Što ti misliš ŽENO BOŽIJA,što svim tim lažima izmišljaš
Ma što više želiš reći,što to užasno loše pokušavaš
Tvoja gluma više stvarno nema smisla,zar to ne uviđaš.
Davno si barem u mome srcu se tako mizerno provalila.
A meni si govorila da si toliko puta SVE navodno pokušavala
Al si uvijek na istom ispitu iskrenosti jednostavno padala.
Sve si nešto hinjski meni iza leđa čudne uloge odigravala
Potezi podlosti su te očigledno sustigli,svi su te napokon izgleda provalili
Mada sam te godinama iskreno čuvao
Sve tvoje prljavštine iza tebe prekrivao.
Znam da se jadno i mizerno iznutra osjećaš
U alkoholu kajanja se očigledno utapaš.
Mogu misliti sada kakvi te košmari sustižu
U neka divna naša vremena samo na trenutak vraćaju
Većinom te strahovi sada poprate u ugao samoće uvale
Sama si,svi su ti leđa okrenuli očigledno te izbjegavaju
Jedino mene sjećaš se,jer se u samoći tiho utapaš.
Ma daj više shvati iz tog delirija veličine probudi se
Sve svoje prošle poteze uzaludno analiziraš
Sve kredite povjerenja si naivno prokockala
Sama si u pustinji života nasukana ostala…
Sada vadiš moja dosadna duga pisma za tebe pisana
U njima svaku riječ po stotinu puta u suzama ponavljaš
Tek sada kad si napuštena uviđaš,koliku ljubav si imala.
I nema na svijetu što nebi učinila da bi me vratila.
Svi te izbjegavaju sa tobom očigledno ne razgovaraju
Tvoj arogantni umišljeni ponos neke veličine te porazio.
Sad si nitko i ništa mada milione imaš na računima
Droga i alkohol u njima stanuju zbog njih tiho propadaš.
Svjesna toga si pa kao neke korake uzaludno poduzimaš
Al uzalud uvijek na istom iskušenju na dno propadaš
Vuku te po ulicama,nad tobom se provokativno ismijavaju
Tražiš da te razumiju,al uzalud još više te odstranjuju.
Kao loše tkivo si postala,negativan primjer im pokazivala
Svu djecu od tebe oni odmiču,kuda ti prolaziš tu ulicu oni napuštaju.
Znoj te stalno obliva kao u najcrnjim snovima
Ti više nisi svjesna gdje se između sna i jave nalaziš.
I uvijek pogrešnu odluku i potez povlačiš,pa kaješ se.
Toliko puta sam tvoj broj na mobitelu ugledao
I u sebi razmišljao dal da javim se Il barem saslušam
A onda kažem si ne želim više u tvojim farsama i lažima
Da se pronalazim i vrijeme na te gluposti tek tako potrošim.
nemoj više da me nazivaš,kad sve u sebi nekako posložiš
Skupi snage u sebi i pred moja vrata pojavi se,vjeruj željno čekam te.
Opet ćemo zajedno,mada si me miliun puta tako ranila.
Svoj život ću tebi posvetiti, iz te jazbine ovisnosti vratiti
Sve ću učiniti svakog trenutka te čupati jer isuviše volim te.
Al treba mi tvoje iskreno kajanje i da ostaneš uz mene.
Vidiš koliko volim te da ti sve one uvrede bukvalno opraštam
Bože dal griješim opet ću na kraju ispasti naivan
I zato iskreno plašim se da nazad pustim da vratiš se.
al čovjek koji te voli i iskrena ljubav u njemu nedaju.
Toliku ogromnu ljubav za tebe još uvijek čuvaju.
I sebe preispitivam,zašto ti opet vrata srca otvaram
Al ono ljudsko u meni ne dozvoljava,da te sada napustim
Sada kad ti je najteže da te jednostavno kao prosjaka ostavim
Mada si to meni tako hladno učinila,nadam se da sjećaš se.
Kad su te miliuni uzeli,kad si mislila da svi kleče pod tvojim nogama
Mene si tako hladno kao nejvećeg bijednika odbacila
Tvoja ljubav i ljudskost tad se pokazala, da nikakva si.
A ja opet koliko volim te sve ti u sebi iskreno opraštam
Mada to hladnom facom niti trunke ne pokazivam.
A ti neznaš koliko sam se puta zbog tebe kao svinja opio
Neznaš koliko sam suza zbog tebe pisuć stihove prolio
Koliko pitanja sam sebi postavljao gdje sam pogriješio
Jer tvoj hladni odlazak nisam shvatao,to me ubijalo.
Pa sam tim trenutcima opijanja alkoholičare razumio
Jer bolju soluciju za moju tugu nisam pronašao
Dobro je što nisam kao ti na drogi užasa završio
Pa sam pri pameti kakvoj takvoj eto nekako ostao.
Znam da se u sebi izjedaš,možda,samo možda kaješ se
Sigurno te usamljenost tako gadno ubija,sama si ostala.
Gdje su svi oni tvoji lažni prijatelji,njih ne potražuješ
Nego se na vratima moga srce opet cmizdreć pojavljuješ.
Znam da si o svakavim glupostima i završetcima razmišljala
Al vjeruj time ništa nebi riješila,nitko te nebi trenutka žalio
Svi rekli bi eto joj miliuni eura zbog njih se drogom i alkoholom ugušila.
Negativan primjer bi svima postala,sa tobom sve loše bi upoređivali
Djecu bi po školama učili kako si dno dna svojom krivicom postala.
A ja koliko te volim opet bih ti vrata srca naivno širom otvorio
Opet sa tobom sve te rovite rane i puteve teškog oporavka prošao.
Sve bi zajedno pokušavali,zajedno padali pa dizali, da vratiš se.
Samo shvati iskrenu tvoju ljubav potražujem ne treba mi kajanje.
Uz tebe spreman sam da držim te i svaki put kad padneš da podignem.
Da svaku tvoju suzu usnama pobrišem,i srce ti lagano oporavljam.
Ali na tvoje uvjete ne pristajem da opet svim lažima upravljaš.
Sve ćemo koliko treba puta ponavljati,valja te napokon iščupati.
Ne brini ja ću da te pridržavam,uz tebe da stisnem se a ti se naslanjaj.
Nikad više nećeš ostati sama to ti iz dubine srca obećavam.
Toliko puta ću sve tvoje pokušaje da podržavam,da iščupaš se.
Jer ti nisi svjesna koliko užasno još uvijek iskreno volim te.
Tvoja izvinjenja i kajanje neću više niti sekunde da preslušavam
Ne brini samo se na mene oslanjaj,ja ti leđa kao drugi neću okrenuti.
Uz tebe ću do posljednjeg daha koliko god treba ostati i voljeti.
Meni nisi bitna kako izgledaš i kako si užasno propala,za mene si vječno
moja najslađa maza ostala.
Jer vidiš da bogatstvo nije u tim miliunima i glomaznim vilama
Džaba ti ta sila u grudima kad si potpuno sama kao odstranjena ostala
I na kraju tko zna kakvu glupost bi učinila, da me nisi kajuć se pozvala.
Možda bi davno duboko na dnu mora sa ribama tišine zaboravljena ostala.
A onda se pitam dal bi ti takvu žrtvu za mene ikad barem u mislima učinila
Dal si barem ikad na takvu mogućnost pomislila,sumnjam il varam se.
A mozda I varam se,mozda u tebi sada postoji trunkica iskrenog kajanja
Kada si na dno života potonula i potpuno sama otuđena od svih ostala.
Toni Ljubiša Božić,Bugojno,25.07.2018
Fm C
toni"s poetry 