Straža na uzglavlju

 

Draga toliko voli me,previše nekih zahtjeva.

Na sve sumnja,lagano proždire je ljubomora.

Želim da shvati da je obožavam i utješim.

Previše volim, nikad nemogu da zaboravim.

 

I dok duboko snovima lepršavo nasmiješena odlazi

oči ne zatvaram niti trenutka da ne zadrijemam.

Čuvam stražu kraj njenog čarobnog uzglavlja.

Da dušu i srce preko noći ljubavlju oporavlja.

 

A ona rastrzana između čarobnih nemirnih snova

mojih usana i vrelih dodira grčevito stiščuć me.

Tako prekrasna, anđeo i razlog mog je življenja.

Životna šansa se eto napokon nasmiješila pružila.

 

Usne gricka mi, voli da me strastveno izluđuje

da ona lider je, da vodi igru strasti i beskraja.

Da me položi i kosama na grudi grudima mi zaroni.

a tako izluđen svo oružje predajem…ludujem.

 

I onda tako ćuleć iščekujem da se trenom probudi

strepljenje straže strasnom požudnom ljubavlju zasladi.

Nakon toga noći se skraćivale, jutra prebrzo svitala.

Jutrom dva zaljubljena stvorenja iscrpljena ljubavlju

tako slatko jedno drugom u zagrljaju bi zaspala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno 25.04.2015 u 07:51 minuta

 

Ispunjen

 

Dal Vas je ikada osjećaj nemira tiho razvalio.

Dok je dušom svaki detalj onim imenom treperio.

I kao što more tišinom nedokučivom odzvanja.

Tako lik njenih usana  tijelo jezom obuzima.

 

I mada toliko daleko i jednostavno nedokučiva

Tako svjesno u srcu boravi,sadržajno oduzima.

I nikome vidljiva samo srcu i duši dojmljiva.

Čuvam je kao tajnu svetih magičnih galaksija.

 

I uvijek osvane istodobno tajnama beskraja.

U maštama, snovima i stihovima kao boginja.

Cvijetovima pelud očima zaprašen zablješti.

U cvrčkovoj pjesmi njenih usana vrisak zaori.

 

I kad me tišina svojim lažima trenom uspava.

Dojuri odjednom , sve na meni razbaciva

na jastuku gomila grašaka znoja sve otkriva.

I onda tako brzo nestane samoću zaboravi.

 

I bez obzira koliko samoća noćima zaore.

Ništa nemože ljubav ovu da umanji il okrnji.

Ispunjen čarolijama dio je njenog nasljeđa

što popih dar najljepših, najsočnijih usana.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,25.05.2015 u 20:40 minuta

 

I da se sva tišina iz mora procijedi

 

Kad bih na vagu srce i dušu stavio

teško bih teg takve ljubavi pronašao.

Dubinom ispunjen otiscima usana.

Jašem krajolicima dragih sjećanja.

 

I da se sva tišina iz mora procijedi

daleko više njenih usana je u meni.

Svaka vlas na ovoj glavi prosjedoj

Onim strasnim dodirima priče prepliće.

 

I da na oči navuku mi zavjese nevida

u svakom kutu bih znao pronaći sjećanje.

Na svakom mjestu namirisao kapljice  požude

pobuđivao nekontrolirano slatko maštanje.

 

A ljubav između nas nevidljiva a beskrajna

svaki milisekund pameti nepovratno potkrada.

U svakoj pori nade i maštanja stanuje, vrišti..

neobjašnjivo podmuklom tišinom najviše dodiruje.

 

Jeza je sjećanja, uzrok je vulkanskih drhtaja.

I pod vodom u sekundi sve u meni raspali.

Svaki vrh moje nezasitne mašte probudi.

I kazna i kob je nepredvidiva, al obuzima.

 

Ona vrišti, zviždi, noćima nezaustavljiva zavija.

Sve mi nešto dokazuje i nerazumno objašnjava.

Kao da je tajno duboko skrivena i nedodirljiva.

A osjećam je svakog trena tu na požudnim usnama.

 

I tako daleko i svima nevidljiva, cijelog obuzima.

Glas joj šumovima ehom odjekuje, nanovo priziva.

Pamet mi i svo razmišljanje kotrljajuć progoni.

I razbukta  strašću stare želje skrivene u meni.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 23.04.2015 u 22:21 minuta

Preostaje samo samotno sjećanje

 

Uplakan i srozan, sjećanjem što režu.

Kroz noći i dane slike  prošlosti stežu.

Kao da neka praznina zavija i stenje

dok izgubljena ljubav još u sobi šumi.

 

Sjećanje neda smiraju da mine, stane.

Podsjećaju tragovi zaostavštinom sjete.

U očima mulja, navuklo se suzama tuge.

Al njen lik strši, i kad želja trenom mine.

 

I daljinom na obzoru, osmijeh joj žubori.

Nešto zbori, na usnama čitam onu sjetu.

Pa u noći kasne nesanicom se zavuče.

Da me jutro podbulog, neispavanog nađe.

 

Frula nosi obzorima ispucalih rosnih usana.

Šumi krajolicima ovih samotnih maštanja.

Sjećanje, preostaje samo samotno sjećanje.

Po nekad tugom probudi il snom slatkim uštine.

 

Toni Ljubiša Božić, BUGOJNO, 23.04.2015 u 20:18 minuta

Susret i rastanak

 

Kilometri ispisanih stihova, slatkih poruka,

beskrajna lokomotiva telefonskih poziva.

Mrvica je priprema do savršenog susreta,

dok se staze nisu usnama ispucalim križale.

 

Dodir prstiju, pogledi beskraja, oni uzdasi

što bi se desilo da smo trentkom sami ostali.

I onda kao neprimjetno očima razgovarali

napokon u kutu zagrljeni poljubcem zaveslali.

 

Tražili sreću, tražili beskraj požudnih čekanja.

Oboje o tome toliko maštali u ljubav vjerovali.

Priča se tako spontano i savršeno izdešavala.

Tijelima, tišinom i grčem nemira se došaptavala.

 

Prebrzo, sve u trenu kao da je vjetar tugom raznio.

Još uvijek otopinu savršenih usana oblizivam.

Neobjašnjivi vrisak i drhtaj tijela predosjećam.

A najviše bole suze u onim odlazećim očima.

 

Ništa nije govorila, neku hrabrost i snagu glumila.

Ostadoh skršen i polomljen, na komadiće raspršen.

I okrenuh glavu što prije da me možda ne spazi.

Da toliko bola i suza zgnječeno vrišti u meni.

 

Voljeh te ljubavi, voljeh te prepun suza nadanja.

Ne željeh da upoznaš me uplakanog bez osmjeha.

Progutah bezbroj knedli, izgrizoh jezik uzdaha.

samo da nebi otkrila slabost u ovim očima…

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.04.2015 u 19:50

 

Pristižem posebnim zrakama radosti, ne brini

  

Želim da ti poljubim te oke medene 

to slađano nasmiješeno lice nadanja.

da te onako strastveno proždrljivo zagrlim

pa ti na sve tvoje požudne želje i odgovorim.

 

I u meni ista vatra žarom progovara

isti plamen prži samoćom razara

al eto tako je kako je naše je

ova recimo kazna uzajamnog čekanja

svoje razloge ima i takva je sudbina

 

vojim te i čekam, ako me ne zaboraviš

znaš u kojoj škrinji stanujem, navrati

po nekad prozore duše i srca otvori mi

koju slatku riječ prozbori, zapjevaj.

 

Tvoj osmijeh i tvoje riječi oživljavaju

bude trenom presušjelu osamljenu saksiju

tamo tvoj cvijet samotan samo tebe iščekuje.

I ta kapljica osmijeha, lahor riječi sjećanja

toliko ovoj usamljenoj duši godi i odgovara.

 

Znat ću da sam ti još uvijek slatko potreban

daleko duboko skriven u najdražim njedrima.

Pozovi me, znaš da dolazim brže od svjetlosti.

pristižem posebnim zrakama radosti, ne brini.

Tvoj sam bio i ostao a nadam se i ostat ću.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,23.04.2015 u 07:58 minuta

 

PRIČAJMO ŠIFRAMA

Mi nemamo za gubljenje vremena

pa uvijek pričamo tajnim šiframa

tako se najbolje trenom shvatimo

da se uzajamno posesivno želimo

da ljubav vodimo i da se imamo.

 

v t …ž t .v lj sada, ovog momenta,

istog trena, užasno posesivno i nezasitno

 

Riječi u škrinju maštanja spremimo

jedno na drugo usnama navalimo

po tko zna koji put tijela pretražimo

i svaki put nešto drugo slatko slađe nas uštine

u nebesa slatkog nemira nemirom razidgne.

 

O bože i kroz maštu vođenje ljubavi razvaljuje

dječaka u meni  onog divljačkog pobuđuješ.

I uvijek mi kontru udaraš kao da me testiraš

dal je ovo gluma il neka nova romantična predstava.

A znaš, duboko osjećaš da si carstvo u ovim grudima.

 

Kako po nekad kad se naljutiš  znaš srce da raskineš,

kada sam tvoju sliku tvoje ime u svim novinama stavljao

kao žižak svih mojih stihova si vatru i smisao života palila.

onda si klečeć molila da to što prije izbrišem il uklonim.

 

Nepoznatih žena smetaju ti fotografije kad poprate TVOJE stihove.

Želiš da stojim poput mumije i nista više niti manje od toga da se pojavi.

 

Hajde odluči se, dal moja si, dal i mrvicom meni ljubavlju pripadaš.

il je isuviše rano da se ova veza objavi, neka svi čuju za nas.

Ma briga me, što će reći susjedi il možda zavidne komšije.

Moja si i takvu te požudno osjećam druge ne želim i ne trebam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.04.2015 u 08.08 minuta

UTJEHA DALEKOG NADANJA

 

Bijah tako siguran, utjehom zazidan.

No sve mutno je, niti traga od utjehe.

Zaborav prste truleži drsko upetljao.

Od prvog dana između nas je rovario.

 

Rastrzani jazom daleke sumnje i nadanja

ljubav u nama od tog trenutka ne drijema.

Na četvoro oči raširila iza svakog ugla ćuli,

Bdije, šćućurena i od strahova nepomična.

 

Daljina između nas se goropadno raskomotila.

Svakog dana dio srca i duše drsko raskida.

I ono samotno dugo čameće duše nadanje.

Rijetkim prošlim trenutkom očima navrne.

 

Vjeđe se razdignu kao pijatao zakukuričem.

Tako blisko i jasno je na usnama osjećam.

Ne baš tako davno tijelo mi drsko parala,

na uho tepala, ne odlazi ,nikad ne odlazi.

 

I nedugo opet padnem u tuge bodljikavo raslinje.

Mukotrpno se provlačim, na sve strane krvarim.

Al ljubav, njena ljubav je od svega vrijednija.

Sve ima smisla, sa razlogom privremeno otišla.

 

I tako paučinom tuge čemerne čaše prebrojavam.

Ironija na koljena bacila, tiho u suzama je otišla.

A ja teškim lancima samoće surovo okovan.

Nemogu da normalno mislim niti razmišljam.

 

Često noću probudi me okrutno rastrzano bunilo.

Nije mi jasno na kojoj strani trenutno obitavam.

Koje kakvim planovima lomim srce, dušu ranjavam.

I nadam se da će što prije, ona, srećicaa da navrati.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.04.2015 u 21:48 minuta

Jezdim obronicima slatkih slika sjećanja

  

Poredim slike ti ljubavi.

Krstarim albumom dragog

ne tako davnog sjećanja.

 

I sada miliun % sam siguran

nakon rose usana si postala prava,

potpuna strastvena žena nadanja.

 

Toliko toga u tebi je sazrilo,

toliko toga dobrog se ugnjezdilo

i želi vanka da šepureć se izađe

ali nemaš ovakvu iskrenu podršku

koju si u ovom požudnom krilu  imala…

 

I dok trenutno ruke su nam vezane,

srca i misli nitko ne može da raskine.

nikada me nisi iz srca izbrisala,

samo privremeno mrvicu prigušila.

 

I nisam znao što prema meni tada osjecaš

dok se nisam,opet priblizio po tvom tijelu

i usnama savršenim , sočnim jezdio.

 

Pa ponekad da bih te iz glave

barem privremeno izbrisao

u kuhinju bih skoknuo,

kuhara umišljenog glumio

slikama sjećanja ukrasio.

 

No sada barem na ovaj način

tajanstveno maštajuć uživamo.

Pomislim,apsolutno bih čekao

sve silne nepredvidive godine .

 

Što su ispred nas se naredale

a brzo nadam se proletit će …

a poslije toga baš o ničemu

neću da čujem i da razglabam.

 

Samo želim da te strašću, požudom

i nezasitnom ljubavlju obasipam.

Zaslužuješ da sve to daleko više dobijaš

a do tada …evo sam u uglu dalekog maštanja

jezdim obronicima slatkih slika sjećanja.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,20.05.2015 u 11:51 minuta

Prekratko vrijeme smo imali, al smo uspijeli.

 

Sjećaš li se ljubavi, nisi mi dozvolila

da uključim raketna duše i srca goriva.

bježala si iz mog naručja sa mojih usana.

Al si se potpuo predala, jeza te uzdrmala.

 

Uživala si biti blizu mojih usana i uzdaha.

Stalno bi kao nešto radila da se nebi primjetila.

Ona strast i požuda gusta kao duboko more.

Skočila bi milion puta u naručje al da nas ne vide.

 

Uvijek i uvijek sam uvijek sve ti želio najbolje.

Sa tobom bih volio na jedno posebno skijanje.

Da osmijehe sreće, požude i strasti dijelimo.

Da se dugim zimskim noćima slatko imamo.

 

Sigurno si primjetila koliko srce grmi u grudima.

Sigurno si osjetila vatru na ovim žarkim usnama.

Sigurno si osjetila na mojim prstima divlju požudu.

i uživala si vatreno, predivno, sigurno i neopisivo.

 

Od dragosti bih ti kupovao čokoladice sjećanja.

Da me pamtiš kad god zagrizeš neku kockicu.

Želim da te imam ne ovako na daljinu sjećanja.

Nego da budeš uz mena kao pratilja uživanja.

 

Prekratko vrijeme smo imali, al smo uspijeli.

Prenijeli smo toliko toga što smo skrivali.

Da bi se tih kratkih trenutaka dublje upoznali.

I svileni povez sa očiju kada bih skinuo….

 

Još žešća strast bi se vatreno razmijenila.

Toliko toga bi shvatila, i neobjašnjivo uživala.

Sva leđa bi mi kandžama žara išarala.

Usne bi kao zvijer pregladnjela izgrizla..

 

Kao puma il lavica na prijestol bi zasjela.

I vrištala, ovo je moja nedodirljiva granica.

Tko god se usudi da mi priđe il dodirne

Upoznao bi tvoje divljačke opasne porive.

 

U tvom strastvenom poljubcu toliko strasti je prizivalo.

Kao da mi je govorilo, ne odustani, samo tako nastavi.

A ja usnama toliku toplinu o strast od tebe sam primao.

Vrhovima  dodira jezdio kao da je druga galaksija.

 

Bila si momentima moja a njegova i meni ne dokučiva.

I sve što smo doživjeli duboko u sebi smo gravirali.

I sada po nekad kada pisma daljinom pišemo

tek onda shvatimo što smo imali i prekratko doživjeli.

 

Idemo ranije na spavanje da nas plamen ne sprlji i ošine

da ne ostanu vidljivi tragovi pa ovu ljubav otkriju.

Rane bi bile teške i krvavo bolne i jedva obnovljive.

Našom ljubavlju jednim poljubcem mogu da ožive.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.04.2015 u 21:56 minuta

.

Ne želim iz tvog zagrljaja da odlutam

 

Gledam usnule oke najdraže

U snovima strasno me zarobile

pod kapcima vrtoglavo sikću

tangom ljubavi strašću zaprijetile.

 

Čarobno tijelo u ritmu nemira

onako migoljeć progovara

ljubi me, ljubi bez prestanka

a kose sad kovrdže sad ravnica

samo me na tanak led privlače

i cijelu noć slatkošću zarobe.

 

Dok grebeš duboko vatreno po leđima

tragova izobilje namjerno ostavljaš

da na tvoje strasti  nekada podsjeća.

Da se ovi trenutci nikad ne zaborave.

 

dobro jutro ti ljubavi moja daleka.

Srce ti moje kroz vjetar progovara

pramen sa čela vrtlogom obmotavam

pa se usnula zakreveljiš presretna.

 

Opet smo noćas ljubav dijelili.

ti na mojim a ja na tvojim

lađama slatkog podlog maštanja

obroncima nezaistnih ispucali usana.

 

W… velika slova tišinom govore

da se tijelo niti mrvicu dodirne

i sve se tim savršenim trenom

u detalje i više nego odgovori.

 

I onda oči otvorim a ono snjeg me prikrio

zima se u mom kraju opet nahorozila

mada skoro maj na vratima progovara.

Jeza me protrne… hoću u tvoje okrilje.

 

Pa ti se opet u snove podlo prikradam

ne želim iz tvog zagrljaja  da odlutam.

Tamo se nekako divno savršeno osjećam.

pusti me još koji tren u medeno naručje.

Neka se ovo jutro strašću i požudom produži

neka još nježnosti i žara sreće nam  dozvoli.

 

ahhhh evo bljeskom u trenu sklepah stihove

čim se u ovu glavu zaljubljenu ubaciš

ne mogu da ti opišem što mi se tad dogodi.

Kao da se dječarac u ovom tijelu razgoropadi

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,19.04.2015 , 07:01 minut

 

Fališ ovim ispucalim usnama

 

Trebam te ovog sumornog momenta

barem mrvicu da mi usne podariš.

bože kako si prekrasna žena maštanja

kako u čijem srcu si kriomice zasjela.

 

Kako u čijim očima si trenom zablještila.

Od prvog susreta posebna i neponovljiva.

A tišina je najbolje i najranjivije oružje.

od njega i srce i duša se trenom zamrzne.

 

I mada sad možda u kineskom restoranu

štapićima svoje želje strasti prebireš.

Podle zamke sa onim snama nazireš.

Al što mogu kad slabost si moja postala.

 

Celofanom nade si me čvrsto obmotala.

Jedva do zraka na momente dolazim.

Gledam te valjda ovim očima ljubavi.

Što si poljubcem onog susreta prenijela.

 

Ma možeš se pravit hladna i nedokučiva.

Al znam svaki poklonjeni stih i te kako dodiriva.

kao što razdvojenost sjetom i samoćom raspara.

Jer nemam te, fališ ovim ispucalim usnama.

 

Iskreno potpuno iskreno smo se zavoljeli približili

sve otvorili ali nam eto ti prokleti strahovi poremetiše

slatke požudne planove da nas potpuna strast uštine.

Kako izgovorene riječi resko u srž srca ranjavaju

drugoj silom naguravaju od sebe nasilno udaljavaš.

 

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.04.2015 u 21:44 minuta

Tvoja ljepote tempera je ovih stihova

 

Vječnost sreće napokon postani

iz mizernog trenutka brzo nestani.

Iz riječi u djela žurnošću preseli se.

Istinski probudi se, iz sjene tajni nestani.

 

Tvoja ljepote tempera je vatrenih stihova..

Usne ti platno zaluđenih luckastih kistova

Tijelo odzvanja zvonicima nazaboravnih dodira.

Žudnja ćući pod jastukom skrivenih maštanja.

 

Kao višnja si u krošnji nedokučivih vrhova.

Opijena vrelinom sunca i oporih nadanja.

Bespovratno prizivaš, listovima prikrivaš.

Mladost si napokon otkočila, usne natopila.

 

Želim da svakog momenta uz sebe imam te.

Želim da uspomene tvojim zaljubljenim likom

najljepše slike kistovima požude šaraju.

Da neprestano iz jazbine čekanja prizivaju.

 

Neka se opet naši susreti dodirom slijevaju.

Najljepše uspomene vječnošću dolijevaju.

Napokon iz priviđenja na usne si zasjela.

Čekanjem i samoćom prikriveno iznikla.

 

Bijaše u početku samo suludo maštanje.

Gdje su tajne misli srce i dušu iščitali.

Na dlanu požude ranom zorom odsjedali.

I još uvijek tako svjesno izazivaš i prizivaš.

 

Toliko toga iznova lažljivo svjesno obećavaš.

A ja zaluđen slikama starog sjećanja.

I dalje kao kerče cvilim za vrelim usnama.

Možda se opet ona ljubav napokon i dogodi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.04.2015 u 21: 17 minuta

 

ČAMIM SAMOTAN

 

Čamim samotan, sutonom tuge umotan.

Sve se nekako zagušilo, na pleća pritislo.

Kao da ne dišem, srce se skoro zaledilo.

Dušom oru, tišinom tuge njedra razaraju.

 

Ne tako davno sve bijaše blještavo i čarobno.

Toliko sreće i požude na te usne sam prolio

A sada samo se tuga kao vodopadi prelijeva.

Propadam u provaliju razočarenja i beskraja.

 

Do jučer čarobna neobjašnjiva ljubav me nosila.

Sjajnu savršenu budućnost ispred sve obećavala.

I gle, bez ikakvog razloga bajka se nepovratno razlila.

Sve ono što me nasmiješenim i presretnim činilo.

Trenom se eto rasplinilo, cvilim ugarkom sjećanja.

 

I sada onako jadan i ostavljen, čamim samotan.

Na leđa pritisle kanonade združenih nesreća.

I pitam se čime sam to zaslužio,o teška sudbino.

Trebat će stoljeće godina da se prošlost preispita.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.04.2015 u 20:41 minuta

Vremenska prognoza sjećanja

 

Svaki dan se u kišu nekako pretvara, 

na prozoru ove tužne nade i maštanja

svaki mjesec se škrto bljescima pojaviš

jednom slučajnom porukom usput  poručiš

vremensku prognozu sjećanja kao najaviš.

 

Sve gore kod tebe kad se uzburka il događa.

Kod mene u dan dva kasnije se i ostvari.

Pristignu sunce il mrkli vjetroviti oblaci.

Dal je južina il bura gorda i neukrotiva.

 

Telefonske žice si raskidala da ne poklekneš

poštaru si davno još otkaz ljutito uručila.

Brišeš iza nas sve vidljive preostale tragove.

Da nas nitko ne otkrije i ljubav ne shvati.

 

Da su ovuda strasi i požude protutnjale.

da su neobjašnjive ljubavi se izjavljivale

nekad kroz kroz suze iil osmijeh cijedile.

Jasno je, polako me odmičeš,izgladnjuješ.

 

Riječi na kapljice kroz oluke nade poručuješ .

A godine ispred nas sve jadnije i sušnije.

Znam i siguran sam možda si dokaze zapalila.

Možda čak i knjigu preko tisuću tvojih stihova.

 

Al ja, ja imam sve neoborive paprine listove.

U srci mi leže jasni i neoborivi ispisani prilozi.

Da meni pripadala si, bez i trunke kajanja.

Da si noćima i godinama jecala i plakala.

 

Možda griješim da me pokušavaš izbrisati

Al iskreno rečeno još više toga vrvi u tebi.

Čekat ću, siguran sam da ćeš se javiti.

Na kraju ti ćeš kleknuti, kroz suze moliti.

 

A do tada neka tako hladno al uzavrelo 

među nama neizdrživo neopisivo ostane.

Svečano obećajem svakog prvog u mjesecu

od mene dobit češ jasnu vremensku poruku.

 

Kakvo vrijeme je, puzle sjećanja ću slagati.

Ruže ljubavi krišom ću sjećanjem zalijevati.

Postoje mjesta, dokazi moji dragi relikviji.

što će na tebe vječnošću izobiljem podsjećati.

 

Ne zaboravi, bila si mlada al stara ženturača.

U život prije mene  totalno se bila razočarala.

Ljubav u tvoj ranjenom srce je recimo tinjala.

Nisi sanjala da ovakva strast i požuda postoji

 

Al našim susretom ponovo djevojčica postaješ.

Galaksijom sreće usne i tijelo nadahnjuješ, miluješ

Tvoja karma i tvoja zubobolja od tada sam postao.

Toliko magične ljubavi ti davao i izobiljem nudio.

 

Bez mene davno starica bez sjećanja bi ostala.

Vremenom sve brže stresovima čameć oronula.

To samotno neizvjesno prazno i tužno čekanje

Brzo u prašinu nepovrata bi te spržilo i sasulo.

Nebi bila svjesna što ti se iznenadno dogodilo.

 

No do tada, bez obzira što odlučila, čekam te….

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 17.012.2015 u 07:12 minuta

 

Je t’aime ljubavi ..dal to nešto govori

 

je t’aime ljubavi ..dal to nešto srcu ti nježno govori.

Savršena pjesma što jezom dubinski vrišteć zaori.

samo zašutiti i dugi dugi poljubac do iznemoglosti ponudi

da se dokaže sto u grudima već godinama se prikriva

previše toga treba tišinom bez svjedoka da se isproba.

 

Tako bih sa tobom tišinom vrelinom tijela zaplesao.

stisni se uz mene, ne zbori, neka nas ritam tijela zatruje.

Usne tišinom najviše iskažu srcu skrivene tajne otkriju.

je t’aime ljubavi . to nešto govori, i nemože da se odgodi.

 

Na kraju plesa ljubavi, pod  tušem poljubaca stisni me

ne to bi bilo previše, odmah želim te i trajno uzmi me.

neka se stanje nezasitnog nemira poljubcima prekriva.

Ovo su ipak tajne kajanja samotnim noćima maštanja

 

Iz mašte i snova molim te ne budi me, trajno otruj me.

Da mi na usnama miris i rosa tvojih usana plutaju

Da svakog trenutka ovom samoćom zatvorenih očiju

nanovo isto izobilje požude i strasti slatko dobijem

 

Nek svaki dodir nesebicno traje i traje jezom dodira

dok prste ispreplićem u kosi dragih mirisnih kovrdža

tako predivno te osjecam,bit ću nježan  evo obećavam

dok usnu mi nagrizaš svoju strast žarku izražavaš.

Je t’aime ljubavi ..dal ti srce istinu osjeti

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.04.2015 u 21:41 minuta

Što će učiniti mistična žena

 

Do sljedećeg susreta na tavan il u podrum položit me.

Neka me paučina samoće svojim krljuštima prekrije.

Neka me prašina zagrljajem tuge suzama umije.

Tamo ću kamčeć snove da mi što češće navrate.

 

Tamo na osami od svega napušten i ostavljen

tvoj sljedeći poziv u tišini i na miru ću da sačikam.

Očekujuć da mi se poštar sa osmijehom na vratima pojavi.

Prepoznam rukopis i možda miris slatkih usana-

 

Nemas pojma koliko puta sam sebično pomišljao

kako bi nas dvoje zajedno štimali i koliko voljeli.

Dal bi se ovoliko požudno i strasno nezasitno željeli.

Il bi nakog nekog vremena sve postalo rutinska navika.

 

Dal bi vrijedilo sve što sada imamo da raskopamo.

Da jednostavno daleko od sviju i svega nestanemo.

U neku mirnu luku bez ikakve trke i frke skrasimo.

Samo bili u prirodni i svome vrtu skromno živjeli

 

A ljubav ljubav bi svakog trena vodili, jer toliko želim te.

Sa tobom se probude sve moje skrivene tajne požude.

Želim da ljubim te iz svih mogućih oružja koje poznajem.

Želim sa tvojim usnama i tijelom da se utrkujem.

 

A ona sumnjičava, svaku moju riječ dobro izvaga.

I kao da je promatram svaku njenu reakciju osjećam.

Rekla bi: iz pustinje na stazu maratonsku bacih je.

i baš kad pomisli da je sigurna da je zaista volim

 

U njoj se pojave crvotočine sumnje i strahova.

Sebi objašnjava  da se samo naivnošću zavarava

da sve sto puta jako dobro izvaga jer putnik sam.

što na kratko svrati, ispije bokale ljubavnih kapljica

obrise znoj požude sa čela i krenem žurno dalje

ne okrečuć se niti riječi više da na odlasku progovorim

 

Pa je vjerojatno java tiho priziva da probudi se

otvari oči polako bojeći se stvarnosti na čekanju.

A ja davno dugom neuhvatljivih pjesnika nestao.

Dal su joj potrebne užasno bolne i srceparajuće traume.

 

A možda ipak varam se, možda ona ipak voli i želi me.

Zato ako se ikad opet u njenom vrtu ljubavi pojavim

Sve slatke sokove će da mi ponudi da žedan ne ostanem

Jer pustinja ispred čeka pjesnika lutanja da ne presahne.

 

I sada kad god se približava nepredvidljiva veljača.

Tako blizu i jasno osjetim trag onih prekrasnih usana.

Tako tijelo zavibrira, zagrljaj sjećanja stezanjem obuzima.

Skvrčen u škrinji maštanja opet mi je lažno pristigla.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,15.04.2015 u 21:35 minuta

Mirisah poljanama pupoljke vrckavih dodira

 

Hvala što si one dane nesebično mi pružila.

Mirisah poljanama pupoljke vrckavih dodira

Odsjedah naljepšim uvalama vrelih usana.

Osluškivah uzdahe, šapatom jeza je plazila.

 

Čežnja se u pore nemira neprekidno urezivala.

A kose ti preko očiju na moje grudi zaronile.

Pramen krakovima požudnu teritoriju dodiruje.

Vrisak, želja i strast međusobno se dovikuju.

 

U bunilu koje čega se nerazgovjetno izgovara.

Kao da šapat iz rose znoja strasti progovara.

Možda se i koja zakletva netremice izrekla.

Možda i koja laž se malo, malkice  preuveličala.

 

Onda sam usne joj usnama tanano prigušio.

Nezasitnim tijelima vlast prepustio, nek žubori.

Na njima je sada da se nježnošću došaptavaju

Toliko toga treba da otkriju i slatko upoznavaju.

 

Ovo su momenti kada se nitko nikom ne ometa.

Trenutci kada se strast sa strašću olako dočika.

A njena užasno podmukla savršena ljepota priziva.

I ono malo kontrole u trenu preuzima, griješno je.

 

I tako savršeno to vrijeme treperenja dijelimo.

Blagosiljam sve što na jezik mi se zalijepi.

Bez i trunke srama, kajanja ljubav progovorila.

I ne strijepim da nas na djelu eto uhvate.

 

Zbog vreline tijela , zbog tih usana i plama

brate vrijedilo je, svake godine kazne i kajanja.

Neka kazne kruhom i vodom griješnog viđenja.

Ljubav je svoje neprikosnoveno naplatila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno.11.04.2015 u 00:11 minuta

Tko zna kad će ih nanovo sjediniti okrutna sudbina

 

Njena ljubav širokogrudna, baš nedostižna.

Prebogata krošnja, vodopad sladorom oblila.

U svakoj kapljici strast raspučila, priziva.
Čašu duše trenom napuni, usnama zarudi.

 

I kraj od početka uvijek se zaholca i pokrene.

Žar jedno drugo nezasitno uštine,ooo kajanje.

Oprostite preljubu, gladovanje, moralo se desiti.

Jedno drugo potpuno imati kao od majke rođeni.

 

I obostrano, u tančine savršeno se imali,uzeli.

Obesnažena tijela, grudi na grudi usnule spustili.

Tišina plazi, kroz oči se došaptava,igra je počela.

Tako krhki, bez trunke snage u tijelima, usnuli.

 

Kapljice znoja sjećanja, ozarene face prelijeva.

Blažene face,u nekom svijetu opet se njeguju.

Zamka uspjela, zaljubljene na preljub navela.

I sada kroz zidove izbija kajanje, otvorite prozore.

 

Neka što prije ono nestane, da ne kvari maštanje.

Kratko, suviše kratko vrijeme na žalost su imali.

Nemilice ga trošili, kao posljednji susret dodira.

Tko zna kad će ih nanovo sjediniti okrutna sudbina

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,10.04.2015 u 21:13 minuta

NEDAM TI DA ME ZABORAVIŠ

 

Sada kada si me probala bez teksta si ostala

zar takva strast postoji u ovim grudima

samo nastavi nikad nemoj da se zasitiš

izmišljaj svoje lude želje zadovoljavaj.

i posljednji atom snage u meni strašću zapaljivaj

neka sami pepeo divljeg sjećanja u tebi ostane

iz kojeg će sutra dan novi plamen da nastane

Ona osjeća kada budim se

Ona zna, ona osjeća kada budim se, kada snove prekidam.

Svu moju rutinu u nekoliko dana je prepoznala, namirisala.

Ona zna, ona trepereć osjeti kada stihovi zbog nje dolaze.

Iz koje bajke će koji nepredviđeni izvorom strasti da osvane.

 

Oko pola pet ustadoh, crveni, ledeni sočni grejp još nisam ogulio.

ali ću svakako  jer na njene usne dražesne neopisivo podsjeća.

Vatra, plamen, strast i sve ono što ljubav skrivena doživljava.

Kad se dvije energije nakon vijekova prepoznaju teško odustaju.

 

A pjesme, hmmm kad me zračak neki dolutao škakljivo zabljesne 

u istom momentu inspiracija se razjari i tog posebnog momenta

osvanu svježe pohovani strašću i požudom začinjeni tajanstveni stihovi…

a ona još uvijek tvrdim snovima uklještena i duboko strasno usnula.

 

Možda noćna ptica je,pa kroz dugu samotnu noć vrijeme prosijava.

Svoje dražesno neiskorišteno vatreno tijelo milujuć samotno prelistava

bez poljubaca i dodira u kavezu čekanja skrivenim razočarenjem se natopila.

Jer nije sa onim kojeg bi željela, o kojem podlo u mašti je obljubljena.

 

A san pred jutro je ono slatko obuzme pa u snove možda i mene dozove.

Samo na ovim usnama onu iskonsku strast i požudu na izust je cijedila,

u trenu, rado a na prevaru bez svoje volje izobiljem u dahu  je popila.

I onda jedno drugom u prolazu požele laku noć a drugome dobro juto.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 10.04.2015 u 05:50 minuta

Pjesnikovim riječima nikad nije nasjela

 

Imao osmijeh prodorno,zarazno zanosan.

U svakom momentu pravu riječ bi poklonio.

U oči joj kapljicu po kapljicu strasti točio.

Od zanosa radosti, ludosti il sreće bi skakala..

 

Toliko jutara krmeljave oči joj stihovima brisao.

Niz leđa bi žarkim željama izazovno plazio.

Svaki put bi najslabije strane duše provalio.

U trenu  oči u oči požudno je ranjivo prostrijelio.

 

Al uvijek jednu dozu rezerve u sebi je skrivala.

Gitaru bi zasvirao, na čarobni tango je izveo.

Zagrljaj mu bio poput gorskom mrkog medvjeda

samo nikad ne ujeda u skute milinom ušuška.

 

Kroz oči bi joj čitao što razmišlja i što osjeća .

Znao je da plače i moli i da klekne na koljena.

No uvijek tamo negdje u njoj bijaše rezerva.

Plašila da nije jedna od naivnih žrtava, lovina.

 

No kad je u zagrljaj uletjela,usnama mekim zaplovila.

Više joj nije trebao tepati, izobiljem stihova ubjeđivati.

U tom krilu, na tim vrelim usnama tamo se sve osjeti.

Tamo stanuje istinska strastvena neopisiva čarolija.

 

Tamo je potpunu strastvenu ljubav na iskap popila.

Tijelo mu kao svileni, nježni, izazovni mekani tepisi.

A usne, na njih je posebno osjetljiva, dah oduzima.

I oda tada sve sumnje su nestale, sva mu se predala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 09.04.2015 u 17:09

Do kada čežnjom da se prehranjujem

 

Do kada  čežnjom da se prehranjujem.

Do kada albume sjećanja da pretražujem.

Do kada sve stihove nadi da poklanjam

Do kada, do kada samo da te zamišljam.

 

Prije tebe ljubav bijaše presahnula pustinja.

Stalno me meljaše žiletima zavidnih i sujeta.

Osmijeh na licu nikad nije ovako stanovao.

Ritam u grudima odavno izbrisan i izgubio.

 

Od prvog susreta, od vreline čarobnih usana.

Svila na dušu se nadvila, srcu nemir podarila.

Po nekad mislima zvrcnem te, poruku pošaljem.

da budeš sigurna da uz tebe sjena moje duše

do bola zaljubljene i izluđene krišom odsjeda.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,09.04.2015 u 11:34 minuta

Vječno se buditi na dragim grudima

 

Zagrljeni, nemilosrdno stisnuti,

Tinjaju dugo čekani žarki dodiri.

Ljubav dušom se medeno rastapa.

mjesečina šapatom suze obasjava.

 

Jedno drugo ispod zvijezda zavodi.

Mrak s mjesečinom im progovara.

Pustite želje iz zatvora u grudima.

Neka Vas behar strasti obuzima.

 

Vatra i strast tišinom se prikriva

Napokon u jedno vječnošću spojeni.

Narednih noći žudnja će da ispliva.

Samo mrvicu fali joj da se oslobodi.

 

Ta strast i dugo čekana požuda

potpunošću treba da se i dogodi.

Jedina  je za duše spas formula.

Vječno se buditi na dragim grudima.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,08.04.2015 u 20:54 minuta

Ostatke prevrtljivih usana što prije da izbriše

 

Jednostavno u posljednje vrijeme

nešto među njima nije štimalo.

Osmijeh  se ljutnjom završavao.

Jedno drugo revanšom  ranjavalo.

 

Dal je to normalno što im se dešava.

gdje se izgubila ona žudnja u očima.

Zašto se ona vječna ljubav istopila

pogrešnim koracima na žalost krenula.

 

I jedno večer il prije svitanja ne davno je.

Skupio sve zajedničke mašte i stihove.

U debele korice žudnju i sjećanje spakirao.

Bez poljubca il pozdrava daljina ga prikrila.

 

Nema koristi ubjeđivanjem nešto pokušavati.

Ljubavna kula od krhkih karata se srušila.

Obrisao sve tragove da ga što prije zaboravi.

Suze ništa neće promijeniti, zbog draga ljubavi.

 

Sve krivice i optužbe na njegovu adresu nek pošalju

Podnijet će sve te nevažne,suvisle pritiske i optužbe.

Tako više nemoguće je,jednostavno nemože i ne ide.

Ne želi da bude o njemu ovisna, ljubav je presahnula

 

Svaka tuga doživi dolazak savršenog zaraznog proljeća.

Nada se da i nju opet čarobna ljubav bude pronašla.

Jednostavno sve što se zbilo da što prije zaborave.

Ostatke prevrtljivih usana u srcu što prije da izbriše.

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 08.04.2015 u 06:41 minuta

Tišinom žudnog nadanja

 

Pokušavam tiho na prstima

da preskočim zamke

i škripu starih podova.

dok u gajbu njenih snova

dodirom uzdaha zalazim.

 

Pssssst mila moja,

dali mrvu  spavaš li,

dal ti se samotna noć 

otužno sumorna odužila,

pa ti je ruku hinjski savila.

 

Il si je u trenu sprašila

žudeć žuborom strasti

za ovim požudnim usnama.

Što bi ti jedva dočekale

i toliko toga isprepredale

tišinom žudnog nadanja.

 

Vojim te najslađa bebeja.

mada te neka nevoza sustigla.

Sve ćeš ti to  izdržati.

čarobni razlog imaš čekati,

jer jednog presretnog dana 

budeš vječna nečija medena.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,08.04.2015 u 05:45 minuta

A jedan sam od onih što kroz oči život osjećam

 

Onako skriveno u duši skršenu

bolove kroz oči smorene plutaju.

Bijaše to trenutak sreće i nadanja.

I riječ kad zatreba eto ono zafali.

 

Toliko imala, ljubav napokon pronašla.

Život životom nade i sreće probudila.

Behar na dušu joj jutrima spuštao.

Na usnama trešnje nade cijedio.

 

I sve to bijaše savršeno kao tajna

a ipak samo bajka bajna ostala.

Takva ljubav i kroz nadu nedostižna.

Sreća im se eto na početku puta

u bolnu paramparčad srcem sasula..

 

Pa mu po tko zna koliko puta zakuka

onako kroz suze zaori,dušom sve razori.

Što mi ode, što te uze kad je najmilije.

Bespovratno mladost zauvijek ugušila.

 

Sjećanje kroz noći tugom reže neizmjernom.

slike neshvatanja se redaju, suze sustižu.

O bože što ga uze , što ga vječnošću nema.

Samo bljesak treperi ogledalom nadanja.

 

I nitko sada njenog osmijeha ne shvata.

kako ljubav strasnu tako lako je prebrodila.

Al neznaju koliko u njenim grudima tuguju.

Koliko sova sa njom noći samotnih ispraćaju.

 

A jedan sam od onih što kroz oči život osjećam.

Što olako u srce i dušu čovjeka onako prošetam.

Pa jedva iz njih skršen tugom na koljenima izađem.

Preduboko njihovu bol osjećam i tišinom popijem.

 

Pustite je, ruku nade barem dragošću joj pružite.

prošlo događanje i sjećanja ne vraćajte, boli je.

Jedva se iz tih kandži nesreće slomljena išupala.

Žarku svijetlost i neku nadu negdje je namirisala.

 

O prošlosti niti rječju ne spominjite, da ne iscuri.

Razočarenje u život je uzelo, u njoj sve sagnjilo.

Vrijeme je na rame nade da se isplakana nasloni.

I nanovo iscjepana mladost u srcu da se zarudi.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.04.2015 u 17:45 minuta

Da ste imali sreće, pa je trenutkom upoznali

 Da ste imali sreće, pa je trenutkom upoznali.

Oličenje prekrasne prirodne kreacije bi vidjeli.

Ona je savršeno stvorenje iz bajke nam božije.

Svijetlost nakon dugog tunela samotnog čekanja.

 

Ako je ne prati samo trenutno sreća u ljubavi

Barem će ovi stihovi malčice da ublaže, utješe.

Da shvati da njen dolazak gdje god se pojavi

dašak novog života je što nečijem srcu donosi.

 

Najljepše moguće proljeće u duši i srcu priprema

čovjeka koji je zavoli, kad sebe joj iskreno pokloni.

Ona će vraćati stotinama budućih vjernih godina.

Jer samo za njegovo srce stoljećima je dozrijevala.

 

Tako požudno poželim, te kose da joj zamrsim,

da one usne ovim požudnim usnama zarosim

da je valjuškam dok sjedi u krilu mi beskraja  

oko vrata slatko  stisnuta, ljubavi suviše daleka.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,07.04.2015 u 09:32 minuta

Pustimo godine neka slažu svoje listove

 

Upoznah je onako vragolasto veselu.

Mlađanu, sa bisernim sjajem u očima.

Među cvijećem il nakićenim krošnjama

u najljepši cvijet uvijek bi se prerušila.

 

Osmijeh joj savršeno izvajana magija.

Nebrušen dijamant leži joj u srcu i grudima.

I svi koji je promatraju, samo duboko uzdišu.

Plaše se da joj priđu il pak neku riječ progovore.

 

Tijelo , a joj sirene joj zavide, glavu saginju.

Pametna, da igra odjednom 100 šah partija.

Generacije joj uzdahom pored nje prolaze.

Nitko nesmije, nema snage da se približi.

 

Da je možda dublje upozna i strastveno zavoli-

Nepreglednu, neistraženu ljubav i strast bi dobili

Srce i dušu u njenom čarobnom biću bi zarobili.

I zato plaše se borbu za njeno srce da ne izgube.

 

A jednostavna, iskrena, za ljubav bi ubila.

Čeka svoga princa na konju da se pojavi.

Al joj dolaze uvijek pogrešne spodobe,

Neki oženjeni, popovi il izgubljeni tipovi.

 

A ja uzdahnem, toliko toga bih joj pružio.

Mislim da bi se savršeno razumjeli.

prepoznaje nešto što joj vrijedi u meni.
No pustimo godine neka slažu svoje listove.

 

Premlada je da bi uz prosjedog pjesnika

uzaludno vrijeme trošila, ljubav dijelila.

Neka je mlado vatreno srce zapadne.

Mlađanu ljubav Ona ipak zaslužuje.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 05.04.2015 u 22:45 minuta

 

 

 

 

Snovi njenih maštanja dodiruju

 

Jutro uspavana daleka djevojčice.

Dok si slatko na ovim grudima usnula

vatra biti gornja očito je svoje istrošila,

i tako tko zna koliko zajedno sljepljeni

jutro evo dočekujem, snove procjeđujem.

Da se što više slatkih detalja prisjetim.

 

Sve pokušavam da se saberem.

Jer kad god pismo od tebe pristigne.

Sve ono što sam daljinom osjećao

u pismu tvojih snova opisano bi stajalo.

 

Kad god bi me posesivno poželjela

neka slatka struja bi me posjećivala.

Tako jasno bih vrele usne ti probirao,

tako jasno tim zanosnim tijelom bih krstario.

 

I nakon čitanja pisama il kratkih poruka.

Nekakva požudnost bi izazovno proradila.

Tako strasno bih te poželio i tog trena imao.

Jer snovi tvojih maštanja tako dodiruju.

 

A detalji,mmmm neka slatka tajna ostanu.

Svi ih nekako na svoj način proživljavaju.

Ovo naše je uvijek mislimo najslađe i posebno.

Očigledno, ma sigurno u srcu zajedno treptimo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.04.2015 u 07:07 minuta

 

Tko zna kad ću opet usnama da te uspavljujem…

Pregledaj post

Draga jedina ljubavi !!! 

Daleko si, tako naprasno onog dana si otišla, premalo vremena smo imali da bi sve riječima izrekli. No tijela su kroz usne govrila, sve sam shvatio i sve si shvatila.

Kako bi zvučalo ovog trena da ti na vrat usne položim i dok dahćeš, tiho nježno ti

ljubav izjavim, da VOLIM TE !!!

Dal bi  riječi ostale, tragove isparale il bi samo kao jučerašnji vjetar prostrujale i u magli zaborava nestale.

 

Možda bi se u krv kroz vene zaorilo, neobjašnjivo savršenstvo u srce donijelo

a onda bi ti odgovorila il bi se okrenula dlanove priklonila licu mi , i dok jedno smo, tepajuć izgovorila koliko značim ti.!!!

 

Dal dok ovo čitaš jeza ti prožima sjećanjima nedavnim.Svatko ima pravo da mašta i sanja a netko tu ljubav otkrije, doživi il POPIJE na usnama.

 

Znas da oboje isto mislimo,oduzimas duh, krades ga ,,samo polovicno smo ovdje na ovom mjestu,,pola srca i duše kod drugog stanuje, a netko čak i na usnama kad osjeti toliko se oduzme,uplaši i raznježi da odjednom sve pokvari bez objašnjivog razloga.

 

Sigurno neznaš kada prosli puta smo tako drhtali, možda ni na ispitu mature nisi se plašila.

Dal je pametno u zamrzivače da spakiramo stihove, požudu i strast na drugi kontinent u prašumu il pustinju proslijedimo, kao beživotni zombi kroz ovaj preostali život da jezdimo.

 

Jer ovako na daljinu, svakim danom dio nas toliko nestaje i sagorjeva da neće ostati niti zrno pepela da na ovo neobjašnjivo događanje između dvije duše podsjeća

to što sada osjećam,ti prenosim da osjetiš kakve orkani u meni se trenutno kovitlaju.

 

Svaka neizrečena riječ tišinom nježnih misli duboko u nas prodire, toliko progovori da suze istim trenom ridajuć nijemom tišinom provale.

Sjećaš li se,jedna kapljica medovine tvojih zanosnih usana u izgubljeno sretničko biće me pretvorila. Pa neizbrisivo svakim trenom onako toplo savršeno al prekratko taj poljubac osjećam.

 

A stisak na rastanku, posebna priča sa bezbroj usporenih slajdova bijaše ubrzan i poseban da se nebi slabosti ovog srca otkrile jer su iz dubine duše ogromne suze tuge navalile da se ne provale.

 

Zato sam se što prije okrenuo, teška srca taj potez izgurao a onda kad me svježi zrak uzeo samo sam zaječao ne vjerujuć da si bila tu i sada zauvijek otišla.

Koridor suza na povratku himnu rastanka jecajuć svirao, oluci tuge su zvonili. Jesen u meni se skrasila, poplave neobjašnjive tuge na prsa mi pritisla.

 

Onda sam sebi kao papagaj ponavljao.Makar nikad sa njom, nikad više nista imao makar kao najbolji frend pored nje nekad sjedio čini mi se bilo bi više nego dovoljno da se ovo zarobljeno srce smiri i zadovolji.Tko zna  kad ću opet usnama da te uspavljujem.

Znam da si njegova robinja, znam da te možda tijelom ima i preotima al u tvome srcu i duši tragovi mojih usana tijelom ti šibaju i svaki njegov dodir na mene podsjećaju.

Među nama ne postoje okovi, među nama nema pravila, ljubav je bila i ona se dogodila a sada daljinom samoćom se prehranjuje. Česta sjećanja slajdovima suzu izbace jer srce napuknuto uštine.

 

I baš mogu podnijeti da sa njim vodiš ljubav i to mi nesmeta ipak si njegova al neka tajanstvena nit, neka potreba u meni se tim malim sitnicama zadovoljava da makar po nekad na mene pomislis. Tada ćeš ovim zaluđenim tijelom da prostrujiš, znat ću da si me taj moment poželjela.  Koja je to savršena čarolija.

 

I sada kad bi mogla nekako krišom prozor ove duše da odškrineš da mi u srce bez najave upadeneš sve bi shvatila.

Koliko ritma sreće u njemu bi otkrila, jer si mu ti smisao probudila, život  životom podarila makar to i trenutcima trajalo, za nas su to bile svjetlosne godine.

 

I neznam ako bude sreće i ako nas opet možda trenutkom sudbina sastavi, neznam dal će nakon toga rastanak da se normalno priživi, mislim u nama sve bi se razorilo samo bi paramparčad, mrvice kockica od naših duša skršenih ostalo.

 

Pa razmišljam da vječno samo najljepša neopisiva požudna strastvena mašta ostaneš tako te svakodnevno imam i nikad od mene ne odlaziš i ne ranjavaš.

 

Ispred nas su duge godine, nadanja, koliko još suza , boli, tuge i plakanja jer nisu uz mene, jer nemam pravo od njega da te razdvajam, njemu na papiru pripadaš, a ja, samo sam jedna bajka proživljena i prekratko trajala da bi ikada prestala.

 

No nikad ne zaboravi, ovakvu ljubav kad čovjek i samo trenutcima doživi, veliki sretnik je. Neka nam ovo bude tajna škrinja nadanja, iz koje snagu i osmijeh za budući život crpimo.

 

A tako bih vrisnuo da se svi kanjoni zaore koliko VOLIM TE !!!

 

Nemoraš pisma pisati, nemoraš suzama mrlje na njemu ostavljati. Mislima , slatkim mislima me prozivaj na naše prevare barem kroz maštu nagovaraj, znat ću i bit ću siguran da nisam prošlost jadna postao.

 

Tvoj usamljeni pjesnik !!!

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.04.2015 u 17:43

 

Zvadoh da ti vjetar duše pireć osjetim

  

Zvadoh da ti vjetar duše pireć osjetim,  

ali ne da onako kao mrvicu razgovaramo. 

Nego eto samo mukom usana podsjetim 

da si u ovim vrckastim mislima zasjela.

 

Svoga vina nemira bokalima natočila

pa se kao živahni ringišpil nade

oko sebe gordo nasmiješen okrećem 

nekako sretnički luckasto poskakivam.

 

Jer znam i žarko ljubav tvoju osjećam 

da sam ljubav princeze mojih sjećanja 

voji te netko daleko između šaptanja 

dok u srcu ti kao žera stanujem i podsjećam.

 

Sjetitih se divne prohujale luckaste mladosti

pa natočih vjedra vedre nedostižne radosti

začinjene našim slatkim plesom nemira !!!

Pa duša sa srcem osmijehom na licu progovara.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,01.04.2015 u 12:18 minuta