Od kud tolika snaga i ljubav u meni

 

Od kud tolika snaga i ljubav u meni.

Iz kojih špilja sve izvire dušu napaja.

Što to ponos uznosi,neprestano uzdiže.

Pa osmijeh sa lica niti trena ne silazi.

 

Kad me sve lomilo, puzeć slomljen patio.

Nešto jako me nosilo u čudo sam vjerovao.

Iz pepela nade se dignuo, suzama saprao.

Uz mene je,od prvog momenta me oživjela.

 

Svakim danom se izgubljen sebi divio.
od kuda kako sve te prepreke prelazim.

Kako do kraja slomljen motiv pronalazim.

Od kuda volja i beskonačne snage odrazi.

 

Mislih dal život trunku nakon ljubavi postoji.

Dal ima barem jedan razlog da živjeti nastavim.

Bijah potpoljen na dnu svih krahova i nadanja.

Bijah slomljen kao ledenica na miliun dijelova.

 

I sada kad je tuga tiho neprimjetno otutnjala.

Kada smirene glave sve zbrojim i sagledam.

Jedne oči , jedno srce duboko strasno osjećam.

Život najljepši dar pružio, njenu ljubav podario.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.09.2015 u 05:25 minuta

 

 

 

Eto hvala ti bože, sad zvanično moja je

 

Smrzoh se na terasi dok su bure društvo pravile.

Njen dolazak se nešto usporio, nekako otegnuo.

Brojah zvijezde, a samo trenutak nam je trebao,

u njemu sam toliko toga reći važno planirao.

 

Planirah da kleknem na koljena , da tajnu otkrijem,

da je iznenadim i jako obradujem, kasni nema je.

Kao da zna , kao da plaši se, što će odgovoriti,

dal će željama mojim mrvicu napokon uslišiti.

 

Jeza potiho obuzima, što se toliko predomišlja,

dal frizuru nemješta uvijek bi trkom pristigla

i sada kad mi je najbitnije kad se odlučuje

nema je negdje je zapela, možda se uplašila.

 

Ne ne želim da pomislim da sad odustane,

Dok  joj ne poklonim dugo čuvano prstenje.

Odjednom ruke preko očiju, njene su osjetih.

Istim trenom okrenuh se i požudno zagrlih.

 

Stigla je, odluku nije promijenila, napokon pristigla,

samo tiho nježno na uho uzdahom prozborila.

Vojim te, jube vojim pre preduge su prošle godine.

Za ruke je uhvatih u zagrljaj kao lopov nabacih.

 

Tako vriskom se smijala u zagrljaju slatko uživala

i tako u poskocima zaprosih je dok sam jedva disao

da da da da ljubavi na sve tvoje ponude pristajem

eto hvala ti bože sad zvanično vječnošću moja je.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,30.09.2015 u 03:11 minuta

KAD BI ME IZ SRCA IZBACILA

 

 

Kad bi me slučajno iz srca izbacila

Nedaj bože da bi o tome pomislila.

Sav bih se od tuge u prašinu sasuo.

Jad i čemer samoće bi me požderao.

 

Ne bih znao hodati, kao zombi bih lutao.

Suze iz mene kao proljetnje kiše bi jecale.

I namanji tračak život u meni bi satrle.

Stalno bih se pitao dal je to moguće.

 

Zar me zaboravila, iz srca olako izbacila.

Dal je moguće da su sočne usne nestale

Da je vrelo tijelo drugom sada predala.

O bože zar pogriješih, što sam skrivio.

 

Godinam ponizno klečeć boga molit ću.

Da je što prije posjeti, odluku promijeni.

Da shvati bez nje sve prazno i jadno je.

Bože pomozi da vječno ostane uz mene.

 

Ne mogu jednostavno ne mogu da pomislim.

Da je sekundu izgubim a kamo li godine.

Jeza  užasa na samu pomisao obuzme.

Prestanem disati, sve se zgrči u meni.

 

I u ogledalo se onako skršen pogledavam

samog sebe drsko jecajuć sažaljevam.

Sebi toliko pitanja postavljam, Z A Š T O…

Zašto je otišla, zašto je svu ljubav ugušila.

 

Zbog te ljubavi na sve u životu bih pristao.

Samo da bih uz sebe je prisutnu osjećao.

Jer tko je one usne imao onim tijelom krstario.

Više nema lutanja, ljubav savršena ga uzela.

 

A to nas dvoje imamo, snovima se držimo.

Mašte istovremeno nam galaksijama lutaju.

Nerazdvojnu ovu magičnu ljubav održavaju.

Ne želim bože sačuvaj da pomislim da je izgubim.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,29.09.2015 u 11:00 minuta

 

 

 

Ona voli, ne ona obožava kad joj tepaju

 

Ona voli, ne ona obožava kad joj tepaju,

kad beskonačnim izazovima je obasipaju,

pa sunčane naočale nabaci da se sve to

slučajno u očima ne primjeti il mrvu osjeti,

slatkim osmijehom pokušava da zabaškari.

 

Sjeno moja najdraža,svrabu slatkog nemira,

Osjetim u krevetu kad ti je užasno ledeno.

Kad fali topline, slatki požudno strasni zagrljaj

A nema me, stalno mi to nabacuješ, da falim ti.

 

Lagiš da me nema, lagiš, od tebe se nemičem

i dok snivaš uz tebe uzdišuć tijelo ti prevrćem.

Kosu ti razbarušim, na usne vatru nabacim

Milina te slatko obuzme, baš te ono dodirnem.

 

U jutro kad se sva vrela i raščupana probudiš,

Sve slike od prošlih snova sjediniš i osjetiš.

Bijah cijelu noć na tvojim uzavrelim grudima

Bijah vulkan požude što uzdahom podsjeća.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,27.09.2015 u 20:31 minuta

Bdim na mjestu gdje je spavala

 

Prazan sam, kao vučjak krvavih očiju režim.

Fali mi, sve nekako pomračilo, dušu pritislo.

Sve u životu sam postigo, može se reći uspio,

samo ovu ljubav i strast nikad nisam doživio

 

Malo malo ustanem, kroz prozor pogledam.

Sve nekako vrti u meni kao da je osjećam

Samo što nanovo nije pristigla, vrisnula.

U zagrljaj požudno, zaljubljenički skočila.

 

Njeno mjesto, ležaj i jastuk užasno podsjeća.

Kao da je tajna riznica najljepših sjećanja.

A ja u svome oklopu skrivenog nadanja

Drhtim krhko otužno krilima leptira,prizivam.

 

Hodam prigušeno kao košuta na prstima.

Strahom nakostriješena da se ne razočara.

Obronci strasti i požude na usne je navode.

Bože kako volim ljubit i imat je, neobjašnjivo.

 

Džaba je, nedostaje, a nada tiho kruni se.

Bojim se, sredinom duše i srca potkivam.

Stazama teških rana jedva nekako uspijevam

Da se odhrvem sumnji samoće što razara.

 

U sebe dublje zavirujem, sjećanjem uzdišem.

Staze nade se skupile, sve uže su i tjesnije.

I  strši u očima kao minđuša višnje na ušima.

Izaziva, svojim zanosom se izazovno prelijeva.

 

I samo trenom kad na nju pomislim, stresem se

Kao da kremen u duši iskru ljubavi zapalim.

Neki šapat srcem odzvanja poput vrištanja.

Jedva uspijevam da se priberem i ne otkinem.

 

Priznajem ona ljubav naša užasno nedostaje.

Sve mi se smračilo, vid od grča samoće sužilo.

Usne suhe ispucale u sebi sjetom žudno jecaju.

Tako željno bi opet da je ljube potpuno imaju.

 

I nakon dugih godina samotne nade i iščekivanja.

Pisah pismo zamaljano nezaustavljivim suzama.

Lavirint nade se uskovrčio, staze nade izmješao.

Valjda će ovo pismo do nje pristići, sve objasniti.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno25.09.2015 u 17:26 minuta

Sve što mi trenom samoće zafali

Sve što mi trenom samoće zafali

u škrinju mašte i sjećanja zagrabim

sjetu razorim pa se strašću i požudom

onih usana slatkim sjećanjem napojim.

 

Pa se odlijepim,zaludim, ismijem, isplačem

stalno je imajuć u naručju onako satkanu.

U srcu je doživljavama ka požudnu,ogromnu

Nezamjenljivu, savršenu ljubavnu nagradu.

 

Kakva se to čarolija među nama odigrava

Magični svijet svojim dražima zapetljava.

Kao dva cvijeta mladost svoju razigrava.

Nisu svjesni mladost nova im se događa.

 

O grijehu ne razmišljaju,napokon uživaju

Ljubav što su prije kao imali, lažna je.

I sada obiljem suza i smijeha tepaju.

Svakog trena nektar savršenstva dobijaju.

 

Vole strasno se,grijeha u tome ne vide.

Ako sav grijeh je, na pleća ga primaju.

Život potpunim životom sada nazivaju.

Onošto su godinama patili sada imaju.

 

I opet bi istog trena sve to ponovili.

U zabranjenu škrinju silom uskočili

Da opet , i opet to savršenstvo dožive.

Kada jedno drugom kaže koliko volim te.

 

Svjesni su , jedno za drugo su rođeni.

Ovo što su dobili  ne briše se, ne nestaje.

Ostaje duboko u srcu i duši do kraja vezani.

Rijetkima se repriza životom slatko dogodi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,24.09.2015 u 10:25 minuta

Rizik na sebe preuzimam

 

Od kad je čarolija na usne spustila

Dar od boga nesvjesno mi prenijela

Temelj nečem neobjašnjivom udarila.

Znao sam sve se odavno predosjećalo.

 

Da bi se moglo desiti i napokon ostvarilo.

Srca u jedno hitro zaluđenošću spakiralo.

Duše zastrašujućom ljubavlju natopilo.

I sada nema povratka, tajna se stvorila.

 

Rizike na sebe bezuslovno preuzimam.

Za takvu ljubav svaku kaznu prihvatam.

Našao sam način kako da ponovo oživim.

Da srce i dušu u savršenstvo ujedinim.

 

Dobih tajnog na duši skrivenog anđela.

U svakom trenu uz mene je osjećam.

Neka se popravke puteva napokon izvrše

Da mogu poštari donositi tajne poruke.

 

Da nam pisma strasti i požude ne zalutaju

Da se tračak ove ljubavi slučajno ne zagubi.

A onda neka bez teksta ostanu kad saznaju

I neka nam ovu ljubav ne dodiruju i dozvole.

 

Pa beskrajnim slijepim putom krećemo ljubavi

Da kršimo glupa postavljena izmišljena pravila.

Za mene si rođena na mene si predugo čekala.

Dio sam tvog rođenja i tajna nit sretne aure.

 

Pusti srce da zapjeva ariju dugog čekanja.

Neka se strast i požuda tišinom prelijeva.

Sve rizike ovog trena na sebe preuzimam.

Nikom nedam te za ljubav sve preotimam.

 

Ovo se savršena ljubav sretnicima događa..

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.09.2015 u 04:02 minuta

 

 

Okrutno tužni su jesenji dani.

 

Stariji  su nam često ponavljali, govorili

Kad kiše i sivilo dušom jeze preuzme

Jesenji dani su okrutno tamni sumorni.

Mislih prazne su to bezvezne legende

 

Al jednog dana jesen me baš drsko uštine.

Neka težina s vremenom i dušom se stopila

Sivilo i tugu na srce mi podlo drsko naslonila.

Samoće pritegle slike stare uzdasima priziva.

 

 A sve zato jer previše volim je, razmišljam

Suviše daleko je i zašto njemu bože pripada.

Kad bi samo znala ovog trena što osjećam.

Kad bi samo tren u srce mi krišom zavirila.

 

Sve niti, svu sjetu jezom bi uzdahom prepoznala.

Istim trenom na vlak bi zasjela, meni pristigla.

Nema pojma koji zagrljaj i poljubac bi otkrila.

Izvor prave beskonačne vjerne ljubavi bi dobila.

 

A kiše kao u inat nagruhale, sve natopile.

I sada okrutno sablasno samotno rominjaju.

Niti šume niti tepaju niti ime vjetrom spominju.

A ja bih da je onako požudno strasno priglim.

 

Da joj svu požudu ove samotne duše poklonim.

Da nikad ne zaboravi, da uvijek u meni boravi.

Da je želim što prije i češće na ovim grudima.

Da bi se tajna strasna ljubav prehranjivala.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,22.09.2015 u 02:42 minuta

 

 

 

 

Bit će im prekasno

 

Ma koliko se kao trudili cijelog sebe škrto nam dijelili

Slijepi su i nevide, čaroliju potpune ljubavi ne primaju

Prazni i siromašni su jer baš niti trunke ne shvataju.

Kada vrata iza nas otvorena ostanu,ključ im ostane

Bez pozdrava odemo, stari život i navike prestanu.

 

Možda će onda shvatiti, možda procjene, al kasno je.

Bit će im prekasno, nikad više nema našeg povratka.

Negdje daleko daleko strasna ljubav bit će udjeljena.

Tek onda će shvatiti što su imali pa nepovratno izgubili.

 

Bit će im prekasno, a tako malo smo trebali i tražili

I nikad nam to nisu ama baš niti trunkicom udijelili.

U nekoj trci vremena i novca nepovratno su zaglibili.

Preveliku cjenu su na kraju platili, nas su izgubili.

 

Za to vrijeme nas dvoje vječnošću savršene ljubavi

Budemo preostali dio ovog zaljubljenog života jedrili.

Neka nas ne traže, neka uzalud ništa ne pokušavaju.

Odluku iskrene ljubavi nemogu da silom promijenu.

 

Jer tada ćemo jedno drugom da stanujemo u okama.

U jednom srcu da sviramo sretničkim trubama orkestra.

Putite nas na miru da napokon potpunu ljubav živimo.

Ništa od vas ne trebamo, ništa od vas ne tražimo.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.09.2015 u 18:25 minuta

 

Slatka zaraza svladala

 

Znao sam, što više dobija

sve je posesivnija i gladnija

usana strastveno proždrljivija,

beskrajno umiljatija i nježnija.

 

Mmmm to je vulkan nemira

to je izvor snova i stihova

to snaga  je dugih čekanja.

žena koju volim, daleka je.

 

Svu ovu odurnu samoću

Osmijehom i nadom oblivam

skakutajuć radostan izdržavam.

doručak serviram usnama.

 

Mis duše mi je ranjene

Mis srca ovog sluđenog

Magijom nekom zanešenom

Slatka zaraza me svladala.

 

U vakom trenu me poznavala

Sve moje slabosti vrline osjećala.

Kao da mi je osobnost formirala.

Svaku vlas i probleme duše shvatala.

 

Mada iz različitih galaksija stigosmo

Svjetlosnim godinama se spojišmo.

Zaneseni, zaljubljeni zajedno jedrimo.

Čuvamo ovu slatku tajnu koju imamo.

 

A nedavno su nas otkrivali ožiljci.

Ispijeni samotni grozni pogledi

Eto luda sreća nas nanovo opila.

Jedno drugog štitimo u grudima.

 

I svakog momenta zna kad pomislim

Kad je požudno mislima slatko obgrlim.

Znojni dlanovi bi šaptali poruke mijenjali.

Onaj slomljeni tužni pogled bi trenom nestao.

 

Obroncima nade slatki osmijeh se dovukao.

Zvijezde daleke su putem sudbine urgirale

Da se dvije izgubljene duše napokon probude.

Jedno drugom u krilo požude nezasitno zarobe.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.09.2015 u 17:44 minuta

Bez sumnje sudbina u njeno krilo sa razlogom dovela

 

Nedavno hodah pognute glave i izgubljen.

Nekakvo razočarenje satrlo i sve potopilo.

Samo mrak i tama ispred  mene se pružila.

Smisao života neka tuga užasna ugušila.

 

I svakim danom kao da sam u živi pijesak

Pedalj po pedalj nepovratno razočaran tonuo.

Ništa nije imalo smisla, niša me nije nosilo.

Nizašto da borim se nije preostalo, ugasnulo.

 

Sve je bilo tako nebitno i totalno prolazno.

Na ništo se nebih okrenuo, za nešto borio.

Svi zidovi u meni se srušili, strpljenje razorili.

Nekako ispijene duše u bezličnim suzama lutao.

 

Ništa nisam vidio niti bilo što oko mene shvatao.

Nekud me korak kroz pustinju neke nade nosio.

I samo jedan pogled, onako slučajno kao osjetih.

Neki plamičak u sebi potrefih, život se probudio.

 

Onako čupava, čuperke kroz osmijeh nabacila.

Ruku mi pružila, neke riječi valjda je prozborila.

Sve u meni se promijeni,ritam srca nanovo osjetih.

Živ sam,kao iz nekog nebitnog sna se probudio.

 

A tako sam nepovratno nečim slomljen venuo.

Drago mi je iz ružnog sna kao novi se probudio.

Očigledno neku životnu krizu sam eto preživio.

Budan i svjestan sam, u meni se ona nastanila.

 

Nečim bijah slomljen i teško skršeno povrijeđen.

Mislih sve vodi ka tihog života nepovratnom gašenju.

I bez sumnje, sat života ponovo nemirom otkucava.

Ljubav se u punom smislu vratila,o kako volim jeeee.

 

Ruku mi pružila u srce svoje potpuno otvoreno udomila.

Prošlost iz svoji kandži na jedvite jade me otpustila.

Živ sam,nanovo dišem, draž iskrene ljubavi osjećam.

Bez sumnje sudbina u njeno krilo sa razlogom dovela.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.09.2015 u 17:28 minuta

 

 

SRCE MI OTVORILA, TUGU RAZORILA

 

Jedno večer onako u krilo mi iznenada uskočila

Tako preplašeno drhteć skoro vrišteć me stisnula.

Ugledah vodopad suza u očima nariče, tuga počinje.

Volim te ljubavi,tiho uzdahom prozborila, zajecala.

 

Znaš li ti čovječe da si ti mene iz potopa tuge spasio.

Iz ponora raspada duše srećom ljubavlju ovom iščupao.

Bijah na ivici da ruku na sebe nepovratno podignem.

Da sve za sobom porušim i zuvijek ranjena nestanem.

 

Nitko me nije ozbiljno shvatao, nije trunke razumio.

Sve su govorili, pa sve u životu si sretnice postigla.

Što drugi mogu sanjati na dlanu si izobiljem imala.

I to me još više razaralo, ono malo snage otapalo.

 

Niti trunke me ne poznaju, proklete novce spominju.

A to mi baš ništa ne vrijedi , nema nikakvo značenje.

U meni je biće koje je uvijek bilo paženo i maženo.

Svega oko mene naredali, samo na ljubav zaboravili.

Što bi htjela, drsko me upitali, prokleti novac brojali.

A tako prazna i utučena sam, puka ljubavna sirotinja.

Sve dala bih,svakog trena ovaj zagrljaj i usne osjetim

Kad u tvom pogledu iskrenu požudnu ljubav doživim.

 

Ali u dušu mi nisu zavirili, kanjone srca preletjeli.

Tamo bi odmah na početku u jednom trenu shvatili.

Prazna sam, u meni nema trunke strasti i ljubavi.

Ono što fali mi, topli iskreni zagrljaj, strasti izričaj.

 

Ono kad u očima sve što trebaš napokon otkrivaš.

Kad u svakom trenu samo na jedne usne pomišljaš.

Kad ti nade nestane kad te samoća grčem uštine.

Samo slike onih usana i zagrljaja nanovo dohvatim.

 

Opet kao nova i sretna sam, uz tebe iskreno sam voljena.

Tamo potpuna žena sam, koju najdraži pogled podigne.
Hvala ti ranjenu si me primio, u svoj život tišinom pustio.

Cijeli život još treba mi da ti samo mrvicu eto uzvratim.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,21.09.2015 u 16:38 minuta

SKRASIH SE

Mnogi me zvaše i mnogi me začuđeno pitaju.

Eto na neko vrijeme sam tajanstveno nestao.

O meni ništa nisu saznali krišom koješta pričali.

Samo odjednom su primjetili, eto nešto shvatili.

 

Kako me nema, kako sam samo zatajno nestao.

Nitko o meni ništa nije saznao samo su sumnjali.

Znali su da tako na neko vrijeme čisto nestanem.

Veze bez ikakvog javljanja sa svima prekinem.

 

I eto trenutak je došao, javno sam im priznao.

Ima jedna posebna duša, jedno čedo beskraja.

U krilu čežnjivo njenim usnama sam se skrasio.

Potpunu savršenu iskrenu beskrajnu ljubav doživio.

 

Jedno drugog posesivno se danima prežderali.

Najljepšu moguću strast i požudu doživljavali.

I dođe trenutak da sve karte tajni se otkriju.

Samo u kratko smo sve priznali ljubav objavili.

 

Još neke sitnice uz put treba da se napokon poslože.

Nikakve zapreke il ucjene to nemogu da zaustave.

Ona meni pripada, dušu i srce mi svoje priklonila.

Nezauistavljivo srca nam ljubav obiljem sreće opija.

 

No još uvijek neznaju, od kojih kuća je, odakle dolazi.

Koliko ima godina, koje škole je završila, kako izgleda.

Samo osmijeh lica sretnika otkriva,ljubav osvanula.

Neka, neka ih još malo svrbi i tajna ljubav podražuje.

 

Kako su pojedini zlobni i podli do bola zavidni

Ako nešto prije vremena saznaju možda nešto podmetnu.

I zato prije nego se sve javno i zvanično svečano objavi.

Neka tajna o ljubavi mog života još uvijek skrivena boravi.

 

Toni Ljubiša Božić,Bugojno,18.09.2015 u 15:22 minuta

AKO VAS SREĆA PREPOZNA I MRVICU POMAZI JEDNOM U 1O ŽIVOTA MOŽDA VAM SE TO DOGODI

 

Jutros rano tek je mrvicu osvanulo

škripa iz sna me trznula,probudila

Jedva nekako bauljah, očiju stisnutih

i sve osluškujuć što se to čudno dešava.

i onda slučajno pogled zamagljen bacih

od kuda dolazi ta škripa čudnih zvukova.

 

Sve ne mogu da vjerujem, vrisci dolaze

kao da na nešto blisko me podsjećaju

kad ono kazaljke se stisle,zaljepile

jedna drugu niti trunke ne pušta.

Strasno neodoljivo uzajamno se prigrlile.

 

ĆIZA se u neko doba noći slatko dogodila.

Bijah na njenim usnama, barem u snovima

i zato kazaljke zaškripaše da me podsjete

koliko je ljubav snažna i koliko ovisna

da nas kroz snove zavodi trenom ne popušta

u predjele strasne galaktičke ljubavi odnosi.

 

A onda kako sastavljene kazaljke ugledah

osmijeh na licu se nezaustavljivo kreveljio

na glas u sebi sam vrištao nasmiješen tepao

volim te ludo daleka i meni si suludo neodoljiva.

 

I škripe, ciče sljepljene izlizane oronule kazaljke

Nešto žele da mi kažu na nešto drago podsjete

Nasmiješen shvatih istog trena želi me i osjeća

Čarolija savršene ljubavi škripom kazaljki podsjeća.

 

Bijah tako siguran tog momenta ma priželjkuje

kroz san i ona migoljeć slatko ljubav naručuje

pa stisnu jastuk uz sebe ljubavni zagrljaj doživi.

Kao da zagrljaj i suludu nedokaznu požudu osjeti.

 

A nakon nekoliko dana kad mi je pismo pristiglo

u njemu ona opisuje što joj se čudno događa

kako škripu kazaljki u neko gluho doba osjeća.

I do sata se kroz tišinu mrklog mraka privlači

Da odgonetne odakle ti vrisci čudni dolaze

Pa se na satu zasutavi, svijetlo trenom upali

Na ćizi kazaljke ugleda onako zagrljene stisnute.

 

O bože kako sve jasno istog trena se imamo.

jednom u 10 života se ova čarolija sretnicima dogodi

ako ih sreća prepozna i mrvicu čarolijom zarobi, pomazi.

Eto Hvala Bogu nam se to stoljetno maštanje ušuljalo.

Ljubav na usnama široke ruke beskrajno udijelilo.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,16.09.2015 u 05:33 minuta

Kako god sve vodi do tebe

 

Uh srećice daleka,

pomisao na tebe,

osmijeh razvali,

vrelinu tjelom zarije,

uzdah duboki zavrišti,

bićem jeza slatko prostruji,

dječački uzvrpoljim se,

oči požudno raskolačim,

obožavajuć na tebe,

na nas prečesto

požudno da pomislim.

 

Neprekidno kao klokan,

u torbi naručja bi visila,

o krevetu samo bi mislila,

dodir, zagrljaj, tepanje

strasna ljubav,dodvoravanje,

nezasitne dugotrajne požude,

beskrajna čežnja i sjeta,

uvijek i samo uvijek,

vode do tebe,

koliko trebaš mi, fališ mi

i užasno volim teeee.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,14.09.2015 u 07:55 minuta

Ako srcu zafali maštom sve nadoknadi

 

Kad bi samo zeru privirila

Kad mi mrvicu tuge osjetila

Što se u meni tad dogodilo

Njenim odlaskom sve skršilo.

 

A suza suzi prepričavala

Koliko bola u srcu natopila.

Pa dubinom duše reže razara.

Samoća pravo lice jezom otkrila.

 

A riječi nešto bi kao prozborile

No tugom se toliko natopile

Jecaji,drhtavi daleki pogledi.

Tko zna kad i gdje opet je vidjeti.

 

Kako okrutno kad nemožeš da voliš

Nemožeš da imaš daleko voljeno.

A toliko toga u prekratko vrijeme

Divnog neobjašnjivog dušom opilo.

 

I eto protutnjaše silne samotne godine.

Nije svremena na vrijeme maštanje.

Još uvijek kao prvog dana tako imam je.

Ako srcu zafali maštom sve nadoknadi.

 

Istovremeno toliko puta smo se susreli

A godinama kontakt nismo nikakav imali.

I onda kroz misli prepoznatjiva jeza doleti.

Srcu se mio osmijeh beskrajno dušom dogodi.

 

Uvijek je znala kada pismo da pošalje.

Pravovremeno kad mi je najteže se pojavi.

Onim prekrasnim okama tugu trenom razori.

Život se istog trena u osmijeh nemirom pretvara..

 

Volim je, fali mi to je nepobitna stvarna istina.

A sada što nema šanse da nas nanovo sastave

Dio je okrutne sudbine i njihovih podlih planova.

Naša ljubav kost u grlu im kao gomila strahova.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,13.09.2015 u 19:07 minuta

I sada krišom u kasne sate pisma iz duše ispisujem

 

Šumi pustinja protutnjalog vremena

Sušu dušom ko u inat rasprširila.

Dani kao godine podlo se odužili.

Nemir nestrpljenja u srcu boravi.

 

A tako jedno drugog pregladnjeli.

Trenom isti moment sve bi napustili.

U zagrljaj neobjašnjive ljubavi nahrlili.

Pa neka nas napuste il vječno osude.

 

Ljubav ova sve mjere je davno prevršila.

Od onog pogleda i dodira uzavrelih usana.

Sudbina ljubavne stranice tiho izgravirala.

Tko će izdržati, godine samoće prehranjivati.

 

Da sam u istom gradu svako večer bih se prikrao

kroz prozor uskočio usne zarosio i laku noć poželio.

Što bi sve dali da se krišom mrvicu strasno imamo.

Da samoću barem poljubcem što dalje tjeramo.

 

Što meni ona radi, koje stihove iz mene iskopava.

slike sa njom tako jasno uživajuć doživljavam.

ne ovo nije zabluda ovo je najljepša nada

pristiže na krilima ludo zaljubljenih labuda.

 

Nema pojma kako bih je ovog trena zagrlio, stisnuo

osjetim puls i disanje, osjetim očima strast i nadanje.

Stopama gazam kud je ona na prstima skakutala.

Mirišem zavjesu  gdje bi slatko nasmiješena provirila.

 

Što drugi o nama misle i kako nas  na okolo tračaju.

Oni pojma nemaju,kao eto na nešto skriveno sumnjaju.

Niti trena njihovi tračevi i laži i obmane nas ne zanimaju.

Ljubavna  zakletva na duge staze temelje je položila.

 

Oni pojma nemaju što prava ljubav je , kako izgleda

Sirotinja koja nikad ovo što imamo nije niti sanjala.

I nama bi eto u korjenu sve ovo pokvarili, razorili.

Jer su se nesretni u jadnom životu prazni rodili.

 

I sada krišom u kasne sate pisma iz duše ispisujem

Tom dalekom nedostižnom susretu kao radujem.

Za sada ta pisma ne odlaze,adresu je nasilno

Daleko od mene ne svojom voljom promijenila.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.09.2015 u 23:18 minuta.

Poznati bolni osjećaj

 

Kad mi kroz zube ,

onako u suzama

tresuć se procijedi

Želim te, fališ mi.

 

Kada na svakoj

stranici pisma

Tragovi suza flekavi

Pitaju ,Zašto, zbog čega

Zašto nam zajedno nedaju.

 

Proći će, tako govore

trenutci su slabosti

Kad duša prazninom zaječi

Kad  srce se uznemiri

I shvati kako prazni smo.

 

A znamo Ljubavi jedina.

smisao svega uzajamno smo

Ispunjenje dusevne praznine

Snova dugogodišnjih maštanja.

 

Vojim te, miliun puta bi

Kroz zacakljene oči ponovila.

Zbog nas je rijeke suza već ispustila.

Neprospavanih noći vriskala.

 

A duša se parala, dok bi pisma

Pod svijećom žudnje pisala.

Da dokaže koliko voli i želi me.

Sve znam kroz isti tunel prolazim.

 

I kad mi kaže od tuge umirjet će

Razumijem je, kovčeg spremljen je.

Godinama bih ridao i jecao,
Drugu barem na neko vrijeme

nebi niti u mislima pogledao.

 

A kasnije, ah život takav je

Praznina i samoća nam ne odgovara.

Opet bi se neka al ne baš kao ona

Sigurno pojavila na nju podsjećala.

 

AL nema te šanse mene će nadživjeti

zamjenika će poslije mene vjerojatno

jako brzo na probu kratku pronaći

al eto životna sudbina takva je.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,12.09.2015 u 08:30 minuta

A što je najvažnije toliko stvarno želi i voli me

 

U krilo obitelji se ponovo skrasila.
Mlin života na mirne vode navela.

Srce više ne treperi, jača je postala.

Škrinju sa mojim pismima zapečatila.

 

Ne želi više da je otvara, nemirom razara.

Na usne podsjeća, na zagrljaj nagovara.

Mora biti prejaka da bi iskušenja  idržala.

A ja kao na iglama, neznam što se događa.

 

Gdje i zbog čega se komunikacija zagubila.

Koja vremenska nepogoda između se uvalila.

Moramo što prija da se u oči promatramo

Jedno drugom tišinom iz duše sve iznesemo.

 

Čarobno, neopisivo, unikatno, imašmo tepanje

I onda nam potopiše nenadno svo nadanje.

Sigurno  je ona privremeno sve zamaskirala.

Ovu ljubav treba da pritajimo, vrijeme čekamo.

 

A onda kad sve voće života sazrije, berba prispije.

Zajedno krošnju ljubavi budemo slatko obrali.

I svaku voćku zajedno usnama požudno rastopili.

Bit će to životna nagrada za sve godine čekanja.

 

Za mene je stvorena, dugo godina tugom ranjena

A što je najvažnije toliko stvarno želi i voli me

Neopisivo Neobjasnjivo Nestvarno Previseee

pregršt ljubavi svake milisekunde od nje dobijam.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,11.09.2015 u 20:53 minuta

 

Bonus za ovu godinu potrošili

 

Izgleda da smo bonus za ovu godinu

U najsitnije dedetalje prebrzo potrošili

Sve češće susret i viđanja nam zakidaju, 

Kao da nam misli i planove olako čitaju.

 

Linije susreta otkrivaju, godinama čaprkaju

poštare šalju na produžene neplaćene godišnje 

da se sezona pisama za neko vrijeme ukine.

Da magična ljubav totalno ohladi i nestane.

 

Al ne shvataju koliko nam znače slatki kontakti.

Čarobna duga pisma što tajnim kanalima pristižu

što srce i dušu trenom srećom izobiljem nade uštinu.

Život u paklu se lakše izdrži, stresove raspolovi.

 

Dođe mi avionom da se privremeno poslužim

padobran sa zadrškom ponesem pa iskočim

iznad njenih prozora gore dole prolijećem

samo krajičkom oka da je slatko okinem.

 

A onda kad mrkli mrak padne, sve prikrije

tiho na prstima bih se neprimjetno spustio

padobran svileni kao postelju iskoristio

da na kratko izleti, pa me zagrli i poljubi.

 

A sutra dan vedar i svečan kad osvane

tragove slatke žurke zaljubljenih srca

orkanska bura  travama će prikrije.

Kao da se tu nikad ništa nije desilo.

 

A cvrči mogu da se deru i na glas povikuju.

Uzbunu i paniku okolo podlo da raširuju.

Ovu ljubav i slatki susret nemogu da otkriju.

U samo pet minuta i više nego smo se opili.

Ljubavnih sokova izobiljem slatko nasrkali.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,10.09.2015 u 18:47 minuta

 

 

Što li se njemu čudno desilo

Što li se njemu čudno desilo

pa mu pamet dubinski razrijedilo.

Nezna dal hoda il su ga oblaci uzeli

raštrkan u nekoj skrivenoj galaksiji.

 

Stalno je slatko nasmiješeno zamišljen

izgleda klještima ljubavne nade priklješten

pjevuši, iz duše pušta uznemirene stihove

da što prije do duše joj i srca pristigne.

 

Prosijede vlasi svaka svoju priču skrivaju, tepaju.

Na usnama vidljivi drsko urezani ožiljci

kao da nešto tišina želi da otkrije poruči.

Da se među njima toliko toga trenom dogodi.

 

I sada samo na daljinu uzdasima tepaju.

Svakodnevno pisma prigušenom svijećom

istopljeni pečat srca  nezasitno nakapaju.

da kad pristigne miris suza dušu otkrije.

 

I tako godine se valjaju, daljinom razaraju

al se nedaju, mada razdvojeni dubinski

na daljinu i tekako se savršeno imaju.

Takvu ljubav ni romeo i julia ne upoznaše.

 

Samo bi rekli čuvajte izvora slatko maštanje.

A jednog dana, tko zna, možda sudbina

svojim čudnim kanalima preko veze

iz tunela samoće na usne srećom pristigne.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,10.09.2015 u 15:58 minuta

 

Tinjajućoj grivi na leđima

 

Od prvog spajanja usana

Iz srca je ne puštam

tu vatru, taj plamen 

nepresušne ljubavi

niti u mislima

trunke ne napuštam .

 

I za sada mada skrivena je

i kao plamičak izgleda,

vulkan je nepresušni

u raspuklom od sreće srcu

i zahuktalim grudima.

 

Jer koliko god da je suzbijam

da se mrvicu prikrije,

da tajnu ljubav

slučajno ne otkrije.

 

Ona kao u inat

drsko i nepredvidivo

ne najavljeno

i baš nekako namjerno

u očima sjajem izbije.

 

Crvenilo licom navuče

ritam srca otkrije

volim, jednostavno volim

da ljubav izjavljujem,

te usne priželjkujem.

 

Neodoljiva posesivka,

virus u mene nepovratno uštrcala.

Rekla bi : nisam namjerno

al znam da bi mi tu zamku

po miliun puta podmetnula.

 

Možda rekla bi:

 ljubav je toliko izluduje

toliko izobiljem paše joj

da jedostavno bez nje

više prazna je i ne postoji.

 

Rekla bi : Ti od mene si

čudovište ovisnosti stvorio.

Uvijek bila maza sam

ali s tobom luda sam

užasno nekontolirano tepanje…..

 

Neka magična čarolija

oboje u naručje zarobila

A tko je kriv …uvijek toni kriv

Želimo  da ova ljubav

nikada za nikada

niti trunke ne otupi

da nas prosječni

taljigavi život ne zahvati.

 

Bez trke i žurbe i panike

želim da svakog trena

blizu sebe

na dodir pristiju

uzdah usana

vječno osjetljivo

potpuno imam je.

 

Hvala ti Bože svemogući

na ovoj tinjajućoj grivi na leđima.

Ona je nepresušno zaslužna

Što život srećom mi prekriva.

 

Zvijer u nama se cvrčeć

ljubavlju razgoropadila

Neobješnjivom ovisnošću

dušom zaoorila,o Bože ljepoteeeeeee.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,10.09.2015 u 08:10 minuta

 

O Bože,od kuda se miris kadulje umiješa

 

Brujiš u grudima, tišinu izigravaš

Prolamaš brane srčanim granama.

U glavi košmar dražesnih nemira

Ugasi tu ljubav strastvenih dodira.

 

Čujem požudom preplanule glasove

Stopljena tijela, u žbunju čekanja

Gdje se dodir  tih i nježan odigrava.

Sve godine čekanja stigla naplata.

 

I kao kroz san bih je nezasitno ljubio

Dok bi nas mrkli mrak jezom prikrivao.

Strah, milina cijelim tijelom odzvanja

Potok draži, strasti,grizem sa usana.

 

Stisnute ruke, trka dodira, šapat tijelima

Rasplamsana požuda, paniku nanijela.

Toliko toga bi mi dokazala i poklonila

I onda nestade, iz sna se tužno povuče.

O Bože, od kuda se miris kadulje umiješa.

 

I sad kad se prisjetim, tako se naježim

Kao da sam uz sebe je onako vrelu imao.

Kao da sam usne tako dražesno topio.

Kao da se njeno tijelo oko moga uvija.

 

Ne, to nemože biti samo san, niti maštanje.

Evo lišće još uvijek u kosi ime joj spominje.

Miris trave, miris njenog tijela podsjeća.

O Bože, od kuda se miris kadulje umiješa.

 

Uz mene je krotko , nježno na jastuk prilegla.

Kao da sam na poljskoj livadi krevet pripremio.

Pa se uz mene tako drhtavo privila, jecala.

A vrijeme kao posljednja runda curilo.

O Bože od kuda se miris kadulje umiješa.

 

Toliko malo vremena dozvolilo da se imamo.

Vjetar šibajuć lišće nagovara da krila raširi.

Da se zaljubljenih dvoje u zagrljaju bure

Nakon godina čekanja u toj rundi sjedini.

 

A onda kao iz vedra neba, je prozborila

Dal me voliš ljubavi, dal sam ti jedina.

A ja navalio posljednju rundu susreta

Toliko toga bih okoristio, o kako volim je…

O Bože, od kuda se miris kadulje umiješa.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,08.09.2015 u 21:30 minuta

Jabuku oboje nedozvoljeno proždrli

Spiralom života naivnošću zasukan

Kotačem sudbine olujama zaljuljan

Koje kuda poslan i bespućem krenuo

Života put na pola sjećanjem natopio

Mrvičkom sreće trenom dodira otkrio.

 

Pahuljom sreće grudvu tiho valjao.

Niz padine i kanjone života spustio.

Lavinu ljubavi nezaustavljivu zaholcao.

Ona u život mi hvala ti Bože prispjela

Ljubav, čudo naše galaksije dozvolila.

 

Jabuku oboje nedozvoljeno smo probali.

Koru strasti zubima na tanane gulili.

Vjetrenjačom nemira razljutili vjetrove.

Dok je uz mene kad me usnama osvaja

U grudima čežnja šapće duhom svemira.

 

I sada zatvorenih očiju, u grudima spojeni.

Zalazimo u požudne strasti nepregledne pećine.

Kao pješčani oblutci nošeni bujicom kolutaju.

Vrijeme što huči vrelim poljubcima prikrivaju.

Dvoje ludo zaljubljenih magiju napokon otkrivaju.

 

I dok usne spojene nijemošću duši prenose.

Ljeto u trenu protekne, toliko toga nam zakine.

Tragovi bosih nogu na plaži ostali, podsjećaju.

Na plimu i njena trikove i zamke ne nasjedaju.

Godinama žele ljubavlju strasnom da podsjećaju.

 

I evo jesen se krišom preobražena dovukla.

Sve na njene pramenove i čuperke podsjeća.

Kao da se slika na jedno vrijeme zamrzla.

Nebi li sjećanje ogriskom nade natopila.

Ljubljah je i ona me potpuno nevino  imala

 

Koristim trenutke,dok sve to doživljavam.

U stihove kroz album slike jedva ukroćivam.

Iz zaluđenog uma pristižu nemira drhtaji.

Daleko otići od nje nedaj bože da se zaboravi.

Jabuku oboje nedozvoljeno smo proždrli.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.09.2015 u 19:44 minuta

 

 

 

Nije jasno mi, zašto nismo zajedno

Nije jasno mi, zašto nismo zajedno.

Neponovljivo smo ostvarili, doživjeli.

Nešto što samo u mašti smo zamišljali.

Dodirom vrelih usana uzajamno zaludili.

 

Neznam, a znam što u sebi čuvaš, osjećaš.

Al baš nemoraš da se trunčice opravdavaš .

Usne su i više nego dovoljno strasno ukazale.

Na izvor čudesne ljubavi napokon su zasjele.

 

Nema trunke vraćanja, budućnost se pokrenula.

Kolijevka skrivene sreće strašću se zaljuljala.

U stvari to je jedino što u suštini samo želimo.

Da nam ljubav dozvole, da se napokon vežemo.

 

Želim samo ono što si mi pre, prekratko pružila.

Što si sadržaj i smisao života duboko uzdrmala.

Ljubavi, ljubavi takve godinama gladan sam.

I nikako nije jasno mi, zašto mi nismo zajedno.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.09.2015 u 12:45 minuta

 

Kad bi nam dozvolili

 

Oko Vas sve je tako drsko, lažno,

praznim sjajem i tugom prosuto.

Nikad niti jedno srce nije ganuto.

Svi se smiju kao nečem raduju.

 

Tuga ih unutra pustinjski razara.

Nemaju tračak iskrene ljubavi

Jad i bijeda na pokislim licima

Rane tuge pucaju dušom, grudima.

 

Kad bi Vam muvicu nas dozvoili.

Pa  našim biće trenom zadrhtali

Strast jezom slatkog nemira popili.

Možda trunku bi čaroliju doživjeli

 

Iz lažne nade i ljubavi bi se probudili.

Sve raskopali u traganje sretne ljubavi

Nepovratno u trku izluđeni krenuli

Savršeni dodir ljubavi nanovo tražili.

 

Ono prekrasno imasmo, raj svih nadanja.

Ljubav,prepuna čežnje, nezaborava drhtaja.

U toj trci, postaju ovisni kockari, da bi dobili.

Nanovo trenom tim usnama jezdili , žudjeli.

 

Tek tada bi shvatili, što znači vječno voljeti.

Sve na kocku ljubavi stavili ,laži pogubili.

Da bi pored sebe zauvijek strasno ljubili.

E kad bi nam opet naš trenutak dozvolili.

 

Samo kad bi jednu noć sami zagrljeni proveli.

Jedno drugom duboko strasno žudnju udijelili.

Ta noć, smisao životu bi nanovo podarila.

Ovisnost žešća bi nepovratno drsko postala.

 

Tad bi sve raskopali, jedno drugom u naručje

Onako suznih očiju, srce skoro da eksplodira.

Preko svih prepreka nemisleći glavom žurili.

Samo da se onaj zagrljaj, ljubav drsko doživi.

 

I neka nas sutra dan jutro praznine probudi.

U grudima na usnama tetovaža će da boravi.

Do sljedećeg dodira ljubav drhtavo podsjeća

I kao takva savršena vječno će da opstane.

 

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,05.09.2015 u 09:18 minuta

Nestvarno mlada i lijepa

 

Dok nas je kočija onako stisnute gegala

Po prvi put takvo stvorenje sam susreo.

Nestvarno mlada i lijepa, a 33 uzela.

Obrva gustih slatko u red nađiđanih.

 

Mladost žarka iz nje zračila šaputala.

No neka skrivena tuga šarenila očima.

Niti jedne riječi nije progovarila, drhtala.

Ljubazno se na dobacivanje nasmiješila.

 

I onda negdje mislima odleti, pa izgubi.

Kas konja kroz kišnu aleju kestenja

Lokve bi zapljuskivale njihove butane.

Para sa njihovih leđa vonjem mi mirisala.

 

A ona onako u prolazu pogled u prazno

Na mene trenutkom uputi, al me nevidi.

Strese, zgrči se kao da hladnoća . obuzima.

Ono krzno preko leđa bi lagano navukla.

 

Došlo mi je da joj se ponudim, toplo zagrlim

Da zgrije se, da nekako razgovor pokrenem.

A ona na distanci bi se držala, pa uzdahnula.

Promaja kroz kočije pramenove ledom oblije.

 

Blijedunjava,krhke građe koža skoro prozirna.

I možda bijaše joj neugodno jer promatrah je

Onako proždrljivo požudno sqasvim  iskreno.

Neka vrtoglava strast u meni se probudila.

 

Tako bih je požudno imao, u krilu držao.

I ne izdržah nakon nekoliko sati promrljah.

Oprostite, vidim da Vam užasno hladno je.

Pređite ne moju stranu, slobodno se prislonite.

 

Pokušajte tako na mom ramenu da zaspite.

Nisam se niti okrenuo, na ramenu je usnula.

Glavu čupavu na rame mi položila, odplovila.

Osjetih kako se tijelo opustilo, meni stisnulo.

 

Ni sam se nesjećam ali smo tako zajedno stisnuti

na jedno vrijeme bukvalno tvrdim snom zaspali.

I onda nas tresak kočije iz sna nenadno trznuo.

Usne začuđno skoro se spojile, oči u oči zurile.

 

Kao da se druga osoba pored mene stvorila.

Miliun riječi u sekundi bi neprekidno izgovarala.

Samo shvatih da je u braku totalno nesretna.

Dvoje  djece je izrodila ali ljubavi nije doživjela.

 

Usne nam se nenadno, onako strastveno spojiše.

Nije smetala kiša, ni hladnoća niti truskanje.

I dok je kočija u noća polako kasom jezdila.

Doživjeh neobjašnjivu strast na vrelim usnama.

 

Nekako prebrzo u zagrljaju vrijeme je iscurilo, .

Uskoro je kočiju napustila, ne stigod da pitam je.

Gdje stanuje, kako je pronaći, ime nije kazala.

I kako bride usne najljepše žene na usnama.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno,02.08.2015 u 12:52 minuta

 

 

PRKOSNO JE OTIŠLA

 

Nikad je takvu ljutito bijesnu nisam upoznao.

Onako prkosno glavu je okrenula i nestala.

Bez veze, razlog za nepotrebnu svađu tražila.

Onaj njen osmijeh prepoznatljivi  presušio.

 

Bijes na faci borama se iscrtao, huju otkriva.

Ne diše, usne pregriza, vrata lupajuć zatvara.

Dal se nekom riječju uvrijedila ili tko zna

Možda nisam prozborio što je očekivala.

 

Tog momenta sve joj je bukvalno smetalo.

Možda stare izbledjele skupljene zavjese.

Možda pretamne noćne zahrđale svjetiljke.

Možda i tišina mojih usana nije odgovarala.

 

Možda je da kleknem i molim  barem očekivala.

Niti trena se nije okrenula, šal preko leđa prebacila.

I što sada, trebam da priznam grijehove koji ne postoje.

Trebam pred nju suzne crvene da položim tepihe.

 

U meni kontra bijes se budio, mada nisam shvatao

Od kuda u meni ta ljutnja postoji, od kuda izlazi.

Očigledno poraz kao pljusku sam bez riječi dobio.

I davno je u mraku iza mosta i tvrđave zamakla.

 

Tek onda sjeta u meni je srce zaparala, zaplakah.

Na glas u sebi sam dal mumlao il jecajima vrištao

Nejasne slike naredale suzama očaja prelivene.

A toliko toga sam iz srca joj rekao, a više je ostalo

Nedorečeno niti u stihove nije bilo smješteno.

 

U ogledalu ugledah starca, kako me odlaskom shrvala.

Uspijela joj predstava, završni čin tugom me sahranila.

I tog momenta daleko negdje bih čisto nestao, krenuo.

Neznam kome il čemu bih se više nadao il ridao.

 

Kroz zube rekoh sebi da sve zaboravim , ne razmišljam.

Ništa naredne godine ne želim da imam il trunke planiram.

Bitno je da iz sebe jad i čemer i tugu zaboravom sapirem.

Da se pokopa svo sjećanje, da nikad više trunke ne uštine.

 

Realnost bolna nas strefila, možda misli da je pobijedila.

Al zauvijek dva srca bolno ispucaše i zauvijek  iskrvarila.

Nema više oprosta, nema kajanja niti trunke vraćanja.

Svatko na svoju stranu neka rane kako zna obnavlja.

 

I onda krenuh kroz smetove buduće nade što priziva.

Možda negdje u nekom kutku istinska prava ljubav

Mene ovako ranjenog iščekuje da mi ljubav uzvrati.

Da poljubcima što je prošlost spržila tiho preporodi.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.09.2015 u 17:28 minuta

 

 

Na odlasku zakoračila i već je falila

 

Sa potocima u očima je krenula

Mada kriomice od mene je suze

Onako da ne primjetim jedva skrivala.

Knedla u grlu disanje hroptanjem otkrivala.

 

Meni nemože glumiti, tako osjećah je.

Neka je daleko neka su prohujale godine

Znam što misli,na srcu osjećam promjene.

Energije među nama davno su stopljene.

 

Na vlak nije niti prstima zakoračila

toliko je već neopisivo bolno falila.

Kroz tugu brkam avione i vlakove

Aerodrom i stanice, znam da odlazi.

 

Možda prerano je da nas život sastavi

Oboje imamo nedovršene životne uloge

Ipak pomislim razdvojeni smo najbolje.

A misao nisam niti završio, već sam patio.

 

Nanovo u krilo bih je vratio, uplakan tepao.

Da još jednom razmisli,tako žurno da ne odlazi.

A poljubac kao prvog puta neopisivo zanosan

I dan danas nakon tolikih godina podsjeća.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.09.2015 u 11:21 minuta

 

 

Usne je Tako požudno trebaju

 

Rađanje novog jutra paletom priziva,

zrake bljescima svitanja najavljuje,

bojama jutarnjeg sunčevog buđenja.

I životnom nadom sve se prelijeva

 

Svježina tihe noći od sunčevog  bljeska

ljutito, rondajuć tišinom paučine izmiče….

I posljednje tragove tamne sjene odmiče

Da joj snagu tame možda ne razblaži.

 

Ljetnji novi vrelinom nakrcan dan

primiče uspavanim dušama čekanja

ljubavlju stisnutei jedno uz drugo

razdvojeni kontinetima se dodiruju.

 

I nekako svakodnevno,stalno

Od posljednjeg dodira usana

Duše mrvicu odu pa se razdvoje

Da bi sljedećim trenutkom

Da se strastveno grčevito pripoje.

 

Tim se trenom uplaše

Kad samo trunčicu

Na ljubav najdražu

Nehotično zaborave.

 

Čisto jer ih je taj tren

Neka nebitna stvar,

neka glupa obaveza

Kandžama obuzela.

 

Možda srcu i duši

trenutcima zaborava

smanji se težina

tlak u očima nestane

izgleda da je ta solucija

riješenje za oboje najbolje.

 

No vidi vraga, opet nezasitno

Kao dugo iščekivani

Zaplet na sljedećoj

Nedovršenoj stranici

Razbucanog života

Ista požuda vrati se.

 

Kao da je samo češljem

Frizuru nade raspetljala,

te gutljaj nestrpljenja

ispucalim usnama dolila.

 

Bože kako jedno bez drugog

Sablasno tužno i prazno je.

Pa nisu se bez razloga

Tek tako samotno požudne

Nedavno krišom usne spojile.

 

A vrelina produženog ljeta

San na prekide prosijava

Kako bi ledena limunada

Kockicama leda zarosila.

 

I onda krmeljavih očiju

U očima strepnja šapuće

Dolaskom probuđenog sunca

Još koju litru nade dolije.

 

Tišina u svojoj mjeri odgovara

Dok dušom himna tajne ljubavi

Kao da ruku u ruci osjeća

Dah na požudnom vratu

Jeza slatko prepoznatljiva.

 

A šljive , prezrele,prizivaju.

Toliko nedorečnog skrivaju

Onaj ugriz sočni da podare.

Usne je Tako požudno trebaju.

 

Ljubav beskonačno bezgranična

Dvije duše, dva srca zadojila.

Nemirom sjaj u očima tetovirala

a njih dvoje zaljubljeno zadrti

Ćule, na drugoj strani viđenja.

Nestrpljive daljine tiho tepaju.

 

Toni Ljubiša Božić, Bugojno, 01.09.2015 U 05:54 minuta