SAHRANA STIHOVA

 

 Bolno spremah se, kako najbezbolnije,

da položim u duboku jamu stihove.

Na koricama dal njeno ime da upišem,

pod zemljom duboko skriveno da putuje.

 

Il na ploči samo njenu sliku da postavim,

tišinom i bez slova usamljenu da ostavim.

Kada prođu kraj groba njenih  stihova,

samo će očima podsjećati,da postoji.

 

I baš Svake godine početkom Avgusta,

teške duše ću svratiti,

svijeću zapaliti, i možda ružu položiti.

Njeno ime u duši ću okovima držati

da se NIKADA  NE OTKRIJE, jer imam svoje duboke razloge.

 

Samo ću suze pustiti,

sa njenom dušom

neka korice stihova ispere,

da ne izblijede.

Trebat će mi najmanje deset godina,

da se bolnog augusta prisjetim,

i na novo pred njenu sliku pojavim.

 

Uvijek sam mrzio sahrane, bolne face,

ljude u suzama, duboke jamu grobova.

Al eto, najteže mene je sustiglo,

u grob polažem stihove,

bezimenih debelih korica.

 

Njena ruža tu će cvijetati,

oko njene duše će plaziti,

hranjena ljubavlju stihova.

A jednoga dana, možda,možda će netko otkriti,

stihove otkopati, korice otvoriti, i napokon shvatiti.

 

Samo na jednom mjestu, negdje u sredini knjige stihova,

pisat će njeno ime al prikriveno.

33 je broj koji  na nju podsjeća,

u 13 i 13 obavljena sahrana, tišinom i suzama.

 

Laganim korakom , i bez okreta ostavljam

najdražu knjigu stihova, da u miru počiva.

I opet cijelu godinu do početka augusta propadam,

koju riječ kroz suze dok joj onako izgubljen, tuzan i slomljen podarivam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.07.2013 u 13 i 13 minuta

jer tog dana naš se svijet srušio

 

f7 iris divljakuša

Jedno bez drugog

 

Zaljubljeni samo takvi su sretnici, ljubav svoju doživijeli.

Svake noći na jastuku bdije dok se ona uspavana budi.

Kao stari iskusni slikar, iz riznice mašte je prosijava.

Po koji zalutali zlatnik na grudi joj osmjehom osvane.

 

A ona krhkog stasa, kao srna zadrhti usne kad mu osjeti.

U njoj se neki nakupili strahovi, uz njega voli da se prisloni.

O kako im zavide, kad njihovu ljubav gledajuć dožive.

Sve iz duše obrnoci strahova nestaju, u nadu sve ulažu.

 

Jednom bez drugog ne postoje, život im nebi smisla imao.

Jednostavno se prepoznali, energije razmijenili, uživaju.

Tako ih lijepo vidjeti , kako zagrljeni labuđe jezero igraju.

Čim se okrenu jedno drugom nedostaju, kao slijepci bauljaju.

 

Pa svi govore baš su jedno za drugo stvoreni, božiji darovi.

Kad ih same vidite kao da bez rukava hodaju, prazni su.

Suze im se razlijevaju kao tinta u očima, sve bolove otkriva.

Zato se nedaju, za ljubav strasnu žrtvuju, ni pedlja ne odsutaju.

 

Pa se onda zapitam, čemu život provodim i izgubljen skitanjem.

Moja sreća još me nije poslužila, valjda me testira, da prava naiđe.

Kažu da se isti moment osjeti, srce se raspolovi, pa podijeli.

I sve ćulim proljeća dočekujem, da ugledam cvijet gdje je iznikla.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 18.07.2013 u 11 i 11 minuta

AKO BUDE SREĆE I SVE SE OPET DOGODI

samoća

 

Sve što sam poznavao u stvari sve sam maštao

I da mi se to nije desilo, prazan život bih imao.

Takvo obilje sreće srce mi nikad nebi doživjelo.

I zato hvala ti što u život mi trenom si navratila.

 

Ljubav se prepoznala, čaroliju oboma poklonila.

I sada slike skrivaju, osmjehom slatkim prikrivaju.

I kada nas obuzme groznica, prostruje slatka sjećanja.

A srca trepere, usne se nagrizaju, tako bi sve ponovile.

 

Kako nas sve to spojilo, romantiku svu probudilo.

Od tvoga prvog pogleda, glasa i slatkog kikotanja.

Ničeg se više ne sjećam samo usne ti sjetom osjećam.

Sudbina nas testirala, obiljem otrovnih nemira začarala.

 

I kako god da razmišljam bilo gdje da pogledam

Sve me vodi ka tvojim dvorima, sve određuje sudbina.

I ako treba godine, samo u grudi pusti me, čekat ću.

Toliko mogu čekati ljubavnu snagu testirati, da sve izdržim.

 

Samo muvica vjere nas održava, prepuna nade i čekanja.

Sve će se ako Bog da složiti, najljepše s najljepšim spojiti.

Jako puno si značila, sve si svojim nazvala, i čeka te.

Ako bude sreće i sve se opet dogodi,

o povrataku nemoj razmišljati.

Posvećeno Natashi i njenoj

prohujaloj ljubavi,

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.07.2013 u 17 i 22 minuta

 

 

 

ČEKAM STRPLJIVO

dodir daljine

I kad njemu dosadi i od tuge mu ljubav ostari.

Ne brinem, u srcu mi za nju mjesto postoji.

Znam doći će, osmjeh sreće da joj probudim.

Da se njene duše nemirom napijem pa poludim.

 

Ma koliko se sada on trudio, sve poklone nudio

Ne ide, ucjena nigdje ne pali, ljubav se jednom doživi.

Ljubav je moja postala, srce u srce mi spustila

Dok žubore duše kroz kamenje, ljubav se spominje.

 

Čekam strpljivo, da sudbina sa osmjehom osvane

Napokon vječnošću moja postane, ma koliko čekao.

Njenih usana dočekujem proljeća, ljetnim vrućinama.

Muvicu je bilo dovoljna, ljubavnim pečatom spržila.

 

O Bože hvala ti što me školovano kroz ljubav nauči.

Da ljubav iz snova postoji i može i te kako da se dogodi.

Strpljenja kaput sam nagrnuo , od sreće preplanuo.

Čekam je, čekam koliko treba proljeća, moja je postala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.07.2013 u 14 i 31 minut

TEK TOLIKO

pješčani sat i bunilo 

Bez obzira gdje si i kako se sretno osjećaš

Tek toliko tvoj osmjeh jezom nemira podsjeća

Tek toliko moja bila si i vječno muvica ostaješ

Ma koliko puta tek toliko lažima zaniječeš.

 

Hvala sve što si svoje tajne noćima dijelila

Suze, patnje i nepregledne sumorne strahove

Što si u meni kišobran sigurnosti razgrnula.

Na obraze ruke položila i tepala, koliko voliš me.

 

Tek toliko smo priča nepreglednih noćima raspredali .

Premalo vremena imali a toliko uspomena skupili

Voljeh te i tako ostat će, makar tek toliko ostalo

Samo puko maštanje, što često kroz suze spominje.

 

Bijah sretnik tek toliko da se život uspomenom zavije

Tek toliko da se noći sa danima nesanicom prevrću

Tek toliko da suze trenom dolete i bestraga odlijeću.

Tek toliko da ne mogu više da zamislim i pišem stihove.

 

Neka tek toliko u meni vječnošću ostaneš, vrijedilo je….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 12.07.2013 u 19 i 54

 

DOŽIVJEH LJUBAV SANJANU

sopstvena preljuba

 

 

11

 

Dal znate… koliko boli kad ljubav nestane

Dal znate… kako duša jecajima otkida

sve drugo nema smisla i sve se raspada.

Glumiti a ne voljeti, tuga vremenom sve raspara.

Bm                                         

Nema što nam nisu radili,

Em

Lažne priče podlo širili

                                      

Samo da nas rastave,

Bm

da se ljubav zamrzne.

F#                                    Bm

zaboravom sve da izblijedi

 

                                            Bm   

DOŽIVJEH LJUBAV SANJANU,

                                     Em

U KRILU DUŠE SATKANU

 Em

I ŠTO VIŠE KAŽU LAŽU

Bm

LAŽU LI LAŽU LAŽU

F#                                  Bm

LJUBAV JE MOJA POSTALA

 

                               Bm                                         

Al nikad neće shvatiti,

       Em

kad se ljubav strasno doživi.

                              

Sve ti uzme pa izludiš,

Bm

Kad je imaš pa izgubiš.

F#                          Bm

Uspomena srcu ostaje

 

                                            Bm   

DOŽIVJEH LJUBAV SANJANU,

                                     Em

U KRILU DUŠE SATKANU

 Em

I ŠTO VIŠE KAŽU LAŽU

Bm

LAŽU LI LAŽU LAŽU

F#                                  Bm

LJUBAV JE MOJA POSTALA

 

 

Ma koliko Vam branili, podlostima petljali,

neka Vas osmjeh sreće sačuva

Nada u ljubav neka nikada ne nestane

Glumiti a ne voljeti, tuga vremenom sve raspara.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.07.2013 u 07 i 57 minuta

SVIRKA U ŽIVO… http://www.youtube.com/watch?v=DOqKDQwBtsk

ČEŽNJA LJUBOPITLJIVA

LJETO STIGLO 

Dok truba kanjonom duše SILENCE odjekuje

Čežnja ljubopitljiva bajku u meni trajnošću sabila.

Daškom vjetra  dušu mi pripitomila, primirila.

Sve gorčine spužvom osmjeha nepovratno upila.

 

Dno duše mi požudom saprala, tuga i sažaljenje nestalo.

Bolovi u grudima prestali, koraci osmjeha ubrzali.

Pa se kao prozirno jezero njenom mladošću osmjehujem.

U skrivene sokake nemira po malo šutke zavirujem.

 

Svako jutro oči krmeljave otvaram, zajedno razmišljam.

Svakim danom me osmjehom pobuđuje da mi dan uspije.

Ništa više neću, niti mogu da planiram, sve životu prepuštam.

Nema više trke, frke, uzaludnih razmišljanja, sudbina izigra.

 

Jedno vrijeme imašmo glave uloge, ostaje nezaboravno sjećanje.

Nisam vješt da u detalje život planiram, sve sudbini ostavljam.

Ona će sve na svoje mjesto da posloži, šamare opuca, il progovori.

No noć bi bila izobiljem preplanula da je barem jednom prenoćila.

 

I sve je lijepo i prekrasno, traganje bezobzirno na miru ne ostavlja.

A tako blizu bijašmo prevrtljivog maštanja,crta sudbine izbrisala.

I znam, jednog dana na vrijeme na njen vlak ću pristići, doživjeti.

Bit će to put bez povratka, i totalnog nestanka, bez ikakvih tragova.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.07.2013 u 07 i 02 minuta

ĆORSOKAK ŽIVOTA

uz peetrolejku 

Zavučen u ćorsokak života, hladni me  vjetrovi šibaju.

Raspredam miliun pitanja, tražeć ispravan odgovor.

Gaseć plamenove prevrtljivih nemira, u meni jeka odzvanja.

Kuda vode ova stremljenja, zagoračan me život otima.

 

Svaka vlas se nakostriješila, prazninom bez njenih usana se umiva.

Prolaze žmarci, iz svih pravaca nesanica odjekuje, nešto poručuje.

Na oči mrena se navukla, sve tuge u oba oka obiljem sabila.

Pokušavam da vratim život u slatke prošle navike, al ne ide…

 

Previše neshvaćanja u grudima, kazna nas pristigla, opekla.

Ožiljci na sve strane progovaraju, srcem i dušom vriskom jecaju.

Tuga tragove osmjeha sahranila, ozbiljna iscjeđena faca dominira.

Po neki osmjeh pokušava da ispliva, al neide, struja tuge sve otima.

 

Sve što su planirali i više nego dovoljno su uspjeli, sve sahranili.

Nemam snage niti albume da dodirnem, da se prošlosti prisjetim.

Njenih usana mirise osjetim, njenog plamena dodirima ugrijem.

Sve što započnem, na pogrešan mlin se nasuče, još više zaboli.

 

Zavučen u ćorsokak života, hladni vjetrovi ubitačno šibaju.

Izgubih što sam dugo sanjao, ljubav samo kroz maštu doživio.

I sada prazninom salomljen, sebe sažaljevam, koji jadnik sam.

Al takva je sudbina, u vremenu sam kad se kazna izdržava.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.07.2013 u 20 i 57 minuta

 

Bijah sretan

Tango muvice 

Bijah sretnik poklonjenu, savršenu prohujalu godinu.

A sada se snovima, lažnom maštom prehranjujem

Sa osjećajima trgujem, na prevaru u sekundi opijem.

Nemam ništa, siromah duševni skršeni sam postao

Sav u stihove pretvorio, maštam o prohujaloj prošlosti.

 

Soba dokaza prepričava, kud je hodala, osmijeh prodavala,

usne poklanjala, svojom dušom nepresušnom sve začarala.

Svo bogatstvo, uspomene prohujalog dolaska i sjećanja.

I ovaj komadić zemlje kojom je gazila, vječnošću je utabala.

 

Privremeno bijašmo čarobna magija, savez suludih maštara.

Poletješmo zajedno van kaveza gušenja, spominju stihovi.

No neke duše ptičije, nikada ne polete, al ipak ljubav dožive.

Plamtišmo vjetrovima juga i sjevera, hvala što si sebe podarila.

 

Prva i jedina što me živim slikama preporodila, savršenošću opila.

Znam i nju su iste bajke začarale, ludošću mladosti razvalile.

I sada na dva kontinenta nas zaledili, beton u duše salili.

I po nekad kada te umiju sjene mjeseca, sjeti se dragih dešavanja.

 

Ako su suviše bolna i guše te, sve zaboravi, raskrči  žilavo rastinje

Da te više nikada na prošle trenutke ne spominje, jer ovako ubija.

I jedino što preostade, jeste kriomice maštanje, u grudi ti svraćanje.

Dok lopovski kradem slike sjećanja, pa osvanem na usnama maštanja.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 04.07.2013 u jutro 05 i 44 minuta

NAREDBA

DALJINA ZAGRLJAJA PLAŽE 

Prijatelji molim Vas šutite

Suvišna pitanja bole me.

Sve što čuli ste il saznali

Sasvim druga priča je istina.

 

Smijem se popucalih tugom usana

Odgovor zakrčen duboko u grudima.

Okvir tijela lažnu sliku Vam odaje

Unutra nema, sve prazno i pusto je.

 

Osmjehom prikrivam sretne momente.

Da se slabost srca ne pokaže

da  se neki možda naslađuju

u mojoj patnji izobiljem uživaju.

 

Bolje da šutim, da što ne izletim

Pa nekoga slučajno ne uvrijedim.

Ovako pod mrežom kao slobodan.

Letim, slomljenih krila a radostan.

 

Sve puklo, u paramparčad je nestalo.

Ostade na drugoj obali da me isprati.

I sada sve od silnih pisama i tekstova

Ostade paučinom neizmjerna tuga zavijena.

 

I zato ako me nekad slučajno

izbezumljenog vidite, prođite

Ne brinite, na miru me pustite.

Život  kartom ljubavi prokockah.

 

I sada podignute glave, otmjeno odlazim

Samom sebi ne mogu da oprostim

Kako me karta lažljiva izdala

A toliko sigurnosti obećavala.

 

Bolji kockar je blefom dobio

zanat kockanja bolje usavršio.

A ja džentlmen, vjerovao

Karte mu nisam pogledao.

 

I zato molim Vas ne pitajte

U meni se kola polomila.

Sve u meni nepovratno izgara

Dimna zavjesa otrovima samoće ubija.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,03.07.2013 u 17 i 01 minuta

 

Što bi ste vi uradili kad bi vam voljeti voljenu zabranili

dodir daljine

 

Što bi ste vi uradili kad bi vam voljeti voljenu zabranili

Rijeke ljubavi zagradili, sve brane srcu pregradili, betonirali.

U kratko vrijeme od Vas bi ostala samo kukuruzna komuška.

Sva životna poispadala bi zrnevlja, kostur komuške bi tumarao.

 

Tak tada bi saznali da ste potpunu ljubav u rukama imali.

Al su vas spriječili, ucjenama i prijetnjama ugušili, zadavili.

U vas zombi se uvalio, ukočenog pogleda nijemih usana putuje.

Ledenog osmjeha Vas pozdravlja, jezu straha u Vama izaziva.

 

Samo ako pravu ljubav potpunu sa nekim osjetiš il doživiš.

Da svaki treptaj njen prostruji, da izludiš, noćima ne spavaš.

Svaki dio sebe srećom njenih usana trenom zavidaš.

Kada ti život bez nje prazninom ječi i bolovima odjekuje.

 

E taj san na njenim usnama stvarnost je potpunog življenja.

Tu sve se milisekundama razmjenjuje, dani i noći nestanu.

Nekakvo posebno stanje Vas opije, slatko usana čekanje.

Ta mašta Vas cijeloga obuzima, putujete čarobnim snovima.

 

Razuzmu Vas magične halucinacije, sve hodate na prstima.

Ma ne ipak više lebdite, to je neka druga čarobna galaksija.

Jer ako Vas sve to ne začara u Vama se ništa pravo ne događa.

Ta ljubav je promašaj, niti treptaj onoga što sretnici dožive.

 

 

 

Toni Ljubiša Božić, 01.07.2013 Bugojno,