KARTA ZA NAJBOLJU FRENDICU

Ona toliko podlo voli me,

toliko užasno obožava

na srcu direktno položila

dušu poljubcem obložila..

 

U posljednje vrijeme

čudnovato na distanci

sve poteze promatra

gdje bi se svrstala.

 

Dal je moja ljubav najveća

il je samo dio moga proljeća

dio vodolijine igre nemira

mada mi je usne rasparala.

 

Onako kroz šalu mi dobacuje

znam da se nisi promijenio

zvijer bio i ostao gladan žrtava.

Najbolji učitelj slatkog skijanja.

 

Tko zna koliko ih je gitara samljela

svijeća  si gasio njihovim tijelima.

Koliko prolivenih suza i uzdaha

da bi se strast ljubavnika prikazala.

 

Pa se vjerojatno u sebi zapitala.

Dal je pogriješila, srce mi predala.

Il još ima vremena da se isključi.

Da mi na znanje da nije sigurna.

 

Toniiiii putniče, neumorni zavodniče

Kofer ljubavni otežao, dušu skršio

 a ti ga ne ispustaš, leđa salamaš

džaba pritežeš kajševe, ljubav te pojede.

 

Ah ti nepresušna vatrena vodolijo.

Srce si mi usnama neobjašnjivo rastipio

dušu stihovima ne prevaru ušuškao.

Cijelu imao kad god si htio i poželio.

 

Džaba stavljaš silne lokote, tajne iskakaju

nemožeš vječno da prikriješ slatke podvale  

Preko sivih granica od Canade do Australije

Ipak kao takvu razjarenu zvijer ja volim te.

 

Ok stvarno me raskrinkala, prošlost zatrpala.

Za javnost smo super najbolji frendoci.

al jedva čekamo da se zagrljaj uskoro dogodi.

Bit će to strast i požuda najboljih frendova.

 

Susret oboje jedva čekamo, po malo strepimo

al će biti najgore, leđa okrenuti opet odlutati.

Bez tebe bilo bi užasno prazno maštu varati.

Volim te nikad ne prestani samnom maštati.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.06.2015 u 16:10 minuta

 

Nikad za nikad ne zaboravi glad u meni

 

Na bezbroj cvijetova odlepršao.

Behar njihovih poljana osvajao .

Svaka prahom nemira privlačila.

Neopisivo požudno žeđ prehranjivala.

 

I čim jutro škiljeć probudi,osvanem,

smislim nove svakodnevne planove.

I taj beskraj oči mi zamagli, zaslijepim.

Samo pratim mirise opojnih divljači.

 

Probude tigra pregladnjelog u meni.

Što više ih proždirem teško prestajem.

Posesivno glad trenutkom kao utalim.

Drugu žrtvu zapikiram, drsko poželim.

 

Tamo sam krvnički teritorije osvajao.

Na najviše vrhove penjao, nekad padao.

Bijaše to rituala zamki, slatkog varakanja.

Da ih oslijepim, srcem i dušom zaplovim.

 

Znam da mi trunke ovome ne zamjeraš.

Prohujale tajne iskreno otvoreno pokazivam.

Jer prijašnje zvjersko ponašanje iz mene je.

Nema više krvničke uzburkane požude.

 

Da oči iskolačim, pamet izgubim, poludim.

I onda po mirisu žrtve krišom odplazim.

Divljak se napokon totalno preobrazio.

Pravu iskrenu ljubav na usnama ti otkrio.

 

Nedaj me, ljubav neprestano toči mi.

Ne dozvoli mi da se krvoločna zvijer

onim nagonima neoprostivim probudi.

Pa dok trepneš novoj žrtvi oko vrata

nepostljivim kandžama požude zakači.

 

Sve dok me budeš nezasitno opijala

požudnim ti usnama i tijelom gasila.

Miran kućni ljubimac ću vjerno ostati.

Nikad za nikad ne zaboravi glad u meni.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,30.06.2013 u 11:04 minuta

A kad srce rastvorim nepobitno utvrdim

 

Nešto onako spontano razmišljao.

Previše stresa i rana zadobio.

Al kad srce širom rastvorim

i onda nepobitno utvrdim.

 

Strah me i da nekako pomislim

Dal bih trebao srce da otvorim

pa nalaze dubinski napravim.

Sve niti u detalje ispitam, povežem.

 

Na nakovanj ću ga nabaciti

dok ne prizna mi, tko je

od kojih kuća cura dolazii.

Zbog nje se nekako kofrči

 

Zašto košmare izaziva

dal je ispod planina

il je sirena podmorja.

Analiza bude pokazala.

 

Ubrzo sam sve povezao

gdje sam osnovno griješio

do kraha ovo srce doveo.

nade još malo preostalo.

 

Od tada dušu prečišćavam

svakodnevno stihove poklanjam

ljubav neizmjernu izjavljujem.

i to malo je koliko ona zaslužuje

 

Na riječima Ona je nekako škrtija

dok se nije uvjerila i oslobodila

i sada veliko slovo nekad pošalje

da se ljubav u jedan kalup salije.

 

U početku se naivna pravila

da bi kasnije posesivka postala

grizla bi, ujedala, da bi trunak ljubavi

što u njoj odavno ćući obiljem  pokazala.

 

Tek kada sam srce otvorio

iskreno mu objasnio i prozborio

sve je shvatilo,ljubav odobrilo.

a duša doživotni jamac postala.

 

Toni Ljubiša Božić, bugojno,29.06.2015 u 05:23 minuta

KAMENOREZAC USANA.

 

Krhka nedavno prispjela

bijaše gromada kamena.

Na sve strane ogrubila

u duši skršeno ranjena.

 

Srce skoro u mrve rasprslo.

Lice mladalačko zasukalo

starački grubo izboralo.

Leđa bolovima savila.

 

Nitko joj 33 nebi poklonio

u starački dom bi je poslao.

Vid zaprašio, sluh ogrubio.

Od kuda mene da zapadne.

 

Nesanica, strah i nemiri

svakodnevni konstantni

nekontrolirani strahovi.

Sama sebe se plašila.

 

Usne joj grube kao kremeni.

Kamen bi se na njima skršio.

Nježno polako prašinu skidao.

beskonačnu samoću otapao.

 

I onda krenuh da planiram

Prvo usne da saniram.

Dlijeto požude i tepanja

lagano spustih usnama.

 

Nije se bunila, upijala.

Srce se polako otvorilo

dušu beskrajem nade

prežderavanjem nahranilo.

 

Nakon nekoliko  radnih sati

teškog napornog klesanja.

Usne na usne mi prislonula.

Ni trena od tada ne popušta.

 

I sad kada je otišla, sjećanja..

iz starice djevočica postala.

Miliun pisama mi poslala

rado bi na klesanje usana

opet nepozvana uskočila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 28.06.2015 u 21:12 minuta

Prava ljubav kad uštine, ruši kineske zidine.

 

Ma lažu vas da ljubav nikad za nikad ne pobjeđuje.

Možda koja od stotinu da omane, nesretno ne uspije.

U suštini sve su sretnih završetaka,ljubav pobijedila.

Pa je mnogeslatko zarazilai beskonačno izludila..

 

Ne to nisu prazne statistike il zaljubljenih zablude.

Mnogi pjesnici su sretne ljubavi skriveno doživjeli.

Na žalost samo neki su ostavljeni tugom stradali.

A muzičari, glumci, političari  su druge vrste sorta.

 

Oni bi da ih kao stranice pjesama trenom prevrću.

Samo za jednu noć iznad njih orlovski nadljeću.

Žene za njih su mala noćna kratka rekreacija.

Istresanje znoja dokazivanje ega ljubavnika.

 

Prava ljubav kad uštine, ruši kineske zidine.

Bajka je što sretnike galaksijom ugošćava.

Purava ljubav ima uspone i gorke padove.

Al kad se sve sabere, samo sretnici je dožive.

 

Ljubav Romea i Julie staviti povrh na postolje.

Za nju vrijedi na kraju krajeva i otrov popiti.

Nekom se o zube polomi, neka se sabere i uvidi.

Vjerojatno je sve to možda i više, lošije zaslužio.

 

Na vjernost se zakleti nije baš samo pusta floskula.

Za nju valja sjeme sijati, dohranjivati, plod ubrati.

Čak i kad se suze beskonačno proliju one kazuju.

Da se srce od prvog dodira usana potpuno predalo.

 

Nešto malo nesporazuma bi ga slomilo, uvrijedilo.

Al onda kad se oči susretnu, tišinom porazgovaraju.

Tijelom jeza prostruji, strast sa požudom zaori.

Na kraju krajeva postelja ih opet izmirila, sjedinila.

 

Ma lažu vas da ljubav nikad za nikad ne pobjeđuje.

Možda koja od stotinu da omane, nesretno ne uspije.

U suštini sve su sretnih završetaka,ljubav pobijedila.

Pa je mnogeslatko zarazilai beskonačno izludila..

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,28.06.2015 u 18:45 minuta

 

 

Pomozi da te zaboravim

 

     

 

Ti neopisiva, nezaboravna ženo.

Molim te pomozi mi da te zaboravim.

Nemoj više srcem da štekćeš, boraviš.

Napusti dušu, na miru ostavi stihove .

 

Neznam što je bolje sa tobom il bez tebe.

Razaraš, sve trenutke posesivno uzimaš.

U glavi zbrku, paniku nemirom razaraš.

Vodopadima cmizdrim čemer tuge sapiram.

 

Oči podbule, iscjeđenje, ispijeno krvave

Od cmizdrenja neka se mrena navukla.

Sijeda kosa bljutava sva se oconjila.

San na oči neznam kad mi je odsvirao.

 

I opet kad me taj san nemirom obuzme.

Tako strastveno požudno proždireš me.

Gdje god se okrenem kao da štitiš me

od nekih uroka i zlih zavidnih jezika.

 

Ljubomorno me promatraš i analiziraš

Pridržavaš pero dok ulaziš u stihove.

Sve pratiš svaku nit duše promatraš.

Svaki potez i misao posesivno kontroliraš.

 

Molim te pomozi mi da te zaboravim.

Iz ove bajke maštanja napokon izbacim.

Glavnu ulogu savršeno dirljivo si odigrala.

Vrijeme je da bi daljinom me napustila.

 

Svoje nagone i samoću samnom si punila.

Kad te tuge zarobe grčevito bi me prizivala.

Na mojim grudima toliko čemera sasula..

Tone papira tužnom sudbinom svojom ispisala.

 

Kad bi se na tebi svi iživljavali, na pod bacali.

Skršena ucmizdrena mislima bi mi uskakala.

Razlog svoje sudbine kod mene ispitivala.

Zašto ti se sve to loše dešava, vriscima ridala.

 

A ja ruku svezanih, nemoćan previše udaljen

kao vuk među te hijene bih uskočio, razbucao.

Kao mladunče zubima bih te nježno ščepao

 iz jazbine urlikom sreće odveo, napokon maknuo.

 

 

I dok te godine samoćom prolete, pomozi mi.

Pomozi mi da na tebe ne mislim da te zaboravim.

Kad pogledam pustinju užasnog užeglog vremena

što sprženo samoćom tugom i jadom isijava.

 

U propalog iscjeđenog pjesnika mašte postao.

Bunare crnog vina preko usana otužnih izvagao.

Izbjegavam ogledala da pogledam, uvijek te ugledam.

Svoje oči u tvojima suzne gledao, bespomoćno uzdisao

i beskrajno nemoćan jecajima ridao, nekog proklinjao.

 

A još te onako usamljenu paučinom samoće promatram.

Usne ti okorjele ispucale bez moje strasti i dodira.

Znam da bi se istog trena u najljepši pupoljak pretvorila.

Živim za moment završnog susreta da te zagrlim i usrećim

 

Poduzmi neke zrelije pametnije korake, prioritetne odluke.

Izvagaj što je snažnije i za ljubav ovu daleku najvažnije.

Reci mi,koliko godina još da izgaram,rane prebrojavam.

Pamet puca mi, užasno teško se usamljen oporavljam.

 

Kako buduće okrutne godine pješke bez dodira usana

preko pustinje spreženih stopala ove duše tebi gaziti.

A srce se skvrčilo, nema snage da bi uzdah izreklo.

Valja izdržati, nisu nas bez razloga uzaludu spojili.

 

Toni ljubiša Božić, Bugojno,28.06.2015 u 09:12 minuta

Hvala divnoj posebnoj Lauri na jedinstvenim photografijama !!!

Njen princ samo što nije pristigao !!!

 

 

Uposljednje vrijeme su primjetili

 

Uposljednje vrijeme su primjetili

nešto se u njemu skrišilo, odluta.

Malo priča, nikako ne komunicira.

Sumorna i nijema faca ga zarobila.

 

U očima vidi se život tugom razvaljen.

U čaši sudbinu djelimično odgonetava.

Prije bi se stalno smijao, vedrinom zračio.

Susret sa njegovim osmjehom bi blisato

 

A sada mjesečina  se rasula tugaljivim očima.

Prozbori krupnim suzama i korakom nestane.

Svi poslovi su zapeli, prihodi ubrzo istopili.
vrag se nekim baksuzom na njega navalio.

 

Sablasno bi tako skršen usamljen izgledao.

Kada bi ga nešto pitali, tišinom bi zanijemili.

Nemate vi pojma ljudi što se oko vas dešava.

Bio bi jedini niz riječi što bi iz njega procurile.

 

Nemate vi pojma što znači kad se sve izgubi.

Ni novci,vile il bogatstvo što vam zjapi očima.

Kad vas ljubav prazninom razori, sve pogori.

Kada korov jecajima zavlada, kiselina ubija.

 

Nemate vi pojma što znači usamljen zaspati.

One usne, ono tijelo strastveno imati, ljubiti.

Bez zagrljaja,bez vrelih usana dodira, ne štima.

Kad god oči zatvorim kolače mirisne joj osjetim.

 

Kad na balkon samoće zasjednem, osluškujem.

Drugi se raduju, ljubav, svadbu proslavljaju.

Tad se tišinom prekrijem pa maštom odletim.

More blagosti me pjenušavom strašću prelije.

 

I srce nezasitno barem tim momentima putuje.

Sa njom je, mada isuviše daleko je treba je..

Na rastanku leđa okrenula, bunar suzama ispunila

Samo uzdasi eto podsjećaju da jedno drugo imaju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.06.2015 u 19:36 minuta

VOLI JE AL DŽABA JE

Od prvog dana sljezom osmijeha ga opila.

Na usne nepovratni otrov dubinski zarila.

Od tada sve se u krugu njenog pogleda odvijalo.

Ljubav svakim danom strastveniju otkrivalo.

 

I onda bukvalno kao da je druga žena postala.

Hladna, užasno odbojna, nije ga niti primjećivala.

I kad bi kući kretao nije baš žurio, led je dobijao.

Svu prošlost je analizirao gdje je možda pogriješio.

 

Njene molitve poslušnost su mu potpuno otkazale.

Samo su stizali problemi i neobjašnjive nevolje.

Mrak je postao tamniji, okrutniji, prepun strahova.

Kuća puna a prazna bez ljubavi kao let duhova.

 

Okrutno je šutila, očima bjesnoću, mržnju dijelila.

Voli je, al džaba je, što je bilo izgleda nestalo je.

svakim danom bi ponavljao, odavno me nevoliš.

U nekom drugom svijetu sa nekim uvijek boraviš.

 

Po nekad bi riječ prozborila i onda bijes sasula.

Vrijeme je bilo da nešto učini pokrene, al ne ide.

Drugu ženu je potražio, tugu na grudima joj sasuo.

I polako jedno drugom se jadalo, dušu oslobađalo.

 

Kući ispražnjen bi se vraćao, nema ljubavi nema dočeka.

Samo hladna soba prepuna ledenog okrutnog sjećanja.

Prije njega bi legla , što prije zaspala, da ga nebi gledala.

A on voli je, džaba je, drugom srce prepustila je…očigledno

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.06.2015 u 18:13 minuta

 

NITKO JE NEMOŽE KUPITI

Mislih u životu sve sam prošao, imao.

Ljuljao obroncima rizika  beskraja.

Sve rampe nemogućnosti olako rušio.

Puni džepovi,prate kerovi,oh snobovi.

 

Modeli,manekenke trke se ljepile.

jedan te isti recept glupače koristile.

Nakon toga tuga i jad bi me satrli.

Tuga uzburkano rovari, praznina u meni.

 

A uragani nevolja preko duše kresali.

Previše mlad, slava uzela, poludjeli.

Dok se nije neplanirano ona desila.

Od niotkud tek onako srce provalila.

 

Zar na tanak led ja da se poskliznem.

Da srce tamo nekoj budzašto okrenem.

I od tada partner u svemu je postala.

Bit je u svemu životom me nagradila.

 

Nitko je nemože kupiti, olako imati.

U meni je neku karmu prepoznala.

Ne kaje se niti trena nije pogriješila.

Mazi me i podvodi sokovima kupina.

 

Uz nju kao od šale sedlao sam strahove.

A ona kao kraljica sve na oku držala.

Niti  pogrešan korak nije odobravala.

kako da je ne obožavam i ne volim.

 

Previše je mlađana za mene staropana.

Ljubav zar ne, ne poznaje porozne granice.

Na tronu viori se ljubav beskrajna njegova.

Neka crknu komšije, al meni baš dobro je.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.06.2015 u 12:07 minuta

 

Tebe voljeti…privilegija …trenom razuzme i otima

 

 

I kad se naljutiš i kad me kao zauvijek izbrišeš.

Kad telefonske razgovore do bola mi zakineš,

 i kad pisma primljena podereš i ne pišeš

kada slušalicu onako kao vriskom zaklopiš.

 

Opet ovo u meni ne možeš tako lako ugasiti

ma koliko se krvnički, hladno i silno trudila

na led samoće uzastopno srce mi polagala

trnje beznađa pod noge mi uporno podmetala.

 

Uvijek sam nitima usnama sa tobom privezan

tebe voljeti privilegija, trenom razuzme i otima

nemoj ove divne momente ipak da mi remetiš

želim te onako vragolanski  i strasno požudnu

na usnama ispucalih od čekanja da osjetim.

 A ti sada razmisli dal ćeš biti i dalje tvrdoglava,

dal ćeš pozive da odbijaš i ne želiš da razgovaraš

al nemoj kada ti prikipi da klečiš, moliš me da oprostim

No opet razmišljam previše te volim i baš obožavam

da ti sve slatke i glupaste poteze uvijek olako opraštam

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.06.2015 u 07:37 minuta

 

Nisi grijeh nego nadanje

 

Samo jednim susretom zgriješili.

Usnama previše ovlasti dozvolili.

I još uvijek prostorima odzvanjaš.

Suze i kišnice likom mi te poklone.

 

Smijeh ti ne prestaje,tad najsretnija.

Momentom kad bez daha si ostala.

Od tada sanjar samnom postaješ.

Mislima požudno zvati ne prestaješ.

 

A božić bez tebe sablasan prolazi.

Badnje veče prije toga te ne nalazi.

Samo se ucmizdren jezom prisjećam

do veljače prevrtljive da izdržim.

 

Tada sve luđački proslavljam

Taj mjesec i taj najljepši dan

nikad ne želim da zaboravljam.

Sjećaš li se, zagrljajem si osvanula.

 

A sada totalno suprotno, drugačije.

Sušta je razlika, tuga sve zarobila.

Korjenje korova samoće prehranjujem.

Ovim cmizdravim suzama zalijem.

 

Tako bih volio kolače da spremamo

šlag sa usana opsesivno ližemo

vjerojatno bi svaki propao, izgorio

moment strasti bi posesivno produžio.

 

Nisi grijeh, nego najljepše nadanje.

Vrijeme što curi presporo do tebe.

Neka neka je moja si sljedeće stoljeće.

U srce datum susreta neizbrisivo tetoviraj.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.06.2015 u 09:37 minuta

 

 

Ciganko garava prokleto medena

Ciganko garava prokleto medena

karavana pati bez tvog osmijeha

otužna je i samoćom tiho prokleta.

Tvoja marama kao zastava podsjeća.

 

Kako god se pokrenem zamislim fališ mi …

samo stihovi isprekidani uzdasima razumiju

istu melodiju srcu sviraju još mrvicu da izdržim.

A ja im budala vjerujem na te laži nasukujem

 

Violine, bubnjevi, ispucani glasovi, dozivaju.

Hajde jednog dana što prije odluči se

vrati se na ove usne ispucale u naručje.

Ovdje očigledno samo sretna si, razmisli.

 

Čerga ide svojim putom na to se navikavaj.

Šatori vjetrometinom samoće noćima sviraju.

Ćebe tvoje mjesto krišom sjetom pokrivaju.

Sve je isto od onog trena kad si nestala.

 

Dajem ti 20 godina, da se donese prava odluka.

Nakon toga na prag ti dolazim, da te isprosim.

Bez dozvole bilo čije istog trena zauvijek te odvodim.

Valjda će srce premetanja sljedećih godina izdržati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.06.2015 u 22:05 minuta

 

Karavani u duši rute su promijenili

 

Od kako su se prestrastveno desili

karavani u duši rute su promijenili.

Vino samoćom u krv tuge se pretvara.

Svega olako na duši im se nakupi.

 

Onda se gitare dočepaju žice kidaju.

niti pravi ton tuge ne mogu da potrefe.

Pa žice skoro zubima kidaju polude.

Sve tako prazno je, rastužiše i akorde.

 

Uzdasima dogovaraju,jezik pregrizaju.

svaka gora od gore godina protutnjala.

Nadu, pomak nije niti trunke donijela.

Sve isto, prazno, daleko otužno stanuje.

 

Samo berbe vina svake godine uspijevaju.

Tugu i samoću prvom štafetom zamijenjuju.

I po nekad čini se da im bolje je, lažno je.

Bore naredale, kosa razrijedila, ne štima.

 

I druga vina krišom na usne ožednjele nasloni.

Prazna su, nešto duboko prepoznatljivo fali im.

Ko da u njima podli ostatci klevete stanuju.

Slutnja cvokoće, strah neki jezom spopane.

 

A karavani prolaze, niti staju nit dolaze.

Na čelu karavana ispucali osmijeh izblijedio.

Prosijede kose vjetar njenim imenom tetovirao.

Bijaše to ljubav posebna drugima nedokučiva.

 

Samo gitara onako raspukla tužno odzvanja.

Glas ispucao, vino dah nade ugrizom satrla.

Ciganke u dah mu gatale, kažu slabo je.

Pustinja se u grudi uvukla, žudnja nagrdila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.06.2015 u 21:38 minuta

Zajedno razdvojeni

Dvije silute srcima uzduž duge se naziru

isto vide, žude, žustro tišinom razmišljaju.

A uzdah s drugim križajuć se pocijepa.

Jedno drugo daljinom uvijek predosjeća.

 

Netko bi ih drugačije garant razumio, shvatio.

Anđeli samoće paučinom nade ih prekrivaju.

A đavolska posla i podvala nesebično sačekuju.

Na neku prevaru il preljub na brzake ne navedu.

 

A rumena lica, nijanse što se ljubavlju šaraju.

Paletu nemira strasti i požude, izobiljem trackaju.

Tamo se najbolje osjećaju, jedno u drugo stapaju.

Veza nepogriješiva, daleko skrivena i sramežljiva.

 

Traku preko glave  sa leptirom za njega bi svezala

Da staru strast i požudu probudi, stihove razbukti

Osmijeh nezaustavljivo razvali, čuperke razgoli.

Pa se kist vatrenog maštanja šepuri stazama stihova.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.06.2015 u 14:26 minuta

 

Jadno je što na istom zdencu oboje cmizdrimo

 

Dalekošću škripi sunce  naše rastavljene ljubavi

izgleda za jako dugo vrijeme samotno će ostati.

Postoje sudbinske stvari života i daleko važnije

od ove prokleto ovisne usamljene hinjske ljubavi.

 

Jadno je što je na istom zdencu oboje cmizdrimo

Kao neki naš trenutak lažni predaleki čekamo.

Koliko vagona usamljenosti će da nas pregazi.

Koliko ledenjaka srcem pokušat ljubav da ugasi.

 

Čudni su putevi…trusavi prašnjavi nepredvidivi

ako nam se to opet dogodi plaža rajska bi pasala.

Može i koliba u snježnoj mećavi da kamin razgori.

Prve iskrene asocijacije,želje rastavljene ljubavi.

 

A do tada sa mjesečevim tračcima pregovaram.

Što muči me na grudi iskipam,jadom pretovarim.

Samo ga jeza protrne, pa mi divi se…poklanja.

Da se to njemu događa mjesečina bi se ugasila.

 

Portret budućeg života pokušavam da oslikavam.

Najljepšim romantičnim stihovima opisivam.

A onda jednostavno sva ta mašta eksplodira

probudi me realnost daleka surova i okrutna.

 

Na bokale suze smirujem, opet lažima ubjeđujem.

Siluete sobom se mijenjaju, njen lik se nazire.

Stalno svakim trenom uz mene je stražari.

Uzajamno preostalo smo trnovito nadanje.

 

I sve do ponovnog susreta, usamljeni zajedno jezdimo.

Jadno je što na istom zdencu oboje cmizdrimo.

Svakodnevno toliko laži sebi prodamo, pa popijemo.

Valjda ljubav vrijedi, budemo uživali il cmizdrili..

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,26.06.2015 u 10:02 minuta

 

Istovremeno na različitim, stanicama puko žudimo

Zagrljeni na ogoljelom proplanku nadanja sjedimo.

Nebo vedro, prekrasno, galaksiju beskrajem raširilo.

I onda prozborim da beskraj još jednom pregleda.

Nema tih sprava koje bi ovu ljubav mrvicu snimila.

 

Beskrajna strast i požuda, čežnja optače grudima.

Na rame se naslonila, suze pjevaju, sreća oblila.

Toliko toplog i nježnog muukom usana se prelilo.

Ljubav shvatila, tek je nekoliko trenutaka dobila.

 

Rekoh zamisli da je galaksija velika glomazna lubenica.

A mi samo elektron čestica utrobom lubenice nevidljiva.

I svaki put kada zagrizeš sočnost ljubavi te obuzme.

To su dvije divlje,razbuktale čestice strast raspirile.

 

I tako dok je ona na drugoj strani galaksije maštanja

kao da je tim momentom uz mene trenutke provela.

Istovremeno na različitim, stanicama puko žudimo

Bespovratni vlak do naših srca iščekujemo,uskoro.

 

A to može biti okrutno stoljeće, može biti koja godina

znam da fali mi , ova ljubav je suluda i neukrotiva.

Pa gitaru onako otužno u krilo sjete prigrlim,zavalim.

Zamisli mila,broš na srcu zgrčen čekajuć pridržavam.

 

Gunđalica, usne ima rugalica, ljubav strast neoprostiva.

Slab sam na sve što mi podmeće, riječi po nekad iskreće.

Moja je, tako fali mi, želim je, treba je, što je prije moguće.

Na neki način smo presretni i na ovaj način se eto imamo

a susret sudbinski kad sve sazrije eto nestrpljivo čekamo.

Toni Ljubiša BOŽIĆ, Bugojno,25.06.2015 u 21:44 minuta

Samo kad bih usne one namirisao

Kad god sjeta hinjski zarobi,

nekako u prazno se zadubim.

Svaka noć me skrši ,polomi.

Gore nego kad je pobjegla.

 

Olako ne mogu da se oporavim.

klecaju koljena, jad u grudima.

Ritam srca lažnom nadom

drhteć u grudima odjekiva.

 

Kad bi me dušmani vidjeli.

Jedva bi dočekali, da tračaju.

Priča bi se otrovima raširila,

ona preljubnica ga ostavila.

 

Krše ta bolna samotna sjećanja.

Praznina u duši suzama pregovara.

Da se zaustave , napolje ne izlaze.

Dosta je i ova siva faca što postoji.

 

A sve bi tako lako prohujalo.

Samo kad bih usne one namirisao.

Kad bi zagrljaj, stisak dobio.

Istim trenom bi se primirio.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,25.06.2015 u 19:06 minuta

 

Na rastanak ne želim misliti i ne pomišljaj

 

Dan imaše dugih 24 sata nadanja

 1440 minuta dubokog razmišljanja

u stvari 86 400  sekundi pucanja.

Toliko traje patnja tvoga  nejavljanja.

 

E toliko puta pamet si mi  izludila.

Toliko suludih strahova u grudima.

Neznam gdje si bez traga nestala.

Pamet mi užasima strave razarala.

 

Sobu milion puta uzdasima prošao.

Poruke bezbroj puta grčem prelistao.

Nema, traga nema, glasa ne čujem,

kao da si u zemlju propala, izludila.

 

Pogledam u sandučić vrišti prazninom.

Nazovem poštara da nije što pristiglo.

Nemoj to nikada više da mi napraviš.

Shvataš li ,ovo malo srca da ne sagori.

 

Ovo je užasno i turobno bez tebe živjeti.

Ovako podlom ledenom samoćom izgarati.

Molim te ovu igru više nikad ne ponavljaj.

Na rastanak ne želim misliti i ne pomišljaj.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,25.06.2015 u 19:06 minuta

 

Znam cvijet nade krišom uzgajaš

U grudima gajim nadu rovari sjećanje.

Osmijehom se prepoznatljivim nakitim

galaksijama čarolija žurno proletim.

Zdence strasti i požude u trenu iskapim.

 

Onako krišom prehranjujem stihove.

Pupaju, svake sekunde žele do tebe.

Svaki bi do usana da ti se približi.

Dah čežnje u nedogled da ti raspiri.

 

Znam cvijet drage nade krišom uzgajaš.

Svakodnevno pupoljke suzaam zalijevaš.

Nedaš nitko da se približi, il pogleda

da se neka kletva na ljubav nebi navukla.

 

I sve što pored mene prolazi, ne promatram.

Zamišljen galaksijom ugovaram maštanje

prosijavam, ponovni susret krišom pripremam.

Do tada pjevam duboko skriveno u grudima.

 

Za njih smo poznanici, recimo super frendovi.

A detalje posesivno duboko skladno skrivamo.

Oni nikad nebi shvatili, nikada ovo razumjeli

nekoliko dana ljubavi, ostaše urezani tragovi.

 

A tako bi voljeli u srca i duše da nam provire.

Da pronađu kolijevke suza što govore, tepaju.

I opet nikada nebi shvatili, jer ovo nisu imali.

Pored bogatstva što su prazninom naslagali.

 

Kad bi nas zajedno vidjeli, glavom bi odmahnuli

rekli bi to dvoje zajedno ne ide, nesto razgovaraju.

A da između ta dva srce zasjednu sve bi shvatili.

Tišina savršene ljubavi jezom bi proljuljala.

 

Nebi shvatili da jedno bez drugog bi izlapili.

Niti suze na nama nebi vidjeli samo bi kopnili..

I zato šutke nijemo sve uzdasima pratimo.

Na daljinu ugrizima samoće prizivamo i žudimo.

 

Toni Ljubiša BOŽIĆ, Bugojno,25.06.2015 u 12:23 minuta

Ljubav me jednom zamoli da promijenimo uloge

 

Ljubav me jednom zamoli da promijenimo uloge

samo jedan dan njenim životom da zaplovim

tek onda bi kaže shvatio koliko sam joj značio.

Taj dan bih je u svakom kutku kuće odmijenio

 

Tog dana stihove  suzama samoće bih ispraćao.

Usamljenu njenu ranjenu dušu bih dugo tješio.

Na srcu bi duboke rane tek onda možda shvatio.

I garant ne bih cijeli dan u njenom tijelu izdržao.

 

A od samotne tuge, ridanja vapajem bih pukao.

Sve orkanske vjetrove pitao, kiše bih ubjeđivao.

Da što češće svrate dašak misli obiljem izruče.

Djelomično bi je držalo, na kratko strepnju sapralo.

 

Možda bih tada shvatio, plačeš i smiješ se

iste suze ali totalno drugačije značenje.

Grudi bi da eksplodiraju al smijeh prezentiraju.

Tajna nesmije iscuriti, savršenu ljubav prikrivati

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.06.2015 u 22:25 minuta

Razmazila me

 

Razmazila me jezom,

ogledalom u očima

potokom sa usana

drhtajem  nadanja.

 

Oči nemirom prognane

Nit plave nit zelene,

neprimjetno dirljive

šaroliko upečatljive

srcu užasno neodoljive.

 

Nikad zadovoljna,

toliko posebna I prekrasna

obožavam kad se premori

pa onako golišava zalegne.

 

ah da mi je tada na iskap

njenog umora da se napijem

i kad je najumornija , skršena

tek onda bi ljubav vatreno vodila.

 

Nebi se trunke štedila,

sve i dašak bi poklonila

istog trena sve nudila

da rane daljinom pristigle

usnama čežnjom prebrojim.

 

I nikad nikome ne dozvoli

da se među nas uvali

il nedaj bože razdvoji.

 

toliko riječima obećala

nadanje do neba raspirila

 u sjećanja me rado vraćala

najljepše trenutke doživjela

 

Kod mene prekratko provela

odmorila preporodila mrvicu dobila

užasno puno naučila i trenom nestala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.06.2015 u 21:44 minuta

 

Što daljina veća je i samotnija užasno fali i nagriza

  

Iznenada onako iz dosade na prvu ruku odlučim

hajde kolač ljetni,lagani bez kuhanja da pripravim.

I dok sam trepunuo recept sa njenih usana pristiže.

Umazane prste drsko obliziva požudi slatko odaziva.

 

Sve čarolije i dodatci sa njenih usana su kapuckali.

Mirođije baš kako treba po vrh svega ovisno mirisali.

Trepereć uz mene, nos sam joj mazao, ljubuio, ljubio.

U među pauzama ganjali, uzajamno uzdasima tepali.

 

Sve što ima na usnama ova divljačka požuda bi ispila.

Ona je kao bunar želja za sve zaluđeno maštanje.

Glas kao harfa na božićnom drvcu što jezom priziva.

A kažu da ljubav kako protiče, nadanja gubi okuse.

 

Kod nas je izgleda sve kako ne treba da se događa.

Što daljina veća je i samotnija užasno fali i nagriza.

A toliko smo jedno drugom poklonili, isprobali.

Zajedno toliko toga shvatili kao anđeli razumjeli.

 

I još uvijek nakon toliko samotnih godina čekanja.

Jaruga, ponor nezasitnih stihova ne presušuje.

Razlog je što je pjesnika davno negdje zaključanog

razornim poljubcem razbudila, iz nje zbog nje i za nju…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.06.2015 u 21:21 minuta

 

To je prekrasna, toliko dobra bol da svatim da živ sam da postojim

Nešto u srcu čudno se dešava

nemogu konce da pohvatam.

Jeza, konstantna jeza poručuje.

Toliko poručuje, al ne shvaćam.

 

Ubi ova kiša u korjenu duše satire

toliko toga bih pokrenuo

al sudbina maknuti neda 

nikako ne ide,sve se na istom zadržava.

 

Savi leđa neka te praznina prelama

da imaš pravo, razlog za tugu ne postoji

ovo što mi imamo drugi mogu sanjati

jeste da je mašta i na dugoj kašici

barem to sjećanje prkosno imamo

al posesivnost nekad konce pokida.

 

Ručak juha od povrća, šnicla od puretine

 i restovani krompir sa peršunom

VUK SE NAJEO I SADA DRINJA

a pljusak vani razara tmurno nebo

jesen uranjena kao da je poruku poslala

 

Znaš li ti kako se netko može neizmjerno Ž i V

a ograda oko duže bodljikava na sve strane probada

dođe mi da bih sve zubima kidao, makar iskrvario

da bih do tih nezasitnih usana barem mrvu svratio.

 

Kad bi u oko mi zavirlia toliko toga bi shvatila

samo bi me grlila i nebi se kontrolirala.

namjere su nam tako duboke istančano iskrene

ali sudbinom okrutnom do bola sputane, režu.

 

Proći će, na mlado je kažu iskusne polomljene duše

sreća pa se plan promijenio,ne putujem, ne dolazim

jer bih kontrolu izgubio i svašta bih moga da napravim.

 

Više plašim se budućeg  susreta

nego prošlog  užasnog rastanka

nemogu da ti objasnim ovo što se unutra

negdje nedokučivo burljajuć bolno slatko dešava.

 

ŠUTIM I NAJBOLJE DA DUBOKO DIŠEM 

DA NEŠTO NE PROVALIM NEKOGA NE UVRIJEDIM

 

Volim te a nemam kontrole toga što neizmjerno volim

to je prekrasno toliko dobra bol da svatim da živ sam da postojim..

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 24.06.2015 u 15:45 minuta

 

KIŠIM ZA TOBOM

  

Dan kada je skršena krenula

u meni tuga vrišteć pljuštala.

Riječi sablasno zanijemile.

Oči toliko toga razmijenile.

 

Nekako korak tim trenom otežao.

U grlu sam vriske jecaja stezao.

Zašto je sve tako kratko trajalo.

Suvisle laži srcu sam prodavao.

 

Kao nekog nedodirljivog sam glumio.

A unutra raspad se prokleto dešavao.

Suze više nisam brojao, samo uzdisao.

Proći će, kažu rastanci se brzo zaborave.

 

Kod mene je izgleda sve naopako, drugačije.

Sve više fali mi, želim je, stalno razmišljam.

I dan danas kada kišu začujem, sve raspolovi.

U sebi toliko toga jedva tiho jecajuć zadržim.

 

Možda je bolje što je otišla, sebi sam ponavljao.

Da je duže ostala nikada više ne bih je ispustio.

Znam da nema logike, da postoje stvari važnije.

No srce ne razmije i posesivno požudno treba je.

 

I što dalje vrijeme prolazi, bol jača je i ne prolazi.

Ova samoće svega me zarobila,plačem kroz stihove.

Samo tako mogu da se nekako lažno ispraznim.

Već sutradan iste simtome iste bolove osjetim.

 

Dijagnoza je nakon rastanka bila očigledna.

Nije moguće da se nakon nekoliko dodira

čovjekova duša  ovako opije, srce razvali.

Samo mogu da čekam je, valjda stići će….

 

U ovom svijetu ovoj galaksiji tako smo ranjivi.

Jer smo nakon stoljeća srodnu dušu doživjeli.

I sada meteore čekamo da je susretnu, poruče.

Da sam još uvijek onako zaljubljen i da volim je…

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.06.2015 u 14:21 minuta

Zora pogurava, noć iscurila sve otkriva

  

Usne rumene usnule, okice primirile.

Na grudi mi se tako nježno ispružila.

Kovrdže se uvezale,nešto progovara.

Sve brige i probleme uzdahom rasula.

 

I kad sniva, kez se ceri, mene doziva.

A dah miran,prigušen,nitko ne juri je.

Do jutra bi tako sklupčana probdjela.

Zora pogurava, noć iscurila sve otkriva.

 

Vrijeme škaklji, kapke krmeljave otvara.

Još uvijek imam je zagrljenu ne popušta.

I kažem si, neka još koja minuta protekne.

A u podne sunce na djelu zagrljene zatekne.

 

Miris vrelih usana, kose, čuperaka, izluđuje.

Kad uz nju sam nekako trenom sve opije.

Ne bih se mrvice odvajao, vriscima bih lajao.

Ukazujem da nisam zaljubljen nego VOLIM JE.

VOLIM JE, VOLIM JE, VOLIM JE….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.06.2015 u 21:34 minuta

Valjda je nešto u ovom srcu skužila

 

Slijepo zaluđen nadom što žubori.

Lakomisleno u obećanje vjerujem.

Svakodnevno preko hridi provirujem

dal brodom ona dolazi, odlučila li je.

 

I strepnja postade oronula navika.

Povjerenje ni trunke poljuljavam.

Sve što radi u svemu je podržavam.

Nikakve drame blizu ne očekivam.

 

Drugi bi rekli iluzija me spopala.

Žudim čeznem za medenim usnama.

Ok dobro je, mlađa je, meni ne smeta.

Valjda je nešto u ovom srcu skužila.

 

U posljednje vrijeme glavobolja je spopala.

previše tereta bez razloga na sebe nabacila.

Prviše preko dana bez veze se iscrpljuje.

Skoro u kamenu stijenu zgrčena se zaledi.

 

Eh kako bi ove usne sve to požudno sanirale.

I svi problemi u trenu bi nestatli , urušili.

Znam da često razmišlja , mislima priziva.

Odjekuje zatočenim noćima krdo poziva.

 

Ovog trena rado bi me uz sebe prislonila.

U krilo da se ušuška, milovanje odobrava.

Prkosno se izljubi proteklo vrijeme nadoknadi.

Valjda je nešto u ovom srcu doživjela.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.06.2015 u 16:18 minuta

Kao što

 

Kao što se rijeka u more

smirenošću beskrajno ulijeva.

neprimjetno tišinom si osvojila

prostranstvo požudnih usana.

 

Kao što se jutarnja rosa

u svaki pupoljak uvlači

drhtajem bez najave

nitima nemira zadoji.

 

Kao što se uzdahom

sva skrivena težina

nepovratno sapire

tako dopireš do mene.

 

Kao kad Ranom zorom ustaneš

savršeni izlazak sunca promatraš.

Nepoznate magične energije

Čarolijama života osjećaš.

 

E tako se uz tebe onda osjetih

zbog vrelih usana poludih.

Sve kao moja si, a daleko si.

Pa se slikama zavaravam.

 

I neka prođu ako treba stoljeća.

Bila si i ostala jedina ljubav

što je plamen u meni razgorila.

Vrijedi čameć do uskoro te čekati.

 

Bosonog  po staklu samoće poskakujem.

Trnje bolne samoće iz tijela proviruje.

Pa kopnim, u sred ljeta sjetom nestajem.

Jer o tebi žudit i mislit jube ne prestajem.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.06.2015 u 12:15 minuta

Ako se u ovim očima i stihovima ne prepoznaješ

 

Ako se u ovim očima i stihovima ne prepoznaješ

ako putem misli sve o meni ne osjećaš i doznaješ

onda smo čisti promašaj, među nama nema tragova.

Nema smisla da se ova žudnja i požuda zavarava.

 

Nemože jedno duša čežnjivo strijepiti,voljeti i žuditi.

da bi energija jezdile moraju dvije duše dva srca

čarobnim snagama i moćima da vriskom strasno prozbore.

Samo šuti neka usne i tijela mukom uzdaha izgovore

sve se saznaje, neke stvari se ne glume i nemaju uloge.

 

Volim i želim te,čekat ću dok i ako me ne zaboraviš

Srce plamen vatri uzdahom dofura

 

U požudnim mislima i snovima

raščupana, divljakuša caruje.

Stvarnost naopačke izobličava.

A Kontinent predugo razdvaja.

 

Što više maštam, o njoj razmišljam

beskrajno čežnjom je proždirem.

Godine po nekad suzama sapirem.

Užasno usamljen, prazno je, fali mi.

 

Pitam se do kada ću na rubu izdržati.

Dugu na usne kapljicama spuštati.

Do kada požudu,strast i čežnju varati.

Do kada samog sebe u laži hvatati.

 

Te usne nitko nemože da zamisli

dok mu se taj bogom dar ne dogodi.

ako ih što prije ponovo ne okusim

tendencija tj. statistika govori

moguće je da ih mrvicu zaboravim.

 

Ne želim da slutim a kamo li da pomislim

da je zbog glupog poteza il djela  izgubim.

Vrijedi je čekati, žudnjom gladovati.

Vrijeme je na našoj strani, tako govore.

 

Ma neka i lažu nas, nam drago je.

Sve dok ima nade, čuvamo sjećanje

duša se nekako prehrani,raspjeva.

A srce plamen vatri uzdahom dofura.

 

Ta ovisnost međusobna glad i pomama.

iz ništavila samoće nas jedva iščupaju.

Pa grčevito, nerazdvojno ljubavlju stišćemo.

Već godinama dobro skriveni tako trajemo.

 

Pre, prezaljubljeni iskušenjima odoljevamo.

Prošlost nas slatkim sjećanjem uvezala.

Niti nerazdvojne između srca isplela.

Sa tjeskobom olako duramo, varamo.

ljubavlju iskrenom beskonačnošću jezdimo

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.06.2015 u 20:49 minuta

 

Požudnošću dragom je pregrnem

Vraćah se po snježnoj mećavi.

Fijuče, vjetar kamenje probija.

Promrzao nos,cvrči po prstima.

Čeka me noćas uz kamin večera.

 

Jelike visoke kao strmi brijegovi

Huče između bodlji vjetrova krikovi.

Snježna koluta se hladna prašina.

Fenjer jedva promrznut pridržavam.

 

Ona čeka me, tako jasno vidim je.

Platno veze u krilu se zadubila.

Hitam,da se slučajno ne zabrine.

Noćas će ljubav da nas uštine.

 

Iz daljine kroz mećavu primjećivam.

Na prozoru zabrinuta me dočekiva.

Ciča zima, sve kapi u zraku stegnula.

Ništa živo ne ostavlja il zaboravlja.

 

Znam da strepi već predugo putujem.

A ja zabijelio, pahuljicama lik izmjenio.

Njena slika snagu daje i očima doziva.

Još koja stopa do usana preostala.

 

I tih nekoliko koraka baš usporilo.

kao da cijela viječnost  prolazi.

Stisnutih usana prtinu provaljujem.

Škripu vrata osluškujem, vidi me.

 

Promrznut jedva korak u sobu uvlačim.

Neda mi da se prnja snježnih rastovarim.

U zagrljaj skače, usne mi pregrijava.

Momentom ciča zime u kostima nestala.

 

Na stari sat kukavicu trenom pogledavam

ponoć je davno odšuljala, a ona na grudima.

Još nježnije požudnošću dragom je pregrnem.

Snovima dubokim zaorem, bože kako volim je….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.06.2015 u 12:19 minuta

 

 

Ako baš toliko voliš je,što čekaš budalo vodi je

 

Moj djed bi sigurno rekao

Ako baš toliko voliš je

što čekaš budalo vodi je.

rijetkima se sreća ukaže.

 

Kao da gledam ga

onako sijedog i bijelog

uz plamen kamina

škiju slatku smotava.

 

Neka lula il čibuk u ruci

nabrekle vene, savjeti.

Mislima u mladost

sjajem u očima uskače.

 

Onako drag, blag i mio.

kroz prorijeđene zube

dim bi uzdasim puškao

ljubav prošlu spominjao.

 

Trenom uzdahne i zastane,

baku prigovarajuć promatra

da vatru pripazi,sve izgori.

Duga zima nas sačekuje.

 

U krilo me zasjedne,postavi,

zgužvanim rukama zagrli,

duboko uzdahne i prozbori.

 

Sinko moj dragani,

dobro me poslušaj.

Niti trena ne razmišljaj.

 

Ako baš toliko voliš je

što čekaš budalo, vodi je.

rijetkima se sreća ukaže.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.06.2015 u 11:11 minuta

Nevolim kada samoćom ogolim

 

Obožavam zimu, friško duboko disanje

strme padine, savršeno u dvoje skijanje.

Al tako nevolim kada samoćom ogolim.

Kada nema je u stopu da tiho prati me.

 

Ne želim da se uz mene nesretna osjeća.

Da gušim je il nedaj bože suprostavljam.

Želim da je okružuje najljepše sjećanje.

Kad bila je na ovim usnama, na tepanje.

 

Najljepše uspomene iz nas treba da ostaju.

A ne ogoljele smrznute grane da podsjećaju.

Želim da sjeća se potoka proždrljive žudnje.

I drhtaja nestrpljivih usamljenih usana.

 

Kao da jučer je uz mene uspaljena plesala.

Svega bi me pojela al se kao suzdržavala.

A bršljen krajičkom prozora u stopu sve pratio.

Kovrdže huktale, svaka pažnju sebično tražila.

 

Sva soba njenim tijelom mirišila i još uvijek je.

Posesivno zamišljam, krišom svijeće potpaljivam.

Kao djeca smo divlja i nemirna, zagrljaj preotima.

Dok plavičak plamena svijeće sjenu na zidu optače.

 

Plamen kamina zatreperi, vrisak, toplinu osjetim.

Dok na ćilimu stope njenih koraka ritmom koračaju.

Uzdiše soba, krčka sjećanje, divan osjećaj imanje.

Bože ovdje ona moja bila je, ona me ovdje imala.

 

I zato nevolim kada samoćom ogolim , stresam se.

Tako prazno tužno i usamljeno zubima škrgućem.

Nedam , nedam nikome da mi potkrada sjećanje.

Želim da vječno uz mene je i ljubavlju  podsjeća.
Jednostavno nevolim kada samoćom ogolim…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.06.2015 u 21:43 minuta

Uokvirujem vrijeme da ga trenom zabilježim

 

Uokvirujem vrijeme da ga trenom zabilježim

da se sutra dan ne pokajem, što zaboravim.

Kandilo i stari svjećnjak raspaljene koristim.

Ovu ljubav strast i požudu želim da zabilježim.

 

Na stolu raspučile narandže, da usne ne presuše.

Po koju kad sjetim se slatko ovisno pregrizam.

Dok na zidu zahrđali ali poslušni sat sve ispraća.

Gluho doba davno okružilo, hladnoćom podrhtavam.

 

No ne želim niti jednu sliku sjećanja da zagubim.

Svaki trenutak gdje bila je, što radila je da zabilježim.

Pamet vremenom osijedi, tiho izblijedi il sve zaboravi.

Sve će stati u tajni  rokovnik sa onim dragim slikama.

 

Vrijeme da pećicu malkice raspalim svjedoka dobijem.

I te kako treba mi kad tad da zaljubljenost posvjedoči.

Pa se radostan našim ležajem ispružim, oči zatvorim.

Uz mene bi se istim trenom stvorila, zaborav ispravila.

 

Rado podsjećala što još nisam dodao, možda zaboravio.

A vani grane smrznute cvokoću, bura ih jezom zdrmala.

Škripa presavijenog ogranka na prozoru odzvanja.

Njen lik se po nekad u tom crtežu kroz maglu pojavi.

 

I tako sretno usamljen, sumornom samoćom okružen.

Nedam da me sjeta rastuži. da suza pjesmu potegne.

Tko zna gdje bi i kako završile, duboke rane skrivene.

Od kako je otišla ljuta praznina ore me, al nedam se.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojn ,20.06.2015 u 20:31 minuta

 

 

NE LJUDI NISU LJUDI..zlokobne sotne

Oni zaljubljene LJUDE ne mogu da gledaju

kao brižni su, tračeve naokolo spredaju..

Hvala Vam duše brižnici otrovnih strijela.

Sklonite poglede sa sreće što nas prati.

 

Ne pijte vodu izobilja sa naših oluka sreće.

Niti jednu kap da umirete ne zaslužuujete.

Crknite, najgorom žeđu do iskapi patite.

u prašinu muka svjetlosnim godinama trpite

 

Vaša briga i zaštita trunke nije potrebna.

Sa vama tko je tikve sadio, u paklu završio.

Vi zla kob ste užasa, urlik sotone predgrađa.

Daleko Vam prag kuće i ljubavi vječno ostao.

 

Tko se u kandže vaše brige na prevaru uhvati,

smrt i zla kob ga zadesi, prokletstvo naljepi.

Gazim Vam majku i njeno u utrobi sablasno korjenje.

Da se na svijet nikad ne pojavi, u balezi završi.

 

Nema više strahova, drhtanja ruku i nespavanja.

Vaše ogavne gubice na smetljištu sa svinjama ostale.

Sa njima se u tom smradu gnječite, kosti Vam trulile.

Da vas smrt tako olako sebi u naručje ne preuzme.

 

Neka Vam koske kao suha trstika usporeno pucaju.

Da se sjetite svega zlobnog što ste činili,podvaljivali.

U koštac sa sobom se trgajte, jezik sebi pregrizajte.

I to je premalo što bi trebalo da vas napokon zadesi..

 

Neka Vas kaljuža života fekalijama umiva, sapire.

Neka Vam se sve rane u otvoreno žarište prtvore.

Al nema lako umrijeti, dušu tek tako samo ispustiti.

Kazna polaka treba da se odrađuje, paklu približuje.

 

A mi bez vas idemo dalje ovako sretno zaljubljeni.

U prolazu gnjoj Vaš bi popljuvali, zauvijek prokleli.

Dobili ste napokon ono što ste zaslužili…PAKAO.
Bog dragi Vam je do jedne granice teror dozvolio.

 

Sada je vrijeme vječno za vječno da patite,

majku rođenu da proklinjete što vas je rodila.

Što ste ikada prvi uzdah uzeli pa preživjeli.

Čeka Vas najcrnja niti u mislima moguća misija.

 

Vječno lovci ljudskih duša u vama su živjeli.

Kazna vas je sustigla, na ražanj sudbine navukla.

Komad po komad koža  sprežena bolno da otpada.

Hladna srca gordo,uzdignute glave sve pratimo.

 

Niti glavu nećemo da okrenemo, da se sažalimo.

nema šanse sve ste to davno zaslužili, trpite.

Na ognju proklestva onih koje ste uništili gorite.

Svaka bol neka vam oči iskapa, pa se obnovi

i opet na ražanj da se sve to prženje obnovi.

Zaslužili, davno ste svoju sudbinu odredili…patite.

 

Ovom čovječanstvu vi ne pripadate, patite patite.

Neka se plamen i kaljuža smijenjiva, rane inficira.

Da se crvima radujete da vam rane jeduć pročiste.

Vi ste čovječanstva najgore smradovsko smetljište..

 

NE LJUDI NISU LJUDI TO SU PROKLETE SOTONE

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno20.06.2015 u 18:43 minuta

 

 

Prvi čin usana od tada srce zaokuplja

 

Čarobni su kanjoni životnog lutanja.

Jedna duša sa drugom se pripitomila.

Prvi čin usana od tada srce zaokuplja.

I ako je silom prebrzo otišla, zanijemila.

 

Još uvijek predstava dva srca se odigrava.

Tek zaokružila nekoliko činova i zapleta.

Nekada trragedija, ljubav ipak nadvladala..

Godišnje se spuštaju zavjese,iste uloge.

 

Čežnja svu nježnost nade u grudi usadila.

Tamu beznađa, samoće u smisao pretvorila.

Suštim trenom usana usne žudno okrznula.

Pupoljak, sjete,žudnje u srca širom ubacila.

 

Sve od srca Bog stvorio njima dvoma podario.

Nemir u srca doživotno ljubavlju blagoslovio.

Jezgra utjehe jedno vrijeme daljinom primirio.

Čarobnim napitkom smisao života pokazao..

 

A tek novi izazovi i tajne strasti ih očekuju.

tek rubnicima savršene ljubavi oni koračaju.

I sada čežnjom napunjene bisage zveckaju.

I ako daljinom rastavljeni tim se prehranjuju.

 

Prestrogo je i bolno pismima dugim se voljeti.

Oni žele se svakim trenom pogledima gutati.

Usne nikad sa izvora one ljubavi odvlačiti..

Tišna bez i jedne riječi mislima progovara.

 

Jedno drugom sužanj doživotni je postao.

Od prvog trena dodira usana život posvetio.

I dok se petrolejka za laku noć prigušiva.

Sjena na zidu njenim likom podrhtava… podsjeća

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojn o,20.06.2015 u 13:50 minuta

Neispavana svijeća progovara

Da samo znaš ženo daleka.

Koliko zbog tebe

ovdje kod mene

nema spavanja.

 

Već su mi dojadili

ovi silni stresovi

U pola noći trzne se

izluđen probudi.

 

Polumokrom šibicom

od gorkih suza i jecaja

me drhteć upali,

da par stihova

iz dubine duše

trke ti izroni..

 

Onako na lakat

ležeć se nasloni

hartiju prazninom složenu

pokušava da uvjeri

mrvicu  prostora

da stihovima oslobodi.

 

Želi trunčicu da ti napiše.

Sve što dušom progovara.

Nebo, sinje more čekanja

jugo, buru,bonacu i

svo nevere nadanje.

 

Zajedno maštajte

u zajedničkoj krletki pjevušite.

Samo mene na miru ostavite.

Nakon toliko godina

ljubavnog služenja

malo odmora od vas sam

napokon zaslužila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.06.2015 u 21:45 minuta

 

 

Dođi, svrati na partiju slatkog maštanja

 

Uskoro, možda,

kad ti ušima zasvira.

Kroz prozor nade nagni se,

vidjet ćeš.

 

Poput palme kraj terase

drsko viorim se.

Shvatit ćeš,

trenom razumjeti ćeš.

 

I kad začuješ udare vjetra,

poznato fijukanje

kada u oblacima

prodorne oči zureć zasvijetle.

 

Sjetit ćeš se

svih naših sastanaka

i dodira.

Dal postoji dio tijela

koji na tebe ne podsjeća.

 

Nema ga ne postoji…

Sta tada vidiš

što ugledaš..

 

U očima ti

Na usnama ti

U osmijehu ti

Na grudima ti 

Kosom čupercima

ruke tvoje pričaju….

 

Ljubavi .. .da li postoji

i jedan dijelić mene

u kojem ne boraviš ..   

 

Kako da se od tebe odbijem

kako da se tebe ne poželim.

od prvog dodira usana

smiriraj savršena utjeha.

 

Zaboravih samoćom kad sam

vrišteč uplakan jecao.

Toliko se savršenoj ljubavi nadao.

 

I sada svakog trena

utjehu pronalazim.

Na usne ti nezasitno

nanovo navraćam

prečesto pokera strasti odigram.

 

Tako po nekad

sirovo se isplačem.

Sudbinu ispitujem,

zašto je kasnila.

Zašto nas mladost

nije upoznala.

o kako to poželim

pa Boga zamolim.

 

Prečesto slike sjećanja

slatko zavrtim

u krilu istog momenta

čarobnu imam te.

Ne pitaj  što se tada

u grudima i tijelu događa.

 

Dođi svrati na partiju

slatkog ovisno

nezasitnog maštanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.06.2015 u 21:11 minuta

 

 

Onako sklupčana uzastopno na pragu doziva

 

Još davno kad nas je brod daljinom razdvojio.

Sve komunikacije, zatrle, veze zanijemile.

Tiho sjeta prizivajuć čežnju jezom podsjeća.

Rominjaju, kukaju uznemireni stihovi nade.

 

Na taj način sebe smirivah, dušu ubjeđujuć.

Čekat će ona, znam to sigurno, predosjećam.

Na svakom uglu pupoljcima duge podsjeća

Svaki osmijeh u prolazu imenom odzvanja.

 

Pisanje pisama,pa u škrinju nade slaganje.
Seanse koje imaju protokol i tiho varanje.

Mislima osjećam, učestalo ljubavlju doziva.

Sklupčana treperi igrom vrelih vjetrova.

 

Plašim se, ne želim, da ljubav daljinom nestane.

Da nam sjećanje ne otupi, sivilo jeze postane.

Da se jesen u grudi suhim lišem ne navali.

Da srce na prevaru samoćom ne ogrubi.

 

Vrijeme tišinom huči, prolazi,zimu srcu unosi,

a ona poput najslađe marelice usne natapa.

pogledam, već su silne godine iza nas ostale.

Manje je ostalo da bi kaznu samoće idržale.

 

I kad me poželi, do škrinje se krišom privoli.

Nepregledne rijeke stihova suzama obnavlja.

Nekih susreta, strasti, nezasitne požude podsjeća.

I lakše bude joj, na pragu sklupčana da priziva.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.06.2015 u 18:54 minuta

Tamo smo opet kao nekada

  

Svi ovi snovi nadanja

tobom se odražavaju

poznati rukopis usana

požudom iscrtavaju.

 

Od prevelike strasti

stihovima doputuješ

lažljivom prevarom

jutarnjim ledenim rosama

razočarano nestaneš.

 

Uzalud grčevito buđenje

kroz prozor nadanja

na prstima provirujem.

Da se nisi predomislila.

 

Daljina očigledno smorila.

od nesaničnog nadanja

bore na licu produbila.

godinama starca iznjedrila.

 

Preostaše kmezavi stihovi

presušena boja i kistovi.

Da nam vraćaju sjećanja.

Živjeti u zabludi i lažima.

 

Duge noći veza postaše.

Duše se izvorom napoje.

Tamo smo opet kao nekada

u krilu ljubavi i nadanja.

 

Tamo bogataši smo postali.

Ono što su drugi maštali

izobiljem smo razmjenjivali.

Ljubav neobjašnjiva,

Srcu ranjenom neprocjenljiva…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.06.2015 u 07:14 minuta

Štafetu nesanice usnama položiš

 

Dok zaspeš mene ti probudiš

štafetu usnama nesanice položiš

 pa stražu zaštitnički izvršavam

nad uzglavljem ponosno poigravam.

 

Jeste da lopovski svaku minutu

kao vjerni psić sretno poskakujem 

savršenim poljubcem naplaćujem

nježnije od paučina da se nebi mrdnula

dok između srca grmljavina  se odigrava.

 

Vulkan lahor čupercima čekaanja

i sve tako do vremenskog beskraja

između nas se posesivna ljubav 

kriomice bez harača naplaćiva .

 

jubim te usnama ispucalih i usnulih od čekanja

dok se jutarnja magla krmeljama poigrava.

vrijeme se u bestežinsko stanje pretvori

sve nedoumice i svo čekanje  trenutkom

savršene nade razigranim osmjehom razori.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.06.2015 u 05:54 minuta

Halo, korisnik koji nije dostupan, dal čuješ me

  

Bože kako na svaku riječ plane, baš osjetljiva.

Samo što napisah kroz stihove riječi frendice.

Ona ne želi da ima me, kao frenda posjeduje.

Vječno želi da između nas požuda i strast putuje.

 

Pa smijuljeć se zasjednem po tko zna koji put

pismo iz dubine srca i duše izričito napišem.

Ma tko bi je onakvu da izgubi, lud je nije normalan.

Zbog nje ovako usamljen bez ljubavi tihošću obitavam.

 

Srcu i duši toliko toga neizmjernog dalekog zakidam

pa ih lažnom maštom zadojim na jedno vrijeme primirim 

dok ih opet sjeta ne obuzme,čežnja probudi korjenje 

i opet iz početka varakanje ljubavi tragovi kroz maštanje

 

Vojim te, vojim te,vojim te, miliun puta sam kazao

dal je dovoljna galaksija da se tvojim imenom ispiše

da ti se pokaže koliko fališ mi i beskrajno čekamte

 

HALO… korisnik koji nije dostupan dal čuješ me

 

Volim te, volim te, volim te, neka sve uđe u zapisnik .

Nek se popunjava rokovnik, ubrzo trebat će dokazi.

Srcu da ukaže tko koga više voli tko o kome ovisan.

Tko je bez druge strane skršen prazan i bezradostan.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.06.2015 u 08:24 minuta

 

Pismo, njen glas pristiže

Ustadoh, rano, prerano,

nemir stišče, provocira.

U meni sve zvrči, iritira.

Mjesecima nije pristiglo.

 

Krenem pa zastanem.

sam sebe ubjeđujem.

Jednostavno siguran

Pismo najdraže pristiže.

 

Krenuh poštara da sačekam.

Izvirujem, na prste izdižem.

šepavi korak bih prepoznao.

Kad bi u prozor mi pogledao.

 

Znao bih ima nešto za mene.

Odjednom od nekud je izbio.

Samo je krotko projurio, nestao.

Nema, niti ovaj mjesec ne piše.

 

U meni tišina užasom rasparala.

Šutnja se razočarenjem uvalila.
Ostade stara paučina nadanja-

a toliko fali, baš bi mi trebala.

 

I onda stara praznina nanovo razuzme

ofucala tuga grubošću znanom okrzne.

Sav se razočarenjem nakostriješim.

Pognem glavu, dubokog uzdaha pokunjim.

 

Starim ključem vrata drhtavo zatvorim.

Još jedan mjesec iščekivanja pripremim.

Pa se nakon nekoliko dana otrijeznim.

Opet me vino ofucanim lažima tješilo.

 

I onda se u ogledalo slučajno pogledam.

od mene ništa nije preostalo, lice napuhalo.

Starac se u mene poguren zgrčen usadio.

Ono malo preostale sijede kose nakofrčio.

 

Izdržat ću, prejaka ljubav žudi u grudima…

Mrzim poštare kada jednom mjesečno dolaze.

I onda ih baš i nevidim, i njima krivo je

što osmjeh zaljubljenog čovjeka opet ne vide.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.06.2015 u 05:01 minuta

 

 

Bolje provjeri, zabluda srcem rovari

 

Ne gledaj me, ne zanosi se mila ljubavi.

Bolje provjeri, zabluda srcem ti rovari.

Dodir ovih usana trenom te zaslijepio.

Renjenom srcu ranu i te kako produbio.

 

Udahni, dobro razmisli, godine jasno govore.

Možda bi nakon godine drugačije gledala.

Kad bi svaki dan pitala kako si pogriješila.

Imaš vremena razmisli, vrijeme tiho ističe.

 

Slika koju vidiš, lažljiva i slutnjom prašnjiva.

Trenom je prebriši, možda razočarenje ugledaš.

Stranac u meni se možda prikrio, srce osvojio.

A ti naivna,blještavom slikom susreta oslijepila.

 

Možda sam u prazan prostor samoće ti uskočio.

U pravom momentu srce i dušu hinjski začarao.

Možda je bolje, možda još uvijek imaš vremena.

zvijezda ti i ljubav tvoja sigurno negdje sačika.

 

Korak ispruži, zauvijek ostajemo super frendovi.

Kad god ti savjet il pomoć neka slučajno zatreba.

Znat ćeš gdje se sjeda glava u samoći prikrila.

Svijećom žudnje i vriscima čežnje  pronađi ga.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,18.06.2015 u 04:13 minuta

 

Nesvjesno trovanje dozvolio

Čudno od prvog dodira usana se ponašam.

To nisam ja, čudne odluke i poteze povlačim.

Olako suzu ridajuć kroz vrisak duše izbacim.

Pa se kao luđak zaljubljeni neiscrpno iscerim.

 

Bitnije odluke bi odlagao, čudno baš ponašao.

Pa se prisilim i odlučim, sve prošlo prelistavam.

Prvim trenom, kontakta, dodira sve analiziram..

I jako brzo nepobitno shvatio i sebi dokazao.

 

Nesvjesno trovanje duše i srca sam dozvolio.

Otrov se u korjenu nezaustavljivo raširio.

Svaki dio tijela na svoj način opio, zaludio.

Protuotrov preko veze pokušavam pronaći.

 

Boga krišom molih, da mi strpljivo objasni.

Što se to iznenada desilo, spopalo, izludilo.

Signale mi neke proljeđuje, u ljubav ubjeđuje.

Dugo godina tražio i čekao, napokon si uspio.

 

I sada rastavljeni, suze istovremeno mijenjamo.

Svojim nevoljama i samoćom istovremeno gušimo.

A sve je moglo biti drugačije, da nas spoji ranije.

Stoljeća izgleda protekla da bi se ljubav spojila.

 

Ova ljubav čarobna kao krošnja sva procvjetala.

Ali lišće usporilo plodove nekako podlo suzbilo.

Dal se životom naziva,samoća bez njenih usana.

Svaku večer poker životu lažiram, nadu prizivam.

 

Toni Ljubiša Božić, bugojno, 17.06.2015 u 15:00 minuta

 

 

 

KORICE IZREČENIH STIHOVA

 

Pre brzo prođoše nekolike godine.

Toliko ljubavi izrekoh kroz stihove.

Korice podebele stenjuć prizivaju

preko tisuću priča, nade izdržavaju.

 

I kad me neka sumorna samoća

iznenada ne najavljeno priklješti.

Oko sebe poredam sve listove.

Većinom od nade i sjetom požutjele.

 

I svaka kroz naslov tišinom  proziva.

Na nekima pritisla žuta prašina.

Kao da me sažaljeno promatraju.

Svaku brigu iz duše očitavaju.

 

Svaki stih, kao film se pokreće.

Slike crno bijele žureć navrate.

Sve se žurno odvija i sabija.

uzdah u duši čežnjom  priziva

pomrčinu samoće osvjetljava.

 

Po nekad osjećaj tako zavarava.

Kao da dvoje zaljubljenih osluškujem

kako se ljubav razmjenjuje i dogovara.

A soba prazna,. korice stihova i sjećanje.

 

Kako se dublje u izrečene stihove zavlačim.

Sve tako živo i svjesno je, od prvog stiha

uz mene je, nešto šapatom progovara.

Škrinja, škrinja stihova nemirom progovara.

 

U njoj korice, kožne godinama presušile.

Toliko nježnosti, strasti i požude skupile.

Toliko suza, samoće i neprestanog nadanja.

Dokaz ,nepobitni, srcem i dušom ovjereni

od prvog pisma, stiha, ljubav je sazrijevala

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,17.06.2015 u 11:55 minuta

 

Uvijek znala je što mislim i osjećam

  

I čak prije našeg prvog susreta,dodira.

Sve u meni je olako, skužila, pročitala.

Telepatski toliko toga jasno razmijenila.

I čak šutnja kad bi nas trenom uspavala.

U detalje je osjećala i baš sve razumjela..

 

Sve njene sumnje il slutnje pogađala.

Kad bi me kašalj nemira ščepao.

U oku sjetu daljinom mi tješila.

Da se čežnja i nada tihošću sjedine.

 

Uvijek znala je što mislim i osjećam.

Kada joj u naručje požude navraćam.

Kada je požudno želim, priželjkujem.

S tolikom daljinom se sporazumjevala.

 

Sve kodove duše i srca odmah provalila.

Previse razumije, više nego što zamišljam.

kad neka druga vrijeme ukrade, prisvoji

kad sam nervozan, umoran,nerasplozen,

i kad se ne javljam,zna što se dešava.

 

Ako sam možda u tuđi zagrljaj možda zalutao

i to bi razumjela, al bi me tog trena rasporila.

ne pita, ne zove u putovanju maštom ne ometa.

Htjela bi da bude samo moja i jedna i jedina…

 

Nakon neopisivog susreta načekanih usana.

Sve bez iti jedne riječi se shvatilo, prenjelo.

Možda u početku super prijetelje je stvorilo.

No nakon toga, sve žestinom se zaokrenulo.

 

Fali, kad sunce žeže, kad se pljusak obruši.

Kada samoća sve moguće tišinom zaguši.

Samo suze nemoćnosti sikću, odzvanjaju.

A obrazi ispucali, crveni zajedno jecaju.

 

I čak prije našeg prvog susreta,dodira.

Sve u meni je olako, skužila, pročitala.

Telepatski toliko toga jasno razmijenila.

I čak šutnja kad bi nas trenom uspavala.

U detalje je osjećala i baš sve razumjela..

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,17.06.2015 u 11:30 minuta

 

Strpljivo čekajmo na zajednički let da stignemo

 

Ma koliko druge da se dodvoravaju 

nema šanse da pokušavaju podmićuju

jadne,obiljem što imaju su siromašne.

 

One zaljubljeno srce ne razumiju

nikad očigledno nisu voljele

odmah bi svatile, prokužile

sjaj u očim,drhtaj u grudima

tisuću izrečenih stihova.

 

Samo ona je dirljiva, savršena  i potpuna 

najsitnijim detaljem  duše tajno krstarila.

Noćima kravatu strastvene ljubavi vezala.

Rane zore na usnama iscrpljena dočikala.

 

Koliko tek strasti stoji prikriveno na čekanju 

da je na prvom sljedećem susretu uštinu.

Nedajmo nametnicima da nam ljubav razore 

da nam se trunkciom lažne ljubavi uvale.

 

Imamo naš svijet,skrivenu daleku galaksiju

sa našim imenima karta putovanja iščekuje.

Sa preostalim vremenom kroz život se utrkuje.

Strpljivo čekajmo na  zajednički let da stignemo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.06.2015 u 19:40 minuta

 

 

Film sjećanja, gdje vlacer zajedno plešemo

Kad bi mrvicu u dušu mi  privirila.

Bezriječjem bi jezdila,nezaustavljivo ridala.

O svakom susretu  detaljno bi pisalo.

Godine bi potrošila da priviriš i pročita ih.

 

Svako jutro neispavanog bi me susrela.

Shvatila koliko tajni u srcu prikrivam.

Da buradi vina sa samoćom ispijam.

Još jednu za tužni oproštaj bih nalio.

 

Vjerojatno nikad ništa me nebi pitala.

Kroz suze bi sve što nezna saznala.

Gitaru bi pitala paučinom svezanu.

Zašto su žice zahrđale,čežnjom usnule.

 

Tek bi shvatila koliko me tuga gnječila.

Srce može da popuca i opet sve da izdrži.

Bunar suza bi je tamo vriscima prizivao.

Da joj objasni da u svakoj kapi stanuje.

 

Samotno tužno i grzno je kad nema nje.

Porok bijaše žudnja za njenim usnama.

Tamo bi sve filmove na tanane gledala.

A slika tisuću riječi vriskom bi prozborila.

 

U svakom pogledu sam nju prepoznavao.

Godinama samotnim noćima se inatio.

Da je trenom zaboravim i zauvijek izgubim.

Ne mogu, tamo je i zauvijek nadam se ostaje

 

Film sjećanja, vlacer zajedno plešemo.

Po tisuću puta bi vrtila, suze prebrojavala.

Taj zagrljaj, ti strastveni dodiri bi se vratili.

I ljubav u duši tek mrvicom bi  shvatila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.06.2015 u 16:26 minuta

Stid me život u praznu trku sam protračio

 

Zamišljen netremice, nešto da odgonetnem.

Sve što imam i što sam kroz život skupio.

Za godinu onih vatrenih usana bih podario.

Stid me život u praznu trku sam protračio.

 

Slušam, bdim, promatram tiho doživljavam.

Prolaznost se iza ugla prikrila sve dočekuje.

Sutra dan prošlost zaboravljena sve postaje.

Užasno žudim što je preostalo da joj posvetim.

 

Do posljednjeg treptaja zvijezda u očima.

Srce njeno od mene ljubav mora da dobiva.

Divan osjećaj kako posesivno sve mi uzvraća.

I njoj preostalo neizrečeno u grudima skriveno

nesebično bez kapi razmišljanja poklanjam.

 

Toliko noći nespavanja ,trenom godine topiše.

Toliko trke, borbi i nadanja, paučina prekrila.

Možda sam imao i neoprostivih grijehova.

O bože oprosti mi, kajem se,previše volim je.

 

Toliko obećanja lažnih užasno sam prodavao

a sutradan sebe kroz suze kajanja sramio.

Od kako nju sam upoznao,Bogu sam zahvalio.

Život preostali ljubavi  dugo čekanoj posvećujem.

 

Žurno između prstiju ranjene duše protrčavam.

Stare grijehe kajuć i kroz suze opravdavam.

Nudim joj ruku, samo da me sačeka, izdrži.

Da se kroz život uskoro sve savršeno posloži.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.06.2015. u 20:2o minuta

 

Cvrči čekanje, pogled daljinu prosjeca

 

Cvrči čekanje, pogled daljinu drsko prosjeca.

Svjetionik, krhotine bljeska očiju osjećam.

Šume razljućeni jugom valovi, huja pjeni.

Kroz stijene likuju,cvrčci noćcu najavljuju.

 

U ruci pero, drhtaji usporene misli prizivaju.

Nešto bih izrekao, al ne ide, vrućina satire.

Zalazak sunca išekujem, usne nagrizam.

Korak njen udarima vjetra se prigušuje.

 

I onda mokre čupave kovrdže sjevnuše.

Osmijeh dugo čekani srdačno dobijam.

Zagrljaj,toplina,žmarci uzdahom nadolaze.

Usne, slatke posebne, strastveno najdraže.

 

Tišina usana , plažu je trenom uspavala.

Samo jugo fijuče, kao da svemu svjedoči.

Suton savršenu himnu kolorima prezentira.

U najdražim očima blješti trag mojih usana.

 

Ispod usamljene krošnje zagrljeni tepamo.

Šiljati pjesak tetovaže leđima poklanja.

Ništa nam ne smeta, igra strasti krenula.

Toliko godina čekanja eto dugove isplaćuje.

 

Cvrči čekanje, pogled daljinu drsko prosjeca.

Svjetionik, krhotine bljeska očiju osjećam.

Šume razljućeni jugom valovi, huja pjeni.

Kroz stijene likuju,cvrčci noćcu najavljuju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.06.2015 u 19:24 minuta

U sobu sjetno svakodnevno navraćam

Kad bi šansu berem trenom mi pružila.

Da slike odraza srca usnama položim.

Samo bi suze nezaustavljivo nagrnule.

Istog momenta ubijedile, koliko važna je.

 

Fleka je neizbrisiva, dušu, srce razuzima.

Kao vino kad opija, potocima krv zavalja.

Okus usana, trag što bez daha ostavlja.

A nema je, daleko, predaleko je otišla.

 

I kako godine stenjuć samotno prolaze.

Glumim da jak sam da mi ništa nemože.

A toliko u sebi se zagubim, zalutam.

Vrludajuć između snova i maštanja.

 

U sobu sjetno svakodnevno navraćam.

Kao da miris svježe vlažne kose osjetim.

Praznina je, soba usamljena podsjeća.

Tu bila je tu mi se onako potajno predala

 

Fleka crnog vina je što se teško sapire.

Što više trudim se sve je teže i bolnije.

Neznam kud da krenem i što da odlućim.

Nemogu po drugi put oružje da položim.

 

Bože daj nam snage da sve sve prevlada.

Nek ostane tajna svima daleka neotkrivena.

Ovako ću usamljen krišom da je promatram.

Starim sjećanjem na prevaru nadu da opijam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.06.2015 u 09:07 minuta

 

 

Nedaj bože da se ona naljuti

 

Nedaj bože da se ona naljuti.

Iz dvorišta naše ljubavi odleti.

Život preostali praznina bi postao.

Držim je,strahovi nikako ne puštaju.

 

Sve prije nje bijaše užasa pustinja.

Život bez trunke iskrenog osmjeha.

ovo što od nje izobiljem dobijam.

šutkeć na iskap uzdahom ispijam.

 

Neznam što u meni je prepoznala.

Zašto me u srce nemirom pustila.

No kad malo bolje, dublje razmislim

Istim trenom suze nas povezuju.

 

Do sada nikad mi se nije dešavalo.

Na koljena samotne nemoćnosti bacalo.

Imam je , ma skoror 100% moja je.

A nemam je, nemam tuga podsjeća.

 

Bože kad pišem joj istim trenom škiljeć proviri

porukom telefonom se nakači kao da osjeti.

Jednostavno sve požudne snove popunjava.

A moram je frendom prizivati, sve prikrivati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.06.2015 u 07:28 minuta

Dosta maštanja i golog snivanja

 

Dosta mi je maštanja i golog snivanja.

Želim za ruku da je čvrsto uhvatim.

Nepreglednu žudnju ne usne položim.

U krošnjama drvoreda zagrljeni drhtimo.

 

Da se na obalu slatke nade dovučemo.

Napokon shvatimo,ljubav se razigrava.

Bosonogi, luckasto u krilo čežnjivo skačemo.

Beskrajnu ljubav bez riječi izobiljem točimo.

 

Dosta mi je da se izvana cereć smijemo

a unutra tugom skršeni užasno ridamo.

Želim da bude srce i duše tihi priljepak.

Nikakav sporedni,rezervni put il odvojak.

 

Neka se uspomene gomilaju al nikad više

da se u ovo zaljubljeno srce vraćaju

jer vječno želim da ostane uz mene.

Da grlim i ljubim je, gladan promatram.

 

Dosta maštanja i golog snivanja, zavaravanja.

I ako daleko je prikrivena kao najbolja frendica.

Naša pisma su neoborivi dokaz čežnje i tepanja.

Dokaz između putuje ljubav tajna i neobjašnjiva.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.06.2015 u 04:05 minuta

PS ! Hvala umjetnici, *divnoj Lauri* na korištenju njenih jedinstvenih i prekrasnih fotografija !!!

 

 

Tebe nemati, u duši užasa pustinja

Tebe nemati, u duši užasa pustinja

datule prazninom zauvijek bi presušile

Deve bez trunke tvoje ljubavi nestale.

Palme bi svaki dan ridale,plakale.

Grane od duše sušom bi otkidale.

 

Kriva procjena zna život da raskine.

Možda si mislila, prečesto sumnjala.

Da u srcu mi nisi vječno zasjela

Osuđen, samoćom se prehranjujem.

 

Mogu miliuni da čekaju, kleče i mole me.

Do srca nitko blizu nemože da prispije.

Tvoje je, onim dodirom usana pripada.

Ostale samo dio su mulja od čekanja.

 

Lutko moja draga ja tebe nikada

nikada za nikada ne želim izgubiti,

a kamo li povrijediti, pa makar me

najboljim frendom po nekad nazivala

da bi se neobjašnjiva  ljubav prikrila.

 

Kad ovo budeš čitala suze budeš pustila.

odoh, ne želim suze sa tvojim da pomiješam.

Bolje da šutim, tako više dajem i izražavam.

A sjeta nek samoćom šapuće tako lakše je.

 

Smij se, neka se suze tuge u sreću preobraze.

Možda naše vrijeme tek godinama kasnije

nešto savršeno novo nedoživljeno donose.

Najbolja frendice, srca moga zarobljenice.

 

Kad smo preblizu jedno drugoga, patimo.

Nastupi bez kontrole kanonada strastvenih

posesivnih želja i požuda, vulkane pokrene.

Ti uz mene, ja uz tebe savršeno pražnjenje

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.06.2015 u 21:05 minuta

 

 

 

Kad god se veljača približava

   

Kad god se veljača jezom približava.

U to vrijeme sjećanja pahuljama nagrnu

Prevrtljivi  snjegovi dolijeću i šaraju.

Srce zalupa, suze obrazima zaparaju

kao da stado slonova u duši pokrenu.

 

Sjetim se,tako osjetim ona dolazi.

Toliko puta to rasplakan poželim.

I kad je zadnji put u suzama otišla

brodolom, katastrofu mi nanjela.

Još od tada suze u grlu cijepaju.

 

I sada kao da je blisko promatram

usamljena, tužna, osjećam teško joj.

Možda bi istog trena meni krenula

bez i trunke razmišljanja napustila.

 

Ali nakon ponovnog strasnog susreta

teško da bi iz naručja ikada više otišla.

Bilo bi to ridanje, na parčad srca kidanje.

Opet nanovo rastanak doživjeti, umrijeti.

 

I možda bolj je, barem za sada mirovati.

u jami okružen vukovima strpljivo ćuliti.

Pravi momenat čekati, iznenada krenuti.

Posljednju odluku odnijeti napokon napraviti.

Bez povratne karte zauvijek iz jame odjezditi.

 

Nakon toga nema više starih misli

nema više teških suza i zapreka.

Ljubav među nama iz zagrljaja

nikada niti trenom nebi puštala.

 

Ovaj život guši, daljinom rastavljeni.

Kud god krenemo, korak napravimo

zajedničkim snovima i mislima  zujimo.

U snovima i mašti nikad ne rastajemo.

 

Sve stihove što sam joj iz srca poklonio.

I tankih niti snova  i mašte sam satkao.

A praznina, samoća provalijom u meni.

Podlo, hinjski rovari pokušava da me polomi.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.06.2015 u 20:23 minuta

Najlakše je ulaz srcu kruto zatvoriti

 

Najlakše je ulaz srcu kruto bezosjećajno zatvoriti.

Samo glavu bez objašnjenja okrenuti, odjezditi

Nikad se javiti, zauvijek totalno daljinom nestati.

Nedovršene račune iza sebe lažima zakopati.

 

To što će nečije srce da se raspukne.

Možda istim trenom rijeka riječi umukne.

Jezik zanijemi, sve nepovratno presuši.

Zbog jedne sulude odluke srce raspukne.

 

Lako je otići, ne gledati kako se srce otima.

Prepuno jada , čemera i suza da proguta.

Niti kapljica il trun prašine u njega ne stane.

Ostane otvorena preduboka samoće provalija.

 

Al ta strana jednostrano je podlo odlučila

Da licem u lice sve NE IZLOŽI, porazgovara.

A nakon toga kada se sve čisto razjasni

neka posljednju riječ prozbori sve zaključi.

 

Ako bude pričala nek se gleda pravo očima.

Neka se pogled niti trena ne skreće, vidjet će.

Dal njen lik u drugim očima još uvijek stanuje.

Neka svojom unutarnjom vjerom odlučuje.

 

Samo hinjski lažov podvijenog repa se sakrije

Biti slabić, kukavički užasno podlo i grozno je.

Kada se bez riječi istinskog opravdanja ostane.

Kada istina zakopana lažima se razapinje.

 

Najlakše je ulaz srcu kruto bezosjećajno zatvoriti.

Samo glavu bez objašnjenja okrenuti, odjezditi

Nikad se javiti, zauvijek totalno daljinom nestati.

Nedovršene račune iza sebe lažima zakopati.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,14.06.2015 u 12:10 minuta

 

Nemoj kao posljednju nadu da me promatraš

 

Kako god pogledam i razmislim.

Dal ovo između nas se dešava.

Dal može napokon da se ostvari.

Streh obuzima, sve bih joj priznao..

 

Preveiše godina između nas tetoši

bojim se da se ova ljubav ne istroši.

Mene pritisle godine, sijede prekrivaju.

A ti zlatne 33 širom srcu poklonila.

 

Zasljepljena vidiš ono što ne postoji.

Sva vatra i sjaj u ovim starim grudima.

Jedna zima može injem da rasklima.

Razočarenje tvojim usnama da natoči.

 

Možda je sve ovo što o meni zamišljaš.

Samo fikcija što odzvanja u tvojim grudima.

Možda je dodir ovih usana bila magija.

Sve polako rasipa, vjetrovima čekanja.

 

U meni potražuješ sve o čemu si maštala.

Možda si u procjeni drastično pogriješila.

Dobro razmisli, do kraja dal polaziš.

Kartu povratnu nemaš šanse vratiti.

 

Nemoj kao posljednju nadu da me promatraš.

Toliko mladosti ispred tebe čeka da uživa.

Kukaš da bi sve napustila u zagrljaj prispjela.

Možda nakon nekoliko mjeseci se razočarala.

 

Plašim se, da ipak nisam najbolji prilika.

Oči otvori, život trezvenije jasno promatraj.

To što ti je prostalo ljubavlju pravom uživaj.

Kao starac, sijede glave odluku ti podržavam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.06.2015 u 18:07 minuta

 

Ova ljubav nije lažna slika varanja

Ova ljubav nije lažna slika varanja,

nije produkt žudnje i maštanja.

Nije zračak strastvenog snivanja

Niti je u zaluđenom umu nastala.

 

Već godinama u srcu tiho obitava.

Zajedno prolazeć krošnjama nadanja.

Nose nas plime i oseke,obijaju obale.

uzajmano jezdimo požudnim mislima.

 

I onda želje se zapale, planove doliju.

Snjom bih život napokon da podijelim.

Samo još neke sitnice eto da odradim.

i napokon svu strast i ljubav udijelim.

 

Koliko vremena imamo, sat otkucava.

I sada sve planove i neostavarene sne

treba sačuvati da ne otruju prevare.

Tinjaju podmukli skriveni strahovi

da se ne izgubi baš ono što se zavoli.

 

Ljubav je uzajamna nedovršena pobjeda.

Još ima ih, da se dobiju samoće ratovi.

Bojim se da iz ruke ne odleti, nestane

kao kad leptir život i slobodu osjeti.

 

Sve prošle prohujale razdvojene godine.

Toliko divnih maštanja i snova su donjele.

Pregršt planova, želja izobiljem nadahnule.

Strepnju  gušim na silu prikrivam, priklještim.

 

Bojim se iz ovog ljubavnog vatrenog plamena.

Da nam se nešto ne podmetne, pa sagori.

Da nas samo pepeo razočarenja podsjeća

Nekad je i savršena ljubav ovdje postojala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.06.2015 u 17:50 minuta

Ne baš davno upoznah je

  

Ne baš davno upoznah je

trenom jeze me opila

škrto tajnovito pričala

srce mi nenadno otvorila.

 

Tek kad joj usne osjetim

možda ću da odgodim

zagonetku ovih nadanja.

Dal mi sudbinski pripada.

 

Pa se na prstima prikradam.

Onako slatko dok je usnula

koju riječ u snu bi mi izrekla,

i onda žarko vatreno ljubila.

 

Pa kradomice ključeve srca

na dlanu ispovijesti dobijam

i strah me da ih otključavam.

da ne shvati da je iskorištavam.

 

Ovo se ljubav izgleda događa

ipak slutnja krišom upozorava.

Bolje da se previše ne pita.

Da koja uvreda ne izleti i zaluta.

 

Posebno se ljubila, ne nije navika.

Takva jeza, uzdah nikad nije uzela.

Žmiri dok ljubi se, baš slatka je.

Mm ne želim više da Vam otkrivam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.06.2015 u 14:20 minuta

 

 

Prošle ljubavi užasne pogreške

Sve prošle ljubavi užasne pogreške

bezbroj  loših iskustava, i nadanja.

Nekoj čaroliji imaginarnoj se nadali

napokon shvatili, džaba smo maštali.

 

Sve blještave, okrutne, lažljive zablude.

Kule danonoćno gradili,uzalud žudili.

Uzalud naivna srca otvarali i patili

mudrijali, jedno drugo testirali

bezbroj u zraku visilo pitanja.

odgovor razočarenja iznjedrili.

 

Sve vjerovali, gorkih lažii popili.

I jednostavno kao staklo napukli

inat razjario, sve dođavola rastjerao.

Zauvijek sve veze smo pogubili.

 

Polije toliko analiza i teških pisama.

Ona bi se kajala a ja neumorno lagao.

Nije išlo nam, jer nije bilo suđeno.

Gorke riječi na rastanku izrekli.

 

Najbolje sve što prije da se zaboravi

Nitko nikome opravdanje ne ispostavi.
Jer sve što bi izrekli, nebi nam vjerovali.

zato najbolje leđa u suzama okrenuti.

 

I mislili od ljubavi tek tako pobjeći.

Dok se iznenada nije ona pojavila.

Sudbina na tacni žudnje je servirala

Od tih očiju je nemoguće pobjeći,

sve otupilo trenom se probudilo.

 

I sada još uvijek voli me i tepa mi.

Sa požudom ispucalih usana ne silazi.

I neznam što opet za nju nebih učinio.

Valjda je kotač sudbine svoje završio.

jedno drugom  nakon stoljeća čekanja

napokon savršenom ljubavlju spojio.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.06.2015 u 14:00 minuta

 

 

Drži i vječnošću me proganja

 

Žudim, ne spavam, vrtim planove.

U svakom trenu ime joj spominjem.

Tajne kodove i pisma prikrivam

na strast i požudu se oslanjam.

 

Škrinjom daleko usidrenih tajni

usamljen tugu popunjavam i opijam.

Pa je nezasitno neprestano prizivam.
Stanujuć u grudima stalno dozivam…

 

I kad se magla zorom na prstima privije.

Rosa na prozoru njenim likom osvane.

I ako se dovuku bure i hladni vjetrovi.

Tu je da zgrabi me, strasno prigrli i ugrije.

 

Čežnja njenim imenom noćim odzvanja.

Nada vjeru lažnim slikama pogurava.

I tako drži i vječnošću me proganja

da izdržim do sljedećeg dodira usana.

 

I onda se prikriveno koja suza izlije.

Al nedam se i nikad nebi priznao.

Jer njenih usana njenog tijela

izobiljem usnama pretraživao i tažio.

 

I sada na pola puta sam maštanja.

Požudom i strašću me začarala.

A vala i nisam se nešto baš branio.

Od prvog poljubca sve duboko shvatio

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.06.2015 u 07:07 minuta

Moja divljakuša, zavodljiva i šeretna

Moja divljakuša, zavodljiva i šeretna.

Dubinom duše i srca sretno nestašna.

Dođe kao najdraži melem, kao utjeha.

Dok gutam je otvoreno zavodi i opija.

 

Korak joj lebdi, uzvišeno presretna

Dijamanti i biseri su blijede kopije.

Kad vaš lik u njenom oku osvane.

Rane nestanu prestane paćenje.

 

Opojna, u snovima nezamjenljiva.

Užasno vatrena i usnama zapaljiva.

Nedaj bože da nestane, iskopni.

Život  u par trenutaka bi presahnuo.

 

Ljubav bez nje topi se, trajno umire.

A to pokažu tragovi suza u očima.

Tu nekad bila je  a sada iskopnila.

Nedaj bože da se to ikada dogodi.

 

Moja divljakuša, zavodljiva i šeretna.

Dubinom duše i srca sretno nestašna.

Dođe kao najdraži melem, kao utjeha.

Dok gutam je otvoreno zavodi i opija.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.06.2015 u 06:52 minuta

 

 

KADA SHVATITE, JAVITE

Kad budete zadihani objašnjavali

kada budete možda zrno shvatili.

Da vam baš sve znači i osvaja..

Život bez nje se totalno raspada.

 

Kada širom otvorenih očiju

uzdahom u grudima tepate.

Kada vas njena blizina napaja.

Svaki kutak duše i srca osvaja.

 

Kada smisao života sa njom izranja.

Kada je nepopustljiva i nikad ne odlazi

sa vaših požudnih očaranih usana.

Sve Vam znači u vama odzvanja.

 

Tek tada možete reći.. da možda,

samo možda trunkicom vaša je.

I budite jako uporni i strpljivi,

Krenula je…u Vama živi i boravi.

 

Makar u ovom životu kroz patnje šetali.

Makra sve po staklu i trnju gazali.

Svaka kapljica krvi i znoja njoj pripada.

Vrijedit će čekanje i okrutno nadanje.

 

Makar je čekali drugo, il treće stoljeće.

Makar u ovom životu nije vas susrela.

Vrijedi je čekati, o njoj silno maštati.

Iskrena ljubav na vrata vam pristigla.

 

Boga dragog svakodnevno molite.

Da vas ljubav prati i sustigne.

Od početka budite strpljivi i uporni.

vrijedi je čekati bez imetka žuditi.

 

Vrijednija od bilo kojeg imetka je.

Sve što potrpate u prazne džepove

osjećaj sreće nadoknadit nemože,

dodir usana kad prostrijeli očima.

 

Do tada spavajmo skrušeni paćenici.

Bolje vrijeme na vidiku nam dolazi.

Strpljivost i beskonačno nadanje.

uskoro iskrenom  ljubavlju osvane.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.06.2015 u 05:48 minuta

Moja najgora odluka..što pustih je

Ovo što pišem je lajanje iz duše.

Prosipanje suza sjete i jadanja,.

U krilu mi je bila, usne mi podarila.

Imala me kako je htjela i poželjela.

 

Moja najgora odluka..što pustih je

 

I dok sam drugima stihove pisao

dok sam im pod koljena padao

nisu htjele il nisu me razumjele.

Nebitne stvari su ih zanimale.

 

Moja najgora odluka..što pustih je

 

A ona kada sam najviše zašutio.

Sve iznutra istim trenom je shvatila.

Najslađi poljubac na svijetu podarila.

I dobroćudno, beskrajno tiho mi tepala.

 

Moja najgora odluka..što pustih je

 

Prije nje mislih ljubav je potrošna

možda koji mjesec ima rok trajanja.

al ono što mi je bez i riječi pružila,

kako je život i snagu sa dna vratila.

 

Moja najgora odluka..što pustih je

 

Ružila me da sam prije nje pisao stihove.

Da sam vodolija što popunjava vodopade.

I sada nije sigurna dal bi mi život posvetila.

Dal bi me čekala da se karike života poslože.

 

I onda se mislima sjećanja prepuštam.

Tamo imam je i beskonačno obožavam.

Tamo ne postoji ljubavi cjenkanje.

Tamo imam je i nezasitno guta me.

 

Najbolje da šutim, niti jedne ne prozborim

tako me najbolje razumije i suosjeća.

Sve zna i na daleko preblizu me nanjuši.

I onda me uz sebe tom požudom zagrli.

 

Pa poželim ovako samotan da je zaboravim.

Al joše gore i posesivnije o njoj razmišljam.

Možda bi ona mene lakše trenom izbrisala.

No ljubav za tim bićem to mi nebi dozvolila.

 

Moja najgora odluka..što pustih je

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.06.2015 u 15:028 minuta

 

 

 

 

 

 

 

Šutnjom daleko više ljubavi ti poklanjam

Ljubavi moja po nekad razumi me.

Ako ti pismo možda ne pristigne.

Shvati me, po nekad šutnjom

daleko više ljubavi ti poklanjam.

 

Mogu samo da gledam te, promatram.

Toliko sjajem u očima da ti ispričam.

Vedrinu sretnika na licu da natopiš.

Energiju između nas primaš i osjetiš.

 

Dok tebe i tvoje usne nisam upoznao.

nikakvih problema nisam niti imao.

A sada miliun stvari me dušom proganja.

Zašto davno prije nije nas spojila sudbina.

 

I kad ništa nismo planirali niti mislili.

Među nama se nezaustavljivo dogodilo.

Fališ mi i kad bi uz mene trenom zaspala.

Fališ  zorom nakon cijele noći kad si ljubila.

 

Zato me sjećanja i drage misli poodvode.

Stigla si od niotkud iznenada i nepozvana.

Tim prvim susretom, dodir duša pripojila.

I ne odlaziš, u srcu vragolanski goropadiš.

 

Ma gdje god sam krenuo, lik tvoj me pratio.

Kad god sam ušutio, usne tvoje su zborile.

Kad god glavu na jastuk bih trenom spustio.

Tvoj lik i tvoje usne bi na meni osvanule.

 

Pa sam te puštao da me trenom napustiš.

Al oboje nakon toga shrvano je, sve razori.

Nakon toga oboje jako bolno smo shvatili.

Jedno bez drugog prazni smo i samo bi patili.

 

I držimo vrijeme u našim rukama da protiče.

Da ga malkice ubrzamo ako je ikako moguće.

Jer ovako baš ne ide, sve tužno prazno je.

Nemam te, nemaš me i toliko jadno patimo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.06.2015 u 11:03 minuta

Na lukobranu mosta sjećanja

Svakodnevno na godišnjicu našeg susreta

Popnem se na vrh lukobrana mosta sjećanja.

Rijeka života ista, izobiljem nabujala..žuri.

i onda pogled na stari sat, kazaljke promatram.

 

Kad se one poklope, kao da se otvore kapije.

Istim trenom bukvalno sve uspomene nadođu.

Tu je, baš uz mene se prislonila, tepa mi.

Toliko savršeno, zaljubljeno se tada osjećam

 

Uglove promatram gdje smo se imali, ispijali.

Svaki dodir vrelim usnama, drhtaji sjećanja.

Svaki skriveni moment koristili da bi se grlili.

I opet se trznem na mostu usamljen,promatram

 

Krupne ljutite suze samoćom skupljane nagrnu.

Jednostavno ne mogu mrvicu da je zaboravim.

Sva ona mjesta kud smo prekratko jezdili.

Jedno drugom najskrivenije tajne prozborili.

 

Bujicom sjećanja, rijekom života protekle godine.

Kao da se ne jučer, nago maloprije sve desilo.

Još uvijek stisak, zagrljaj nježnih ruku osjećam.

Predobro i svršeno vrelinu usana doživljavam.

 

Dal to sebi samo sirotinjski, jadno, škrto umišljam.

Sve što nemam i poželim tim trenutcima dobivam.

Dal su me omađijali ovi požudni maštarski stihovi.

Pa mogu sve da imam  i nemogu da ljubavi odolim.

 

Što dalje je, sve češće imam je,nezasitno prozivam.

Samoću olako na prevaru iz duše i srca istjeram.

Po tko zna koliko puta jezik krvnički pregrizam.

Zašto se više daljinom imaginarnom zanosim.

 

Zašto za taj susret se posebno pripremam, cipele uglancam.

Odijelo i kravatu zategnem, na liniju  mogu da se porežem.

Ostavim pero i sve one prazne neispisane požutjele hartije.

Što čekaju kad se vratim riječima da nacrtam sjećanje.

 

Jer kad nebih sve ovo iz duše na papir nabacio.

Kad bih se samo u sebi tišinom i mukom koprcao.

Ne bih dugo idržao, trenom bi se uskoro raspršio.

Nebi zrno prašine ovog života u meni preostalo.

 

I onda oči otvorim, na mostu godišnjice susreta naježim.

Nanovo toliko isplačem, nezaustavljivo suza oslobodim.

Ispijen, slomljen i  poguren ostanem, al duše tegovi bačeni.

Vratim teška usporenog koraka u stare prnje kolotečine

do sljedećeg našeg čarobnog susreta slikama maštanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.06.2015 u 06:45 minuta

Tako blizu a suviše daleko si nestala

Mila moja, tako blizu si, a suviše daleko.

A još uvijek ugriz vrelih usana podsjeća.

Nakreveljen savršeno blizu uzdah osjećam.

Čupreke još vlažne mirišem i prebrojavam.

 

Tijelo vrelo ti,ispod ledenog tuša pristiglo.

Tek onda vatru i plamen u tebi raspalilo.

Bez kontrole, poljubac iz smiraja doziva.

Jeza obuzima krajičcima blijedih koljena.

 

Moja si,tako malo dozvolila,a cijelog uzela.

I onda neki nespokoj sve mora da pokvari.

Crv sumnje i tuge u srce i dušu podlo uvali.

Strah me je, plašim se dal nas zaboravljaš.

 

Dal na isti način uspomene nekad prebrojavaš.

Vraćaš slike i filmove podlosti  slatkih nadanja.

Eh da si nanovo opet uz mene, barem svratila.

Sumnjam da bi ikad više iz krila mi izmigoljila.

 

I kad se nebo naroguši, kao da želi nešto da poruči.

Sjetim se, toliko toga je ostalo što nisi isprobala.

I kad hladni vjetar preko jezera do mora zaurliče.

Shvatim tvoje za mene nikad izrečene  poruke.

 

Maštarim, tako bih volio da me nekoliko tjedana

barem mrvicom onoga doživljenog nagradiš.

Zatvorenih očiju poj i cvrkut tvojih usana ponudiš.

Vraški ubod noktiju znam da si potajno željela.

 

Tako blizu a suviše daleko si nestala, staza izblijedila.

Prašina prekrila, trava od tuge i samoće presušila.

Oh bože toliko kratkog a protraćenog imasmo vremena

Al ostade obilje slika, požude i divnih uspomena.

 

Znam i tvoja škrinja sjećanja se po malo izlizala.

Od silnih požudnih otvaranja, albuma listanja.

Jer svaki put kad na naše susrete pomisliš.

Zajedničku škrinju uspomena širom otvoriš.

 

Istog momenta jeza, prepoznatljiva jeza

tvojih vrelih usnama me sladorom rastura.

Znam misliš na nas, posesivno me prizivaš.

I kad te san zarobi još gora i nezasitnija si

Od usana ne pomišljaš niti trenom da se odvajiš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.06.2015 u 05:50 minuta

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.06.2015 u 20:50 minuta

I kad smo drsko stješnjeni

 

I kad smo drsko stješnjeni

na madracu za samo jedno.

plamenom strasti se sjedinili

Ništa ne fali, čisto utihnuli..

 

Rasplamsale strasti i požude

raširile krila slutnje i ponude.

Sve što su godine sačekivale

trenutcima požudno i ispijale.

 

Nemir, uzdah i slatka prijetnja.

Držanje za ruku, poljubci i šetnja.

I sve nekako maglovito i tajno

dal će biti vječno i koliko trajno.

 

Unutarnji zov lopovski se osluškuje.

Daškom ispisanih stranica potpisuje.

Nedaj bože da se pljusak pojavi.

Sve slike i sjećanja duše da poplavi.

 

U jednom ,samo jednom dodiru usana.

Cijeli život leptira ljubav proživjela.

Uzhićena, slatka i beskrajno lepršava.

Svakim migom, trenom uzdahom uživala.

 

I sada na krratko daljinom prikrila.

Usne, drhtaj, čežnju nitimarazlažem.

Da sve i jedan kotačić podmažem.

Strah me neki užasnuti proganja.

 

Da se možda samoćom ne predomisli.

Na drugi izvor usana slučajno nasloni.

Neznam kako bih preljubu  prebolio

Možda istom mjerom vratio, il oprostio.

 

I kad mi sliku pošalje nakon kupanja.

Ona čupava glava, sjaj u onim okama.

Istog trena joj sve zločine  zaboravim

Tako požudno i strasno je nanovo zaželim

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.06.2015 u 15:35 minuta

Usamljeni alkar na rivi nadanja

  

Nekoliko dana  ljutito nebi se niti trunke javila.

Krišom korice stihova, ispod jastuka bi otvarala.

I mada zna uvijek bi u srcu drhtaj novi otkrila

traje vatromet prvim dodirom usana upaljen.

 

Vojim je kao usamljeni alkar na rivi nadanja  

nestrpljivošću uzjahanšutke, drvored obilazeć.

Ljubav plahtu maštanja snivanjem  navlači.

Pretače sve što prije nije uspjela… da zaživi.

 

Bubim me, nikad ne prestani,barem dozvoli mi.

Nezasitna samoća vatru požude bi dovlačila.

I što me duže nema , što mi usne ne nagriza.

Sve gora je, zvijer, tigrica nezasitna postala.

 

Al varaju se, nije ovo samo puko maštanje.

usne usne dubinski posesivno preispitale.

Pa se vatromet požude godinama ne gasi.

Uzastopno cijelim bićem sjećanjem probudi…

 

Često u grudi otrov sumnje i nemira bi sipala

posesivno bezrazložno kukala, strahove prizivala
zašto nisam bliže,i ne budim je mekim usnama.

Neka slutnja, oprez u srcu resko spočitava.

Da nebi previše srce otvorila pa se spržila.

 

A ja suludo zaljubljen, davno karte srca otvorio.

Više puta se ranio, debele ožiljke nagruhao.

Samo mogu kroz mirisna pisma da iskazivam.

po koji stih prozborim, ljubavlju je podsjetim.

 

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.06.2015 u 04:41 minuta

Ljubav njihova… tajna vječno ne otkrivena

 

Žute listove njihove razdvojene ljubavi,

prašina sjećanja učestalošću održava.

Mjesečina radošću sastanak obasjava.
Predaleki, preduboki kanjoni iščekuju.

 

A naštimani satovi u grudima otkucavaju.

Vrijeme rastanka i sastanka odbrojavaju.

Poslije svakog pljuska skupljaju se poruke.

Svaka kapljica puno toga prenese i otkrije.

 

Čak i vjetrovi podignu maglu prašnjivu.

Kad zatreba što ne treba hitro prikrivaju.

Tajne nesmiju da procure, da se saznaju.

Ljubav njihova tajna vječno ne otkrivena.

 

Njihovi trgovi, samoćom grme kao gromovi.

Bljesak noću nevidljive tragove otkriva.

Savršena strast tamo im davno udovoljila.

Samo katanac ljubavi još na njih podsjeća.

 

Riječi se više ne spominju niti izgovaraju.

Bršljen se u međuvremenu tamo uvalio.

Svojim zim zelenim listovima obložio.

Vjetar škrinju sjećanja ponekad uzburkao.

Divan nepregledni, beskonačni točak

prilaska nemirnim romantičnim dušama

samo njima poznatim dragim stazama

kad god zatreba nezasitno se odigrava.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.06.2015 u 01:33 minuta

.

 

Bez usana i dodira tvojih jednostavno izgaram

 

Napokon, mada još uvijek pokušavam.

Stobom i poslije tebe sve zamišljam.

Nedaj bože iz ovih navika da nestaneš.

Duša skršena bez srca bi se raspala.

 

I sve se crnim mislima nekako opirem.

Ne želim da se kraj priprema il dogodi.

Jer kad bi te zaborav istopio zaledio.

Duh ovog bića bi presahnuo i nestao.

 

Iz sjećanje albume slika prelistavam.

Predugo ova samoća vezu nam razara.

I u sebi najdraže momente prelistavam

rado u njih nanovo požudno uskačem.

 

Znam da nas čekaju okrutne godine.

Al svega usamljenog ćemo se sjećati

jer zbog naše ljubavi sve to je vrijedilo.

Previše sirovih bora na licu izrovarilo.

 

I sve u međuvremenu što budeš učinila.

Već sada iz dubine duše ti opraštam.

Nadam se da ćeš shvatiti i razumjeti.

ako te po nekad sa drugom zamijenim.

 

Jer znaj i kad je budem možda sirovo ljubio

na tvojim usnama i likom budem se vezao.

Jer pokušavam ovu samoću da izvaram

bez usana,dodira tvojih jednostavno izgaram.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.06.2015 u 08:53 minuta

 

 

Dugo čekanu dušu očigledno odavno susreo

 

Dugo čekanu dušu očigledno odavno susreo.

Pogled očima u trenu tišinom rezmijenio.

Jednostavno jeza sve uzdahom predala.

Bez iti jedne bespotrebne riječi uvezala.

 

Smiraj poljima duše vedrinom se spuštao.

Srcu se sjena nadanja naglo uskočoperila.

I na daljinu tako jasno uzdahe joj skupila.

Uz mene usnama svakog trena bi se budila.

 

Jednostavno bića se nerazdvojno stopila.

A mene kao cvijet osmijeha u kosu zarila.

Čuperke joj sjećanjima nemirno obmotavam.

podlo i slatko nedavnim sjećanjima oblivam.

 

Nakon sretnog poja naših uzavrelih usana.

Sumnajm da bi ikoga više možda voljela.

Ako i bi, sve naše doživljeno bi upoređivala.

Dok bi ga ljubila za našom vatrom bi plakala

 

Ljubim je kad je duboko usnula i kad me ne vidi.

Samo je poznatom jezom,drhtajima podsjetim

da sa ovih usana od prvog poljubca ne silazi.

Zaljubljenog romantika stihovima oživjela u meni.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,10.06.2015 u 08:20 minuta

 

 

Zbog nje bih iz krvi sve dragulje procijedio

Pre često maštam, pre često planiram.

Da uz mene vječno je, nikad ne odlazi.

Dok je usnama i šapatom dodirivam,

Vriscima tišine drhtajem tijela oblivam.

 

Za njenu ljubav  od rijeka bih odvojio obale.

Svim cvijetovima danonoćno potkradao polene.

Od leptira bih krila ostavljena na sušenju

na prevaru ukrao, duši joj požudu spustio.

 

Zbog nje bih iz krvi sve dragulje procijedio.

Za ljepotu i sreću joj sve tamo nađiđao.

No znam sve to za nju ništa nebi značilo.

ako je ovo srce u njedrima nebi čuvalo.

 

Bezgranično najglasnijom tišinom bih vrištao.

Jer bih definitivno sve strasti pobrkao granice.

Sve bi otupjele precizno ugravirane procjene.

Između nekoliko galaksija ljubavi se ganjali.

 

Sutoni neobjašnjivom zaraznom ljubavlju bi zračili.

Putokaz zaljubljenim, kao trasu nezaborava stavili.

Na neki način skrivenom energijom putokaze nudili.

Riječi lutanjima tim galaksijama nikad nebi koristili.

 

Ono što bi između zaljubljenih srca treperilo.

Sve vrste nedoživljenih snova bi prepoznalo.

Iščupali bi iz ranjenih srca agonije korjenje.

Sve uzajamne kockice napokon se poslagale.

 

Kad je čovjek iskonski do bola zaljubljen.

Mozak ne prestaje da mu srcem rovari.

Po koja suza radosnica češće se dogodi.

Vjetrovi zaborava kolo dušom igraju.

Dok se tragovima imena uzajamno isprepliću.

 

Pčela ma se posebni zadatci noćni udjeljuju.

Postaju lančana straža do jutarnjih buđenja.

Možda ih sunce razbudi predugo su stražarili.

Dok usnama jedno drugo budu iz sna budili.

 

Toni ljubiša Božić, Bugojno,09.06.2015 u 21:48 minuta

 

Uzdasima prepričava, očima slatko odgovara

 

Životni zahvatio ringišpil, oholo prevrće.

Snovi suludi,jedan za drugim se redaju.

Obitavam bridovima mašte i slatkog nadanja.

Dok mi ona vatru nebi divljački razbuktala.

 

Ranom zorom posljednje kapi rose prikupljam,

sa usana zaborav samoće nezasitno otklanjam.

Prelijepa, kao leptir uz mene se požudno pripila.

Uzdasima prepričava, očima slatko odgovara.

 

Sve sam voćke slasti u dogovoru pripitomio.

Na njenim usnama sve pasworde provalio.

Željna ljubavi, uzastopno čežnjivo progovara.

Rizično na prstima hodam nitima iznad ponora.

 

Mlada i vatreno ohola, sve bi trenom oprobala.

Prosijavam protutnjale godine dal bi izdržale.

Podsvjesno razmišljam, dal da joj odobravam.

Usne bi požudno da izgriza, leđa kandžama prošara.

 

Da što duže tragovi vidljivo jasna uspomena  ostanu.

Da što duže i slađe na nepredviđenu noć podsjećaju.

Istovremeno gusti drvored požudne mašte prekrije.

Poželim da joj se usne od mojih nikad ne odvoje.

 

Toni ljubiša Božić, Bugojno,09.06.2015 u 21:21 minuta

 

 

Želim malo bonace i smiraja valovima čekanja

 

Svakodnevno sa sudbinom na tanane pregovaram.

U detalje bi sve precizno da odredim i isplaniram.

Nadajuć se da je pametno planirano poteze povlačiti

Dio naše davno određene sudbine najbolje usmjeriti..

 

Tako pronađoh rupe u prirodnom božijem zakonu.

 

Sa morem lako dogovorio, nerazumijevanja riješio.

Da mi stalno neveru ne donosi, da trenom ohladi.

Želim malo bonace smiraja, valovima čekanja.

Dok mi ljubav zagrljena tepa slatko na grudima.

 

Po koja kap kiše kad sve zatreba da poškropi.

Ona sve što nevalja sapere i zaboravom odnosi.

I nju koristimo kad nas suze tugom i jadom obliju.

Da susjedi tragove ne vide, crkoše od ljubomore.

 

Vjetrovi transport ljubavnih poruka ne naplaćuju.

Sa vjetrovima lakše je, radim neka pregovaranja..

Kad joj kosom protutnjaju, pa mirisom zapuhnu.

Osjetim i znam, shvatim i siguran sam  da moja je.

 

Sa rijekama nikako na zelenu granu, mute petljaju.

U krošnjama beharom naše tajne izobiljem skrivaju.

Dok nas zima svojim pahuljama umiri i ušuška.

Da bi se na proljeće ljubav pupala,razvila i razbuktala..

 

I tako poznavajući te rupe u prirodnom zakonu.

Imam priliku da sa njom pre često razgovaram.

Po nekad digne nos , bez razloga sve poruši.

Nakon prespavane noći shvati može i da pogriješi…

 

Bog dragi mi je dao sabur, mirno srce i tepanje.

Da ne planem i trenom porušim svo ovo nadanje.

Plašim se kad bih to učinio, sve bih u pepeo spalio.

Kao siročići bez i trunke ljubavi zauvijek bi ostali.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,09.06.2015 u 19:05 minuta

 

 

Lažnom nadom sebe ubjeđujem

Do zuba naoružan sjetnom čežnjom

ćulim na stanici otužnog čekanja.

Pogledi mimoilaze, vjetrom prolaze.

Miris lavande nezaboravno podsjeća.

 

Ljuštim, nagrizam prošle uspomene.

Toliko puta ih u nazad presložim.

Svakog momenta i trena prisjetim.

Kapljice dražesnih usana osjetim.

 

Kao nevera bi orkanski pridošla.

Usne izranjavala, dušu isparala.

Srce krpeć lažnim zakrpama nadanja.

A suze još friške u očima spominju.

 

I tako zaleđenog pogleda uzdišem.

Obruč oko grudi me vraški stegao.

Kao da šapće mi, još koju godinu…

tvoja sam,duša i srce tebi pripada.

 

Toliko sebe puta u razgovoru uhvatih

kako lažem i nadom sebe ubjeđujem.

I što je najgore u detalje si vjerujem.

Pre siguran da ipak ona mi pripada.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,09.06.2015 u 01:27 minuta

 

Sve što fali nam i želimo ljubav pretače

  

Gledam rado pupoljke dragih  sjećanja

prekrcanim čežnjivim izobiljem prelijeva.

Sve što fali nam i želimo ljubav pretače.

Gle kako iskričavim osmijehom podsjeća.

 

Istim trenom sve nezamislivo zaživi,

glavom nestrpljivosti gore proviri.

Dvije duše razdvojene se stapaju.

Putevima mašte i žudnje tiho tepaju.

 

Početak tek se načeo a kraju se približio.

Presnažni podrstrek grabimo u grudima.

Do jučer su nam strasti jahale usnama.

Nezaustavljivo dušom rominja sjećanje.

 

I sada kad je otišla, daljinom prikrivena.

Suhopranim stihovima žudnju objašnjavam.

Prostim razlomcima računicu analiziram.

Kako bi najbolje bilo da je opet privolim.

 

Još uvijek tako jasno drhtaje joj osjetim.

Posesivno stalno pregladnjelo je poželim.

I svakog trena očekujem da likom izroni.

Da sve požude i strasti samoće zadovolji.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,09.06.2015 u 03:04 minuta

 

Uronjen u čežnjiva maglovita, sjetna lutanja

 

Uronjen u čežnjiva maglovita sjetna lutanja.

Obroncima darovitih usana se prelijevam.

Trenutno, kriomice,  drhtajima se naslanjam.

Da je iz dubokog sna ne probudim, naljutim.

 

Obožava, vrpolji se, smijuljeć me navlači.

Da nastavim nikad ljubiti ne prestanem.

Pregladio,žedan dočekah da se napijem.

Dok tragovima požude užurbano nadirem.

 

Kao dam sam izvor,korijen ananasa načeo.

Bodljikavim požudnim strastima približio.

Nagoni, životinjski, u zalogaju sve bi proždrli.

A zora uvijek nepozvana u nevrijeme prispije.

 

I tako tim oblacima nezasitnog maštanja

na prste se po nekad propinjem, provirujem.

Siluetu medenu na rubu čekanja primjetim.

Izvore strasti otvorila, omamljuje iz beskraja.

 

Usne u trci nagrizam, nestrepljenju objašnjavam.

A gordi ponos u srcu se šepuri, ljubavni ogrozdi.

Iz oklopa čekanja bih da iskočim, napokon zagrlim.

A onda tako ranjiv usne na usne napokon položim.

 

Mahovinu sa prohujalog vremena čekanja otresam.

Krotoko, hitro dolazak joj planiram i analiziram.

Palim dušom božićne svjetiljke, da joj put osvijetle.

A vani kiša sa snjegom se izmješala, bljuzga je.

 

I onda zvono njene korake najavljuje, pristiže.

I po najvećem pljusku prepoznajem kad dolazi

Sve se tako čarobno sjedini, drhtaji u grudima

Brišuć čežnjivu prašinu sa našeg prozora…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,08.06.2015 u 17:37 minuta

 

Ne traži od mene

 

Ne traži silom od mene

da izreknem nešto

što ne mogu da poželim

kamo li u snu da doživim.

 

Da ovu čežnju što imamo

jednim suludim naivnim

glupim potezom razorim.

 

Da jednom jalovom izjavom

nepovratno nadu razorim.

nikad na usnama ti probudim.

 

Pa kako okrutno uživaš

da me hladno ranjavaš

direktno u osinjak ljubavi

otrove mržnje dosipavaš.

 

Pa se grcajuć u tuzi zagubim

ne shvatam da se događa

svađa koja ljubavi ovoj

nije, niti treba da postoji.

 

Dođe mi da ridajuć vrisnem,

ispred terase ti da zalegnem,

da se nikada ne pomaknem

dok ne dođeš i javno priznaš

da moja si i meni pripadaš.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,08.06.2015 u 03:45 minuta

Stampedo dugih godina čekanja

 

Od kako me skrivećki,

neprimjetno osvojila.

Pogledom, usnama,

dodirom zauvijek začarala.

Nemir se u mene uvalio,

usamljenosti me skršila.

Stampedo dugih godina,

okrutnog čekanja razvaljuje.

 

Usne, obične kao i sve druge,

možda si samo umišljam.

A stihovi nagrnuli, rekli bi,

osjeti se da iz duše izviru.

 

Sve se nekako razlijeva

između dvije galaksije

zaluđeno rasprostirem.

Jedna leglo tuge i sjećanja,

druga obilje sreće i nadanja.

 

Svakog jutra kad sunce izlazi,

na dlanu je snužden promatram.

Jutrom bi na njemu se budila,

zadovljna što me noćas imala.

 

Ovo malo kose od slatke jeze bi se

trenom raštrkalo, VRATA ZALUPILO

I trkom u ono zajedničko vrijeme

savršene ljubavi što prije vratilo.

 

Toni Ljubiša BOŽIĆ, bugojno,07.06.2015 u 22:07 minuta

 

 

Promatram dubinom zdenca nadanja

 

Promatram dubinom zdenca nadanja

rubovima paučina tugu prignječila.

Kao da neka zlatna ribica se kočoperi.

kad bi mogla da izleti, nešto mi poruči.

 

A pljusak neki navalio, sijede kose ispire.

Kroz suze utjehu analiziram,promatram.

Glad ze njenim usnama poput grozdova

korpa prepuna zrelih nadanja i čekanja.

 

Stari strah kroz vjetar osjećam, pristiže.

Opet će crne misli da mi nagrnu i opčine.

Nadu po tko zna koji put ću da ispratim.

Razočarnje samoćom u grudima podijelim.

 

I kad se prenem, iz shrvane duše iskočim.

Pepeo, paljevina, lokve krvi u suznim očima.

Vid nakostriješen, sav slikama izranjavan.

rijetka suza je šepajuć u grudima preostala.

 

I tako u nekoj huji, tuzi, bolu il nadanju.

Odrežem pramen u zdenac da položim.

Preko zlatne ribice da ljubavi poručim.

Još uvijek izluđen, zaljubljen čekam je.

 

I ugledah svoj lik vrhovima zdenca čekanja

kako obrisima strahotu slomljene duše ocrtava.
lice se prepolovilo, kosa skoro sva spaljena.

Sumorni pejzaž na tuge bez nje me prikazao.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojna,07.06.2015 u 19:40 minuta

 

 

Zureć u daljinu okružen sjećanjem

 

Zureć u daljinu okružen sjećanjem

skamenjeni pogled ćućeć osluškuje.

Lahor nadanja, kao da nešto priziva.

Dok ime joj bridovima usana odzvanja.

 

Kao kroz maglu njen lik se pojavljuje.

Iz nekog kaveza priziva da spasim je.

Glas joj ispucao, presušio od jecaja.

Sva se istopila izgleda poput leptira.

 

Kroz zube jedva je riječice cijedila

Volim te daljino okrutna i sumorna.

I sve se zamagljenim slikama odvija.

Ruke pruža,strši sjeta suznim očima.

 

Trznuh se, svuda oko sebe je osjećam.

Kaput jeze krišom drhtajima nabacila.

I prišao bih, al ponori nas razdvajaju.

Dok tuga rominjajuć iz prikrajka zijeva.

 

Lik joj gubi se, kroz suze je prizivam.

I te sekunde kao duga noć se otegle.

Magla nikako da se mrvicu raziđe.

Drvored crnih misli ehom prožima.

 

Kroz sjećenje istim trenom prohujaše

žene gatare, naricaljke zle sudbine.

Nešto bi da otmu od srca mi, od mene.

Nedam je, zadržavajuć drago sjećanje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojna,07.06.2015 u 019:01 minuta

 

Polen strasti u oko mi naprašila

Da mi je biti samo pedalj do onih usana,

tko zna što bi na pamet joj opet padalo.

Sve bi tišinom uzdaha neprimjetno se orilo.

Svilenom maramom oči i ruke bi mi vezala.

 

Sigurno i posljednju kap požude iscijedila.

Sve prljave strasti i želje bi mi ispunjavala.

A tko bi od nje takve rijetke poklone odbio.

Izluđen tim vraškim usnama se prepustio.

 

Možda bi govorila,nisam toliko divlja i vatrena…

Nije divlja ni vatrena, vrije na mojim grudima

samnom će sebe otkriti, napokon se osloboditi.

Divljakušu sa lanca na usne grizom spustiti.

 

A ja željan je, u sobi usamljen tako blizu imao

toliko požudno maštajuć želio i strasti nadao.

Više puta trke dolazio krišom je promatrao, 

Da osjetim, miris kose udahnem, usne zagrebem,

malo štipnem i  toliko toga vatrenog ponudim.

 

Propustišmo škrinju nemira da zgrabimo,

u njoj drugo sebe iznenađeni istražujemo.

Kako se oduprijeti umjetničkoj nasmijanoj

vedroj,cvrkutavoj, luckastoj vječnoj djevojčici 

Prvim susretom polen strasti u oko naprašila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojna,07.06.2015 u 04:40 minuta

 

Kriva si,sve si dozvolila

Kriva si,što si me planirano zavela,

na tanak led požudom poskliznula.

Što si dozvolila to što si dozvolila.

I po svojim željema potpuno  imala.

 

Strast i požudu si djelomično zadovoljila.

Tek sada imamo probleme i nadanje.

U nama ne žubori niti kapi kajanje.

Vrijedilo je, obroncima drhtaja jezditi.

 

 

I opet kad god nam se prilika dogodi

Uzmi me, da poslije godinu ne shvatim

gdje sam bio i što mi čarobno desilo.

Tijelo bez mozga strastvenu igru vodilo.

 

Kao uvijek,strastveno požudno bi uživala

prljavim željama se napokon prepustila

divljakušu u duši  sa lanaca raspustila

neukrotivu zvijer u sebi napokon otkrila

 

I dok bi u krilu mi  zgrčena sjedila

usne se niti trena nebi odvajale

vatru sve žešću bi uzdasima držale

podudarne energije otvaraju kapije.

 

Odmakni, odmakni, odmakni od mene

dok imaš još mrvicu preostalog vremena

kasnije ako se lanci vrelinom rastope,

nema više važećih riječitih  garancija.

 

Kradem ti  drhtaje,sve one grčeve da me ušitnu 

i upečatljivu , nezaboravnu sliku sjećanja uokvire

Kad oči zatvorim taj grč, tu požudu da slatko osjetim.

I opet kao onaj nezaboravni put iscrpljeno stopljeni.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojna,06.06.2015 u 05:40 minuta

 

 

Jedno za drugo ljubav smo neponovljiva

 

Neka ružna drhte ispucala sjećanja

negdje skrivena ostatcima u grudima.

Trenutcima krišom nemirom vraćaju.

Otužnim suzama ridajuć jaucima kapaju.

 

Stalno pokušavaju, nasukaju,dovlače

prošlim vremenima nevoljko naviru.

Kad bijah bez njenih vrelih usana

bez jeze, slatke strasti na grudima.

 

I stalno podlošću čežnjivo podsjeća

ljubav, trenutna,meni neuhvatljiva.

zna da se bljeskom uzhićena pojavi

ali gromovima zatre žurno zagubi.

 

Godišnje doba ne odabire.

Srcem iznenadno navire

trenom sve u duši raspolovi

najteže rane usnama zacijeli.

 

Ne želim tuge da sjećam se

kad pljuskom lik joj ispraše.

Kad se eho nezasitnih dodira

tišinom krika jadom prekriva.

 

Glas joj se nezaustavljivo udaljavao.

Sve nade u paramparčad cijepao.

Tišina svo sjećanje skoro isprala.

U ledenicu skršenu bolom spratila.

 

Tim trenutcima očaja se promatram

čudovište, zombi bez duše izgledam.

Očima prosjeda samoća krakove pustila.

Kameno lice shrvanog stećka nabacila.

 

Neka ružna drhte ispucala sjećanja

negdje skrivena ostatcima u grudima.

Trenutcima krišom nemirom vraćaju.

Otužnim suzama ridajuć jaucima kapaju.

 

Što prije moram, boreć se da ih zaledim

kad bijah usamljen, ta sjećanja zaboravim.

Uz mene je, napokon  sve mi je priznala.

Jedno za drugo ljubav smo neponovljiva.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojna,05.06.2015 u 18:35 minuta

Eto ti pokušaj al mene ne nagovaraj

 

Ona bi samnom sjela za ruku mrvicu držala.

Možda bi me direktno bez ustezanja priupitala.

Da jedno drugo iz srca zauvijek iščupamo.

Jednostavno sve što se desilo zaboravimo.

 

I kad je ubrzo zaboravim, sve lakše će biti

Život bez stresa će napokon da se odvija.

I dok izgovara, zaustavljam suze u očima.

Dok mi se grlo trenom pustinjski presušilo.

 

Ne znam što da odgovorim i kako reagiram.

Eto ti pokušaj al mene podlo ne nagovaraj.

Ja nikada što volim iz srca ne izbacujem

Svakodnevno suzama samoće zalijevam.

Kroz stihove ljubavlju požudnom prekrivam.

 

Nešto si što ne razumijem što me trenutcima obara.

Moja tajna koju posesivno skrivećki  pridržavam.

I kad kažeš pažljivo me promatraj, što uviđaš.

Nesvjesna si da duboko jezdiš u ovim suzama..

 

Fala ti Sveti Ante što joj izobiljem snagu i volju daješ

da izdrži, da sebe oporavi sa kakvim budalama kontaktira

svađa se,bez razloga izlaže stresu i bez razloga nervira.

A ja sam tu sa strane da je ako zatreba pridržavam.

 

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.06.2015 u 14:01 minuta

 

 

 

Nedam da gazi i spaljuje drago slatko sjećanje

 

Strašno, baš strašno je kad velika ljubav nestane

Užasno hladnom sekundom zaborava sve satare.

Samo tako vrata za sobom zalupila,niti okrenula.

Na ranu benzina bezosjećajno  nalila i potpalila.

 

I poslje toga što srce da učini, kako da se postavi.

Suze bi da nagrnu, da se ridanjem tuge saperu.

Al neka sujeta , neka snaga se slabosti odupire.

Nedam da gazi i spaljuje mi drago slatko sjećanje.

 

Ne razumije, ne shvata što srcem i dušom zapara.

Njoj je to kao da TV ugasi, kao seriju neku zaboravi.

Po nekad se prisjeti možda, samo možda prisjeti

da posesivno pila je tim požudnim vrelim usnama.

 

I onda se srce zapita, u čemu je griješilo, postupilo.

Dal je bilo užasna greška cijelim bićem iskreno voljeti.

I opet se izreka točna ispostavi, da ljubav je ranjiva.

Uvijek se završava tugom i srceparajućim riječima.

 

I neka vrijeđa me, neka sve u meni zaboravom sahrani.

Nikada neću niti da pomislim da je slučajno zaboravim.

Uvijek će da me prehranjuju draga neizbježna sjećanja.

Nakon njenih druge usne gorke su i nemaju čaroliju ukusa.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.06.2015 u 12:!7 minuta

Ne razmišljaj, slobodno me zaboravi

 

Ne razmišljaj, slobodno me zaboravi,

sa krošanja ko biva ljubavi stresi me.

Ljubav lažna nikad mrve nek ne sazrije

neka sve zapečati otrovno zaborava korjenje.

 

Možda  je ipak između nas sve bilo

samo puko dječije maglovito maštanje.

I sada kad daljina netremice spominje.

Možda više bola i tuge u grudi nanese.

 

Slobodno drugim usnama nezasitno uživaj.

Očigledno sve bila je gorka teška zabluda.

Faktički nismo niti postojali, samo maštali.

No izdržat ću, što prije izbrisati ono sjećanje.

 

Navali, njegovo tijelo i dušu kao moju rasturaj.

Jer mene si razvalila, dubinom srca iscjepala.

I ma koliko se borim i teško pokušavam

svakim trenom vraćaš se i rane obnavljaš.

 

Krvarim, napokon shvatih da svega uzrok si.

Tako nepovratno si me skršila, baš sahranila.

Obuzimaju nepoznati neizbježni strahovi,

A kako god pokušam da te nekako zaboravim.

 

Stalno vraćaš se, dok drugu ljubim tamo si.

Usne ti osjećam, tepanja tvoja doživljavam.

Bunilo me razuzme i strast sa drugom ženom

u nekoliko sekundi se razočarenjem razori.

 

I sada na peronu starih bolova iščekujem.

Čudni predosjećaji u duši se dešavaju.

Srecem nemirom pretovaraju, crpe me.

Al izdržat ću,i za kraj se treba spremiti

 

I neka, nek si me otpisala, tako se pokazala.

Tek tako olako bez razmišljanja nestaneš.

U korpu zaborava pljuvajuć me izbaciš.

Al izdržat ću, kraj će me i te kako ojačati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.06.2015 u 09:00 minuta

 

 

 

 

Nitko nezna voljeti, tako me razmaziti

 

Nitko nezna voljeti, tako me razmaziti.

Kao što poseban osmijeh krišom uradi.

kad čaroliju ljubavi pogledom podari.

Kad me obiljem jeze jutarnje nahrani.

 

Istim trenom tuga nepovratno odlazi.

Na vlak zaborava je hitro pospremim.

A tren prija toga bih samoćom propao,

Skoro tugom istopio, ruke eto digao.

 

Mislih da nema šanse da se oporavim.

Počeh užurbano zaboravljen da propadam.

Svi me na neki način hinjski napustili

imah osjećaj zauvijek i podlo zaboravili.

 

I onda riječi nade kroz san pristignu

polje tuge i korov dubinski dušom razoru.

Sjeme nade i neobjašnjive snage pokrenu.

Sjaj u očima zabljesne, o bože kako volim je…

 

Mislih da prošlost davna sve je postala.

Da se više nikad kao nekad nećemo imati.

Da će ova ljubav samo po nekad se sanjati..

Da ću od uspomena i njenih pisama živjeti.

 

A ona mi vjetrom nade proslijedi, napiše.

Da i dalje imam i neizmjerno volim je.

Da će prošlost davna uskoro,nanovo pristići.

Da nje i njene ljubavi sam zemljo posjednik.

 

I još mi kratko napiše, ne zaboravi me.

Nikad nemoj da se predaješ, borac si.

Momentima sve  izgleda samotno i sumorno.

Al tračak, bljesak njenih misli kad pristigne.

Sav svijet  u život nade bez trunke sjete okrene.

 

Nitko nezna voljeti, tako me razmaziti.

Kao što poseban osmijeh krišom uradi.

kad čaroliju ljubavi pogledom podari.

Kad me obiljem jeze jutarnje nahrani.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,04.06.2015 u 06:44 minuta

Istinsku ljubav izreći…blaženi je osjećaj

Kada god poželim iz dubine duše ljubav da ti izjavim
slatka jeza me obuzme , trnci cjelim bićem zasviraju,
onda bih te u tako čvrsti zagrljaj posesivno zgrabio
preko usana potpunom tišinom ljubavi natočio
da bi te trenom očaralo u drugu galaksiju podiglo.

Tebi izreći ljubav, istinsku ljubav, blaženi je osjećaj.

Kao da sam neobjašnjiv, savršeni poklon na dušu spustio.
Volim te još uvijek  i ako godinama podlo nas razdvojili.
No nema tragova na licu na tebi nameni, jer smo spojeni.

Kad se sudbinom dvoje sastavi iz mrtvila ledene stijene oživi.
I onda im zavidni na toj strasti i požudu uzdasima zavide.
Kad ih vide  sve bi iz života prodali da bi jedan dan doživjeli.
Nezasitnu strast sa usna, drhtaje u grudima jezom što obuzima.

Toni Ljubiša Božić, Samobor,03.06.2015 u 06:57 minuta

Bez tebe putovanja su sablasna

Savršena, daleka,skrivena, nedostižna ljubavi.
Prečesto nemirnim, slatkim, maštanjima boraviš.
I uvijek kada bih na neki put se daleki spremao.
u san bi mi pristigla, onako sažaljivim očima
Na usne bi  navalila i kamčila da povedem te.

Ma ne da nebi bi išla, jednostavno bi morala.
Uvijek i uvijek uz sebe želim da imam te i osjetim.
Tebe neću i neželim da se nikada trunkice zasitim.
Dio si ove duše i tjela prvim dodirom usana postala.
Smisao i razlog osmjeha, stihova , sjaja u očima.

Divno i savršeno se osjećam kada te zamišljam.
Kada maštam da istim krošnjama šuškamo.
Jedno drugom sa usana posesivno voće beremo.
Jednostavno taj osjećaj se nemože tako sanjati.

Volim te voljeti,imati, kroz nezazistne stihove valjati.
Tako se gordo tvojim imenom na usnama osjećam.
Neobjašnjive niti života kao kroz magiju otkrivam.
Sve je tako nestvarno savršeno i zarazno opojno.

I rekoh sebi, ma miliun puta dnevno ponavljam.
Kako pod sretnom zvijezdom sam se rodio.
Jeste malo kasno da sam te upoznao.
Al imamo život ispred nas što nas iskušava.
Bila si ostat će i bit ćeš zvijezda moja vodilja.

Samobor,01.06.2015 u 08:18 minuta