Sve kocke mozaika naše ljubavi će se složiti
….
E baš je uporna, iz glave mi ne izlazi
Njen oblik savršenstva u dušu se zavlači
A ona savršena lopovski prikrivena
Svaki dio mene besprijekorno osvaja.
…
Često pitam se dal ipak samo mašta je
Jer nečim me zarazila,potpuno zaludila
I što duže je promatram bez teksta ostajem.
Pa se krišom o svemu što osjećam propitujem.
…
Osmijeh kad nabaci trenutačno te osvoji
I kako je upoznajem čistoćom duše ubija
Kako bistri potoko kroz kamenje što se probija
I sve to u divnoj sonati mirnoćom prisvaja.
…
I pitaju što sam se tako ludo zaljubio
Od sviju nekako izolirao o njoj razmišljam
Trenutak bez slika I misli o njoj ne dopuštam
Godinama samo o našem susretu razmišljam.
….
I čuvam je kroz stihove da slike ne izblijede
I fakat svakodnevno žubori kroz stihove.
E onda lakše budem mi kad se slože stihovi
Siguran sam srce ne želi da me napusti.
…
A priznajem mada muško sam češće zaplačem
Kao dijete usamljeno negdje tiho zavučem se
Pa sve tuge iz sebe suzama naprosto istjeram
I nakon toga kao preporođen se osjećam.
…
Pa se uporno ubjeđujem da samo moja je.
Sve ove samotne godine treba da izdržim
Dok ona svoje probleme uspješno ne riješi
Onda će se sigurno na mojoj adresi pojaviti.
…
Sve kocke mozaika naše ljubavi će se složiti
I onda sve to zajedno možemo napokon uokviriti.
…
A osjećam, ma siguran sam glas brzo stići će
Da samo moja je, da voli me i luđački obožava
Da je ljubav prema meni nikada nije napustila
Samo se sa svojim problemima neko vrijeme borila.
Toni Ljubiša Božić, Italy, 28.04.2014 u 10:01 minut
toni"s poetry 