On svijetli…iz njega neko smireno blještavilo izvire

 

On je nekoliko puta kroz svoj život nestvarno zavolio

Sve dok nije nju susreo,taj osjećaj nemira doživio

Te usne taj dodir tu strast napokon iz knjiga upoznao

Tek onda je shvatio glavnu nagradu savršene galaksije

Napokon potpuno kao najveći sretnik izgleda je i dobio.

 

I to se jako jako rijetkima u desetine stoljeća događa

On je jedina osoba u njegovoj lozi koja je to doživjela

Tko zna koliko generacija prije njega je tu ljubav tražilo

Tu upornost koljenima prenosilo da nikad ne odustaje.

 

I napokon kad se najmanje nedao na njenim usnama

Jedno čarobno jutro se zaluđen nesvjestan probudio.

I nema tih novaca,nema tih dragulja za koje bi je pustio

Nema te cijene za koju bi od te savršene ljubavi odustao.

 

I sada svi kad ga vide kako ponosan lebdeći prolazi

Slatku zavist zbog svoje ljubavi zavidnima probudi

A on svijetli,iz njega neko smireno blještavilo izvire

Do usamljenih srca duboko prodire da i dalje nastave

Da se nikad za nikad od ljubavi života ne odustane.

 

 

Toni Ljubisa Bozic,30.10.2018

Nestrpljivo nedostaje

 

Prije samo par sekundi smo se ono baš strasno imali

Eto malo prije na terasu je nasmiješena vesela izašla

Onu svoju čupavu kosu vjetrovima nemira prepustila

A već mi je srcu i duši užasno baš onako užasno falila.

 

Ja ne bih da se tako često dugo od mene udaljava

Da se tam nekima nasmiješena na terasi pokaziva

Neznam od kuda i kako ova prokleta ljubomora

U meni nekako posesivno svoju igru nemira izaziva.

 

I onda se uplašim što će biti kada samo  jedan dan

od mene negdje do grada se žurno sa razlogom uputi

kako ću tek onda njen odlazak njenoj majci da izdržim

kako ću sve izdržati da nas mjesecima možda odvoje.

 

Bože što mi je,što se to u meni ljubomorno jasno događa

Zašto i čemu ta sumnja ljubomorom užasnom odzvanja.

Nije da joj ne vjerujem,nije da sumnja u nju ikakva postoji

Al fali mi,bože fali mi kad je oči moje  trenutkom zagube.

 

I kad bi na neko duže vrijeme nedaj bože negdje otišla

Kada se nebi danima i mjesecima vidjeli al bih poludio.

Na sve moguće načine bih je tražio njene prijatelje pitao

Jer sebi nikad ne bih dokazao da je baš morala  otići.

 

Noćima bih svijeće palio,svijetiljke na prozore bih vješao

Da vidi put kojim je otišla da se nije možda slučajno zagubila.

Boga bih skrušeno molio da mi barem jedan signal pošalje

Da smiri me da znam da još uvijek voli me da uskoro dolazi.

 

I svako jutro kad se na jedvite jade od ne spavanja probudim

I na njenom jastuku prazninu bez njenog osmijeha ugledam

Nema toga što tim trenom ne bih učinio da bih je vratio

Samo da je osjetim na onim usnama da se slasno zapalim.

 

Joj da zna,da samo ona zna kako boli kad nije baš uz mene

Joj da zna,da samo ona zna kako tim trenutcima tuga razara

Joj da zna,da samo ona zna kako me neki ružan osjećaj preotima

Joj da zna,da samo ona zna nikad više sa mojih usana ne bi otišla.

 

A tek da zna koliko patnje u mojim suzama se tim trenutcima prikriva

Da samo zna na koliko  paramparčadi se srce tada nekako raspada.

Nedaj bože da bih je slučajno uvrijedio ružnu riječ da bih izrekao

Narednih sto života zbog tog trenutka bih se garant cmizdreć kajao.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,29.10.2018 u 05:35 minuta

 

Ma tko sam ja da joj mladost lopovski potkradam

 

 

Ma tko sam ja da joj mladost hinjski lopovski potkradam

Ma tko sam ja da joj najljepše godine obećanjima otuđivam

Ma tko sam ja da se njenim usnama noćima zaslađivam.

Ma mojih 66 ne može da se dijeli sa 32, ma nek me zaboravi

Ta matematika nije u redu to nemože da se održi, o koji razlomci

 

Između nas su ne savladivi užasno komplicirani razlomci

Između nas se toliko toga baš i ne vidi,jer strast nas zarobi.

Al jednog dana kad se probudi i zabludu života onako uvidi

Možda bit će i suviše kasno za neko kajanje, da više ne želi me…

 

Strast se među nama definitivno uvalila,drsko zatrovala.

Al što kad me stignu 80-te, a ona uđe tek u najbolje godine

Tko će tada njenu nezasitnu strast da noćima prehranjiva

Tko će hladnim noćima njene ledene nožice da zagrijava.

 

Ma tko sam ja da joj bajke prepričavam, nadom zaluđivam.

Okreni se,život ispred tebe se napučio, toliko staza ti pružio.

Mene umor i snovi oko deset prizivaju da legnem i da se pokrijem

A ona bi tek tada vanka da izađe i da se ludo mladalački provede.

 

Oboje smo ljubavne krahove u prošlosti imali u ljubav se razočarali.

Strast i čudna požuda nas je privukla,čarobnom energijom zasljepila.

I onda što smo duže zajedno razlika u svemu se vidno primjećuje.

Al život nije samo vatrena ljubav,beskrajni poljubci,divlja strast što zaslijepi.

 

Između toga još toliko toga se neplanirano iznenadno čudno događa

I svakim danom se sve više primjećuje definitivno velika razlika.

Godine su najmanji problem među nama što nas spriječava

Ima tu još nevidljivih skrivenih i duboko u nama neprimjetnih razlika.

 

I još uvijek i sada mi savršeno štimamo,ono potpuno jedno drugo imamo

Ljubav kad vodimo toliku čarobnu nježnost uzastopno dijelimo.

Poljubci na sve strane pljušte divlju strast u nama tako otkrivaju.

Al opet ima nešto između nas što kočnicu neprimjetno povlači.

 

 I što sada, kuda dalje,kojim putom il cestom da se život nastavi

Dal i dalje da se strašću i požudom zaluđujemo svakodnevno uživamo

Il da malo u budućnost pogledamo,dal neku šansu u buduće imamo.

Da jednostavno stvari na zemlju spustimo i trezvjeno razmislimo.

 

Jednostavno kao lopov se osjećam ljubav i mladost joj potkradam

Svu strast i nezasitnu požudu njenom ljepotom prehranjivam.

Usne su joj tako neopisive savršene i posebne kad ljubi me.

Dok kada će ovako požudno i strastveno da želi,nezasitno ima me.

 

Znam jednog dana će da otkrije da smo očigledno velika razlika

Da među nama postoje rijeke suviše duboke i ne premostive.

Strast nas još uvijek stisnute noćima opijenošću održava.

nježnost joj je već dugo predugo falila u zagrljaju mi je zalutala.

 

Il je ipak najbolje da sve kako teče da prepustim svakim danom proživim

A jednog dana ako se iz svega ovoga probudi,pokušat ću da je utješim

Da nam je ipak savršeno i čarobno se godinama najljepše dešavalo

I na sve razlike nije se vrijeme uzalud trošilo i bez razloga razmišljalo.

 

Al opet na neki način kajem se.što sam je na moje ispucale usne pustio

Što sam da strasno ima me olako sve naivno dozvolio jer premlada je.

Njene 32 i mojih 66 nekako su tim trenutcima čarobno se spojile,podivljale

Tim trenutcima na bilo kakve granice i prepreke nisu trunke obraćale.

 

Ma tko sam ja da joj mladost hinjski lopovski potkradam

Ma tko sam ja da joj najljepše godine obećanjima otuđivam

Ma tko sam ja da se njenim usnama noćima zaslađivam.

Ma mojih 66 ne može da se dijeli sa 33, ma nek zaboravi

Ta matematika nije u redu to nemože da se održi, o koji razlomci

 

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,27.10.2018

 

 

 

 

Shvatit ćeš i bit ćeš sigurna,dal među nama postoji energija

 

 

Onako zavučen u sebe, zamišljam planirane izlete…e-mailom   tepali

Svakom tvome pogledu sam stremio, u sebi strast  lopovski raspirivao.

Sa tobom sati … mili sekunde u treptaju oka u dahu bi prozujali

Pitajuć se dal su snovi tako snažno ,stvarno divljački  u nama brujali.

 

 

Ljubav …koliko ima značenje, dal je to moment il konstantno  plutanje.

Dal je to sjaj u tvojim očima, gutanje tvojih usana dok si pjevušila.

Pramen… razigran u tvojoj kosi , vrtim među prstima posesivno lagano.

Tvoja uzdasi na mojim grudima, dok šapćem ti, dal si zaboravila ?

 

Često si  pitala dal te  poželim, možda… zaviri u sjećanja duboko u sebi.

Zaviri u stare poruke,pisma ponovo prelistavaj,slike žmireći proživljavaj.

Možda ti fale samo moja tepanja, moje pjesme, razgolićena maštanja.

Da  kažem da volim te, velika je igra lažima, upijam te slikama, zanosim maštama.

Tvoja topla energija me osvoja, bila si  i ostala i još rovariš u mojim pjesmama.

 

Kroz Tužne oči te osjećam… prazna si iznutra… zbog nečega slomljena.

Fali ti slobodnog letenja, možda si veseljak … glumeć pred drugima.

Al unutra , duboko, u kanjonima tvoje duše velika rana je skučena

Možda si mogla bolje birati ?  zato po nekad… tješe te jecaji ,,potiha plakanja“.

 

Molim te  ne kvari maštanje, ne postavljati suvišno po nekad pitanje…

Prepusti se našim mislima, tamo gdje smo skriveni od pogleda.

Ovo naše virtulano privlačenje, uživanje bez konkretnih dodira

Popunjavanje je sive praznine životnog gušenja klasičnih događanja.

 

U moje pjesme  uronila si, duboko korjenje pustila, alga… puzavac si postala

Osvajaš moje prostore, slabost vidljiva me razara… a borim se  mjesecima.

Uskoro ćeš možda pustiti pupove, iz kojih će život drugačiji da navire

Koji će biti znamenje, jednog divnog lutanja, natovarenih uspomena.

 

Tek kada te PRVI PUT u oči pogledam i …osjetim tvoju dušu.. tvoj dah … moći ću reći dal mi pripadaš dal nas veže tajna  energija, DAL POSTOJI NAŠA GALAKSIJA ili je sve samo prazna iluzija. No do tada … samo nam preostaje, hrani nas… virtualna čarolija.   Kad ti usne osjetim,kad te nježno kako voliš polako poljubim Shvatit ćeš i bit ćeš sigurna,dal među nama postoji energija. Dal ima smisla dalje nastaviti,jedno drugo posesivno imati. Znam da želiš otvorenih karti ovu priču do kraja igrati.   Ako nam nešto ne odgovara druga strana treba  da se izjasni. Nećemo se zavaravati niti ushićenost glumiti,lagati Jedno drugom moramo iskreno priznati dal se slažemo Dal makar male šanse da zajedno ostanemo imamo.   Dovoljno smo opečeni i previše rana na srcu od ranije imamo Da bi opet krvarili i srce bez razloga slamali jedno drugo lagali. Ako se i ne desi ono što smo željno predugo očekivali,nema veze Ostajemo super raja,super frendovi što su jedno drugo razumjeli.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno 25.10.2018..18 i 14 hrs

 

 

A da smijemo na glas bi vrištali što osjećamo bi izrekli

 

Dani za danom prolaze na mojim usnama ona stanuje

Godišnja doba se mijenjaju,njoj od mene nedaju.

Kad ljubim je,radim to lagano posesivno nježno satima

Dok  nam tijelima vatra strastvene požude tiho se prožima.

 

Još koji dan i uskoro odlazi, a nemir u meni već sad prozbori.

Dal ću joj faliti,dal će me se možda ikada više trenom sjećati.

A tako želim da sam tijekom svake noći na njenim usnama

I da me nikad više ne zaboravi,da što prije po mene vrati se.

 

Korak pratim joj kako se ispred mene smijuljeć šepuri

Zna slatka lopuža kako strast i požudu da probudi u meni.

Želim da zauvijek vatra između nas takva neukrotiva ostane

I da se nikad srca ne pretvore u ledeno kamenje,nadam se.

 

Strah me i da pomislim da me jednog dana oholo zaboravi

Da pored mene kao stranca hladnog pogleda prošeta

Ta bi me scena mržnje definitivno satrla i sigurno ubila

Jer bi rana u slomljenom srcu jako brzo hladno iskrvarila.

 

A oboje skrivamo što nam se u srcima događa i prelama

Oboje do ne tako davno tuga izgubljene ljubavi je gušila

I sada na rezervnom položaju poteze nesigurno vučemo

U nekom strahu da se to opet ne dogodi uplašeni čekamo.

 

Mada kroz usne toliko toga osjećajno dijelimo i kažemo

Osjećaje tijelima bez izgovorenih riječi beskrajno dijelimo

Mada u nama očigledno grčevi uzde drže još stegnute

Kao da nečeg neplaniranog iznenadnog tiho plaše se.

 

A da smijemo na glas bi vrištali što osjećamo bi izrekli

Nikad više nebi nas samoća u strahovima posjećivala

Jer kada naša srca istinski strastveno potpuno zagrle

Nikad za nikada sa usana da ode nebi trenutka pustile.

 

A godišja doba nekakva čudna hinjski oholo prevrtjiva

Toliko osjećaja i nevjerice trenutcima u srcu izaziva

A nama nekako vrijeme prebrzo dok trepneš prolazi,

rastanak  se neminovno približava,što sutra sačekiva.

 

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,23.10.2018

Čekat ću jednog dana da vratiš se ako se ne predomisliš

 

 

Ispod tuša onako kovrdžava kada izađe

Sva moguća slatka jeza tijelom se prostire

Onda na uho tiho šapnem joj,želim te

A njen osmijeh na to požudno odgovori.

 

Trebaš mi,noćas u zagrljaju tko trebaš mi

Nema veze ako nećeš samo nastavi lagati.

Priznaj da još uvijek samo moja si,laži mi

Sve dok si uz mene,na licu osmijeh govori.

 

Kada leđa ti usnama dodirnem,grudi pritisnem

Tako bih rado da imam te,samo poželi me.

Nikad za nikad nemoj se libiti,usne mi tražuiti.

Ne pitaj,stisni me,zagrljaj neka se što duže zadrži

Dok usnama tepam ti,toliko strasti dati trebam ti.

 

Nemoj nikad za nika da uklanjaš te divne kovrdže

Tako pale me,lud sam kad ih kroz ruke propuštam

Kada miris strasti u njima neprekidno doživljavam.

Dok usne ti trenutka ne želim da nikad ne napuštam..

 

I kad odeš,i kad te odnesu kruzeri,kad budeš daleko otišla

Vrelina tvojih usana bridit će na mojim dugim noćima.

Čekat ću jednog dana da vratiš se,ako se ne predomisliš

Ako drugom srce svoje možda greškom ne pokloniš.

 

A do tada prosijavat ću kroz maštu nezasitne stihove.

Pokušavati da pristignem barem trenutak opet do tebe.

I nekako vrijeme samoće na neki način da ukrotim

I da te nikad za nika niti mrvicu ne zaboravim.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,22.10.2018

Svaku promjenu u njenim očima on olako primjeti

  

Pisma i slike često skrivećki kodirane šalje mu.

hoće da pokaže kako sretna barem malo je.

A nije svjesna kako tuga iz njenih očiju izvire

Njemu baš ne može te laži i glumu da podastire.

 

Svaku promjenu u njenim očima on olako primjeti

Svaku boru na licu novu makar sitnu on prepoznaje

Sa njom je proveo čarobne divne nezaboravne godine.

Svakim danom je gutao na njenim usnama se opijao.

 

A ona sada obilazi planinske vrhove,kao super osjeća se

I sretna je,barem takvu priču želi da mu hinjski podvali.

A nezna da radar  u njemu boravi jer sve na njoj primjeti.

Svaki detalj,trepavica,pramen il kosa nek se nakostriješi.

 

Putuje Europom do Rima se često tek onako šepureć provoza

Kao sretna i sada jako brižna majka je, i neka je, nek uživa

Samo nek njemu te laži lažnim osmijehom ne poklanja.

Kilometrima vidi se,da prazna i užasno već odavno tužna je.

 

Džaba joj bazene zidaju,džaba po bijelom svijetu vodaju

Onaj osmijeh na njenom licu ne mogu nikad više da ugledaju.

Jer samo nekad sretna i zaljubljena do bola ono baš bila je.

A osmijehe i sreću što sada natura i pokazuje bila i laž ostala je.

 

I sada je svi ELLA sa tužnim očima dok prođe prozivaju

Najnovije modene detalje na njoj svi nekako komentiraju

I kad jednu stranu glave bukvalno na ćelavo ludeć ošiša

U njenom gradiću to je sutra dan nova moda postala.

 

Sve žene je na neki način kopiraju,za njeno mišljenje pitaju

Al nitko nesmije da je zaustavi i barem tiho priupita.

Zašto je ta ogromna tuga u njenim divnim šarenim očima.

Jer do nedavno se ona samo po osmijehu sreće prepoznavala.

Da bi je neka tuga ima nekoliko godina u svoju klopku svezala.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno, 22.10.2018

 

 

 

A ti od prvog dana dva skrivena plana u rukavu si imala

 

Tko zna koja zima po redu nakostriješena dolazi

Sve rjeđe i rijeđe na tebe jadna, bijedna Iris pomislim.

U početku sam cmizdrio kao dijete mjesecima ridao

Da bih nakon nekoliko godina suštu istinu shvatio

 

Da sam u stvari ja više nego ti sigurno dobio.

Napokon se sve razotkrilo,iskrenost pokazalo.

Tko je koga volio a tko je od početka GLUMIO.

Mada sam jedva tugu u sebi na uzdi zadržavao.

 

Zato sam kroz silne stihove cmizdreć se praznio

Samo da na licu ne bih lom u srcu i duši pokazivao.

Očigledno granice istinske ljubavi sam pobrkao

Na fina laka obećanja i zakletve naivno nasjedao.

 

A do jučer nije bilo trenutka kada bih te spominjao

Kada sam kao idiot u nekoj nadi zuleđnoj živio

Kao tvome povratku se nadao,i tako siguran postao.

A ti od prvog dana dva skrivena plana u rukavu si imala.

 

I kada sve sagledam,jednostavno više zbog tebe ne patim

I ne stidim se,nije me sram što sam iskreno godinama cmizdrio

Što zadržati svoja osjećanja jednostavno nisam uspijevao

Tko zna koliku rijeku suza sam noćima tiho vodopadima pratio.

 

Zvijezda sreće repatica na divne usne me napokon spustila

Sa njom definitivno skoro kao sa tobom beskrajno uživam

Daleko više strasti i požude nego od tebe savršeno dobivam.

Usne su joj kao morska pjesna kad se vjetrom na stijene zaputi

Jezom u grudima kao tihi povjetarac me nezasitno zarobi.

 

Sreće što si me ostavila… dala šansu da se do nje uputim

I nešto što ti i ja nikad nismo imali sa njom prekrsno doživim.

Da kažem da mi te žao što si njemu otišla.lagao bih sigurno

Njemu ne zavidim al u njegovoj koži ne bih trena da se zadržim.

 

Jer kad sam te nakon godina potpuno i na vrijeme upoznao

Tek tada shvatih da bila si teška nada i totalna zabluda

Koja lažima sve ispred sebe spaljuje i vremenom uništava

A ja sam tu sreću imao pa se na vrijeme od tebe odlijepio.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,21.10.2018

Al i suviše kasno je,tvoje mjesto druga zauzela je

 

Nikada  al ono baš nikad se tvome pismu nisam nadao

Nikad za nikad više tvoje javljanje nisam trena očekivao.

I što sada želiš reći, što je tvoga dugog pisma poenta

Da se možda ne kaješ što si otišla i dal si pogriješila.

 

Muči te što se moje usne sada njenom požudom opijaju

Misliš da si mi još uvijek možda negdje u mislima

Varaš se,debelo varaš se davno si u zaboravu ostala.

A ti njegove usne sada silom ljubiš ljubav izigravaš.

 

Vidim na mene i na nas sada ti noćima pomišljaš.

Nisi me preboljela,ponovo želju za mnom si probudila.

Ne znam što da ti i dal uopće da ti na pismo odgovorim

Ne znam dal uopće trenutak pažnje više zaslužuješ.

 

Možda zamnom tuguješ za našom ljubavlju umireš

Al i suviše kasno je,tvoje mjesto druga zauzela je.

Sada tebe kao i mene tuge noćima užasno progone

Tu nema recepta i nekih pravila da bi me zaboravila.

 

Ojačaj,plači cmizdri mjesecima godinama kao ja noćima

Možda ti se kao meni posreći pa ti srce na srodnu dušu naleti.

Jer stvarno više nebi bilo smisla da nas nanovo sastave.

Ne znam kako bi moje srce nakon toliko krvarenja reagiralo

 

Dal bi uopće prema tebi nakon svega trunke strasti osjećalo.

Ne znam možda silno varam se,možda bih opet za tobom poludio

Možda bih opet klekao i ljubav kao nekad strastveno izjavljivao

Možda al samo možda opet bih te greškom slučajno zaprosio.

 

Molim te,nemoj više da mi se slučajno javiš il nekako obraćaš

Nemoj opet da nam srca krvare i da nam lažnu nadu dosipaš.

Svoj grijeh na svojj duši prosijavaj,gdje si pogriješila analiziraj.

A mene pusti da napokon srce ojačam i novom ljubavlju povratim.

 

Ti si se možda promijenila ali si kasno suviše kasno shvatila.

Previse dugo vrijeme među nama se bolnim sjećanjem sasulo.

Ti na svojoj strani obale,svoju krošnju sreće nekako pronalazi

A ja ću na drugoj obali bez tebe napokon sa drugom da uživam.

 

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,20.10.2018

Stari dosadni neumoljivi bolovi neobjašnjivo su nestali

 

Dugo,predugo bez cilja slomljena srca sam lutao

Dok konačno na njenim usnama se nisam probudio.

Stari dosadni neumoljivi bolovi neobjašnjivo su nestali

Kao da nikada u srcu i duši mi nisu trunke postojali.

 

Sve one kiše ledene što su godinam dušom mi pljuštale

Jednostavno su njenim strastvenim poljubcima presušile.

Nikad više otužno cmizdravo lice nisam trena skrivao

Osmijeh mi se širom face sretnički šepureći kreveljio.

 

Opet bijah strastveno voljen opet sam luđački zavolio.

Krošnja srca slomljenog nekako se beharom sreće nakitila

Nebi li što više pokazala koliko napokon opet sretan sam.

Da ljubav u meni žubori na stari put sreće se vratila.

 

Sada kad imam nju isto tako očigledno presretnu

Sve smo izgleda što nam treba sakupili,i primirili.

Jedno uz drugo se požudno stišćemo usnama tepama.

Poljubaca nikako da nestane strast se raspiruje.

 

Sva vrata tuzi smo oboje zatvorili krah ljubavi starih doživjeli.

Oboje se trudimo da ovo što imamo tajno i skriveno održimo.

Da ona uz mene i ja uz nju što duže ostanemo,da uživamo.

Sumnjam da bolje i strastvenije od ovoga moćžže da postoji.

 

Još samo malo da se i ona svojih strahova napokon oslobodi

Ključ srca mi je nakon prvog poljubca širom ponudila

Sa moje strane iskrenu ljubav je također osjetila, i krećemo.

U novu nadam se ne pustolovinu krećemo želimo da zajedno ostanemo.

Da nas do posljednjeg dana ova povezanost privlači.

 

Sve lažne prijatelje smo odbacili,vrata komunikacije im zatvorili

Da nam neki zbog podlosti il ljubomore slučajno ne rovare

I da nam ovo neopisive sreće hinjski ne razore…nadam se…

Jer dosta možda i previse duboko smo u tuzi razočarani tonuli.

 

Mada sun am duše i srca skoro na tugu oguglali,pa skoro kameni postali.

Al opet napokon stara vatra u nama se probudila,sve vrije kuha od strasti

Nakon dugo predugo vremena čekanja da se opet strastveno dogodi.

I da nas podigne i potpuno mladost u nama preporodi…nadam se.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,19.10.2018

Kao mlado vino bi me do posljednje kapi satima cijedila

 

Duboko u grudima ona je kružila kao u mislima

Naša pjesma se zaboravu nekako olako preotima

A u daljini onako nesvjesni nismo trenutka slutili

Da se budemo uskoro jedno od drugoga udaljili.

 

Naša pjesma polako je mucajuć gubila slatke tonove

Riječi su slova gutale nemir u dušama najavljivale.

Nekakva tišina se neobjašnjiva podlo hinjski šuljala

Da bi na kraju mukom sva vrata naših duša zatvorila.

 

A tom tišinom nikad glasnije ne čudoh cmizdreće jauke

Kao da je stajala kraj mene zakocenuta raidajuć plakala

Da bi na kraju samo mene za sve mucajuć na glas krivila

A ruke joj ledene od suza brišuć se izgleda zaledile.

 

A do jučer joj bijah najljepše proljeće,kunila se u mene

Kao mlado vino bi me do posljednje kapi satima cijedila

Sve što je imala tako lako  i puna srca bi mi predala

Kao da nam je to posljednja noć sekundama otkucavala.

 

I imam osjećaj da su protutnjala stoljeća od kada je otišla

Hladni vali me često s njenom slikom trijezneć zapljusnu

Na nju podsjete,kao da vjetrovima javlja mi da čeka me.

A ja oguglao davno i suviše naivno sam joj sebe i srce poklonio.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,18.10.2018

 

Dal si napokon shvatila i gdje si korake u tami pogubila

 

 

Kad bi mogla u ovo ranjeno srce da zaviriš

Pa da potpuno osjetiš gdje si i kamo pripadaš

nepregledno blještavo svjetlo možeš da ugledaš

i takvu vrelinu i smiraj čudno savršen da osjetiš.

 

Tu bi svu istinu spoznala,kome je ljubav stvorena

Od kuda i kako sva ta čarobna snaga žuboreć dolazi

Koliko samo nepregledne ljubavi kroz to srce prolazi

Vjeru u ljubav bi ponovo definitivno napokon vratila.

 

Ti bi tako bila sigurna i sve bi odjednom shvatila

Da iskreniju i bolju ljubav nikad nisi niti blizu imala.

I da sutra pred umor staneš i svoj život sagledaš

Moju sliku bi vidjela i sve napokon kajanjem shvatila.

 

Koliku sreću si godinama ispred sebe nesvjesno imala.

Da si samo drugi potez napravila u drugom smjeru krenula

Na mojim usnama do posljednjeg izdisaja bi uživala

Svako jutro presretnog osmijeha bi se garant budila.

 

Debeli razlog bi imala život bi ti imao potpuni smisao

Jer bih te svake sekunde poljubcima nezasitno obasipao

Sve ožiljke sa tvoga srca u tren oka bih kao od šale izbrisao.

Kada bi slučajno poklekla na mome dlanu bi se probudila.

 

Kad bi te noću po nekad sustigli nemirni košmari

Uvijek bih uz tebe pricvrljen stisnuto gordo stajao

Znoj sa lica ti  izgubljeno preplašenog usnama brisao

Osmijeh i mir na tvoje lice bih trenom vraćao.

 

Imala si mene, imala si božiji beskrajni blagoslov,

imala si vjernog anđela,koji te čuvao nepreglednim noćima.

Dal si napokon shvatila i gdje si korake u tami pogubila.

I dal si napoko shvatila dal kaješ se i dal si pogriješila.

 

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,18.10.2018

Nitko me nikada nije kao ona gutao očima

 

 

Ma što da kupio il dobio,ma kuda svijetom lutao

Nikada onaj osjećaj sreće u srcu nisam imao

Uvijek sam neku prazninu tuge u sebi osjećao

sve dok je nisam susreo, istog trena sam shvatio .

 

Prava je,moja je,meni njena ljubav pripada

Samo na njenim usnama sretan se osjećam

Samo u njenom zagrljaju doživljavao proljeća

I dan danas tako je,bože kako fali mi i trebam je…

 

Dal kasno je,sebe preispitivam ,lažnom nadom prehranjivam

Samo još uvijek prazninu u ovom ranjenom srcu osjećam.

Dignem glavu i pokušam dalje,al ne ide,lažem se

Tako providno lažem se da mi nije više potrebna

 

Drugog je odabrala,njemu svoju ljubav podarila

A mene iz srca i duše očigledno zauvijek odagnala.

Al nekako opet glupo i naivno nečemu nadam se

Da će da javi se,da od mene oprost zatraži.

 

Bože nakon tolikog razočarnjea koja naivna budala

Još uvijek tako ranjena boravi ludo zaljubljena u meni.

I nekako i sada kada sam ostavljen,srećo obavijen sam

Jer sam je imao,jer mi je ljubav godinama udjeljivala.

 

A ja,osjetim onu njenu suzu u mojim tužnim očima.

Osjećam grozan pritisak pustinjske samoće u grudima

Jer nakon svih analiza sam napokon i  to shvatio

Samo nju ,baš samo nju sam luđački vječno volio….

 

I što sad,da kleknem i molim je da opet meni vrati se

Baš bi vrijedilo makar me u blato klečanja uvalilo

Dal bi me tako uplakanog i cmizdravog možda primila

Jer ona je uvijek snažnog ne salomljivog mene trebala..

 

I tako u nedoumici godine prolaze,trebam je i treba me

Al sve je na žalost isto ništa se ne mijenja i ne miče

Ona je tamo a ja tu u pustinji samoće slommljen zalutao

Jer nikad izbrisati je iz srca i duše godinama nisam mogao.

 

Izgleda nikoga niti sam niti ću kao nju tako opsesivno voljeti

Ma koliko sa drugim ženama puta pokušavati, ne ide..

Jednostavno ne ide,njen osmijeh prokleto prati me.

Kao da govori da voli me i da užasno treba me…..

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,17.10.2018

Šteta bi bilo da ovo što imamo nestane da se ove divlje strasti zagube

 

Cijelu noć sobom sam pješačio dok sam sa promuklom svijećom pričao

Jutro je odjednom svanulo brdo suza u oku mi natopljenih zateklo.

Tek tada sam shvatio da sam te očigledno uzaludno naivno čekao

A tvojih tragova u sobi na sve strane podsjeća,tu si me ljubila.

 

U duši mi odzvanja tvoje tepanje,srcem mi odjekuje koliko volim te.

Pokušavam da uzmem papir da zapišem nagrnule stihove

Al suze i neki bole nedaju baš danas teško guše me,cvilim….

Fališ mi,dodire tvoje uzalud one drage tvoje usne potražujem..

 

Sjetim se kako u sobu si upadala na usne mi strast prosipala

Grizla si me strastveno stiskala na ljubav strasnu na vodila

A ja luđački igre prihvatao na tvoje slatke zamke namjerno nasjedao

Samo da bih te tim trenutcima ono potpuno požudno gladno imao.

 

I onda nestaneš da se opet pregladnjela moje strasti trčeći pojavila

Da želiš me još i još toliko puta bi slatko pregladnjela ponavljala

Dan bi nam u trenu prošao dok bi nas jesenji ugođaj  skrivao.

A one tvoje usne bakrene bože kako su mi strast nudile.

 

Nemoj da se prikrivaš nemoj mojim pozivima da izbjegavaš.

Dođi,što prije opet pojavi se i onako kako znaš potpuno uzmi me.

Šteta bi bilo da ovo što imamo nestane da se ove divlje strasti zagube

Još uvijek na tvom ležaju miris tvoga tijela opojno ostaje i podsjeća.

 

Bijaše nam to najljepša godina,kad si me svako dnevno pregladnjela imala

Kad si svaki slobodan trenutak na mojim usnama požudom se hranila.

Kad si se od strasti stiskla rebra mi skoro polomila koliko si me željela.

A ja u svakom trenutku presretan i nesvjestan u najljepšoj ženi uživao.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,11.10.2018

Imašmo tihi dogovor

 

 

Kao da su među nama protekle slatke godine

Nema je ne pita više nikada za mene,odustala

Na more je kažu još davno se snjim odselila

U Dubrovniku je novu ljubav izgleda pronašla

A mene u kofer zaboravo spremila i zaključala.

 

Njene prijatelje preispitujem,neku nadu izmišljam

Sebe naivnim lažima uvjeravam,da još voli me.

Teško mi je priznati sa tim se nekako pomiriti

Da više nije moja i nije na mojim žednim usnama.

 

Noću bih se krišom onako jadajuć skrušen pomolio

Nebi li neki znak dobio barem neku trunku nade osjetio.

Možda ,samo možda možda slučajno nazove me,

možda pismo il poruka pristigne,kako jadno tješim se.

 

A te usne ponovo da satima sa svojih ne puštam

Da se na njenom tijelu nezasitno strašću napajam.

Zarazna,užasno zarazna je od prvog poljubca postala.

A sada je drugom iznenada ljubav života postala.

 

I imašmo tihi dogovor ako se jedno drugog zasiti da to

Na neki način najavi,barem prizna srce širom otvori.

Jer ako nema uzajamne ljubavi nema koristi ostati

Bolje je nekim drugim putem raspran tiho krenuti.

 

Jer ako jedna strana zahladi, nema smisla dalje se boriti

Treba zube stisnuti,sa suzama u očima nekako krenuti.

Što manje i kraće o toj vezi razmišljati samo gordo krenuti.

Jer u nazad vraćanje donosi samo bol u srcu i tugovanje.

 

Dok je trajalo barem je savršeno vrijedilo samo time  tješit se.

A dobro zna što sam prema njoj osjećao, koliku ljubav sam nudio.

Nikad joj nisam rekao da sam je ludo volio jer sam se toga plašio.

Kad god sam ženi priznao uvijek ono uvijek sam je izgubio.

 

A znala je ,dobro me uvijek čitala i moje srce osjećala

Znala je da gutam sve njene osmijehe i poglede

Znala je da bez nje tužan sam i da sve boli me.

Zato mi se satima umiljavala i strast nezasitnu nudila.

 

A sada kad je u njegovom krilu kada sve ono moje njemu daruje

U srcu lom mi je i užasno teško je samo na to pomišljati.

Kad bi samo potoke u mojim očima vidjela,sve bi skužžila

Tko zna možda bi se pokajala i opet meni u krilo vratila.

 

Pokušavam jednostavno da isključim na nju svo sjećanje

Jer užasno patim tako boli me jer je njemu pripala.

I onda kad se osmog avgusta prisjetim suzama zarovim.

Srce bi na pola se tim trenutcima imam osjećaj prepolovilo.

 

A tako kratko suviše kratko mojim životom je harala

A toliko divnih momenata nezaboravnih mi pružila.

I sada kada sam je izgubio,oda tada sve lađe gube se.

Sve se ruši bilo što da započnem jednostavno ne ide.

 

Lažem se, očekujem neki pozitivan preokret,nadam se.

Al džaba,cijeli svijet na leđa mi se okrutno srušio.

A ni sam neznam gdje sam i dal sam uopće pogriješio

A tako presretan sam je imao,svojom ljubavlju nazivao.

 

I kad realno sagledam,prepreka su te odvratne godine

Pre premlada je, što više starim gubim je,život pred njom

Je sačekuje ljubav i strast joj joj baš sad najpotrebnija

A vatra u meni se polako gasi jer su godine podle prebrzo pristigle.

 

Toni Ljubisa Bozic,Bugojno,10.10.2018