljen je božija nagrada, ostati na zemlji dok srce podrhtava

Razvaljuje sve pore, izlaze hukom valova svi maštarski porivi i požuda.

Svakim trenutkom vidiš je u mislima, čekaš da pozove te, da javiš se.

A onda trkom do najbližeg sanduka pošalješ pismo pretrpano ljubavnih tragova.

 

Pa svakim danom očekuješ  da stigne odgovor, da budeš njen istog momenta.

Da je nikada više iz ruku ne ostavljaš, nudeći najslađe srca slatke ponude.

 

18.03.2012

10 i 27 hrs

 

 

KORAČAJU ZABLUDE U BRLOGU PREVARA

Mili veza, mjesečinom začinjenih tragova, šumi omamljena zovom brloga.

Paučinom prikrivena, da se tragovi ne uzbude, na svjetlosti razljute pa izlete.

Pa otkriju preljube kretanja do naše kolibe.. da bi smo žarili duše podrume.

Satkana maštama, prelivena hrpom požude stihova, daljinom čekanja.

Neka nas povedu bubnjevi nemira u grudima… zarobljenih zovom maštanja

Nek se nasukaju grebenima žudećih trokuta, žarkom željom iz prikrajka.

Tinja zrno, koračaju zablude, žar borbe se razlijeva, svaka misao sve vrelija.

Zarobljeni u klopku svjesno se hvatali, opijeni gorčinom čemera preljuba.

I onda… kad pamet je nestala, igra strasti se pokazala, na zemlju varnice sijevale.

Nestale su sve granice , isključene kočnice, otvoreni svi prozori kad se zavoli.

Otkrivaju se zaboravljene strasti ,mladosti su simbolika…purgaju našim srcima.

Želje se u jedno pretvore, zarobljena čula svih maštanja obuzmu, lebdimo…

Nakon toga nema kajanja, sve je dio dešavanja… sudbina je tako odradila.

Isplivaju  dokazi…sve što dugo smo sanjali, potajno žudili, sada nas  opilo.

Samo sreća je na usnama… sjajem očima prelistave ostatke na usnama.

Što duže treba da ostanu slatki tragovi, da nas ponovo u tu zbrku ludila povrate

Pa se sjećamo nesmotrenog  preklapanja, u brlogu kolibe naših prevara.

Otela se pamet u grudima izazvala ratove, jedno je da ode a drugo da ostane.

Možda će da ispliva neka nova čarolija, što se nigdje nikad nije niti vidjela.

Presretan sam što si se dogodila, makar kratko…al u mašti si  si neodoljiva.

Nakon toga postaješ zarobljena ladica , tamo skrivam albume maštarskih dodira

Pod ključem srca ću je čuvati, dušom po nekad u nju zaroniti, malo opiti.

A onda presretan skakutati, pa makar me čudno gledali, ne razumjeli.

Al tajna u grudima je najslađa nagrada, svakodnevno tvojim mirisom podsjeća.

Koračajmo sitnim korakom dok su nam tijela spojena, vatra ih razuzima

Kovrdžave misli razbacuju nas prostranstvima zaluđenih tikvama požuda.

Priznala je, napokon…nakon dugih čekanja, VOLI ME …šapće usnama.

Koja Božija bašta pred mojim usnama, istina NAPOKON dobila značenje.

Onako kao krpu me sinoć pred vrata izbacila …KAO ISTROŠENI OGRIZAK, zgazila

Zatvorila sve prilaze svojim dvorima, katancima strasti u grudima priklještila.

I sada, ranjen, na palubi NAPUŠETENIH putnika, u koferu držim ostatke sjećanja.

Čime sam  zaslužio da me ISTJERA… plaši se da sve ne postane ISTINA

RANJIVA.

Zašto, zašto ljudi kada se zavole, iz ljubavi u sekundi u svađu uplove bez razloga.

Na svaku riječ izrečenu šalama…reže zubima, umjesto da vole se…to iziskuje sudbina.

Nakon VOLIM TE … dočeka me ŠAMARČINA, ne shvaćajući da se to meni događa.

Valjda tako treba da se dogodi… da čovjek dođe pameti… voljeti je rizična kategorija,

a još kada to ….iskreno …kroz suze priznaješ onda si gotov… imaju te u šakama.

Sve dok se ne probudiš pa list okreneš i postaneš hladna okrutna stijena

od koje se sve kiše i snjegovi sapiru al je u srce ne dodiruju.

17.03.2012

18 i 07 hrs

DAL SAM SPOREDNA ULOGA

Uzrok si suludih nadanja, preslatko vrpoljiš se snovima, bez dodira

Možda lažna prevrtljiva simpatija, SRCEM se poigrava, izaziva.

No moja tajna ljubav čista je , nevinih projekcija mašta je ranjiva.

No iskreno blista, u svakom uglu knjiga i romana putuje, dokazuje.

U meni laži ne stanuju, razmjenjujem iskreno maštanje u nedogled.

Na momente sumnjaš u ljubav što srcima razlijeva tragove, poigrava.

Da li je važnije moje iskreno jadanje, puštanje suza kad je najteže

ili drugih prevrtljivo laganje, što na pogled je bezbolno i sjajnije.

A VOLIM TE, još od prvih naših tragova, u parku smetova snjegova.

Od tada ti poklanjam stihove, u snove ti dolazim da budim te.

A ti… još uvijek ne priznaješ, da postoje ljubavi tragovi u meni.

Da praznina je kada te ne čujem , dobijem poruku bez jezika.

Mojom dušom stalno putuješ, žuboriš satima… nevidljivim sekundama

No uvijek… sumnja je u mene, zato što iskreno pokazujem tragove

Da slab sam na sve tvoje pozive, ljutnju, kada zatvaraš prozore.

Pa se pitam dal je pametno otkriti sve karte slabosti da se ne iskoristi.

Pa posrćem u svojim mislima, plašim se tvojih bolnih reakcija.

Dal samo gluma je sa tvoje strane obale, da sam samo sporedna uloga.

Da me ostaviš , da cmizdrim zaljubljen  sa dubokim rezom u grudima

Ne shvatajući da me nisi voljela il perfidno, možda podlo dobro glumila.

Al onda osjećam jednostavno svu tvoju ljubav osjećam , izbija grudima.

Vidim suze u tvojim očima, duboko prikrivene, razlog su zbog mene.

A ne želim da rane si nosimo u grudima, da razgovor okrene u svađanje.

Samo želim da volim te, iskreno tajno, makar samo kroz maštanje.

Barem na trenutak u snove privuci se i to mi je savim dovoljno.

Budi mi samo puko maštanje, nasmij se kad mojom dušom prolaziš

Tako ću te prikriveno voljeti , samo ćeš u mojim stihovima živjeti

A stvarnost neka ostane okrutna, bez nas i naših strastvenih požuda.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 15.03.2012 u 18 i 55 minuta

http://youtu.be/XL8wmPyO0P0

KAP NA PRESAHNULIM USNAMA

Samo treptaj nestala si sa obzorja maštanja, razvaljuje panika.

Kao dijete u meni tražio bih sve u suzama, da shvatiš moje potrebe.

Pokretom mimike i moleći rukama, tražio bih svoje obroke.

Daj okreni se, sjaj u očima kroz osmjeh pošalji mi, u zagrljaj primi me.

Samoća, hladna, okrutna… srcem vrata zatvara, a tebe… ni na pomolu.

Pre dugo si nestala iz mojih stihova, blijediš poput jesenjih listova.

Tako nedostaješ, u krilo stihova da sjednem te, osmjehom doživim.

Dodiri tvojih usana, posebna priča je kemijskih spojeva, u grudima.

Trebam te, bez tebe su neki krateri u meni klupko savili, guše me.

Samo paničim, upoznajem čudne strahove, ka tebi tunele prolazim.

Tvoja slika smiruje, mada daleko je, al traješ u ranjenim grudima.

Kako to priznati, kako priznati muške slabosti, tebi se prepustiti i uživati.

Kad bi drugi saznali kakvu ljubav smo razvili , zavidjeli bi, pa sanjali.

Naša veza bi primjer postala, na daljinu pražnjenje prikrivenih poriva.

Možda bi nas kopirali, Brend u svijetu bi postali, predobri frendovi.

Samo mašta, divna mašta nam dozvolila, da si u krila sjednemo.

Pa se volimo , bez i mrve dodira, požuda guguče srcima maštanja.

SUDBINA je naše putove spojila, preko rijeke i ljubavnih izvora.

Iskricu simpatije kroz dimnjak sreće  nam začarano ubacila.

Vatra je tinjala u našim dubinama, vulkane pripremala da jave se.

A lave moramo   da skrijemo, ako provale, pustoš možda nastane.

Dal smo krivim putom se uputili, ljubav na pogrešan mlin možda naveli.

Jer iz naše farse od ljubavi samo mašta izvlači najviše koristi

Izranjaju stihovi kao korovi ne zaustavljivi, al slatki… za dušu melemi

Dok naša srca pate se, među galaktički pokušavaju pronaći, pa spojiti.

Drugi to teško mogu razumijeti, tek kad se zatruju, tada će luditi.

Jer jako teško je… na daljinu maštati, strastveno željeti i ljubiti.

Trenom oblacima putuješ, prekrasno, sve je po taman u srcima.

Pa se probudiš, rosa na grudima, kapljica  što mirisom na nekoga podsjeća.

No bojim se mača sa dvije oštice, što više se otkrivam, slabiji postajem.

Upoznaješ sve moje tajne,  upravljaš mojim mislima, hvata me panika.

Bez tebe sam kao cvijet bez saksije, vene i guši se , patnjom putuje.

Kap vode si na presahnulim usnama, što čudom sve oživljava.

U dragim očima toliko divnih sjećanja na LJUBAV podsjeća…poziva.

Najdraže si događanje, makar pričama i kroz stihove, al imam te.

Kad te pramen preko očiju nervira, nagrizaš usne dok razgovaraš.

Sve volim kod tebe, slab sam na tvoje pozive, makar laži su, al rovare.

Nemoj me napuštati, putuj  barem mislima, valjaj se po snovima.

Bar tako ću da uživam, skromno se prisjećam… slatkih VRELIH usana.

Zagrljaj  tvoje duše dok spavaš mi na grudima, sigurnost osjećaš.

Tako će opstati magična, skrivena… daleka simpatija, što hrani se u nama.

A PLAVA KOŠULJA NA MENI OSTALA, HVALA TI

14.03.2012

04 I 24 hrs

KOLAČIĆ MOJIH MAŠTANJA

Kolačić si mojih maštanja, recept svih romantičnih stihova.

Kada me sjediniš na vrhu sa višnjama, pa osmjehom zasladiš.

Postajem rob u mislima i snovima, dahom prosljeđenih poruka.

Šlag si na žednim usnama, završna faza strastvenih požuda.

Osjetiš u svakom trenu koliko značiš mi, daljinom putuješ.

Kada me uhvati apatija, u trenu me osjetiš, na rame ruku položiš.

Kao da smo jednojajčani, blizanci dušom vezani, nerazdvojivi…

Katanac i ključ smo maštanja, otkrivanje veze spriječava… zaključava.

U svakom trenu smo vezani, iste nas želje valjaju, snovima posjećuju.

Hodamo istim parkovima sjećanja, čekamo kraj izvora dolazak proljeća.

U svakom plesu nerazdvojivi smo parovi, tijelo uz tijelo se došaptava.

Osjećamo frekvenciju duha u nama, neraskidiva strast se doživljava.

Češljamo obrve poljubcima maštanja, putujuć obroncima zagriženih usana.

Najslađe kolače vočnih dodira spravljamo skrivenim tajgama tekstova.

Lepršamo na krilima leptira, stopljeni duginim bojama vjetrova.

Hvala ti što rad imaš me, makar i samo kroz recepte, pa nek putujem.

Kroz recepte najslađih dodira Igra se odvija, skrivena čarobna kuhinja

Dijelovi smo tajnovitih ljubavnih otrovnih začina, ponor maštarskih dodira.

Bez nas kolači ne mogu da se priprave, med i orasi  u grudima BUNE SE.

Samo moment čekaju da se sastave… žarište okusa probude, strasti zapale.

A onda najslađi preuzmu nas rastvori, krv provrije u nama… šlag se zarije

Pa lebdimo na zemlji i u mislima nesvjesni što nam se događa, al lijepo je.

Onda se lagano u dušu zavučemo pa dugo valjamo slatka sjećanja

Da nas u momentima podsjeća kad bili smo slatka jedinka, ljubavnog recepta.

10.03.2012

18 i 28 hrs

SUDBINA IZ PRIKRAJKA

Sudbina … u dugim rukavima skrivena, porukama sačekuje

Na uglu iz prikrajka signale postavlja, poručuje, upozorava tajnama

A mi… slijepi pored očiju tutnjamo za nebitnim prolaznostima  mrakova.

U glasu čovjeka jako puno istine se napuči, što poručuje… upozorava.

 

Na životnom šahovskom polju vučemo poteze bez vraćanja

Možda , al rijetko u životu nema repriznih predstava.

Mene je zapala kraljica za koju nemam poteza, zamagljeni tragovi

Pa gubim se, njenim dvorima pokleknem, ulovljen na njenim zamkama.

 

Kada se dvije polovice približe, nakon možda stoljeća lutanja

Poveže ih sudbina, što je iza ugla sve karike  privezala

Prošlost je tema naših nasukanih susreta bez povezanih tragova

U sadašnjosti otkrivamo svoje pohotne požude da ne izlude

A budućnost je lava što huklja dubinama, i čeka do poziva.

 

Ne mogu ti zahvaliti za podjeljene momente tepanja, po nekad zračak usana

Samo gledanje tvojih pokreta kako smiješ se u suzama, dok želiš me

U meni je prevratalo sve zidine, davalo snagu da vodim te kroz stihove.

Sve je dio naše sudbine, sve je dio starih zapisa u našim srcima.

 

Zato je svjetlosni osmjeh u očima… u njima je istina za nas pričana.

Zahvaljujem sudbini što me opet u ovom životu tebi približila

Dovela pred prag tvojih stopala, da osjetim i napijem tvojih usana

Ljubim te u snovima, da te ne napuste dobri vjetrovi kroz lutanja.

 

09.03.2012

21 i 22 hrs

 

 

 

 

PUTUJEM KISTOM NJENOG MAŠTANJA

 

Ušla je u moj svijet  kistom njenog maštanja, na zidu slike gravirala.

Da me uvijek na nju podsjeća kad odseli na trenutak  iz mojih stihova.

Eto vidiš… kada duša posije cvijeće maštanja…osvane slika il stihovi lutanja.

Pa se uspomene u trajnu vrijednost pretvori, što godinama podsjeća.

 

Ona je leptir u slikama, labudica na mojim grudima, što priziva

Umiljava se nježnim mislima dodira, dok perje leprša  ravnicama.

U njenim očima Lampion svijetiljka, sve pomrčine razara, rastjera.

A meni , meni je dar na grudima, ljubičica što proljeće je probudila

 

Flauta je na mojim usnama što kroz  stihove iz grudi odzvanja

Pupoljak je na usnama… kroz poljsko cvijeće se odražava.

U gajdama njena duša stanuje, svo tijelo utrne kada se pročuje.

Duša je… vjetrometina prekrasnih želja, požudom nakrcana.

 

Paleta je mojih stihova, ubacuje kolore unutarnjih dešavanja.

Pokreće… sve moje slapove, provlači kroz maštanja kistove.

Unosi život i radost sjenama,  u svakoj slici putuje slikama.

Putujem krakovima njenih kistova… zadojen  njedrima željnih dodira

 

Hvala ti što divne stvari samnom podijeliš , u dušu kroz slike zavlačiš

Po tko zna koji put u meni probudiš, životnu radost  raspršiš… pa se šepuri

Kroz stihove ubirem plodove najljepših životnih maštanja…stremljenja

Voljeti ženu što svoje tajne ti poklanja, u očima beskraja putuje.

 

Naše mrvice tepanja prekrasno ušunjali u stihove, da kroz slike putuju.

Rosa sam na tvojim slikama što cvijeće ljubavi natapa, da se podigne.

Da prolaznike podsjeća… da u tvom cvijeću raste ljubav prikrivena

Što se na krilu želja razvila jedna maštarska knjiga slikovnih dodira.

 

Iskreni zagrljaj mislima prijatelja putuje … mašta im duše preuzima

nošen vjetrovima sreće bez dodira… prenosi draži prikrivene.

Umjetnica što svakodnevno visi na mojim usnama, stihove dovlači

A ja …po nekad izronim na slikama…maštom savršenih prevara.

07.03.2012

12 i 25 hrs

Toni Ljubisa Bozic

MOJA VLADARICA

Ona voli da je prosim za mrvicu pogleda… pregršt dodira,

šačicu nježnosti… tračak osmjeha što na kašičicu dozira.

Ona voli kad pišem joj stihove, ležim na krilu…molim poljubce.

Jednostavno je medena, ne moguće odoljeti njenim čarima.

 

Ona voli kada sjetim se nekog zaboravljenog datuma

Banem na njena vrata, zamolim za ples bez razloga.

Izvedem u šetnju, kroz aleju krošnji kestena iz predgrađa.

Dodirnem usnama njen nosić pocrvenio od ranih mrazeva.

 

Ona voli da klečim pred njenim grudima, žudim usnama.

Namjerno Izaziva da se želja u sekundi umnožava.

A slab sam… slab sam na sve njene hirove, dušom se prodajem.

A ona… slatki lopov mojih tragova, mojim srcem se poigrava.

 

Zna, ONA u svakom momentu zna kojim putem ću krenuti

Čita mi misli …duboko u srce mi zaranja, kratere otvara.

Zna svaku moju slabost probuditi, jeftino kupiti, zaluditi.

Pa popuštam , ne znam …opijen sve u trenutku joj opraštam.

 

Kada joj oči ugledam , sjaj me u trenutku  osvaja, odlutam

Kada joj usne poljubim, sav se rastopim, za ruke držeći.

I tako svakog trena …igra me očarava, na uzdi zadržava.

I dahćem, prosim… kao pas za koščicu njenog davanja.

 

Jer volim je, jednostavno volim je, kraljica je mojih dvorova..

Pa na momente razumijem sve velike careve…njihove slatke bolove

Kako su se borili i padali na sve ženske hirove, i zahtjeve

Pa čega se ja imam stidjeti, nego trčeći joj udovoljiti.

 

mmmmmm moja slabost, moj nemir pokora mojih duševnih bunara

Kao vrtlog nemirinih izvora razbaruši mi kanjone duše u sekundama.

A ja presretan, osmjehujem se očima, maštom njenjih dodira.

Svijetlim u mraku od ljubavi što samo u mojoj mašti postoji

 

04.03.2012

21 i 07 hrs

BEZ NJE…BEZ LJUBAVI

Bez ljubavi… dušu prodajemo…pazarimo u bescjenje, obuzmu korovi.

Nema smisla šetnja rubovima jezera na kojem odsjeda, košara stihova.

Bez nje, Vremenom prestaje biti moja španjolka… crnog uvojka

Vrelih usna, osmjeha pregrštom bisera,uzrok mojih griješnih stihova.

 

Bez nje… čarobna saksija gubi moć, postaje kaljuža bez dodira.

Bez ljubavi… snivaju kazaljke ,vrijeme nestane, praznina preuzme.

Vitez ne prestaje da grca mislima danima i noćima pred njenim vratima,

umjetnička duša što na panju starog kestena rida u suzama.

 

Ona je srž, ona je bit, ona je karma svih izvora sjećanja i budućih događanja.

Bez nje… izvor mašte i nemira mutan postaje u ponoru paćenja

Bez nje… gubim posljednje nadanje…gubim čamac za spašavanje

Na panju kestena mahovina prekriva tragove, tuga preuzme godove.

 

Bez nje…inspiracija presuši…ispijena kao izumrla pustinja

Bez ljubavi…Valentinovo se ukida…nema smisla postojanja.

Plamen starog svijećnjaka prazninom utrne, voskom tuge se oblije.

Ubrzano, nepopravljivo… ljubavno neuništivo korjenje sablasno izumire.

 

A KOFERI MAŠTANJA nestaju… na tavanu paučina u sve pore se zarije

Na grudi se gromade stijena navale, prestanu, izumru sva nadanja.

LJUBAV …… bez ljubavi nema smisla pretraživati iskopine trajanja.

Nema smisla tražit je sokacima dodira, kad postane magla u srcima.

Kada najcrnje misli u glavi kolaju, utrnu vilice od jecanja u grudima.

 

Ljubav je zračak nadanja, da voli me, bar na trenutak sjeti se.

Pošalje poljubac mislima, što u sekundi putuje miljama.

Vrate mi sjaj u očima, slatke suze cure do usana, sreća neopisiva.

 

Zato trebam je, makar u tankim nitima sjemenje… zrno njenih tragova.

Razlog je nade i življenja,razlog neiscrpnog strpljenja i čekanja

Ljubav je božanska energija od Boga nama poslana da opstane.

Zato ne rušimo ljubavi satkane, da ih unište korovi lutanja

Uživajmo u svakom trenutku davanja, makar u mislima  i maštama.

01.03.2012

16 i 44 hrs